HRVATSKA 1 DO 2019god.

Slaven (citat):https://www.jutarnji.hr/life/pustolovina-od-200.000-dolara-splitski-poduzetnik-buljubasic-nije-jedini-jos-pet-hrvata-u-tajnosti-je-rezerviralo-let-u-svemir/1550208/

Neki su se zato i borili. Nisu oni krivi. Oni su znali za sta se bore.
Krivi su oni koji to nisu shvatili na vreme. I da se ne ponavljam...

Valter

www.24sata.hr/news/rezite-namete-evo-koliko-kuna-dajete-drzavi-da-niste-ni-svjesni-590619


Režite namete! Evo koliko kuna dajete državi da niste ni svjesni POREZ MORA PASTI: Na bruto plaću od 10.000 kuna, kod države i gradova u konačnici završe više od polovice. 24sata pokreću veliki specijal kojemu je cilj upozoriti da smo zemlja visokih poreza

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/rezite-namete-evo-koliko-kuna-dajete-drzavi-da-niste-ni-svjesni-590619 - 24sata.hr

Njemačka ima loših strana, ali tamo radim kako bih živjela, a u Hrvatskoj sam radila kako bih preživjela. Tu poruku je nedavno za 24sata poslala Sara Tešanović (28), jedna od brojnih iseljenica iz naše zemlje. Planira se vratiti možda u mirovini. Identične poruke su poslali mladi Hrvati iz Irske, Belgije, Austrije...

Nakon velikog serijala o iseljavanju, 24sata pokreću i veliki specijal kojemu je cilj upozoriti vladajuće elite da smo porezno visokoopterećena zemlja i da zbog toga zaostajemo za bivšim tranzicijskim zemljama. I da se moraju napokon trgnuti i provesti reforme kako bi smanjili svu silu davanja koja država uzima iz džepa građana i poduzetnika bilo direktno ili indirektno, kroz namete i naknade kojih nekad nismo ni svjesni. Tablica koju smo izradili pokazuje zastrašujući podatak. Radnik koji ima 10.000 kuna ugovorenu bruto plaću, čak 5463 kune ostavi državi, gradu i njihovim tvrtkama. I to samo da zadovolji osnovne životne potrebe. Iako na ruke dobije prosječnu hrvatsku plaću od 6000 kuna, ne ostane mu dovoljno ni da bi otplaćivao ratu kredita ili plaćao podstanarstvo u Zagrebu. A većina hrvatskih radnika, njih čak 55 posto, ne zarađuje prosječnu plaću od 6000 kuna, ali plaćaju isti PDV na hranu, kućne potrepštine... Moraju platiti struju sa svim naknadama, kupiti benzin i ostaviti državi više od pola novca od svake litre. Dolazimo do apsurda da njemački radnik s prosječnom plaćom od 2000 eura ima jeftiniju hranu nego radnik u Hrvatskoj. I to zbog visokih domaćih davanja državi. Sljedećih dana objavit ćemo i sve namete koje plaćaju poduzetnici te zašto poručuju državi: ‘Želimo dati veće plaće, ne gušite nas!’.

Vjerovali ili ne, Hrvatska je prva u cijeloj EU po postotku koji joj PDV, porez na potrošnju, čini unutar BDP-a.

Dakle, u odnosu na našu razvijenost, skupimo najviše PDV-a od građana i turista. PDV plaćamo na sve što kupimo ili platimo, a stopa od 25 posto je druga najveća u EU.

Foto: Robert Anic/PIXSELL/24sata
Kad sve pada, diži poreze

Nakon prošlih poreznih izmjena, kojima su se djelomice rasteretile plaće, većinu najnižih plaća ne oporezujemo. Bolje prolaze i oni koji imaju djecu jer imaju povećane olakšice, ali malodobna djeca znače i veći trošak za kućni budžet, pa četveročlane obitelji i s dvije prosječne plaće jedva spajaju kraj s krajem. I to zbog visokog ukupnog poreznog opterećenja i sve sile nameta koje plaćamo i koji su pobrojeni na primjeru u tablici. Za poduzetnike su oni i znatno veći, pa to guši njihovu mogućnost da mogu jeftinije proizvoditi, a onda svoje proizvode i jeftinije prodavati i izvoziti. I već godinama se vrtimo u tom začaranom krugu.

Kad država nema novca, kad gospodarstvo pada, a nezaposleni pune burzu, država digne poreze, kao što su činile Vlade Jadranke Kosor i Zorana Milanovića. Sad ova Vlada, na krilima rasta BDP-a, kreće u treći krug poreznog rasterećenja, i to je dobro. Ali unatoč tome, porezno rasterećenje bi trebalo biti znatno veće.

- Predložene porezne izmjene su kozmetika kako bi Vlada mogla reći da nešto radi. Sad kad imamo višak u proračunu, sad je vrijeme za ozbiljne reforme i rasterećenje od nameta od kojih ne možemo disati. Imamo nedostatak radne snage, mladi se iseljavaju, a ako želite privući kvalitetnu radnu snagu i kvalitetne investicije, onda to ne možete učiniti drugačije nego mijenjajući sustav i rasterećenjem gospodarstva. Jedino tako mogu plaće raste, a radnici neće odlaziti jer nemaju sigurnost radnog mjesta, plaće i mirovine. Ne treba otkrivati toplu vodu. Ugledajmo se samo na Irsku, zemlju koja je bila na dnu, ostajala bez stanovnika, a digla se snižavanjem svih mogućih nameta. Sad je zemlja useljavanja, došli su i investitori - kaže predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca Gordana Deranja, inače uspješna menadžerica u brodogradilištu Tehnomont.

http://www.tacno.net/novosti/najponosniji-hrvat-bio-sam-u-jugoslaviji/


NAJPONOSNIJI HRVAT BIO SAM U JUGOSLAVIJI

Autor Ivo Anić 12.9.2018. u 21:24

Nikada nisam bio ponosniji što sam dijete Jugoslavije nego danas. Nikada. I što više lažu o njoj, ona je dijete sve veće u mojim uspomenama. A oni stoje na mjestu. Upravo pod svim tim što im je dao socijalizam. I žive u stanovima koje im je dao socijalizam, i imaju diplome koje im je omogućio socijalizam, i danas su tu gdje jesu jer je taj socijalizam trebalo srušiti. Da bi oni imali svega, a mi ni jogurta. I da bi svi stajali, kako nam je to lijepo kazala Vesna Parun na mjestu pod tim betonskim zdanjima koje im svako jutro kada se ustanu govore koliki su licemjeri, jadnici i koliko su nesposobni. Jer kada za ništa drugo nisi sposoban što ti na koncu ostaje doli laži?

Kažu stari ljudi da za svaki dobar razlog laganja, postoji onaj još bolji da se kaže istina. Oni koji se moraju, kao u ovom slučaju ja osobno, uhvatiti u koštac s lažima, licemjerjem i prevarom, moraju biti dovoljno svjesni da laž ne saživi sama, jer je laž nesposobna da saživi sama, i da je utočište laži podrška. Podrška koju lažov ima. Te činjenice onaj, u ovom slučaju ja osobno mora biti itekako svjestan. Laž je mnogima od nas postala preduslov života. Lakše je živjeti u laži i to ponekad može biti utješno. Čovjek kada je kriv sam sebi ustrajan je u samoobmani. Naravno, onaj koji svjesno širi neistinu iz svojih najčešće licemjernih i privatnih razloga, duboko je svjestan da će umjesto na opći otpor, naići na opće odobravanje. Kako poslušnika, koji će laž prihvatiti kao normalno stanje egzistencije, tako i onih koji po svemu ne bi trebali laž usvojiti kao svoj preduslov života. Onaj koji laže mora imati dobro pamćenje. Zapamtite tu rečenicu jer je jako važna. Nisam je naravno izrekao ja, kojeg se laž dirnula i kojega se tiče, već ju je izrekao Marcus Fabius Quintilianus, veliki rimski filozof, a znao ju je citirati i sam Friedrich Nietzsche.

Strašno je kada vam serviraju laž kao toplu istinu, poput fino pečenog kruha, sa osmjehom u kojeg ne možete posumnjati. Još je strašnije da ti ljudi koji tako besramno lažu koriste svoj položaj, svoj utjecaj, medije i reputaciju kao sredstvo nasilja nad vama. Jer kada se koristite nasiljem (a nasilje nužno ne mora biti fizičko), tada morate izabrati laž kao pravilo. Laž kao stijeg u kojeg umotate neistinu koju ste nasilno umrežili. Laž je u našem društvu postala i dužnost. Dužni ste lagati ako vaš dobrotvor to traži od vas. Dobrotvor je možda čudna riječ, ali ja ne nalazim bolju u jednom tako nepotizmom umreženom društvu kao što je naše. Dobrotvori su oni koji su dužni vama priskrbiti ugodan život, a vi ste dužni lagati za njih, širiti i dalje njihovu laž tako da ona nakon tisućitog puta postane istina, ili ste jednostavno dužni svojom šutnjom tu laž ne opstruirati. Zašto dakle lagati?

Biti licemjeran i govoriti suprotno što misliš je naravno grijeh. Grijeh ima dosta alata, a u našem slučaju laž je njegova i drška i metalni dio. I ona začuđujuće svima odgovara. Svi je zdušno prihvaćaju i aplaudiraju joj. Honore de Balzac rekao je jednom kako se biti lopovom počinje kada prvu laž predstaviš na način tako da ona liči na istinu. No problem je u tome što na koncu sve završi s time što u konačnici i sama istina tada počne da liči na laž. Jer je cijela vojska ljudi zdušno opstruira. Oni koji lažu, u ovom slučaju oni koji svjesno plasiraju laž kao istinu, lažu tako bezočno jer nema zapravo nikoga tko bi ih u toj laži ometao. Dapače, po svim analitikama njihov rejting vrtoglavo raste, njih se obožava i slijedi.

Jednom je Vesna Parun rekla jednu krasnu istinu. Pjesnike naime nitko ne sluša, a trebalo bi. Vesna je rekla zgrožena upravo istim lažima koje nam zdušno plasiraju već desetljećima, kako čovjek ide, put ide, zemlja ide, istina ide; a samo njihova laž stoji na mjestu. I kada malo bolje pogledate upravo je tako. Besmrtna Vesna je bila itekako u pravu. Samo njihove laži stoje na mjestu. Već skoro trideset godina. Njihove laži udobno stoje u svim stanovima socijalizma. U svim postignućima, zdanjima, neboderima, školama i vrtićima koje oni nikada neće biti u stanju sagraditi. Sve te njihove laži stanuju pod tim gigantskim spomenicima uspjeha i istine i oni tako sitni, tako nesposobni, tako ništavni, kao miševi cijuču samo iste besmislene laži. No ne zaboravimo. Najodvratnije laži leže u šutnji.

A danas se itekako šuti.

Iako svi znamo da laže, svi šutimo kao zadnje pičke.

Jer laže.

Laže da nije bilo ovoga ili onga. Bilo je kao što svi jako dobro znate svega. I istine, i poštenja, i jogurta. I laž je da se nije smjelo govoriti, izjašnjavati, ili se busati u prsa svojim hrvatstvom. Ja prvi u Titovoj sam Jugoslaviji bio najponosniji Hrvat. I nikada u ovoj lažnoj državi nisam imao takav osjećaj identiteta, pripadnosti, ali i ponosa. Što sam Hrvat. U Jugoslaviji. I nosio sam crven – bijel – plav kapu, i vikao sam na stadionima da sam Hrvat, i bio sam Hrvat. Ponosan. Ponosan Hrvat u Jugoslaviji!

I sada naravno dolazimo do početka priče.

Zašto se naime ja, moram hvatati u koštac s lažovima i svim tim podlim individuama i zašto moram govoriti ovakve stvari? Jer me moje dijete pitalo zar je zbilja bilo tako? Zar ste zbilja tako živjeli bez ičega, u strahu, u takvom crnom mraku? E pa nismo dijete moje. Oni koji govore takve stvari bezočno lažu. Živjeli smo dijete sretno. I imali smo sve što smo poželjeti mogli. I bili smo slobodni da ističemo bilo što.

I znaš što dijete?

Nikada nisam bio ponosniji što sam dijete Jugoslavije nego danas. Nikada. I što više lažu o njoj, ona je dijete sve veće u mojim uspomenama. A oni stoje na mjestu. Upravo pod svim tim što im je dao socijalizam. I žive u stanovima koje im je dao socijalizam, i imaju diplome koje im je omogućio socijalizam, i danas su tu gdje jesu jer je taj socijalizam trebalo srušiti. Da bi oni imali svega, a mi ni jogurta. I da bi svi stajali, kako nam je to lijepo kazala Vesna Parun na mjestu pod tim betonskim zdanjima koje im svako jutro kada se ustanu govore koliki su licemjeri, jadnici i koliko su nesposobni.

Jer kada za ništa drugo nisi sposoban što ti na koncu ostaje doli laži?

http://www.tacno.net/zagreb/u-ime-zabrana/

U ime zabrana
Heni Erceg
Autor Heni Erceg 1.9.2018. u 22:32

Imali su dugo zajedničku državu, pa su je rasturili. I zajedničku književnost, i zajednički jezik, pa su ga podijelili na dva. Ista! Imali su zajedničku glazbu… sada bi da nije tako. U konačnici imaju samo banalni, prijeteći nacionalizam kojim siju strah, sistemski pretvoreni u cenzore, zabranitelje svega što oni smatraju neprijateljskim, srpskim, to jest četničkim. Za legitimitet predstave, koncerta, festivala, za umjetničke slobode i bolje demokratske običaje ne pita se više kulturne radnike ili, pak, od straha zamuklu ministricu kulture, nego njih, branitelje, koji su, uz pomoć vlasti, uspostavili konačno carstvo neslobode, diktaturu mediokriteta kojima je prepušteno da budu moralni, kulturni arbitar i po potrebi deratizator. Onima, dakle, koji u svojim zabitima ili u gradskim dvorištima na ražanj natiču janjce, a potom uz rakiju deru grlo pjevajući svoje gange, rere i ojkalice, to jest napjeve koji su u balkanskim vukojebinama stoljećima bili ujediniteljski faktor ovdašnjih plemena. Hrvatskih i srpskih.

Pa su eto čak i muzikolozi iz UNESCO-a otkrili „ljepotu“ toga uhoparajućeg urlikanja, te ojkanje prije osam godina zaštitili kao vrijednu nematerijalnu kulturnu baštinu. Prepoznali su ti svjetski etnomuzikolozi neki nostalgični, hajdučki kod i neslućene umjetničke dosege u deračini poput:„Mala moja dođi, sidi na me, ooooooooooooooooj…“ I zato bi s punim pravom protestirali ovdašnji čuvari kulturne tradicije, da su im kojim slučajem majstori iz UNESCO-a poručili kako ponavljanje unedogled dva i pol blesava stiha nikako ne spada u kulturne vrijednosti. Ovako, eno ih skroz ponosnih, lica crvenog i očiju zakrvavljenih dok grlo deru svojim ojkanjem, u pratnji gudala s jednom žicom, svejedno po selima Zagore ili zabačenim zagrebačkim i minhenskim krčmama. A onda se u mjestu Petrinja trebao održati festival ojkače i na njemu nastupiti grupe iz Hrvatske, BiH i Srbije. Ali održao se nije. Jer „njihovo“ ojkanje nije kao naše, poručili su „ogorčeni“ branitelji Petrinje, i neće ojkača u naše malo misto. Uglavnom, lokalni ustaše koji bi da „tradicionalni“ pozdrav „Za dom spremni!“ UNESCO također proglasi kulturnom baštinom, uspjeli su zabraniti održavanje festivala ojkače u organizaciji Srpskog narodnog vijeća. Jer da to nije pjevanje, nego srbovanje, i da neće oni u Petrinji trpjeti četnike. Inače tu je prije rata većinsko stanovništvo bilo srpsko, a onda su došli „oslobodioci“, pa upravo uz ojkanje i gudalo od janjećeg mijeha proslavili masovan zbjeg srpskog stanovništva iz njihova grada. Zahtjevu petrinjskih rodoljuba pridružile su se dakako udovice domovinskog rata i ostala dokona veteranska čeljad, jedino se o huliganskoj zabrani, popraćenoj prijetnjama, jednog folklornog susreta nije oglasilo Ministarstvo kulture, ili barem netko iz „proevropske“ hrvatske vlade. A i kako bi kad su uličari i vlast na istom zadatku poticanja etničke mržnje, a da je upravo strah prevladavajući element nepodnošljivo zatrovanog društva dokazuje odustajanje svih folklornih grupa od petrinjskog festivala.

Uglavnom, zabrane od strane „ratnika“ nižu se kao na traci, pa je nedavno u Karlovcu, sitnom gradu nadomak Zagreba, na nekakvom festivalu piva – ima i toga, eto, u zemlji nacionalizmom opijenih građana – trebao pjevati Momčilo Bajagić Bajaga. Ali nije. Zašto nije? Zato jer su branitelji, uz podršku vlasti, zaključili da neće njima pjevati četnik koji da je ’91. u Kninu pjevao „pobunjenim četnicima“. Naravno da Bajaga, inače rodom Hrvat, nije nikada u ratu pjevao u Kninu, ali vraga… sve bilo je uzalud, jer kulturnu politiku vodi fašistička rulja na veliko zadovoljstvo vlasti koja je uostalom sva društvena kretanja, pa tako i zabrane, prepustila svojim uličnim huljama. Bajaga nije došao u Karlovac, grupa Hladno pivo odbila je biti mu zamjena, s porukom iz Bajagine pjesme „Ovo je Balkan!“, a i njima je umalo zabranjen nedavni nastup u Splitu, uz ustrašene isprike braniteljima HDZ-ovog gradonačelnika kako nije primjereno da baš na dan nacionalnog slavlja nakon Mundijala, Mile Kekin pjeva: “Ja nisam vaš, nisam od glave do pete, moji su dobili četrdesetpete“. Pa je, e da se zna čija je zadnja, u Splitu opet razbijena spomen ploča borcima Prvog splitskog partizanskog odreda.

I dok ustašija određuje kulturnu politiku zemlje i zabranjuje predstave, festivale, koncerte, već kako im se napne, dotle na hiljade radnika iz posrnulih istarskih brodogradilišta na ulicama traži svoja prava. Ali gle, iako se s njihovim radnim mjestima gase i zadnji ostaci hrvatske industrije, ne pjevaju oni Bandieru rossu, tu internacionalnu himnu radničke klase, nego ojkaju pjesmuljke ustaškog pjevača Thompsona. Dokazati im je, naime, da su prvo domoljubi, a tek onda radnici. Sve u svemu, grebe se po samom dnu tobožnje države, srozane na volju desničarskih skupina koje, s pozicije nacionalne kulturne baštine, određuju što se smije, a što ne. Tko smije pisnuti, a tko ne. Kome je dopušteno ojkati, a kome ne. Dok samo rijetke uši čuju subverzivne stihove Mile Kekina: „Ja nisam vaš… Učit ću svoje dijete da se takvom ološu ne miče“.

mladina.si

http://www.tacno.net/nasigradovi/thompson-i-ustase-fotogalerija/

[url=/www.24sata.hr/news/antonija-iznajmljuje-yugice-ljudi-se-vole-vratiti-u-proslost-592491]/www.24sata.hr/news/antonija-iznajmljuje-yugice-ljudi-se-vole-vratiti-u-proslost-592491[/url]

Antonija iznajmljuje Yugiće: Ljudi se vole vratiti u prošlost Osim najma auta kojim se može voziti po gradu, do Kumrovca i u radijusu oko 100 kilometara od Zagreba, YUGOcar adventure nudi i razgledavanje grada u Yugu...

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/antonija-iznajmljuje-yugice-ljudi-se-vole-vratiti-u-proslost-592491 - 24sata.hr
Svaki puta kad nekome moram dati ključeve jer je unajmio auto, jako mi je teško. Yugići su, kao što su i uvijek bili, članovi obitelji.

Priča nam to Antonija Buntak (34), osnivačica YUGOcar Adventure, koja od početka kolovoza strancima, ali i domaćima, nudi unajmljivanje jednog od najpoznatijih automobila iz prošlog stoljeća na našim prostorima. Osim najma auta kojim se može voziti po gradu, do Kumrovca i u radijusu oko 100 kilometara od Zagreba, YUGOcar adventure nudi i razgledavanje grada u Yugu. U tom slučaju Antonija i njezin kolega, također veliki zaljubljenik u Yugiće, zainteresirane za ovu avanturu voze po Zagrebu i upoznaju ih s gradskim znamenitostima.

Ideja o pokretanju takvog biznisa sinula joj je sasvim slučajno.

Foto: Borna Filic/PIXSELL
Većina dijelova je originalna

- Kad sam prije nekoliko godina bila u Armeniji, unajmila sam Ladu Nivu, što je meni bio san voziti. Bila sam toliko uzbuđena da noć prije vožnje tog auta uopće nisam mogla spavati. Mislila sam, ako je netko toliko uzbuđen radi Lade Nive, vjerojatno postoje ljudi koji će s podjednakim uzbuđenjem htjeti voziti i Yugića - prisjeća se Antonija, kojoj je prvi auto u životu bio upravo Yugo. Danas se u YUGOcar Adventureu mogu unajmiti crveni, žuti i plavi Yugo, popularno zvani Božo, Žuti i Zagi. Automobile je kupila od umirovljenika koji ih više nisu vozili. Svaki je platila u prosjeku 4000 kuna, a onda je u svakog uložila oko 10.000 kuna kako bi bili u perfektnom stanju.

- Većina stvari u njima je originalna: boja, tepisi, mjenjač... Ipak, što se tiče motora i mehanike motora, neke stvari su se morale mijenjati kako bi auti bili u besprijekornom stanju za vožnju - ističe.
'Svi brzo svladaju vožnju'

Sve mehaničarske radove oko Yugića nadgleda Antonijin tata, koji obavlja i testne vožnje. Cijena razgledavanja Zagreba, kao i najma Yugića, ovisi o vremenu koje će osoba provesti u automobilu, kao i o broju zainteresiranih.

- Yugići se iznajmljuju kao tipičan rent-a-car. Dobro, možda ne baš tipičan - smije se Antonija i dodaje: “Mogu se unajmiti na četiri, deset i 24 sata. Četiri sata stoje 49 eura, a cjelodnevni najam je 109 eura. Zasad najbolje ide rentanje na četiri sata jer jako puno ljudi, pogotovo naših, samo žele sjesti u Yugića, provozati ga, popiti piće i vratiti se. Neki dan ga je jedan gospodin unajmio kako bi vozio poslovne partnere. Sjeo je u Yugić, otišli su na piće i vratili se za četiri sata - prisjeća se Antonija. Kaže da je većina ljudi prvo pita je li teško voziti Yugo, što je bilo i moje pitanje prije testne vožnje.

- Nije toliko teško. Bitno je da se u vožnji ne prebacuje iz druge u prvu brzinu jer to šteti cijeloj mehanici. Iz rikverca se mjenjač nikako ne smije čupati, nego ga treba lagano udariti.

Smije se voziti do 90 na sat

Čok je možda najveće iznenađenje, pomoću njega se pali auto. To je šipka koja se povuče kako bi se auto upalio. Relativno brzo nakon toga čok se treba vratiti na mjesto, inače se auto pregrije. To su neke cake i savjeti koje svima damo prije vožnje, no nitko još nije imao nekih većih problema - priča Antonija. Dodaje kako u budućnosti planira podebljati flotu na maksimalno deset Yugića te u ponudu uključiti izlet do Plitvičkih jezera, kao i posjet tvornici automobila Rimac.

- A zašto je Yugo tako dobar auto - upitala sam sjedajući u Božu, spremajući se za svoju prvu vožnju Yugićem.

- Toliko je toga. Yugo je superauto jer nikad nećete dobiti kaznu za prebrzu vožnju. Kad vozite 40, imate osjećaj da ste u raketi i da jurite 170 na sat - kroz smijeh zaključuje.

www.tacno.net/zagreb/ako-ne-pokupite-za-psom-ili-ga-drzite-na-lancu-slijedi-udar-po-dzepu-od-500-do-2-000-kuna/

Ako ne pokupite za psom ili ga držite na lancu slijedi udar po džepu od 500 do 2.000 kuna
Srđan Brajčić
Autor Srđan Brajčić 28.9.2018. u 14:50

Psi i mačke ne smiju više na dječja i sportska igrališta, u dvorišta škola i dječjih vrtića, gradske parkove i cvjetnjake, kao i na sva ona druga javna mjesta gdje postoji opasnost ugrožavanja zdravstveno-higijenske sigurnosti i zdravlja ljudi. Vlasnici posebno moraju voditi računa o tome da pokupe kakicu svojih pasa. Opasni psi na javnim površinama moraju imati brnjicu

Vlasnici kućnih ljubimaca na području Grada Kastva morat će ubuduće više voditi računa o svojim životinjama. Naime, Gradsko vijeće Kastva izglasalo je odluku o uvjetima držanja kućnih ljubimaca koja pripisuje i novčane kazne za one vlasnike koje komunalni redar uhvati u prekršaju.

Pravni mehanizam

Nova gradska odluka proizlazi iz novog Zakona o zaštiti životinja, a vlasnici kućnih ljubimaca moraju znati da im prijete kazne od 500 do čak dvije tisuće kuna ako se ogriješe o njezine odredbe. Primjerice, bit će sankcionirani oni vlasnici koji svog psa trajno drže na lancu ili u dvorištu bez omogućavanja slobodnog kretanja. Jednako tako, kazne prijete vlasnicima čije ljubimce komunalni redar zatekne da šeću javnim površinama bez njihove prisutnosti i nadzora.

Psi i mačke ne smiju više na dječja i sportska igrališta, u dvorišta škola i dječjih vrtića, gradske parkove i cvjetnjake, kao i na sva ona druga javna mjesta gdje postoji opasnost ugrožavanja zdravstveno-higijenske sigurnosti i zdravlja ljudi. Vlasnici posebno moraju voditi računa o tome da pokupe kakicu svojih pasa. Opasni psi na javnim površinama moraju imati brnjicu.

Odluka čak donosi i mjeru trajne sterilizacije onih pasa i mačaka koje komunalni redar zatekne na javnoj površini bez prisutnosti i nadzora posjednika. Jednako tako, vlasnici moraju imati pod kontrolom razmnožavanje svojih kućnih ljubimaca.

Političke tribine

Svi gradski vijećnici načelno su za to da se nametnu obaveze za vlasnike kućnih ljubimaca, ali su Tomislav Špoljarić (HDZ) i Vjekoslav Rubeša (Akcija mladih) iznijeli brojne kritike. Špoljarić je upozorio da odluka nema pravni mehanizam kojim će neodgovornom vlasniku nametnuti obvezu sterilizacije psa ili mačke, dok je Rubeša odluku ocijenio šupljom i nedorečenom, odnosno da će donijeti više problema nego koristi, da ona umnogome mijenja tradicijski odnos između ljudi i životinja na području Kastva.

Gradonačelnik Matej Mostarac upozorio je Rubešu na činjenicu da se Grad svakodnevno suočava s gnjevnim građanima kojima smeta veliki broj mačaka, ali i psećeg izmeta u staroj gradski jezgri, a ova odluka, kazao je Mostarac, ide u smjeru rješavanja tog problema. Predsjednik Vijeća Zemir Delić također je konstatirao da je odluka inicijalni dokument koji se može mijenjati i poboljšavati, ali da Grad mora krenuti u rješavanje problema koji stvaraju neodgovorni vlasnici kućnih ljubimaca. Osim toga, Delić je sugerirao vijećnicima da pišu amandmane na gradske odluke ako ih žele popraviti, umjesto da na sjednicama drže političke tribine.

Novi list

http://www.4dportal.com/hr/politika/4495-ustavni-sud-potvrdio-djeca-su-vlasnistvo-drzave-a-ne-roditelja-vi-ne-mozete-odlucivati-o-zdravlju-svoje-djece

https://www.dnevno.hr/vijesti/video-sok-u-ucionici-iza-hrvatskog-grba-ucenike-vreba-zlokobni-pogled-druga-tita-1233588/

(VIDEO) ŠOK U UČIONICI: Iza hrvatskog grba učenike vreba zlokobni pogled druga Tita!

Autor: MiMi Petak, 12. listopad 2018. u 09:48

Društvenim mrežama ovih dana kruži jedna pomalo konceptualna fotografija snimljena, navodno, u jednoj hrvatskoj učionici. Na njoj je zabilježen šokantan trenutak kada, možda zbog dotrajalosti okvira slike, a možda i zbog namjernog izazivanja subverzije, iz okvira klizi službeni grb Republike Hrvatske i otkriva da se iza njega nalazi portret doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Broza Tita koji je na tom istom mjestu stajao do 1991.

Neki fotografiju uspoređuju s čuvenim performansom koji je nedavno izveo britanski suvremeni umjetnik Banksy. Kada je njegova najpoznatija slika ‘Djevojčica s balonom’ prodana na aukciji za oko 860 000 funti, Banksy je aktivirao rezač papira ugrađen u okvir slike i potpuno ju uništio naočigled zaprepaštenih aukcionara.





Nekoliko dana kasnije, fotografija s Titom i grbom pojavila se na hrvatskim društvenim mrežama, stoga je vjerojatno riječ o reakciji na Banksyja koju je izveo neki učenik koji prati zbivanja na svjetskoj kulturnoj sceni, što je zapravo pohvalno.

Josip Broz koji drsko proviruje iza hrvatskog grba zapravo je briljantan satiričan prikaz stanja u Hrvatskoj koja još uvijek muči muku s komunističkim nasljeđem. Proces lustracije koji se zbio u gotovo svim komunističkim zemljama Europe, Hrvatsku je zaobišao pa napredak naše zemlje još uvijek guše loše strane tog nasljeđa poput nepotizma, uhljebništva, zapošljavanja zbog političke podobnosti umjesto izvrsnosti, nepromišljeno zaduživanje i život na kredit, političko jednoumlje, sklonost naroda da se uzda u karizatične vođe umjesto u one koji nud rješenja i sl.

Valter (citat):https://www.dnevno.hr/vijesti/video-sok-u-ucionici-iza-hrvatskog-grba-ucenike-vreba-zlokobni-pogled-druga-tita-1233588/

(VIDEO) ŠOK U UČIONICI: Iza hrvatskog grba učenike vreba zlokobni pogled druga Tita!

Autor: MiMi Petak, 12. listopad 2018. u 09:48

Društvenim mrežama ovih dana kruži jedna pomalo konceptualna fotografija snimljena, navodno, u jednoj hrvatskoj učionici. Na njoj je zabilježen šokantan trenutak kada, možda zbog dotrajalosti okvira slike, a možda i zbog namjernog izazivanja subverzije, iz okvira klizi službeni grb Republike Hrvatske i otkriva da se iza njega nalazi portret doživotnog predsjednika SFR Jugoslavije, Josipa Broza Tita koji je na tom istom mjestu stajao do 1991.

Neki fotografiju uspoređuju s čuvenim performansom koji je nedavno izveo britanski suvremeni umjetnik Banksy. Kada je njegova najpoznatija slika ‘Djevojčica s balonom’ prodana na aukciji za oko 860 000 funti, Banksy je aktivirao rezač papira ugrađen u okvir slike i potpuno ju uništio naočigled zaprepaštenih aukcionara.





Nekoliko dana kasnije, fotografija s Titom i grbom pojavila se na hrvatskim društvenim mrežama, stoga je vjerojatno riječ o reakciji na Banksyja koju je izveo neki učenik koji prati zbivanja na svjetskoj kulturnoj sceni, što je zapravo pohvalno.

Josip Broz koji drsko proviruje iza hrvatskog grba zapravo je briljantan satiričan prikaz stanja u Hrvatskoj koja još uvijek muči muku s komunističkim nasljeđem. Proces lustracije koji se zbio u gotovo svim komunističkim zemljama Europe, Hrvatsku je zaobišao pa napredak naše zemlje još uvijek guše loše strane tog nasljeđa poput nepotizma, uhljebništva, zapošljavanja zbog političke podobnosti umjesto izvrsnosti, nepromišljeno zaduživanje i život na kredit, političko jednoumlje, sklonost naroda da se uzda u karizatične vođe umjesto u one koji nud rješenja i sl.

Josip Broz koji drsko proviruje iza hrvatskog grba zapravo je briljantan satiričan prikaz stanja u Hrvatskoj koja još uvijek muči muku s komunističkim nasljeđem. Proces lustracije koji se zbio u gotovo svim komunističkim zemljama Europe, Hrvatsku je zaobišao pa napredak naše zemlje još uvijek guše loše strane tog nasljeđa poput nepotizma, uhljebništva, zapošljavanja zbog političke podobnosti umjesto izvrsnosti, nepromišljeno zaduživanje i život na kredit, političko jednoumlje, sklonost naroda da se uzda u karizatične vođe umjesto u one koji nud rješenja i sl.


Rekao bih pre, da je "to" ponasanje koje je unistilo onaj sistem. "ONOG" sistema nema, a ponasanje ljudi je isto. To upravo dokazuje da "onaj" sistem nije kriv sto se "OVO" sve ovako  desilo. Ljudi su ti koji uvek unistavaju sistem ili ga unapredjuju. Nemoze biti opravdanje da nakon toliko godina jos "deluje" onaj sistem. Moglo je recimo da se desi ( sto nije ) da se onaj sistem unapredi i danas bi sigurno bio ili u EU, ili bolji od EU. No, sve se to nije desilo, zbog poznatoga mentaliteta na balkanu. Opravdanje je, da su ljudi jednostavno takvi, kakvi su. Sto potvrdjuje i cinjenicu da se jedino stalnim ucenjem moze ici nanpred. Nikakvi sistemi, nemogu sustinski promenuti mentalitet ljudi, ako ljudi psihicki nisu spremni to da ucine sami.


Valter

www.24sata.hr/news/u-vukovar-dolazi-15-000-ljudi-sve-vise-rastu-politicke-tenzije-594885

Penava: Najveću odgovornost za nečinjenje snose dužnosnici U Vukovaru traže kažnjavanje ratnih zločina nad braniteljima i civilima. Penava niječe bilo kakav udar na Vladu i rušenje HDZ-a, kojem i sam pripada, a naglasak stavlja na stradalnike Vukovara

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/u-vukovar-dolazi-15-000-ljudi-sve-vise-rastu-politicke-tenzije-594885 - 24sata.hr


Penava: Najveću odgovornost za nečinjenje snose dužnosnici
U Vukovaru traže kažnjavanje ratnih zločina nad braniteljima i civilima. Penava niječe bilo kakav udar na Vladu i rušenje HDZ-a, kojem i sam pripada, a naglasak stavlja na stradalnike Vukovara

Zadnje informacije:

19.25 Vukovarsko-srijemska policija u petak je izvijestila kako se na prosvjednom skupu, koji je u održan na Trgu Republike Hrvatske u Vukovaru, okupilo oko 9.000 prosvjednika te da je skup protekao u mirnom ozračju i bez narušavanja javnog reda i mira.

Policija u Vukovaru, ali i na širem gradskom području nije zabilježila postupanja koja bi se odnosila na javno okupljanje. U Vukovar su tijekom dana pristizali građani iz drugih dijelova Hrvatske u 37 autobusa te više kombi vozila i osobnih vozila, navodi policija.

U Vukovaru je održan prosvjedni skup čije je održavanje potaknuo vukovarski gradonačelnik Ivan Penava zahtjevajući od državnih institucija procesuiranje i kažnjavanje ratnih zločina počinjenih u agresiji na Hrvatsku 1991. godine.

Gradske vlasti Vukovara izvijestile su kako se na skupu okupilo oko 20.000 osoba.

19.00 Prema procjeni organizatora, oko 20.000 prosvjednika iz Hrvatske i dijaspore nazočilo je prosvjednom skupu Trgu Republike Hrvatske u Vukovaru, uz obale Vuke i Dunava, a policija za sada nije objavila broj okupljenih.

15.40 Nakon Penavina govora, voditelj programa najavio je ponovno okupljanje za 12. listopada 2019. godine.

15.20 Okupljenima se obratio vukovarski gradonačelnik i inicijator prosvjeda Ivan Penava.

- Vama što ste se još jednom izložili kroz svjeočenja i priuštili noći bez sna, stezanje u grlu, povišene krvne tlakove, razine šećera, drhtanje ruku, što ste si poklonili dodatne sate samoće s mislima i pogledima u prazno, vi ste ispunili svoju dužnost, vi ste heroji i zato smo danas ovdje. Hvala vam - započeo je svoj govor vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.

- Kao država smo jako zakazali kroz zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Za to svi snosimo odgovornost. Ali daleko najveću dužnosnici koji su obnašali funkciju u proteklom vremenu. Umjesto da ih se optuži za nečinjene, dužnosnici se samo zarotiraju u funkcijama. Svo vrijeme ovog svijeta neće biti dovoljno našim institucijama ako ovako nastave raditi - kazao je Penava i upitao tko je odgovoran za to što je predmet Ovčara otvoren tek prošle godine.

POGLEDAJTE VIDEO

- Mi još danas s ovog mjesta ponizno molimo, pomozite nam jer ovo nije dobro, mi nemamo druge države, nemamo druge institucije osim naših hrvatskih. Ako ne znate kako, mi ćemo vam pomoći. Za početak promijenite zakone koji se tiču istraživanja ratnih zločina i prilagodite ih ovom vremenu i prostoru - poručio je Penava.

15.05 - Udruga logoraša podignula je na desetke prijava DORH-u, ali nikad nismo dobili ni jednu potvrdu da su to zaprimili. U tim prijavama su imena stotine Srba, naših krvnika, koje se treba procesuirati za konkretne zločine i sve što su nam radili. DORH ne radi svoj posao, kome oni to polažu račune? Kako vas nije sram sjediti u foteljama, primati plaću, a ne štititi građane ove zemlje, poštivati zakone i Ustav RH - rekao je Danijel Rehak iz Udruge logoraša.

14.41 - Potresne ispovijedi žrtava pograđaju okupljene u Vukovaru te je Hitna pomoć za sad intervenirala tri puta.

14.37 - Pokušajte zamisliti kako je to sresti na ulici svog silovatelja. Imala sam 22 godine kada sam prvi puta silovana, 13.10. Rekli su mi da moram šutjeti jer će me silovati svih deset... Silovana sam više puta. Sa mnom bar još pet žena koje sve ove godine šute. Ja sam progovorila. Teško je... Pokušala sam se i ubiti, liječila sam se četiri puta. Srećem svoje silovatelje u gradu, pljunem na njih, jednog sam i udarila kišobranom pa me je tužio. Vratila sam se u svoj grad, jaka sam zbog svoje djece i supruga koji je prošao logor - rekla je na prosvjedu Vukovarka Snježana Karaula Maljak.

14.21 Govorio je i Tomislav Josić, savjetnik vukovarskog gradonačelnika za branitelje.

- Tu smo jer u 27 godina u Vukovaru mi nismo imali gradonačelnika koji bi imao snage izgovoriti što je izgovorio ovaj. Nitko nije pitao ministre pravosuđa zašto u ladicama stoje zatvoreni predmeti ratnih zločina... Naša je krivica što ovaj skup nismo napravili puno ranije - poručio je Josić.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

- Kažu da je mirna reintegracija zapravo pomirba i mi se s time slažemo, ali pomirba ne znači da mi poštu svaki dan donosi čovjek koji je 1991. stajao pored mene s oružjem dok su me tukli. Uporno se govori da ratni zločini ne zastarjevaju, pa onda ih procesuirajte. Za Ovčaru je suđeno u Srbiji, osuđeno je 12 pijanih četnika koji su tu bili, i oni su sami pobili ljude, zakopali ih, odvezli. Nalogodavci su ostali nekažnjeni. Istovremeno promptno je osuđen čovjek koji je organizirao obranu Vukovara, dobio je zatvor, kažu, po zapovjednoj dužnosti, iako taj čovjek nije počinio nikakav zločin - rekao je.

14.15 - Okupljenima se obratio i logoraš Mladen Roguljić.

- Vidio sam da ljudi nisu nestali nego su odvezeni u nepoznatom smjeru. Ja i danas imam ožiljke od žice koja mi se urezala u zapešće - rekao je.

14.10 - Prosvjed je počeo intoniranjem himne i minutom šutnje u Vukovaru.

- Hrvatska je stvorena u Vukovaru, a mi već 27 godina čekamo barem trunku pravde. Umjesto toga zatvaraju nam usta, a institucije zataškavaju zločine svojim neradom i nemarom. Mi smo protjerani, zlostavljani, silovani, ubijani, nema naše djece, roditelja, sinova... Pognute glave živimo među svojim zlostavljačima. Vrijeme je da tražimo reakciju naše države, da svojim gradom hodamo bez grča u želucu. One koje tražimo zovu nestalima, ali oni nisu nestali, netko negdje zna gdje su im ostaci - rekao je Pavle Vukas, pripadnik 204. vukovarske brigade koji je u ratu dva puta bio ranjen i u logoru.

13.40 sati - Prosvjednici u Vukovar dolaze iz svih krajeva Hrvatske, nose zastave s imenima mjesta, od Zaprešića, Škabrnje, Zadra, Gospića pa do Rijeke. Mnogi su se uputili i prema Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata i Ovčari gdje su položili vijence i zapalili svijeće.

www.blic.rs/vesti/svet/zaboravite-bogate-klince-rusije-sinovima-politicara-i-tajkuna-u-hrvatskoj-je-sve/cwdnj01

Zaboravite bogate klince Rusije, sinovima političara i tajkuna u Hrvatskoj je SVE DOZVOLJENO

Ne trebaju nam “Bogati klinci Instagrama” iz Azije, Hrvatske ili Bosne i Hercegovine - mi imamo decu lokalnih moćnika, političara, preduzetnika i slično, koja s vremena na vreme osvanu u medijima i to ne zbog svojih izvanrednih poslovnih, obrazovnih ili humanitarnih podviga, već kao čisti prikaz nezamislive moći prosečnom građaninu, piše portal 100posto.hr.

Deca moćnika aktivna su na Fejsbuku, Instagramu i drugim društvenim mrežama gde objavljuju fotografije koje svedoče o lagodnom životu, praćene podsmehom spram onih koji se drznu da zadirnu u njihov svet i sve ono na što misle da imaju pravo.

HVALIO SE OČEVOM PLATOM


Kako prenosi 100posto.hr, u Vinkovcima je prošle nedelje brutalno pretučen mladić koji je sada van životne opasnosti. Incidentu je prisustvovao Domagoj Culej, sin HDZ-ovog saborskog zastupnika Steve Culeja, a prema navodima policije dobiće krivičnu prijavu, kao i svi drugi koji su bili tamo. Domagoj Culej nije učestvovao u tuči, a kako kaže Stevo Culej policija je ustanovila da njegov sin nije imao nikakav kontakt s pretučenim mladićem.

Stevo Culej je sam sina odveo na policiju i pričekao da se završi sa obradom slučaja. Stevo Culej takođe tvrdi kako postoji snimak kamere koja potvrđuje da njegov sin nije umešan. Domagoj Culej je od ranije poznat javnosti, a posebno zbog aktivnosti na društvenim mrežama gde se u statusima, koji su čak bili javni, pohvalio tatinom platom koja ne iznosi "sramotnih" 14.500 kuna (malo manje od 2.000 evra).