HRVATSKA 1 DO 2019god.

[url=/www.24sata.hr/news/hrvati-ce-jos-zivjeti-u-bijedi-i-apatiji-ali-nazire-se-svjetlo-607147]/www.24sata.hr/news/hrvati-ce-jos-zivjeti-u-bijedi-i-apatiji-ali-nazire-se-svjetlo-607147[/url]
'Hrvati će još živjeti u bijedi i apatiji, ali nazire se svjetlo...' Što Hrvatsku očekuje u 2019. godini: Naši najistaknutiji politički analitičari te najprecizniji vidovnjaci otkrivaju što nas očekuje u budućnosti, hoćemo li živjeti bolje i kad ćemo ugledati svjetlo na kraju tunela...

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/hrvati-ce-jos-zivjeti-u-bijedi-i-apatiji-ali-nazire-se-svjetlo-607147 - 24sata.hr
O mitu i korupciji u Hrvatskoj...

'Poznati svjetski treneri govore da je korupcija igra koju igra cijeli svijet, no na kraju uvijek pobjeđuje Hrvatska'
Jesu li Hrvati dobri jedino u sportu?

Ma kakvi, izuzetne rezultate zabilježili smo i u iseljavanju, nepotizmu, uhljebljivanju, brain drainu.... A naši su stručnjaci diljem svijeta priznati i u obijanju draguljarnica, krijumčarenju narkotika i slično, premda su i naši regionalni susjedi svjetski prvaci u tim disciplinama.
Hoćemo li se ikad odreći mita i korupcije?

Grčka drama počiva na mitu, a Hrvatska na korupciji. Jedna je to od stvari po kojoj smo u samom svjetskom vrhu i bilo bi se glupo odreći je. Bio bi to pucanj u koljeno vlastitom identitetu. Uostalom, poznati svjetski treneri govore da je korupcija igra koju igra cijeli svijet, a uvijek pobjeđuje - Hrvatska.

Čemu se Hrvati mogu nadati, što bi mogli napraviti da bude bolje?

Uzeti strelice, zavrtjeti globus i ako zaobiđu Marjansku brazdu, pustinju Gobi i upravo proključali vulkan Krakatau, te sjedište poznate nevladine organizacije u Palermu, velike su šanse da će pronaći bolje mjesto za život. Iako, o privlačnosti ogromne pustinje Gobi u središnjoj Aziji, točnije, na području sjeverne i sjeverozapadne Kine i južne Mongolije naspram Hrvatske postoje oprečna mišljenja. Neki smatraju da je to bolje rješenje, a neki da je puno bolje. Naime, pustinja je komforna, prostrana, ima čak 1.300.000 kvadratnih kilometara, a ima i brojne oaze. Hrvatska nema niti jednu oazu, osim Republike Irske.
Bez obzira koliko se svi mi trudili, još uvijek smo svi na Balkanu, na poluotoku gdje još uvijek u nama vlada ta nekakva balkanska sadržina. Hrvatska dobiva novac od EU u mnogim sektorima, no ljudi i dalje loše žive. Na vlasti bi trebali doći pametni i dobri ljudi koji bi zemlju izvukli iz problema, no kod nas uvijek mito i korupcija, nepotizam te vlastiti interesi dolaze u prvi plan. Nema tu poštovanja prema drugima i manjima, jer uhvatili smo se jednog lobija, jedne ili dvije stranke, i onda se čitava politika vrti samo oko njih, a ne oko služenja ljudima. I dok je to tako, teško ćemo naprijed. No prosperitet će se i dalje osjećati u sportu i turizmu, slijede sve bolji rezultati u novoj godini.Ljudima savjetujem da se okrenu duhovnom svijetu, da više vjeruju u boga, da se mole i više druže. Znam da ne možemo bez materijalnog, no bilo bi dobro o tome što manje razbijati glavu. Ljudi bi trebali pozitivnije razmišljati, sebe vidjeti u nekom drugom krugu, meditacijom se odmaknuti od sive stvarnosti. Od svega se toga treba malo povući i isključiti jer nažalost siti i dalje neće vjerovati gladnom. Ne trebaju ljudi biti prenapeti nego se, koliko mogu, što više opuštati i gledati u životu neke duhovnije stvari i činiti dobro drugima. Vidim i u pitanjima koja mi ljudi šalju u Astralu da sinovi sve više napuštaju majke, brakovi i obitelji se raspadaju, dugovi gomilaju.... Treba razmišljati o svjetlu i pozitivnim stvarima u životu, djelovati racionalnije i širiti više ljubavi.

www.24sata.hr/news/vlada-zeli-euro-gra-ani-kunu-a-strucnjaci-kazu-samo-polako-607184
Vlada želi euro, građani kunu, stručnjaci kažu: Samo polako DVADESET GODINA EURA: Kad bismo umjesto kune uveli euro, Hrvatska bi zacementirala svoju poziciju na dnu Europe, upozoravaju ekonomisti

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/vlada-zeli-euro-gra-ani-kunu-a-strucnjaci-kazu-samo-polako-607184 - 24sata.hr
Hrvatska bi tijekom 2020. trebala uvesti euro, plan je Vlade i guvernera HNB-a. Uvjeravaju da smo spremni za uvođenje eura i da ćemo od toga imati koristi. Ekonomski stručnjaci slažu se da Hrvatska još nije spremna za jedinstvenu valutu.

Jedanaest članica EU 1. siječnja 1999. godine prihvatilo je euro kao jedinstvenu valutu. U 20 godina postojanja preživio je dužničku krizu u eurozoni, koja je posljedica financijske krize 2008.

- Za euro sam, ali ne prije nego što dosegnemo prosječan nivo razvijenosti Europe. Trebamo imati iste proizvodne ekonomske cikluse i sposobnost da smanjujemo troškove proizvodnje jednakom brzinom kao i ostale članice eurozone - kaže nam ekonomist Ljubo Jurčić.

Ako to ne ostvarimo, upozorava, zapravo riskiramo da nam zajednička valuta našteti. Kad bismo euro uveli u ovom trenutku, ističe, zacementirali bismo hrvatsku poziciju na dnu Europe.
- Prema kriterijima iz Kopenhagena i Maastrichta, javni dug ne bi smio prelaziti 60 posto BDP-a. Kod nas je on 75 posto BDP-a, ali s tendencijom smanjivanja. Zato smo od Europske središnje banke i dobili zeleno svjetlo za početak priprema za ulazak u eurozonu - nadovezuje se ekonomski analitičar Damir Novotny. Objašnjava kako je euro u realnoj ekonomiji kod nas već dugi niz godina prihvaćen.
Bit ćemo konkurentniji

Najveći dio cijena nekretnina se u prometu izražava u eurima, velika većina cijena, pogotovo uvoznih proizvoda, najprije se kalkulira u eurima, gotovo sve cijene u turističkom sektoru, ali i puno ljudi štedi u eurima.


- Može se reći da su kućanstva, građani i poduzeća spremni za ulazak u eurozonu - napominje Novotny. 
Kao najveće prednosti uvođenja eura ističe smanjivanje transakcijskih troškova i kamatnih stopa na kredite.


- Jedna od najvećih prednosti su niži troškovi transakcija. Uz to, nema troškova konverzije, koji su kod nas vrlo visoki. Turistička zemlja poput Hrvatske zbog toga je nekonkurentna. Mnogi turisti koji nam dolaze radije bi plaćali u eurima nego u kunama - tvrdi Novotny. 
Uvjerava da bi cijene i troškovi pali, povećala bi se atraktivnost hrvatskih izvoznih roba i usluga i naši bi se izvoznici lakše uključili na međunarodno tržište. Zemlje koje su uvele euro, poput Slovačke, Estonije i Slovenije, imale su velike koristi, napominje Novotny. Negativnu stranu uvođenja eura ne vidi. Iako neki ekonomisti tvrde da će uvođenjem eura Hrvatska izgubiti monetarnu nezavisnost, Novotny to odlučno demantira.


- Mala zemlja poput Hrvatske ni nema mogućnost imati monetarnu nezavisnost. Neke zemlje su svoje valute čvrsto vezale s eurom. BiH je marku vezala za euro, Švicarska franak. Danska ima krunu, ali nema monetarnu nezavisnost jer je tečajnu politiku prilagodila tako da joj je valuta vezana uz euro. Nema nikakvih opasnosti ili rizika kojih bi se naši potrošači trebali bojati - umiruje Novotny. 
Da uvođenjem eura neće biti bitnih promjena kod kupnje ili prodaje nekretnina tvrdi i Borislav Vujović, predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK. 

Neće biti velikih promjena

- Trenutačno su sve cijene nekretnina izražene u eurima i nitko ništa ne prodaje u kunama. Prijelaz iz kune u euro na tržištu nekretnina neće imati veće posljedice. Dugoročno, ako budu rasle sve cijene, bit će veći troškovi života, rast će plaće građevinskoj industriji i to bi moglo imati posredan utjecaj na rast cijena - kaže Vujović. Napominje da nije ekonomski stručnjak, no smatra da Hrvatska trenutačno nije posve spremna za euro. Stvarni rok kad bi Hrvati mogli početi plaćati eurima je za otprilike pet godina.
Cijene bi mogle pasti

Prije uvođenja predstoji nam pripremno razdoblje u kojem će se sve cijene morati izražavati i u kunama i u eurima i moći će se plaćati u dvije valute.


- Prilagođavanje će trajati dok se ne fiksira tečaj. Zatim uvodimo euro. Kad uđemo u eurozonu, cijene i plaće izjednačit će se s cijenama u zemljama koje nas okružuju. Za očekivati je pad cijena kako bi ih se uskladilo s onima u Austriji - zaključuje Novotny. 
Eurom se danas služi oko 340 milijuna građana u 19 od 28 članica EU. Time je euro druga najveća valuta nakon američkog dolara. Predsjednici Europske komisije i Vijeća Europe svjesni su važnosti jačanja otpornosti eura na buduće krize.

www.24sata.hr/news/beljak-o-bratstvu-i-jedinstvu-plenki-zanimljivo-reagirao-607866

Beljak o bratstvu i jedinstvu, Plenki zanimljivo reagirao Na primanju Srpskog narodnog vijeća povodom pravoslavnog Božića predsjednik HSS-a Krešo Beljak rekao je kako duboko vjeruje u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/beljak-o-bratstvu-i-jedinstvu-plenki-zanimljivo-reagirao-607866 - 24sata.hr

Valter (citat):www.24sata.hr/news/beljak-o-bratstvu-i-jedinstvu-plenki-zanimljivo-reagirao-607866

Beljak o bratstvu i jedinstvu, Plenki zanimljivo reagirao Na primanju Srpskog narodnog vijeća povodom pravoslavnog Božića predsjednik HSS-a Krešo Beljak rekao je kako duboko vjeruje u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/beljak-o-bratstvu-i-jedinstvu-plenki-zanimljivo-reagirao-607866 - 24sata.hr

SAMO AKO SE VERUJE U USPEH, SE ON MOZE I OSTAVRITI.

Sasvim je sigirno da SVI oni koji su gradjanima naneli bilo kakvu zalost i moraju zato da odgovaraju. Za nasilje nema nikada opravdanje. Ni jedna pravna drzava to nesme da tolerise. Bez obzira sa koje strane se nasilje desilo.


Valter

[url=/www.24sata.hr/news/nista-od-aviona-izrael-ne-moze-ispuniti-ugovor-zbog-sad-a-607922]/www.24sata.hr/news/nista-od-aviona-izrael-ne-moze-ispuniti-ugovor-zbog-sad-a-607922[/url]

Ništa od aviona: Izrael ne može ispuniti ugovor zbog SAD-a? Izrael i Hrvatska sklopile su kupoprodajni ugovor vrijedan 500 milijuna dolara za 12 zrakoplova F-16 Barak, odnosno modificirane izraelske verzije izvorno američkih zrakoplova

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/nista-od-aviona-izrael-ne-moze-ispuniti-ugovor-zbog-sad-a-607922 - 24sata.hr

Valter (citat):[url=/www.24sata.hr/news/nista-od-aviona-izrael-ne-moze-ispuniti-ugovor-zbog-sad-a-607922]/www.24sata.hr/news/nista-od-aviona-izrael-ne-moze-ispuniti-ugovor-zbog-sad-a-607922[/url]

Ništa od aviona: Izrael ne može ispuniti ugovor zbog SAD-a? Izrael i Hrvatska sklopile su kupoprodajni ugovor vrijedan 500 milijuna dolara za 12 zrakoplova F-16 Barak, odnosno modificirane izraelske verzije izvorno američkih zrakoplova

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/nista-od-aviona-izrael-ne-moze-ispuniti-ugovor-zbog-sad-a-607922 - 24sata.hr

Da jedna samostala drzava, nemoze samostalno i da izvrsi kupovinu ?

Postavlja se pitanje, dali je ta drzava i stvarno samostalna kako se tvrdi? Mi odavno odgovor na to pitanje znamo. Dali ga znate i vi?


Valter

www.index.hr/vijesti/clanak/prica-o-titovom-brodu-je-prica-o-upravljanju-hrvatskom-i-igranju-s-vasim-novcem/2055038.aspx


Priča o Titovom brodu je priča o upravljanju Hrvatskom. I igranju s vašim novcem
Goran Vojković prije 15 sati
267
KAD nekoga ide, onda ga ide. Drug Tito uvijek je volio trošiti: dobra odijela, dobri auti, dobre cigare, dobar viski, ali da će nas koštati teške milijune skoro 40 godina nakon što je umro, to nitko nije mogao pretpostaviti. Dobro, ne baš izravno drug Tito, nego njegov Brod mira, školski brod Galeb.

Prošlo je već skoro 10 godina da je Rijeka postala vlasnik Galeba. Kako je do toga došlo? Početkom Domovinskog rata 1991. Jugoslavenska ratna mornarica, povlačeći se iz Pule, usput krade i Galeba, kao što su pokrali i sve drugo što su stigli. Nekada slavni brod ostaje na vezu, bez održavanja u Boki Kotorskoj. Tu ostaje do kraja 1990-ih, kada ga kupuje grčki brodovlasnik koji namjerava napraviti luksuznu jahtu za bogatu klijentelu. Galeb je otegljen u Remontno brodogradilište Viktor Lenac na generalni remont. Plan propada. Niti grčki brodovlasnik ima novca, niti je Galeb toliko poznat u svjetskim okvirima kako bi se došlo do kredita. Na dražbi ga kupuje Rijeka kako bi pokušala ono što Grcima nije uspjelo.

Vjerojatno je tu bilo i malo SDP-ovske nostalgije za "najvećim sinom naših naroda i narodnosti". Priča oko broda pretvorila se u proračunsku rupu bez dna i ikakve funkcije i to traje već skoro puno desetljeće.

Milijuni kuna već potrošeni na održavanje i obnovu

Index se Galebom bavio još 2014. Novinar Petar Vidov tada precizno popisuje:

"Gradski novac za Galeb Rijeka je počela trošiti 2008., kada je za pregled broda u suhom doku u škveru Viktor Lenac potrošeno 555.715,12 kuna. Naredne godine Rijeka je za kupnju Galeba kroz ovršni postupak na Trgovačkom sudu te na godišnji trošak usluge zapovjedništva broda prema nalogu Lučke kapetanije potrošila 906.819,65 kuna. U 2010. Rijeka je na Galeb potrošila čak 2.044.505,76 kuna. Radi se o troškovima za radove dokovanja, čišćenje podvodnog dijela trupa broda, mjerenje debljine lima s uslugama stručnog nadzora te na usluge mornara, pomorske agenture i špedicije, usluge zapovjedništva i godišnjeg operativnog veza.

U 2011. troškovi su se nešto smanjili pa je na Galeb spiskano 1.355.220,57 kuna i to za mjesečne usluge operativnog veza, zapovjedništva, agenture i špedicije, uslugu izrade elaborata ekonomske opravdanosti davanja broda u koncesiju, na podmirena carinska davanja prilikom uvoza i troškove upisa u Evidenciju plutajućih objekata kod Lučke kapetanije te na cjelokupne troškove održane izložbe i tegljenja na Riječki lukobran. U 2012. Rijeku je Galeb koštao 738.804,88 kuna. Novac je izdvojen za usluge zapovjedništva i agentura/špedicije te mjesečnog troška veza u brodogradilištu. Sasvim iste usluge su u narednoj 2013. koštale 350 tisuća kuna više, odnosno 1.091.720,91 kuna (…)“.

I tako iz godine u godinu, a dodajmo kao primjer iz proračuna Rijeke za 2016.: motorni brod Galeb 805.000 kuna i iz proračuna za 2018. motorni brod Galeb 301.000 kuna.

Nije bilo zainteresiranih za zakup, pa se tražilo od EU-a

Rijeka sve ove godine nije uspjela brod privesti funkciji ni naći zainteresiranog zakupnika ili koncesionara. Brod je u takvom stanju da se to nikome ne isplati. A svake godine je sve gore, poznavatelji brodova i mora znaju da brod na sidru propada brže nego u plovidbi. No onda čelnici Rijeke dolaze do spasonosnog rješenja: umjesto nepostojećeg zakupnika ili koncesionara, obnovu Galeba će platiti europski porezni obveznici. Rijeka će 2020. biti Europska prijestolnica kulture pa je kroz fondove Europske unije odobreno skoro 69 milijuna kuna za obnovu Galeba, ali i barokne palače upravne zgrade nekadašnje riječke šećerane. Galeb bi trebao po toj koncepciji postati muzej od 4000 kvadratnih metara muzejskog i javnog prostora te 1000 metara kvadratnih ugostiteljskog prostora.
Rijeka je raspisala natječaj za obnovu broda, u nadi da će riješiti problem olupine koja guta novac i koja nikako da dobije namjenu koja bi opravdala ulaganje. I bili su svi sretni jer je došla jedna ponuda. Iako su navodno očekivali više ponuda. U Rijeci su naveli kako bi obnova koštala 27.665.000 kuna. Za to imaju procjenu stručnjaka. No stvarnost je nešto drugačija. Najniža i ujedno jedina ponuda, koju je dostavio Viktor Lenac, a oni dobro poznaju brod, iznosi 59.964.856 kuna, odnosno 74.956.070 kuna s PDV-om. Za obnovu traže više nego dvostruko veći iznos, na natječaju na kojem se mogao javiti svatko tko ispunjava uvjete.

Ili Rijeka ima pogrešnu procjenu cijene obnove, ili se zločesta brodogradilišta EU-a namjerno ne žele javiti i ne žele zaraditi samo da bi napakostila Obersnelu i ekipi. Europa ne daje više nego što je dala (ne zaboravimo da je dio novca namijenjen za obnovu palače) i Rijeka bi, koja je u dugovima, trebala dodati još punih 32 milijuna kuna kojih nema.

Što su napravili u Rijeci nakon svega? Poništili su natječaj jer se radi o "nerealno visokom iznosu" i sada će ga ponoviti u nadi da će se javiti netko tko će obnoviti olupinu za pola najniže prispjele cijene. Priča o uzaludnosti se očigledno nastavlja.

Igranje s novcem poreznih obveznika

Naravno, ne bi bio nikakav problem da je Galeb otkupilo neko društvo "Josip Broz Tito" i da cijeli ovaj cirkus radi vlastitim novcem, tj. novcem donatora, ali sve se radi novcem poreznih obveznika jer je riječka gradska uprava na čelu s Vojkom Obersnelom smatrala kako je zgodno kupiti, zadržati i obnoviti brod Galeb. Očigledno bez jasnih ideja i procjena. Tipično "naše" hrvatsko ponašanje kada se radi o tuđem novcu.

Netko je smatrao kako je to dobro ulaganje, ali je zaboravio dvije stvari. Prvo: koliko god da je Galeb imao zanimljivu povijest kao brod i koliko god je poznatih osoba bilo na njemu, ovaj brod za prijevoz banana nije svjetski poznat, nije na njemu potpisan kraj Drugog svjetskog rata ili nešto slično. Drugo: mali Kumrovec može gledati i gleda Tita kao turistički brend, no to radi vrlo pametno s eko-selom, ali jugoslavenski diktator je davno umro, cijele generacije su se promijenile i očekivati da će ljudi nahrupiti upravo zato što je on putovao tim brodom je pretjerano, koliko god nostalgičari smatrali da je to drugačije.

Milijuni su otišli. Brod, sada već plutajući objekt (nekad sjajni dizelski motori nisu u funkciji još od prošlog stoljeća), propada na vezu. Spomenik je to upravo načinu upravljanja Hrvatskom: "Idemo, pa što bi uopće moglo poći loše?". Bez plana, bez procjena, bez realnog sagledavanja stvari. Ali s novcem građana. Hrvatskih ili europskih, svejedno.

Na kraju besplatan savjet za riječke "gradske oce". Trebali bi uzeti nekoliko ključnih stvari s ovog broda sjajne povijesti i sačuvati ih za muzej, a brod potopiti i pretvoriti u atrakciju za ronioce. I nadati se da je s njim potonuo i ovakav neprofesionalni način upravljanja Hrvatskom i novcem poreznih obveznika. Kako bi narod rekao, da oprostite na izrazu, lako je tuđim gloginje mlatit…

www.vecernji.hr/vijesti/u-njemacku-iz-hrvatske-u-dvije-godine-iselilo-vise-od-110-000-ljudi-1296361

U Njemačku iz Hrvatske u dvije godine iselilo više od 110.000 ljudi
Jeste li među onima koji su otišli u Njemačku i vratili se? Javite nam se na javi@vecernji.net i ispričajte svoju priču.


Iz Hrvatske je u Njemačku u 2016. i 2017. godini iselilo 110.526 ljudi, pokazuju podaci koje je prikupio Savezni ured za migracije (BamF), a danas objavilo njemačko ministarstvo unutarnjih poslova.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/u-njemacku-iz-hrvatske-u-dvije-godine-iselilo-vise-od-110-000-ljudi-1296361 - www.vecernji.hr

Po useljavanju u Njemačku u te dvije godine, Hrvatska je na petom mjestu, iza Rumunjske (432.852 useljenih u Njemačku), Poljske (316.275), Bugarske (158.761) i Italije (128.968 ljudi). Ako se gleda cijeli svijet, Hrvatska je na 6. mjestu jer je ispred Sirija s 205.963 migranata koji su 2016. i 2017. došli u Njemačku. U te dvije godine, iz Njemačke se u Hrvatsku vratilo se 49.696 osoba, tako da je u saldu migracija s Njemačkom Hrvatska u minusu 64.538 ljudi za 2016. i 2017. godinu. Njemačka je u 2016. i 2017. primila 3,42 milijuna useljenika, a iz Njemačke je u te dvije godine iselilo 2,5 milijuna ljudi, tako da se broj stanovnika u Njemačkoj povećao za 0,92 milijuna.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/u-njemacku-iz-hrvatske-u-dvije-godine-iselilo-vise-od-110-000-ljudi-1296361 - www.vecernji.hr

www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/gosti-nedjeljom-u-2-predstavili-jedan-drugaciji-vukovar-mi-mladi-se-druzimo-volimo-ljubimo-izlazimo-putujemo-nitko-nikoga-ne-mrzi/8315300

GOSTI NEDJELJOM U 2 PREDSTAVILI JEDAN DRUGAČIJI VUKOVAR ''Mi mladi se družimo, volimo, ljubimo, izlazimo, putujemo. Nitko nikoga ne mrzi'

AUTOR:

Jutarnji.hr

OBJAVLJENO:

27.01.2019. u 17:09
GOSTI NEDJELJOM U 2 PREDSTAVILI JEDAN DRUGAČIJI VUKOVAR ''Mi mladi se družimo, volimo, ljubimo, izlazimo, putujemo. Nitko nikoga ne mrzi. Zajedno smo na odmorima, čak i markiramo zajedno'
Drugačija slika Vukovara prikazana je u današnjoj HRT-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2'. Aleksandar Stanković je ugostio Sašu Salomona, vlasnika tvrtke za razvoj softvera za web, učenicu Opće gimnazije u Vukovaru, Martinu Galić, dopisnika Večernjeg lista Branimira Bradarića te Martinu Uglik iz Mirovne grupe mladih Dunav. Svi su se složili da je život u Vukovaru ipak drugačiji od onoga što mediji prikazuju.
'Političari dignu frku i odu, a nama ostave tu frku'

Salomon je rekao da on nikoga ne mrzi, kao ni ljudi oko njega, te da mu je lijepo živjeti u Vukovaru. Usporedio je život tamo sa životom u Zagrebu.

'Živio sam nekoliko godina u Zagrebu, ali sam jedva dočekao da se vratim u Vukovar. U Vukovaru nema gužve, strke, stvari su općenito jednostavnije. Manje se vremena gubi. No s druge strane, nemamo toliko šoping centara, zabavnih aktivnosti. No nama je Osijek na pola sata udaljenosti, a tamo opet imamo sve što nam treba. Bitno je i da moja djeca mogu sama u školu i vraćati se iz škole. Grad je puno sigurniji nego neki drugi', rekao je Salomon.
Kada je riječ o suživotu Hrvata i Srba, kaže da se problemi javljaju jedino kod obilježavanja obljetnica, kada, kako kaže, političari dignu frku. Salomon kaže da u Vukovaru nitko nikog na ulici ne pita je li Hrvat ili Srbin.

'Normalno živimo. Problemi su onda kada su neke obljetnice, kada političari dignu frku i odu. A nama ostave tu frku. No tih incidenata nema ništa više nego u bilo kojem drugom gradu. Čak ih ima i manje jer ljudi ondje imaju razumijevanja', dodao je.
'Sve radimo zajedno, voljela bih da se i podjela razreda ukine'

Da među mladima u Vukovaru nema problema, kaže i učenica Martina Galić (18), a i ona smatra da mediji pogrešno prikazuju netrpeljivost Srba i Hrvata u tom gradu.

'Većina vršnjaka bi se složila samnom kada kažem da to nije istina. Mi mladi se družimo, volimo, ljubimo, izlazimo, putujemo, a većina medija prikazuje neku negativnu stranu Vukovara, dok ona pozitivna često izostaje biti popraćena od strane medija', kaže 18-godišnja Martina i dodaje da su stariji opterećeni prošlošću, dok mladi poštuju sve što se dogodilo, no pokušavaju gledati unaprijed kako bi izgradili svoju budućnost.

Kada je riječ o podjelama u školi, razredi su odvojeni na hrvatski i srpski, no Martina kaže da sve ostalo učenici rade zajedno.

'Treniramo zajedno, u projektima smo također zajedno, pod odmorima smo zajedno, a i markiramo zajedno. Jedina podjela u školi je na odvojene razrede i voljela bih kada bi se ta podjela maknula jer ona stvara nekakav osjećaj diskriminacije kod jedne i kod druge strane', dodaje.

Martina ističe da se u Vukovaru osjeća sigurno i lijepo, a tenzija ima oko obilježavanja pada grada 18. studenog. I ona tvrdi da se u koloni sjećanja mjesto ustupa politici, što stvara problem.
'U Vukovaru nitko nikoga ne mrzi'

Dopisnik Večernjeg lista Branimir Bradarić također kaže da je život u Vukovaru normalan, iako je ostatak Hrvatske uvjeren da je situacija drugačija te da su informacije iz medija prenapuhane.

'Istina je da ga se zbog rata treba gledati iz neke malo drugačije perspektive. No u Vukovaru nitko nikoga ne mrzi. Živi se sasvim normalno. Profesionalni Srbi i profesionalni Hrvati su najveći krivci. Normalni ljudi žele živjeti normalno, poslovati, putovati i žele svojoj djeci i sebi nešto omogućiti', kaže Bradarić, no dodaje da problem nestalih i dalje postoji te da ga se ne smije zanemariti. Ipak, veći je problem, ističe Bradarić, to što ljudi nemaju posla. Prosječna je plaća u tom gradu oko 4.000 kuna, a u Zagrebu, za usporedbu, više od 7.000 kuna.
'Grad morate prihvatiti takav kakav je'

O životu u Vukovaru govorila je i Martina Uglik iz Mirovne grupe mladih Dunav, koja u tom gradu živi od udaje, već 17 godina.

'Kada dolazite u neki grad onda ga morate prihvatiti takav kakav on jest. Ako ga takvim prihvatite, onda ćete dobiti i to nazad', rekla je Uglik za Nedjeljom u 2.

http://www.federalna.ba/bhs/vijest/194742/najbogatiji-stedni-ulog-blizu-14-milijuna-eura

Crna Gora ima 54 milijunaša, a najbogatiji među njima ima štedni ulog blizu 14 milijuna eura.

Krajem prošle godine 54 građanina Crne Gore imalo je depozite od milijun i više eura. Prema raspoloživim podacima dostavljenim od banaka, najveći pojedinačni depozit građana u bankarskom sustavu iznosi 13,7 milijuna eura, rečeno je Pobjedi iz Centralne banke.

Tko su vlasnici milijunskih štednih uloga ne može se priopćiti jer to ne dozvoljavaju zakoni.

Najveći pojedinačni depozit firme je blizu 56 milijuna eura, a broj milijunaša u bankama se mijenja iz godine u godinu.

Crnogorski mediji podsjećaju kako da ih je u drugoj polovini 2015. godine bilo 53. Najveći depozit koji je glasio na fizičku osobu u Crnoj Gori prije godinu i pol iznosio je 4,13 milijuna eura, dok je 140 poduzeća imalo depozite veće od milijun eura.

Kao ni danas, ni tada nije bilo milijardera u Crnoj Gori. Te godine je bilo 1.750 građana koji su imali na računu više od 100.000 eura, s ukupnom vrijednosti depozita od 446,5 milijuna eura.

Mediji također navode kako se zemlje regije mogu pohvaliti velikim brojem milijunaša u odnosu na broj stanovnika. U Hrvatskoj recimo, po podacima objavljenim krajem prošle godine u tamošnjim medijima, ima 22.000 milijunaša, koji na svojim štednim računima u bankama drže 56,3 milijarde kuna ili 7,35 milijardi eura. U Srbiji su milijunaši oko 18.000 građana, a u BiH oko 600 građana je imalo štednju veću od milijun konvertibilnih maraka.

federalna.ba/Fena

www.index.hr/vijesti/clanak/recesija-u-italiji-opasna-je-i-za-hrvatsku/2060584.aspx?index_ref=read_more_d


Recesija u Italiji opasna je i za Hrvatsku
M.R./H prije 2 sata
190
TALIJANSKO gospodarstvo službeno je ušlo u recesiju nakon što su službeni podaci u četvrtak pokazali da je bruto domaći proizvod (BDP) u posljednjem tromjesečju 2018. godine pao drugo tromjesečje zaredom.

Aktivnosti su u razdoblju od listopada do prosinca smanjene su za 0,2 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca kada su pale 0,1 posto, što znači da je zemlja tehnički u recesiji. No za Hrvatsku je problem što se radi o našem najvećem izvoznom partneru, tako da je gotovo izvjesno da će se usporavanje u Italiji odraziti i na ionako tromo hrvatsko gospodarstvo.

Jedina zemlja EU-a koja opet bilježi recesiju

Italija je nakon financijske krize već zabilježila veliki pad aktivnosti, a sada je jedino veliko gospodarstvo svijeta i jedina zemlja EU-a koja ponovo bilježili recesiju.

Koalicijska vlada usvojila je u prosincu proračun s opsežnim planovima za potrošnju kako bi otklonila prijetnju recesije. Proračun je izmijenjen nakon prigovora Europske komisije da neće smanjiti visoki talijanski dug, a uključuje, između ostalog, nove mjere potpore siromašnima i raniji odlazak u mirovinu.

Italija bilježi najslabiji rast gospodarskih aktivnosti među zemljama eurozone još od osnutka monetarne unije. Tek malobrojni analitičari vjeruju da će proračun omogućiti zaokret nabolje s obzirom na usporavanje gospodarskih aktivnosti u Europskoj uniji, slabljenje globalne trgovinske razmjene i kroničnu stagnaciju produktivnosti u Italiji.

"Italija je vrlo važan trgovinski partner pa bi znatno usporavanje rasta utjecalo i na hrvatski izvoz"

Alen Kovač, makroekonomist Erste banke, kaže da bi se ovakva situacija mogla odraziti na hrvatski izvoz.

“Tehnički, ulazak u recesiju posljednjim kvartalom 2018. potvrda je usporavanja rasta treće najveće ekonomije eurozone, gdje su, osim strukturnih ograničenja, političko okruženje, neizvjesnost oko proračuna za 2019., kao i rast cijena zaduženja također bili utezi rastu gospodarstva.

Trenutačno rast eurozone u 2019. vidimo oko razine 1.5%, uz naglašenije negativne rizike, a vezane za trgovinski rat SAD-a i Kine, potencijalno usporavanje rasta u Kini te potencijalno niži rast od očekivanog u Italiji, ali i nekim drugim zemljama EU-a. U kontekstu trgovinskih veza Italija je vrlo važan hrvatski trgovinski partner pa bi znatno usporavanje rasta na određen način utjecalo i na hrvatski izvoz”, kaže Kovač.

Prema drugim podacima Državnog zavoda za statistiku, o robnoj razmjeni Republike Hrvatske s inozemstvom za razdoblje od siječnja do rujna 2018. izvoz je iznosio 10,7 milijardi eura, dok je uvoz iznosio 17,6 milijardi eura

Najvažniji trgovinski partneri Hrvatskoj bili su Italija i Njemačka. U Italiju je u prvih devet mjeseci 2018. izvezeno robe za više od 1,5 milijardi eura ili 9,8 posto više nego u isto vrijeme 2017., dok je izvoz u Njemačku porastao 13,6 posto, na 1,42 milijarde eura. Iz Italije je pak uvezeno robe za 2,4 milijarde eura ili 11 posto više, a iz Njemačke za 2,7 milijardi eura ili 7,3 posto više.

Glavni problemi Italije: Visoka nezaposlenost, niska zaposlenost, kruto tržište rada i visoka zaduženost

Zrinka Živković Matijević, direktorica Ekonomskih i financijskih istraživanja RBA, kaže da bi pad ekonomske aktivnosti mogao negativno utjecati na izvoz, ali ne i na turizam koji je ipak otporniji na takva kretanja jer se ljudi teže odriču putovanja.

“Iako nedavna politička situacija u Italiji (prvenstveno po pitanju proračuna i odnosa s EK-om) nije imala značajnijeg utjecaja na druge države europodručja (ali ni na Hrvatsku), u značajnoj je mjeri utjecala na rast premije rizika Italije.

www.index.hr/vijesti/clanak/njemacki-mediji-upozoravaju-hrvatska-postaje-smetliste-za-dizelase/2060549.aspx


Njemački mediji upozoravaju: Hrvatska postaje smetlište za dizelaše
G.D. prije 4 sata

NJEMAČKI mediji su objavili vijest agencije DPA o tome kako deseci tisuća njemačkih automobila na dizel pogon ciljano završava u srednjoj i istočnoj Europi nakon što su se u Njemačkoj počele širiti zabrane dizelaša zbog zagađenja zraka i okoliša koje proizvode. Polovnih dizelaša se žele riješiti vlasnici automobila u Njemačkoj, a i auto kompanije shvaćaju da više dizelaše neće moći plasirati na njemačko tržište, s obzirom na to da su postali izrazito nepoželjni.

Hrvatska se spominje kao jedno od srednje- i istočnoeuropskih tržišta na koje se masovno plasiraju njemački dizelaši koji zagađuju, uz napomenu da su kupci automobila u tom dijelu Europe većinom nezainteresirani za zagađenje koje dizelaši proizvode, nego ih najviše zanima koliko auto troši goriva. Još jedna stvar koja omogućava uvoz njemačkih polovnih dizelaša u Hrvatsku je i nerazvijena politika zaštite okoliša, pa i nepostojanje tzv. zona za zaštitu okoliša u kojima su dizelaši zabranjeni, kakve postoje u Njemačkoj.

Prosječna starost automobila u Hrvatskoj je 14 godina

Za Hrvatsku se ne navode još konkretni podaci, no za neke druge države oni već postoje i zabrinjavajući su. Primjerice, u Rumunjskoj se broj registriranih dizelaša u 2018. godini povećao za više od 30 tisuća vozila u odnosu na 2017. U Češkoj je situacija takva da predsjednik Saveza prodavača rabljenih automobila Petr Prikryl govori o “invaziji”: 63 posto uvezenih rabljenih automobila u Češkoj dolazi iz Njemačke, a 60 posto njih su dizelaši. U Slovačkoj je situacija još gore - 78 posto uvezenih rabljenih automobila su dizelaši.

Razlike između Njemačke i srednje i istočne Europe vidljive su i po prosječnoj starosti automobila: u Njemačkoj je prosječni auto star devet godina, dok je u Hrvatskoj prosječna starost 14 godina, a u Rumunjskoj 16 godina.