HRVATSKA 1 DO 2019god.

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2018/11/07/strucnjaci-slozni-iduca-kriza-unistit-ce-hrvatsku/


Ekonomisti su uvjereni da je samo pitanje vremena kad će nas pogoditi nova ekonomska kriza

Hrvatska nije spremna za iduću krizu. Hrvatska nema plan gospodarskog rasta. Hrvatska se izvukla iz krize čisto slučajno jer ništa konkretnije nije urađeno da se spasimo.

Tako su otprilike stručnjaci opisali šanse za preživljavanje neke iduće ekonomske krize. A kriza nam dolazi prije ili poslije.

“Vanjski utjecaji koji mogu prouzročiti globalnu krizu su trgovinski konflikti Kine i SAD-a. Za sada svjetska ekonomija pokazuje tek simptome usporavanja ekonomije. Usporavanje ekonomije na globalnoj razini je vidljivo u smanjenoj likvidnosti u svjetskom financijskom sustavu. Banke manje međusobno posuđuju novac, krediti poduzećima opadaju, općenito smanjuje se ekonomska aktivnost. Međutim usporavanje ekonomije nije kriza. Empirijski je dokazano da ekonomija ima svoje poslovne cikluse te se svakih 5 do 10 godina izmjenjuju faze ekspanzije ili usporavanja. To je samo situacija u kojoj brod nešto slabije plovi. Potvrdu da neće biti značajnije krize daje i Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je prognozirao rast svjetskog gospodarstva od 3,7% u ovoj godini.” – kaže u razgovoru za Express Petar Vušković iz Centra za javne politike i ekonomske analize.

Prof. dr. sc. Marinko Škare sa Sveučilišta u Puli kaže da na spomenute cikluse utječu i političke odluke stare po nekoliko desetljeća.

“Jako teško je ljudima objasniti da gospodarstvo ne funkcionira u izbornim ciklusima. Hrvatskoj prvo treba plan gospodarskog razvoja, ali plan koji se neće mijenjati svako četiri godine. Trenutačno svaka nova garnitura vlasti mijenja sve planove za razvoj i te ne malo nego često dolazi do ogromnih promjena. Da postoji ikakav kontinuitet” – ispričao nam je Škare.

Upitali smo ga i vidi li da je hrvatska politika izvukla bilo kakve pouke iz svjetske gospodarske krize ili iz kraha Agrokora, pa na kraju krajeva i kalvarije Uljanika.

“Nismo imali niti jednu ozbiljnu studiju utjecaja Agrokora na naše gospodarstvo. Umjesto da se pristupilo analizi gdje će se na papir pobrojati kako nestanak Agrokora može utjecati na hrvatsko tržište, gledali smo i slušali priče da je to tvrtka koja može urušiti čitavu državu. Koliki je to utjecaj? Što bi se dogodilo u šest mjeseci od gašenja Agrokora? Godinu dana? Tri godine? Ništa od toga ne znamo i to je problem koji je tako simptomatičan za Hrvatsku. Da se razumijemo, ne kažem da ja znam što bi se događalo s Agrokorom. Nitko od nas nije Nostradamus” – kazao nam je Škare.

Slične stavove iznio je i Petar Vušković.

“Za Hrvatsku se predviđa rast BDP-a od 2,8%. Unatoč tome, Hrvatska bi se trebala fokusirati i dalje na makroekonomsku stabilnosti s naglaskom na privlačenju stranih investicija. Treba donijeti jasno definiranu strategiju ekonomskih prioriteta. Tako se radi plan ovladavanja krizom. Da li takav plan postoji, nažalost siguran sam da ne postoji. Dokaz tome može biti i slabo vođena industrijska politika (Uljanik, Petrokemija), ili demografska politika i problem iseljavanja. Jedan od imperativa je reforma obrazovnog sustava te usklađivanje upisnih kvota sa stvarnim potrebama na tržištu rada kako bi se spriječilo iseljavanje. I porezna politika mora dati svoj poticaj ekonomiji i smanjivanju iseljavanja. Trebali bi vidjeti što želimo s reformom javne uprave, mirovinskim sustavom, zdravstvenim sustavom, te da li smo spremni za euro. Neodlučnost prema strukturnim reformama nas može koštati” – uvjeren je Vušković.

Dok ekonomisti upozoravaju da je hrvatsko gospodarstvo iznimno osjetljivo na potrese izvana, ali i iznutra, naši političari se ponašaju kao da se ništa ne događa. Kako je to Škare opisao: “Godinama su govorili da će nas kriza zaobići, pa nam se dogodilo da smo imali najdulju gospodarsku krizu. Nastavlja se nekakav trend deindustrijalizacije i sve više se oslanjamo na turizam, a to je novac na koji ne možemo računati. Uzmimo primjer Poreča i to malo stariji. Osamdesetih godina se dogodilo cvjetanje mora i grad je te godine imao za trećinu manje prihoda. Zamislite da se Hrvatskoj nešto slično dogodi. Poljska, s druge strane, većinom se oslanja na proizvodnju i oni gotovo nisu ni primijetili krizu”.

Kako je već ranije pisan, Hrvatska je u najnovijem godišnjem izvješću Svjetske banke o regulativi poslovanja “Doing Business” zauzela 51. mjesto među ukupno 190 zemalja svijeta, U odnosu na prošlogodišnje izvješće Hrvatska je pala za osam mjesta, objavila je u Svjetska banka.

Hrvatska je na najnovijoj ljestvici o regulativi poslovanja zauzela 51. mjesto, sa 71,70 DTF bodova od maksimalnih 100, pokazuje izvješće “Doing Business 2018: provedba reformi radi otvaranja radnih mjesta”.

U prošlogodišnjem izvješću Hrvatska je sa 72,99 DTF bodova zauzela 43. mjesto. Bodovanje se temelji na udaljenosti od najboljih u pojedinoj kategoriji, pri čemu najbolji imaju 100 DTF bodova, a oni s najslabijim rezultatom u određenom području nula bodova.

Najlošiji plasman u ovogodišnjem izvješću Hrvatska je ponovo zabilježila u kategoriji izdavanja građevinskih dozvola, potonuvši s prošlogodišnjeg 126. na 159. mjesto.

Najveći pad u odnosu na lanjsko izvješće zabilježen je u kategoriji pokretanja poslovanja – s 87. na 123. mjesto.

Hrvatska je nazadovala i u kategoriji dostupnosti kredita. Sa 77. mjesta je potonula na 85. mjesto. Pogoršanje je zabilježeno i u kategoriji zaštite prava manjinskih dioničara, s padom s 29. na 38. mjesto.

Famozni EU fondovi koji bi trebali biti generator hrvatskog rasta i razvoja neće nas spasiti, ponajviše zbog naše neučinkovite birokracije. Stručnjaci za EU fondove s lokalnih razina nam kažu ovako:

“Nemamo dovoljno ljudi, nemamo dovoljno novca, nema dovoljno sluha na višim razinama. Za svaki projekt financiran EU fondovima potrebna je ekstenzivna dokumentacija koju treba platiti novcem kojeg nemamo, potrebni su ljudi sa znanjima i iskustvima kojih nemamo. Na kraju krajeva, trebaju se po dvije-tri jedinice udružiti i zajednički podnositi prijave, a ni tada na možemo računati s uspjehom”.

Ovdje bismo umjesto zaključka mogli slobodno ponoviti prvih nekoliko rečenica ovog teksta jer je iz razgovora s ekonomistima i stručnjacima postalo još jasnije koliko je naša država nespremna za bilo kakve potrese svjetskog ili europskog gospodarstva. Mogli bismo do besvijesti navoditi primjere gdje se vidi da je svako rješenje posljednjih trideset godina bilo apsolutno ad-hoc. Mogli bismo navoditi primjere država koje su to bolje napravile.

www.24sata.hr/news/tjeraju-me-grijesi-mog-naroda-ja-nisam-ubijao-u-vukovaru-600632

'Tjeraju me grijesi mog naroda. Ja nisam ubijao u Vukovaru...' Znam šta je radio dio mog naroda i osjećao sam potrebu da se distanciram od toga. Izjavljujem saučešće jednom od najljepših gradova, Vukovaru, kazao je Čedomir Petrović

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/tjeraju-me-grijesi-mog-naroda-ja-nisam-ubijao-u-vukovaru-600632 - 24sata.hr

Čedomir Petrović, srpski redatelj i glumac te sin legendarnog glumca Miodraga Petrovića Čkalje gostovao je u Centralnom dnevniku na FaceTV. O svom ocu Petrović je rekao: 'Nije teško biti sin velikog čovjeka ako ideš svojim putem. Ipak, više mi je odmogao nego pomogao zbog svoje otvorenosti i istine koju je govorio. Kad je otišao u penziju pritisak je prešao na nas, njegovu unuku i mene. Plaćamo cijenu njegove otvorenosti, ali se ne kajemo. Uvijek su pretjerivali o njegovom životu, nije živio loše, ali nije imao ni ušteđevinu. Volio je trošiti, a nikada nije popio kap alkohola'.
Čkalja je bio glumac jednog drugog, dalekog vremena u kojem je glumio pred Titom.

- Telefonski razgovori na Novakove tekstove postali su toliko poznati da je dogurao do Skupštine, da pred Titom telefonira, imao je veliku tremu, ali Tito je bio zadovoljan. Često ga je zvao u Karađorđevo i u ponoć čak. Tito je ocu dao zlatan sat - kazao je Petrović, javlja FaceTV.

Što ga tjera da se oglasi teškim, istinitim rečenicama o Bosni i bivšim vremenima, pojasnio je: 'Tjeraju me grijesi mog naroda. Pripadam tom narodu i to je ono što me tjera. Dodika je izabrao narod koji zna kakve nevolje može donijeti. Znam što je radio dio mog naroda i osjećao sam potrebu da se distanciram od toga. Da objasnim ljudima da ja nisam ubijao u Srebrenici i Vukovaru. Ja ne pripadam takvom narodu. Sa ovog mjesta izjavljujem saučešće jednom od najljepših gradova, Vukovaru. Ja se sjećam ovoga jer to je ono što udara u glavu i ostaje kao pečat. Kao rana koja stalno boli'.

Ljubav prema Bosni i Hercegovini posebna je za ovog čovjeka.

- Kako da ne volim Bosnu i Hercegovinu. Moj otac je išao po cijeloj Jugoslaviji u svojim turnejama u kojima sam prešao Bosnu uzduž i poprijeko. Uvijek mi je tu bilo najljepše. Mislio sam da je Bosanac neko iz Bosne, a rekli su mi da to ne postoji. Saznao sam da je Bosanac: Hrvat, Bošnjak i Srbin. Kad je došlo do strašnog zla doživio sam veliko razočarenje zbog kojeg bi volio da se vrati vrijeme i ona trojica postanu ponovo Bosanci - kazao je Petrović.

www.express.hr/life/stulic-tito-je-bio-sjajan-boli-me-k-vole-li-ga-18666

Štulić: Tito je bio sjajan! Boli me k**** vole li ga
Piše Sergej Županić

Ima 65 godina, živi u Nizozemskoj, nema nijedno državljanstvo, knjige na Balkanu prodaje na crno

Otkako je 1991. s izbijanjem rata u Jugoslaviji napustio ove prostore, privoljeti Branimira Štulića, alias Johnnyja, nikada nije bilo sasvim jednostavno. Novinar Balkan.infoa Aleksandar Pavković zato je u telefonskom razgovoru krenuo nepretenciozno, obećavši mu opušten razgovor, povremeno povlađujući i čovjek koji je bio vođa Azre, simbol benda, raspričao se.

Jedna od tema bila je prodaja njegovih knjiga po Srbiji. Imao je problema s time što ga vlasti smatraju strancem, pa je prodaju organizirao po haubama automobila, po tržnicama, zapravo na crno.

"To je de facto velika prevara, ali... Proglasili su me strancem, trebao sam plaćati poseban porez. A ja nisam stranac, ja nemam nizozemski pasoš, ja sam apatrid, nemam nikakav pasoš. Ali oni to ne žele uvažiti, jer Srbija je zemlja lopova do lopova. Osim krađe, nemaju drugih prihoda i naravno da će sud presuđivati protiv mene", govori Štulić na telefon.

Azra | Author: Wikipedia
Wikipedia

On danas ima već 65 godina, od čega u Nizozemskoj stanuje 27 godina. Na snimci se čuje da govori mješavinom srpske ekavice s elementima poput čisto zagrebačke poštapalice "ne?" i tu i tamo neke riječi na ijekavici. Zanimljivo je što je čovjek koji je opjevao slobodu u svojoj pjesmi, sada imao za reći o njoj.

"Najstarija zapisana riječ u povijesti bila je sloboda, 2100. godine prije Nove ere, tamo još u Sumeru. U doslovnom prijevodu značila je 'u p*** materinu'...", kazao je novinaru koji je možda ostao malo zbunjen dok se Štulić lagano nasmijao.

Malo smo istražili, ta riječ doista je jedna od najstarijih ikada zapisanih, koliko je poznato. Izraz "ama-gi" koristio se za označavanje oslobađanja roba, za izuzetost od ikakvih dugova ili obaveza, slične situacije. Prema sumerolozima, riječ se tvori od imenice "ama", što znači "majka" i nastavka "gi" koji upućuje na radnju povratka. Po tome riječ "ama-gi" kao "sloboda" u jeziku Sumerana tvorilo se, doslovno prevedeno, kao "povratak u majku".
Azra i Branimir Štulić
Ikona Kultura
Štulić na odlasku: 'Gadite mi se svi!'

Otkriće te povijesno-lingvističke činjenice u stručnoj literaturi Štulića je očito toliko oduševilo da se poigrao s riječi u kontekstu vulgarnog balkanskog folklornog izraza.

"Sloboda je kad ti puca k*** za sve", razlagao je svoju teoriju i po toj temi osjetio reći još nešto: "A prije 40 godina kada sam ja to isto govorio, govorili su mi da sam ego-manijak."

U jednom trenutku u razgovoru Štulić je zaključio da je on u svoje vrijeme u Jugoslaviji bio "jedini takav".

"I u moje vrijeme nije bilo nikog drugog osim mene, ništa se nije promijenilo, osim što se ta zemlja raspala", ali se tu i tamo ipak prisjećao nekoga od ljudi koje je ipak jako cijenio i cijeni.

Jedan od njih bio je Arsen Dedić. A drugi...

"Tito je bio stvarno veliki čovjek. Kažem svoje osobno mišljenje. Nisam nikad bio mali pionir, ali on mi je bio... kako da kažem... Tada ga uopće nisam primjećivao. Nekako sam osjećao da je to u redu, ali tek sada sam potpuno svjestan da je on bio fantastičan čovjek. Mislim, nitko nije savršen, hej, daleko od toga, ali on je u onim okolnostima... Znaš, ništa se nije promijenilo u ljudima, a on je napravio s istom kvalitetom ljudi ono što nitko ne bi napravio niti za milijun godina", pričao je.

Dalje je nastavio koristiti nogometne metafore o Jugoslaviji kao o zemlji koju je "Tito uveo među 10 najboljih", da bi sada sve te zemlje nastale njenim raspadom "igrale tek u petoj ligi", i to pri dnu. S istim ljudskim materijalom.

Na primjedbu novinara da Tita neki vole, a neki ne, da su oko njega mišljenja podijeljena do krajnosti, Štulić je odgovorio:

"Nije važno da li ga netko voli ili ne voli. Boli me k***. Je*** ljude koje svi vole. Ali to je činjenica, istina. Kao i to da Juga uopće nija bila zadužena. Juga kad se raspala, 1990., imala je 20 milijuna dugova, a sada Srbija ima 25, svi zajedno imaju preko 100 milijuna... Milijardi, pardon", kazao je.

http://www.poslovni.hr/hrvatska/uskoro-dolazi-velika-promjena-na-hrvatskim-autocestama-povecat-ce-se-sigurnost-prometa-i-smanjiti-broj-nesreca-347106

Uskoro dolazi velika promjena na hrvatskim autocestama: Ovime će povećati sigurnost i smanjiti broj nesreća


To su u različitim stupnjevima već implementirale Norveška, Nizozemska, Austrija, Italija...

Boris Huzjan (56) predsjednik je Uprave Hrvatskih autocesta (HAC) godinu dana, a iza sebe već ima dva restrukturiranja najveće hrvatske cestarske kompanije.

U intervjuu za Jutarnji list odgovarao je li točno da će se na naplatnim kućicama snimati svi automobili i mjeriti njihova brzina te da će policija kažnjavati vozače koji, primjerice, od Zagreba do Dugopolja stignu za manje od tri sata?

- Svjesni smo da autoceste omogućuju vozačima ostvarivanje većih brzina od dopuštenih i da se time bitno narušava stupanj sigurnosti prometa. Zato smo odlučili podržati napore MUP-a u kontroli i nadzoru brzina na cestama sukladno Nacionalnom programu sigurnosti cestovnog prometa s jednim jedinim ciljem: povećanja sigurnosti prometa. Dakle, nije riječ o represivnoj mjeri, nego o spašavanju ljudskog života. To su u različitim stupnjevima već implementirale Norveška, Nizozemska, Austrija, Italija...

Iskustva Nizozemske, gdje je mjerenje prosječne brzine prvi put uvedeno još 2001. na autocesti E19 između Rotterdama i Delfta, ukazuju na učinak smanjenja prekoračenja brzine kretanja vozila ispod 0,5 posto, a broj smrtnih slučajeva smanjio se za više od 50 posto.

Uvođenjem kontinuiranog automatskog nadzora brzina na našim autocestama povećat će se sigurnost prometa, smanjiti posljedice prometnih nesreća, utjecat će se na promjenu ponašanja vozača, a to će se reflektirati i na način ponašanja vozača na ostalim cestama. Nadzor brzine vršit će se mjerenjem prosječne brzine vozila na određenim dionicama autoceste i radarskim kontrolama na točno određenim lokacijama, kao što je zona izvođenja radova gdje je upravo neprilagođena brzina najčešći uzrok prometnih nesreća.

Lokacije koje budu pod nadzorom brzine bit će obilježene prometnim znakovima koji će upozoravati na kontrolu brzine. Time želimo postići pravodobno upozorenje jer namjera nije u kažnjavanju. Cilj nam je da se svijest o brzini, a ujedno i ovaj projekt, primijeni na sve ceste u Hrvatskoj. Smatram da je najbitnije načelo prometne politike ljudski život, i to mora biti ispred potrebe za mobilnosti.

https://vijesti.hrt.hr/474616/sto-je-potaknulo-suca-kolakusica-na-borbu-protiv-korupcije

Što je potaknulo suca Kolakušića na borbu protiv korupcije?
Autor: J.B./HRT
26. 11. 2018. prije 15 sati

Korupcija razara društvo, donosi nejednakost i nepravednost. Zviždači su odavno utihnuli, više se o korupciji i ne govori. Ipak sva istraživanja pokazuju da smo i dalje visoko na ljestvici korumpiranih. Vijest da je poznati sudac Mislav Kolakušić pokrenuo Antikorupcijsku udrugu probudila je uspavanu javnost.

Dugogodišnji sudac Trgovačkog suda upoznao je sustav iznutra. Shvativši da kao pojedinac ne može promijeniti način funkcioniranja, odlučio je osnovati udrugu. Počeo je okupljati istomišljenike - priključio mu se Davor Banović, stalni sudski vještak i ovlašteni revizor. Uz njega je stao i Dražan Dizdar, profesor na Kineziološkom fakultetu. Prije se nisu poznavali, spojila ih je ista ideja.

Udruga koja je u kratkom vremenu prikupila desetak tisuća članova nastala je iz nemoći pojedinca da promijeni anomalije u društvu. Vikendima obilaze Hrvatsku, okupljaju građane, pokušavaju im objasniti razmjere štete koju korupcija nanosi našem društvu. Emisija Labirint provjerila je o čemu je točno riječ.

www.dnevno.hr/vijesti/regija/rudan-svima-koji-vole-jugoslaviju-cestitam-dan-republike-europa-ce-se-ionako-raspasti-u-krvi-1254490/

Hrvatska književnica Vedrana Rudan večeras u Beogradu predstavlja svoju knjigu “Život bez krpelja”, a tom je prilikom bila gost u u emisiji “Jutro sa Jovanom i Srđanom”:

“Prije svega, želim svima koji vole Jugoslaviju, a ima nas na milijune, čestitati današnji praznik (29. studeni, bivši Dan republike Jugoslavije). Taj dan je simbol Jugoslavije, a ne Fudbalskog kluba Crvena zvezda, koja bi bila svjetski šampion da Jugoslavija i dalje postoji”. izjavila je Rudan.

Ona također smatra da bratstvo i jedinstvo između Hrvata i Srba postoji koliko god to politika negirala.

Rekla je da ne misli da smo daleko jedni od drugih, kao i da će se Europska unija morati raspasti mimo volje Angele Merkel.

“Merkel je kao i predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović samo nečija produžena ruka. Europa se mora raspasti. Ne mogu zajedno Bugarska i Francuska, Britanija već odlazi, ali ne i Irska, tu će biti krvi. Europa će se raspasti kao što se raspala Jugoslavija”.

www.express.hr/top-news/hrvati-su-krasni-ljudi-opljackas-ih-a-oni-traze-jos-18896

Hrvati su krasni ljudi - opljačkaš ih, a oni traže još
Kolumnu piše Edo Popović

Trećina ljudi opet glasa za HDZ - svaki treći čovjek kojeg susretnete na cesti traži da i dalje bude loše plaćen, da je bez posla, da mu je sadašnjost koma, a budućnost crna

Halo Bing, kako brat? Preselio u Hrvatsku? Divna je to zemlja. Kad ga čuješ, svakako mu reci da se učlani u HDZ. U našem poslu profesionalnije organizacije nema. Ne brini, Hrvati će mu se jako svidjeti. Krasni ljudi. Kad ih opljačkaš, oni traže da to ponoviš.

Prethodne rečenice izgovara Sir Oliver, šarmantni lopov i muljator iz stripa Alan Ford, u telefonskom razgovoru s poslovnim partnerom, stanovitim Bingom čiji se lik, koliko se sjećam, ne pojavljuje u stripu, već uvijek figurira kao nevidljivi ortak s druge strane telefonske žice.

Tekst, naravno, ne pripada originalu stripa, već je ingeniozna interpolacija anonimnog autora. Ima neko vrijeme kako taj kvadratić stripa kruži društvenim mrežama. U tih nekoliko rečenica koje izgovara fikcionalni marginalac, sitni lopov, gdje komplimentira kolegama iz Hrvatske i daje kratak, nevjerojatno precizan psihološki portret cijele nacije, krije se sva bijeda hrvatske visoke politike i hrvatskog društva.

Najnovije ankete kažu da organizacija koju Sir Oliver preporučuje Bingovom bratu, ima potporu gotovo trećine hrvatskih građana. Drugim riječima, višestruko opljačkani građani traže bis, traže da ih se opet opljačka. Dakle, svaki treći čovjek kojeg susretnete na cesti traži da i dalje bude loše plaćen, ili još gore, da bez posla, da mu je sadašnjost koma, a budućnost crna. Ili su, opet, ti ljudi, tih trideset posto, taj svaki treći prolaznik na cesti, članovi organizacije, i žive sasvim pristojno pljačkajući većinu, onih statističkih sedamdeset posto.

Što je lako moguće, s obzirom na to koliko ova zemlja ima općina, gradova, županija, uopće institucija u kojima organizacija zapošljava članove, podobne, rodbinu, prijatelje i sličan soj. Svi ti ljudi našli bi se u gadnom problemu da organizacija izgubi izbore. Morali bi, recimo, dijeliti sudbinu onih sedamdeset posto, a to baš i nije nešto o čemu se sanja i čemu se teži.

Sir Oliver | Author: Screenshot Facebook
Screenshot Facebook

Inače, Sir Oliver pojavljuje se u mnoštvu mutacija u Republici Hrvatskoj. S jednom važnom razlikom: fikcionalni marginalac i gubitnik u hrvatskoj mutaciji obitava u samom vrhu, kao premijer, ministar, saborski zastupnik, predsjednik uprave javnog poduzeća, gradonačelnik, župan... Fikcionalna groteska ovdje se pretvara u visoku politiku. U tom smislu moguće je detektirati mutante junaka Alana Forda u Hrvatskoj.

Broj 1 davno je umro, u središnjici, to jest u cvjećarnici članovi spletkare, podmeću jedni drugima, bore se za prevlast. Jedno vrijeme Sir Oliver je bio glavni, naslijedila ga je ženska inačica Alana Forda, a danas je u cvjećarnici glavni Debeli Šef. Taj uglavnom dangubi, kunja u svojoj foteljici, čeka neku unosniju foteljicu izvan cvjećarnice. Grunf je u najnovijoj inkarnaciji žena, preselila se iz cvjećarnice u vilu u elitnoj četvrti, no ne manjka joj bizarnih zamisli i ponašanja.

Bingova je također mnogo u Hrvatskoj, svi oni peti, šesti i ostali tajni ortaci, nevidljivi stvarni vlasnici pokradenih poduzeća i tvornica, koji iz mraka vuku konce. I tako dalje, i tako dalje. Što hoću ovim reći? Hoću reći da bi čovjek trebao biti pažljiviji i pametniji kad zaokružuje imena na izbornim listama. Hoću, dalje, reći da je pisati ozbiljne, analitičke tekstove o hrvatskoj politici i hrvatskim političarima davno prestalo imati smisla. To može samo netko vrlo neozbiljan ili vrlo naivan. Ili netko tko ne zna razliku između novinarstva i propagande.

Onaj tko piše ozbiljne tekstove o ekipi iz hrvatske cvjećarnice, daje im legitimitet, težinu koju oni ni u ludilu nemaju. Crnohumorna satira i groteska, dva su žanra koja najviše odgovaraju hrvatskoj politici i hrvatskom društvu. Znaju to dobro, da ostanemo kod vizualne umjetnosti, autori spomenika prvom hrvatskom predsjedniku. Sumnjam da je itko od njih svjestan toga, bilo da je riječ o akademskom ili samoukom kiparu, no sve ovo što je dosad isklesano ili izliveno u spomen prvom predsjedniku redom je groteskno, tragikomično, uvreda zanatu, uvreda dobrom ukusu. Sve je, dakle, baš kako i treba biti u zemlji gdje je stvarnost davno nadišla najgroteskniju i najluđu fikciju.

Pišući ovo, učinio sam veliku nepravdu junacima stripa Luciana Secchija i Roberta Raviole, poznatijih pod pseudonimima Magnus i Max Bunker, kojeg je na hrvatski genijalno preveo Nenad Brixy. Likovi tog stripa, sa svim svojim manama i nedostacima, simpatični su, dobri ljudi, s njima čovjek može lako suosjećati. Što se vrlo teško, zapravo što se nikako ne može reći za njihove hrvatske mutante.

Svim posetiocijma želim ljepe Blagdane.
Valter

www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/zakon-o-drzavljanstvu-prozvali-jednim-od-najvecih-iskoraka-prema-iseljenistvu-1262964/

Zakon o državljanstvu prozvali ‘jednim od najvećih iskoraka’ prema iseljeništvu

Vladin prijedlog ukidanja generacijskih i jezičnih uvjeta za dobivanje državljanstva hrvatskim iseljenicima, kojih je u svijetu oko tri milijuna, službeno je ocijenjen kao “jedan od najvećih iskoraka” prema iseljeništvu

No unatoč tome i interesu samih iseljenika Hrvatska, iz koje je zadnjih godina otišlo čak 350.000 stanovnika, nema ozbiljan koncept povratničke politike i ne zna iskoristiti iseljenički potencijal.

Prijedlogom izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu. koji je Vlada usvojila u prosincu, ukida se poznavanje hrvatskoga jezika, kulture i društvenog uređenja kao uvjet stjecanja hrvatskog državljanstva, pa će ubuduće državljanstvo moći zatražiti svi potomci hrvatskih iseljenika u ravnoj liniji srodstva, a ne samo sinovi, unuci i praunuci, kao do sada.

Iseljenicima državljanstvo treba da izbjegnu vize za razvijene zemlje

Vlada je time ukinula ograničenja koja su hrvatskom iseljeništvu postavljena 2011. godine. Tada je generacijsko ograničenje i poznavanje jezika i pisma uvedeno pod objašnjenjem da je iz “brojnih zahtjeva proizlazilo da iseljenicima hrvatsko državljanstvo treba isključivo radi ulaska bez viza i mogućnosti rada u razvijenijim zemljama svijeta”.

U objašnjenju promjena članka 11. tadašnja Vlada dodala je kako “ostaje upitno stvarno konzumiranje državljanskog statusa hrvatskih iseljenika”, a davanje državljanstva iseljenicima otvara mogućnosti zlouporaba.

Iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske za Hinu su ocijenili kako su nove izmjene Zakona o hrvatskom državljanstvu “jedan od najvećih iskoraka Vlade prema Hrvatima izvan Hrvatske”, uz uvjeravanje da će Hrvati u dijaspori time biti vrlo zadovoljni.

Po podacima Hrvatske katoličke misije, kojima raspolaže Ured, u svijetu ima oko tri milijuna hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka. Najviše ih je u SAD-u, oko 1,2 milijuna, u Njemačkoj ih ima oko 350.000, u Argentini i Kanadi po 250.000, te u Čileu oko 200.000.

Centro Croata de Rosario u argentinskom gradu Rosariu jedan je od brojnih hrvatskih kulturnih klubova u Argentini, a okuplja oko 160 iseljenika i njihovih potomaka.

Potpredsjednica centra Ana Paula Covacevich rekla je Hini da su predložene promjene zakona izazvale “pozitivan utjecaj na hrvatsku zajednicu u Rosariju”.

Interes za dobivanje državljanstva, kaže, važan je za učenje hrvatskoga jezika i kulture na studiju na Sveučilištu u Rosariju.

Prilika za povezivanje sa svojim korijenima

Među onima koji će nakon izmjene zakona moći dobiti državljanstvo je i Florencia Nieto iz Argentine. Najavila je da će ovoga ljeta prvi puta putovati u Hrvatsku kako bi posjetila zemlju, ali i upoznala hrvatski dio obitelji.

“Drago mi je što se ukida jezična barijera, iako u slobodno vrijeme samoinicijativno učim hrvatski jezik. Prilika da dobijem državljanstvo pružit će mi mogućnost da se povežem sa svojim korijenima, a Hrvatska mi se čini kao najbolje mjesto na svijetu”, kazala je Nieto.

Ona je praunuka hrvatskoga iseljenika Nikole Karamana, koji je napustio zemlju još 1910. zbog “glasina o ratu” i naselio se u Argentinu, gdje je imao dvanaestero djece. “Naša velika obitelj okuplja se jednom godišnje na takozvanoj Karamaneadi”, ispričala je Nieto.

Njezin brat Julian Nieto trenutno u Zagrebu pohađa studij hrvatskoga jezika kao stipendist Ureda za Hrvate izvan Hrvatske. Za taj je program u zadnje tri godine dodijeljeno 336 stipendija, a više od dvije trećine polaznika su potomci hrvatskih iseljenika iz zemalja Južne Amerike.

Objašnjavajući prirodu i intenzitet iseljavanja Hrvata, demograf Stjepan Šterc kaže da se stanovništvo iz Hrvatske iseljavalo iz ekonomskih i političkih razloga još od kraja 19. stoljeća.

“Početkom 20. stoljeća iz Dalmacije i Dalmatinske zagore iselilo se oko 350.000 ljudi, odlazaka je bilo i nakon završetka Drugog svjetskog rata”, navodi Šterc.

Zadnjih godina iz Hrvatske otišlo 350.000 ljudi

Za iseljeničkog vala 60-ih godina prošloga stoljeća u zemlje Srednje Europe emigriralo je oko 450.000 ljudi, a za vrijeme Domovinskog rata Hrvatska je izgubila oko 480.000 ljudi.U zadnjih nekoliko godina, tvrdi Šterc, iz Hrvatske je otišlo još 350.000 ljudi.

“Promjena Zakona o državljanstvu se dugo čekala, no ne može se očekivati da se zbog toga iseljeništvo vrati u Hrvatsku”, smatra Šterc.

“Ta priča bi trebala biti puno ozbiljnija od pojednostavljenja dobivanja hrvatskog državljanstva. Nikada nije postojala ključna strategija kako bi se zaustavilo iseljavanje i pojačao povratak”, rekao je i upozorio da Hrvatska nema koncept povratničke politike.

Trebalo bi izgraditi poticajne modele za vraćanje stanovništva, vezane uz porezni sustav, ulaganje u Hrvatsku, otvaranje tvrtki i oslobađanje od poreza na dobit. Hrvatska bi se u takvoj politici trebala ugledati na zemlje poput Irske ili Izraela.

Šterc ističe da nikada nije bilo ozbiljnog povratka iseljenog stanovništva, a nema ga ni danas, kada se godišnje u Hrvatsku useli oko 15.000 ljudi, najviše iz susjednih zemalja te iz država Srednje Europe.

Hrvatska je transfer zemlja i za svoje iseljenike

Je li uopće realno očekivati da se iseljenici vrate u zemlju iz koje se domicilno stanovništvo iseljava? Šterc kaže kako bi “gotovo rekao da je Hrvatska tranfer zemlja i za svoje iseljenike”.

“Djeca iseljenika koja dobivaju naše državljanstvo traže svoje mjesto pod suncem u ostalim djelovima Europe jer im to omogućuje hrvatska putovnica,” rekao je.

Na žalost, dodaje demograf, iseljeništvo nikada nije shvaćeno kao strateška prednost Hrvatske, a idealizam među iseljenicima prema Hrvatskoj predstavlja vrijednost koju ne znamo iskoristiti.

Pocnimo sa promjenama.