HRVATSKA 1 DO 2019god.

http://www.kurir.rs/sport/fudbal/u-vukovaru-se-desilo-nemoguce-vasa-ujedinio-srbe-i-hrvate-clanak-2571333

VASA UJEDINIO SRBE I HRVATE Vlasnik vukovarskog kluba tvrdi: Sad nisu važni ni vera ni nacija

Ljudski Srpski klub Vuteks-Sloga i hrvatski Vukovar ’91 odigrali su humanitarnu utakmicu za bolesnog fudbalera Vasilija Sentivanca (17)

Fudbal spaja ljude, potvrdili su to Srbi i Hrvati iz Vukovara kada su pre nekoliko dana zajedno organizovali humanitarnu utakmicu za Vasilija Sentivanca (17), obolelog od akutne leukemije.

Dva fudbalska kluba, Vuteks-Sloga, koja ima prefiks srpski, i Vukovar 91, koji slovi za hrvatski, pokazali su da u gradu na Dunavu koji je do sada bio sinonim za nacionalne podele, lupanje ćiriličnih tabli i netrpeljivost ima ljudi koji znaju šta je život.

Igrao za oba tima

Kako nam rekoše, Vasilije Sentivanec je igrao za oba kluba, u subotu je odigrao meč za Slogu, a u utorak mu je dijagnostikovana opasna bolest. Njegova sudbina pogodila je sve Vukovarce.

On je divan dečko

- Vasilije je divno dete, a njegova bolest može da zahvati svakoga. Mi koji poznajemo njegovu porodicu, Hrvati i Srbi, organizovali smo se da mu pomognemo u najtežim trenucima. Ujedinili smo se i iznenadili sve u gradu, jer je na utakmicu došao veliki broj ljudi. Skupili smo i nešto novca, a sada nam se javljaju firme koje žele da nam pomognu - kaže za Kurir Đorđe Božić, prvi čovek Sloge, dodajući:

- Vasa će pod specijalnom negom biti dve godine, ali s obzirom na to koliko je pozitivan i optimista, niko ne sumnja da će pobediti tešku bolest.

Plemenito
Baketa: Sad nisu važni ni vera ni nacija

Vlasnik škole fudbala „Mali Vukovarac“, Hrvat Slavko Baketa, organizovao je ljude iz kluba Vukovar ´91 i priključio se akciji.

- Vaske je igrao za Slogu i za nas. Kad mu se to desilo, svi smo morali da pokažemo da smo ljudi. Nema tu ni nacije, ni vere, ni bilo čega drugog. Nama je u klub došao Davor Tomić, koji zna njegovog oca Veljka, i rekao nam za akciju. Odmah smo je podržali jer svi tom dečaku moramo pomoći. Znamo da naša akcija znači mnogo Vasketu - rekao je Baketa.


Autor: Aleksandar Radonić

http://www.vecernji.hr/hrvatska/hrvatska-ce-opstati-jedino-ako-umjesto-kulta-herojskih-poteza-uvede-kult-tihog-rada-1133105

Zvonko Kusić:
Hrvatska će opstati jedino ako umjesto kulta herojskih poteza uvede kult tihog rada

Studija Hrvatska prirodna bogatstva potvrđuju da nam je zemlja prebogata. No mi smo i talentiran narod, ali to je zamka. Drugi su ispred nas ne zato što su pametniji, nego jer su organiziraniji

Autor:
Denis Derk

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti javnosti je predstavila kapitalno izdanje, studiju Hrvatska prirodna bogatstva, što je odličan povod za razgovor s prvim akademikom Zvonkom Kusićem.

Jesmo li po prirodnim bogatstvima bogata, srednje bogata ili siromašna zemlja?

Hrvatska je zemlja prebogata prirodnim bogatstvima. Često ni sami nismo svjesni kakvo sve blago Hrvatska ima i koliko ono može biti važan čimbenik za sveopći napredak Hrvatske, kao i za povratak optimizma i vjere u sebe. Kako bismo kao nacija postali svjesni tih potencijala, HAZU je 2013. osnovala Odbor za zaštitu dobara od nacionalnog interesa sa zadaćom da valorizira najvažnija prirodna i kulturna dobra koja Hrvatska ima. Riječ je o kapitalnom projektu koji se može nazvati jednim od najvažnijih i najdalekosežnijih Akademijinih pothvata u proteklih stoljeće i pol. Korist od ove edicije neprocjenjiva je jer se prvi put pred licem javnosti zajednički prikazuju nezaobilazni najvažniji primjeri prirodnih fenomena na tlu Hrvatske. Zahvalio bih urednicima edicije akademiku Velimiru Neidhardtu i akademiku Mirku Zeliću, voditelju Odjela za izdavačku djelatnost HAZU Aci Zrniću, grafičkom uredniku Ranku Muheku i svim suradnicima.

Koji je hrvatski strateški prirodni resurs?

Ako nijedan od brojnih prirodnih resursa koje imamo ne iskoristimo na pravi način, to će biti mrtvi kapital. Strateški prirodni resurs bit će onaj koji ćemo uspjeti iskoristiti za boljitak Hrvatske. Je li to more, tlo, izvori vode, šume, infrastruktura ili sam geografski položaj Hrvatske na strateški važnom dijelu europskog kontinenta, to će pokazati vrijeme. Vjerujem da će nakon objave ove edicije biti vjerodostojnije svako razmišljanje i odlučivanje o budućnosti razvoja Hrvatske.

Kako to da danas obrađujemo samo pedeset posto poljoprivrednih površina? Mogu li se za taj podatak okriviti samo političari?

Kaže se da društvo koje nije u stanju organizirati svoju poljoprivredu nije u stanju ništa drugo organizirati. “Krivci” nisu samo političari. To bi bilo prejednostavno. U našem je društvu previše destrukcije, nema sustavnog rada i stalne su promjene zakona i propisa. U ovom slučaju razlog su u najvećoj mjeri nesređeni imovinski odnosi i zemljište u vlasništvu bivših kombinata čiji status nije riješen. Poslije četvrt stoljeća samostalne države još uvijek imamo nesređene knjige i evidenciju o zemljištu Hrvatske. Za to u eri satelitskih snimaka i računalne tehnologije nema opravdanja.

Zašto se u studiji zalažete za nastavak istraživanja plina i nafte na Jadranu, i to uz koncesije iako je dio Hrvatske protestirao protiv toga?

Hrvatska se energetski nalazi u vrlo nezavidnoj situaciji jer primarne energije troši dvostruko više nego što proizvodi, i to s tendencijom daljnjeg opadanja, posebno proizvodnje nafte i prirodnog plina. Stoga treba poduzeti sve mjere za intenzivnije istraživanje ugljikovodika, kako u Panonskom bazenu i Dinaridima tako i u sjevernom, južnom i srednjem Jadranu. To više što prema procjeni naših geologa geološke formacije sadrže relativno velike rezerve ugljikovodika. Mi imamo dugogodišnje iskustvo u istraživanju Jadrana, a suvremena sofisticirana tehnologija istraživanja i proizvodnje ugljikovodika iz podmorja garantira sigurnost. Istraživanje srednjeg i južnog Jadrana jedino je moguće s pomoću koncesija, budući da Ina ne raspolaže sofisticiranom suvremenom tehnologijom i opremom koja je nužna za relativno duboka mora. Budući da u energetskom “miksu” fosilni energenti u Hrvatskoj dominiraju s oko 80 posto u potrošnji, dok su u proizvodnji u značajnom padu, nužno je obnavljati rezerve ugljikovodika. Ako se to ne obavi u sljedećih nekoliko godina, Hrvatska će ovisiti o uvozu više od 80 posto, što može dovesti do duboke energetske i gospodarske krize, a o sigurnosti države da i ne govorimo. Puni nadzor svih faza istraživanja ugljikovodika trebaju obavljati naši vrhunski geološki i naftni stručnjaci. Tu ulogu ne smijemo dopustiti inozemnim tvrtkama i stručnjacima. Što se tiče sigurnosti i zagađenja, Hrvatska ni inače nije sigurna, budući da u Sredozemlju i Jadranu istražuju Italija, Grčka, Albanija, Crna Gora. Ako se njima dogodi erupcija nafte, sve to zagađenje doći će u naše teritorijalne vode.
 
Vaši stručnjaci predlažu novo Ministarstvo za energetiku i rudarstvo. Očekujete li pozitivan odgovor politike?

U tom smislu bilježimo pomak jer je u novoj hrvatskoj Vladi ustrojeno Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, dok je ranije energetski sektor bio u Ministarstvu gospodarstva. Naši stručnjaci dugo su zagovarali formiranje zasebnog Ministarstva za rudarstvo i energetiku po uzoru na mnoge zemlje u svijetu, čak i one koje imaju manje resurse od Hrvatske. Rudarstvo i energetika čine okosnicu razvoja gospodarstva svake zemlje.

Puno se medijskog vjetra diglo oko vjetroelektrana. Imaju li obnovljivi izvori energije alternativu?

U tom smislu treba vidjeti primjer Njemačke gdje se jedna četvrtina potrebne električne energije dobiva iz vjetra, energije sunca i biomase, a ispuštanje stakleničkih plinova je do 2012. u usporedbi s 1990. smanjeno oko 25 posto. Da bi ispunila svoje ciljeve u smanjenju stakleničkih plinova do 2040., Njemačka je odlučila odustati od korištenja polovice za iskop odobrenih količina smeđeg ugljena.

Struka predlaže pučinsku vjetroelektranu između Žirja i Primoštena. Ima li u studiji još sličnih projekata?

Najpovoljniji smještaj sa stajališta vjetrovne klime i koncentracije pomorskog prometa ima lokacija između otoka Žirja i Primoštena, uz nedostatak da su tu dubine mora oko 90 metara, pa u obzir dolaze plutajuće vjetroturbine. Najveće dubine mora na kojima su do sada postavljane vjetroturbine s fiksnim temeljima iznose oko 45 metara. Uzimajući u obzir dubine mora i blizinu mreže za prijenos električne energije, najpovoljnija bi bila lokacija između Pule i Malog Lošinja, ali ona otpada zbog koncentracije pomorskog prometa. U Hrvatskoj postoji dovoljno neiskorištenih prostora s povoljnim uvjetima vjetra za smještaj vjetroelektrana na kopnu.

Kako sačuvati hrvatske zalihe pitke vode?

Voda je nezamjenljivo prirodno bogatstvo, a Hrvatska spada među zemlje koje su relativno bogate vodom. Uz ostalo ima i značajne količine obnovljivih podzemnih voda, čije zalihe je teško procijeniti. U nas se čak 90 posto javnih vodovoda koristi podzemnom vodom, a godišnje se proda podzemne vode za 5,2 milijarde kuna. Budući da se te vode koriste i kod flaširanja, u poslu s podzemnim vodama godišnje se ‘okrene’ oko sedam milijardi kuna. Podzemne vode imaju veliku komercijalnu vrijednost, pa su zanimljivi privatizacijski cilj. Budući da je voda jedinstveno prirodno bogatstvo, na vodu imaju pravo svi i nad vodama se ne smije dopustiti privatno vlasništvo.

Čak 42 posto kopna prekriveno je šumom. Bi li nas trebao zabrinjavati podatak da je čak 29 posto šuma loše kakvoće?

Tu prednjače šume hrvatskoga Mediterana. Riječ je o degradacijskim oblicima šuma kao što su makije, garizi, šikare i šibljaci koji predstavljaju povijesno naslijeđe. Tomu treba pridodati panjače, šikare i šibljake kontinentalnog područja. Sve su to šume loše kakvoće, ali to ne znači kako one ne ispunjavaju općekorisnu ulogu jer štite tlo od erozije, sprečavaju pojavu bujica, pomažu ublažavanju klimatskih ekstrema, upijaju ugljikov dioksid i oslobađaju kisik. No, ne možemo biti zadovoljni udjelom šuma loše kakvoće. Ulaganje u šumarstvo jedan je od ključeva razvitka Hrvatske.

Imamo 1246 otoka, a njihov udio u gospodarstvu Hrvatske je pet do sedam posto. Kako pomoći otocima?

Površina otoka čini 5,75 posto površine hrvatskoga kopna, a naseljeno je samo 67 otoka (samo pedesetak stalno) s oko 125.000 stanovnika. Kako bismo pomogli otocima, trebamo promijeniti filozofiju i prema otocima se odnositi kao prema ravnopravnim dijelovima Hrvatske. Otočani moraju ostvariti jednako pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i sigurnost življenja kao i ostali građani Hrvatske. Nužno je poticati ulaganja na otocima, no tu treba biti oprezan. Hrvatski otoci prepoznati su kao jedno od najvrednijih područja Sredozemlja te postaju sve privlačniji ulagačima. No, ulagači su zainteresirani za što profitabilnija ulaganja sa što kraćim vremenom povrata ulaganja, a nisu zainteresirani za čuvanje otočnih dobara. Iako donose brzu dobit, takva su ulaganja ekološki i društveno neodrživa.

Na kraju studije objavljen je tekst ekonomista Slavka Kulića o trgovačkoj orijentaciji Hrvatske u kojoj je proizvodnja preskupa. Ima li nade za Hrvatsku?

Ima. Vjerujem da će se stanje u Hrvatskoj promijeniti nabolje ako svi odgovorni u zemlji postignu konsenzus o tome što je dobro za Hrvatsku. Posebno se to odnosi na političare jer za prave reforme nužan je kontinuitet kroz više Vladinih mandata, budući da se zapravo radi o promjeni mentaliteta stvaranog kroz dugo vremensko razdoblje. Tu je važan društveni optimizam. Svi bismo morali više raditi, biti odgovorni i disciplinirani i držati se propisa, no kad ljudi o tome govore, uvijek misle na neke druge. U životu je za uspjeh i napredak važna sistematičnost, upornost, ozbiljnost i odgovornost, ali samozatajan, kontinuiran, strpljiv i tihi rad u nas nije toliko na cijeni. Nestrpljivi smo i kult rada nije u našem sustavu vrijednosti. Mi smo talentiran narod, što je zamka jer se impresioniramo velikim talentima i herojskim potezima. Drugi su ispred nas ne zato što su pametniji, već zato što su marljiviji i bolje organizirani.

Kako je Akademija proživjela 2016. godinu u kojoj je Hrvatska imala čak dva premijera?

Burna i dinamična politička zbivanja u 2016. nisu značajnije utjecala na djelovanje Hrvatske akademije, štoviše, upravo je u takvim turbulentnim okolnostima još jače došlo do izražaja koliko je HAZU stabilna i neovisna institucija. Iznimno uspješni bili su Dani otvorenih vrata HAZU, u HAZU je otvorena Noć muzeja posvećena našem utemeljitelju Josipu Jurju Strossmayeru. Pod okriljem HAZU djelovalo je Povjerenstvo za obilježavanje 450. obljetnice Sigetske bitke zahvaljujući kojem je taj jubilej proslavljen kao nijedan dosad. Akademija se intenzivno uključila u raspravu o prijedlogu kurikularne reforme te je s ciljem njegove evaluacije osnovala Odbor za obrazovanje i školstvo koji je bio iznimno aktivan. U posljednje se vrijeme državne i druge institucije same obraćaju Akademiji, traže naše pokroviteljstvo i suorganizaciju svojih događanja. Prepoznaju da je Akademija jedna od temeljnih nacionalnih institucija, stup stabilnosti, glas razuma i staloženosti. HAZU nastoji izbjeći dnevnu politiku, makar stalno postoje pritisci da se opredijelimo. Nigdje u svijetu akademije se ne bave politikom.    

Osjeća li se i u HAZU radikalizacija hrvatskog društva?

Ne bih rekao. Ne mislim da zaista postoji značajna radikalizacija društva, već se radi o glasnim manjim skupinama ili pojedincima aktivistima kojima mediji daju nerazmjerno mnogo prostora. Hrvatskoj akademiji stran je svaki ekstremizam i dobro je što je kod većine članova HAZU prisutan taj nadideološki stav. Ponosni smo što u Hrvatskoj akademiji uspijevamo za zajedničkim stolom okupiti znanstvenike i stručnjake bez obzira na njihovu političku ili svjetonazorsku opredijeljenost. Mi smo Akademija svih građana Hrvatske. U Akademiji postoji samo jedna Hrvatska. Promičemo najviše vrijednosti nacije koje nadilaze svaku ideologiju, a podjele u hrvatskom društvu izazivaju isključivi ljudi. Od njih imamo pritisak da se svrstamo, a to bi bilo pogubno za Akademiju jer bi time izgubila svoju misiju i utjecaj. Svi bi htjeli imati Akademiju na svojoj strani, ali tome uspješno odolijevamo.

U HAZU imate brojne povjesničare. Mogu li oni staviti točku na Hrvatsku u Drugom svjetskom ratu?

U takvom bi pokušaju osim povjesničara iz HAZU morali sudjelovati i istaknuti povjesničari iz cijelog društva. Vjerujem da ne bi bilo lako postići konsenzus o nekim stavovima jer tu se često odražavaju svjetonazori koji nisu znanstvena i spoznajna, već afektivna kategorija. Nisam siguran koliko bi to utjecalo na stavove pojedinaca ili skupina u društvu koji su emotivnog karaktera, često obiteljski određeni, pogotovo danas kad postoji relativizacija svih standarda i autoriteta. Koliko god održali znanstvenih i stručnih skupova u vezi s Drugim svjetskim ratom i koliko god knjiga o njemu izdali, iluzorno je očekivati da je moguće u potpunosti okončati polemike. Čak ni Francuska nije sve do danas u potpunosti uspjela nadvladati podjele iz doba Francuske revolucije, kaže se da se i nakon više od 200 godina zna tko je bio na čijoj strani. Isto tako u SAD-u nisu u potpunosti prevladane podjele iz doba Građanskog rata. U 19. stoljeću u Hrvatskoj su postojale podjele u odnosu prema banu Josipu Jelačiću, pa čak i prema Nikoli Šubiću Zrinskom, za jedne su oni bili borci za Hrvatsku, a za druge austrijski sluge. Uvijek će postojati različite interpretacije povijesnih činjenica oko kojih je eventualno moguće postići tek kakvu-takvu suglasnost. Ono što je važno jest to da polemike i podjele vezane uz Drugi svjetski rat, kao i uz razdoblje komunističke vladavine, ne dominiraju javnim prostorom i da hrvatsko društvo na njih ne gubi vrijeme i energiju. Tu je velika odgovornost na političarima koji često potiču prevladane ideološke sukobe radi svojih dnevnopolitičkih interesa, tj. kako bi na tim emotivnim temama mobilizirali svoje birače i pokazali koliko se razlikuju od svojih konkurenata. Srećom, u posljednje vrijeme i tu dolazi do pomaka nabolje.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bojni-poklic-ndh-nadomak-logora-smrti-eksplozija-nezadovoljstva-bauk-neka-plenkovic-donese-odluku-o-uklanjanju.-sanader-je-za-to-imao-petlju/5351155/


AFERA SPOMEN - PLOČA
BOJNI POKLIČ NDH NADOMAK LOGORA SMRTI: EKSPLOZIJA NEZADOVOLJSTVA Bauk: 'Neka Plenković donese odluku o uklanjanju. Sanader je za to imao petlju!

AUTOR: MATE PIŠKOR

   
Prije točno mjesec dana, 5. studenoga, u centru Jasenovca na zgradi dječjeg vrtića na Trgu kralja Petra Svačića postavljena je spomen-ploča u znak sjećanja na 11 poginulih hrvatskih branitelja, pripadnika 1. satnije “Ante Paradžik” Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a).

STIERA PITALI ZA REAKCIJU NA POSTAVLJANJE SPORNOG SPOMENIKA U JASENOVCU, ON NAPAO SDP 'Ta je HOS-ova udruga s tim grbom registrirana u vrijeme Račana'

HASANBEGOVIĆ KOMENTIRAO 'ZA DOM SPREMNI' U JASENOVCU 'Osjetljiva lokacija? I mojoj majci je Tito likvidirao oca i uzeo imovinu. I ona je uznemirena'

 HNS: Neprihvatljiva i zabrinjavajuća šutnja vlasti na sramotni natpis u Jasenovcu

Spomen-ploču postavili su veterani HOS-a Jasenovca i Udruge dragovoljaca HOS-a grada Zagreba. Pokraj imena poginulih HOS-ovaca na dnu ploče službeni je okrugli znak HOS-a s pozdravom iz NDH “Za dom spremni”. Upravo je taj sporni pozdrav razlog što su se posljednjih dana užarile strasti u Hrvatskoj, ali i susjedstvu.

U kakvoj mi to državi živimo, upitali su se sudionici promocije knjige partizana Jurja Hrženjaka u Sisku prošlog petka. - To je isto kao u blizini Aushwitza ili Treblinke postavimo tablu s pozdravom ‘Sieg Heil!’ - rekao je na promociji povjesničar Hrvoje Klasić.

Ogorčenost činjenicom da je u središtu Jasenovca postavljena spomen-ploča na kojoj se nalazi pozdrav “Za dom spremni” iskazao je i saborski zastupnik Milorad Pupovac. Pupovac tvrdi da mjesec dana nakon što je u Jasenovcu postavljena spomen-ploča nitko nije reagirao.

Burno je zbog spomen-ploče u Jasenovcu i u susjednoj Srbiji, gdje novine i portali pišu kako u Hrvatskoj dižu ustaške spomenike. Srpski ministar Aleksandar Vulin pozvao je Europu da osudi bujanje fašizma u zemlji članici EU.

- Bila sam na otkivanju spomen-ploče, ne vidim tu ništa sporno. HOS-ovci su poginuli braneći Hrvatsku, HOS je sastavni dio Hrvatske vojske, sa svim pravima. Znak HOS-a službeno je priznati znak. Zašto ovakva bura - rekla nam je načelnica Jasenovca Marija Mačković (HDZ).

Vidjevši novinara da snima spomen-ploču, odmah se okupila grupica znatiželjnika. Za razgovor su bili spremni, za slikanje ne. Jasenovčanin Miroslav Dragić bio je pripadnik 1. satnije HOS-a “Ante Paradžik”.

- Htjeli smo dečkima odati počast i to smo učinili. Ne država, ne vlast, nego mi, njihovi suborci. Kome smeta ova ploča, neka se ždere, neka je zaobilazi - rekao je Dragić. Bojite li se da će ploču netko uništiti ili skinuti, pitamo ga.

- Skinuti ovu ploču postavljenu usred Hrvatske s imenima 11 hrvatskih vitezova koji su za domovinu dali život? Neka samo probaju - rekao nam je Dragić.

Zamjenik predsjednika HSP AS i zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba Robert Balić izdao je priopćenje u kojem navodi da je s ponosom sudjelovao u donošenju odluke o financijskom pokroviteljstvu aktivnosti UDHOS-a Grada Zagreba s ciljem postavljanja spomen-ploče u čast stradalih bojovnika HOS-a. - Ističem kako je na navedenoj spomen-ploči pozdrav ‘Za dom spremni’ integralni dio znaka Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba koji je kao takav legitimno registriran pri Ministarstvu uprave RH i opisan je u Statutu UDHOS-a - ističe Robert Balić.

Na postavljanje ploče s ustaškim sadržajem u Jasenovcu reagirao je jučer i primorsko-goranki župan, SDP-ov Zlatko Komadina, koji je rekao da je to apsolutno neprimjereno te je, kako prenose mediji, pozvao Ministarstvo unutarnjih poslova da ploču ukloni jer je to u skladu sa zakonima o zabrani isticanja simbola fašizma.

Postavljanje ploče jučer je za Hinu komentirao potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova te politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier.

- Statut Udruge bojovnika HOS-a i kasnije statut Udruge dragovoljaca HOS-a, i jedno i drugo, odobreno je za vrijeme vlade Ivice Račana. Ova će vlada tom pitanju pristupiti sustavno i institucionalno, a na tragu programa HDZ-a, koji osuđuje sve totalitarizme - i fašizam, i nacizam, i komunizam. I smatramo da se upravo na taj, institucionalni način, mora riješiti ovo pitanje i prestati njime manipulirati u dnevnopolitičke svrhe - naglasio je Stier. Komentirao je i objavu na Facebooku SDP-ova zastupnika Arsena Bauka.

- Podsjećam na to da je gospodin Bauk bio dužnosnik Vlade u vrijeme kada je Udruga registrirana s ovakvim grbom, a kasnije i ministar uprave koji je bio i nadležan za ovo pitanje, ali nije po tome ništa poduzeo - naveo je Stier.

Bauk je, podsjetimo, na Facebooku napisao: “Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 107. Ustava Republike Hrvatske 26. 8. 2004. donijela je Odluku o uklanjanju spomeničkog obilježja Mili Budaku u Svetom Roku i Juri Francetiću u Slunju. Sve što Andrej Plenković treba napraviti je da sutra održi telefonsku sjednicu Vlade i iz istog razloga donese odluku o uklanjanju spomeničkog obilježja s ustaškim pozdravom u Jasenovcu. Ivo Sanader je za to imao petlju.”

Za N1 postavljanje ploče komentirao je član Predsjedništva HDZ-a i bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

- To je službeni grb udruge koja je registrirana u Registru udruga, tako da je to pitanje odnosa prema grbu HOS-a koji nije zabranjen - dodao je Hasanbegović. Na pitanje je li mu problematično to što je pozdrav istaknut u Jasenovcu, odgovorio je da je “to u gradu Jasenovcu, nije u blizini koncentracijskog logora”.

http://www.jutarnji.hr/komentari/zasto-je-blokada-srbije-losa-plenkoviceva-odluka-ocekivali-smo-da-ce-andrej-unijeti-europski-duh-u-regionalne-odnose-sad-smo-malo-razocarani/5401703/

ZAŠTO JE BLOKADA SRBIJE LOŠA PLENKOVIĆEVA ODLUKA 'Očekivali smo da će Andrej unijeti europski duh u regionalne odnose, sad smo malo razočarani'

AUTOR: JELENA LOVRIĆ


Zoran Milanović blokirao je prošle jeseni granicu sa Srbijom, svojevrsnim kamionskim ratom uzvraćajući udarac zbog, kako je tvrdio, zlonamjernog kanaliziranja prevelikog broja izbjeglica prema Hrvatskoj. Andrej Plenković blokirao je Srbiji otvaranje jednog poglavlja pristupnih pregovora s Europskom unijom, nezadovoljan obrazovanjem hrvatske nacionalne manjine u toj zemlji. Obojica svojim su potezima nahranili domaće nacionalizme i konsternirali utjecajne adrese međunarodne zajednice.

Premijeri se mijenjaju, stranke na vlasti također, ali hrvatska politika prema Srbiji ostaje, čini se, ista. Hladnoratovsko je stanje na granici na Dunavu konstanta. Mnogi će reći da je zatvaranje Bajakova ili zatvaranje europskog puta jedini jezik koji rabijatni Beograd može razumjeti. Ali, što ako je blokada, postupak koji ide u kategoriju ratnih sredstava, jedina vrsta politike koju je Hrvatska kadra artikulirati?

Godinama već politički su odnosi između Hrvatske i Srbije ledeni. Rijetki su pokušaji detanta torpedirani i prije nego zaplove. Premda inozemni faktori, od Amerike do Bruxellesa, pokušavaju moderirati drugačiji, mirnodopski i suradljiv kontekst. Ratno je naslijeđe teško, rane još bole. Teško im je zarasti dok Srbijom vladaju protagonisti ratne politike, nekadašnji prononsirani četnici i huškači. Tvrda je činjenica da susjednu državu i danas vode ljudi koji su pripadali političkim pokretima i strankama odgovornim za rat i teške zločine.

Ali, naslijeđene se traume nerijetko i namjerno sole. Zbog pregrijanog nacionalizma. Radi ovih ili onih izbornih potreba. Prekomjerno granatiranje susjeda puni izborne kutije i skreće pogled javnosti s nekih mnogo važnijih problema. Hrvatska i Srbija postale su jedna drugoj moćno unutarnjopolitičko pitanje. Recentno reaktivirani običaj službenog Beograda da sve i svakoga u Hrvatskoj proglasi ustaškim, potpuno je nepodnošljiv. Srbijanski ministri i ovih su dana agresivno vrijeđali Hrvatsku, nazivajući je fašističkom zemljom. Retorika im nerijetko podsjeća na devedesete, kada se izmišljanjem ustašluka popločavalo i opravdavalo aranžiranje rata. Svejedno, odluka Plenkovićeve vlade da blokira Srbiju potpuno je pogrešna. Premda će je veliki dio hrvatske javnosti vjerojatno pozdraviti.

Odluka je pogrešna prije svega zato što je potpuno neracionalna. Blokada neće dati nikakav pozitivan rezultat. Ni bivši premijer svojim kratkotrajnim trgovinskim ratom protiv Srbije ništa nije postigao, pod međunarodnim je pritiskom morao podviti rep, samo se inozemnoj javnosti predstavio kao težak i problematičan čovjek. Aktualni premijer također već gubi na reputaciji. Očekivali smo da će Andrej unijeti europski duh u regionalne odnose, i sad smo malo razočarani, jer on blokadom Srbije ovdašnje tenzične odnose unosi u europske institucije - govori jedan od zapadnoeuropskih diplomata. Umjesto više Europe na Zapadnom Balkanu, kako ove prostore zove kancelarka Angela Merkel, Plenković postjugoslavenske napetosti isporučuje Bruxellesu.

Posve je logično tražiti da Srbija usvoji europske standarde, ali to se porihtavanje s Europom događa tijekom, redovito godinama dugog, pregovaračkog procesa.

Aleksandar Vučić, istina, nije ispunio sve obaveze koje je ljetos preuzeo potpisivanjem deklaracije s hrvatskom predsjednicom. Ali je nešto ipak učinio, sam je ovih dana spomenuo višemilijunsku vrijednost svojih poteza. Hrvatska, koliko je poznato, nije napravila baš ništa. Predsjednica je čak izvrgnuta kritici jer se mimo Vlade dogovarala s Vučićem. Iz blokade premijer Plenković neće izvući nikakvu korist. Zapravo će biti na gubitku. Na Srbiji je malo bildao mišiće, ali pod međunarodnim će pritiskom - to je već kristalno jasno - na koncu morati popustiti. Zato cijelu situaciju sada pokušava dedramatizirati, najavljujući da će vrlo brzo, već početkom iduće godine, povući svoju rezervu. Ali spirala teških riječi i prijekih poteza već je pokrenuta. Teško je iz tog kovitlaca sada izaći. Manje bi boljelo da se u njega nije ni ulazilo.

Drugo, blokada pregovora, uglavnom dizajnirana kao puka demonstracija nadmoći jedne EU države prema zemlji koja je u neugodnom statusu aspiranta na članstvo u briselskom klubu, više problema proizvodi nego što ih rješava. Hrvatska je prije svega sama sebi namakla više štete nego koristi. Na međunarodnom planu nije uspjela osigurati razumijevanje ni podršku. U svojoj je akciji ostala usamljena. Štoviše, dogodilo se da su Amerika i Njemačka u ovom slučaju posve nedvosmisleno stale uz Srbiju. Nakon susreta s hrvatskim premijerom Angela Merkel naglašava da Hrvatska i Srbija svoje probleme trebaju rješavati bilateralno. Američki potpredsjednik Joe Biden o svom razgovoru s Plenkovićem službenim priopćenjem obavještava javnost, što se inače ne radi i što je poruka mnogo jača od diplomatskih fraza kojima se poslužio.

Zaustavljanjem Srbije Hrvatska je otkrila vlastita slaba mjesta. Ne uspijeva funkcionirati kao faktor europeizacije Balkana, što se s primanjem u EU od Zagreba očekivalo i tražilo. Odnose sa susjednim državama u posljednje je vrijeme dodatno pogoršala. U takvim okolnostima postaje upitna njena konstruktivna uloga u regiji, na čemu je Biden u razgovoru s Plenkovićem inzistirao. Ako ne može djelovati stabilizirajuće u vlastitom okružju, onda Hrvatska ugrožava i svoju ciljanu ulogu na međunarodnom planu. Ugrožava šansu da je Amerika smatra svojim strateškim partnerom, a Bruxelles svojom regionalnom uzdanicom.

Hrvatska blokada, s posljedično očekivanim raspirivanjem međudržavnih napetosti, veliki je poklon antieuropskim snagama u Srbiji. Vojislav Šešelj može slaviti. U tom pogledu odluka Plenkovićeve vlade suprotna je interesima zapadnog svijeta, koji Srbiju želi izmaknuti iz ruskog utjecaja i vezati u svoje strukture. Bez obzira na to što ovdje o njemu mislili, ali veliki igrači, Amerika i EU, premijera Vučića smatraju jedinim srpskim političarem koji je sposoban svoju zemlju privesti briselskoj zajednici. Na Kosovu odradio je posao za koji nitko do njega nije imao petlje i koji mu se - sasvim očekivano - debelo honorira.

Treće, blokiranje Srbije loša je odluka zato što dolazi na koncu podužeg niza poteza kojima je Hrvatska pokvarila svoju reputaciju na međunarodnom planu. Indeks samoranjavanja prilično je impresivan. Od Milanovićeve politike nečinjenja ili jedva prikrivenog prezira prema susjedima, pri čemu je Srbe otvoreno znao proglasiti i barbarima, zatim ekstremizirane politike Tomislava Karamarka, koji je snažno raspirivao antimanjinsko i antisrpsko histeriziranje, do aktualne Vlade koja je retorikom umjerena, ali pod čijim se skutom već daju vidjeti i obrisi nekih krajnje problematičnih regresija. Premijer ne zna što bi s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, pa kupuje vrijeme tvrdeći da je riječ o delikatnom pitanju i prebacit će ga na rješavanje nekakvom povjerenstvu. Šefica države diže uzbunu zbog jedne etnički nepodobne, srpske čokoladice. Visokopozicionirani dužnosnici sipaju skandalozne izjave suprotne civiliziranom svijetu.

Hrvatska je od ulaska u Europu učinila korak unazad. Da se danas odlučuje o njenom članstvu u Europskoj uniji, možda bi vrata ostala zatvorena. Zato bi, umjesto nadmoćnog garda i paternaliziranja susjeda, posebno Bosne i Hercegovine, hrvatska politika morala biti svjesna da njena riječ na međunarodnoj sceni gubi na težini. Svojom odlukom da Srbiji, navodno zbog neke nejasnoće, blokira otvaranje jednog pregovaračkog poglavlja, samu je sebe izložila propitivanju. Vučićev poziv da EU više pažnje posveti onome što se događa zapadno od Dunava - gdje se, kako je rekao, partizani smatraju teroristima, a ustaše hrvatskom vojskom - nije ostao bez odjeka. Ali to nije zasluga srpskog premijera, to je rezultat rada onih koji vladaju hrvatskom državom. Hrvatska je tjerala Srbiju, ali bi se na koncu moglo dogoditi da će i samu sebe istjerati na čistinu. Problem je što u obje države na međusobne odnose još uvijek gledaju u ratnim kategorijama: tko će koga pobijediti, a tko će fasovati batine i poraz.



Veoma dobar komentar,preporucujem svima da ga dobro procitaju.

Sta je sustinsko pitanje kada je napredak cele EU u pitanju?

Stabilnost cele EU.

Tu se podrazumeva da i sve clanice Eu rade na ucvrscivanju stabilnosti.

U prvom planu svakoj clanici EU mora biti interes jacanja stabilnosti celokupnog podrucija EU.

Jedinka u sastavu EU bi trebalo da zastupa interes Brisela.

Samo tada zastupa interes cele EU.

Dali vas ovo na nesto podseca??


Valter

Slaven (citat):


http://www.globalcir.com/2017/01/07/ivan-pernar-objasnio-ispisao-sam-se-iz-katolicke-crkve-to-je-organizacija-u-sluzbi-1-elite/


http://www.pouzdano.hr/2017/01/08/nedjelja-bez-ace-amel-cehic-o-radu-u-konzumu-neplaceni-godisnji-prekovremeni-rad-placa-nepoznanica/


http://www.novi-svjetski-poredak.com/2016/07/22/sa-americkom-demokracijom-dosla-i-depopulacija-polagana-propast-hrvatske-5-posto-manje-rodenih-i-preko-30-posto-razvedenih-ali-koga-briga/

Cestitam gospodinu Pernaru.

Mozda ipak nije  sve izgubljeno.

Interesantan je broj prisutnih u sali?

Kao da je pauza.

U "Demokraciji" radnik koji nije na svom radnome mestu gubi to radno mesto.

U politici se izgleda ne primenjuju isti zakoni.

Normalno.

Jedna "Vrana drugoj oci ne kopa".

Kada ce se tu nesto promenti?


Valter

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dramaticno-pogorsan-polozaj-zena-u-hrvatskoj-rodna-ravnopravnost-i-ukljucivanje-zena-u-politicki-zivot-jos-uvijek-predstavlja-problem/5561427/


IZVJEŠTAJ PANEL RASPRAVE
DRAMATIČNO POGORŠAN POLOŽAJ ŽENA U HRVATSKOJ Rodna ravnopravnost i uključivanje žena u politički život još uvijek predstavlja problem

AUTOR:[*]

Edi Jurković


Hrvatska je u posljednjih deset godina doživjela dramatično pogoršanje položaja žena o čemu svjedoči najnoviji podatak iz Izvješća o rodnoj ravnopravnosti Svjetskog ekonomskog foruma po kojem je prošle godine bila tek 68. na svijetu, dok je još 2006. bila na visokom 16. mjestu. Rečeno je to na panel raspravi o zastupljenosti žena u lokalnoj politici koju je koju je u Rijeci organizirala Hrvatska zajednica županija u suradnji s Primorsko-goranskom županijom.

Sandra Herman, zamjenica međimurskog župana, izlažući zaključke skupa pozvala je na hitno uključivanje većeg broja žena u politički život te uvođenje 'cik-cik' izbornog sustava s jednakim brojem muških i ženskih kandidata na listama.
U zanimljivoj raspravi hrvatske političarke izmijenile su iskustva, spomenuto je da na čelu niti jedne parlamentarne stranke nije žena kao i da je zastupljenost žena u Saboru niža nego 2000.godine.

Istaknuto je i da je hrvatsko društvo vrlo patrijahalno i da su stranke spremne radije platiti visoke kazne nego ispoštivati zakonske odredbe o ženskim kvotama, a upravo se o pitanju kvota najviše raspravljalo. Dok je dio sudionica argumentirao tvrdnju da su ženske kvote neophodne, neke su bile protiv kvota s objašnjenjem da se žene moraju same svojim sposobnostima izboriti za političke pozicije.
Cilj panel rasprave u kojoj su sudjelovale Sanja Bošnjak, županica Virovitičko-podravske županije ujedno i jedina obnašateljica dužnosti županice, Sonja Borovčak, bivša krapinsko-zagorska županica, Marina Medarić zamjenica župana PGŽ i brojne druge dožupanice, gradonačelnice i načelnice bio je osvijestiti javnosti o nedovoljnoj uključenosti žena u politički život u RH te potaknuti lokalne i regionalne vlasti na implementaciju politike ravnopravnosti spolova u praksi.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/kako-ce-funkcionirati-totalni-nadzor-svih-racuna-gradana-hoce-li-se-oporezivati-i-prihodi-poput-stambene-stednje-uplata-rodbine-iz-inozemstva/5604971/


GRAĐANI POD PASKOM DRŽAVE
KAKO ĆE FUNKCIONIRATI TOTALNI NADZOR SVIH RAČUNA GRAĐANA Hoće li se oporezivati i 'prihodi' poput stambene štednje, uplata rodbine iz inozemstva?

 AUTOR: MARINA KLEPO


Pojedini građani teško se mire sa zakonskom izmjenom prema kojoj Porezna uprava od početka ove godine ima mogućnost uvida u sve njihove prihode, pa već smišljaju način kako to izbjeći. Banke su sada dužne Ministarstvu financija dostavljati “podatke o prometu svih kunskih i deviznih računa pravnih osoba, fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost obrta i slobodnih zanimanja i građana, uključivo i podatke o prometu tekućih računa i štednih uloga”.

Kako ne bi bili pod tako velikim reflektorima poreznih vlasti, može se čuti, neki razmišljaju o prebacivanju nekog od računa tamo gdje će imati više prava na privatnost. Sudeći prema pravilima Direktive EU 2014/107, unutar Europske unije nije se moguće sakriti. Kako je automatska razmjena informacija postala važan instrument u borbi protiv prekogranične porezne utaje i prijevare, direktiva EU (2014/107) propisuje set podataka o financijskim računima koji se automatski razmjenjuju među državama članicama.

Ipak, izmjenom Općeg poreznog zakona, porezne vlasti dobile su i uvid u sve transakcije na svim računima u domaćim bankama.

Stoga neki strahuju da bi im to moglo povećati porezne obveze jer u poreznu osnovicu mogu ući i “prihodi” poput uplaćene stambene štednje, doznaka rodbine u zemlji i inozemstvu, ili sitnih uplata (posudbi) između prijatelja. Ako poreznim vlastima nešto nije jasno i posumnjaju da se radi o novcu zarađenom radom na crno, mogu od poreznog obveznika zatražiti da objasni njegovo porijeklo.

U Poreznoj upravi naglašavaju da su razvili sustav analize rizika s ciljem da kao institucija rano detektiraju i pokrenu postupke kada na temelju raspoloživih podataka uoče znatna odstupanja ili neusklađenosti u oporezivim primicima poreznih obveznika, a što može upućivati na nezakonite ili prijevarne radnje.

- Stoga svaka bojazan da će se uobičajeno ponašanje poreznih obveznika, poput prebacivanja sredstava na račune članova obitelji (studentima, djeci ili slično), porezno razmatrati nije opravdana. Ako bi, iz bilo kojeg razloga, neki porezni obveznik bio pozvan da opravda transakcije na svojem računu, Porezna uprava prihvaća svu vjerodostojnu dokumentaciju kojom se dokazuju izvori primitaka - objašnjavaju u Poreznoj upravi.

Dodaju kako dostava podataka iz banaka “nije novost u poreznom sustavu” jer je do kraja 2016. dio podataka o računima građana i poduzetnika zaprimala automatski, “a dio na zahtjev, a od 1. siječnja 2017. godine sve će podatke kontinuirano zaprimati automatizmom”.

- Pri dostavi podataka “skidanje bankarske tajne” neće biti potrebno, a privatnost građana, kao i tajnost njihovih podataka, neće biti ugrožena, s obzirom na to da je ovo porezno tijelo kao poreznu tajnu dužno čuvati sve podatke iznesene ili nastale tijekom poreznih postupaka, sukladno čl. 8 OPZ-a - ističu u Poreznoj upravi.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/nista-ne-opisuje-hrvatsku-kao-bijeg-u-inozemstvo-preko-franje-tudjmana/947631.aspx

NA MALO kojoj životnoj destinaciji, mjestu sa kojeg dolazite ili odlazite, imate takav osjećaj životne istine kao na aerodromu, zračnoj luci. Esencija života samoga po sebi odvija se na tih stotinjak kvadrata premreženih terminalima, video zidovima i kućicama iz kojih vas promatraju djevojke što rade za rent -a-car poslovnice. Ako ste ikada imali osjećaj prolaznosti, ali istovremeno i ljubavi, osjećaj kako točno znate i potpuno ste sigurni što je život, i tko u vašem igra značajnu ili presudnu ulogu, imali ste ga netom pri izlasku iz aviona.  Ni na jednom mjestu na svijetu emocije i ljubav nisu toliko izraženi kao na aerodromskim terminalima.

Bolno iskustvo rastanka s djecom

Ako pažljivo promatrate lica onih koji ulaze sa piste u predvorje zračne luke, sve će vam biti kudikamo jasnije. Ljudi su u tim momentima, kada su bili toliko blizu svojoj prolaznosti, opasnosti koju podsvjesno uzrokuju zračna putovanja, emocionalno ogoljeni do same jednostavnosti života. Zagrljaje, trčanje nekome u susret rijetko ćete kada vidjeti na autobusnim ili željezničkim terminalima. Oni su rezervirani za onaj moment kada prođete staklena vrata i preuzmete svoju prtljagu sa kružne trake, a pred vama stoji draga osoba koja na neki način osjeća isto što i vi. Da vas je mogla nepovratno, u sekundi izgubiti. Taj usud zračnih luka mijenja ljude, ponekad je dovoljan i stisak ruke, osmijeh, obična poslovna epizoda, no taj moment kada zagrlite voljene neponovljiv je i  dragocjeno je iskustvo. Tako je uglavnom u svim zračnim lukama, osim u jednoj. Naime, zračna luka o kojoj je riječ, ima još jednu dodatnu, emocionalnu  dimenziju, novo i užasno iskustvo koje će nažalost mnogi naši sugrađani iskusiti. Bolno iskustvo rastanka sa svojom djecom.

Sa ovih prostora odlazilo se, u svim vremenskim razdobljima, trbuhom za kruhom što zbog neimaštine, što zbog gladi stalno i konstanta je jedina prava riječ kojom možemo opisati egzodus ljudi sa ovih područja. Konstanta u određenim vremenskim intervalima uzrokovana određenim ekonomskim prilikama. Odlazilo se na prijelazu stoljeća u nepoznato, u nove zemlje koje su nudile bolji život i sigurniju egzistenciju, odlazilo se konstantno zbog političkih ili kriminalnih razloga, svoj odlazak sa rodne grude uvjetovale su najčešće ekonomske prilike, ali usud i konstanta nikada dočekanog "boljeg vremena" ili novijeg "blagostanja" nisu u ljudima donosili vjeru u bolje sutra. Pa su ga tražili negdje drugdje. No nikada kao u našem vremenu taj egzodus nije bio tužniji. Tužniji i nesretniji, jer ga kod sviju koji odlaze prati isti osjećaj rezignacije, osjećaj ljutnje i osjećaj da vas je netko pošteno i za života – prevario.

Oduzeli su nam ostanak u svojoj domovini

Taj osjećaj dobile su naše zračne luke, osjećaj da vam je netko oduzeo ostanak, kakav – takav život, obitelj u svojoj domovini, budućnost, posao, djecu, unuke. Taj osjećaj dobile su naše zračne luke, osjećaj stida, onaj opori osjećaj praznine kada te netko pokrade, kada te opljačka pa ti i odjeća na tebi ne može umanjiti jad gole duše koja cvili, kojoj su oteli dostojanstvo. Taj osjećaj dobili su naši ljudi koje svakodnevno gledam kako grle svoju djecu u suzama u našim zračnim lukama. Onu esenciju ljubavi, onaj osjećaj povezanosti i zahvalnosti kada dolazite, zamijenila je rezignacija i tuga onih koji zauvijek odlaze. Kao i onih koji ih ispraćaju potpuno svjesni da taj posao koji im čeka djecu neće biti jednokratan niti sezonski, da će život koji ih očekuje postati njihova svakodnevica u novoj sredini na koju će se morati naviknuti. Sredini u kojoj će upoznati nove ljude, nove prijatelje, zasnovati svoje obitelji i zauvijek promijeniti svoju adresu.

Život koji ostaje, onaj život njihovih roditelja koji su svoj vijek proživjeli odvajajući od svojih usta da ih prehrane, odgoje, osiguraju im obrazovanje i fakultetske diplome odricajući se praktički svega, je život kojeg jasno vidite na tom terminalu zračne luke. Život koji ostaje pognute glave, život koji ostaje sa prokletim osjećajem ljutnje i rezignacije, život koji ostaje sa jednom velikom prazninom. Istom onom prazninom koja ostaje tom životu koji je na sve moguće načine otet. Otet od života koji su sanjali, otet od radosti blizine koju čine samo tvoja djeca koja stasaju, sazrijevaju i nose se sa životom, uz tvoju pomoć, razumijevanje ali i uz tvoju blizinu. Onaj osjećaj nemoći, osjećaj je koje su dobile naše zračne luke.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/porezna-uprava-objavila-listu-srama-ovo-su-poslodavci-koji-svojim-radnicima-nisu-isplatili-placu-mjesecima/5695207/


AŽURIRANI PODACI
POREZNA UPRAVA OBJAVILA LISTU SRAMA Ovo su poslodavci koji svojim radnicima nisu isplatili plaću mjesecima

AUTOR: HINA

     
Porezna uprava ujedno poziva sve radnike koji ne primaju plaću ili nisu primili zaostale plaće, a čiji poslodavac se ne nalazi na objavljenom popisu da to prijave na besplatni broj telefona 0800 49 49. Na osnovi prijave izvršiti će se dodatni nadzor i analiza podataka te će se formirati posebna lista takvih poslodavaca. Isto tako iz Porezne uprave pozivaju radnike da prijave i sve ostale činjenice za koje smatraju da nisu ispravno iskazane.

Plaće u Hrvatskoj ne isplaćuju ukupno 3.423 poslodavca, koji zapošljavaju 10.670 radnika, pokazuju najnoviji, ažurirani podaci Porezne uprave koji se odnose na neisplatitelje plaća za razdoblje obračuna od siječnja do prosinca prošle godine.
Statistički pregled poreznih obveznika, poslodavaca koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, pokazuje da plaće ne isplaćuje 2.965 pravnih osoba s 9.463 zaposlena te 458 fizičkih osoba s 1.207 radnika.

Ti su podaci formirani na temelju dostavljenih obrazaca JOPPD u kojima su poslodavci iskazali neisplatu plaće i naknadnu isplatu zaostale plaće, i to za obračunsko razdoblje od siječnja do prosinca 2016. godine (kriterij tri mjeseca uzastopno i kriterij tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci), objašnjavaju iz Porezne uprave koja je najnoviji popis objavila na svojim mrežnim stranicama.Pritom napominju kako popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu dostavili obrazac JOPPD, kao ni o onima koji su prikazali neisplatu plaće ali ne tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u vremenskom razdoblju od zadnjih šest mjeseci za 2015. godinu.

Također, na popisu nisu poslodavci koji su prikazali isplate plaća u tekućoj godini, iskazanih na obrascu JOPPD, ali nisu isplatili plaće za razdoblja prije 1. siječnja 2014. i to iz razloga što za razdoblja prije uvođenja obrasca JOPPD Porezna uprava nema analitičkih podataka o isplati plaće već ima samo podatke o obvezama javnih davanja po osnovi plaće. Popis ne sadrži podatke o poreznim obveznicima koji nisu isplatili plaće, ali su prikazali isplatu plaće te su se zadužili za javna davanja kao da su isplatili plaću.

Porezna uprava ujedno poziva sve radnike koji ne primaju plaću ili nisu primili zaostale plaće, a čiji poslodavac se ne nalazi na objavljenom popisu da to prijave na besplatni broj telefona 0800 49 49. Na osnovi prijave izvršiti će se dodatni nadzor i analiza podataka te će se formirati posebna lista takvih poslodavaca.

Isto tako iz Porezne uprave pozivaju radnike da prijave i sve ostale činjenice za koje smatraju da nisu ispravno iskazane.

Objava popisa poslodavaca koji svojim radnicima ne isplaćuju plaće omogućena je Zakonom o porezu na dohodak. Tim je zakonom propisano da Porezna uprava, temeljem prikupljenih podataka na obrascu JOPPD, može na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poreznih obveznika/poslodavaca koji ne isplaćuju plaću svojim radnicima, odnosno koji su na dostavljenim obrascima tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci iskazali samo obračun doprinosa bez isplate plaće.

Iz Porezne uprave napominju kako popisi poreznih obveznika koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, koji se objavljuju na njihovim internet stranicama, nisu usporedivi iz razloga što se kod svake nove objave popisa povećava broj razdoblja za koje se podaci iskazuju.

Prvi popis neisplatitelja plaća Porezna je uprava objavila sredinom srpnja 2014. godine i na njemu je tada bilo 7.038 poslodavaca.

Porezna uprava ujedno poziva sve radnike koji ne primaju plaću ili nisu primili zaostale plaće, a čiji poslodavac se ne nalazi na objavljenom popisu da to prijave na besplatni broj telefona 0800 49 49. Na osnovi prijave izvršiti će se dodatni nadzor i analiza podataka te će se formirati posebna lista takvih poslodavaca.

Isto tako iz Porezne uprave pozivaju radnike da prijave i sve ostale činjenice za koje smatraju da nisu ispravno iskazane.

Objava popisa poslodavaca koji svojim radnicima ne isplaćuju plaće omogućena je Zakonom o porezu na dohodak. Tim je zakonom propisano da Porezna uprava, temeljem prikupljenih podataka na obrascu JOPPD, može na svojim mrežnim stranicama objaviti popis poreznih obveznika/poslodavaca koji ne isplaćuju plaću svojim radnicima, odnosno koji su na dostavljenim obrascima tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u vremenskom razdoblju od šest mjeseci iskazali samo obračun doprinosa bez isplate plaće.

Iz Porezne uprave napominju kako popisi poreznih obveznika koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće, koji se objavljuju na njihovim internet stranicama, nisu usporedivi iz razloga što se kod svake nove objave popisa povećava broj razdoblja za koje se podaci iskazuju.

Prvi popis neisplatitelja plaća Porezna je uprava objavila sredinom srpnja 2014. godine i na njemu je tada bilo 7.038 poslodavaca.


To su oni htijeli a "VI" ste glasali za to.

Razmislite malo o svemu.


Valter

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nakon-slucaja-zene-kojoj-su-uzeli-stan-zbog-duga-od-1400-kuna-stan-ce-se-moci-ovrsiti-samo-za-dug-veci-od/5732987/


IZMJENE ZAKONA
NAKON SLUČAJA ŽENE KOJOJ SU UZELI STAN ZBOG DUGA OD 1400 KUNA, Stan će se moći ovršiti samo za dug veći od...

AUTOR: KRISTINA TURČIN


Koprivničanki kojoj je nekretnina prodana za 2/3 vrijednosti ne bi pomogao ni Mostov prijedlog jer ne živi samo u tom stanu nego i u Njemačkoj

Klub zastupnika Mosta za desetak će dana uputiti u drugo čitanje konačni prijedlog Ovršnog zakona, čiji je prijedlog prihvaćen na prvoj sjednici novog sastava Sabora u listopadu prošle godine, a jedna od novina, potvrdio nam je Miroslav Šimić, predsjednik Kluba, bit će odredba po kojoj se nekretnina neće moći ovršiti ako glavnica duga ne prelazi 20.000 kuna.

Međutim, ni novi zakon ne bi pomogao Danici Pavlić iz Koprivnice, kojoj je na sudskoj dražbi za dvije trećine vrijednosti prodan stan zbog duga za pričuvu čija glavnica iznosi 1419,30 kuna.

Naime, nova odredba odnosit će se samo na nekretninu u kojoj osoba stanuje i koja je nužna za zadovoljenje njezinih osnovnih stambenih potreba.

Danica Pavlić živjela je u Njemačkoj, a ovaj je stan koristila samo povremeno.
Nema propusta

- Danima već kopam po spisu i obilazim institucije ne bih li pronašla bilo kakav propust, no jednostavno ga ne nalazim. Sve je učinjeno prema zakonu - kaže odvjetnica Sonja Dušić Poljak, koja je u ovom slučaju bila privremena zastupnica vlasnice stana.

Do ovakvog raspleta, čini se, došlo je zbog manjka komunikacije i propusta Danice Pavlić da prijavi policiji svoje boravište u Njemačkoj te zbog zakona koji dopušta da se osobi proda nekretnina zbog duga čija glavnica iznosi manje od 200 eura, a ukupni dug negdje oko 9000 kuna. Pavlić će dobiti novac dobiven od prodaje stana nakon što se dug podmiri, međutim, zbog prodaje stana za samo dvije trećine tržišne vrijednosti, umjesto procijenjenih 219.000 kuna plaćeno je 146.000 kuna. Dug od 1419,30 kuna Pavlić je tako platila gotovo 10.000 eura.

Raščlamba cijelog slučaja pokazuje da su javni bilježnik i sud osam puta pokušali obavijestiti vlasnicu stana o dugu i ovršnom prijedlogu, no nisu uspjeli doći do nje jer su dopise slali na adresu na kojoj je prijavljena, u Koprivnici, dok je ona živjela u Njemačkoj.
Zakazali dražbu

Sporni dug Stambenom servisu nastao je zbog neplaćanja pričuve u razdoblju od 16. travnja 2011. do 16. ožujka 2012. godine. Kako je do duga došlo, nije sasvim jasno, s obzirom na to da je Pavlić - koja je cijelo vrijeme boravila u Njemačkoj, a u Hrvatsku je dolazila nekoliko puta godišnje - redovito plaćala pričuvu prije i poslije tog perioda.

Budući da nije podmirivala dug, Stambeni je servis 2. srpnja 2012. godine javnom bilježniku predao prijedlog ovrhe. Javni ju je bilježnik o tome obavještavao četiri puta, a zatim dostavio prijedlog sudu, koji pak rješenje o ovrsi ističe na oglasnoj ploči.

Nakon proteka zakonskog roka, 7. prosinca 2012. ono postaje pravomoćno i ovršno te se šalje Fini kako bi se iznos duga povukao s njezina računa. Međutim, Fina odgovara da Danica Pavlić nema nijedan račun otvoren u Republici Hrvatskoj.

Sud u siječnju 2013. donosi prijedlog za provedbu ovrhe nad nekretninom. Sutkinja je četiri puta - iako je Zakon obvezuje da to učini dva puta - pokušala putem pošte i sudskog dostavljača dostaviti taj prijedlog Danici Pavlić, no bezuspješno. U listopadu 2016. zakazana je dražba.
Skidali pločicu

Prilično je neobično da se kupac nađe već na prvoj dražbi - obično se čeka druga, kada cijena još padne - ali ovdje se dogodilo baš to: na prvoj dražbi zainteresirani kupci platili su dvije trećine početne cijene i upisali se kao vlasnici. Zakazano je već i ročište za razdiobu nakon prodaje te očevid za iseljenje kad se sasvim slučajno saznaje da je Danica Pavlić u kolovozu 2016. prijavila boravište u Njemačkoj!

- Odmah joj šaljem pismo, međutim, prije nego što je pismo stiglo u Njemačku, Danica Pavlić je došla u Koprivnicu i zatekla ljude kako skidaju pločicu s njezinim imenom s vrata njezina bivšeg stana. Sutkinja je odgodila iseljenje, no pravno stan nije moguće vratiti - kaže Dušić Poljak.
Nisu pristali na isplatu

Kako neslužbeno doznajemo, Pavlić je i neformalnim putem pokušala vratiti svoj stan, ponudivši novim vlasnicima da im isplati novac koji su platili, podmiri porez koji moraju platiti te im isplati izvjesnu novčanu nagradu.

No, kako doznajemo, novi vlasnici na to nisu pristali.
Zašto niste doznali gdje živi stanarka?

Ovršni prijedlog donesen 2010. - temeljem kojeg je oko 320.000 ljudi u Hrvatskoj u blokadi, a stotine su ostale bez doma u kojem su živjele - jedan je od najosporavanijih zakona. U predizbornoj su kampanji njegove izmjene bile jedno od jamstava vladajuće koalicije.

- Sad vjerojatno putuje od Mosta do HDZ-a i usuglašava se. Naš je prijedlog da se nekretnina ne smije ovršiti ako je dug manji od 50.000 kuna. U slučaju iz Koprivnice, prema mojem mišljenju, radi se o nevjerojatnoj inertnosti i pomanjkanju komunikacije: nije mi jasno kako upravitelj zgrade nije mogao saznati gdje stanarka živi i dati sudu pravu adresu, niti mi je jasno zašto mu ona to nije prijavila - kaže saborski zastupnik Goran Aleksić.

Dali je uopste potreban komentar?

Gde je tu ostala Ljudskost.

Dali nasi politicari uopste znaju sta rec "LJUDSKOST" znaci?

I to se sve skupa zove "Demokracija" i treba da je bolji sistem od "Totalitarnog"   u kom su gradjani imali drustvene stanove i nikada im se ovako nesto nije desilo.

Razmislite malo,sta mi to sada imamo.

Da je neko tu gospodju nazvao.

Obavestio je do toga nebi doslo.

Ako je to ucinjeno,a ona nije reagovala se izvinjavam svima.

No,koga jos interesuje covek u danasnjoj tako divnoj demokraciji?

Tuzno i zalosno je sve to.

Verovatno ni to nikoga neinteresuje.

Nakon svih dogadjaja se ni nema puno izbora.

Dobra medjudrzavna saradnja bi vec bila napredak u odnosima.

Zato je potrebna struktura ljudi koja ce shvatiti da jedino tako moze da se ide ka boljem sutra.

Sta je bilo je bilo.

Sta je sada,je sada.

Kada je bilo bolje se svakim danom vidi sasvim jasno.

Dali to neko zeleo da prizna ili ne.


Valter

http://lokalni.vecernji.hr/zupanije/upisite-strukovne-skole-nedostaje-radne-snage-a-place-se-penju-i-do-5000-kuna-3016

Raskorak između potrebe i programa odgoja
Upišite strukovne škole, nedostaje radne snage, a plaće se penju i do 5000 kuna!

Krapinsko-zagorska, Međimurska i Varaždinska županija traže rješenje kako djecu motivirati da se uspisuju u strukovne škole

U građevinskoj branši u Krapinsko-zagorskoj županiji može se pronaći posao u 343 obrta i 260 tvrtki, a prosječna plaća kreće se od 3100 kuna na više. U metaloprerađivačkoj je znatno veća, od 4900 kuna na više, a u tom se sektoru radna mjesta mogu pronaći u 131 obrtu i 88 tvrtki.

Naglasci su to iz petominutnih promovitnih filmova namijenjenih učenicima osnovnih škola koje se nastoji potaknuti na upis za neka deficitarna zanimanja, te njihovim roditeljima. Naručitelj i financijer filmova je Županija, a izrađeni su u produkciji Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Snimili su ih sami učenici i nastavnici. Zbog toga što se, kako je rekao župan Željko Kolar, učenici školuju za burzu, a ne za posao, odlučeno je da se agresivnijim pristupom potiče upis za stolare, tesare, montere suhe gradnje, zidare, CNC operatere, tokare i bavare. U filmovima se opisuju ta zanimanja, u snimanju su sudjelovali i poduzetnici, a partneri su HZZ, HGK i Obrtnička komora.
Preferira se upis u četverogodišnje škole

- Nedostatak kvalificirane radne snage uzrokovan je raskorakom između potreba gospodarstva i programa odgoja i obrazovanja, a interes roditelja i učenika ne daje prednost obrtničkim zanimanjima. Preferira se upis u četverogodišnje programe - rekao je župan Kolar, koji upozorava da zvoni alarm i da treba hitno reagirati jer nedostaje radne snage.

Nabrojena strukovna zanimanja garantiraju brzo zapošljavanje. Prva prezentacija deficitarnih zanimanja za učenike osmih razreda održana je u OŠ August Cesarec u Krapini. I u Međimurskoj i Varaždinskoj županiji traže rješenja kako djecu motivirati da se upisuju u strukovne škole. Obrtnici i poduzetnici obilaze škole, održavaju predavanja i govore o tome da biti zidar prije 50 godina i danas, kad je tehnologija napredovala, nije isto.

http://lokalni.vecernji.hr/zupanije/otvoreni-oglasi-za-preko-270-slobodnih-radnih-mjesta-placa-oko-7000-kuna-2348

Otvoreni oglasi za preko 270 slobodnih radnih mjesta, plaća oko 7000 kuna

Kako bi se zaposlilo što više ljudi, Grad Prelog sufinancirat će prekvalifikaciju i obuku koja stoji oko 10.000 kuna

Metaloprerađivačke tvrtke diljem Hrvatske sve teže dolaze do kvalitetnih zavarivača jer je dio njih otišao u Njemačku, Austriju, Švedsku i druge države u kojima mogu računati na dvostruko, pa i trostruko veće plaće nego u Hrvatskoj. Božidar Ćorić iz tvrtke Đuro Đaković montaža – Centar za zavarivanje iz Slavonskog Broda, ističe da je odljev mladih zavarivača eskalirao nakon ulaska u Europsku uniju i otvaranja granica. Tvrtka godinama obučava zavarivače, a kronični manjak radnika te struke doveo ju je i u Međimurje, gdje je jučer počela obuka prve manje skupine radnika.

- Preko Hrvatske gospodarske komore pratimo potrebe za radnicima po regijama, pa tako i u Međimurskoj županiji. U suradnji s lokalnom samoupravom pokušavamo prekvalifikcijama i praktičkim obukama pokriti potrebe gospodarstva koje traži sve više mladih ljudi koji žele zavarivati. Ovdje u Prelogu povezali smo se s gradonačelnikom i tvrtkom Kečkeš u kojoj je jučer počela obuka, ne na teoretskoj, nego na čisto praktičnoj bazi. Vidjeli smo, naime, da imamo jako puno teoretičara u Hrvatskoj, a onda kad treba pokazati što znaju, vidi se da im baš ne ide. Mislim da smo na dobrom putu i da spoj Međimurja i Slavonije može dati dobre rezultate - ističe Ćorić.

Centar za zavarivanje je od 2001. godine do danas osposobio 1200 ljudi, a postotak zaposlenja nakon obuke je preko 96 posto. Hrvatski obrazovni sustav ne prati dovoljno potrebe tržišta. Nizozemska je nedostatak 6000 zavarivača u brodogradnji riješila time što je u roku od pet dana promijenjen kurikulum.

- Nisu čekali dvije, tri ili više godina, koliko se mi s time igramo u Hrvatskoj. Spojili su potrebe gospodarstva i tržišta i na brzinu, bez puno filozofiranja, osposobili radnike. U Hrvatskoj to ide sporije, kod nas se na informatici uči kako staviti disketu u računalo, a tko danas ima računalo u koje ide disketa? - napominje Ćorić.
U Eko Međimurju pet žena

Uvjeti za obuku su završena osnovna škola i zdravstvena sposobnost, traje od 150 do 200 sati, ovisno o spremnosti kandidata na učenje, a po završetku se dobiva cerfitikat zavarivača kao dokaz o osposobljenosti. Prosječna cijena obuke kreće se oko 10.000 kuna po polazniku. Preloški gradonačelnik Ljubomir Kolarek najavljuje da će sufinancirati obuku za radnike s prebivalištem na području grada.

- Želimo pomoći u prekvalifikaciji za zavarivača jer je to traženo, a i dobro plaćeno zanimanje - veli Kolarek, no još ne zna s kojim će se postotkom sufinanciranja uključiti. Marko Štefičar, inicijator obuke u Međimurju, kaže da samo u toj županiji nedostaje oko 200 zavarivača. Plaće su u domaćim tvrtkama oko 7000 kuna, a u Njemačkoj od 1500 do 2000 eura, pa i više ako zavlada nestašica kvalitetnih radnika. U nekim su međimurskim tvrtkama počeli sami osposobljavati radnike, a Eko Međimurje iz Šenkovca se nedavno pohvalilo da na tom radnom mjestu imaju i pet žena.

Valentini Vidović (29) iz Dunjkovca je Hrvatski zavod za zapošljavanje preporučio prekvalifikaciju, pa je ta cvjećarka po struci postala zavarivačica nakon što je deset godina bila nezaposlena. U HZZ-u je u ovom trenutku otvoreno pedesetak oglasa za više od 270 slobodnih radnih mjesta zavarivača. Tvrtka iz Ludbrega traži ih desetak za rad u Finskoj, a jedna zagrebačka tvrtka traži zavarivače za rad u - Južnoafričkoj Republici.

www.tportal.hr/vijesti/clanak/znate-li-koliko-gradana-hrvatske-zali-zbog-raspada-jugoslavije-20170312?utm_source=direct_vecernji&utm_medium=directVecernji&utm_campaign=TrafficExchange_vecernji

IZNENADIT ĆETE SE
Znate li koliko građana Hrvatske žali zbog raspada Jugoslavije?

Hrvatska je raskinula povijesne i kulturne veze sa zamišljenom 'socijalističkom samoupravnom demokratskom zajednicom radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti', kako se nekoć definirala Jugoslavija, a građani Hrvatske veoma su lojalni projektu izgradnje nacije, pokazalo je veliko regionalno istraživanje 'Strategija simbolične izgradnje nacije u državama Jugoistočne Europe'. Voditelj istraživanja, povjesničar Vjeran Pavlaković, sa 30 godina životnog staža u Americi, otkriva u razgovoru za tportal što misli o pozdravu 'Za dom spremni', o tzv. Povjerenstvu za suočavanje s prošlošću i o Balkanu kao šahovskoj ploči za velike svjetske sile. Ujedno, priznaje da mu je jedan od okidača za bavljenje političkom simbolikom i kulturom sjećanja bio odlazak na Thompsonov koncert

Rezultati regionalnog megaprojekta 'Strategija simbolične izgradnje nacije u državama Jugoistočne Europe' s čak 10.500 ispitanika svjedoče da su građani Hrvatske, odmah iza Kosovara, najlojalniji svojoj novoj državi. U Srbiji za Jugoslavijom žali čak 71 posto stanovnika, u BiH visokih 68 posto, u Crnoj Gori oko 63 posto, u Makedoniji oko 45 posto, a u Hrvatskoj 18 posto građana. Rekorder je ipak Kosovo u kojem svega pet posto stanovnika žali zbog raspada Jugoslavije.

Jugoslavenima se još uvijek osjeća tri posto građana Hrvatske. Nekad se tako osjećalo njih 30 posto, dok se 66 posto stanovnika Hrvatske nikada nije osjećalo Jugoslavenima.

Od najplastičnijih u moru pokazatelja, stratificiranih po spolu, dobi, stupnju obrazovanja, zanimanju, dohotku i drugim kategorijama, ovisno o državi, vidljivo je da čak 97 posto stanovnika Hrvatske voli državnu himnu, a 96 posto i hrvatsku zastavu sa šahovnicom. Za usporedbu, srpsku himnu voli 80 posto stanovnika Srbije, a državnu zastavu 93 posto stanovnika Srbije. U  BiH, državnu himnu u prosjeku voli 44 posto stanovnika, a zastavu njih oko 60 posto.
Strategies of symbolic nation-building in West Balkan states

Strategies of symbolic nation-building in West Balkan states

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Svega osam posto urbanog stanovništva i devet posto ruralnog ne ponosi se hrvatskim državljanstvom: 45 posto urbanih stanovnika i 56 posto onih iz ruralnih krajeva na to su 'veoma ponosni', dok je 46 posto 'urbanih' i 34 posto 'ruralnih' stanovnika Hrvatske samo 'ponosno' na svoje državljanstvo. Slično je i u Srbiji, u kojoj se devet posto 'urbanih' građana i šest posto 'drugih' ne ponosi time što su državljani Srbije, a kategorijom državljanstva BiH kao geografskom oznakom porijekla ne ponosi čak 25 posto stanovnika BiH iz urbanih područja i 22 posto iz ostalih krajeva te zemlje.

Projekt čiji su rezultati nedavno obrađeni i objavljeni u istoimenoj knjizi začet je 2011., daleko na sjeveru Europe. Inicirao ga je i organizirao profesor Pĺl Kolstř sa sveučilišta u Oslu, a financirao Norwegian Research Council. Za svog glavnog suradnika u regiji profesor je odabrao tada 37-godišnjeg povjesničara Vjerana Pavlakovića, izvanrednog profesora na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, koji je gotovo tri desetljeća života proveo u SAD-u. Kao voditelj navedenog istraživačkog projekta, provedenog u državama nastalim raspadom Jugoslavije – uz izuzetak Slovenije i uz dodatak Albanije - Pavlaković za tportal obrazlaže da je istraživanje pokazalo da su u Hrvatskoj prekinute povijesne i kulturne veze sa zamišljenom jugoslavenskom zajednicom.

Strategies of symbolic nation-building in West Balkan states

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Pavlaković je rođen u Zagrebu 1974., a kao četverogodišnjak s obitelji se preselio u američku saveznu državu Ohio jer je njegova majka dobila stipendiju na tamošnjem sveučilištu. Srednju školu i fakultet završio je Arizoni, a magistrirao je i doktorirao na University of Washington u Seattleu. U Hrvatsku su se, kaže, vraćali 1983., 1986. i 1988. te potom nakon rata, 1996. Na zadnjoj godini fakulteta čitao je knjigu Benedicta Andersona 'Nacija: zamišljena zajednica', a kad je prvi put došao u poslijeratnu Hrvatsku, fascinirale su ga promjene, pa i na razini simbola, u tranzicijskoj državi.

Kao Fulbrightov stipendist, isprva je za doktorat istraživao temu hrvatskih dobrovoljaca u Španjolskom građanskom ratu, no kad je shvatio koliko je taj rat podijelio tadašnje hrvatsko društvo, napisao je disertaciju i knjigu o Hrvatskoj u 30-im godinama. Podjele su, međutim, bile velike i u razdoblju njegova istraživanja, od 2002. do 2004., kada su glavne teme bile haaške optužnice, bijeg generala Ante Gotovine, istraga nad generalom Jankom Bobetkom... Kaže da su ga rasprave o simbolima i odlazak na koncert Marka Perkovića Thompsona potaknuli na idući projekt, pa je na postdoktoratu napisao znanstveni rad o 'crvenim zvijezdama i crnim majicama'. Otad se intenzivno, uz povijest, bavi kulturom sjećanja, komemoracijama i političkom simbolikom.

Pavlaković je bio idealan suradnik na projektu, jer je dotad već stvorio cijelu mrežu poznanika iz regije koji su se, uz one putem javnog natječaja, bili spremni prihvatiti posla. Kao najveći nedostatak projekta navodi to što se Slovenija nije mogla uključiti jer je već bila članica Europske unije, ali je zato uvrštena Albanija, kao država s povijesnim kontinuitetom, iako nema jugoslavensko iskustvo. Po završetku tog projekta Pavlaković se prihvatio projekta 'Framing the Nation and Collective Identity in Croatia' (FRAMNAT) te sustavno prati komemoracije iz Drugog svjetskog rata i iz Domovinskog rata.

'Povijesne traume imaju velike posljedice na društvo. Osobito kad su žrtve jedne strane nepriznate pa još o tome ne smiju ni govoriti, što stvara dodatne traume. Imamo to iskustvo, a opet radimo iste pogreške, recimo, s civilnim žrtvama iz Domovinskog rata. Kad se kaže 'nećete raditi četničke spomenike', a to su grobovi srpskim žrtvama ili stradalnicima, radi se isto ono što je Titov režim činio onima koji su bili 'na krivoj strani'. Ne treba, naravno, spomenik koji će glorificirati 'Republiku Srpsku Krajinu' ili takvo što, ali civilnim žrtvama treba odati primjereno priznanje', napominje Pavlaković za tportal.

Uspoređujući iskustva i uvjete rada u SAD-u, gdje je bio znanstveni suradnik na Woodrow Wilson International Center for Scholars u Washingtonu D.C., s onima u Hrvatskoj, kaže da američki sustav, koliko god bio kvalitetan i poticajan, donekle ograničava slobodu umrežavanja jer zbog strogih uvjeta napredovanja i customer service mentaliteta, američki znanstvenici u humanistici imaju manje prilike uključiti se u međunarodne projekte i rad izvan okvira sveučilišta. S druge strane, imaju veće plaće pa ne trebaju tražiti dodatna sredstva, ali to je druga strana medalje, dodaje Pavlaković.

'Često me pitaju zašto sam se vratio, a ja odgovaram zato što ovdje imam priliku nešto napraviti. Kao slikar pred polupraznim platnom, ovdje možeš stvarati bez pritiska i razvijati ideje, samo trebaš biti jako uporan. Naravno, neće sve proći, ali treba gurati. Ključna je bila poticajna ekipa, kolege i studenti na Filozofskom fakultetu u Rijeci, baš kao i uprava koja je oduvijek bila jako otvorena za nove europske projekte', kaže Pavlaković, dodajući da Europa općenito nudi slobodu, a kako su za gotovo sve projekte potrebni partneri iz drugih zemalja, to ga dodatno potiče u istraživanjima.

Iako bi po profesionalnoj biografiji bio idealan kandidat za člana Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, koje bi itekako moglo imati koristi od rezultata njegovih istraživanja, Pavlakovića nisu zvali da se priključi tom tijelu. Što on misli o ustrojavanju i misiji Vijeća?

'S jedne strane, mislim da je to sigurno pokušaj da se makne odgovornost od političke akcije. Nemaš dovoljno moći ili energije da doneseš odluku pa se malo bježi od odgovornosti. To se često događa u Hrvatskoj na različitim razinama. Zanimljivo je, recimo, da ne postoji dobar prijevod za englesku riječ accountability. Na lingvističkoj razini, inače, često se koristi pasiv, pa se i u znanstvenim radovima često piše 'to se dogodilo' umjesto 'Vlada je to napravila'', primjećuje Pavlaković.

U drugu ruku, što se tiče Vijeća, pozdravlja svaki dijalog, pa i ovaj o prošlosti, kao i činjenicu da je sastav interdisciplinaran. Osobno poznaje nekoliko članova Vijeća i vjeruje da će se poslužiti rezultatima istraživanja, koji će za nekoliko mjeseci dobiti svoj novi, još pregledniji digitalni oblik.

'Za dom spremni' u Jasenovcu / Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković ustrojio je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima

A što on misli o pozdravu 'Za dom spremni' iz američke perspektive potpune slobode govora? U SAD-u, naime, može se nasred ulice vikati i 'Heil Hitler!' pri čemu provokator neće biti kažnjen.

'Nisam za potpunu zabranu tog pozdrava, ali mislim da je odgovornost političkih, medijskih, vjerskih i intelektualnih elita da to snažno osude kao nedomoljubni čin, umjesto da šute i prave se ludi. Treba stalno ponavljati da je to direktno povezano uz sjećanje na tu zločinačku državu, koja je nezavisna bila jedino u imenu, jer kako može biti nezavisna kada su je podijelili između Italije i Njemačke. Vlast oko toga treba biti odlučnija. Ako imaš argument da je ćirilica u Vukovaru možda još uvijek preosjetljiva tema, iako ćirilica tamo treba biti po zakonu i Ustavu, onda su i ovi koji su postavili ploču u Jasenovcu, kao i vlast, mogli isto tako biti osjetljiviji s obzirom na lokaciju', kaže Pavlaković.

Koliko je, po njegovu sudu, istine u tezi da Balkan služi kao šahovska ploča svjetskim silama, po kojoj su pomicali svoje lokalne pijune i zbog čega je ovo područje Europe oduvijek služilo kao bure baruta.

Vladimir Putin i Donald Trump u Beogradu

Izvor: Reuters / Autor: Marko Djurica

'Svakako je kontinuitet to da ovdašnje političke elite manipuliraju s poviješću. Slažem se da je problem ove regije to što se, bez obzira na povremene planove o pomirenju, uvijek nađe neki pijun koji će povući u suprotnom smjeru. Ove države ne mogu se uspoređivati s Njemačkom i Francuskom, jakim državama sa svojim povijesnim samopouzdanjem, koje su gradile pomirenje. Možemo govoriti o tome da je Rusija sad ojačala, pa npr. Milorad Dodik ima malo više vjetra u leđa. Ali najžalosnije od svega je to što ovdje nisu ključni interesi svjetskih sila - možda je to sada Krim, koji zbog uzavrelog Balkana sada prolazi ispod radara', ističe Pavlaković.

Može li se, ako se i kada ispušu nacionalizmi bez većih posljedica na svjetskoj razini, u nekakvom prirodnom ciklusu očekivati povratak nekim univerzalnim vrijednostima, poput onih iz 1968.?

'Pa da, vidimo da se u mandatu Donalda Trumpa mobiliziraju grupe koje to ranije nisu činile, upravo smo imali prvo masovno obilježavanje 8. ožujka u Americi. Nadam se samo da neće doći do još većih podjela i sukoba u društvu, s obzirom na to da su Amerikanci naoružani do zuba. Nadam se i da će se ovdje uspjeti održati nekakav kulturan dijalog. Važno je obrazovanje, važno je zadržati mlade u Hrvatskoj i aktivno ih uključiti u društvo. Nećemo biti jedinstveni, nećemo govoriti o 'zajedništvu' jer će uvijek biti nekakvih podjela, ali podjele idu uz poštovanje drugog i empatiju za drugog. To je hrvatska vrijednost, to je ujedno i jedini način kako ići naprijed i mislim da u ovom dijelu Europe, pogotovo uz turizam koji je baziran na 'drugosti', to možemo napraviti', zaključio je Pavlaković.

http://www.24sata.hr/news/platimo-struju-i-vodu-a-hranu-kupimo-ako-nam-ostane-novca-516619

'Platimo struju i vodu, a hranu kupimo ako nam ostane novca' Sa siromašnim obiteljima koji jedva spajaju kraj s krajem pričali su stručnjaci s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Vlada im uporno okreće leđa, a oni nemaju čime prehraniti djecu...

Najprije platimo režije, struju i vodu, a hranu samo ako nešto novca ostane. U protivnom idemo u Centar za socijalnu skrb. Najteže je djeci pogledati u oči i reći da hrane nema.

To je samo jedno od potresnih svjedočanstva siromašnih obitelji iz Hrvatske koje svakog mjeseca jedva spajaju kraj s krajem, a kojima Vlada uporno okreće leđa. S njima su, u projektu “Dječje siromaštvo i strategija nošenja sa siromaštvom u Hrvatskoj”, razgovarali stručnjaci s Ekonomskog instituta u Zagrebu, koji su projekt provodili posljednjih 15 mjeseci.

- Imam četvero djece i često među njima dolazi do sukoba ako jednome dam džeparac a drugom ne. Onda svima dam po 20 ili 30 kn, a sebi zato taj mjesec ne kupim lijekove - iskrena je majka iz Zagreba. Obitelji koje primaju socijalnu pomoć i koje su na rubu preživljavanja progovorile su, za dobrobit projekta, i o sustavu te pravilima koja, prema njihovu mišljenju, nemaju smisla.

- Ako primate socijalnu pomoć, a uz to radite još neki posao, možete izgubiti sva prava. Recimo, ja sam susjedi kopala vrt i to sam rekla svojoj socijalnoj radnici, koja me upozorila da to više ne radim jer ću izgubiti socijalnu pomoć - kazala je žena iz okolice Siska. Drugoj obitelji socijalnu pomoć su ukinuli jer su vlasnici automobila iz 1993. godine.
Troškovi života sve veći

- Auto je u vrlo lošem stanju i ne vrijedi više od 5000 kuna, no zbog toga ja više nemam pravo na socijalnu pomoć - rekli su ogorčeno. Mnogi se žale jer je visina socijalne pomoći ista zadnjih deset godina, kao i dječji doplatak, bez obzira na životne troškove, koji su svakog dana sve veći.

- Lako je od nekoga posuditi novac, bilo to 100 ili 200 kuna, ali teško je vratiti. Ako ne možeš vratiti, sram te drugoga pogledati u oči - iskreno je rekla žena iz Čakovca koju su također anketirali. Ona gospođa iz okolice Siska tvrdi da se nekako uspijeva snaći.

- Ja kupujem za kuću koliko mogu. Otac mi pomaže u plaćanju režija, a sestre, koje su se odselile u Irsku, zovem ako nam stvarno zagusti - rekla je. Istraživanje pokazuje da velika većina ispitanika ne bi mogla preživjeti bez pomoći rodbine i obitelji, od kojih uzimaju hranu, a ponekad posuđuju novac.

- Moj tata ima vrt, pa mi šalje hranu, a jedna bivša kolegica me jednom tjedno pozove na ručak i to mi je velika pomoć - tvrdi žena iz Karlovca kojoj je sustav, dodaje, okrenuo leđa.

A drugu je zanimalo kako to da samci i obitelji s više djece dobivaju količinski jednaku pomoć od Crvenoga križa.

- Išla sam u Crveni križ s prijateljicom. Ona živi sama, a ja imam petero djece. Dobile smo isti paket, dakle litru ulja, šećer, brašno, kalodont, sol i tijesto za juhu. Kako je to moguće - pita se žena.
Sustav vapi za promjenama

Na Ekonomskom institutu u Zagrebu govore da je cilj projekta bio utvrditi koji su najvažniji trendovi i uzroci rizika od siromaštva djece u Hrvatskoj, ali i kako javne politike, uključujući one socijalnih i drugih dohodovnih naknada, utječu na stope siromaštva u različitim tipovima obitelji. Utvrđivali su i koje su najvažnije strategije nošenja sa siromaštvom te na koji se način koristi raspoloživi novac i kako se raspoređuje unutar različitih tipova kućanstava. Zadatak im je bio i utvrditi što treba unaprijediti kako bi se rizik od siromaštva djece u Hrvatskoj smanjio.

- Istraživanje koje smo proveli od prosinca 2015. pa do ožujka ove godine pokazuje da Hrvatska ima problem kad je riječ o siromaštvu u djece, pogotovo u onoj skupini djece koja godinama žive u obiteljima s niskim primanjima. Najveći rizik za siromaštvo utvrdili smo u obiteljima s više djece, potom u obiteljima čiji roditelji nisu visoko obrazovani, kao i u onih koji žive na selu - rekao je dr. sc. Paul Stubbs, voditelj projekta, dodajući da se takve obitelji u većini slučajeva oslanjaju na socijalnu pomoć i dječji doplatak.
Zbog neimaštine i neplaćanja računa te obitelji vrlo često riskiraju da im isključe struju, vodu, plin...

65,7 posto ispitanih obitelji reklo je da u proteklih 12 mjeseci nije na vrijeme moglo platiti režije

58% Električna energija je ono što ispitanicima najčešće isključuju zbog neplaćanja mjesečnih računa

831 Gotovo 74 posto ispitane djece u istraživanju se izjasnilo da živi prosječno, kao i većina drugih ljudi. No dohodak po članu njihova kućanstva, prema podacima istraživanja, iznosi u prosjeku 831 kunu mjesečno...

28,3% Školske djece reklo je kako uopće nema mjesto za učenje i pisanje zadaće u kući...

32% Toliko se siromašne djece, u pravilu, prijateljima srami pokazati u kakvim uvjetima živi

68,1% Obitelji izjasnilo se da novac posuđuje, bilo od obitelji i rodbine bilo od prijatelja...

43,5% Roditelja koji žive u većim naseljima govori kako gladuju radi zadovoljenja potreba djece

60 Stopa dugotrajnog siromaštva djece u nas, u odnosu na EU, viša je 60%

99 U istraživanju su anketirali, uz pristanak roditelja i djeteta, ukupno 99 djece u dobi od 13 do 17 god.

27% Roditelja tvrdi kako njihova djeca moraju početi zarađivati što prije i tako pridonositi kućanstvu

207 U istraživanju je sudjelovalo ukupno 207 kućanstava s djecom mlađom od 18 godina

39 Prosječna dob roditelja koji su sudjelovali u ispitivanju bila je 39,6 godina...

71% U istraživanju je sudjelovalo ukupno 207 kućanstava s djecom mlađom od 18 godina
‘Da nema djedova i baka, ne znam kako bismo preživjeli...’

Djeci vrlo često ne mogu osigurati osnovne životne potrebe, uključujući one koje su nužne da bi se dijete moglo socijalizirati i ići u korak s vršnjacima. Nismo u mogućnosti svu svoju djecu upisati u vrtić jer su ti troškovi jednostavno preveliki, požalili su se roditelji. Da im nema djedova i baka, koji uskaču koliko mogu, obitelj ne zna kako bi preživjela.
Siromašne vršnjaci izoliraju

- Pomoć bližnjih članova obitelji, rodbine i prijatelja, pokazala je anket, učinkovitija je od pomoći institucija - rekao je Stubbs istaknuvši kako djeci koja žive u siromašnom okruženju prijeti opasnost da ih vršnjaci izoliraju iz društva i da u školi postižu slabije rezultate samo zato što nemaju potrebne knjige, mirno mjesto na kojemu mogu učiti ili računalo, koje se danas smatra nužnim.

- Zaključili smo kako je nužno poboljšati i ojačati sustav u smislu da nadarena djeca iz siromašnih obitelji lakše dođu do učeničkih ili studentskih stipendija. Također, nužno je obiteljima osigurati pomoć u obliku bonova za plaćanje računa i takav oblik pomoći trebao bi biti dugoročno razrađen - smatra Stubbs i dodaje kako je našem socijalnom sustavu potrebna hitna promjena. Osim toga, tvrdi kako bi trebali postojati i fondovi za iznenadne troškove, primjerice za plaćanje školskih izleta kao i grupe za podršku, razmjenu informacija i strategija, jer je mnogo ljudi u potrebi a koji ne znaju na što sve imaju pravo i kako to pravo ostvariti.

Dok Vlada raspravlja što bi i kako mogla učiniti, Sanja Bijonda osnovala je humanitarnu udrugu Portal dobrote, u kojoj ljudi neovisno o društvenom statusu pomažu onim članovima društva kojima je pomoć najpotrebnija. Nakon što su 24sata u ožujku 2014. počela upozoravati na to da u hrvatskim školama ima mnoštvo djece koja gladuju jer nemaju novca za topli obrok ili marendu, Bijonda je pokrenula projekt “Da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno”.

- Podaci kojima raspolažemo pokazuju da trenutačno 23.000 djece prima besplatni topli obrok i to je velik uspjeh - kaže Bijonda te dodaje kako Portal dobrote nije stao na tom projektu. Pokrenuo je i projekt “Kruh za poslije”.
Sve je više onih koji nemaju

- Na godišnjoj razini, zahvaljujući tom projektu, podijeli se 25.000 komada kruha. Time smo ljudima htjeli vratiti dostojanstvo kako kruh ne bi tražili u kontejnerima - dodala je Bijonda. Osim toga prošle su zime pokrenuli projekt “Jakna za drugoga”. Ljudi su staru zimsku jaknu mogli ostaviti onima kojima je potrebno.

- Nisu dolazili samo beskućnici nego i umirovljenici te ljudi koji su ostali bez poslova - zaključila je.


ZAHVALITE NACIONALISTIMA I "OVCAMA".

Samo i dalje dajte njima i podrsku i "ONI" ce vama jos vecu "DRSKU".


Valter