HRVATSKA 1 DO 2019god.

Kako se gubi dragocjeno vrijeme.


http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/poraz-boze-petrova-stipe-gabric-jambo-izasao-kao-veliki-pobjednik-nakon-sudskog-procesa/6629733/


NEUSPIO PROGON
PORAZ BOŽE PETROVA Stipe Gabrić Jambo izašao kao veliki pobjednik nakon sudskog procesa

AUTOR:Hajdi Karakaš Jakubin


Konferencija za novinare od 27. svibnja 2015. godine kada se po tko zna koji puta poduzetnik, gradski vijećnik te bivši gradonačelnik Metkovića Stipe Gabrić (58) zvani Jambo obrušio na Božu Petrova, bivšeg predsjednika Sabora, stajao je metkovskog poduzetnika optuženičke klupe.

Petrov je odlučio kazneno (pro)goniti Gabrića pa je protiv njega podnio privatnu tužbu za klevetu u kojoj je tražio da se Gabrića, kojeg je uvjerljivo pobijedio na lokalnim izborima 2013., kazni sa 500 dnevnih dohodaka! No nakon saslušanih svjedoka i vaganju dokaza, danas je na Općinskom sudu u Zagrebu sudac Marijan Bertalanič oslobodio Gabrića krivnje a Petrov će morati nadoknaditi troškove kaznenog postupka.

- Građanska odgovornost je drugačija od kaznene odgovornosti kad je u pitanju kleveta. Kod kaznene se traži izravna namjera počinitelja da to što iznosi je neistina i to kod Gabrića sud nije pronašao kad je iznio saznanja o Petrovom pogodovanju pri zapošljavanju te upisu na medicinski fakultet. Sud vjeruje Petrovu da su te tvrdnje neistinite a okrivljeni Gabrić nema dokaza da jesu istinite. S druge strane se ne može odbaciti obrana okrivljenog iz koje proizlazi da je imao razloga sumnjati u pogodovanje pri zapošljavanju i upisu na fakultet dok je bio gradonačelnik Metkovića. Vezano za pogodovanje treba poslušati cijelu tiskovnu konferenciju kako bi se vidjelo da Gabrić nije iznio paušalne tvrdnje nego se pozvao na prijavu koju je devet mjeseci ranije poslao USKOK-u, a u kojoj je naveo tri slučaja gdje je gradski proračun oštećen zbog Petrova pogodovanja pri zapošljavanju - rekao je obrazlažući presudu sudac Bertalanič dodajući kako je ta Jambina prijava kasnije odbačena ali u vrijeme održavanja presice to Jambo nije mogao znati.

Sudac je također spomenuo da treba uzeti u obzir i odluku Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koje je odlučilo da je Petrov bio u sukobu interesa kad je Peru Jurkovića, svog rođaka imenovao za šefa Čistoće. Vezano, pak, za upis na fakultet sudac je podsjetio da je Gabrić rekao u svojoj obrani da ne zna niti može znati je li Petrov upisao faks preko veze, ali je načeo razloge zbog kojih sumnja u regularnost upisa. Jedna od sumnji bila je gradski šušur o tome na razini trača a druga bila da se na fakultet u Zagreb, iako odličan đak, nije uspio upisati na prvom roku pa je na drugom se upisao u Mostaru.

- Kad su u pitanju političari tu važe drugačija pravila i kriteriji nego kad su u pitanju obični građani - zaključio je sudac podsjetivši kako su sporne rečenice bile izrečene u vrijeme predizborne kampanje za lokalne izbore.

Podsjetimo, u tužbi Petrov navodi da je Gabrić ciljano iznio niz tvrdnji za koje je znao da su neistinite. Pa je tako Petrovu zasmetala optužba da su on “i sekta Most oštetili grad Metković za više od milijun kuna, pogodujući raznim svojim prijateljima s liste Mosta, svojim rođacima i susjedima”. Razljutilo ga je i Gabrićevo aludiranje da se nezakonito upisao na fakultet: “... ja ću njemu dat’ malo više vremena, psihijatru dr. Petrovu, da definitivno kaže kako se upisao na Medicinski fakultet u Mostaru i tko ga je upisao jer sljedeći put kad bude presica, doći će čovjek koji ga je upisao”. U tužbi stoji i da su sve Gabrićeve tvrdnje mediji dodatno zapaprili “pompoznim naslovima i uvećali štetu”.

Povod konferenciji za novinare bilo je Gabrićevo nezadovoljstvo što tužiteljstvo nije reagiralo na “breme materijala i fotografija iz kojih se vidi kako su Petrov i sekta Most oštetili Metković...” koje je osobno odnio u DORH i USKOK u rujnu 2015. Protiv Petrova je kasnije odbačena prijava jer nije utvrđena zloporaba položaja i ovlasti, a Petrov je uzvratio tužbom za klevetu.



BALKAN OSTAJE BALKAN.

Dali bili u EU ili ne,neigra ulogu.

Jos jedan dokaz.

Nije bitan sistem,kada je mentalitet ljudi "konstantno" isti.

Nema promene. Balkanci mora da se vuku po sudovima pa to ti je.

Pravda je ocito u drugom planu.

Politicari bi trebli biti primer pravilnog ponasanja.

Posebno kada je u pitanju ponasanje u komunikaciji.

Na zalost to za balkanske politicare nije bitno.

Bitno je ko je koga.....

Sta je sa gradjanima,odnosno sa odgovornoscu politicara prema onima koji su ih birali?

Izgleda malo koga interesira.

Tako se nastavlja,"isto stanje"........


Valter

www.vecernji.hr/vijesti/nzz-umjesto-da-preuzme-vodecu-ulogu-u-regiji-hrvatska-se-sva-a-sa-susjedima-1199762

'Umjesto da preuzme vodeću ulogu u regiji, Hrvatska se svađa sa susjedima'

Najnovija članica EU i četiri godine nakon pristupanja nije postigla ono što se očekivalo nakon pristupanja Uniji, piše Andreas Ernst, dopisnik Neue Zürcher Zeitunga iz Beograda

Dok njemački tisak više piše o žalosnom stanju hrvatske nogometne reprezentacije, švicarski NZZ ovog ponedjeljka objavljuje tekst u kojem sažima hrvatske sukobe i sa sobom i sa svojim susjedima, piše Deutsche Welle. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović Granični prijepori FAZ: Hrvatska u konfliktu sa svim susjedima osim Italije i Mađarske Andreas Ernst, dopisnik Neue Zürcher Zeitunga iz Beograda, pod naslovom Hrvatska njeguje neprijateljstva sa svojim susjedima piše: „Najnovija članica EU i četiri godine nakon pristupanja nije postigla ono što se očekivalo nakon pristupanja Uniji. Umjesto da preuzme vodeću ulogu (u regiji), Hrvatska se svađa sa svojim susjedima – i sa samom sobom." U članku se naglašava i razočaranje u Hrvatskoj što članstvo u EU nije donijelo i gospodarski polet, ali se onda čitatelje podsjeća na sporove koje vodi Hrvatska: sa Slovenijom oko Piranskog zaljeva, a onda i na izjavu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović kako su u Bosni i Hercegovini „deseci tisuća islamista koji čekaju kako bi poveli 'sveti rat' u Europi. Što je glupost. Broj muslimanskih fundamentalista narastao je nakon rata. Ali samo nevažna manjina bori se za džihad", piše švicarski list. Susjedi Hrvati i Srbi - 'dvije neurotične sestre koje se stalno osjećaju žrtvom one druge' NZZ podsjeća i kako su „oba prethodnika hrvatske predsjednice bili svjesni odgovornosti" prema Bosni i Hercegovini i tamošnjim Hrvatima, „ali Grabar-Kitarović smatra da to nije potrebno". U članku se potom nastavlja popis sukoba sa susjednim zemljama: s Mađarskom oko INE, o „samovoljnim trgovinskim akcijama protiv Srbije, o nepostojanju distance od bosanskih Hrvata koji se žele odvojiti u vlastiti 'entitet'", piše NZZ ovog ponedjeljka. Ernst također piše kako su, kao i u mnogim drugim europskim zemljama, i u Hrvatskoj ojačale revizionističke snage koje imaju "neopterećen" odnos prema povijesti Drugog svjetskog rata, a kao primjer se spominje spomen-ploča HOS-a u Jasenovcu. "Trenutačno se vodi neopisiva rasprava u kojoj predsjednica ustaški pozdrav želi rehabilitirati kao starohrvatsku parolu koja je bila 'zloupotrebljena'", piše Ernst. kolinda vučić Odgodila uzvratni posjet Predsjednica procijenila da nema uvjeta za Vučićev posjet Hrvatskoj

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/nzz-umjesto-da-preuzme-vodecu-ulogu-u-regiji-hrvatska-se-sva-a-sa-susjedima-1199762 - www.vecernji.hr

https://www.vecernji.hr/vijesti/ivan-ikic-istaknuo-sto-je-veliki-problem-hrvatske-1200697

Ivan Đikić istaknuo što je veliki problem Hrvatske
Smatra da se promjene događaju jedino ako građani dignu svoj glas protiv svih negativnosti.

Svjetski poznati hrvatski znanstvenik Ivan Đikić rekao je u četvrtak u Dubrovniku da mladi moraju naći svoje mjesto u Hrvatskoj kako bi se u svojoj zemlji razvijali kao profesionalci, ali da je velik problem nedostatak odgovornosti političara koji vode državu.

Đikić je u Dubrovniku na vrlo posjećenom predavanju 'O znanosti i mladima' istaknuo kako je svaki građanin odgovoran u svojoj sredini stvarati bolje uvjete života i obrazovanja. „Uvjeti za ostanak ostvaruju se našim radom. U Zapadnoj Europi ljudi svojim radom stvaraju velike dodatne vrijednosti, ispred onog što im vladajući osiguraju. Stoga našom konstruktivnosti i radom moramo pritisnuti javne službenike i političare kako bi i oni pratili naše promjene“, izjavio je Đikić. Smatra da se promjene događaju jedino ako građani dignu svoj glas protiv svih negativnosti. „Promjene se događaju jedino ako građani dignu svoj glas te zahtijevaju različit tretman. To se događa tamo gdje su ljudi glasni i hrabri. Tamo je život kvalitetniji i bolji te tamo mladi češće ostaju. Moramo prestati šutke ispraćati mlade, već glasno vikati da je dosta sa svim negativnostima“, kazao je Đikić. Po njegovim riječima, generacijski sukob je najgora stvar hrvatskih sveučilišta. „Generacijski sukob je najgora stvar naših sveučilišta. Ljudi stariji od 65 godina vole svoje fotelje više nego sebe i sve oko sebe. Žele biti direktori, a mladi ljudi nemaju priliku dobiti voditeljsku ulogu kako bi pokazali da se može bolje. Ministarstvo stoga treba onemogućiti starijima od 60 godina da vode obrazovne i znanstvene institucije. Oni mogu doprinijeti svojim znanjem, ali ne i vodstvom“, rekao je Đikić. Predavanje Ivana Đikića u Dubrovniku organizirala je Udruga za promicanje prirodnih znanosti.

http://www.6yka.com/novost/131782/britanac-opisao-odmor-u-hr-horor-od-prvog-jutra

Britanac opisao odmor u HR: Horor od prvog jutra
Piše: B92/poslovni dnevnik

Avantura je počela već prvog jutra kada je goste probudilo nešto što je opisano kao "miris pečenog luka i pržene koze“.

Britanski list Telegraf objavio je ispovest britanskih turista koji su opisali svoja najgora letovanja, a na listi je završila i Hrvatska, odnosno vlasnik jednog apartmana na Braču.

Njegova jedanaestogodišnja kći rekla je ocu kako misli da neko živi ispod njih. Ispostavilo se da u garaži ispod vile koju su unajmili za svoje letovanje živi vlasnik s pet članova porodice.

"Kada nije kuvao hranu, vlasnik je po ceo dan sedeo u prljavoj odeći ispred vile i sumnjičavo gledao šta radimo“, napisao je Piter.

Kuću koju su unajmili zapravo je bila stambeni prostor vlasnika.

'U ormarima je bila njihova odeća, a naša deca su u jednoj od ladica pronašli brdo pornografskih časopisa i filmova'.

'Možete uskočiti u more s prozora kuće', pisalo je u brošuri, ali Piter je ubrzo shvatio da to baš i nije istina.

Najpre morate da izađete iz vile i pređete prometnu cestu, potom da dođete do zida luke pune brodova. Možete i tamo da se kupate, ali ubrzo smo otkrili da je more na tom predelu užasno prljavo zbog kanalizacije koja se ispušta.

Moj 14-godišnji sin shvatio je to kada je skočio u more i istog dana razvio ozbiljnu kožnu infekciju zbog čega smo gotovo svaki dan morali da posećujemo lokalnog doktora.

'Na kraju našeg 'odmora', povratak kući nikad nije bio lepši“, zaključio je Britanac

Komentari na tekst (2)
Bane
Objavljeno: 16.11.2017. - 20:07
Ismijah se. Ovo je svakodnevica u nasem turizmu. More prljavo, kanalizacioni izvodi na plaži, restrikcije vode, nelegalno iznajmljivanje objekata, negostoljubivost. Najsretniji bi bili da turisti uplate aranžman a da ostanu kod svoje kuće.
BALKANAC
Objavljeno: 16.11.2017. - 17:36
najgori turisti, šljam i gamad. britanci - bljak!

www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/na-dnevnom-redu-vlade-minimalna-placa-poslodavci-nakon-pocetnog-soka-porucili-moraju-nam-pomoci-to-ce-biti-udar-dodatnih-troskova/6821310/


SJEDNICA NA MARKOVOM TRGU
NA DNEVNOM REDU VLADE MINIMALNA PLAĆA Poslodavci nakon početnog šoka poručili: 'Moraju nam pomoći, to će biti udar dodatnih troškova'

Autor:Adriano Milovaj

U četvrtak se održava sjednica Vlade Republike Hrvatske na čijem je dnevnom redu, među ostalim, Nacrt prijedloga zakona o izmjeni Zakona o minimalnoj plaći.
Vezane vijesti

RAST MINIMALNE PLAĆE U HRVATSKOJ Evo koliko bi od Nove godine trebao porasti minimalac svim zaposlenicima

Poslodavci za rast minimalca, Vlada obećala da će im pomoći

Naši sugovornici iz Vlade ranije ovog tjedna su nam rekla kako tek treba sa socijalnim partnerima dogovoriti koliko će plaća rasti. Sindikati, pak, traže da ona u 2018. iznosi 45 posto prosječne plaće, sada je na razini od 42,9 posto, a da u 2019. dođe na razinu od 50 posto.

Podsjetimo, početni šok poduzetnika najavama iz Vlade o povećanju minimalnih plaća zamijenio je racionalniji pristup. Naime, poslodavci s kojima je Jutarnji list razgovarao ranije ovog tjedna kažu nam da se načelno ne protive povećanju minimalnih plaća, ali ističu kako bi država kompenzacijskim mjerama što je moguće više trebala olakšati njihovo poslovanje, kako se ne bi našli na udaru viših troškova.

Ostale stvari na dnevnom redu Vlade su Nacrt konačnog prijedloga zakona; Prijedlog uredbe o visini minimalne plaće i Prijedlog zaključka o prihvaćanju Nacrta temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

Vlada će, među ostalim, razmatrati nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o strukovnom obrazovanju te prijedlog odluke o utvrđivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje stranaca za kalendarsku godinu 2018.

www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/poslodavci-za-rast-minimalca-vlada-obecala-da-ce-im-pomoci/6816114/

www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/esih-napala-facebook-i-skupine-iz-hrvatske-zbog-praljka-to-su-cinkarusi-i-denucijatori-koji-nas-zele-vratiti-u-mracno-doba-jugoslavije/6847641/

GOVOR U SABORU
ESIH NAPALA FACEBOOK I 'SKUPINE IZ HRVATSKE' ZBOG PRALJKA 'To su cinkaruši i denucijatori koji nas žele vratiti u mračno doba Jugoslavije'

Saborska zastupnica Promijenimo Hrvatsku Bruna Esih pozvala je u premjera Andreja Plenkovića i vladu da "osiguraju da društvene mreže i internetske platforme poštuju hrvatske zakone i Ustav koji svakome jamče slobodu izražavanja te da se prekine zabrinjavajuće cenzuriranje nad građanima" kao i da saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije održi tematsku sjednicu na temu Facebookove cenzure.

"Društvena mreža Facebook nemilice provodi cenzuru nad brojnim intelektualcima, uglednicima, političarima, medijima, pravnim osobama i ostalim hrvatskim građanima jer izražavaju svoj stav o nepravilnosti i o neutemeljenosti haške presude, što je ujedno i stav Hrvatske vlade i Sabora", istaknula je Esih u Hrvatskom saboru, povodom nedavnih brisanja objava na vezanih za generala Slobodana Praljka.

Ne radi se, tvrdi, samo o automatskom postupanju Facebooka, već o "unaprijed smišljenoj, organiziranoj i sustavno provođenoj akciji skupina iz RH, koji se ne mogu nikako pomiriti s drugačijem mišljenjem, te koriste, nimalo nenamjerne greške u sustavu Facebooka, te pokušavaju kontrolirati i gušiti slobodu izražavanja u RH".

"Cinkaruši i denucijatori, oni isti koji već desetljećima razapinju Hrvatsku na stup srama, koji su izravno doprinijeli i haškoj i drugim presudama i koji su generaka Praljka naveli da ispije otrov žele nas očito vratiti u mračno doba Jugoslavije, doba cenzure, doba jednoumlja", zaključila je Esih.


Dali je to neinformisanost,dali je kucno vaspitanje ili nesto trece?

Ni u jednoj drzavi sveta nije bilo tolika demokracija kao sto je bila u SFRJ.

Kada je radnicka klasa u pitanju je posebno bila istaknuta zastita radnika i time i gradjana.

Zato je zalosno ovako nesto citati.

No to samo potvrdjuje da je nivo inteligencije nasih ljudi jos uvek u "razvoju".

Kada to budu svi shvatili,ce verovatno biti kasno za celu zemaljsku kugu.

Sada je demokracija,a sve vise ljudi napusta zemlje bivse SFRJ.

Pitam se samo zasto to nevide oni koji ovako govore.

Nevredi sloboda govora na papiru.

Sloboda se mora osetiti u narodu i medju radnickom klasom.

Ne pisem o "kontejnerima".......

Zelje su jedno,istina je nesto sasvim drugo

I mi imamo zelje,pa moramo prihvatiti da je zbog nase nezrelosti ovo istina.


Valter

www.jutarnji.hr/globus/Globus-politika/da-se-u-haagu-1993-sudilo-za-vukovar-mozda-se-genocid-u-srebrenici-nikad-ne-bi-dogodio/6845598


IVICA RELKOVIĆ ZA GLOBUS
'Da se u Haagu 1993. sudilo za Vukovar, možda se genocid u Srebrenici nikad ne bi dogodio'

AUTOR: Ivivca Relković

Što znači izvršiti neutralnu, stručnu, znanstvenu i cjelovitu analizu, ocjenu, reviziju ili evaluaciju rada Haškog tribunala? To znači zaokružiti odgovornost – sukladno najvišim standardima i mjerilima – prema ugledu osnivača Suda s najvišim rangom svjetskog autoriteta, Vijeću sigurnosti UN-a, opravdavajući golema sredstva uložena u njegov rad i podnoseći rezultat njegova rada pred svjetsku javnost, cijeneći sve žrtve ratnih sukoba na koje se Haški tribunal odnosio. Bez evaluacije rada Suda on može ostati izvor manipulacija i mitova s jedne strane i nedodirljivog (dogmatskog) autoriteta s druge strane.
Vezane vijesti

   EKSKLUZIVNO, IVICA RELKOVIĆ 'Hrvatska treba inicirati međunarodnu reviziju rada Haškog suda'

Prvi zainteresirani za neutralnu stručnu evaluaciju trebao bi biti onaj tko je taj sud osnovao i na kraju krajeva onaj tko ga je financijski podnio. Drugi zainteresirani subjekti trebale bi biti države na koje se Sud odnosio, kako subjektivni osjećaj nepravednog tretmana ne bi samo još povećavao otpor prema suočavanju s prošlošću. I treća zainteresirana strana trebale bi biti sve države prema kojima se dosegnuti standardi sutra mogu primijeniti u slučaju njihove participacije u nekim tekućim i budućim ratnim zbivanjima.
Interesna “istina”

Evaluacija rada Suda nije politička samohvala ili napad na rad Suda kakav smo vidjeli na sjednici VS UN-a, nego je ta sjednica samo dokaz da se takva stručna neovisna evaluacija treba izvršiti kako razni politički državni (čak i otvoreno sukobljeni) interesi ne bi bili jedina interesna “istina” njegova rada. Bijeg ili čak “zabrana” evaluacije najgore je što se može dogoditi s baštinom Haškog tribunala. To ne bi značilo samo strah od prošlosti, nego i nebrigu prema budućnosti, jer bi “nerecenzirani” sadržaj suda (s nerazlikovanjem dobrih i loših strana njegova rada) koji svatko može subjektivno i interesno tumačiti kako hoće, bio izvor većih budućih svađa negoli “recenzirani” rezultat, ma kakav on bio. Klanjanje “zlatnom teletu” uvijek je znak življenja u strahu prošlosti, dok je evaluacija rezultata nečijeg rada uvijek ulog u bolje djelovanje u budućnosti.

Haški tribunal osnovan je radi poruke počiniteljima teških ratnih zločina na svim zaraćenim stranama da se neće nekažnjeno izvući i nastaviti živjeti izvan dosega ruke pravde kao i radi poruke žrtvama svih strana da se njihove patnje jednako uvažavaju i jednako poštuju. Ovo je bilo iznimno važno i zbog činjenice da su u trenutku osnivanja Haškog tribunala sukobi još trajali, pa se očitovanjem ozbiljne namjere kažnjavanja svih ratnih zločina slala i poruka sudionicima ratnih zbivanja da će im se i svaki mogući novi zločin odlučno upisati u teret krivnje.

Izazov je bio ne samo kako suditi izravnim počiniteljima i izvršiteljima zločina nego i huškačima, političkim nalogodavcima ili zaštitnicima ratnih zločina. I to jednako prema svim zaraćenim stranama, bez utvrđivanja karaktera rata i krivnje država u smislu države agresora i države žrtve, nego samo u smislu inidvidualne odgovornosti. Zbog toga je taj zadatak bio na izuzetno osjetljivom tlu, jer narodi zahvaćeni ratom “razmišljaju” logikom tog odnosa napadača i napadnutog, a posebno narod prema kojem je izvršena agresija.

Jedan od željenih ciljeva ili barem ozbiljna poruka o neisplativosti zločina, nažalost, nije ispunjena. Iako je proces osnivanja pokrenut 1992., a osnivanje i uspostava izvršeni tijekom 1993. godine, Haški tribunal nije zaplašio kasnije počinitelje najtežih zločina, poput onog u Srebrenici. A nije ni zaustavio rat, pa čak ni odagnao ratne planove koje je Srbija nakon Bosne i Hercegovine, usmjerila na Kosovo (1999.).

Možemo samo zamišljati koliko se kasnijih zločina ne bi dogodilo (ili barem smanjilo) da je Sud već 1993. otvorio proces za najveći zločin na području Republike Hrvatske – Vukovar. I da je na tako evidentnom primjeru popis odgovornih sadržavao i sam vrh JNA. Bi li uopće došlo do genocida u Srebrenici? I većeg opsega rata u Bosni i Hercegovini? Na ta pitanje nikad nećemo saznati odgovore, ali ostaje činjenica da sama najava i uspostava Suda nije imala učinak smanjivanja intenziteta i svireposti zločina, nego su se najteži zločini događali uza svu svijest već i o njegovu postojanju. To je poučak za budućnost da neodlučnost u povlačenju brzih poteza za najveće dotadašnje zločine ne obeshrabruje počinitelje nekih mogućih zločina.

Te propuste Haškog tribunala naglašava i njegov prvi glavni tužitelj Richard Goldstone, priznajući da je prvi propust dugi protok vremena do prvog uhićenja, a drugi “to što ishod samih suđenja nije doveo do situacije koja bi svim potencijalnim počiniteljima ratnih zločina u budućnosti poslala jasnu poruku što ih čeka u takvom slučaju” (Net.hr, 1. 12. 2017.).

Pitanje odabira predmeta

Kad je riječ o dugim godinama djelovaja Haškog tribunala, pojavljuje se pitanje “odabira” predmeta. Broj pojedinačnih zločina, odnosno lokacija i događaja zločina, nadilazi kapacitet Suda. Sud, a i svjetska javnost, mogli su znati da neće biti procesuirani ni svi počinitelji na istim razinama političke i vojne hijerarhije sa svih strana u sukobu, niti pokrenuti procesi za sve lokacije na kojima su se zločini dogodili. I tu je Sud natjeran na arbitrarnost, a zatim i selektivnost. Ma kako ona ne bila zlonamjerna (a uvijek je moguća i pristranost), počinje rađanje osjećaja dvostrukih kriterija.

Ako kao sudište ne želiš pokazati selektivnost svojih postupaka, dovesti javnost (i svjetsku i – posebno – lokalnu na čijem se terenu dogodio rat) u osjećaj “navijanja”, “trijažu žrtava” na važne i nevažne, moraš uvesti određene inicijalno neutralne kriterije prema kojima ćeš se voditi u svojem radu.

Ako ne želiš poticati osjećaj preferiranja jednih žrtava prema drugima, onda je potrebno pristupati svim žrtvama prema jednakim kriterijima. Čak i ako se (zbog nepristupačnosti optuženih ili nekog drugog objektivnog razloga) neće moći jednakom brzinom pristupiti procesima za sve zločine, nužno je utvrditi kronološki red svih poznatih zločina određene težine (masovni zločini) te na taj način poslati poruku žrtvama da nitko neće biti zaboravljen, makar se i sami procesi ne mogli voditi kronološkim slijedom samih zločina.

Haški tribunal ne samo da to nije učinio, nego je i za privedene osumnjičenike kalkulirao hoće li ih ili neće suditi za neke prethodne zločine (na primjer Mladića za zločine u Hrvatskoj), pa se zato dogodilo da se čak ni Vukovar uopće i ne uvede kao lokacija za koju će biti provedeno suđenje, a za Škabrnju da i ne govorimo. A nije riječ o pojedinačnim ekscesima, nego najtežim zločinima protiv civilnog stanovništva. Za prvi, inicijalni masovni zločin (Borovo Selo – valjda zato što je učinjen prema redarstvenicima) gotovo da se nismo ni usudili nadati da bi mogao zanimati Haški tribunal.
Selekcija zločina

Budući da nije sudio mjerom agresor-žrtva, niti je Sud imao mandat utvrđivanja tih odnosa, jedini nearbitrarni kriterij kojim su se mogli utvrditi zločini i žrtve koje će biti predmet suđenja u Haagu je kronologija. Uostalom, kronologiju zločina odredili su sami počinitelji svojim nedjelima. Ali Sud se odlučio selektirati zločine-događaje. I razvijati redoslijed predmeta koji može biti i poruka. Poruka koja Sud ne čini nepristranim.

Ova tvrdnja u Hrvatskoj može čak biti dočekana i kao grijeh, jer je o selektivnosti govorio ruski predstavnik na Vijeću sigurnosti UN-a. Ali, ma kakvi bili interesi ruskog interventa (korektni ili tendenciozni u korist neke druge strane), nije pitanje to koga je ruski predstavnik uzeo kao primjer, nego jesu li argumenti o selektivnosti (možda još više na nekim primjerima koje ruski predstavnik nije naveo) točni. To može korektno procijeniti samo evaluacija.

A protežiranje jednih žrtava naspram drugih sekundarno je penaliziranje “manje vrijednih” žrtava. Umanjivanje jednih zločina u odnosu na druge zapravo je i umanjivanje jednih žrtava naspram drugih. Takav pristup ne donosi mir među sve žrtve i ne doprinosi katarzi među svim narodima. Takav pristup, umjesto suočavanja s prošlošću, može potaknuti rađanje novih napetosti u budućnosti.
Vasiljević u Haagu

Haški tribunal nadišao je čak i institut “pokajnika”, pa je neke od izglednih osumnjičenika za najviši rang odgovornosti unaprijedio u svjedoke, pa čak i “eksperte” za ratne odnose i događaje. Već sama pomisao da bi šef Kontraobavještajne službe JNA, vojske duboko ogrezle u najprljavijim epizodama rata, trebao biti “tumač” zbivanja jest degutantna. A realizacija te zamisli kojom se general-potpukovnik Aleksandar Vasiljević nagrađuje ekskluzivnom pozicijom svjedoka, zbog njegova “ekskluzivnog znanja”, uvreda je svim hrvatskim, a posebno vukovarskim žrtvama.

Jesu li svi uvedeni alati i kriteriji bili jednaki prema svima? Jesu li kao takvi održivi prema bilo kome drugom u svijetu? Može li se na takvim standardima načelno već danas suditi političkim i vojnim osobama svih država u raznim svjetskim sukobima?

Završit ćemo s prigovorima američkog odvjetnika Michaela G. Karnavasa (pri čemu nama nije fokus na predmetu u kojem je on zastupao Jadranka Prlića, nego načelno na dvojbama procesnih kvaliteta suda kao takvog, čak i kad bi u slučaju korektnih procesnih postupanja presuda bila identična): “Optuženi nisu uživali presumpciju nevinosti; optuženi nisu imali pravedno suđenje; zaključak o udruženom zločinačkom pothvatu donesen je na osnovi indicija; vrijeme za obranu se sustavno ograničavalo; sudsko vijeće bilo je disfunkcionalno (‘Dvojica sudaca često su se javno svađali s predsjedavajućim sucem, koji se činio nesposobnim voditi suđenje’); suci nisu bili dorasli zadatku (suci Haškog suda najčešće su profesori prava, a rijetko iskusni suci).

Nijedan od sudaca nije bio dorastao zadatku, i to se vidjelo, piše Prlićev odvjetnik. ‘Budući da izgleda nisu imali pojma kako se sudski postupak treba voditi, tražio sam da suci daju Tužiteljstvu i obrani jedan sat da im održimo predavanje, budući da su i Tužiteljstvo i obrana imali veliko iskustvo u vođenju postupaka pred ICTY-jem. Koliko god to drsko izgledalo, mojem je zahtjevu udovoljeno’, piše odvjetnik” (Jutarnji list, 7. 12. 2017.).

Ne znam je li nam razumljiva zadnja rečenica i apsurd Haškog tribunala – i to ne s početka suđenja, nego kod jednog od posljednjih predmeta – odvjetnik jednog optuženika davao je instrukcije sucima kako treba voditi proces i oni su na to pristali!!! I nakon toga se ne treba izvršiti evaluacija rada takvog suda?
Školski primjer

Navedeni odvjetnik na drugom mjestu kaže nešto nad čime se trebamo duboko zamisliti: “Ako postoji jedan predmet, jedno suđenje i jedan žalbeni postupak koji se ističe kao dio mračne ostavštine MKSJ, to je predmet Prlić i ostali. To je školski primjer kako ne treba voditi predmet, kako ne treba birati sudsko vijeće, kako ne treba voditi sudsku raspravu, kako ne treba analizirati dokazni materijal, kako ne treba pisati presudu” (Vijesti.hr/RTL, 6. 12. 2017.).

I opet, ne mislimo da treba revidirati jednu presudu (to je pitanje osuđenih koji se mogu odlučiti za reviziju individualnog slučaja), nego izvršiti cjelovitu ekspertizu i evaluaciju rada suda. Previše je indicija koje govore o dvojbenim standardima koje si je dopustio taj Sud da bismo to bez evaluacije poželjeli uvesti u svjetsku pravnu baštinu. Uostalom, ono što je u njegovoj baštini bilo dobro ostat će nasljeđe za budućnost. Ono što nije nužno je detektirati i u budućnosti izbjeći. Tko se toga boji? Loše suđenje nije zadovoljština nijednoj žrtvi. Naročito ako zbog loše provedenog suđenja sutra bude u pitanje dovedena presuda protiv stvarnog počinitelja, pa žrtva ostane dvostruko oštećena.

www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/progovorio-bivsi-general-koji-je-zapovijedio-raketiranje-banskih-dvora-da-ja-sam-to-naredio-bez-da-sam-ikog-pitao-zasto-ovo-je-glavni-razlog/6846864/

OPTUŽEN ZA RATNI ZLOČIN
PROGOVORIO BIVŠI GENERAL KOJI JE ZAPOVIJEDIO RAKETIRANJE BANSKIH DVORA 'Da, ja sam to naredio. Bez da sam ikog pitao. Zašto? Ovo je glavni razlog...'


BEOGRAD - Nekadašnji general Jugoslavenske narodne armije (JNA) i bivši zapovjednik Ratnog zrakoplovstva u 5. armijskoj oblasti Ljubomir Bajić potvrdio je u četvrtak srbijanskim medijima da je on zapovjedio bombardiranje Banskih dvora 1991. zbog čega ga je hrvatska policija kazneno prijavila za ratni zločin i ubojstvo u pokušaju državnih dužnosnika 26 godina nakon napada.

"Ja sam prisegnuo državi u kojoj sam živio da ću je braniti i štititi njen teritorijalni integritet i ustavni poredak i onaj koji se drznuo da to naruši, ja sam osobno smatrao da imam prava uraditi šta sam uradio", rekao je Bajić za N1.

Umirovljeni general nekadašnje JNA Ljubomir Bajić (78) u telefonskom je razgovoru za N1 rekao kako je on taj koji je odlučio da se borbenim zrakoplovima u listopadu 1991. raketira sjedište tadašnjeg državnog vrha Hrvatske u kojem je trajao sastanak tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana s predsjednikom savezne vlade Antom Markovićem i predsjednikom nekadašnjeg Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem.

Bajić, koji je tada bio zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa JNA, tvrdi da je napad zapovijedio bez konzultacija s državnim vrhom, tada još uvijek SFRJ.

"Bez ičijeg naređenja, ja sam ostao sam tamo k'o siroče, nitko nije smio da dođe tamo (u Zagreb)", rekao je Bajić za N1 čije je zapovjedništvo bilo u Zagrebu, ali je izmješteno u Bihać.

Vojna policija je u srijedu rekla kako je sam napad planiran u Zemunu, u zapovjedništvu Ratnog zrakoplovstva JNA , dok je zapovijed za napad izdao Bajić. Bajić je zanijekao da će se odazvati pravosuđu Hrvatske.

"Mogu se odazvati samo svojoj domovini i svom narodu", rekao je Bajić.

Ni umirovljeni oficir JNA Slobodan Jeremić, koji je  1991. bio načelnik protuzračne obrane nije se želio izjasniti o odgovornosti.

"Kada budete pitali suprotnu stranu da li je netko odgovarao i tko je kriv za bombardiranje izbjegličke kolone dok su im kuće gorile u Hrvatskoj, kad to budete pitali i to budemo razjasnili, onda me pozovite da odgovorim na ovo pitanje", rekao je novinarki N1 Jeremić.

Hrvatska policija je u srijedu 26 godina nakon raketiranja Banskih dvora, kazneno prijavila šestoricu pripadnika bivše JNA koje sumnjiči da su planirali, organizirali i izvršili napad na Banske dvore, a tereti ih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ubojstvo u pokušaju visokih državnih predstavnika. Uz Bajića i Jeremića, terete se i načelnik 105. lovačke bombarderske pukovnije Đ. M., referent u tadašnjem KOS-u ratnog zrakoplovstva Č. K. i dva pilota izvršitelja R. D. i D. L. Nitko od njih nije dostupan hrvatskim vlastima. dok je šesti, pilot D. L, hrvatski državljanin ali se, prema informacijama istražitelja, nalazi u Južnoafričkoj Republici gdje radi kao civilni pilot.

Srbijanska ministrica pravosuđa Nela Kuburović izjavila je u četvrtak da njezino ministarstvo još nije dobilo nikakav zahtjev od Hrvatske u svezi s kaznenim prijavama protiv pet srbijanskih državljana zbog raketiranja Banskih dvora.

"Dok ne dobijemo konačan pismeni zahtjev tek tada možemo reagirati. Suradnja u postupanju po zamolbama u svezi s ratnim zločinima između Srbije i Hrvatske je na najnižoj mogućoj razini, jer Hrvatska odbija postupiti po zamolnicama Srbije", izjavila je srbijanska ministrica pravde.

Šef diplomacije Ivica Dačić rekao je kako bi tako i Srbija mogla slično reagirati na neke događaje iz prošlosti i sugerirao da se treba okrenuti budućnosti.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/afp-kako-je-haski-sud-razotkrio-neugodnu-ostavstinu-hrvatskog-oca-domovine/1014197.aspx

JEDNA od najuglednijih svjetskih novinskih agencija, AFP, objavila je opširan članak o ostavštini Franje Tuđmana, prvog predsjednika neovisne Hrvatske.

Prošlo je 18 godina od smrti Franje Tuđmana, čovjeka koji je dijelio Bosnu, a podijelio Hrvatsku

Zašto vodeći svjetski mediji o Praljku govore jedno, a hrvatski nešto sasvim drugo?

Turisti koji avionom putuju u glavni grad Hrvatske slijeću na novi aerodrom Franjo Tuđman, nazvan po "ocu domovine" - koji se spominje u nedavnoj osuđujućoj presudi Haškog suda, piše AFP.

Nedavna presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) ostala je u sjeni dramatične smrti bosansko-hercegovačkog Hrvata Slobodana Praljka, koji je popio cijankalij nakon što su mu suci potvrdili kaznu za ratne zločine 1990-ih godina u BiH.

No možda je još veći značaj za Hrvatsku imala sudačka ocjena Tuđmana, koji je umro 1999. godine, ali je za većinu Hrvata i dalje heroj zbog činjenice da je Hrvatska pod njegovom vlašću postala neovisna, unatoč pogreškama u njegovoj autokratskoj vladavini, stoji u AFP-ovu članku.

Naime, u presudi Haškog suda šestorici optuženih Hrvata jasno je rečeno da je Tuđman dijelio njihovu zamisao o etničkom čišćenju muslimana u pokušaju ujedinjenja Hrvata u regiji, navodi AFP, pa podsjeća da je u ratu u BiH 1992.-1995. između Hrvata, Srba i muslimana stradalo oko 100 tisuća ljudi.

AFP podsjeća na burne reakcije u Hrvatskoj na hašku presudu, među kojima ističu ocjenu Novog lista prema kojoj je "mrlja na hrvatskom vodstvu 90-ih dovela u pitanje sve ono što mislimo o sebi".

Unatoč presudi, 18. godišnjica Tuđmanove smrti obilježena je 10. prosinca uobičajenim komemoracijama širom Hrvatske. Vodeći hrvatski dužnosnici položili su vijence u bojama hrvatske zastave na impozantan Tuđmanov grob od crnog mramora u Zagrebu, podsjeća AFP.

"Tuđman je bio državnik... znao je točno koji je njegov cilj i ostvario ga je, a to je bilo stvaranje Hrvatske", rekla je AFP-u umirovljenica Katarina Hrkač na komemoraciji Slobodanu Praljku, koja je održana dan nakon obljetnice Tuđmanove smrti. AFP podsjeća i kako je Večernji list u subotu objavio specijal posvećen "ocu hrvatske države".

Tuđman kao Hrvatska

Tuđman je bio komunistički general koji je s vremenom postao nacionalistički disident, piše AFP, dodajući kako je vodio Hrvatsku u periodu odcjepljenja od Jugoslavije i posljedični četverogodišnji rat s pobunjenim Srbima, koje je podržavao Beograd.

Pogled na Domovinski rat kao oslobodilački rat protiv srpskih agresora je općeprihvaćen u Hrvatskoj, ali mišljenja o Tuđmanovoj ulozi u konfliktu u BiH nisu tako monolitna, piše AFP.

Hrvatski premijer Andrej Plenković, također iz HDZ-a, žestoko je kritizirao hašku presudu, inzistirajući pritom da je Tuđmanova politika prema BiH "uvijek bila usmjerena prema očuvanju njezina teritorijalnog integriteta", navodi AFP.

No kako je za AFP rekao povjesničar Hrvoje Klasić, "nema nikakve sumnje da je vojno i političko vodstvo Hrvata u BiH bilo pod izravnim utjecajem dužnosnika u Zagrebu". Klasić također upozorava na stvaranje "neke vrste kulta ličnosti i tabu tema" vezanih za Tuđmana.

"Svaka kritika Tuđmana ili njegove politike se, na neki način, smatra kritikom Hrvatske kao takve, što je katastrofalno", rekao je Klasić.

Bivša glavna tužiteljica Haškog suda Carla del Ponte rekla je 2001. godine da je Haški sud bio spreman podignuti optužnicu protiv Tuđmana u trenutku kad je umro od karcinoma 1999. godine.

Tuđmanova negativna ostavština

Unatoč uspješnoj borbi za neovisnost Hrvatske, Tuđman je vladao željeznom šakom, a vrijeme njegove vladavine obilježile su korupcija i privatizacijska pljačka, koja je dodatno naštetila gospodarstvu koje je ionako bilo razoreno ratom, podsjeća AFP.

Tuđman nije mario za demokratske reforme, zbog čega je Hrvatska bila međunarodno izolirana. Na Tuđmanovu sprovodu, na koji su Hrvati došli u desecima tisuća, bio je uočljiv izostanak stranih državnika, piše ugledna agencija.

Iako su se hrvatski lideri koji su preuzeli vlast nakon Tuđmana, čak i oni iz njegove stranke, u početku distancirali od Tuđmanove kontaminirane ostavštine, pomak udesno 2012. godine donio je svojevrsni "revival" Tuđmanova imena, ali i represivnih tendencija, navodi AFP.

U posljednjih nekoliko godina medijske slobode u Hrvatskoj su pale, podsjeća AFP, dodajući da aktivisti upozoravaju na rastuću atmosferu netolerancije.

"Političari opet prihvaćaju Tuđmanovu negativnu ostavštinu i to je jako štetno", upozorava Vesna Teršelič iz Documente, udruge koja se bavi ratnim zločinima počinjenima u ratovima nakon raspada Jugoslavije.

Teršelič je dodala kako hrvatski premijer Plenković "propušta priliku" za ograđivanje Hrvatske od te ostavštine.

Marcus Tanner, specijalist za Balkan i autor knjige Hrvatska: Nacija iskovana u ratu, sumnja da presuda Haškog suda može imati velik utjecaj i značaj s obzirom na činjenicu da je Hrvatska članica Europske unije i NATO-a.

"Hrvatska se zbog tih presuda osjeća manje ranjivo nego što bi to bio slučaj prije 10 godina", rekao je Tanner za AFP.

www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/krvava-azra-dobila-14-godina-zatvora-sud-joj-je-kao-otezavajucu-okolnost-uzeo-u-obzir-nevjerojatnu-okrutnost-prema-zarobljenim-civilima/6879462/


UBOJSTVA, MUČENJA...
'KRVAVA AZRA' DOBILA 14 GODINA ZATVORA Sud joj je kao otežavajuću okolnost uzeo u obzir nevjerojatnu okrutnost prema zarobljenim civilima


Bivša pripadnica Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Azra Bašić (58), osuđena je u srijedu pred Sudom Bosne i Hercegovine na 14 godina zatvora pošto je proglašena krivom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika.

Optužnica po kojoj je donesena nepravomoćna presuda tereti Azru Bašić za zločine tijekom rata u BiH i oružanog sukoba između vojske bosanskih Srba i HVO koje je počinila najprije kao pripadnica 305. brigade HV-a, a poslije kao pripadnica 103. brigade HVO-a.

Prema optužnici Bašić je u razdoblju od 26. travnja do početka svibnja 1992. godine u prostorijama bivšeg Doma JNA u Derventi i na području sela Polje gdje su bili zatvoreni civili i jedan ratni zarobljenik srpske nacionalnosti s područja općine Derventa, sama ili zajedno sa drugim pripadnicima Hrvatske vojske i HVO-a sudjelovala u ubojstvu, mučenju i nečovječnom postupanju, nanošenju velikih patnji i ozljeda zatočenicima.

U iskazima svjedoka predočenima sudu Bašić je opisana kao iznimno okrutna osoba koja je zatočenike izvrgnula najtežim zlostavljanima, zbog čega je dobila nadimak Krvava  Azra i Azra Dva Noža.

Suđenje Bašić trajalo je od siječnja, a počelo je nakon što je ona u studenom 2016. godine izručena bosanskohercegovačkim vlastima iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) gdje je emigrirala nakon rata.

Američki FBI uspio je nakon dugogodišnje potrage locirati Bašić i uhititi je 2011. godine, a iz SAD je deportirana zbog davanja lažnih iskaza o svom sudjelovanju u ratu u BiH.

“Klali ste, mučili, tukli i maltretirali zatvorenike. Odsijecali im spolovila. Čupali uši i nokte usijanim žaračem. Tjerali ih da ližu krv mrtvih zatvorenika i pužu po staklu. Tereti vas se za ratni zločin i genocid”, samo je dio optužbi protiv žene koja je devedesetih bila strah i trepet Dervente, a koja je sada konačno pred licem pravde, po zahtjevu Posebnog odjela za ratne zločine BiH.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=3&v=eqKjUoJtm50

dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/cetiri-ubojice-na-hrvatskim-cestama-lani-su-odnijeli-vise-od-330-zivota-no-od-ove-godine-uvodi-se-novost-koja-bi-mnoge-mogla-spasiti---502168.html

STRAŠNE STATISTIKE
Četiri ubojice na hrvatskim cestama lani su odnijeli 331 život, no uvodi se novost koja bi mnoge mogla spasiti
Piše Vanja Margetić

Alen Ostojić iz Udruge menadžera sigurnosti kaže: "Trošak jedne poginule osobe u prometu za zajednicu iznosi negdje oko milijun eura. Od socijalnih, ekonomskih, gubitka za poslovnu zajednicu korporacije, ali najveći je gubitak vezan za obitelj".

Gotovo da nema dana bez smrtno stradalih na prometnicama. Umjesto smanjenja broja mrtvih, upravo suprotna situacija. Na našim prometnicama prošle je godine poginula 331 osoba.
Vezani članci

   Doc. dr. sc. Edvard Galić (Foto: Dnevnik.hr)
   Nova godina donijela i nova pravila za dio vozača: Pooštravaju se kriteriji za izdavanje vozačke dozvole
   Ministar unutarnjh poslova Davor Božinović (Foto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL)
   Pola milijuna djece od ponedjeljka ponovno na prometnicama, ministar poziva vozače na oprez

Uz brzinu, ovoj su brojci svakako pridonijeli alkohol i korištenje mobitela te loša prometna infrastruktura. Georg-Davor Lisicin iz udruge Sigurnost u prometu kaže: "Mi smo država članica EU-a koja je ozgradila najveću mrežu autocesta, koje su zasigurno i najsigurnije ceste, a još uvijek nam se dešavaju prometne nesreće u kojima nam na žalost zbog nekakvih objekata koji se nalaze uz zaštitni profil cesta smrtno stradavaju ljudi".

Četiri ubojice na našim prometnicama i dalje su neprilagođena brzina, alkohol, nekorištenje sigurnosnog pojasa i distrakcija, odnosno svi oblici korištenja telefona u automobilu.

Krešimir Viduka iz HAK-a kaže: "Procjena je da je negdje 5 puta veći rizik nastanka prometne nezgode ukoliko razgovaramo na bilo koji način, ako šaljemo neku poruku 18 puta je povećan rizik nastanka prometne nesreće". Odgovaranje na poruku, čak i sa samo dvije riječi u njoj, može biti smrtonosno.

"Pri brzini od 60 km/h mi prijeđemo na slijepo negdje oko 160 metara ili recimo pri brzini od 120 km/h to je drastično, preko 300 metara mi vozimo, a da nismo uopće u kontaktu sa aktualnim prometom", kaže Viduka.

Osim gubitka ljudskih života, prometne nesreće imaju i negativne ekonomske učinke. Alen Ostojić iz Udruge menadžera sigurnosti kaže: "Trošak jedne poginule osobe u prometu za zajednicu iznosi negdje oko milijun eura. Od socijalnih, ekonomskih, gubitka za poslovnu zajednicu korporacije, ali najveći je gubitak vezan za obitelj".

05.01.2018.

Do 2020. godine broj smrtno stradalih na našim cestama trebao bi biti 213. Broj koji ćemo nažalost teško dostići. Reporter Nove TV Vanja Margetić na ovu je temu razgovarao s prometnim stručnjakom Markom Šoštarićem.

Gospodine Šoštarić, možemo li smanjiti broj poginulih na prometnicama?

Možemo tu brojku na neki način smanjiti: na nastanak svake prometne nesreće, pa i one s najtežim posljedicama, utjecaj imaju tri čimbenika - vozilo, čovjek i cesta. U Hrvatskoj najviše možemo utjecati na čovjeka i na cestu, vozilom se bavi autoindustrija.
Na čovjeka možemo utjecati edukacijom, kako u autoškolama, tako i tijekom cijelog vozačkog vijeka, a na infrastrukturu možemo utjecati na način da projektiramo, gradimo, održavamo ceste koje praštaju greške vozača, odnosno da ako vozač i napravi neku pogrešku, cesta učini sve da ne dođe do prometne nesreće, ili ako do nje dođe, da posljedice budu što je moguće manje.

Jesu li vozači ti koji su uvijek krivi?

Kad se dogodi neka prometna nesreća najčešće se svi fokusiramo na vozača, a i statistike govore da su vozači najčešći uzročnici prometne nesreće. Međutim, tu uvijek treba sagledati iinfrastrukturu. Ako se nesreća dogodi na nekom zavoju koji je dobro označen i dobro vidljiv po danu, a nije savršeno označen po noći, i vozač uđe u taj zavoj brzinom koja je u skladu s ograničenjem ili je malo veća, i dogodi se prometna nesreća, onda treba vidjeti kakav je utjecaj na to imao i taj zavoj, odnosno infrastruktura. Aako je još u tom zavoju sa strane ceste nekakav stup, ili stup javne rasvjete koji ne mora biti tu, onda on može utjecati da i posljedice budu daleko veće nego da ga nema, odnosno da je taj zavoj ispravno postavljen.

Imamo puno autocesta, to su najsigurnije ceste, no događa nam se da nakon izlijetanja s njih - ljudi ginu.

Imamo situacija da na starijim cestama nemamo porometnih nesreća, a na novijima imamo. Takva je situacija bila i do prije desetak godina u EU-u, i onda je Unija uvela Direktivu o sigurnosti cestovne infrastrukture, koja nalaže da se cesta mora revidirati s aspekta sigurnosti prometa u cijelom svom životnom ciklusu, od prvog plana pa sve do kraja eksploatacijskog ciklusa te ceste. To pregledavaju specijalizirani revizori cestovne sigurnosti. tu je Direktivu Hrvatska uvela tijekom 2017. i ove godine revizori kreću s analizom takvih cesta. Njihov je zadatak da uoče opasno mjesto na cesti prije nego de na njemu dogodi prometna nesreća te da daju prijedloge za njihovu sanaciju i na taj način da se smanji broj prometnih nesreća i težina njihovih posljedica.

Do 2020. godine na hrvatskim prometnicama broj stradalih ne bi smio biti veći od 213. Je li ta brojka dostižna?

Svaki ljudski život je neprocjenjiv, i tih 213 je velika brojka, ali to može biti znatno poboljšanje za Republiku Hrvatsku. I ako svi budemo sinergijski u prometnom sektoru djelovali na povećanju sigurnosti, ta se brojka može dostići. Posebno s implementacijom ove europske direktive o sigurnosti cestovne infrastrukture.

Imamo li mi novca za sve to?

Investicija u cestovnu infrastrukturu može uvijek biti isplativa i mislim da bi se trebalo naći novca da se uloži u sigurnost cestovne infrastrukture. Postoje i mjere koje nisu preskupe, a mogu dati značajni učinak, pogotovo ako se smanji broj nesreća s teško stradalima ili poginulima, kazao je Šoštarić.

Dodajmo za kraj da nas ovoga vikenda očekuju gužve na graničnim prijelazima. Razlog je u početku skijaškog tjedna, ali i povratku velikog broja turista s istoka u zapadnoeuropske zemlje.


Bez obzira na sve.

Ne zaboravite da smo "MI" sami krivi za vecinu nesreca.

Cuvajte svoj zivot i zivot drugih.

Posle nesrece nema mogucnosti za ispravku.

Zivot je samo jedan i preuzmite svoj deo odgovornosti za njega.

Bez obzira na ono sto je moguce od strane drzave, je ipak najveca odgovornost kod nas samih.

Onako kako se ponasate u saobracaju pokazuje i kakav vam je  karakter i nivo inteligencije.


Valter

www.vecernji.hr/vijesti/opatija-umirovljenica-vesna-bojovic-ana-rumac-pomoc-obitelj-1218219

Umirovljenica iz Srbije: U Hrvatskoj sam stranac, no ono što sam doživjela...
Želim da svi znaju da se u Opatiji brine o običnim građanima kada su u nevolji - ispričala je Vesna Bojović

Umirovljenica iz Zemuna u Srbiji pohvalila je potez opatijskih vlasti koje su joj pomogli u brizi za njezinu tetu iz Ičića. Odvodnja Odvodnja Junaci iz Zagrebačkog holdinga oduševili građanku u gluho doba noći - U Hrvatskoj sam stranac i malo me ljudi ovdje poznaje, no ono što sam doživjela, vrijedno je velike pohvale i želim da ovo pročita što više ljudi - ispričala je za Novi list Vesna Bojović, čija je pokojna majka bila rodom iz Klane, a teta Ana Rumac, također rodom iz Klane, od pedesetih godina prošloga stoljeća živi u Ičićima. Bojović se za tetu brinula više od godinu dana, no s obzirom na to da je strana državljanka, približavao se dan kada će morati izaći iz Hrvatske. Kako im financijske mogućnosti nisu velike, a čuvanje kod kuće je preskupo, pokušala je zamoliti za pomoć nadležne u Gradu Opatija i - oduševila se. - Ona ima 83 godine, zove se Ana Rumac, živi u Ičićima i jako je bolesna, imala je moždani udar i nepokretna je i ja sam već godinu dana, pa i nešto više vremena uz nju i brinem o njoj - rekla je Rumac. - Ona nema druge rodbine koja bi joj mogla pomagati, stvarno nema nikoga. Bojović je otišla izravno u opatijsku gradsku upravu i potražila gradonačelnika, no on tada nije bio nazočan, pa ju primio njegov zamjenik Emil Priskić kojem je, kaže, objasnila u kakvoj je teškoj poziciji njezina teta. - Obećao je da će mi pomoći, no iskreno nisam vjerovala da će se to i ostvariti jer smo obično navikli da ljudi koji su na pozicijama ne brinu baš previše za nas male, obične građane. Međutim, gospodin Priskić je svoje obećanje ostvario i moja je teta, budući da se radilo o hitnom slučaju, dobila mjesto u Domu Volosko. Oduševljena sam zbog ovog postupka gospodina Priskića i želim da svi znaju da se u Opatiji brine o običnim građanima kada su u nevolji - ispričala je Vesna Bojović, koja se sada može vratiti svojoj obitelji.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/opatija-umirovljenica-vesna-bojovic-ana-rumac-pomoc-obitelj-1218219 - www.vecernji.hr


Nivo inteligencije coveka vodi ka napred ili ka nazad.

Ovakvi primeri pokazuju da ipak nije sve izgubljeno.

Ima jos pravih ljudi.


Valter

http://www.tacno.net/novosti/je-li-istina-da-udzbenici-iz-povijesti-uce-djecu-mrznji-prema-susjednim-narodima/

Je li istina da udžbenici iz povijesti uče djecu mržnji prema susjednim narodima?
Dragan Markovina

Kako se još prije stotinu godina počelo, tako se danas i nastavilo. Nastava povijesti samoj državi, kao i pretežnoj većini povjesničara, ne služi da bi kod učenika razvijala kritičku svijest, razvijala multiperspektivnost i zauvijek ih cijepila od podložnosti bilo kakvih mitovima, nego upravo suprotno. Njezina intencija je u propagiranju jedine mitološke istine i u proizvodnji mirnih podanika.

U prva dva dana nove 2018. godine pojavile su se dvije vijesti ili medijske teme, iz kojih se dosta toga može iščitati vezano za odnos prema prošlosti. Jedna je novogodišnja čestitka drugog čovjeka HDZ-a, Milijana Brkića u kojoj on, pored toga što pada s Marsa i otkriva sveopće rasulo koje je upravo njegova stranka proizvela, kao formulu uspjeha nudi duhovni povratak u 1990. godinu.
S druge pak strane, njemačka novinska agencija (Deutsche Presse Agentur) pozabavila se nastavom povijesti u Hrvatskoj i Srbiji, zaključivši kako obje države odgajaju mlade u mržnji prema susjednim narodima, jer ratove iz devedesetih godina promatraju isključivo kroz prizmu jedne od zaraćenih strana.

RATNI MITOLOŠKI NARATIV ODRŽAVA HDZ NA VLASTI

Prije nego se uopće upustimo u analizu ovih dvaju vijesti, zanimljivo je primijetiti koliki rascjep se nalazi između hadezeovskog doživljaja svijeta i onoga pristojnih ljudi iz inozemstva. Dok bi prvi vječno oživljavali rat i atmosferu netrpeljivosti prema manjinama, onu istu koju sam Brkić i dalje širi svojim izjavama o tome jesu li Novosti srpske novine i o tome kako neće manjine odlučivati o Hrvatskoj, racionalan pogled iz inozemstva se naivno čudi zbog čega ratni narativi još uvijek nisu prevladani.

Ovdje se radi o potpuno identičnom nerazumijevanju kakvo je između svijeta i ovdašnje sve brojnije nacionalističke javnosti, zabilježeno nakon izricanja presude u slučaju Herceg-Bosna. Dobro, to da je HDZ u pravilu bio mimo svijeta smo oduvijek znali, no ta činjenica postaje problem u momentu kad se čitavo društvo, na čelu s državnim institucijama, uvuče u takav narativ.

O tome zbog čega HDZ i njemu bliske organizacije i pokreti ne žele napustiti rat i njegovu mitologiju niti 22 godine po njegovom kraju najiscrpnije je pisao Dejan Jović u svojoj novoj knjizi ‘Rat i mit’, koju smo predstavili i na Telegramu. Pojednostavljeno govoreći, jedino održavanje ratnog mitološkog narativa, održava njih na vlasti.

NARATIV MALOG, HEROJSKOG NARODA KOJEG SVI NAPADAJU

S tim u vezi je zanimljiva, sad već zaboravljena Plenkovićeva izjava, koju je dao odmah po osvajanju vlasti, o tome kako je njegova zadaća borba protiv populizma i za umjerenu politiku. Ta borba se na kraju svela na praznu frazu, koju premijer nije niti pokrenuo, dok mu drugi čovjek stranke zagovara izvorni, dubinski štetan populizam.

Vratimo li se sad na temu udžbenika iz povijesti, teško možemo pobjeći od njihove strukturalne manjkavosti, koja je prisutna kroz čitavih proteklih sto godina, neovisno o jasnim poboljšanjima nekih udžbenika nakon 2000. godine, kad je o Hrvatskoj riječ. Temeljni problem nastave povijesti je u tome što promjenom društvenog uređenja 1990. godine novim vlastima nije bilo potrebno mijenjati ništa sve do polovice 20. stoljeća.

Oduvijek je u njima bio prisutan narativ našeg malog i herojskog naroda ili naroda u množini, koji stoji na vjetrometini povijesti, napadan sa svih strana i od svih mogućih zavojevača. Uvijek osvajan, a nikad pokoren i sl. U takvoj, bazično nacionalističkoj, a samim tim i glupoj viziji prošlosti, ona se ocjenjivala iz perspektive današnjih društvenih vrijednosti, a ne iz perspektive ondašnjeg društvenog konteksta.

PRODAVANJE TISUĆLJETNOG SNA O NEZAVISNOJ DRŽAVI

Tako se Osmansko Carstvo oduvijek smatralo za osvajačku imperijalnu silu, koja je predstavljala strano tijelo na ovim prostorima, dočim je recimo Habsburška Monarhija smatrana neupitnom. Sve iz razloga što je Monarhija bila katolička, a Osmansko Carstvo islamska sila.

Ovakvo viđenje povijesti bilo je prisutno i u socijalističkom razdoblju, i to unatoč tome što u ranom novom vijeku nema ni tragova razvijene nacionalne svijesti, što su na svim stranama granice, na ovdašnjem Triplex confimiumu surađivali, ali i međusobno ratovali ljudi iz istih obitelji, pa čak i braća i što je ključni uvjet za izbor zemlje čiji će netko biti podanik, bio isključivo materijalni interes.

Sve ove notorne stvari ovdašnja historiografija nikad nije željela vidjeti, iako ih je naravno bila svjesna, jer joj se nisu uklapali u utilitarnu potrebu da historiografija ne bude autonomna znanost, nego ideološki aparat državne vlasti. Samo zahvaljujući takvom pristupu bilo je moguće ozbiljno prodati besmislice o tisućljetnom snu o nezavisnoj državi i slično, u čemu je Tuđman kao tipičan povjesničar takvog kova, bio majstor.

NASTAVA POVIJESTI PROIZVODI MIRNE PODANIKE

Kako se još prije stotinu godina počelo, tako se danas i nastavilo. Nastava povijesti samoj državi, kao i pretežnoj većini povjesničara, ne služi da bi kod učenika razvijala kritičku svijest, razvijala multiperspektivnost i zauvijek ih cijepila od podložnosti bilo kakvih mitovima, nego upravo suprotno. Njezina intencija je u propagiranju jedine mitološke istine i u proizvodnji mirnih podanika.

Preciznije govoreći, dobar dio nastave povijesti ide za izgradnjom idealnotipskog građanina oportunista, u čemu, kao što se možemo osvjedočiti, itekako uspijeva. Rijetki glasovi, doduše uspješnih i čitanih povjesničara koji povijest vide sasvim suprotno od bilo kakve mitologizacije i kao autonomnu znanost usmjerenu ka razvijanju analitičkog aparata i kritičke svijesti, proglašavaju se izdajničkima i neprijateljskima te im se pokušava onemogućiti bilo kakav profesionalni rad i pristup javnosti.

Razlozi zbog kojih to do kraja ne uspijeva je u kvaliteti tih pojedinaca i u nemogućnosti da se u suvremenom digitalnom dobu brojnih medija i društvenih mreža uspostavi totalna cenzura. Samo ta činjenica drži demokratsku i ozbiljnu historiografsku javnost na životu.

Telegram.hr

Dragan Markovina

https://www.jutarnji.hr/komentari/kako-pravodobno-prepoznati-probleme-u-hrvatskim-firmama-pazite-s-kim-ili-za-koga-radite-primijetite-li-ove-simptome-odmah-trazite-novi-posao/6914385/


RASPRAVE I RJEŠENJA
KAKO PRAVODOBNO PREPOZNATI PROBLEME U HRVATSKIM FIRMAMA Pazite s kim ili za koga radite, primijetite li ove simptome, odmah tražite novi posao

AUTOR:Danko Sučević


Jeste li sigurni da ćete dobiti plaću ovaj mjesec? A sljedeći? Što će biti za godinu dana? Vjerovali ili ne, simptome krize u poslovanju relativno je jednostavno primijetiti ako gledate u pravom smjeru te ne zatvarate oči i ignorirate istinu.
Ako vam život ovisi o nekom poduzeću, bilo da u njemu radite ili vam je kupac ili dobavljač, morate znati hoće li ono postojati iduće godine. Ako u njemu radite, onda morate znati hoćete li dobiti plaću. Ako vam je kupac ili dobavljač, onda morate znati hoće li vam platiti račune, odnosno isporučiti što ste naručili u dogovorenom roku i dogovorenoj kvaliteti.

U posljednjih nekoliko mjeseci javnost prati kako su pokrenuti postupci stečaja ili predstečaja nad nekad vodećim tvrtkama kao što su Zvečevo, Viadukt, Sokol Marić, Granolio, Unex media, Badel 1862... Fina je objavila da je u pet godina pokrenuto 9000 predstečajnih nagodbi s ukupno gotovo 70.000 zaposlenih i obvezama većim od 80 milijardi kuna. U svim tim tvrtkama radna su mjesta ugrožena i vjerovnici će ostati bez dijela svojih potraživanja. Pitanje je jesu li ti radnici i vjerovnici mogli na vrijeme uočiti probleme i izaći iz poslovanja s tim tvrtkama.

Najjednostavnije je pogledati objavljena financijska izvješća. Ona su dostupna za posljednju godinu na stranicama sudskog registra sudreg.pravosudje.hr, a za prethodne godine na Fininu Registru godišnjih financijskih izvještaja rgfi.fina.hr/IzvjestajiRGFI.web. Tako vrlo jednostavno vidite prikazuje li poduzeće da posluje pozitivno, padaju li mu ili rastu prihodi i dobit te koliko je zaduženo. Ako prihod pada nekoliko godina uzastopno, ako prikazan gubitak ili su obveze nekoliko puta veće od kapitala, onda se morate zapitati koliko je poslovanje održivo u dugom roku. Postoje sofisticirani pokazatelji koje za analize koriste profesionalci, ali za amatersku je analizu dovoljno tih nekoliko podataka.

Međutim, brojke koje tamo možete vidjeti uglavnom su pripremili upravo u tim tvrtkama te im se ne može u potpunosti vjerovati. Kada, na primjer, vidite dobit koja je vrlo mala u odnosu na promet, odnosno blizu je nuli, onda gotovo sasvim sigurno možete pretpostaviti da je realan rezultat negativan. Osim toga, ta su izvješća dostupna jednom godišnje, u pravilu tek u svibnju, tako da ćemo u travnju 2018. moći vidjeti samo više od godinu dana stara izvješća iz 2016. U međuvremenu se poslovanje moglo stubokom promijeniti.

Osim financijskih pokazatelja, možemo promatrati ostale simptome problema koji često ukazuju na dublje teškoće u poslovanju. Istraživanje koje sam proveo prije nekoliko godina u nekim hrvatskim tvrtkama koje su zapale u probleme pokazalo je da stvarno postoje zajednički simptomi krize koje se može uočiti mjesecima prije nego što dođe do blokade računa ili pokretanja predstečajnog postupka. Primjerice, dobavljači mogu uočiti da im se potraživanja podmiruju sve sporije i sporije, da se sve češće koriste kompenzacije i cesije, da su sve češći “nesporazumi” oko isporuka ili “problemi” sa softverom ili dostavom računa.

Kupci mogu vidjeti da isporuke sve više kasne, da je kvaliteta sve niža, da se odobravaju posebni popusti za plaćanja prije roka, da tvrtka sve više tehnološki zaostaje za konkurencijom. Sve te simptome još bolje mogu uočiti zaposlenici poduzeća, a s tim su često povezani problemi s isplatom plaća, sve kasnije isplate, djelomične isplate, smanjenje plaća... Zaposlenici koji to primijete počinju tražiti drugi posao, a u tome najbrže uspijevaju najbolji među njima, pa tvrtka ostaje bez najboljeg kadra. Sve to dodatno smanjuje motivaciju zaposlenika, što negativno djeluje na točnost isporuka i kvalitetu proizvoda i usluga. Tako simptomi krize postaju uzroci krize te poslovanje pada u negativnu spiralu iz koje je sve teže izaći.

Kada se radi o tvrtki koja je na bilo koji način medijski interesantna, onda takve vijesti vrlo brzo postanu javno dostupne, a to još više ubrzava pad kroz negativnu spiralu. Upravo svjedočimo negativnom publicitetu za Overseas Express, a prije nekoliko je mjeseci negativnim publicitetom praćen Eko Sever, kojem je značajno pao promet i nikako da se izvuče iz problema. Prije vijesti u etabliranim medijima naznake problema obično se mogu naći na društvenim mrežama, koje i u tom segmentu imaju sve veći utjecaj.

Kao i kod svake bolesti, izuzetno je važno uočiti simptome i dijagnosticirati problem što prije. No, za razliku od liječnika i pacijenta, vaša odgovornost vjerojatno nije liječenje tvrtke. Vaša je prva odgovornost život vas i vaših bližnjih.

Ako kod kupca ili dobavljača primijetite simptome za koje procijenite da bi mogli značajno utjecati na vaše poslovanje, morate ubrzano tražiti alternativu ili pripremiti svoju tvrtku za scenarij gubitka tog kupca ili dobavljača. Ako simptome primijetite u tvrtki u kojoj radite, odmah počnite tražiti drugi posao.

Ako, pak, na njih niste obratili pozornost ili unatoč svemu odlučite nastaviti raditi s takvom tvrtkom, morate biti spremni preuzeti i odgovornost za takvu odluku. Kada dođe do blokade, neisplate plaće, stečaja i otpisa potraživanja, za vašu sudbinu neće biti krivi ni država, ni direktor, ni vlasnik, nego vi sami.

*Autor je partner u Infokorpu

www.24sata.hr/kolumne/hrvatska-je-postala-kastinska-drzava-bez-ikakve-perspektive-555820

Hrvatska je postala kastinska država bez ikakve perspektive Sva zaposlenja o kojima je javnost obaviještena zadnjih dana bila su klasična uhljebljivanja. A odradili su ih oni koji bi trebali zaustaviti tu pogubnu praksu

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/kolumne/hrvatska-je-postala-kastinska-drzava-bez-ikakve-perspektive-555820 - 24sata.hr

Autor: Boris Rašeta
Srijeda, 10.01.2018. u 09:20

Umjesto moderne, na kompetencijama i regularnom natjecanju zasnovane države, Hrvatska je postala zatvoreno kastinsko društvo u kojemu se socijalni položaj stječe i održava isključivo zahvaljujući pripadnosti zatvorenoj vladajućoj skupini. Na vrhu države kočopere se brahmani, prvosvećenici plemenskog kulta koji razlučuju dobro od zla, drže ključeve državne blagajne, sude i presuđuju, rukopolažu vlastitu djecu na vladajuće pozicije.

Odmah ispod njih su kšatrije, ratnici, pripadnici vijeća čuvara revolucije, za koje ne važe zakoni. Njihova ruka seže daleko, oni recimo mogu zabraniti emitiranje filma na televiziji ako smatraju da je nepoćudan, mogu zaustaviti uvođenje informatike u škole jer misle da je zemlja ravna ploča i tako dalje i tome slično.

Ispod njih su vaišije, to je zaposleno stanovništvo koje posao, a time i egzistenciju, duguje posjedovanju iskaznice neke od vladajućih skupina. Ispod njih su šudre, to je stanovništvo koje ne pripada ni jednoj vladajućoj skupini, oni su prekarni radnici, u privatnom sektoru, lišeni prava, često puta bez trajnog posla. Još niže od njih su parije, nedodirljivi, ljudi koji se drže daleko od politike, od centara moći, od namještaljki, bliski su jedino burzi rada. Njihov je položaj praktički beznadan i mogu se spasiti jedino bijegom iz zatvorene kastinske države.

Ovakvo društvo nema perspektivu. U Hrvatskoj je devastiran svaki trag javnog morala. Svi su natječaji namješteni, što znači da na sva natječajna radna mjesta dolaze podobnici. Jednako tako, oni dobivaju i razne poslove. Što oni znaju o konkurentnosti? Pa posao su i dobili zaobilazeći konkurenciju.

Jedina radna mjesta koja se otvaraju su u javnom sektoru, a taj, bio bolji ili gori, uglavnom ništa ne proizvodi. Sva zaposlenja o kojima je javnost obaviještena zadnjih dana bila su klasična uhljebljivanja. A odradili su ih oni koji bi trebali zaustaviti tu pogubnu praksu. Iseljavanje, egzodus i propadanje nezaustavljivo će se nastaviti.