HRVATSKA 1 DO 2019god.

http://www.dnevno.hr/domovina/upozorenje-vojnika-branitelji-milanovic-sprovodi-najavljeni-pakao-a-mi-sutimo-929431


Autor: S. Vučković
Petak, 10. Lipanj 2016. u 12:38

"Ne radite račun bez računa jer još uvijek nas ima koji smo za svoj dom i domovinu. Još uvijek tu su Hosovci, HRVI, branitelji, hrvatski narod, katolička Crkva i domoljubna dijaspora. Ne igrajte se paklom jer satrat ćemo vas ognjem i mačem! ", piše vojnik s Banovine.

“Nasljednici, ubojice sa križnih puteva, SDP i projugoslavenski mediji u rušenju su hrvatske države”, naslov je pisma koje je pristiglo s Banovine.
Evo o čemu govori u nastavku:

“Sramotno da oni koji su 1990 godine napustili sabor, oni koji nisu nikada htjeli hrvatsku državu, oni koji su predali oružje i razoružali Hrvatsku, taj komunistički ološ, dno dna ljudskosti, izdajnici svog hrvatskog naroda ruše temelje države, ruše stranku dr.Franje Tuđmana i hrvatskog naroda HDZ. Ta sljednica SKJ-u sa projugoslavenskim medijima od samog početka formiranja vlade prošlih izbora provodi kampanju i blokadu rada vlade na čelu sa domoljubnom koalicijom, a svesrdnu pomoć u tome daje joj taj truli Most. Taj Most na čelu sa psihijatrom Božom Petrovom. U nedalekoj prošlosti vidio sam, a i hrvatski narod osjetio što su ti psihijatri u stanju učinit (Karadžić i Rašković). Koliko je nas branitelja izranjavano i pobijeno provođenjem te psihoterapije?

Udbaškim metaodama, podmetanjima i lažima u tim medijima “Nacional”, lažima glavnog urednika Berislava Jelinića, a te metode su lagati, optužiti i presuditi. Ne piše taj Jelinić o aferama našmrkanog Milanovića, o vožnji helikopterom u Rijeku istoga. Ne piše o 100 milijardi novonastalog duga ostavljenog od crvene bagre. Ne pita se i ne piše taj Jelinić, a i VL, Jutarnji list, 24 sata o aferi Krešimira Milanovića o otkupu zlata, o aferi HŽ Cargo Hajdaša Dončića o aferi Zmajlovića “towera”o aferi Ranka Ostojića i načelnikovom sinu PU-zagrebačke Sašu Burušiću (otac Goran Burušić) načelnik.

U toj aferi 50 ljudi da bi se spasio sin načelnika Saša Burušić završilo je u istražnom zatvoru Remetinec, ne piše taj Jelinić o toj aferi da su sudjelovale i pogodovale tadašanje moćnice iz DORH-a i Uskoka Željka Pokupec i Sineva Vukšić (protiv te dvije moćnice je Uskok krajem 2015. g pokrenuo istražnje radnje zbog pogodovanja Saši Burušiću).

To te projugoslovenske medije ne zanima, niti afera Vrdoljaka o 150 milijuna kn dodijeljenih poslova od strana HEP bivšoj supruzi, isto tako ih ne zanima krađa pruge Sisak-Karlovac u dužini 100 km, a umješana gradonačelnica Siska i članovi poštenog SDP-a Kristina Ikić-Baniček. To je ta visoko podignuta ljestvica našmrkanog Milanovića.
Obećanje i izvršenje ti isti mediji provode pakao koji je najavio u izbornoj noći sekretar partije Milanović.

Smeta im HDZ, domoljubna koalicija, smeta im ministar Hasanbegović, ma smeta im sve što nosi hrvatski predznak. Ta crvena banda organizira po Hrvatskoj razne prosvjede o kurikularnoj reformi školstva, a u toj reformi Domovinski rat proziva se međunacionalnim sukobom gdje su valjda Hrvati sami po sebi pucali.

Taj komunistički šljam pod okriljem noći uvodi ćirilicu u Vukovar, crta svastiku na Poljudu pod okriljem noći oštećuje i skrnavi spomenik najčasnijim bojovnicima HOS-a u Splitu. Što u zadnje vrijeme gledamo na HTV? Gledamo Maju Sever, Domagoja Novokmeta, Jasminu Popović koji u svoje emisije dovode goste najveće mrzitelje Hrvatske Mesića, svjedoka protiv naših generala u Haagu Mesića tzv. ček majstora oca kćeri koja je u njegovom mandatu od hrvatskog naroda dobila 100 miljuna kuna za projekt Terme Zagreb, niti novca niti Termi Zagreb. Gledamo na HTV Dražena Lalića koji bi najradije iz abecede izbacio slovo H koliko ga mrzi. U svemu ovome kako, se nitko ne upita gdje su nestali proizvođači svega tog pakla (Ranko Ostojić, Zoran Pusić, Saša Leković, Urša Raukar, Teršelićka i Sarnavka), te nevladine tzv. civilne udruge a ima ih 500.

Ne pišu ti mediji o parazitima iz gonga i o milijunima kuna dobivenih iz državnog proračuna. Smeta im HDZ i domoljubna koalicija jer bliži se kraj suđenja udbaškim ubojicama Perkoviću i Mustaću. Smeta im Karamarko koji je najavio lustraciju. Naša predsjednica gospođa Kolinda Grabar-Kitarović pospipa se pepelom, a taj HDZ i domoljubna skupa sa nama HRV – i, braniteljima, hrvatskim narodom, katoličkom crkvom, dijasporom našim glasovima je dovedena na mjesto predsjednice.

Kako nam je vraćeno? Proglasila anti-fašizam temeljem hrvatske države, vratila nam svojim nedolaskom na naše najsvetije pobjede Bljesak, nedolaskom odati počast 12 masakriranih policajaca u Borovom selu. To nam je hvala za naše glasove, to nam je hvala za bijele križeve i prolivenu krv hrvatskog naroda i hrvatske mladosti.

Moja poruka: “Udbašijo, crvena bando, projugoslavenski mediji, četnici i ostatci Jugoslavena! Ne radite račun bez računa jer još uvijek nas ima koji smo za svoj dom i domovinu. Još uvijek tu su Hosovci, HRVI, branitelji, hrvatski narod, katolička Crkva i domoljubna dijaspora. Ne igrajte se paklom jer satrat ćemo vas ognjem i mačem! Devedesetih godina ste se uspjeli uvući u rupe, ali sada ste vani znamo vas. Četnici su bježali traktorima, a vi drugovi i svi nabrojani nećete uspjeti pobjeći ni avionom. Ne igrajte se našom prolivenom krvi, krvi prolivenom hrvatskog naroda i branitelja, ne dirate u temelje hrvatske države, ne dirajte u HDZ i domoljubnu jer tko imalo voli svoj dom i domovinu stoji uz stranku dr. Franje Tuđmana. Nemojte nas vući van jer ako iziđemo tada vam lustracija ne gine. Ovom mojom porukom toj komunističkoj bagri i njenim satelitima nikada više nećete uspjeti doći na vlast u nikakvim izbornim prijevarama gdje bi provodili ideju ubojice Hrvata i Hrvatica ćosavog Tite. Nikada više nećete okovati hrvatski narod već ćete položiti račune za zločine na Bleiburgu, Hudim jamama, križnim putevima. Sve to vas čeka.”

Znali smo obraniti svoj dom ’90-ih nenaoružani, a znat ćemo i sada u tome nas neće spriječiti nikakvi truli mostovi niti mrzitelji hrvatske države, a ideju dr.Franje Tuđmana o neovisnoj hrvatskoj državi vjekovnog sna Hrvata o svojoj državi ostvarili smo izranjavani i naši poginuli branitelji. Poruka – nikada ni po koju cijenu nećemo te izdati naš predsjedniče Franjo. Nećemo izdati tvoju tvorevinu, kad je bilo najteže rodio se HDZ.

Vjeran domu svom, Domovini hrvatskom narodu i Bogu.

Zapovijednik Izv.diver.voda Ivo Vranić Buva, Sunja


Koliko je situacija zategnuta jasno pokazuje ova izjava.

Razmislite dobro u cije ime je ovo napisano?


Valter

http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/proslavljeni-srpski-sportas-kakav-thompson-hrvati-cepaju-na-uzicko-kolo-nakon-pobjede-930709


Kritizira 'ratno navijanje'
Proslavljeni srpski sportaš: ‘Kakav Thompson, Hrvati cepaju na Užičko kolo nakon pobjede’

Autor: Dnevno.hr
Srijeda, 15. Lipanj 2016. u 11:28


'Mora se priznati da Hrvati imaju ozbiljnu momčad i igraju dobar nogomet. Nikako da se riješe ovog 'ratnog' navijanja, ali za igru svaka čast', napisao je među ostalim na Twitteru.

Proslavljeni bivši srpski vaterpolist Aleksandar Šapić, sudeći prema objavama na svom Twitter profilu, itekako prati nastupe hrvatske reprezentacije na Euru. Tako je odmah nakon pobjede naših nad Turskom napisao:

“Mora se priznati da Hrvati imaju ozbiljnu momčad i igraju dobar nogomet. Nikako da se riješe ovog ‘ratnog’ navijanja, ali za igru svaka čast”, napisao je Šapić, zatim se u još jednom tweetu osvrnuo i na turskog igrača koji je popravljao frizuru umjesto da ide Modriću u blok, a jučer se osvrnuo i na vijest kako su hrvatski navijači plesali “Užičko kolo”.

“Kakav Thompson, kakvi ‘bakrači’. Poslije pobjede nad Turcima, Hrvati ‘cepaju’ užičko sve u šesnaest”, napisao je Šapić koji je inače član Demokratske stranke i predsjednik općine Novi Beograd. Otac mu je iz Hrvatske, s Korduna.


Ne mrznja.

Saradnja je resenje.

Mlade generacije ce shvatiti jednoga dana da je samo dobar susedski odnos resenje.

Mora se gledati napred.

Tako je bilo,tako je i sada.

Oni koji to nece da shvate,ce ostati iza svih ostalih.


Valter

Mislim da su (trebalo bi) vecinom nasi ljudi sazreli i shvatili nase poruke.

Od sada ce morati dalje sami da se bore za svoja prava.

Sta ce uciniti cemo svi videti.

Zelim svima puno uspeha.

Ne zaboravite:"Ugasite mobilini,ukljucite mozak".

Svima zelim uspeh.


Valter

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/tocno-je-sto-prezdir-govori-dokumenti-kos-potvrduju-pljacku-udbe-u-korist-tedeschija-drugih-tajkuna-936219

‘TOČNO JE ŠTO PREZDIR GOVORI, dokumenti KOS-a potvrđuju pljačku Udbe u korist Tedeschija i drugih tajkuna!’

Autor: Damir Kramarić
Utorak, 05. Srpanj 2016. u 20:23

Oni koji bi htjeli reformirati zatečeno stanje, žele ustvari, zacementirati pljačku i ratni zločin, žele zamrznuti duboko nepravedno stanje. Svi oni koji govore o reformama rade za ratne profitere jer žele legalizirati pljačku koja je provedena i u kojoj je otuđeno naše vlasništvo. Tu nema razlike između političkih opcija: isti su i Most i i HDZ i SDP, ističe Tabaković.

Slovenski ekonomist i istraživač Udbinih arhiva, Rado Prezdir, uzdrmao je hrvatsku medijsku i političku scenu tvrdnjom da se većina novopečenih hrvatskih tajkuna obogatila uz pomoć Udbe, odnosno isisavanjem novca iz hrvatskih tvrtki i otvaranjem off shore kompanija u inozemstvu, kamo su selili novac otet od hrvatskih građana…

Sulejmana Tabakovića, pravnog eksperta specijaliziranog za problematiku pretvorbe i privatizacije, zamolili smo da se osvrne na tvrdnje slovenskog istraživača te da procijeni autentičnost dokumenata koje je Prezdir dao na uvid hrvatskoj javnosti.

Tabaković je prokomentirao i tvrdnje da su Emil Tedeschi i njegov otac krajem osamdesetih osnovali tvrtku uz pomoć novca kojeg je Udba opljačkala iz hrvatskih poduzeća te ga darovala Tedeschijima, kao i tvrdnje da su na sličan način ‘stvoreni’ i ostali hrvatski tajkuni.

”Sve je točno što Prezdir govori, a postoje i dokazi koji to potvrđuju. Odavno sam vidio te dokumente, jer već godinama surađujem s ljudima poput Prezdira. Ono što je Slovenac pokazao originalni su dokumenti. No, osim svega navedenog (izvlačenje novca iz poduzeća ‘Sljeme’ te prebacivanje na račune u inozemstvu), u igri je bila i Tvornica papira u nastajanju, iz koje se također izvlačio novac. Princip je bio da se prvo naručivala roba, novac se potom iznosio van, a kasnije se ta roba otpisivala, ili je zapaljeno skladište koje je prethodno bilo osigurano. Kasnije se tvrdilo da je u tom skladištu izgorila i roba, koja – u stvari – nije ni postojala. To su stari načini izvlačenja i pranja novca. Točne su i Prezdirove tvrdnje da su ljudi bliski tajnim službama bivše države u pravilu sudjelovali u takvim otimačinama te da su tako i nastali hrvatski tajkuni. A u Jugoslaviji je bilo jako puno tajnih službi. Samo je Predsjedništvo SFRJ imalo šest tajnih službi, svaka republika je imala svoju službu, JNA je imala svoju Kontra obavještajnu službu, Ministarstvo vanjskih poslova imalo je svoju tajnu službu (SID)…  Dokumenti koje je objavio Prezdir originali su iz arhive Stane Dolanca, odnosno iz arhive KOS-a”, ističe pravnik Sulejman Tabaković.

Dodaje potom da već godinama upozorava na ratni zločin pljačke građana Republike Hrvatske kroz kriminalnu pretvorbu i privatizaciju provedenu tijekom ratnih razaranja, kada su mnogi krvarili na prvoj crti, odnosno kroz postupke kakve je opisao i Prezdir.

”Smiješno je da sada neki govore o tobožnjim reformama kojima bi se Hrvatska trebala, navodno, izvući iz krize, a da pri tom niti ne spominju pljačku tisućljeća koja se dogodila i koja je uništila Hrvatsku. Nema nikakvih reformi dok se ne raščisti ovaj ratni zločin protiv civilnog stanovništva! Nemoguće je graditi reformu na ratnom zločinu. Oni koji bi htjeli reformirati zatečeno stanje, žele ustvari, zacementirati pljačku i ratni zločin, žele zamrznuti duboko nepravedno stanje. Svi oni koji govore o tobožnjim reformama rade, u stvari, za ratne profitere jer žele legalizirati pljačku koja je provedena i u kojoj je otuđeno naše vlasništvo. Tu nema razlike između političkih opcija: isti su po tom pitanju i Most i HDZ i SDP. No, znamo li da je samo 18 posto sveukupnog vlasništva u Hrvatskoj upisano pod OIB-om, a da ostatak nije upisan, jasno je da bi se pljačka imovine građana Hrvatske vrlo lako mogla poništiti. Za svega tri do četiri mjeseca to bi se moglo učiniti i Hrvatska bi odmah mogla izaći iz ovog kaosa. Uvjet je da imamo 101 ruku u Saboru”, dodaje Tabaković.

Osvrnuo se potom na brojna nerazjašnjena ubojstva hrvatskih dužnosnika i domoljuba, a povezana s djelatnicima tajnih službi i njima bliskim ratnim profiterima koji su, kako tvrdi Tabaković, raspirili sukobe i iskoristili rat kako bi pokrali sve što se dalo pokrasti, a što ne bi bilo moguće da nije bilo rata.

”Oni sude Perkoviću za ubojstvo koje se dogodilo ranih osamdesetih godina, a nisu u stanju istražiti ubojstva koja su znatno svježija i koja su se zbila prije desetak, odnosno dvadesetak godina. Zašto ne kažu tko je i zbog čega ubio Reihl Kira, Mira Barišića, Paradžika, Kraljevića… Ne otkrivaju naručitelje ubojstva jer se radi o istim strukturama koje su isplanirale i izazvale rat, kako bi opljačkali imovinu građana Republike Hrvatske te ostalih republika. No, ovaj narod kao da ne želi doznati činjenice, pa nikako da shvati da je isključivi interes u svemu bio pljačka i grabež. Dok su branitelji krvarili, ratni profiteri – bliski tajnim službama iz bivše države – sve su opljačkali i oteli. Tako danas imamo skrbničke računa i za banke i za Inu, što znači da se pravi vlasnici najvećih hrvatskih banaka i Ine kriju iza skrbničkih računa te iza franšize talijanskih bankarskih grupacija. Točno se zna čije su Bijele noći, čija su naftna polja u Siriji, čija su polja u Sudanu, Venezueli… Svi koji su radili na višim položajima u Ini su bili vezani uz tajne službe”, pojašnjava Tabaković način na koji je provedena pretvorbena pljačka.

Ratni profiteri, povezani s tajnim službama, zavadili su i protjerali ljude, da bi opljačkali sve građane Republike Hrvatske. Nedavno je donesena presuda Suda u Strasbourgu prema kojoj Republika Hrvatska ne dozvoljava građanima da postanu vlasnici svoje imovine. Društvena imovina nije mogla postati državna imovina. Društvena je imovina imovina građana Republike Hrvatske, no ta vrijednost nam je oteta. I Vrhovni sud i Ustavni sud i Upravni sud odgovorni su za košmar i opći nered kojemu svjedočimo. Na djelu su zakoni koji štite jedino kriminal i korupciju i samo takvi zakoni u Hrvatskoj se i provode. To se mora promijeniti!  Razbojnicima treba oduzeti imovinu prikupljenu kroz ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Jedino tako Hrvatska može naprijed, nikakve tobožnje reforme, koji bi samo zacementirale nepravedno stanje, ne mogu pomoći Republici Hrvatskoj”, ponavlja autor knjige ‘Pravom u glavu’

Kao primjer navodi da su ratni profiteri uništili čak 96 vrlo vrijednih PIK-ova (prehrambeno industrijskih kombinata) koje je Hrvatska imala, a sada bi htjeli prodati Petrokemiju, koja je nastala na osnovu tih PIK-ova.

”Na djelu je zataškavanje ratnih zločina protiv vlastitog stanovništva i sva hrvatska politika ide u smjeru zataškavanja pljačke. Najgora od svega je činjenica da je ratni zločin izveden po zakonima koje su donijele iste strukture koje su potom opljačkale narod. Nitko do danas ne odgovara zbog toga, no morat će odgovarati, kad, tad”, zaključuje samouvjereno pravni ekspert Sulejman Tabaković.

Valja ovdje podsjetiti na Tabakovićeve izjave od prije godinu dana, nakon što je bankar Božo Prka javno prijetio tadašnjem ministru financija, Borisu Lalovcu, riječima da pazi što radi, te da se upita gdje će naći posao nakon što prestane obnašati ministarsku dužnost.

Znači li ta prijetnja da Hrvatskom doista vladaju bankari, odnosno ratni profiteri koji su opljačkali hrvatske banke, a da su sve hrvatske vlade tek njihove lutke na koncu, upitali smo tada Sulejmana Tabakovića.

”Apsolutno je tako! Vidite kako se Prka izletio i razotkrio prave odnose i istinski omjer snaga. Došlo je dotle da bankar prijeti ministru Hrvatske vlade! Jasan je to znak i potvrda da je točno ono o čemu Slavko Kulić, ja i nekolicina zviždača govorimo već dvadeset godina. Činjenica je da Hrvatskom godinama vlada udruženi zločinački pothvat povezan s bivšim KOS-om, dok su političari, i lijevi i desni, tek privjesak,odnosno njihove marionete. Lalovac se oteo kontroli i zato mu prijete” , istaknuo je prije godinu dana Tabaković, a dokumenti koje je nedavno objavio Rado Prezdir samo su potvrdili te njegove riječi..

”Hrvatske banke nisu prodane, jer nisu nikada pretvorene. Ne postoji pravni temelj na osnovu kojeg bi mogle biti prodane, kao što Zagrebačka banka i PBZ do danas, zbog istog razloga, ne mogu upisati svoje nekretnine u zemljišne knjige. Te banke samo su nosioci franšiza talijanskih Unicredito grupe, odnosno Intesa grupe, dok su pravi vlasnici domaći ratni profiteri, odnosno bivši direktori tih banaka, čemu je itekako kumovala Hrvatska narodna banka. Ratni profiteri udio u bankama drže preko off shore kompanija. Po zakonu su samo poduzeća u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji mogla otvarati banke, što znači da su Zagrebačka i Privredna banka bile u vlasništvu firmi koje su ih osnovale. Budući da banke nisu pretvorene, već samo ‘preoblikovane’, ne postoji pravni temelj da se prodaju. Radi se, dakle, o udruženom zločinačkom pothvatu, odnosno o ratnim profiterima koji su istinski vlasnici hrvatskih banaka, ali i naših života. Pljačkaju nas godinama – mijenjajući kamatne stope kako žele, naplaćujući opomene, uvodeći zatezne kamate, reketareći poduzetnike… Oni financiraju Todorića i one koje oni žele. Nema sumnje da je i Todorić unutra. Svi su uvezani i ta uska grupa – koja je opljačkala i banke i firme i poljoprivredna zemljišta – istinski vlada Hrvatskom. Već godinama tvrdim da bez poništenja ratno-profiterskog biznisa, odnosno pretvorbene pljačke, nema oporavka Hrvatske i nema života za Hrvatsku. Nema ‘vaših’ i ‘naših’, lijevih i desnih, već postoji samo vojska opljačkanih i 0,5 posto multimilijunaša koji nas kradu”, podvlači Tabaković, pa dodaje da je sve vrlo jednostavno, no budući da su i glavni hrvatski mediji u rukama ratnih profitera, prava istina teško se probija do širih slojeva naroda.

”Tih 0,5 posto drži kompletno gospodarstvo i medije. Oni postavljaju i mijenjaju političke garniture na vlasti. Zapošljavaju svoje ljude na važnim mjestima, kako bi sve mogli kontrolirati, tvrdi već godinama Tabaković, a njegove riječi itekako potvrđuju dokumenti KOS-a i Udbe pronađeni u arhivima u Sloveniji i Hrvatskoj.

Ko zna da cita izmedju redova zna (bilo bi dobro znati imena) ko je i "kuvao" supu.

Taj je i spremao sebi i "svojima" na dar.

Ti isti su i zasluzni za unistenje najboljeg sistema na svetu.

Razmislite malo,i samo ce vam se kazati.

Ko je bio na vlasti krajem "osamdesetih".

Ko je zapoceo unistavanje SFRJ.....

Sve se vidi.

Pitanje je samo dali smo "mi" sposobni da podnesemo istinu.

Jos jedan dokaz da nije sistem kriv.

Kriv je (kao i  obicno) na Balkanu "ljudski faktor".

A radnicka klasa sve to (i pucanstvo/gradjani) mora da "gutaju".

DOKLE TAKO?

Kada ce politicari shvatiti da su oni predstavnici gradjana.

Nisu gradjani izvrsne "OVCE" politicara.

Tome su u mnogome i sami gradjani doprineli.

Vreme je da gradjani i radnicka klasa pokazu svoju stvarnu zrelost.


Dokaz zrelosti cete svi uskoro moci pokazati.




Valter

http://www.dnevno.hr/planet-x/velika-prijevara-farmaceutske-industrije-koja-je-uzdrmala-hrvatsku-optuzili-roditelje-da-truju-svoju-djecu-936651


Jeste li i vi nasjeli?

VELIKA PRIJEVARA FARMACEUTSKE INDUSTRIJE KOJA JE UZDRMALA HRVATSKU: Optužili roditelje da truju svoju djecu!


Autor: Z. K.
Četvrtak, 07. Srpanj 2016. u 13:25


Optužili roditelje da truju svoju djecu, a sada se sve otkrilo!

Prije nekoliko mjeseci svi hrvatski mediji, kao da su u službi farmaceutske industrije, i industrije cjepiva razapeli su one roditelje koji se prilikom autizma služe alternativnim metodama ponajviše MMS kapima, uz pomoć kojih se iz tijela čiste paraziti koji navodno uzrokuje autizam. Iako su svjedočanstva ljudi koja su uspjela izliječiti svoju djecu ovim kapima zaista brojna, gotovo neviđena propaganda i bijes Hrvatske sručio se na roditelje koji su se usudili posegnuti za nečim ‘van’ službene medicine! U toj mjeri da su roditelje optuživali da truju vlastitu djecu. S obzirom na to da je napad na roditelje bio neviđen u hrvatskim medijima, već tada se sumnjalo da je autor tog napada zapravo farmaceutska industrija koja svoj profit čuva onoliko koliko se čuva neznanje i sama bolest. Jer što je čovjek bolesni to ova industrija više zarađuje!

Naravno da je upravo njima u cilju spriječiti ‘alternativu’ jer ona većinom liječi besplatno. I dok se proširila priča da su MMS kapi opasne za djecu te da roditelji koji im daju kapi zapravo ugrožavaju život svojoj djeci, sada se ispostavilo da je sve bila laž. Naime dokazalo se da su MMS kapi potpuno neštetne!

‘MMS kapi, odnosno klor dioksid za nju su, tvrdi, lijek. Upravo uz pomoć tih kapi iz tijela se čiste paraziti, crvi koji u organizam izbacuju toksine i tako uzrokuju autizam. ‘To dakle nitko nije nikada dokazao, ja bi rekao da je to jedna bizarna ideja koja nažalost koristi već poznat fenomen da se u bolesti ili stanjima za koja ne postoji lijek u oficijelnoj medicini koriste takva sredstva’, objasnio je za  Provjereno prof. dr. sc. Igor Francetić, jedan od vodećih hrvatskih farmakologa.

Helena Begenišić Schlachter zbog davanja kapi svom djetetu zaradila je kaznenu prijavu, ali nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, prijava je odbačena. Za potrebe postupka kapi koje su im oduzete vještačene su pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo gdje je utvrđeno da, ukoliko se koriste po navedenim uputama, nisu opasne za ljudsko zdravlje, piše emisija Provjereno!

I što sad? Ljudi su optuženi, propaganda protiv alternative je učinila svoje, oni su osuđeni od javnosti velikim uvredama da su šarlatani i teoretičari zavjere, roditelji koji su imali vjere u alternativu, vjere više nemaju …..To je očito bio cilj medijskog razapinjanja nedužnih ljudi koji su samo htjeli izliječiti ono što je po ‘službenoj’ medicini neizlječivo!

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/coric-objasnio-o-cemu-je-zapravo-rijec-fotografija-s-poglavnikom-pavelicem-uzbudila-javnost-937807


RIJEČ JE O ...

ĆORIĆ OBJASNIO O ČEMU JE ZAPRAVO RIJEČ: Fotografija s poglavnikom Pavelićem uzbudila javnost

Autor: A.P.
Utorak, 12. Srpanj 2016. u 19:14


Na njoj se naime u pozadini vidi vitrina u kojoj je smještena slika Ante Pavelića. Medijima su se ubrzo proširile fotografije gdje Ćorić pozira s poglavnikom.

Na Facebook profilu je glavni tajnik HSP-a Ante Starčević Pero Ćorić objavio je nekoliko obiteljskih fotografija. Javnosti je za oko zapela fotografija koja je snimljena oko Božića. Na njoj se naime u pozadini vidi vitrina u kojoj je smještena slika Ante Pavelića. Medijima su se ubrzo proširile fotografije gdje Ćorić pozira s poglavnikom.

No, za  N1 televiziju Ćorić je objasnio o čemu je zapravo riječ. “Ma možete takvih pedeset fotografija naći kod mene, to je snimljeno u mom dnevnom boravku”, kazao je Ćorić dodajući da se radi o drvenoj čuturici s trobojnicom, a ne fotografiji

“To je poklon kojeg mi je dao netko prije deset godina u Hercegovini i zaboravio sam da je tamo. Da me netko pitao imam li sliku Ante Pavelića, rekao bih da nemam. Na drugom zidu u istom dnevnom boravku imate i fotografiju mog strica i oca u ustaškoj odori”, otkrio je Ćorić. Rekao je da je riječ o rukotvorini u kojoj je bila rakija, a koju nije nikada ni popio, jer ne pije. “Nisam ga nikad iznosio, tako da to nije zabranjeno”, rekao je Ćorić o daru s Pavelićevom slikom.

http://www.dnevno.hr/novac/procitajte-imena-tajkuna-koji-vladaju-hrvatskom-844026


VRIJEME JE ZA ISTINU

PROČITAJTE IMENA TAJKUNA KOJI VLADAJU HRVATSKOM!


Prema podatcima HNB-a, u nepune dvije godine (1992. i 1993.) podijeljeno je 18 559 menadžerskih kredita u iznosu od 277 milijuna DEM. I tako su komunjare s HDZ-ovim knjižicama pokrali hrvatski narod.

Mnoge komunjare (uvriježeni termin za štovatelje komunizma) su početkom 90-ih, nakon proglašenja samostalnosti, brzo zamijenili partijske s HDZ-ovim knjižicama iskoristivši rat za slobodu kako bi ponovno preuzeli vođenje države. Država je u to vrijeme posjedovala samo dva posto ukupne imovine, a sve ostalo bilo je društveno vlasništvo, odnosno vlasništvo hrvatskog naroda.

Počela je agresija na RH i sve je odjednom stalo. Mobilizacija, nabava oružja, naoružavanje, šverc, nije se znalo tko pije, a tko plaća. I to je trajalo sve do 1995. godine kada je Olujom oslobođen najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija. Paralelno s ratom odvijala se privatizacija. Rat je završio, ljudi su se vratili kućama, ali ne na posao jer su u privatizaciji ostali nigdje i nisu zapravo znali što se događa i kako se trebaju ponašati.

U početku privatizacije važio je Zakon u kojem se nije moglo kupiti društveno poduzeće ako nisi bio zaposlen u njemu, što znači da su ga mogli kupiti samo njegovi zaposlenici koji su ga godinama i stvarali. Dok su hrvatski branitelji ginuli po ratištima, Zakon o pretvorbi i privatizaciji je dan na “doradu” doktoru Jakši Barbiću, tada predsjedniku predsjedništva pravnika u privredi Jugoslavije, a danas potpredsjedniku HAZU-a. Donesen je novi zakon po kojem svatko može kupiti poduzeće, neovisno je li bio zaposlenik u njemu ili ne.

Zahvaljujući ovom Barbićevom dorađenom zakonu koji je doslovno izvlastio vlasnike poduzeća, “odabrani” od vladajuće elite, s obveznom HDZ-ovom članskom iskaznicom nakon što su bacili partijsku, najčešće bez kune u džepu, dobivali su tzv. menadžerske kredite, za koje su jamčili imovinom poduzeća koje su “kupovali”. Na taj su način pokupovali najvrjednije tvrtke. Prema podatcima HNB-a, u nepune dvije godine (1992. i 1993.) podijeljeno je 18 559 menadžerskih kredita u iznosu od 277 milijuna DEM.

KOJI SU TAJKUNI U SPREZI SA HDZ-OVIM KOMUNJARAMA POKRALI NAROD?

LUKA RAJIĆ, jedan od 200 odabranih i najspretnijih (zato ga prvog ističemo) je bio vozač kamiona u Dukatu. Za samo četiri godine sa 10 milijuna maraka (oko 5 milijuna eura), kupio je cijeli Dukat. Njegova bivša supruga Borna, koja svako malo ‘izleti’ u javnost, dobila je ‘samo’ 270 milijuna kuna u brakorazvodnoj parnici.

IVICA TODORIĆ, njegov poslovni uzlet kreće 1990, godinu dana nakon osnivanja Agrokora. Tada je postao vlasnik nekoliko važnih trgovinskih tvrtki zahvaljujući privatizaciji. U vrijeme Sanaderove vlade otpisani su dugovi njegovih tvrtki od oko 400 milijuna kuna. Među njegovim tvrtkama našli su se Zvijezda, Jamnica, PIK Vrbovec, Ledo, Belje, Solana Pag, Vupik, Konzum…, a jedna od zadnjih najznačajnijih njegovih kupnji bilo je preuzimanje slovenskog Mercatora.

ANTE VLAHOVIĆ, prema Poslovnoj Hrvatskoj, upravlja sa 178 milijuna eura, nadzire 600 milijuna eura i povezan je s 13 tvrtki. Predsjednik je uprave Adris grupe od 1995. Od nedavne prodaje Adrisa dobio je veliku proviziju!

EMIL TEDESCHI, 1991. osniva Atlantic Grupu. Tada odlazi u Zagreb na mjesto direktora sektora za razvoj i investicije u Zagrebačkoj tvornici papira(!). Emil je do prve direktorske pozicije dogurao s 22 godine, kada je postao šef milanske podružnice Meteor holding Londona. Prema Poslovnoj Hrvatskoj, upravlja s 15 milijuna eura, nadzire 222 milijuna eura, a povezan je s 20 objekata. No, njegovo se ukupno bogatstvo procjenjuje na nešto manje od milijardu kuna.

MIROSLAV KUTLE, o njemu se sve zna, pravomoćno je osuđen, ali je uspio pobjeći u Bosnu I Hercegovinu i na taj način izbjegao zatvor.

JOSIP GUCIĆ, također pravomoćno osuđen i o kojem se sve zna, pobjegao je u Srbiju koja ga ne želi izručiti.

ROBERT JEŽIĆ, je nakon sklapanja braka s HDZ-om postao jedan od najbogatijih Hrvata. Dobio je moćni Dioki, a nakon nekog vremena i Novi list, na čijem je računu zatekao 17 milijuna kuna, koje je isisao i prebacio u druge tvrtke. Kupovao je skupe darove Ivi Sanaderu i HDZ-u. Dioki je doveden do ruba stečaja, radnici plaće nisu vidjeli mjesecima, a Novi list je upao u velike dugove koje je sanirala „politika“ a zapravo hrvatski porezni obveznici. No, Ježiću su ostale vile u Rijeci i Opatiji. Ni dan danas nije vratio onih 5 milijun aeura koji su bili na njegovom švicarskom računu kao mito za Ivu Sanadera.

PLINIO CUCCURIN, rodom iz Pule dogurao je od berača bresaka do jednog od najbogatijih Hrvata.

DRAGUTIN DRK, varaždinski kralj mlijeka u vlasništvu ima više od 650 milijuna kuna, po čemu zauzima visoko mjesto na listi hrvatskih bogataša. Godinama financira HDZ-ove predizborne kampanje, a prema podacima Poslovne Hrvatske, upravlja s 524 milijuna eura i povezan je sa sedam tvrtki.

IVAN ERGOVIĆ, prema Poslovnoj Hrvatskoj, upravlja s 8,3 milijuna eura i većinski je vlasnik 30 tvrtki. Danas ga nazivaju posrnulim našičkim dobrotvorom jer su ga u Našicama opisivali kao čovjeka široke ruke. Po vrijednost “kapitala i rezervi” u vlasništvu ima više od 530 milijuna.

BRANKO ZEC, Iako je iz uprave Adris grupe otišao prije dvije godine sa šest posto dionica, ukupno ima kapitala i rezervi preko 380 milijuna kuna. Prema Poslovnoj Hrvatskoj, nadzire 349 milijuna eura, a povezan je s 22 tvrtke. Iz Adrisa je otišao pod neobjašnjenim okolnostima.

DANKO KONČAR, zagrebački biznismen koji živi u Londonu “težak” je oko 15 milijardi kuna. Prema podacima Poslovne Hrvatske, upravlja s 25 milijuna eura i povezan je s 39 tvrtki. Ovaj mešetar s nekretninama posluje diljem svijeta, od Finske, Luksemburga, Južnoafričke Republike, Velike Britanije, Malte, Britanskih Djevičanskih Otoka, Francuske, Rusije pa sve do Dalekog istoka. U Jugoslaviji je odležao 8 godina zbog pljačke društvene imovine, a izlaskom iz zatvora počinje njegovo neobjašnjivo carstvo. Često zna reći da ne zna koliko je „težak“!

ANTON POKRAJAC, Jedan od istarskih bogataša koje je na tu listu lansirala tvrtka Adris. Iz nadzornog odbora te tvrtke otišao je 2009., no prema kapitalu i rezervama ima više od 370 milijuna kuna.

MILE ČURKOVIĆ, prvi supermarket Plodina osnovao je 1993. u Rijeci i do danas je dogurao do vlasnika jednog od najvećih trgovačkih lanaca u zemlji. Upravlja s 428 milijuna eura i povezan je s dvije tvrtke, a po vrijednosti kapitala i rezervi u vlasništvu ima preko 360 milijuna kuna. Od medija bježi ko vrag od tamjana,

DUBRAVKO GRGIĆ, odvjetnik i suvlasnik koncerna Agram nesumnjivo je jedan od najbogatijih ljudi jer tvrtke iz njegovog koncerna imaju prihode i veće od četiri milijarde kuna godišnje. Jedan od najvećih osiguravatelja, a ima udio i u Kreditnoj te Podravskoj banci.

PAVO ZUBAK, jednog od najpoznatijih auto zastupnika podrijetlom iz Posavine. Njegov Auto Zubak ostvario je dobit od 69 milijuna kuna 2013. godine. Bacio se i u proizvodnju autobusa te posao s iznajmljivanjem automobila. Obitelj Zubak vrijedi stotine milijuna kuna.

MARKO PIPUNIĆ, slavonski veleposjednik koji je povezan s 22 tvrtke, od kojih je najpoznatija i najveća „Žito“. Upravlja sa 189 milijuna eura vrijednom imovinom u tvrtkama, a nadzire 93 milijuna eura. Ima velebnu kuću u Osijeku, iznimno je bogat, podrijetlom je iz Bosanske posavine.

ANTE ŽUŽUL, povezan je s 13 tvrtki, upravlja s 22 milijuna eura. Najpoznatiji je po svojoj Školskoj knjizi, vodećoj hrvatskoj nakladničkoj kući. Prema ukupnom kapitalu i rezervama, ima preko 280 milijuna kuna.

FRANJO LUKOVIĆ, bio je na čelu Zagrebačke banke 22 godine. Ima dionice ZABE vrijedne 13,6 milijuna kuna. Svake godine kao vodeći menadžer u banci dobiva bonuse u iznosu od nekoliko milijuna kuna. Samo 2010. je, primjerice, dobio 3,8 milijuna kuna bonusa.

STIPO MATIĆ, nadzire 235 milijuna eura, a povezan je s 15 tvrtki, od kojih je najpoznatija M San Grupa, koja je i najveći distributer računala i potrošačke elektronike u Hrvatskoj. M San Grupa se našla pod istragom kad je otkriveno da su Ivi Sanaderu platili 300.000 eura za konzultantske usluge. Smatraju ga HDZ-ovim poduzetnikom. Ukupno je “težak” oko 200 milijuna kuna!

BOŽIDAR GORUP, još nije riješen misterij njegova nestanka. Preko svoje Gorup grupe imao je niz poduzeća za proizvodnju stočne hrane, mesa, trgovinu. Gorup je postao poznat svima u Hrvatskoj kad je nestao.

PETAR PRIPUZ, hrvatski kralj otpada i reciklaže. Vrijednost njegovih tvrtki i nekretnina prelazi stotine milijuna kuna. Prve tvrtke za reciklažu je osnovao početkom 90-ih. Proširio se na Srbiju, BiH, Crnu Goru, Kosovo. Uključen i u niz nekretninskih projekata u Hrvatskoj.

ŽELIMIR KODRIĆ, od 31 tvrtke s kojima je povezan prema Poslovnoj Hrvatskoj, najpoznatija mu je Samoborka. Prema ukupnom kapitalu i rezervama, ima oko 183 milijuna kuna.

BOŽO ČULO, upravlja s dva milijuna eura, nadzire 11 milijuna eura. Među osam tvrtki s kojima je povezan najznačajnija mu je Partner banka, čiji je vlasnik. Ukupno je “težak” oko 172 milijuna kuna.

ENVER MORALIĆ, iako je u Hrvatskoj poznat po Kutjevu i vinima, izvan granica njegovo ime se spominje u sektoru nafte i kemijske industrije. Vlasnik je dvorca Štakorovec blizu Sv. Ivana Zeline, Vile Račić u Cavtatu, ljetnikovca Georg u Mokošici kraj Dubrovnika, golemog turističkog zemljišta u Kaštel Sućurcu te zemljišta u Kopru. “Težak” je 168 milijuna.

MARIJAN HANŽEKOVIĆ, procjenjuje se da je najbogatiji odvjetnik u Hrvatskoj. Uz odvjetničko društvo, kupio je EPH, a ima udjela u još niz tvrtki i fondova. Obogatio se na sirotinji pa je dobio nadimak „ovršni grobar“.

IVAN ČERMAK ,general je jedan od najvećih naftnih igrača u Hrvatskoj. Uspio je prodati svoj Tiffon, a zatim je za 100 milijuna eura kupio od OMV-a lanac od 63 benzinske postaje. Ne zna se koliko je „težak“.

ŽELJKO UDOVIČIĆ, preko svoje tvrtke „Šted nova“ u potpunosti kontrolira Štedbanku, koja ostvaruje svake godine dobit od desetke milijuna kuna. Povezan je s još 14 tvrtki, od ulaganja u nekretnine do poliklinike.

BRANKO OSTOVIĆ, obitelj Ostović prije nekoliko godina držala je više od 80 posto vlasništva Banke Sonic. Prodali su je talijanskoj Banco Popolare di Verona. Branko Ostović je “težak” više stotina milijuna kuna, a vjerojatno je najpoznatiji europski kolekcionar luksuznih i rijetkih automobila. U svojim specijalno grijanim i čuvanim garažama ima 35 automobila vrijednih više od 100 milijuna kuna. Nazdravlje!

IZIDOR SUČIĆ, Sučići su prodali oko 30 posto dionica Gospodarsko-kreditne banke za oko 150 milijuna kuna. Izidor Sučić ima nekretnine u Istri, Zagrebu i podeblje bankovne račune. Dio obitelji je bio pod istragom zbog malverzacija.

MARINKO ZADRO, najčešće ga opisuju kao kralja šećera zbog toga što je vlasnik Vira, najveće hrvatske šećerane. Krenuo je kao siroče u Hercegovini, danas je jedan od najbogatijih Hrvata.

ANTUN PRESEČKI, zagorski biznismen koji je novac počeo zarađivati nakon što je u doba privatizacije preuzeo Zagorjetrans, tad najpoznatiju autobusnu prijevozničku tvrtku u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Procjenjuje se da imovina njegove obitelji vrijedi pola milijarde kuna.

DAVOR PATAFTA, varaždinski poduzetnik široj javnosti je postao poznat kada je optužen zajedno sa Ivanom Čehokom. Patafta ima niz tvrtki, a najpoznatiji je po recikliranju otpada, koje je neslavno završilo. Ima velebnu imovinu u Varaždinu.

JOZO KALEM, dugačak je put uspona ovog milijunaša iz Hercegovine. Bogatstvo mu se procjenjuje na minimalno 200 milijuna kuna. Osnovao je tvrtku Europetro, koja je imala velike poslove s državom i njenim tvrtkama. Mnogi to pripisuju prijateljstvu sa Slavkom Linićem. Prodao ju je Petrolu.

MIHAJLO PERENČEVIĆ, tajanstveni je hrvatski tajkun koji je biznis razgranao iz Rusije, preko Londona, sve do Los Angelesa. Svaki član njegove obitelji u Zagrebu posjeduje vilu. U Malom Lošinju ima ogromnu vilu i zemljište. Ne zna se koliko je „težak“.

IVO DEAN, smatraju ga milijunašem, ali taj je čovjek i hrvatski rekorder po blokiranim tekućim računima. Dužan je 150,262.441,62 kune! Šibenčani ga nazivaju enigmom jer ga nikad ne vide, ali svi znaju da i dalje ima tvrtku Rivijera, koja upravlja hotelom Imperial u Vodicama, istoimenim kampom i vilama, depadansama Flora i Madera, hotelom Jadran u Šibeniku i hotelom i kampom Miran. Zahvaljujući tom lancu hotela, kao najveći dužnik po tekućem računu, ipak dospijeva na listu bogataša jer upravlja s 5,7 milijuna eura i povezan je s ukupno deset tvrtki. Ukupno je “težak” 127 milijuna kuna.

TOMISLAV BUDIN, nadzire 78 milijuna eura i povezan je sa 16 tvrtki, no na listi bogataša nalazi se ponajprije zahvaljujući Adris grupi, koju je dugo vodio. Ukupno je “težak” 118, milijuna kuna.

DARKO OSTOJA, upravlja s 3,5 milijuna eura, nadzire 36 milijuna eura i povezan je s 31 tvrtkom. Na čelu je uprave SN Holdinga od 2005. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 110 milijuna kuna.

DRAGUTIN BIONDIĆ,upravlja s 3,9 milijuna eura i povezan je sa 17 tvrtki. Uspio se održati na listi bogataša iako je prošao kalvariju s Centar bankom, koja je propala unatoč državnoj intervenciji. Ukupno je “težak” 127 milijuna kuna.

IVO USMIANI, prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 96 milijuna kuna. Ima tvrtku koja se nametnula na farmaceutskom tržištu. Nadzire 2,4 milijuna eura i povezan je s ukupno 12 tvrtki.

ANTE NOBILO, odvjetnik koji kupuje atraktivne nekretnine u središtu Zagreba sigurno nije siromah. Kada se pogleda poslovanje njegovog odvjetničkog društva, nema tu milijunskih iznosa zadnjih godina. Čak je završio i u gubitku. Ali Nobilo ima novac za investiranje u nekretnine i kako je sam priznao “spekulativna ulaganja”.

VICKO BATINICA, u upravi je splitskog Brodospasa od 1995. Upravlja s 30 milijuna eura i povezan je s još tri tvrtke. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 87 milijuna kuna. Podupire sport kroz klub Mornar.

KRUNOSLAV ČOVIĆ, prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 93 milijuna kuna. Vlasnik je tvrtke koja je svjetski lider u zaštiti biljaka i hibrida – Chromosa Agro d.d. Upravlja s 14 milijuna eura i povezan je s ukupno pet tvrtki.

LIDIJA KRZNAR, suvlasnica Biondićeve Heruc galerije, koja je 2013., prema zadnjim podacima Poslovne Hrvatske, završila u gubitku od 96 milijuna kuna. Na listi bogataša nalazi se jer nadzire 3,9 milijuna eura i povezana je s još četiri tvrtke.

STJEPAN FRIGAN, prodao je 2006. prijevoznički div Panturist. Poslovna Hrvatska povezivala ga je s 11 tvrtki. Prema ukupnom kapitalu i rezervama do lani je imao oko 80 milijuna kuna.

LADA FIORIO TEDESCHI, sestra je jednog od najbogatijih Hrvata Emila Tedeschija. Nadzire 212 milijuna eura i povezana je sa šest tvrtki. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 73 milijuna kuna.

MIJO ŠIMIĆ, povezan je sa sedam tvrtki, a direktor je Tekstilprometa od 1997. Upravlja s 43 milijuna eura i nadzire 7,9 milijuna eura. Ukupno “težak” 65 milijuna kuna.

ZDRAVKO SARŠON, nadzire 1,1 milijun eura. Povezan je s devet tvrtki Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 64 milijuna kuna. Osnivač je San Nautike, a u Jadran-informatici je predsjednik nadzornog odbora od 1995.

ŽELIMIR USKOKOVIĆ, nadzire 104 milijuna eura i najveći je dioničar Atlantske plovidbe, koja je pretrpjela velike gubitke u krizi poput većine naših poduzeća. Ukupno “težak” 64 milijuna kuna.

SANJA DUGGAN, bivša manekenka jedna je od bogatijih poduzetnica. Kada je prodala tvrtku bivšeg muža, zaradila je preko 70 milijuna kuna. Bavila se nekretninama.

MARINKO MIKULIĆ, vlasnik je Pan-papira, tvrdi da mu je mafijaško-sudski reket uništio sve tvornice. Najavio je da će u Slavoniji graditi najmoderniju tvornicu papira i zaposliti 1000 ljudi. Ukupno “težak” 63 milijuna kuna.

DRAGUTIN PLAHUTAR, upravlja s 2,7 milijuna eura, nadzire 3,2 milijuna eura i povezan je s 9 tvrtki. Ukupno “težak” 63 milijuna kuna.

IVAN TOPOLNJAK, od 1995. je na čelu Termoplina koji godišnje zarađuje gotovo desetak milijuna kuna. Upravlja s 42 milijuna eura i povezan je s još tri tvrtke. Ukupno “težak” 62 milijuna kuna.

MIRKO HABIJANEC, predsjednik križevačkog Radnika od 1997. Jedan je od takozvanih HDZ-ovih poduzetnika. Upravlja s 23 milijuna eura, nadzire 4,7 milijuna eura i povezan je s ukupno šest tvrtki. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 62 milijuna kuna.

DUŠKO RADOVIĆ RELJA,upravlja s 52 milijuna eura. Povezan je sa šest tvrtki. Suvlasnik Atlantske plovidbe, dubrovačkog brodara. Ukupno “težak” 60 milijuna kuna.

KRISTIJAN FLORIČIĆ, nadzire 5,2 milijuna eura. Povezuje se s 13 tvrtki. Prije deset godina obogatio se na dionicama TDRa, a prve je kupio od Podravke s 18 godina. Vodi pulski Agroprodukt i zagrebački Infosistem. Ukupno “težak” oko 58 milijuna kuna.

DUŠANKA MARČINKOVIĆ, suvlasnica je hotela Sheraton i Westin. Ukupno “teška” 53 milijuna kuna.

GAVRILOVIĆI, obitelj koja je naslijedila tvornicu za preradu mesa vrijedi gotovo dvije milijarde kuna, a povezana je s još tri tvrtke. U posljednje vrijeme pokrenuto je više sporova u kojima se sudi zbog načina na koji su Gavrilovići došli do svoje tvrtke devedesetih.

VLAHO LONZA, nadzire 52 milijuna eura i jedan je od suvlasnika Atlantske plovidbe. Uz nju je povezan s još dvije tvrtke. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 52 milijuna kuna.

NENAD BAKIĆ, ističe da se obogatio na dionicama te upravlja s 13 milijuna eura, a povezuje se s 17 tvrtki. Ukupno težak 44 milijuna kuna.

TOMISLAV RAJIĆ, nadzire 26 milijuna eura i povezan je sa 17 tvrtki javnosti je poznatiji po svojim vezama. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 44 milijuna kuna.

HRVOJE MRKŠA, Povezan je s dvije tvrtke – Plemićko dobro Kustošak i PP Maksimir. Ukupno “težak” 43 milijuna kuna.

GOJANA BABOVAC, obogatila se na dionicama Centra za vozila Hrvatske. Ukupno „težak“ 42 milijuna kuna.

MILAN VEČKOVIĆ, upravlja s 8,2 milijuna eura i povezan je s ukupno osam tvrtki. Obogatio se na unosnim poslovima s Hrvatskim vodama. Ukupno “težak” 42 milijuna kuna.

ZDRAVKO ALVIR, kralj čokolade koji je sa Zvečevom dogurao daleko na tržištu čokolade. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 41 milijuna kuna.

BRANKO GRAŠIĆ, upravlja s 54 milijuna eura, a nadzire 136 milijuna eura. Povezuje se s 10 tvrtki, a lagodniji život donijeli su mu Čakovečki mlinovi. Težak oko 40 milijuna kuna.

VICENCO BLAGAIĆ, vlasnik Profectus grupe, bavio se zemljištima, jahtama… Upravlja s 1,3 milijuna eura. Povezan je s 14 tvrtki . Ukupno “težak” oko 39 milijuna kuna.

ANTE GRLIĆ RADMAN, Agroproteinka se pozicionirala kao regionalni lider na tržištu prerade životinjskog otpada. “Težak” 38 milijuna kuna.

IVAN FRANOLIĆ, vlasnik je niza hotela i restorana, a obogatio se na riječkim tržnicama. Ukupno “težak” 37 milijuna kuna.

DAMIR ŠMOK, nešto manje od 8 milijuna kuna ima dionica Atlantske plovidbe. Ukupno “težak” oko 34 milijuna kuna.

VLADO KOLAK, upravlja s 1,8 milijuna eura i povezan je s osam tvrtki. Između ostalog je vlasnik hotela Phoenix i Prigorke d.d. U Sesvetama je izgradio i trgovački centar Millenium. Ondje je 2012. izbio požar u kojem je izgorio njegov salon namještaja. Pet godina ranije Vrhovni sud je Kolaka oslobodio optužbi za ubojstvo 70-godišnjeg Vjekoslava Puđaka, utvrdivši da ga Kolak “nije prekoračio granice nužne obrane”. Prema ukupnom kapitalu i rezervama ima oko 34 milijuna kuna.

OBITELJ LISIČAR, obitelj Lisičar drži većinski paket Montmontaže, a sin Darijo sada ima 15 posto udjela u tvrtki. Oko nekad moćnog građevinara Montmontaže traju sporovi obitelji Lisičar nakon što je Nikola, glava obitelji ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima. Većinski vlasnik je kći Mirela, a majka i braća također imaju milijunske udjele. Procjenjuje se da su svi skupa teški oko 32 milijuna kuna.

IVAN PREPOLEC, sve tvrtke osim Ihor parka su mu propale. A ona je postala poznata jer su dobili 56 milijuna odštete od države zbog kormorana.

DRAGO ČURKOVIĆ, većinski vlasnik Hotela Palace, čiji udjel vrijedi više od sedam milijuna kuna, dugogodišnji hotelijer povezan i s Esplanadom.

IGOR BILBIJA, ulaganjem u Valamar Rivieru i Jadroplov ima dionice koje danas vrijede 36 milijuna kuna, a ima samo male udjele u tvrtkama.

BRANKO BULJAN,većinski vlasnik Splitske Imex Banke i Trajektne luke Split, vodio i Imex trgovinu, a imao i posao s nekretninama. Ne zna se koliko je „težak“

LUKA LAPTALO, sa 22,6 posto najveći dioničar Dubrovačkog primorja, u sklopu kojeg su Admiral Grand Hotel i autokamp Prapratno.

PAVAO KRPAN, najveći vlasnik hotela Laguna u Zagrebu, a okušao se i u investiciji s hotelima Novi u Novom Vinodolskom koji su u stečaju. Ne zna se koliko je „težak“

DARKO KOLAREK, suvlasnik poljoprivredne tvrtke Agromeđimurje i Apartmana Medena iz Trogira, te još niza tvrtki. Ne zna se koliko je „težak“.

SANJA SALOPEK, sa 14 posto udjela u nekad moćnoj Hidroelektri najveća je dioničarka.

IGOR BRIGLJEVIĆ, svi suvlasnici poznatog distributera Auto Hrvatska su milijunaši, a Brigljević je najveći dioničar. Ne zna se točno koliko je „težak“.

BRANKO ŠIMEC, vlasnik hotela Lero u Dubrovniku i ciglana Cerje Tužno. Ne zna se koliko je „težak“

ANTUN CRLJENAK, zbog njega je oko 500 radnica Kamenskog završilo na ulici. Kazneno ga se goni i potražuju 50 milijuna kuna za neisplaćene plaće. Crljenko iz godine u godinu niže afere. Poslovno je propao… itd…itd.

Ostale“tajkune“ nećemo (imamo spisak) dalje nabrajati jer se njihovo bogatstvo vrti oko „par beznačajnih“ milijuna kuna.

Svi navedeni su se na račun privatizacije obogatili (prije rata su bili obični bogci), obogatili (rijetki su propali) i to sve za vrijeme Tuđmanove ili HDZ-ove vladavine. Poslije Tuđmanove smrti zahvaljujući privatizaciji koju je napravio Jakša Barbić, a legalizirao Sabor nastavilo se sa rasprodajom hrvatskih resursa, pa je najprije otišao dio INE (Jurčić je potpisao prodaju na nagovor Linića i Račana za kartel Gregorića), a kasnije Sanader većinski dio MOL-u za proviziju od 10 milijuna eura čime je nanio nenadoknadivu štetu Hrvatskoj. Kasnije je otišla Hrvatska pošta, Croatia osiguranje, hoteli i tko zna što sve još, a pokušavaju se prodati Hrvatske ceste.

Uz ove “tajkune” važno je spomenuti i političare koji su namještali poslove i za njih uzimali velike provizije (Mesić, Sanader, Kalmeta, Bandić, Vidošević, Linić, Jakovčić, Prka, Gregurić, Canjuga, Pašalić). Tu je i nezaobilazni Mamić koji reketari nogometaše. Nabrajanju nema kraja…

Autor: I.L.Vrkić
Subota, 17. Listopad 2015. u 19:29

http://www.dnevno.hr/novac/tajkuni-koji-imaju-hrvatsku-ovako-je-stvarana-hrvatska-sirotinja-919692


http://balkans.aljazeera.net/vijesti/zagonetna-proslost-hrvatskih-tajkuna


Dali vam je sada jasno zasto se  oni zalazu za "DEMOKRACIJU" a od vas prave sluge.

I vi njima jos i "tapsite" dok nas pljujete.

Nas koji se borimo za vas.

Nista na svetu se ne dobija na "lepe oci".

Zapamtite to.

Zakljucite i sami.


Valter

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/kada-je-nobilo-vidio-hrvatski-stijeg-pljunuo-je-prema-baresicu-i-opsovao-mu-mater-ustasku-111848-724961


‘Kada je Nobilo vidio hrvatski stijeg, pljunuo je prema Barešiću i opsovao mu mater ustašku’

Autor: I. Ž.
Nedjelja, 31. Srpanj 2016. u 19:05

Na Svjetskom prvenstvu karataša u SAD-u 1978.godine Miro Barešić se nije želio protiv Nobila boriti pod lažnim imenom po cijenu svoga života. Kada je pretukao Nobila podigao je visoko hrvatski stijeg na što je Nobilo viknuo "sada znam tko si", pljunuo Barešića te mu opsovao majku ustašku što mogu i danas potvrditi živi svjedoci koje UDBA nije uspjela ubiti....

Anto Nobilo je poznat hrvatskoj javnosti ne samo zbog svojih javnih istupa u obrani neobranjiva jugo-komunističkog režima, kao i zastupanja najokorjelijih udbinih ubojica (Josipa Boljkovca, Josipa Perkovića), već i zbog osobnih slučajeva nasilja koja se njega samog tiču – a koja su se dogodila proteklih godina od nastanke neovisne Republike Hrvatske. U prilogu objašnjenju pojave tipa takvog psihološkog profila, podsjećamo na jedan davni slučaj iz 1978.godine – čisto da ne bi slučajno palo u zaborav.

Prema pisanju dragovoljca Domovinskog rata, Borisa Prebega, što je i objavljeno u knjizi o Miri Barešiću, autora Vjekoslava Lasića, svima nama dobro poznati Anto Nobilo bio je (doslovce) potučen na Svjetskom prvenstvu u karateu 1978. godine u Oklahoma Cityu u SAD-u.

Na svjetskom prvenstvu porazio ga je hrvatski narodni borac za slobodu, pokojni Miro Barešić, koji se tada borio pod paragvajskom zastavom, ali je nakon pobjede nad Nobilom tražio da se svira ‘Lijepa naša’, što je Nobila i njegovu pratnju dovelo do sveopće konsternacije i bijesa.

Podsjećamo, Miro Barešić je bio žrtva jugoslavenske Udbe (koju Nobilo danas pravno zastupa) koja ga je, iz zasjede na kraju i lišila života negdje u zaleđu rodnog mu Šibenika ratne 1991.godine.

Ovako to opisuje hrvatski ratnik Boris Prebeg, prema sjećanju svog osobnog razgovora s pokojnim Barešićem: “Općenito smo pričali o životu i doživljajima, razmjenjivali mišljenja, jednom riječju veselili smo se našem susretu. Imali smo o čemu pričati, pogotovo slušati Miru o njegovom burnom životu, od Rolovića do druga Ante Nobila, zamjenika javnog tužitelja u procesu protiv ministra Nezavisne Države Hrvatske dr. Andrije Artukovića, kojega je Miro pobijedio na prvenstvu karataša u Oklahoma City-u.

Na natjecanju u Americi Miro Barešić je zastupao Paragvaj. Osvojivši medalju, Miro je zahtijevao je da se uz paragvajski stijeg istakne i hrvatski.

Kada je Nobilo vidio hrvatski stijeg, pljunuo je prema Miri i opsovao mu mater ustašku.

Za taj čin nije ga nitko osudio. Čak ni moralno. On (Nobilo) i sada živi i radi u Hrvatskoj kao odvjetnik samo zahvaljujući tome što hrvatske vlasti Zakon o lustraciji još nisu donijele”.

Ne gajimo nikakve iluzije da će ovaj podsjetnik imati odjeka u hrvatskoj javnosti, ali tješi činjenica da članak ulazi u beskonačnost interneta i podsjećat će uvijek i zauvijek – koga bude zanimalo – na neke ljude i događaje.

Na kraju nije se loše prisjetiti kako Anto Nobilo potječe iz korčulanske partizanske obitelji – te da je bio javni tužitelj u Jugoslaviji zahvaljujući svome jugoslavenskom i komunističkom pedigreu. Kao takav je ostao u trajnom sjećanju hrvatske javnosti zbog suđenja dr. Andriji Artukoviću, polovicom 80-ih godina minuloga stoljeća.

Andrija Artuković izveden je pred jugo-komunistički sud nakon američkog izručenja toj totalitarnoj državi – 1986 godine. Unatoč njegovoj poodmakloj životnoj dobi, lošem zdravstvenom i mentalnom stanju, Artuković je ipak uspio posvjedočiti na tom istom zagrebačkom sudu da Nezavisna Država Hrvatska nije bila “takozvana,” (kako su je nazivali i hrvatski i srpski komunisti) nego – doista – Nezavisna Država Hrvatska hrvatskoga naroda.

Nema sumnje da se zbog takvog iskaza pokojnog ministra Andrije Artukovića, Anto Nobilo “ne može sjetiti” (niti mu se, do sada, itko u javnosti udostojio to javno spočitnuti) kako je bio javni komunistički tužitelj na suđenju bespomoćnom i ostarjelom hrvatskom starcu sredinom osamdesetih godina.

Ali zato se danas Nobilo vatreno i grlato zauzima za jednog drugog okorjelog jugoslavenskog ubojicu – Josipa Perkovića. Ne samo da ga pravno zastupa na povijesnom suđenju u Muenchenu i žestoko brani u javnosti, već se javnosti žali (što je vrhunac licemjerja) kako je, i na koji način, Perković lociran, uhićen i transferiran u Njemačku.


Dali shvatate zasto je Tito bio protiv onih koji su se "borili" za Demokeaciju?

a borba se vodila tokom drugog svetskog rata,i nastavila i nakon njega.

Najbolji sistem na svetu je unisten da bi danas radnicka klasa bila jeftino "ROBLJE" na trzistu rada za "DAS VIERTE REICH".

Dali je Tito necovek ili radnicki superman?

Okrenite se oko sebe i shvatite  (vec jednom) istinu.

"ili se probudite,ili ostanite "OVCA" do kraja.


Valter

http://www.index.hr/vijesti/clanak/crnokosuljasi-na-motorima-prekinuli-folk-koncert-kod-zadra-cetnici-vratite-se-u-srbiju/910389.aspx


ZBOG opasnosti od međunacionalnog sukoba u ponedjeljak navečer u Morpolači prekinut je koncert srpsko-bugarske pjevačice Gabrijele Pejčev.

U mjestu naseljenom pretežno srpskim stanovništvom trajala je proslava blagdana svetog Vasilija. Bivša sudionica reality showa "Farma" uspjela je otpjevati tek dvije pjesme, kada je u Morpolače uletjela grupa ljudi na motociklima. Odjeveni u crne majice, uz mahanje zastavama i povike "četnici, vratite se u Srbiju!" pokušali su se popeti na binu. Organizatori su u strahu od težeg incidenta prekinuli koncert, čime je završena i proslava blagdana.

Organizatori tvrde da se ni u jednom trenutku nisu pjevale četničke pjesme, a koncert su prekinuli zbog atmosfere koja je postala takva da je zaprijetilo krvoproliće. Nisu zadovoljni brojem policajaca koji su osiguravali koncert, a smatraju i da je policija bila nepripremljena za ovakav incident.

Glasnogovornik zadarske policije Elis Žodan umanjuje ozbiljnost incidenta. “Osiguravali smo okupljanje i sve je proteklo u redu. Bilo je malo nadvikivanja s jedne i druge strane, ali ništa ozbiljnije”, tvrdi Žodan.

Incident najavljen na Facebooku

Pojavile su se tvrdnje da su koncert prekinuli pripadnici navijačke skupine Tornado iz Zadra. Na akciju ih je navodno potaknula glasina da će u Morpolači nastupiti i pjevač Mile Delija Krajišnik, poznat po velikosrpskim stavovima.

Uoči koncerta udruga navijača Tornado Zadar na Facebooku je pozvala svoje članove, te "domoljube i sve one koji za hrvatsku domovinu dišu", na mirni prosvjed u Morpolači.

"UN Tornado Zadar poziva sve svoje članove i pripadnike, te domoljube i sve one koji za hrvatsku domovinu dišu, te je poštivaju da se odazovu i prisustvuju u mirnom prosvjedu koji će se održati danas u 19 sati u Morpolači i da kažemo ne veličanju veliko srpstva i organizaciji zabavnih manifestacija na kojima se veliča mržnja prema našoj domovini i na kojoj nastupa, tzv. pjevač Mile Delija koji inače ima zabranu nastupanja u Republici Hrvatskoj. Ovim prosvjedom pokušavamo potaknuti institucije države da počnu štiti interese Republike Hrvatske i da pokažu poštovanje prema svim stradalima u Domovinskom ratu i njihovim obiteljima. Udruga navijača Tornado Zadar među prvima je stala na branik domovine, tako i ovaj put mirnim prosvjedom želimo zaštiti hrvatski narod kao i u mnogim situacijama do sada. Zato, Svi vi kojima je Hrvatska u srcu dođite danas u 18 sati u hrvatsko selo Vukšić, odakle će se krenuti prema Morpolači i pokažimo ovim mirnim prosvjedom zajedništvo i spriječimo veličanje veliko srpstva u Hrvatskoj.
SVE ZA HRVATSKU, HRVATSKU NI ZA ŠTO!" pišu članovi zadarske navijačke skupine na Facebooku.

Incident je izazvao ogorčenje predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj.
Željko Bajalica iz udruge Srpski odbor solidarnosti vjeruje kako je incident u Morpolači režirala visoka politika, i to danima prije koncerta. Po Bajaličinom mišljenju, ovi događaji pokazuju da Hrvatska nije demokratska država koja bi svojim građanima bila u stanju osigurati mir i sigurnost.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/sud-u-munchenu-djurekovic-ubijen-iz-niskih-pobuda-nakon-presude-u-sudnici-se-culo-za-dom-spremni/910435.aspx

GLAVNI motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda.

Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Muenchenu proglašeni krivima za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.

"Glavni motiv je bio ubiti jednog separatista i kritičara režima. To su okrivljeni znali. Đurekovića je trebalo ušutkati i fizički i politički. I time obrazlažemo ovo ubojstvo iz niskih pobuda. Da se radilo o ubojstvu terorista, takve kvalifikacije ne bi bilo", rekao je predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster.

Sud smatra osnovanom tvrdnju iz optužnice po kojoj je Perković zasad nepoznatim počiniteljima predao ključ garaže pokraj Muenchena u kojoj je Đureković 28. srpnja 1983. ubijen. On je taj ključ početkom lipnja 1983. u Luksemburgu dobio od svog doušnika Krunoslava Pratesa.

"Pomoću tog ključa najmanje dvojica počinitelja ušla su u garažu koja je korištena kao tiskara gdje su dočekali Đurekovića“, stoji u obrazloženju presude.

"Krunoslav Prates je svoje svjedočenje iz procesa 2008. na ovom suđenju zanijekao, ali mi to ne smatramo vjerodostojnim. I zbog toga će se Prates morati odgovarati“, rekao je Dauster i usmjerio pogled u smjeru tužiteljstva.

Krivi zbog visokih funkcija u SDS-u

Visoki zemaljski sud u Muenchenu obrazložio je presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića.

"Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu", objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.

"Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića", rekao je Dauster.

On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba), što je bila jedna od glavnih tvrdnji Perkovićeve obrane.

Dauster je također odbacio tvrdnje da je za likvidaciju Đurekovića odgovorna vojna Kontraobavještajne službe JNA.

"Mi smo u uvjereni u to da u KOS-u nisu postojali motivi za likvidaciju Đurekovića. KOS osim toga, prama našem uvjerenju, nije bio upleten u nijedno ubojstvo u emigraciji“, rekao je Dauster.

Dauster je prije toga objasnio pozadinu poslovnih makinacija u državnoj naftnoj kompaniji Ini u kojoj je Stjepan Đureković radio do odlaska u Njemačku.

"Pronevjere i istrage u Ini su hrvatsko državno vodstvo stavile pod veliki pritisak što je i jedan od razloga za odluku o uklanjanju Đurekovića", rekao je Dauster.

Suočavanje s prošlošću

Sudsko vijeće Visokog zemljaljskog suda u Muenchenu nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije, rekao je sudac Manfred Dauster obrazlažući presudu.

"Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako", rekao je sudac Dauster.

"Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara", primjetio je Dauster.

"Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio", zaključio je Dauster.

Pohvala hrvatskim vlastima na suradnji

Sudac Dauster osvrnuo se i na opći tijek suđenja koje je trajalo mnogo dulje od predviđenog.

"Ovo suđenje je proteklo u otežanim okolnostima zbog činjenice da je od ubojstva prošlo više od 30 godina".

Dauster je odbacio optužbe iznesene u završnim riječima obrane koja je ustvrdila da nije imala uvide u sve spise, posebice one koje se odnose na djelatnost Njemačke obavještajne službe (BND).

Predsjednik sudskog vijeća je zatim pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.

"Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama", rekao je Dauster.

Pohvalio je dobru suradnju slovenskih vlasti i istodobno kritizirao lošu suradnje srbijanskih i crnogorskih vlasti te potpuni izostanak bilo kakve suradnje s vlastima u Bosni i Hercegovini. "U toj zemlji nam, zbog specifičnog ustroja, nitko nije mogao reći kome da se obratimo“, zaključio je sudac.

Sudac je na kraju okrivljene na kraju uputio u mogućnost revizije pred Viskom sudom, a nakon završetka ročišta iz publike se čuo i ustaški povik "Za dom spremni".

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/baresica-po-nalogu-udbe-ubio-suborac-944896


25 GODINA kasnije Nema dileme oko pogibije Mira Barešića:

Barešića je, po nalogu Udbe, ubio njegov suborac!
Autor: Darko PETRIČIĆ
Nedjelja, 07. Kolovoz 2016. u 11:24

Akciju su organizirali i realizirali Josipu Perkoviću odani ljudi, koji su kasnije bili nagrađeni za taj gnusni čin. Kako bi se sve rasvijetlilo nužno je obaviti ekshumaciju Barešićevih posmrtnih ostataka i saslušati njegove suborce

U povodu 25. godišnjice pogibije najpoznatijeg hrvatskog emigranta i disidenta Mira Barešića podignut mu je spomenik koji je svečano otkriven 31. srpnja ove godine, na dan njegove smrti. U medijima se navodi kako je njegova pogibija do danas ostala misterij, ali to nije točno. Postoji dovoljno dokaza koji upućuju na to da su Mira s leđa ubili oni koji su odabrani da s njime krenu u akciju…

Nerazjašnjena ubojstva iz Domovinskog rata

Sva ubojstava za vrijeme Domovinskog rata, koja su odrađena u organizaciji Udbinih konvertita i hrvatskih tajnih službi, kojima je zapovijedao politički vrh, ostala su nerazriješena, čime su pošteđeni izvršioci i njihovi nalogodavci. Načini likvidacija bili su različiti, a najefikasnijima su se pokazala ona koja su se dogodila na bojištima, kada bi došlo do pucnjave. Odmah nakon njih slijede „prometne nesreće“, sumnjiva samoubojstva, ubojstva od prijateljske vatre uslijed nesporazuma ili pogrešnih obavještajnih podataka, smrti na kontrolnim punktovima (Ante Paradžik)… Detaljnija analiza ove sramote iz Domovinskog rata zahtijevala bi poseban prostor i temu koja će se, prije ili kasnije, morati otvoriti, ali u ovom slučaju posvetit ćemo se likvidaciji Mira Barešića, zagonetki koja bi, da je bilo političke volje i kvalitetnog rada hrvatskih pravosudnih institucija, već davno bila riješena. U opstrukciji razotkrivanja počinitelja, nalogodavca i organizatora ubojstva Mira Barešića posebno se istaknuo bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, i sam pripadnik sigurnosno-obavještajnih službi naslijeđenih iz bivše države, što je poznata činjenica onima koji proučavaju paradržavne fenomene sadašnje i bivše države.

Otkrivanjem spomenika Miru Barešiću Srbi su iskoristili priliku kako bi ponovno napali Hrvatsku zbog hrvatskog nacionalizma, jer se veliča bivši emigrant – disident. Na srpsku žalost, Miro je možda bio nacionalist jer je volio Hrvatsku, ali nije bio nacionalist zbog toga jer je mrzio Srbe. Naime, njegov otac potjecao je iz partizanske obitelji, a i sam Miro u obitelji je imao srpskog zeta. Njegova sestra, naime, udala se za Srbina, vodnika JNA, kojeg je i sam Miro fizički branio kada bi ga verbalno napadali njegovi sugrađani. Mirov „nacionalizam“ probudio se tek nakon njegovog odlaska na Goli otok i bijega u emigraciju.

Dokazi i činjenice o Mirovom ubojstvu

Da Mira Barešića nisu ubili Srbi i da nije točna informacija da je akcija u Miranjima Donjim dojavljena suprotnoj strani, dokazuju tri nepobitne činjenice. Prva je dokumentacija koja je nakon Oluje došla u ruke Marija Barišića, sudionika Domovinskog rata, a dao mu je Miro Petković, tadašnji vojni policajac iz Šibenika. U toj dokumentaciji iz Benkovca mogla su se naći izvješća koja iz dana u dan opisuju vojne aktivnosti na području Miranja Donjih, kao i na cijelom benkovačkom području koje je bilo pod kontrolom Srba iz tzv. SAO Krajine.

U toj dokumentaciji, gdje štab TO općine Benkovac šalje izvješća štabu TO SAO Krajine u Knin, opisuju se aktivnosti prije, za vrijeme, kao i poslije akcije u kojoj je poginuo Barešić. Iz dokumentacije je evidentno da suprotna, srpska strana nije znala za akciju, već je do sukoba došlo kada su srpski izviđači primijetili aktivnosti s hrvatske strane. Drugo, u izvješćima spominju samo jednog svojeg ranjenika, a uopće ne znaju da je netko poginuo s hrvatske strane, i na kraju, nakon što je srpska pastirica pronašla tijelo Mira Barešića, ne znaju da je to Barešić, već ga isporučuju hrvatskoj strani. Da su znali da je to bio Barešić, oni bi svakako taj događaj medijski-propagandno iskoristili, što bi im dobro došlo za podizanje morala svoje vojske. Tek četiri mjeseca nakon Mirove smrti srpske Večernje novosti objavljuju jednu vijest, bez službenih potvrda, da je Barešić „ubijen ili skriven“, a u Hrvatskoj, na zagrebačkom groblju Miroševac, Mira sahranjuju 12. kolovoza 1991. godine pod lažnim imenom Ante Katić. U povodom sahrane Mira Barešića, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak izjavljuje:

Dugo smo razmišljali gdje da ga pokopamo, i uz pristanak obitelji odlučeno je da to bude u Zagrebu na groblju Miroševac, pod tuđim imenom i prezimenom. Pokopan je kao Ante Katić. To smo napravili kako se ne bi podigao moral neprijatelju, a s druge strane Miro je bio pojam među našim borcima, pa bi na vijest da je ubijen pao njihov borbeni moral.

I Srbi pomažu rasvijetliti ubojstvo

Drugi dokaz koji objašnjava okolnosti u kojima je ubijen Miro Barešić odnosi se na pisani iskaz krunskog svjedoka koji je sudjelovao u sukobu u Miranjima Donjim, gdje je Miro izgubio život. Riječ je Željku Alavanji – tadašnjem vojniku SAO Krajine koji je u australskom Perthu dao pisanu izjavu suautoru knjige Metak u leđa za Mira Barešića – Ivici Bačiću. Željko Alavanja, koji je tom prilikom bio ranjen, opisuje vrlo detaljno kako je tekao sukob i koliko je ljudi bilo na čijim stranama. Taj dokument je iznimno važan jer će pomoći preciznoj rekonstrukciji cijele akcije i ovog događaja s obzirom da se sudionici oružanog sukoba, s hrvatske strane, ne mogu složiti niti uskladiti priču kako je akcija organizirana, kako je protekla i koliko je bilo neprijatelja sa suprotne strane. Čak se spominju brojke od 10-ak pa čak 500 do zuba naoružanih Srba.

Treća činjenica koja rasvjetljava likvidaciju Mira Barešića odnosi se na jednu njegovu večeru s glavnim hrvatskim obavještajcem, Josipom Perkovićem. Prema izjavi Joška Barešića, brata Mira Barešića, Perkoviću je Barešić sasvim otvoreno rekao da zna tko je on i što je radio u Hrvatskoj prije Domovinskog rata. Ali sada neće raditi ništa po tom pitanju već će se s njim obračunati nakon rata. Još mu je rekao da će se, ako pokuša nešto napraviti protiv njega, on osobno s njime obračunati. Jošku je detalje ovog razgovora rekao tjelohranitelj Mira Barešića koji ga je pratio nakon njegovog povratka u Hrvatsku.

Mnogi koji poznaju Josipa Perkovića i njegove metode rada, slažu se da si je ovom izjavom Miro Barešić potpisao smrtnu presudu i da je, zapravo, nakon tog sastanka pokrenuta akcija za Mirovo uklanjanje. Akciju su realizirali Josipu Perkoviću odani ljudi, koji su kasnije bili nagrađeni za taj gnusni čin. O tome je sve detaljnije napisano u spomenutoj knjizi – Metak u leđa za Mira Barešića autora D. Petričića, I. Bačića i A. Belaka.

Nužnost obnove istrage o smrti Mira Barešića

U povodu otkrivanja spomenika M. Barešiću u Slobodnoj Dalmaciji je prethodno objavljen članak u kojem se ukratko opisuju život i kontroverze oko Barišićeve pogibije. U tekstu je objavljena i izjava Barešićeva suborca koji je bio zajedno s njim u kobnoj akciji – Tvrtka Pašalića. Pašalić izjavljuje kako on i njegovi suborci znaju istinu, ali ne žele s njom izlaziti u javnost bez službene potvrde. Isto tako T. Pašalić izjavljuje da njihova kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja još uvijek stoji na Državnom odvjetništvu, iako su je još 1996. godine podnijeli Krunislavu Olujiću.

U ovih nekoliko rečenica T. Pašalić je pokazao da je ključna osoba koja ima vrlo neposredna spoznaje o Mirovoj smrti, ali je enigma zašto do danas još nije ispitan. Prije svega, T. Pašalić izjavljuje da „on i njegovi suborci znaju istinu, ali ne žele s njome izlaziti u javnost bez službene potvrde“. Dakle, ako Pašalić i suborci znaju istinu o smrti Barešića, a ne žele o tome govoriti, onda prikrivanjem kaznenog djela – čine drugo kazneno djelo. Nejasno je kakvu potvrdu povodom otkrivanja detalja o ubojstvu traže te od koga tu „potvrdu“ očekuju.

Nadalje, oni su 1996. godine podnijeli kazneno prijavu Državnom odvjetništvu protiv nepoznatog počinitelja i čekaju ishod, a u prethodnoj rečenici izjavljuje da on i njegovi prijatelji znaju istinu. Logično je pitanje, ako on i prijatelji znaju istinu, zašto prijavu nisu podnijeli protiv poznatog počinitelja, a ne protiv nepoznatog. Moglo bi se zaključiti kako T. Pašalić zasigurno zna istinu oko Mirove smrti, ali pokušava sebe i nekoliko svojih suboraca zaštititi od, najblaže rečeno, neugodnosti.

Isto tako, T. Pašalić izjavljuje neistinu kada kaže da se po pitanju njegove prijave ništa nije poduzelo. Naime, u dopisu Županijskog državnog odvjetništva iz Zadra od 12. rujna 2013., kojeg potpisuje državni odvjetnik Ivan Galović, nedvojbeno piše kako je slučaj o likvidaciji Mira Barešića stavljen ad acta. U prvoj rečenici piše: Temeljem brojnih i vrlo temeljito provedenih izvida nedvojbeno je utvrđeno da je Miro Barešić poginuo u diverzantskoj akciji na tad okupiranom području, u sukobu s neprijateljskim oružanim formacijama.

U nastavku dopisa slijede „brojne izjave brojnih svjedoka“ koje je ŽDO ispitao, a koje potvrđuju prethodnu tezu, ali istina je drukčija. U Galovićevom dopisu spominju se inicijali desetak osoba koje su navodno ispitane, ali to nije točno. Detaljnom provjerom osoba, čiji se inicijali spominju u dopisu, Ivica Bačić je saznao da nitko iz ŽDO-a Zadar nije ni na koji način stupio u kontakt s njima niti su dale bilo kakvu izjavu. Prema tome, može se zaključiti da županijski državni odvjetnik Ivan Galović laže!

Ovakvim odgovorom i stavom Galović je pokazao da se stavio na stranu onih koji žele zataškati nejasne okolnosti pod kojima je izgubio život Miro Barešić i neposredno štiti Barešićevog likvidatora.

Istina će izaći na vidjelo

Ovdje treba spomenuti još trojicu hrvatskih vojnika koji su poginuli kao kolateralne žrtve Barišićeve likvidacije: Zdeslava Turića, Franu Bokanovića i Milana Pandžića. Njihova smrt bila je potrebna kako bi se javnosti prezentiralo da Miro Barešić nije poginuo sam te da su ostale žrtve pokazatelj koliko je to bio snažan oružani sukob. Prava istina je ta da su ova trojica poginula u mjestu Pristeg, desetak kilometara od mjesta gdje je poginuo Miro. Isto tako, zbog Mira Barešića život je izgubio i Mladen Mustač, koji se najvjerojatnije, nalazio preblizu Mira Barešića u trenutno njegove likvidacije te je previše vidio. Mladen je poginuo mjesec dana nakon akcije u Miranjima, a život je izgubio u prometnoj nesreći onakvog tipa kakve su spomenute na početku teksta.

Enigmu Barešićeve smrti rješava i odgovor Franje Tuđmana bivšem političkom emigrantu Tomislavu Kroli. Krolo je tražio Tuđmana za pomoć političkom emigrantu Stipi Bilandžiću. Tuđman mu je tom prilikom rekao:

Gospodine Krolo, a dovedite ga pa ćemo ga dati Perkoviću i Mustaču. Pa će završiti kao i njegov prethodnik Miro Barešić.

Kako bi se rasvijetlila smrt Mira Barešića nužno je obaviti ekshumaciju njegovih posmrtnih ostataka da bi se utvrdio uzrok smrti, što nije napravljeno u Zadru nakon što su Srbi vratili njegovo tijelo. Isto tako ekshumacija bi pokazala jesu li se u Barešićevom tijelu nalazile neke supstance koje su mu umrtvile reflekse i koncentraciju što mu je u akciji bilo nužno potrebno.

Ekshumacija i saslušanje njegovih suboraca zauvijek će eliminirati sve nepoznanice vezane uz njegovu smrt i, nažalost, potvrdit će ono što piše u naslovu ovog članka.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-sjeni-izbora-atlantic-grupa-zeli-preuzeti-podravku/911118.aspx

*U prvotnoj verziji naslova članka bez valjane osnove se, uzimajući u obzir samo pad prodaje i dobiti u 2016. godini, Atlantic Grupu opisalo kao 'gubitašku'. Atlantic Grupa je u tom periodu ostvarila prihode od prodaje od 2,5 milijardi kuna. Navedeni pad prodaje uzrokovan je prekidom suradnje s najvećim kupcem privatne robne marke u segmentu Sportske i aktivne prodaje te, u manjoj mjeri, deprecijacijom ruske rublje i srpskog dinara. Izuzmu li se navedeni efekti, prihodi od prodaje u odnosu na isti period lani rasli su 5,2 posto. Propust je ispravljen te je postavljen novi naslov. Ispričavamo se čitateljima i Atlantic Grupi zbog učinjenog propusta.

U HRVATSKIM medijima zadnjih se tjedana intenzivno spekulira o navodnom interesu dijela mirovinskih fondova za spajanjem Atlantic Grupe i koprivničke Podravke. Epodravina tako piše kako se među nagađanjima nalazi i mogućnost tajnog plana preuzimanja Podravke od strane šefa Atlantic grupe Emila Tedeschija, i to u sjeni izbora kroz zahvat zamjene dionica.

I dok aktualno vodstvo Podravke nije sklono takvim idejama, iz Atlantic Grupe otvoreno podržavaju spajanje, naglašavajući kako je Atlantic još 2009. godine iskazao interes za kupnju državnog udjela u Podravki.

Protivnici takvog poteza ističu kako je moment za preuzimanje ili spajanje promašen, s obzirom da Podravka ostvaruje rekordne rezultate poslovanja (97,3 milijuna kuna neto dobiti u prvoj polovici ove godine), dok je Atlantic Grupa u prvoj polovici 2016. godine zabilježila pad prodaje i dobiti. Usto, vodstvo Koprivnice je u više navrata izrazilo strah od gubitka radnih mjesta i doprinosa Podravke lokalnoj ekonomiji.

V.d. gradonačelnika Koprivnice, SDP-ov Mišel Jakšić, ističe kako je u proteklih nekoliko mjeseci vođenja zemlje od strane HDZ-a, MOST-a i HSS-a dovelo do toga da se događaju čudne stvari oko Podravke.

Jakšić protiv selidbe sjedišta i radnih mjesta iz Koprivnice

"Svjedočili smo tome da je Podravka zamalo stržena na telefonskoj aukciji i zatim potezu očajnika na skupštini dioničara gdje je predstavnik države došao s kontra prijedlogom Nadzornog odbora, što nije prošlo", kazao je Jakšić, dodajući kako su i do njega doprle spekulacije o tome da se sprema privatizacija Podravke pod velom izbora, dok su ljudi na godišnjim odmorima.

"Naravno da nas to kao lokalnu vlast ne zadovoljava, jer je daljnja komunikacija išla u smjeru toga da bi se uprava i sjedište trebalo seliti u Zagreb", ističe, dodajući kako nije sporno da Podravka mora biti internacionalna tvrtka.

"No, nismo za to da se napiše biblija poslovanja Podravke te da u upravi i izvršnom menadžmentu ne smije biti baš nitko iz Koprivnice i Podravine. Sustavi koji se dovode u korelaciju s Podravkom su u padu poslovanja i pitanje je čiji je interes da Podravka postane dio drugog sustava, dok paralelno s ovakvim trendovima poslovanja bi za godinu dvije, mogla preuzimati te sustave ili dijelove sustava", upozorava.

Bivši predsjednik Nadzornog odbora Podravke Ljubo Jurčić za Index je kazao kako bi takav potez od strane mirovinskih fondova dugoročno bio špekulativan.

Jurčić: To bi dugoročno bio špekulativni posao

"Logično je da fondovi žele ulagati u profitabilna poduzeća, jer im to povećava prinos. Ali tu je bitno da se rade dugoročna ulaganja, a pitanje je kako bi u dugom roku izgledala kombinacija Podravke i Atlantica.

Čak i ako bi u kratkome roku to bilo dobro, dugoročno gledajući - to je tipično špekulativni posao u koji mirovinski fondovi ne bi trebali ići.

Mirovinski fondovi bi po definiciji trebali ulagati tamo gdje je im je jasna dugoročna vrijednost, u energentsku industriju, infrastrukturu, firme koje će živjeti za 40 do 50 godina kada ljudi odu u mirovinu, prirodne monopole", kazao je Jurčić za Index.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/ivo-lucic-psi-politicke-tranzicije-i-njihova-braca-po-mrznji-i-gluposti-1106170

Hrvatsku destabiliziraju rame uz rame marširajući politički 'nehrvati', 'antihrvati' i 'desničari' i ustaše za pare

Golema većina hrvatskog naroda (građana) ne pripada krajnostima i umjesto bolje prošlosti htjeli bi bolju sadašnjost i još bolju budućnost

Kada je Hrvatska izišla iz Jugoslavije, iz Hrvatske su otišli (izbjegli) mnogi Srbi koji nisu htjeli (mogli) živjeti u hrvatskoj državi, a nisu uspjeli od dijela njezina teritorija napraviti Srbiju ili Srpsku krajinu. Istovremeno, u Hrvatskoj su ostali mnogi politički „nehrvati“ i „antihrvati“ (različitog, pa i hrvatskog etničkog podrijetla) koji također nisu htjeli živjeti u hrvatskoj državi i čekali su da ih JNA (ili bilo tko) oslobodi. Oni se nisu kompromitirali sudjelovanjem u vojnim napadima na Hrvatsku Oni su „građani“, „kozmopoliti“, „groze“ se rata, tog „ludila“ u kojem „nisu htjeli sudjelovati“. A zapravo su i te kako sudjelovali i još uvijek sudjeluju nazivajući obranu domovine „ludilom“, sijući defetizam, kritizirajući, vrijeđajući i kriminalizirajući branitelje.

Danas po svojoj mjeri pokušavaju od Hrvatske napraviti „društveno-političku zajednicu“ bez ikakva sadržaja, tradicije, duha ili emocije. Oni nastoje isprazniti Hrvatsku od svakog hrvatstva, a Hrvate pretvoriti u bezlične „porezne obveznike“, „građane“ ili pak nositelje OIB-a.

U tom nastojanju (zlo)upotrebljavaju „kulturu“, školstvo (kurikulum), medije, Vladine i nevladine udruge, antifašizam, manjinske politike itd. Ali sve to nije dovoljno. Da bi taj naum uspio, potrebno je destabilizirati hrvatsku državu, razoriti društvo, obezvrijediti institucije i pojedince, unijeti nepovjerenje, beznađe, defetizam, osjećaj nemoći i zaključak kako je Republika Hrvatska „povijesna pogreška“, „nepotreban eksperiment“, „slučajna država“, „(klero)fašistička tvorevina“, uglavnom „propala stvar“. Uz to ide i „podsjećanje“ na to da je nekada „bilo bolje“. Zašto se onda ne bismo vratili u prošlost koja je bila bolja od sadašnjosti? Zašto se ne bismo vratili u mladost, jugoslavensku arkadiju gdje su tobože tekli med i mlijeko, gdje su svi bili zaposleni i nitko nije odlazio raditi u inozemstvo. Svi su išli na ljetovanja i zimovanja, dobivali stanove od države, uživali u radnim akcijama, u bratstvu i jedinstvu, a sve pod zaštitom svemoćne Udbe i jugoslavenske komunističke armije – treće ili četvrte vojne sile u Europi. Zašto ne bismo čvršće povezali „region“, „ove prostore“, „naše zemlje“ i „naše narode“, pitaju nas svakodnevno stari i mladi „antifašisti“, “kozmopoliti“, „otvorenodruštvaši“, „anarhisti“, „socijalisti“, „ljevičari“, „građanska avangarda“. Svi oni poput krpelja, čvrsto prikačeni na državni proračun, očekuju da ćemo već jednom, sliježući ramenima, bezvoljni i razočarani, odustati od svoje države i prihvatiti njihove ideje i njihovu državu – njihovu, bez obzira na formu.

Nisu svi gore nabrojeni jedini koji destabiliziraju Republiku Hrvatsku i koji je žele utopiti u svojim utopijama. Rame uz rame s njima marširaju i „pravi Hrvati“, „desničari“, paraustaše, odnosno paradni ustaše ili ustaše za pare – pristaše jedne druge utopije – Nezavisne Države Hrvatske. I za njih je Republika Hrvatska „povijesna pogreška“ koju su stvorili i njome vladaju „udbaši“ i „Jugoslaveni“. „Tuđman je Udbin projekt“, kliče frustrirana intelektualna perjanica gore opisanih, neuspješni kandidat za svaku ozbiljniju funkciju u Hrvatskoj, potvrđujući upravo ono u što nas udbaši već dugo i na razne načine pokušavaju uvjeriti.

Nerealizirane, iskompleksirane, neprepoznate i nepriznate „nacionalne veličine“ s friziranim biografijama (i bibliografijama) lažu o sebi, lažu o Hrvatskoj, lažu o Tuđmanu, lažu o ratnim „izdajama“ i „prodajama“, o domoljublju i svojim „junačkim djelima“. Kada je padao Vukovar, htjeli su jurišati na Banske dvore. Tužakali su Hrvatsku stranim državama i njihovim „nedržavnim“ organizacijama. Isti su, ako ne i gori nego njihovi komunistički antipodi. Ne valja Hrvatska kojom oni ne vladaju! Ne valja Hrvatska u kojoj oni i njihovi ne prolaze na svim natječajima! To je ono što se prikriva ideološkim dimnim zavjesama; što će im Hrvatska ako u njoj nisu Foča i Novi Pazar s dva-tri milijuna „Hrvata islamske vjeroispovijesti“.

Što će im Hrvatska ako joj je prvo polje u grbu crveno, a trgovi u nekim gradovima (odlukom nadležnih skupština) zovu se imenom J. B. Tita. Što će im Hrvatska u kojoj ne mogu postrojavati stranačku vojsku u crnim odorama, uzvikivati „stari hrvatski pozdrav“ i „mjeriti kukuruz“. Jedno je bilo tako pozdravljati u NUštru 1991. pod granatama, a sasvim drugo u FrankfUrtu 2016. uz roštilj i pivo. Oni iz Nuštra zaslužuju razumijevanje, a ovi iz Frankfurta samo prijezir jer nanose štetu Hrvatskoj i potpuno je nevažno rade li to s namjerom ili iz inata i gluposti.

Oni koji nisu dostojni pobjede u Domovinskom ratu, koja nam nudi slobodu, ali s njom i odgovornost; oni koji tu pobjedu i ne smatraju svojom jer nisu ostvarili politički cilj/iluziju ili osobne ciljeve – predsjedničko ili ministarsko mjesto, ravnateljstvo, mjesto na listi, traže utjehu i utočište u samoviktimizaciji i patetici davnih poraza koji ni na što ne obvezuju, a najmanje na racionalnost i odgovornost. Ne treba zanemariti ni ideološko/političko poduzetništvo, odnosno ekonomsku isplativost „paraustašovanja“ (kao i brata mu blizanca „antifašizma“) na što ukazuje i činjenica da je „pravaških“ strančica skoro koliko i „nevladinih udruga“, a skupa ih je više nego OPG-ova na kojima pošteni ljudi teško rade.

Golema većina hrvatskog naroda (građana) ne pripada opisanim krajnostima i umjesto bolje prošlosti htjeli bi bolju sadašnjost i još bolju budućnost. Oni ne žele grobišta svojih predaka pretvarati u staništa za svoju djecu. Republika Hrvatska je neovisna država, punopravna članica Europske unije i NATO-a. Naš je glavni grad Zagreb, a sjedište organizacija čiji smo članovi su u Bruxellesu, a ne u Beogradu. To je glavni grad Republike Srbije koja nam je susjedna zemlja, kao što su to Mađarska, Slovenija, Italija, Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Od njih nas dijele državne granice, a povezuje nas povijest – pripadanje zajedničkim carstvima ili državama, povezuju nas savezi ili međusobni ratovi. S nekima od susjednih država, osim prošlosti, veže nas i sadašnjost; Italija, Mađarska i Slovenija također su članice EU i NATO-a. Na jarbolima pred našim državnim institucijama, pored nacionalnih, iste su zastave.

Većina naših ljudi, potpuno svjesna navedenog i te kako cijeni našu suverenost, kao i činjenicu da nikada više nećemo biti u bilo kakvom „jugoslavenskom“ ili „balkanskom“ savezu. Zato se i ne osvrću na srbijanske note (ni diplomatske/Dačić ni muzičke/Ceca) niti strahuju od njihove „regionalne nadležnosti“ na području „čitave Jugoslavije“ s kojom Srbija naravno „nema ništa“ kada ih se pita za napade na Hrvatsku. Potrebno je još samo da naša politička vodstva, naše društvene elite postanu svjesni naše slobode, snage i mogućnosti. Za početak je dovoljno da naše Državno odvjetništvo doista postane državno i napokon počne raditi svoj posao – progoniti odgovorne za napade na državu, za masovna ubojstva i razaranja (kao i za sva ostala kaznena djela, po redu, a ne po političkim narudžbama ili potrebama). Tada bi i ratni huškači koji su nam prijetili i poručivali kako Glina nikada neće biti u Hrvatskoj bili tiši, a o vojvodama i raznim „ministrima“ koji nam strašno zamjeraju i nikad nam neće oprostiti što smo se obranili i što smo preživjeli njihove napade da ne govorimo. Tada bi i „psi političke tranzicije“ u Hrvatskoj, njihova braća po mržnji i gluposti, postali potpuno društveno irelevantni.

Dobro slusajte i gledajte.


Zar vam to izgleda na Totalitarni sistem?


Valter

http://www.index.hr/vijesti/clanak/dan-kada-su-sve-maske-pale/915605.aspx

NIKADA se u protekle dvije godine onaj uljuđeni dio Hrvatske, onaj građanski i civilizirani dio, nije osjećao jadnije, izdanije i prevarenije kao danas. Istina, zgražali smo se nad daleko gorim stvarima, dostojanstveno otrpjeli provalu primitivizma, otvoreno veličanje fašizma i povampireni klerikalni desant na vlast, mirno smo s tikovima u kutu očiju promatrali kako medijima, državnim dalekovidnicama onaniraju revizori povijesti, kako nas zagađuju svojom gubitničkom propagandom i kako polako, ali sigurno gubimo svaku natruhu ljevice koja se povukla u mišje rupe.

Šest mjeseci divljačkog napada na sve civilizirane zasade i povijesne činjenice izdržali smo, kažem, s tikovima u kutu očiju. Šest mjeseci smo bezuspješno očekivali da se pojavi vođa oporbe koji je nestao sa post - izbornog skupa svoje stranke žurno odgovarajući na hitan poziv u nepoznatom smjeru nakon veličanstvene gubitničke kampanje u kojoj su skupovi SDP- a izgledali u dlaku isto kao i skupovi HDZ-a u susjednim dvoranama.

Šest mjeseci je hrvatsko društvo bilo suočeno s pogubnim divljanjem radikalno desne opcije pod vodstvom najvećeg domoljuba među njima koji će se pokazati najvećim izdajnikom, šest mjeseci jedne politike koja je točno znala što želi, kako i na koji način to postići i kako devastirati građansko društvo u što kraćem vremenu.

Šest mjeseci ta je i takva politika tražila takmaca, tražila vođu oporbe koji će se oglasiti sa ljevice. Ulogu vođe preuzeo je član Predsjedništva SDP-a i saborski zastupnik Peđa Grbin koji se kroz taj period nosio praktički sam i izložen kritikama od strane desnice koja je preuzela državnu televiziju pučom u kojem je glavom platilo sedamdeset ljudi, devastirala ključne resore i na koncu se prelomila na kurikuralnoj reformi suočena sa, po prvi put građanskim društvom koje je izašlo na ulice.

Brigadir Peđa odradio je posao za gazdu Zorana

Brigadir Peđa odradio je posao za gazdu Zorana i vjerojatno dobro učvrstio svoju poziciju u stranci koja se iznenada ukazala hrvatskoj javnosti unaprijed dijeleći fotelje buduće Vlade koju će konstituirati u rujnu. HSS je stranka koja je odabrala umjeren, srednji put na tradiciji radićevštine i drago mi je da su s nama u koaliciji, izjavio je Milanović ukazavši se konačno hrvatskoj javnosti naglašavajući ponovo kako objedinjuje lijevi centar i kako sada na miru mogu razgovarati o programu i načinu na koji će se podijeliti pojedini resori.

Onaj poljoprivrede pripao bi HSS- u. Stabilnost, sigurnost, komopetentnost, uzviknuo je naš junak građanske, civilizirane Hrvatske i mahnuo novinarima odlazeći sa prve tiskovne konferencije nakon nekoliko mjeseci. Ljevica se napokon konsolidirala i izašla iz mišje rupe, uzdahnuli su mnogi, no ne i svi.

Naime, vodeći lijevi intelektualci, koji nisu proteklih šest mjeseci glumili Oca na službenom putu već se aktivno borili protiv divljanja desnice i pridonijeli tom borbom da ista ode s vlasti, ukazali su Milanoviću na propuste i na lošu politiku koja je, po njihovom mišljenju, upravo ljevicu stavila u ulogu autsajdera. U potpisu ljudi koji su iznijeli svoje viđenje ljevice i socijaldemokracije, te načina kako ona mora funkcionirati nalazila su se respektabilna intelektualna imena sklona lijevoj opciji među kojima su bili Velimir Visković, Dragan Markovina, Zoran Pusić, Štefica Galić i mnogi drugi.

Kao glavne i bitne stavke smijera u kojem bi Hrvatska nužno trebala krenuti predvođena Narodnom koalicijom nalazila se tako zaštita temeljnih ljudskih prava i unapređenje civilizacijskih standarda, među kojima su sprečavanje svake ljudske diskriminacije po bilo kojoj osnovi, uvođenje efikasnijih zakonskih regulativa i hitno suzbijanje nasilja u hrvatskom društvu.

Političko nasilje

Političko nasilje, koje se ne rijetko podvlači kao pravo na drugačije mišljenje, nasilje u školama kao i ono obiteljsko, djelotvorno pravosuđe, koje po njima ne funkcionira, nultu toleranciju na korupciju kao i pravedan odnos prema organizacijama civilnog društva. Nezavisni mediji, kako je podcrtano, ključan su i bitan čimbenik demokratskog društva i potrebno je uvesti praksu demokratskog svijeta koja slobodu medija vidi kao osnovu demokracije.

Veće socijalne pravednosti u društvu, zaštitu i unapređenje prava radnika, kvalitetno i dostupno zdravstvo svima, ne samo privilegiranima, zaštitu hendikepiranih, nemoćnih i svih onih kojima je pomoć državnih institucija neophodna. Razvoj kritičnog duha kod mladih, intelektualci su postavili kao ulitimativan čin i potrebu, odupiranje političkim demagozima i revidiranju povijesti u političke svrhe, a vjeronauk uvesti kao slobodan izbor u odgovarajućim vjerskim ustanovama, ne u školi.

Važan je i odnos prema neobnovljivim izvorima energije, prema šumama i vodama, prema prirodi čiji smo dio i kao veliku stavku, vratiti kulturu kulturnjacima, ljudima struke te sanirati štetu koju je izvela aktualna tehnička vlast.

Iz kulture isključiti sve elemente koji dijele isključive i nacionalističke – klerikalne svjetonazore i to staviti kao prioritet.

Prioritet.

Otac na službenom putu

Treba li naglasiti da Otac na službenom putu u svim svojim ukazanjima proteklih tjedana nije ni rječju spomenuo proglas istaknutih intelektualaca ljevice za novu socijaldemokratsku politiku, već se bazirao na kadroviranje, koaliranje i strukturu svoje stranke iz koje se ubrzano raspuštao kadrove, pa čak i pojedine ogranke kao što se to dogodilo u Splitu. Milanović nije ni jednu od tih važnih stavki spomenuo u bilo kojem dosadašnjem ukazanju javnosti već se u svom stilu okrenuo trgovini, osvajanju izbora na temelju brojnosti koalicije i uobičajenom kadroviranju.

Svjetonazorska pitanja, upitali smo Milanovića tragajući Zagrebom za njim, kao što smo iste stvari pitali sve bivše ministre, sve bivše političke aktere koji su ovu zemlju uz velika obećanja doveli na rub bankrota i u situaciju da se njeni građani srame kakvu smo sliku odašiljali u svijet proteklih mjeseci. Sram koji je u konačnici eruptirao sa 40 000 ljudi na Jelačić Placu revoltiranih putem kojim ovakva Hrvatska ide.

Kada su onomad, a lipanj je mjesec bio prve godine mandata SDP-a, na Prideu u Splitu mladi fašisti pretukli organizatora istog, i nas u koloni ponosa i podrške toj nezaštićenoj manjini zasuli kamenicama, izgubio sam živce, jednog sam koji me pljunuo mimo pripadnika snaga specijalne policije pokušao dohvatiti.

Zoran Milanović je tog dana mirno je ispijao svoju podnevnu kavu na Cvjetnom sunčanih naočala zataknutih za čelo promatrajući kumice kako nose povrće s placa.

Kada se onomad fašizam otvoreno uvukao u privatni sektor udarivši na sindikate i prava radnika izgubio sam živce i napisao gospodinu Milanoviću da pogoduje kapitalu i bez obzira na ode takozvanom slobodnom tržištu, liberalizira prostor u kojem djeluju deklarirani desničari, te da nacionalistička ideologija i korporativni interesi imaju čudnu simbiozu za vrijeme njegova mandata, Milanović nije tada, pogađate, kurcem mrdnuo već je otvoreno okrupnjavanje kapitala kroz deklatantno rušenje radničkih prava nazvao, hrvatskim rastom i akumulacijom kapitala koje će napuniti ionako klimav proračun. Upravo taj dan na Cvjetnom kamere Nove TV zatekle su ga kako se mirno osvježava mineralnom u društvu svog školskog kolege Tedeschija.

Cilj opravdava sredstva

Gospodinu Milanoviću tada je cilj opravdavao sredstva. Razloga da izgube živce imali su samo oni koji nisu razumjeli zašto gospodin šef oporbe ne gubi svoje na podnevnoj kavi na Cvjetnom trgu. Tada ga, zanimljivo, nitko od novinara nije tražio da objasni građanskom dijelu Hrvatske koji se kurac događa. Nitko od novinara koji će se niti godinu dana kasnije fino infiltrirati u sve vodeće novinske kuće pod vlasništvom EPH. O Slobodnoj Dalmaciji da ne govorimo.

Kada su na nogometnim stadionima izvikivani fašistički pozdravi od strane sportaša i kada je i pravosuđu postalo jasno da se cijeli svijet zgraža, osuđuje i piše o divljanju neonacista u Hrvatskoj, a na travnjacima stadiona osvitali fašistički simboli, ja sam izgubio živce i pisao o tome uvaženom Premijeru. Pogađate, Milanović je čuvao svoje živce za kudikamo važnije stvari, promatranje kumica kako odnose na plac svoje zavežljaje s povrćem. Kada se smisao njegove vlade na kraju pretvorio uz narcisoidne provale bijesa u nacionalizam koji ima prihvatljivo lice, dakle svojevrstan hibrid korporativne lijeve opcije koja bi zapošljavala pet stotina radnika tjedno nacionalističkim kapitalistima i mahnito osigurava svojim parazitima egzistenciju po državnim službama, ja sam izgubio živce.

Milanovića takve trice i kučine nisu izbacile iz takta.

Sve se to odvijalo duboko u mandatu vladavine SDP-a kada ono što će se dogoditi gubitkom izbora nikome nije bilo niti u primisli. Takvu noćnu moru teško je tada bilo iti zamisliti. No neki su je predviđali s jezom u kostima. Među takvima sam bio i sam, među takvima su bili upravo lijevi intelektualci koji su i sastavili proglas za nove izbore u rujnu.

Fašisti zauzimaju medije

Kada su nacionalisti i deklarirani fašisti preuzeli uredništva vodećih medija u Hrvatskoj i otvorenom represijom nasrnuli na novinare, konkretno na Borisa Dežulovića i Borisa Pavelića, ne da sam izgubio živce, nego sam popizdio i konkretno prozvao gospodina Milanovića da mi odgovori kako za vrijeme obnašanja aktualne vlasti dozvoljava da mu fašisti zauzimaju medije i vrše klasičnu odmazdu, kako nad slobodnim novinarima tako i na samu profesiju koja bi se u demokratskom društvu trebala imati zaštitu od aktualne lijeve Vlade.

Milanović je taj dan kopao nos na Cvjetnom trgu promatrajući kumice kako odlaze na plac.

Takve trice i kučine nisu našem Ocu na službenom putu uspjele dignuti živce, a točno je godina dana prije izbora na kojima će Domoljubna koalicija u savezu sa Mostom kojeg je, po navodima Bože Petrova upravo Milanović izigrao i zajebao, preuzeti vlast u zemlji.

Kada je onomad u situaciji kada je pritiskom na pravosuđe mogao jednu zločinačku organizaciju vratiti u barake iz kojih je ispuzla Milanović je dopustio da se ista na valu nacionalizma vrati u političko sedlo i ozbiljno mu ugrozi novi mandat. I naravno da je Milanović vrtio očima ne priznavši krivicu zbog te činjenice koju će isti dan gadljivo objasniti u tjedniku “Nacional” kao pobjedu demokracije, nastavio ignorirati fašiste i kriminalce, pogađate već, promatrajući kumice s placa, a ja sam izgubio živce kao što sam ih izgubio i izlaskom Sanadera i Vidoševića iz zatvora, da ne govorim Horvatinčića koji je ubio nedužne ljude i mirno na Euru sjedio u počasnoj loži uz Mamića i Šukera.

No već je ionako bilo kasno da očekujem kako će gospodin Milanović svoje živce izgubiti zbog takvih trica i kučina zbog kojih smo ih gubili mi, manjina, zadnje natruhe građanskog, civiliziranog društva u Hrvatskoj koja je polako klizila u nacionalistički mrak.

Milanović koji je otvorenim ostavio i opciju da koalira sa Branimirom Glavašom i njegovom fašističkom Sokolskom Gardom, Milanović koji ne želi koalirati sa osuđenim kriminalcima, a u svojim redovima ima jednog (Fižulića), nestao je sa lica zemlje dok je bezuspješno za njim tragala čitava uljuđena građanska ljevica.

Dan kad su sve maske pale

Milanović se pojavio danas, osam mjeseci iza bezuspješnog pokušaja prevare Mosta i preuzimanja vlasti u zemlji, prevare kako je vidio Most naravno, ali i svi koji su vidjeli dalje od nosa.

No ono najgore što je Milanović uradio, bolje rečeno ono što nije uradio, kroz hibernaciju protekle četiri godine, pogodovanje je kapitalu i bez obzira na ode takozvanom slobodnom tržištu koje navodno ima čudesno svojstvo da liberalizira prostor na kojemu djeluje, SDP je postao njegov zaštitni znak i pregaoc.

Nacionalistička ideologija i korporativni interesi uopće nisu međusobno suprotstavljeni u modernom Milanovićevom svijetu već se naprotiv nadopunjuju i pronašli su zanimljive suživote blagoslovom stranke koja se voli nazivati lijevom i socijalnom.

Svo licemjerje Milanovićeve Vlade ogledalo se u logici okrupnjivanja kapitala koji se adaptirao kroz sve Vlade u poslijednjih dvadeset godina i ostvario monopol preko kojega je realizirao vlastite interese i uvećao profit bezumnom akumulacijom kapitala koji siše nepokretno gospodarstvo. Kadroviranje vjernih birača ( koji slikaju mobitelom glasačke listiće), sječa onih koji ne vide u velikom vođi mesiju ljevice, pogodovanje kapitalizmu i toleriranje ispada klera bili su slika zadnje godine vlasti koalicije sa SDP-om na čelu.

Osim toga, danas je sasvim pogrešno promatrati nositelje političke i ekonomske moći kao razdvojene formacije, jer se radi o korporativnom aparatu kojim upravlja jedna te ista oligarhijska struktura i tu leži sličnost koja je postala identična čak i na predizbornim skupovima i u identičnoj retorici. Upravo Milanovićevom zaslugom socijal - demokratska stranka našla se u centru.

Četverogodišnja hibernacija

Pamti li tko zadnji predizborni skup Milanovića i njegovog SDP-a? U dlaku je ta dvorana izgledala kao i ona susjedna – HDZ- ova.

Četverogodišnja hibernacija i eklatantna manifestacija političkog kukavičluka obilježile su SDP koji se probudio prije devet mjeseci shvativši da ankete ne slute na dobro.

Zaklinjanje u hrvatstvo, izdaja zadnjih natruha lijevih ideala, bezuvjetno služenje krupnom kapitalu kao i oportunističko povlađivanje masivnoj i parazitskoj birokraciji ( o suludom kadroviranju da ne govorimo) loše su strane prošlog mandata Zorana Milanovića koji je radi njih i izgubio izbore, koji je počivao do predizborne kampanje na umjerenosti kao najradikalnijoj komponenti čiji se smisao na kraju pretvorio uz narcisoidne provale bijesa u nacionalizam koji je imao prihvatljivo lice, dakle svojevrstan hibrid korporativne lijeve opcije koja ima za cilj zapošljavati pet stotina radnika tjedno nacionalističkim kapitalistima.

No nikada se u protekle dvije godine onaj uljuđeni dio Hrvatske, onaj građanski i civilizirani dio, nije osjećao jadnije, izdanije i prevarenije kao danas. Istina, zgražali smo se nad daleko gorim stvarima, dostojanstveno otrpjeli provalu primitivizma, otvoreno veličanje fašizma i povampireni klerikalni desant na vlast, mirno smo s tikovima u kutu očiju promatrali kako medijima, državnim dalekovidnicama onaniraju revizori povijesti, kako nas zagađuju svojom gubitničkom propagandom i kako polako, ali sigurno gubimo svaku natruhu ljevice koja se povukla u mišje rupe.

No danas su sve maske pale.

Danas nas je Otac na službenom putu napokon sve uvjerio puštajući proziran spin curenja snimke susreta sa braniteljima u ono što smo svi znali, ali se u biranju manjeg zla nismo usuđivali spomenuti. Nismo se usuđivali spomenuti da je Zoran Milanović promašaj, promašaj svega građanskoga i civiliziranoga, promašaj koji se svojom huliganskom retorikom svrstava uz bok svih onih koji su nas u proteklih godinu dana osramotili, zabrinuli, zaprepastili i doveli u situaciju da zbilja svoju zemlju ne možemo više zvati svojom, zvati uljuđenom, zvati ugodnom za život, zvati civiliziranom.

Pravo lice Zorana Milanovića

Jeftinim populizmom i krajnje degutantnim podilaženjem desnici ( fućka mi se za fašističke pozdrave) Zoran Milanović napokon je pokazao svoje pravo lice kupujući glasove desnice nauštrb naših glasova za koje je procjenio da su beznačajni, da su zanemarivi i da smo mi manjina, manjina u zemlji kojoj dominiraju nacionalisti. Ako je u pravu, tj. ako su u pravu njegove PR službe, mi građani drugog reda nastavit ćemo svoju borbu vjerujući u budućnost ove zemlje koja mora biti budućnost priključka sa civilizacijom. Nastavit ćemo svoju borbu kroz zadnje izdanke slobodnih medija savršeno svjesni da ovaj put pred nama stoji nova koalicija istih, identičnih, koja je napokon skinula maske i pokazala svoje pravo lice. Ono slugansko kapitalizmu, kapitalizmu koji se hrani nacionalizmom, krizama sa susjedima i strahom za egzistenciju.

No, ako je u krivu, ako je loše procjenio i ovaj spin mu donese još veći prezir desnice Zoran Milanović mogao bi izgubiti izbore i konačno pasti sa trona SDP-a. Ni koalicija s HDZ-om neće mu pomoći tada u ostanku na vlasti u vlastitoj stranci. No, to nama s tikovima u očima ama baš ništa ne znači jer nas čeka sumorna jesen u kojoj nikada nismo bili ovako poniženi, ovako jadni i ovako sigurni da nam osim pljuvanja u glasački listić ništa drugo ne preostaje.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

[url=agazin/savjeti-pravnika/vodic-za-voznju-automobila-sa-stranim-registracijama/5582]agazin/savjeti-pravnika/vodic-za-voznju-automobila-sa-stranim-registracijama/5582[/url]

DOBRO PROCITAJTE OVO. Da nebude, nisam znao.


Vodič za vožnju automobila sa stranim registracijama

Može li osoba koja ima otvorenu tvrtku u drugoj državi, te automobil koji je na stranoj državi upravljati tim vozilom stranih registracija ako je ono u vlasništvu hrvatskog državljana i tj. može li tim vozilom upravljati u HR? Koliko dugo mogu voziti automobil s HR registracijskim tablicama i našom vozačkom dozvolom u stranoj državi, te mogu li u stranoj državi voziti auto stranih registarskih tablica? Radim u stranoj državi gdje imam radnu i boravišnu dozvolu i planiram kupiti automobil pa me zanima mogu li članovi moje uže obitelji voziti taj automobil stranih registracijskih tablica?

Odredbe Istanbulske konvencije o privremenom uvozu vozila (Aneks C) primjenjuje se i nakon ulaska RH u EU. Dakle, pravo na privremeni uvoz vozila bez plaćanja carinskih davanja mogu se ostvariti u slučaju kod korištenja vozila za privatnu uporabu:
• moraju biti registrirana na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza
• moraju biti registrirana na ime osobe sa sjedištem ili prebivalištem na teritoriju druge države
• moraju ih uvesti i koristiti osobe koje žive na tom teritoriju

Svaka ostala uporaba (vožnja državljanina RH uz punomoć osobe iz druge države) predstavlja kao i dosad carinski prekršaj prema stavu Carinske uprave.

Uporaba strane robe na carinskom području Republike Hrvatske – u konkretnom slučaju automobila sa stranim registracijskim oznakama može se dozvoliti u okviru postupka privremenog uvoza. U smislu carinskih propisa, postupak privremenog uvoza omogućava privremeni uvoz robe s uvjetnim oslobođenjem od plaćanja carine i poreza bez primjene zabrana i ograničenja uvoza, koji je uređen nacionalnim zakonodavstvom – člancima 145. do 152. Carinskog zakona (NNRH, broj 78/99 do 56/10) i člancima 260. do 297. Uredbe za provedbu Carinskog zakona (NNRH, broj 161/03 do 29/11) te međunarodnom Konvencijom o privremenom uvozu – Istanbulska konvencija (NN Međunarodni ugovori 16/98).

Navedeno znači da pravo na privremeni uvoz prijevoznog sredstva (vozila, plovila, motocikla i sl.) s redovnom stranom registracijom za privatnu uporabu imaju osobe sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravkom na teritoriju druge države.
Uobičajenim mjestom boravka smatra se mjesto u kojem osoba bez obzira na državljanstvo uobičajeno živi dulje od pola godine u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih ili profesionalnih razloga ili u slučaju osoba bez zaposlenja zbog osobnih razloga koji ukazuju na blisku vezu između osobe i mjesta gdje živi.

Upravo stoga, primjerice, motornim vozilom stranih registracijskih oznaka, može u Republici Hrvatskoj upravljati isključivo strani državljanin s boravištem u zemlji registracije, drugi strani državljanin, koji ima boravište u nekoj trećoj zemlji, kao i hrvatski državljanin koji ima uobičajeno mjesto boravka u inozemstvu, pri čemu se odnosno vozilo može sveukupno (dakle neovisno što eventualno povremeno i napušta carinsko područje RH) nalaziti i koristiti u Republici Hrvatskoj najviše šest mjeseci u dvanaestomjesečnom razdoblju, nakon čega odnosno vozilo mora napustiti carinsko područje. Hrvatski ili strani državljanin koji ima uobičajeno mjesto boravka u Republici Hrvatskoj, ne smije koristiti vozilo stranih registracijskih oznaka u RH, neovisno što eventualno posjeduje vozačku dozvolu zemlje registracije.

Domaće fizičke osobe s prebivalištem u carinskom području Republike Hrvatske mogu koristiti strana prijevozna sredstva samo iznimno, odnosno povremeno i isključivo u posebno opravdanim situacijama (npr. iznenadna bolest i slično), na temelju naloga nositelja registracije koji je u trenutku upotrebe u carinskom području Republike Hrvatske.

Pravo na potpuno oslobođenje za privatnu uporabu prijevoznih sredstava domaće fizičke osobe imaju u slučaju iznajmljenih prijevoznih sredstava temeljem ugovora (rent-a-car), i to: za povratak u područje svojeg prebivališta u Republici Hrvatskoj ili da napuste carinsko područje Republike Hrvatske, uz uvjet poštivanja rokova povrata prijevoznog sredstva osobi registriranoj za iznajmljivanje, odnosno ponovnog izvoza, propisanih Uredbom za provedbu Carinskog zakona.



S obzirom na česte upite vezane za pitanje upravljanja stranim vozilima od strane dvojnih državljana, dodatno napominjemo da sukladno Zakonu o hrvatskom državljanstvu (NNRH, broj 53/91 i 28/92) i državljani Republike Hrvatske koji imaju i strano državljanstvo (dakle, dvojno državljanstvo) pred tijelima državne uprave Republike Hrvatske smatraju se isključivo hrvatskim državljanima.

No, u smislu ostvarivanja prava iz Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu, nije od značaja državljanstvo, već prebivalište, odnosno boravište osobe koja koristi prijevozno sredstvo. To, primjerice, znači da se osoba koja ima državljanstvo Republike Hrvatske i strano državljanstvo, te prebivalište i uobičajeno boravište u Republici Hrvatskoj, smatra domaćom fizičkom osobom.

Ukoliko, dakle, osoba s hrvatskim, stranim ili dvojnim državljanstvom ima uobičajeno mjesto boravka u carinskom području Republike Hrvatske, ista ne smije upravljati vozilima stranih registracijskih oznaka, odnosno vozilima na koje nije plaćena carina, poseban porez i PDV.
U suprotnome čini teži carinski prekršaj, što u konačnici, osim prekršajne kazne, može uključivati i primjenu zaštitne mjere oduzimanja vozila kao predmeta prekršaja te naplatu carinskog duga (carina, PDV i trošarina) na navedeno vozilo.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/u-25-godina-hrvatske-samostalnosti-isisano-najmanje-50-milijuna-dolara-u-privatne-dzepove-950315

U 25 GODINA HRVATSKE SAMOSTALNOSTI ISISANO NAJMANJE 50 MILIJUNA DOLARA U PRIVATNE DŽEPOVE!

Autor: 7Dnevno / 26. kolovoza 2016
Utorak, 30. Kolovoz 2016. u 20:02

Prvi dio serijala donosi nesankcionirani turistički kriminal iz ratnih i poslijeratnih 90-ih godina hrvatske samostalnosti, a drugi nastavak bavit će se transkontinentalnom peračinom novca hrvatskih poreznih obveznika putem tvrtki u SAD-u i putem vječnog gubitaša, državnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa, koji nije bio u stanju u 25 godina samostalne Hrvatske preletiti Atlantik i povezati iseljenu Hrvatsku s domovinom, ali je zato bio zlatna koka za odabrane pojedince

Tjednik 7Dnevno u ekskluzivna dva nastavka donosi svojevrsnu inventuru najvećih štetočina hrvatskog turizma u zadnjih 25 godina, kao i modele na koji način je zamračivan novac, gdje iznos samo u tri državne ustanove prema grubim računicama prelazi fascinantnih 50 milijuna američkih dolara!

Prvi dio serijala donosi nesankcionirani turistički kriminal iz ratnih i poslijeratnih 90-ih godina hrvatske samostalnosti, a drugi nastavak bavit će se transkontinentalnom peračinom novca hrvatskih poreznih obveznika putem tvrtki u SAD-u i putem vječnog gubitaša, državnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa, koji nije bio u stanju u 25 godina samostalne Hrvatske preletiti Atlantik i povezati  iseljenu Hrvatsku s domovinom, ali je zato bio zlatna koka za odabrane pojedince.

Štete od pretvorbe veće od ratnih razaranja

Štete od pretvorbe i privatizacije višestruko premašuju onu koja je učinjena Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Usput, nije na odmet spomenuti da je i takozvana recentna predstečajna nagodba, u stvari, nastavak organizirane kriminalizacije države, nažalost pod okriljem onih koji su bili na vlasti, jer su donijeli takve zakone da su pojedincima oprostili i otpisali neplaćene poreze po desetak godina, a istodobno su ti isti iz svojih tvrtki isisali u privatne  džepove milijune kuna.  Postoji  izreka na poslovnom Zapadu, da “ sve možeš izbjeći, ali porez i smrt ne”.   U Hrvatskoj ne možeš samo ovo zadnje, sve ostalo možeš.

Postoji, međutim, i mnogo drugih načina kako su se permanentno i godinama iz Hrvatske izvlačili milijuni dolara državnog novca zahvaljujući pojedincima, poput  bivšeg ministra turizma Nike Bulića ili Ivana  Mišetića – višegodišnjeg direktora Croatia Airlinesa, ali  i mnogim drugima,  u čemu su im nesebično asistirali pojedinci iz vlasti, poput  Miomira Žužula, dr. Ive Sanadera i drugih koji su sjedili u NO Croatia Airlinesa, ali i u dalekoj Americi, gdje je Dubrovčanin Davor Djivoje stvorio odgovarajuću infrastrukturu   kako bi se to moglo realizirati daleko od očiju javnosti.

Dio  je to dobro osmišljenog plana  kojem  je na čelu godinama stajao Niko Bulić, ali i Ivan Mišetić, i ne slučajno, sve je to uvijek rađeno preko tvrke ”Networld” koja je stacionirana u američkoj saveznoj državi New Jersey. Ta je kompanija registrirana za obavljanje grupnih i insentiv putovanja i u vlasništvu je gospodina Davora Djivoja.
Dokumenti vezani uz poslovanje američke tvrtke 'Networld' u vlasništvu Davora Djivoja, britanskog 'Inspirationsa' i 'Phoenixa Holidaysa', koji svaki za sebe dovoljno govore o umočenosti bivšeg ministra turizma Nike Bulića u nedopuštene i po Hrvatsku štetne poslove
Dokumenti vezani uz poslovanje američke tvrtke ‘Networld’ u vlasništvu Davora Djivoja, britanskog ‘Inspirationsa’ i ‘Phoenixa Holidaysa’, koji svaki za sebe dovoljno govore o umočenosti bivšeg ministra turizma Nike Bulića u nedopuštene i po Hrvatsku štetne poslove

Da podsjetimo, bivši direktor putničke agencije ”Atlas”, Davor Djivoje, otišao je 1974. godine u SAD gdje je do 1980. godine radio za  ”American  Express” , da bi 1981. tamo osnovao  svoju privatnu tvrtku “Networld”, koja je postala glavni punkt preko kojeg se godinama izvlačio novac iz hrvatskog turističkog sektora (više o tome u  drugom nastavku serijala).

Malverzacije u međunarodnoj turističkoj promociji Hrvatske

Gospodina Bulića, bivšeg ministra turizma RH, a kasnije i dugogodišnjeg direktora Hrvatske turističke zajednice (HTZ),  kojeg je postavio svojedobno Ivan Herak  bez natječaja, pratile su uglavnom afere zbog njegova dvoličnog ponašanja, ali i financijskih skandala koji su i doveli do njegova smjenjivanja. Za njegove afere    znao je  vrh HDZ-a, i to samo Mateša i Tuđman, ali pojedinosti njegove smjene  nikada nisu izašle u javnost.

Za javnost je Bulić  smijenjen zbog afere oko slogana koji je došao iz   privatne produkcije   njegove žene, inače po zanimanju frizerke. Slogan je postao poznat u javnosti pod nazivom “Hrvatska – raj na zemlji”. No, prava pozadina Bulićeva odlaska bila je  mnogo dublja i ona je zataškana, jer HDZ nije nikada nikog procesuirao.

Čudno je da ni Račanova vlast kasnije nije poduzela energičnije korake prema korumpiranim bivšim političarima i dužnosnicima, pa je tako oprostila  i Buliću jer se na vrijeme pokrio floskulama i izjavio da je “dijelio oporbene stavove dok je bio na vlasti”, što god to značilo. Kasnije je Bulić postao poslušan i lojalan   ministrici turizma Pavi Župan Rusković, o kojoj bi se mogao napisati poduži roman ili snimiti cjelovečernji kriminalistički film.

Dotična madam postala je poznata široj javnosti iz stupaca crne kronike još od prodaje broda ”Ambassador“ za četvrtinu njegove vrijednosti, pa do zatvaranja ureda „Atlasa“ u New Yorku, zatim prodaje American Expressa Privrednoj banci, suvlasništva u firmi na Caymanskim otocima i štošta drugog.

Ona je  pokušala prevariti i Andronika Lukšića prilikom kupoprodaje „Atlasa“, ali se Čileanac obratio osobno tadašnjem premijeru Račanu, nakon čega je Župan Rusković smijenjena s mjesta ministrice turizma RH.

No, za vrijeme svog ministrovanja, Niko Bulić je permanentno zloupotrebljavao svoj položaj i ovlasti, te sklapao izuzetno štetne ugovore koji su proračun i hrvatsku državu stajali milijune dolara. O njegovim malverzacijama se puno pisalo u dnevnom tisku  i slučajno ili ne, uvijek je imalo neke veze s – Dubrovnikom.

Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, stupio je na snagu 2. lipnja 2011. godine. U njegovom prvom članku određuje se da su kaznena djela ratnog profiterstva i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države. Na snazi je gotovo punih pet godina, ali u praksi nije donio nikakve konkretne rezultate.

Obzirom na sve elemente ratnog profiterstva, DORH nije nikada ispitivao kriminal u hrvatskim državnim turističkim institucijama ili tvrtkama, poput Croatia Airlinesa, osim u slučaju naivnog Ivana Heraka.

U nastavku donosimo tek nekoliko Bulićevih poslova, kao i njegove družine s naslovne fotografije, nepoznatih široj javnosti. Iako je toga bilo mnogo više, na njima je Bulić sa suradnicima ”ispekao zanat”, pa se mogao kasnije otisnuti čak i preko Atlantika u nove poduhvate, što je i učinio 1996. godine. No, zasad ćemo se zadržati tek  na nekoliko školskih primjera hrvatske turističke korupcije,  čije je sankcioniranje  vrlo precizno  opisano u Kaznenom zakonu RH.

Slučaj ‘Inspiratio Holidays’ i šteta od 140.000 funti  

Početkom 1995. godine, Niko Bulić je  zaobišao ured HTZ-a u Londonu, kao i Phoenix Holidays, i kontaktirao  privatnu agenciju iz Poreča “Lucky Travel”, inače u vlasništvu izvjesnog gospodina Riteše koji je bio zadužen za lobiranje u Hrvatskoj za kompaniju ”Inspirations Holidays”. Dakle, gospodin Riteša je bio glavna veza s  touroperatorom “Inspiration Holidays”, koji je tiskao brošuru za Hrvatsku u tiraži od samo 25.000 primjeraka, što je stajalo manje od 20 tisuća britanskih funti, iako je “Inspiration” predstavio program promocije u iznosu od vrtoglavih 280 tisuća   funti, kako bi fascinirao ministra Nika Bulića.
Dokumenti vezani uz poslovanje američke tvrtke 'Networld' u vlasništvu Davora Djivoja, britanskog 'Inspirationsa' i 'Phoenixa Holidaysa', koji svaki za sebe dovoljno govore o umočenosti bivšeg ministra turizma Nike Bulića u nedopuštene i po Hrvatsku štetne poslove
Dokumenti vezani uz poslovanje američke tvrtke ‘Networld’ u vlasništvu Davora Djivoja, britanskog ‘Inspirationsa’ i ‘Phoenixa Holidaysa’, koji svaki za sebe dovoljno govore o umočenosti bivšeg ministra turizma Nike Bulića u nedopuštene i po Hrvatsku štetne poslove

Na samo jedno pismo, bez ikakvog potpisanog ugovora, Bulić se obvezao platiti učešće od 140 tisuća   funti   i to samo za tiskanje brošure. Bulić  je platio unaprijed 40.000 funti u kolovozu 1995., zatim u listopadu još 40.000 funti, te u prosincu 40.000, odnosno ukupno120 tisuća  funti,  a da nije imao niti papirić, a kamoli ugovor. Jer,  Bulić je uvijek sam donosio sve odluke i sam sudjelovao u razgovorima,  što mu je bio generalni stil da radi  bez svjedoka.

Ponekad mu je asistirao poslušni izvršitelj Željko Tončinić, tadašnji direktor HTZ-a i bivši Yugotoursovac, ali i čovjek koji je kao predstavnik Hrvatske (vrlo se dobro  znaju kriteriji za takve pozicije) delegiran u Maršalat u Beogradu gdje je radio nekoliko godina. Kao nagradu za poslušnost, Bulić ga je   kasnije postavio za predstavnika HTZ-a u turistički za Hrvatsku vrlo važan Beč.
Dokumenti vezani uz poslovanje američke tvrtke 'Networld' u vlasništvu Davora Djivoja, britanskog 'Inspirationsa' i 'Phoenixa Holidaysa', koji svaki za sebe dovoljno govore o umočenosti bivšeg ministra turizma Nike Bulića u nedopuštene i po Hrvatsku štetne poslove
Dokumenti vezani uz poslovanje američke tvrtke ‘Networld’ u vlasništvu Davora Djivoja, britanskog ‘Inspirationsa’ i ‘Phoenixa Holidaysa’, koji svaki za sebe dovoljno govore o umočenosti bivšeg ministra turizma Nike Bulića u nedopuštene i po Hrvatsku štetne poslove

No, gospodin Bulić nikada nije informirao Turističko vijeće o poslu s britanskim „Inspirations Holidayem“,  koje je posao trebalo   i odobriti.  Pritom nije ni znao  koliko je brošura tiskano, a  na sva upozorenja da će se program stornirati, te da ništa ne plaća – oglušio se i sve platio.  Međutim, „Inspiration Holidays“ je program stornirao već u ožujku 1995.,  a maleni broj od jadnih 800 putnika koji su bukirani zahvaljujući hrvatskom novcu, nisu na koncu došli u Hrvatsku, nego su otišli u Španjolsku, iako im je takvu mogućnost nudio ”Phoenix Holidays” iz Londona. Bulić, međutim,  nije napravio ništa da u tome pomogne.

Slučaj  ‘Riva Tours’ i šteta od 100.000 DEM  

Iste 1995. godine, Bulić je doznačio privatnoj agenciji u osnivanju, “Riva Tours”, u vlasništvu Stjepana Brkljačića, 100 tisuća tadašnjih DEM, bez ikakvog osnova. Dakle,  samostalno i ne upoznajući Turističko vijeće  koje je odobravalo sve financijske pomoći koje su davane inozemnim touroperatorima.

Ovdje treba svakako napomenuti da je to Niko Bulić radio za vrijeme vlade Nikice Velentića, kojem je Brkljačić kum. Bulić je kasnije  izjavljivao,  da je to i  učinio po nalogu tadašnjeg premijera Valentića, koji je, eto, to svom kumu obećao, a Bulić platio državnim novcem.

Slučaj ‘Thomson Holidays’ i šteta od milijun funti

Nakon Bulićevog debakla s “Inspirationom”, počeli su  tajni razgovori 1995. godine s agencijom “Thomson Holidaysom” o čemu Turističko predstavništvo RH u Londonu nije znalo ništa, a kojoj je Bulić obećao milijun funti i odmah isplatio polovicu tog iznosa,   ako “Thomson Holidays” u program i  brošuru za 1997. godinu uvrsti i odmore u Hrvatskoj. U pregovorima je sudjelovala i Pave Župan Rusković iz dubrovačkog „Atlasa“ koji je bio  bio agent za „Thomson“.

Međutim, „Thomson“ je minimalno uključio Hrvatsku u svoju brošuru za 1997. godinu, ali je obećao dovesti 30.000 putnika, pa se time hvalio Bulić   u hrvatskom tisku, jer, eto, dolazi nam veliki „Thomson“.   No, britanski „Thomson“ je doveo  u 1997. godini samo 7000 putnika, a obećanje da će sljedeće  godine uključiti Dalmaciju i Dubrovnik u svoju ponudu – nije se ostvarilo. Čak što više,  „Thomsonov“ program za Istru se  1998.  smanjio, a u Dalmaciju i južnije nikada nije ni došao.
dok 3
Dokumenti vezani uz poslovanje američke tvrtke ‘Networld’ u vlasništvu Davora Djivoja, britanskog ‘Inspirationsa’ i ‘Phoenixa Holidaysa’, koji svaki za sebe dovoljno govore o umočenosti bivšeg ministra turizma Nike Bulića u nedopuštene i po Hrvatsku štetne poslove

Međutim,  „Thomson“ je uredno primio  milijun funti i to u vrijeme kada je Bulić donio odluku da zatvori „Bemextours“ London, kojem je trebalo samo bankovno jamstvo  da nastavi poslovanje. Tim više, što je „Bemextoursova“ brošura u nakladi od 100.000 primjeraka već bila tiskana i dostavljena Niki Buliću. I tada je  Bulić sam pregovarao i sam odlučio o „Bemextoursu“,  ne polažući nikakve račune Turističkom vijeću. No, sve je zataškano,    iako je o tome pisao hrvatski tisak, ponajviše tjednik Globus.

Da bi svoje opskurne dogovore mogao lakše provoditi, Bulić je na čelo HTZ-a postavio Marijana Bulata, ranije svog pomoćnika u Ministarstvu turizma. Iako Bulat nije ispunjavao uvjete natječaja za direktora HTZ-a, on je u tišini provodio sve suspektne Bulićeve odluke, sve dok među njima nije puklo zbog poslova   s “Networldom” naturaliziranog Amerikanca Davora Djivoja.

U čitav posao je bila uključena i tadašnja direktorica „Atlasa“ Pave Župan Rusković, koja je od „Thomsona“ dobila poslove transfera i izleta za njihove goste za područje cijele Hrvatske. Prema nekim neslužbenim izvorima, prva dama „Atlasa“   je na mjesto direktorice došla s pozicije šefice“ Atlasove“ autobusne garaže i ostalog voznog parka, pa kao takva nije imala previše pojma o turizmu, već samo operativna znanja o transferima i dnevnicama šofera. No,  posjedovala je iskaznicu jugoslavenskog KOS-a sa činom pukovnice.

Pritom su ju zli jezici  Dubrovnika, ali i šire, otvoreno   povezivali s bivšim premijerom propale Jugoslavije, Antom Markovićem, kao njegovu dugogodišnju priležnicu, ali i vrlo osvetoljubivu osobu.

Slučaj ‘Charisma PR’ i šteta od 50.000 funti

U jesen 1996.godine, mimo znanja predstavnika Turističkog ureda u Londonu i nakon što je otkazao ugovor s “Bemextoursom” za usluge predstavljanja, Niko Bulić je zaključio ugovor s “Charismom PR”. Riječ je o polufantomskoj kompaniji za odnose s javnošću u kojoj je bila zaposlena samo jedna osoba s kojom je zaključen  ugovor na iznos od 2000 funti mjesečno, za izradu  samo “jednog press releasea” mjesečno.

Ugovor  je uključivao i plaćanje dnevnice od  200 funti,  kada bi predstavnica agencije, izvjesna Julia Berg, putovala u Hrvatsku, kao i sve druge zavisne troškove. To je sve ukupno stajalo 50 tisuća funti godišnje, a kada je taj isti posao  radio „Bemextours“, onda je to iznosilo samo 5200  funti godišnje, plus stvarni troškovi za neki eventualni ad hoc posao. Međutim, sve je to Bulić samoinicijativno odobravao, a naivni Bulat potpisivao.

Slučaj ‘Pierre Vacher Hotels Managment  LTD’ i šteta od 50.000 funti

Da bi pokazao koliko brine o svom Dubrovniku, Bulić je, koje li slučajnosti( !), opet angažirao  Djivojeva prijatelja iz Londona, izvjesnog Pierrea Vachera da za Dubrovačke hotele napravi studiju, točnije “Fisibility Study” o preimenovanju namjene hotela kroz obnovu.

Niko Bulić je ponovno sklopio ugovor u visini od 50 tisuća funti, pa je za tu svrhu osnovana  kompanija, registrirana 1995. godine sa samo 2 dionice. Za potrebe tog posla nije raspisan nikakav javni natječaj, već je sve išlo na osnovu privatne preporuke, pa je  Bulić i nekoliko puta uzastopce putovao u London. Pritom je kompaniju    predstavljao  kao iskusnu i uhodanu,   koja se tim poslom bavi više od 20 godina, a za skupo plaćenu studiju se na kraju saznalo da su je radili studenti druge godine turističkog Collega u Londonu. Svaki daljnji komentar je suvišan…

No, kako je studija  napravljena, pompozno je najavljena i predstavljena u Zagrebu i Dubrovniku, a na kraju je završila u smeću, jer ju je “Dubrovačka banka” kao vlasnik Dubrovačkih hotela,  ocijenila neupotrebljivom. Iako je trebala  poslužiti  kao mamac za ulaganja u obnovu hotela i direktna ulaganja nekih velikih hotelskih lanaca, poput „Hiltona“, o čemu su tada naveliko trubili Bulić i njegovi umreženi ortaci u strogo kontroliranim medijima…

Kada su izbori u pitanju,su nasa ocekivanja ispunjena

Konacno su svi pokazali koji nivo inteligencije poseduju.

Tako da cemo se u buduce baviti vise onima koji stvarno zele nasto da menjaju u svom zivotu.





Valter

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/stjepan-mesic-u-kumrovcu-svim-sredstvima-borit-cemo-se-protiv-revizionizma---386328.html


Mesić: 'Pravu istinu treba prenositi generacijama i suprostaviti se galopirajućoj fašizaciji u Europi'

Kumrovec, 23.05.2015., 18:03
   

Bivši hrvatski predsjednik i počasni predsjednik Saveza antifašista Hrvatske Stjepan Mesić u subotu je u Kumrovcu, na obilježavanju nekadašnjeg Dana mladosti, poručio kako se svim sredstvima treba boriti protiv povijesnog revizionizma i onih koji gubitnike u Drugom svjetskom ratu predstavljaju kao pobjednike.

"Borit ćemo se svim sredstvima protiv revizionista i predstavljanja gubitnika kao pobjednika, a pobjednika gubitnicima", istaknuo je Mesić, čije riječi u priopćenju prenosi Općina Kumrovec.

Pravu istinu, dodao je, treba prenositi generacijama koje dolaze, te se suprostaviti "galopirajućoj fašizaciji u Europi", upozorivši da će se Stari kontinent naći u velikim problemima ako to na vrijeme ne shvati i spriječi.

Iz Općine Kumrovec navode i kako se na svečanom programu ispred rodne kuće Josipa Broza Tita ove godine unatoč kiši okupilo oko sedam tisuća ljudi.

Njima se obratio i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, ističući značaj Dana pobjede nad fašizmom i nacizmom.

Dragutin Ulama, načelnik Općine Kumrovec, izjavio je Dan Mladosti za Kumrovec poseban dan. "Činjenica da se jedna tako velika povijesna ličnost rodila u mjestu od 300 stanovnika je definitivno odredila put kojim ovdje idemo. Od toga ne možemo pobjeći, iako je bilo i takvih pokušaja u povijesti. Kumrovec želimo pozicionirati kao mjesto prijateljstva, mira i suradnje među narodima u regiji i Europi", poručio je Ulama.