HRVATSKA 1 DO 2019god.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/sprega-politike-tajkuna-najnoviji-zastrrasujuci-detalji-iz-kultne-afere-kamensko-961193


Uništena do temelja

SPREGA POLITIKE I TAJKUNA: Najnoviji zastrašujući detalji iz kultne afere Kamensko

Autor: Iva Međugorac
Ponedjeljak, 10. Listopad 2016. u 16:36


Tvrtka Radnik glavni akter ove priče u zadnje tri godine bilježi milijunske dobitke, a široj javnosti poznata bi mogla biti i po tome što je u eri Ive Sanadera i Jadranke Kosor bila jedan od najvećih donatora HDZ-a. U vrijeme bivše premijerke Radnik kojim rukovodi Mirko Habijanec, inače dugogodišnji HDZ-ovac, stranci je donirao 775 tisuća kuna.

Stečajni upravitelj Vilinskih poljana, tvrtke kontroverznog Davora Vlajčevića i nekadašnjeg vlasnika EPH Ninoslava Pavića, dvojca povezanog s aferom Kamensko, podnio je izvještaj o tijeku dvogodišnjeg stečajnog postupka i stanju mase u kojem stoji da ta tvrtka na računu ne posjeduje niti kunu te da ne postoji nikakva naznaka da će biti ostvareni ikakvi prihodi izuzev onih od prodaje dvorca Golubovec u Donjoj Stubici te zemljišta koje se procjenjuje na 13,3 milijuna kuna.

U izvješću stoji da je za dio nekretnina na kojima je stopirana ovrha predan prijedlog za prodaju u stečajnom postupku, a u siječnju ove godine doneseno je rješenje o prodaji polovice spomenutog dvorca i zemljišta u okolici kako bi se djelom podmirila potraživanja vjerovnika. Poslije ispitanog ročišta održanoga prije dvije godine zaprimljene su naknadne prijave tražbina vjerovnika drugog višeg isplatnog reda koje su bile ispitane na posebnom ročištu.

Potpuni iznos priznatih tražbina prvog višeg isplatnog reda je oko 229 tisuća kuna, ali vjerovnici drugog isplatnog reda potražuju 42,7 milijuna kuna te u izvješću stoji da je u skladu s odlukom skupštine vjerovnika dosada bila oglašavana prodaja udjela društva Hana Voćnjak i Kamensko d.. prikupljanjem pisanih ponuda bez određivanja početne cijene, međutim, nije bilo iskazanih interesa. Izvješće stečajnog upravitelja zaključuje se najavom da se u razdoblju do siječnja iduće godine očekuje donošenje zaključka kojim će se odrediti uvjeti prodaje dijela navedenih nekretnina za koje su obustavljeni ovršni postupci te zakazivanje ročišta za prodaju.

Inače, Vilinske poljane imale su rolu u aferi Kamensko nakon što je koncem 2011. otkriveno da je Pavić postao suvlasnikom Poljana koje su imale ogroman broj zabilježbi na nakretnine upropaštene zagrebačke tvornice.

Tvrtka Vilinske poljane spominjala se i u aferi Kobilje mlijeko radi izvlačenja 14 milijuna kuna bila podignuta optužnica protiv bivšeg čelnika Fonda za razvoj i zapošljavanje Petra Tonkovića , bivših čelnika Kamenskog Antuna Crlenjaka i Damira Rihtarića, suvlasnika tvrtke Vilinske poljane Davora Vlajčevića i bivšeg zaposlenika Hrvatske poštanske banke Ivana Sablje. Dodajmo da je ova kultna i pokradena tvornica nedavno prodana, a iza kupnje je stajala tvrtka Radnik iz Križevaca, odnosno u to vrijeme netom osnovana tvrtka Anni Aurei d.o.o.

Kao što je već relativno poznato radi se o dvjema atraktivnim nekretninama u samom centru Zagreba, od kojih je prva kvadrature 5968 četvornih metara, a koja je smještena u Reljkovićevoj 8. Druga nekretnina smještena je u Reljkovićevoj 10 te u nju spada i dvorište. Prema poslovnom planu na tom mjestu nići bi trebala zgrada poslovno-stambene namjene, odnosno starački dom.

Cijena postignuta za ove dvije atraktivne nekretnine u najmanju ruku jeste smiješna jer radi se o iznosu od 24 milijuna kuna, iz čega među ostalim proizlazi mogućnost da djelatnice ove tvrtke neće moći namiriti svoja potraživanja. Inače, zagrebački Trgovački sud odlučio je o prodaji dviju zgrada za 24 milijuna kuna, a nekretnine su time prodane na četrnaestoj dražbi po najnižoj cijeni, kupac je već spomenuta tvrtka kojoj je dan rok od dva tjedna za uplatu novca.

Tvrtka Radnik glavni akter ove priče u zadnje tri godine bilježi milijunske dobitke, a široj javnosti poznata bi mogla biti i po tome što je u eri Ive Sanadera i Jadranke Kosor bila jedan od najvećih donatora HDZ-a. U vrijeme bivše premijerke Radnik kojim rukovodi Mirko Habijanec, inače dugogodišnji HDZ-ovac, stranci je donirao 775 tisuća kuna. Ujedno, donirali su i kampanju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović sa 25 tisuća kuna.

Nije zgorega znati da je prvotna procjena Kamenskog bila oko 124 milijuna kuna, s obzirom na ogromnu površinu u neposrednom centru grada. U prvoj dražbi ona pada na 74 milijuna kuna, da bi na koncu bila kupljena za 24 milijuna kuna. Uništavanje Kamenskog moglo bi se okarakterizirati kao spregu politike i tajkuna, uz asistenciju medija koji su na koljena bacili kultnu tvornicu, da bi na koncu cijela priča bila zataškana.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/klasic-jakovina-ustali-u-obranu-partizanskih-filmova-partizanske-jedinice-jedna-su-od-najsvjetlijih-tocki-hrvatske-povijesti-962874


Napali Peternela

KLASIĆ I JAKOVINA USTALI U OBRANU PARTIZANSKIH FILMOVA: ‘Partizanske jedinice jedna su od najsvjetlijih točki hrvatske povijesti’

Read more: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/klasic-jakovina-ustali-u-obranu-partizanskih-filmova-partizanske-jedinice-jedna-su-od-najsvjetlijih-tocki-hrvatske-povijesti-962874#ixzz4N3Dcm1sS

Autor: I.Delić
Četvrtak, 13. Listopad 2016. u 19:42

Ozbiljna polemika povela se zbog partizanskih filmova na društvenim mrežama, a perjanice rasprave dva su povjesničara Klasić i Jakovina.

Zbog jednog posve običnog statusa na popularnom Facebooku zakuhala se u hrvatskom javnom prostoru žestoka rasprava koju je načeo potpredsjednik HHO-a Igor Peternel. -Partizanski RTL uveseljava i educira svoju publiku. Dok Slovenci iskopavaju kosti žrtava, kod nas partizani upravo oslobađaju Europu- napisao je u nedjelju Peternel na ovoj društvenoj mreži, a hitro je reagirao povjesničar Tvrtko Jakovina koji mu je poručio da proba službeno u ime HHO-a kontaktirati njemačko veleposlanstvo u Zagrebu kako bi izrazio neslaganje zbog partizanske pobjede nad fašistima u Drugom svjetskom ratu.

-To će biti minorno u odnosu na odgovor koji će dobiti od njemačke strane. Organizaciji i pojedincima koji su nesretni rezultatom odnosno pobjedom nad fašizmom zapravo ni film ne može biti od pomoći- poručio je Jakovina. Na Facebook status reagirao je ubrzo potom i povjesničar Hrvoje Klasić, jer bez njega očigledno rasprave ovoga tipa ne mogu proći.

-Partizanske jedinice na bitci na Sutjesci, u kojoj su masovno sudjelovali Hrvati, ponajviše iz Dalmacije, jedna su od najsvjetlijih točaka hrvatske povijesti. Te ljude nitko nije mobilizirao ni tjerao da se pridruže borbi. Ti ljudi su se odlučili boriti protiv zla u stravičnim uvjetima i umjesto da nam takvo ponašanje dijela hrvatskih građana postane uzor i nešto čime se ponosimo, jer gotovo da u svjetskim okvirima nije postojao tako jak pokret otpora, mi danas pokušavamo odreći svijetlog dijela povijesti- objasnio je povjesničar podsjećajući da je film Sutjeska s Richardom Burtonom u glavnoj ulozi bio blockbuster prikazivan od New Yorka, preko Pariza pa sve do Tokija, prenosi Tportal. Ovoj dvojci zatim se opet obratio Peternel kako bi detaljnije pojasnio viđenje cijele situacije.

-Jakovina i Klasić su me danas podučili važnosti bitke na Sutjesci. Postao sam i revizionist! Sad još čekam kritiku Markovine… i onda je moja životna misija ispunjena- napisao je Peternel na Facebooku te dodao još jednu novu objavu kako bi zaključio temu koja je izazvala ozbiljnu debatu. -Mogu ova gospoda mene podučavati što hoće , činjenica je da su se partizani borili na pravoj strani, ali jednako tako je činjenica da su počinili monstruozne i brojne zločine, neke otkrivamo još dan danas, da su uspostavili diktaturu, jednopartijski sistem koji je trajao skoro 50 godina, da su proganjali i neistomišljenike, a sve pod maskom antifašizma. Gospoda profesori se mogu postaviti na glavu, ali nikada neće uvjeriti moje bake i djedove kojima su ti isti partizani oduzeli kompletnu imovinu i uselili u njihovu imovinu nepoznate ljude, njih nikada neće uvjeriti da su ih partizani oslobodili- izrekao je Peternel.

Uistinu, tko je Jakovina hrvatska javnost veoma dobro znade, no profesor Klasić tek se nedavno pojavio u javnom prostoru časteći nas svojim briljantnim stavovima i zaključcima. Tako je svojedobno gostujući na javnoj televiziji po uhodanom obrascu opleo po kolegi Zlatku Hasanbegoviću konstatirajući da je njegov znanstveni opus diskutabilan.

-Spominje se Ivo Goldstein kao mentor – nije sve pod njegovom palicom. Izbjegavamo reći da je NDH bila odgovorna za holokaust nad svojim građanima, Hasanbegović je to mogao reći ranije, ali je to rekao danas. U sadržaju govori o ustašama herojima. Hasanbegović nije imao tada 16 godina. Imao je 23 i dobro je baratao činjenicama. Nigdje u svijetu nije mogao pronaći hvaljenje NDH i ustaša, ali on se opredijelio. Mislim da je znao što govori, a ovo što je danas rekao, ponovno nije osudio ustaški režim, već ustaške zločine. Što je s NDH? Jedno je osuditi zločine. Volio bih čuti od Hasanbegovića da osudi NDH- naveo je povjesničar komentirajući ministra na kojeg se digla hajka, ali s druge strane i Klasić je povjesničar upitnih stajališta jer za njega Tito nije bio diktator, a katolički svećenici poduoirali su ustaštvo, dok su na Bleiburgu ubijani neprijatelji države, a ne nevini ljudi.

Drugim riječima, u njegovom pisanju povijesti, evidentno je da se neki zločini mogu opravdati, dok oni drugi jednako monstruozni ne nailaze čak niti na dozu empatije. Klasić je inače rođen u Sisku, dok je u Zagrebu diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu, te istražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti. Suautor je dokumentarne serije Hrvatsko proljeće snimljene u produkciji Hrvatske radiotelevizije, a da mu je Jugoslavija velika strast svjedoči i činjenica da je autor knjige Jugoslavija i svijet 1968. Osrednji životopis, reklo bi se s obzirom na to da se radi o mladom povjesničaru, o čijem su profesorskom radu progovarali studenti tvrdeći da iz istoga pršti ideologija. Ideologija međutim pršti i iz njegovih brojnih javnih nastupa. Komentirao je jedne prigode tako rehabilitaciju Draže Mihailovića te rekao kako smatra da radi toga neće doći do zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Srbije. Po njemu se ništa spektakularno tim činom nije dogodilo. -Htjeli su pokazati da sudski proces nije vođen po zakonima. Sudac je rekao da se nije govorilo o tome je li Mihailović kriv ili nevin. On je zločinac, postoje dokazi, četnički pokret nije bio fašistički, ali je bio zločinački. Rehabilitacija četničkog pokreta u Srbiji je na snazi od 90-ih godina. Odnos prema njima u Srbiji je bitno drugačiji u odnosu na ostale zemlje u regiji. Sve informacije govore da je četnički pokret bio kolaboracijski te da su surađivali s Nijemcima- govorio je Klasić. Poput glasnogovornika Vesne Pusić, jedne je prigode izrekao kako je zbog ustaša razočaran obilježavanjem tragedije na Bleiburgu.

-Poslije Bleiburga i na Bleiburgu su počinjeni brojni zločini, govorimo o stravičnim zločinima partizana, dehumanizacija, o traumama u četveroredima do Makedonije. Danas ne možemo govoriti o nevinim žrtvama. Slušam propovijed Bozanića jučer i čudim se kako nitko nije spomenuo riječ ustaša ili ustaški pokret. Nacizam i fašizam imaju hrvatski termin, on se zove ustaše. Bilo je puno više vojske, bilo je puno civila i tu nemamo što reći, ti civili su uzimani u propagandi da se bježi, kao ljudski štit. Stalno se govori o zločinima ustaša, istrebljeni su i Srbi i Židovi. Kada se približavao kraj rata, kada je Pavelić bježao, i on je bježao kao civil. U hrvatskom društvu smo napravili paradoks. Svi ubijeni od strane partizana su žrtve i oni i jesu žrtve, ali ako su to bili stražari u Jasenovcu ne možemo govoriti o nevinim žrtvama- kazivao je nadalje. U Bleiburgu po njemu ne postoje nevine žrtve, te se o tome ne može govoriti.

-Dogodili su se strašni zločini i dehumanizacija, međutim, ne možemo govoriti o nevinim žrtvama. Nitko u govoru nije spomenuo niti jednu riječ ustaša, bilo je puno više vojske i nisu svi bili nedužne žrtve. Apsolutno osuđujem ono što se dogodilo poslije toga, ali ne zaboravimo vojsku. Paradoks je što su sada svi koji su stradali od komunističkog režima nevine žrtve. Mislim da u suočavanju s prošlošću svi trebamo dati obol, a Katolička crkva ima veliku važnost u tom procesu. Nikad ne čujemo kako je svećenstvo reagiralo na sve što se događalo od 1941. do 1945. godine. Komunizam im je bio prihvatljiv, ali nacizam ne. Bilo je nekih koji su sudjelovali u pokrštavanju Srba pa čak i svećenika koji su bili aktivno u ustaškom pokretu. U Bleiburgu nisu ubijani Hrvati, nego neprijatelji države- navodio je povjesničar. Osvrtao se i na katoličko svećenstvo, koje je takvima očito veliki trn u oku.

-Veliki dio katoličkog svećenstva aktivno je podržavao ustaški pokret. I to ne samo do 1945. godine, nego i godinama kasnije. Nažalost, kako vidimo, neki i dan danas. Znajući što se događalo za vrijeme NDH mislim da je u sagledavanju odnosa novih vlasti prema crkvi nezanemariv i aspekt ponašanja dijela katoličkog svećenstva tijekom rata. Osim toga, rijetki od onih koji pišu o odnosu prema crkvi nakon rata će spomenuti da je svećenicima godinama nakon Drugog svjetskog rata bilo omogućeno da predaju vjeronauk u školama. Ili da, primjerice, časne sestre rade po bolnicama. U toj boljševičkoj, ateističkoj Jugoslaviji- jedan je od njegovih stavova. Stav dakako ima i o predsjedniku Tuđmanu kojega naziva partizanom s dna kace, komunistom i čovjekom od velikog povjerenja Ive Gošnjaka i Josipa Broza.

-Da ste 1943. ili 1945. godine pred Tuđmana stavili skupinu ustaša, gotovo je sigurno da bi oni okončali po kratkom postupku. Siguran sam da 1945. godine, kad se tim ljudima često presuđivalo po kratkom postupku, Tuđman nije dizao glas i borio se za njihova prava. To, međutim, samo pokazuje da važne ličnosti ne možemo gledati jednodimenzionalno i u samo jednom trenutku. Tuđman 1940-ih, 1960-ih i 1990-ih nije isti. Tuđman je osamdesetih imao jasnu viziju da želi postati predsjednik. Bio je svjestan da to ne može postati ako uvažava samo svoju prošlost, nego je, kao što rekoste, postao oportun. Bio je svjestan da mora dobiti podršku s onima protiv kojih je ratovao. To ne znači da je Tuđman počeo vjerovati da su ustaše mirotvorci ili plemeniti borci za hrvatsku ideju. Vidio je da će bez njihove podrške ostvarenje cilja biti nemoguće- objasnio je neupućenima Klasić za kojega s druge strane Broz nije diktator već autokratski vladar koji je imao moć koju je pak tako primjenjivao da nalikuje diktaturi.

-Tito je bio i ostao antifašist do kraja života. Sklapao je, primjerice, međudržavne odnose s Vatikanom i s Bijelom kućom, ali ne i s fašističkim Frankovim režimom. S druge strane, i Staljin je bio antifašist, ali i staljinist. I Churchill je bio antifašist, ali je jednom zapovjedi izbrisao 60.000 ljudi u Dresdenu. I Truman je bio antifašist, ali je naredio bacanje atomske bombe. Njihove poteze, dakle, treba gledati u kontekstu vremena u kojima su napravljeni- komentar je ovog povjesničara koji svoje znanje dijeli mladima. Domovinski rat za Klasića je bio agresija i građanski rat, a tu svoju tezu dodatno je argumentirao:

-U ljeto 1991. godine u Sisku sam obukao uniformu hrvatskog vojnika, a moj susjed i najbolji prijatelj s kojim sam odrastao u srpsku odoru. On nije bio građanin Nikaragve ili Makedonije, već građanin Hrvatske. Čak ni u Pečuh nije otišao. Otišao je u Petrinju. Par mjeseci kasnije u stan pored mog pala je granata. Ona nije poslana iz neke druge države, nego iz moje, od strane ljudi koji su pobunjeni protiv svoje države. Hrvatski Srbi tada su bili hrvatski građani, kao što su i danas. Osim toga, u redovima hrvatske vojske je bilo oko deset tisuća Srba. Ratovali su protiv svojih često bliskih rođaka. Često se koristi argument međunarodne agresije kojim se objašnjava nepostojanje građanskog rata. To je, međutim, nepoznavanje povijesti i pravnih definicija.

Poznat je Klasić i po svojim tvrdnjama iznesenim u Jutarnjem listu, a on nadasve stručno ističe kako jugoslavenski političari nisu znali ništa o političkim ubojstvima na njemačkom tlu, te da SDP nije skrivao dokumente CK SKH. Za njega ubojstva hrvatskih emigranata mogu se opravdati jer, kako je jedne prigode rekao radilo se o teroristima. Tek na koncu kao šlag na tortu, valja dodati još jednu zgodu iz Klasićeve biografije, naime ovaj povjesničar u mladosti je bio član SDP-a.

Read more: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/klasic-jakovina-ustali-u-obranu-partizanskih-filmova-partizanske-jedinice-jedna-su-od-najsvjetlijih-tocki-hrvatske-povijesti-962874#ixzz4N3DqKeMv


Read more: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/klasic-jakovina-ustali-u-obranu-partizanskih-filmova-partizanske-jedinice-jedna-su-od-najsvjetlijih-tocki-hrvatske-povijesti-962874#ixzz4N3DwQFrU

Istina je da neki vide samo jednu "stranu medalje" da se tako izrazim.

Zasto se ta tematika ne resava po redu.

Prvo treba poceti od toga,ko je poceo sve?

To naravno ne opravdava zlodela onih "drugih".

Samo se zna da jedno povlaci za sobom i "ono drugo".

Zato predlazem da obe strane otvore kritican osvrt na  ulogu "svoje " strane u drugom svetskom ratu.

Osim toga i ja licno smatram da u Jugoslaviji nije bio totalitarni sistem.

To se moze i jasno videti iz ustava i zakona koji su bili u Jugoslaviji.

To sto je bio jednopartiski sistem ne znaci da je taj sistem (samoupravni radnicki sistem) bio totalitarni.

Ako se u losem smislu misli.

Da vise partiski sistem neobezbedjuje pravu demokratiju se vidi iz onoga sto nam se danas servira.

Mislim da u medjuvremenu svk onaj ko malo mozga u glavi ima zna zasto je doslo do "promene" sistema u SFRJ.

To je prvenstveno zbog "uvodjenja" kapitalistickog (tajkunskog)sistema.

Sta nam on nosi vec svi vide.

Nazalost malo ko ima i "hrabrosti" to javno i da kaze.

To ce isto tek istoricari pisati.

Tako kako se danas negira SFRJ ce buduce generacije  ispraviti tu gresku.

Drugo je pitanje ponasanja politicara u SFRJ.

Posebno onih koji su doveli do promene sistema.

Eeeee to je sasvim druga prica.

Politicka "zrelost" poslednje generacija politicara iz SFRJ je blago receno veoma upitna.

Ako neko svesno racuna se smrcu svojih ( tako voljenih) sugradjana samo da sprovede svoje uske interese koji su prvenstveno na nacionalistickoj bazi bi se trebalo pitati koji nivo inteligencije je vodio te ljude?

Naravno uz svesrdnu pomoc "velikog brata" i Nemacke,sve sa jednim ciljem,vvodjenje "demokratije".

Zelim jos naglasiti da je pri zavrsetku drugog svetskog rata  od strane prtizanskih jedinica bilo "pogresnih poteza" = zlodela protiv civila.

Zato se izvinjavam svim civilima.

I bez obzira na to sto je u toku cetvorogodisnjeg rata sigurno zivac mnogih popustio,se to nije smelo desiti.

Puno toga se ni pre toga nije smelo desiti,pa se desilo.

Zato smatram da je vreme da se ozbiljno (sa obe strane) ovaj period obradi uz sve cinjenice,sa jedne i druge strane.

Jedino se na taj nacin moze (vec jednom) krenuti napred.

Ukoliko se i dalje budu ponasali svi ovako se nece moci mrdnuti ni pedalj.

To ce stetiti samo onima koji dolaze posle nas.

Jer, zemlja koja stoji u mestu,nemoze da napreduje.

To znaci da ce daljnje "vozenje u kruznom toku" samo jos vise davati snage onima koji su za SFRJ.

Postavlja se pitanje,dali zelite napred ili ?????

Zavsite vec jednom (ispravno) i idite napred.

Odkako je sistem na celoj teritoriji bivse SFRJ promenjen su prosle mnoge godine,postavlja se pitanje,sta su gradjani dobili od te promene?

Koji napredak je postignut u medjuvremenu?

Pri tome mislim na sve drzave sa teritorije bivse SFRJ.

Ko se od sadasnjih politicara zalaze za gradjane u drzavi?

Razmislite malo i sami i sve ce vam veoma brzo biti janso.

Sta mi svi (gradjani) imamo od EU i demokratije?

Dali je stvarno radnicka klasa tolika "OVCA" da je u stanju sve da guta?

HALLLOOOO Sindikati gde ste?

Sta radite?

Izgleda jos nije proslo 100 godina,pa spavaju snom trnove ruzice.

Zapamtite:"Samo oni ljudi koji se bore za svoja prava,ih mogu i ostvariti."

Tako je u "DEMOKRATIJI".

Ko cuti,ne dobije nista.

Razmislite dobro o tome.

A izbeglica je sve vise.

I oni treba da dobiju posao.


Valter

A kao da jesmo.

Citajte sami i pitajte se, cemu sve ovo.

Valter




http://www.index.hr/vijesti/clanak/dragovoljka-vesna-grgic-vatikanski-ugovori-odveli-su-nas-u-novo-trajno-ropstvo/927521.aspx


"TIJEKOM Domovinskog rata samostalnost i sloboda bili su ultimativni ciljevi, no državnom vodstvu nije dugo trebalo da u svoj svojoj poniznosti Katoličkoj crkvi dozvoli da polako i sukcesivno preplavi sve segmente života u Hrvatskoj, od visoke politike, školstva, zdravstva, pa sve do intime bračnog kreveta. Nedugo nakon završetka rata, u ilegali diplomacije, nastaje cijeli niz sporazuma između RH i Svete Stolice koji nas je odveo u novo, trajno ropstvo.

Jednim Tuđmanovim potpisom Crkvi je omogućeno aktivno i agresivno uplitanje u sva politička, ekonomska i ina zbivanja u Hrvatskoj. Pod krinkom vjekovne predanosti katoličanstvu, potpisivanjem Vatikanskih ugovora Katoličkoj crkvi je olakšano bezdušno i beskrupulozno pražnjenje džepova svih građana – poreznih obveznika u Hrvatskoj. Za potrebe dušebrižničkog promicanja općeg dobra Tuđman je Crkvi otvorio samoposlugu u kojoj je poslovođa, prodavač i blagajnik Sveta (milosrdna) Stolica. Potpisom na jedan od Ugovora predsjednik Tuđman je stavio i potpis na legalizaciju protuzakonitog djelovanja Kaptola te omogućio bespoštednu grabež od strane duhovnih otaca“, kaže dragovoljka i veteranka Domovinskog rata, inženjerka Vesna Grgić. Za sve one koji će sada, kao za džokerom iz rukava, posegnuti za otrcanim pitanjem – a gdje je ona bila devedeset i prve, Vesna odgovara - na frontu, u Sunji kao borac, a u Posavini kao topnički izviđač. Po Registru branitelja iza Vesne je ukupno 1066 dana u borbenom sektoru. No, iako višekratno ozljeđivana, ova inženjerka strojarstva nema priznat status RVI te je danas umirovljenica rada.

„Crkva minorizira količinu sredstava koju konstantno, parazitski srče iz ionako jadnog državnog proračuna!“

„Tvrde da državu koštaju „tek parstotinjak“ milijuna kn godišnje. No, da je i tako, zapitajmo se koliko bi se od tih „parstotinjak“ milijuna moglo uplatiti za potrebe bolesne djece, djece invalida, invalida rada, koliko bi se moglo sagraditi vrtića, škola, bolnica, bi li se na račun toga mogla povećati socijalna davanja najsiromašnijima? Uostalom, zar smo ginuli u Domovinskom ratu da sve više ljudi u Hrvatskoj trpi neimaštinu, živi od milostinje i biva prozivano za bogohuljenje, samo ako šapne da šopanje prebogate i prebahate Crkve nije bila ideja vodilja u ratu? Jesmo li krvarili po rovovima da, umjesto lijekova za djecu, plaćamo nove crkvene oltare? Jesmo li ginuli za to da nam beskućnici, nezaposleni, umirovljenici i djeca po školama gladuju, dok mi plaćamo ugradnju centralnog grijanja po crkvama? Moraju li svi ateisti, gnostici i ljudi drugih vjeroispovijesti biti kažnjeni i plaćati zbog svoje različitosti, ako smo se borili upravo za toleranciju različitosti“, pita dragovoljka, koja je Vatikanskim ugovorima javno progovorila i na društvenim mrežama.

Završetkom Domovinskog rata u Hrvatskoj, kad je Tuđman dignuo ruke i viknuo „Imamo je“, trebalo je, kaže Vesna, početi novo sretnije doba, doba slobode od sužanjstva, brutalnog kažnjavanja i protjerivanja neistomišljenike, gaženja ljudskih prava, no desilo se, tvrdi, upravo suprotno.

„Sporazumi između RH i Svete Stolice odveli su nas u novo, trajno ropstvo!“

„U sveopćoj euforiji dokazivanja cijelom svijetu da smo sami sposobni krenuti dalje, da smo sad „svoj na svome“ i da nam više nitko nikada neće oteti ni djelić onoga što je naše, predsjednik Tuđman potpisuje niz Ugovora sa Svetom Stolicom vraćajući nas u mrak ovisnosti, poprilično sličan onome iz kojeg smo tek iskoračili. Primjerice, Crkva je samo jednim od Ugovora, oslobođena plaćanja poreza na sve milodare, poklone, sredstva namaknuta za krštenja, potvrde, vjenčanja, sprovode, plaćene mise … Uz to je i nametnuta obaveza da svaki porezni obveznik u RH, htio to ili ne, svojim obaveznim doprinosom u Državni proračun RH plaća dvije prosječne bruto plaće po svakoj župi u Hrvatskoj, do nedavno uvećanih 20 posto za svećeničke mirovine, te osigurava prihod za 2049 pravnih subjekata Crkve, pripomaže izgradnji i obnovi sakralnih objekata te karitativnoj djelatnosti, itd.“, kaže Grgić te smatra da je krajnje vrijeme da se zajedno sa svojim suborcima zapita zašto su se uopće borili.

„Moji prijatelji, suborci, veterani Domovinskog rata i ja, okupljeni oko Inicijative Dosta je Ja se vas ne bojim zastupamo isti stav - vrijeme je za promjene. Ugovori sa Svetom Stolicom su štetni i zbog svoje savjesti ih moramo mijenjati! Naša borba je bila za slobodnu Hrvatsku, a ne za Hrvatikan! Stoga, podržavamo prosvjedni skup „RASKID!4“ jer vjerujemo da nas, osim borbe za istinom, ujedinjuje i jedna jedina religija: - zdrav razum!“, poručuje Vesna Grgić, odnedavno i jedna od administratorica stranice „Dosta je Ja se vas ne bojim“ koja je u kratko vrijeme prikupila više od 23 tisuće fanova.

Dali treba jos vise dokaza.?!

Nije bio interes (onih koji su "UBILI SFRJ" ) samostalnost drzave Hrvatske.

Njihov sustiniski potez je bio unistenje samoupravnog radnickog socijalizma.

Kao i "vracanje" kapitalistickog sistemakoji je odredjenim osobama i svesrdno pomagao pri tome.

"VELIKI BRAT" je takodjer bio "za".............

Postovano pucanstvo,razmislite o onome sto se oko "vas" dogadja.

Bice vam lakse obraditi sve skupa.

Sada i tako jedino treba gledati da se krene (vec jednom) sa mrtve tacke.

Vise nije ni bitno u kom smeru,samo dalje,napred.

Tek zatim se moze utvrditi ono sto mi vec odavno znamo.

Zelim vam puno snage i hrabrosti pri tome.

I,nezaboravite: "SAMO ONI LJUDI KOJI DRUGACIJE MISLE MENJAJU SVET"

Svi ostali "testere granu na kojoj sede"

Uskoro ce se i to potvrditi.

Zato prestanite biti "slepci" to vas nece spasti.

Ako ste procitali gornji teks,Vam je sada (konacno) sve jasno.

A ako nije......nemate ni malo sposobnosti za samokritiku.

A to vodi samo u jos vece probleme.


Valter

http://www.index.hr/vijesti/clanak/mladi-odlaze-a-stanovnistvo-stari--zapustena-i-napustena-slavonija-je-na-samrti/928054.aspx

MASOVNA iseljavanja u strane zemlje, posebno egzodus mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi, uništena industrija, nepotizam i korupcija, sve se to uzroci koji su doveli do gospodarske i ekonomske slabosti Slavonije te slijedom toga situacije u kojoj mnogi preostali ljudi jedva preživljavaju.

Da je situacija u Slavoniji iznimno ozbiljna, pokazali su i rezultati istraživanja o nejednakosti u Hrvatskoj, koji su predstavljeni prekjučer u prostorijama GISKO-a, piše Osijek031.

Maja Pleić i Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije predstavile su istraživanje Geometar jednakosti koje je provedeno u sklopu programa Ekonomsko-socijalna pravednost Centra za mirovne studije.

Iako su se socijalne nejednakosti općenito u Hrvatskoj u posljednjih deset godina počele blago smanjivati u usporedbi s razdobljem od prije dvadeset ili trideset godina, stopa rizika od siromaštva prije i poslije socijalnih transfera, koji uključuju i mirovine, pokazuje da bi bez njih u Hrvatskoj ona premašivala 40%, dok uz njih iznosi nešto ispod 20%, što je malo više od prosjeka Europske unije. Da nema socijalnih politika, Hrvatska bi bila na razini najgorih zemalja u Južnoj Americi, istaknuto je na predstavljanju.

Istraživanje je potvrdilo manje-više očekivane rezultate kada je riječ o geografskoj raspoređenosti nejednakosti: Grad Zagreb, Istarska, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska najrazvijenije su županije u Hrvatskoj, s najvišom stopom zaposlenosti, primanjima i životnim standardom.

Svih pet slavonskih županija među najslabije razvijenima u Hrvatskoj

http://www.index.hr/vijesti/clanak/nije-problem-sabora-sto-je-pernar-brbljav-nego-sto-su-ostali-mutavi/927818.aspx


Komentira Goran Vojkovic




UZJEBAŠE se zadnjih dana i zastupnici vlasti i oporbe, pa i njihovi uvlakači po Fejsu i novinama – jer zastupnik Ivan Pernar stalno izlazi na govornicu i zamislite – govori. Napisaše se deseci stranica i stotine komentara o tome da jedan saborski zastupnik, eto izlazi na govornicu po gotovo svakoj točki i, nećete vjerovati, brani svoje stavove! Svojim argumentima (nebitno koliko ti argumenti stoje ili ne) i općenito zastupa svoju biračku bazu, one koji su ga izabrali. Čovjek, vjerovali ili ne, radi svoj posao.

Činjenica da u hrvatskoj politici netko radi svoj posao kao takva je uznemirila mnoge duhove – umjesto da se uhvate argumentacije, umjesto da se uhvate pravednosti, ispravnosti ili barem logičke zaokruženosti onoga što govori Ivan Pernar, uhvatili se komentatori toga da se eto čovjek javlja za sve za riječ.

Realno gledano, naše saborske rasprave ponajviše izgledaju kao borbe kečera (engl. professional wrestling), znate onu ekipu što se pred kamerama, nakon što njihovi „menadžeri“ u sjajnim odijelima izrecitiraju prijetnje, žestoko tuku, ali naravno na planirani i programirani način – da se slučajno netko ne ozlijedi. Ekipa pada s dva metra, stokilaš skače na drugog stokilaša, usput se razbije i koja stolica ili uleti u gledalište – no na kraju eto svi su zadovoljni, sretni i veseli.

Tako vam otprilike izgleda Sabor – sve pršti od borbe, ali pazi se da netko ne bi bio politički ozlijeđen, spominju se afere, ali se ne spominju imena, govori se o pravosuđu, ali se šuti da isto ne radi, uglavnom, cijela je predstava tu, i glumci i igrači i mi koji sve to gledamo i plaćamo, predstava postavljena tako da se ništa ne promijeni.

I onda dođe jedan Ivan Pernar – i zajeb, ne igra po pravilima. Stalno traži riječ, stalno ispravlja, javlja se svome biračkom tijelu i napokon koristi onu ustavnu odredbu koja nije stavljena slučajno tamo: „Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru.“

Je li Pernar demagog?

Optužuju se Pernara da je demagog. Politički - o da, definitivno jest. No, jesu li oni koji ga optužuju da je demagog također demagozi? O, da, naravno! Samo je problem u tome što se u kontrolirani, uređeni, fini svijet demagogije podjele vlasti između SDP-a i HDZ-a našao Most i našao Živi zid.
Jesu li Pernar i Živi zid blokirali ovrhe, koje su kasnije provedene, a troškovi njihovih blokada su došli na ionako blokirane ovršenike. Jesu (s druge strane, Živi zid kaže da oni to uredno upozore prije akcije, pa stvar samih dužnika).  Govori li Pernar o izlasku iz NATO-a i EU, nakon čega bi mnogi troškovi narasli, a mnogi od mladih zagovornika Živog zida bi dobro stigli razmisliti o svojoj odluci, stojeći zimi na straži – jer vojna neutralnost bi gotovo sigurno tražila vraćanje obveznog vojnog roka? Govori.

Ali, to naše velike stranke nisu objasnile građanima. Zašto? Zato što i same prodaju demagogiju. Istina, malo više profinjenu, ali i dalje demagogiju. I kada se nađe netko tko savršeno koristi upravo njihove metode, na još bolji način – onda je on problem.

Obrazovni sustav – slušaj i ponavljaj

Pogledajte hrvatski obrazovni sustav:Slušaj i ponavljaj! Ogromna količina činjenica, reprodukcija i – šutnja. Hrvatski obrazovni sustav, barem do razine fakulteta (a na fakultet ne idu baš svi) uopće vas ne uči onome danas najvažnijem – kritičkom mišljenju.

Obrazovni sustav Hrvatske nasljednik je onog rađenog u doba totalitarnih država – koji vas je uredno učio da cijenite i poštujete kralja i cara Franju Josipa, pa kralja Aleksandra, pa namjesnika Pavla, pa Antišu, pa Tita. Preko stotinu godina obrazovni sustav je mijenjao slike i likove, ali je u suštini ostajao isti – naučiti vas da budete vrijedan tvornički radnik, ali da se ne bunite i ne postavljate pitanja.

Prošlo je preko četvrt stoljeća otkada smo uveli demokraciju – a obrazovni sustav nije ni blizu onome što bi demokracija trebala učiti: kritičko razmišljanje, propitivanje, komparaciju izvora, logiku… I dalje se uči mlade knezove i kraljeve o kojima je pola onoga što piše u knjigama bajka, ali ne kako boljim argumentima na lošije argumente. Zašto? Da se ne bi propitivalo.

Pričali su HDZ i SDP pred izbore o nekom ogromnom zapošljavanju – koje je doslovno nemoguće uz ovakvu strukturu radne snage, osim ako plaće ne spustimo na 1000 kuna pa se bacimo u koštac s Bangladešom i sličnima. Samo ta priča o velikom zapošljavanju nije ništa manje demagogija od onoga što priča Pernar. Možda i više i možda je čak i opasnija – jer dolazi od stranaka iza kojih su ipak ljudi s titulama i znanjima.

Što kada bi građani od političara počeli tražiti kompetencije?

Ima Pernar i knjigu, dijeli se PDF online: „Kako je nastao novac“, uredno knjiga ima ISBN broj, dakle „prava“, no u pitanju je takozvani samoizdat – izdavač je uredno sam Ivan Pernar, a ne pišu ni recenzenti, u pitanju je nešto što nema nikakve znanstvene ili slične vrijednosti, već je osobni stav autora. To samo po sebi ne mora biti loše – ima čovjek pravo na svoj stav, no koliko Hrvata uopće zna kakva je razlika između Pernarove „Kako je nastao novac“ i knjige nekog znanstvenika koju izdaje poznati izdavač, uz dvojicu ili trojicu jakih recenzenata? Tri posto stanovništva? Pet posto? Sedam?

Temeljene postavke metodologije i znanstvene objave, nešto što se vani uči u srednjoj školi – kod nas se ne uči ispod fakultetske razine (a ne uče se nažalost ni na svakom fakultetu). Zašto? Pa da ne bi netko počeo stvarati razliku između lupanja političara i onoga što znanstvenici barem pokušavaju objasniti. Da ne bi netko mogao kao argument raspravi koristiti recenzirani znanstveni rad nasuprot riječi šefa stranke. Da narod ne bi shvatio što je razlika između osobnog stava, izbornog obećanja i znanstvene istine.

Model koji postoji, model koji su upravo razvile velike stranke, a ne neki Most ili najmanje Živi zid – Pernar je počeo učinkovito koristiti. Razumije čovjek model, i igra po njemu. I sada je on opasnost i demagogija. Nije. Opasnost i demagogija su oni koji su razvili taj model gdje sve stručne kompetencije vrijede gram političke podobnosti.

Otvaranje nezgodnih tema

Kaže Ivan Pernar: „Da pravosuđe funkcionira, ne bi bila vijest u medijima da je kriv pas Medo. To je doseg hrvatskog pravosuđa, pas Medo je kriv, a vi gospodo iz HDZ-a, a vi niste, jer vas je sud oslobodio." I onda cijela dvorana šuti, desni dio se malo duri. A čovjek – govori istinu. Govori o pravosudnom sustavu i govori ono što se malo tko usuđuje reći javno – isti ne funkcionira. Odnosno, funkcionira kada vam treba uzeti novce, kada vam dug od 200 kuna naraste na ovršni prijedlog od 1200 kuna, ali što se događa u velikim slučajevima?

Pogledajmo slučaj Sanader. Čovjeku se sudi godinama, teške prvostupanjske presude su redom pale, ponavljaju se postupci, valjda još jedino on i njegov odvjetnik znaju što se točno događa i u kojoj je fazi koja optužnica. No, sjećate li se kada je Sanader uhapšen? U prosincu 2010. godine! Punih pet godina čitamo optužnice, sada u istražni zatvor, sada van, sada prvostupanjska, sada ponavljanje… Student koji je te 2010. godine bio brucoš, sada rješava zadnje ispite kako bi postao magistar prava!

Ako je Sanader kriv, a nije osuđen u pet godina – to je užasno za pravosudni sustav i mnoge ostavke bi trebale tamo pasti. Ako je čovjek nevin, a punih pet godina se vucara po sudovima – to je još gore, to je užasna i na sve načine neprihvatljiva situacija! Višegodišnji sudski postupci nisu prihvatljivi, a o tome Sabor šuti!

Da ne spominjemo ovrhe – evo dobar dio europskih zemalja, za one najčešće, ovrhe po računima uveo je jednostavne sustave koji ne traže odvjetnike i javne bilježnike. I o tome smo nedavno pisali.

Mislite da će sada netko krenuti u promjene da se i u nas trošak ovršnog prijedloga temeljem neplaćenog računa smanji s 500 ili 800 na 50 kuna? Neće, jer će naglo lobiji početi zvati šefove stranaka s pitanje: "Mislite li vi na naredno sponzorstvo?"

A gdje je oporba?

U zadnje vrijeme u Saboru ni nema oporbe. Ne samo ovih par dana, nego mjesecima – kada ste čuli neki dobar oporbeni govor? Kada je zadnji puta grmjelo s govornice? Kada se na argumentiran način udaralo pravni šamar vladajućima? Od oporbe, čitamo poneki upis na Fejsu Arsena Bauka i Gorana Beusa Richembergha, što valjda možemo više zahvaliti njihovim dalmatinskim genima nego političkom opredjeljenju, no što je s desetinama drugih zastupnika?

I u takvoj jadnoj i bezidejnoj situaciji naravno da svi lupaju po Pernaru – ne zato što govori puno toga što ne stoji (a govori puno toga što ne stoji) već zato što svojim nastupima razotkriva mehanizme praznog vladanja bez odgovornosti tako razvijene i raširene i popularne u Hrvatskoj.

Što će biti dalje?

Imati će puno opomena, oduzetih riječi, a možda ga i poneki put istjeraju iz Sabornice – ne zato što je problematičan, nego zato što nervira bezidejne i beskarakterne mutavce koji čine dobar dio ostatka Hrvatskoga sabora. Čovjek je shvatio da može tamo pričati svašta, a da nitko nema znanja odgovoriti mu nekim argumentom – osim oduzeti riječ, čime mu u biti daju za pravo.

[url=index.hr/vijesti/clanak/manolic-za-nacional-tudjman-je-do-1942-radio-za-ustase/929069.aspx]index.hr/vijesti/clanak/manolic-za-nacional-tudjman-je-do-1942-radio-za-ustase/929069.aspx[/url]

JOŽA Manolić je, u razgovoru za tjednik Nacional, ispričao nepoznatu epizodu iz biografije Franje Tuđmana o tome kako je prvi hrvatski predsjednik 1941. i u prvoj polovici 1942. godine radio za NDH.

"Danas je to svojevrsna senzacija, no u vrijeme kada se to zbivalo, za sve nas skojecvce bio je to oblik preživljavanja. Negdje si morao raditi i od nekog novca žicati", ispričao je Manolić.

Kasniji prvi hrvatski predsjednik je, naime, bio zaposlen kao dnevničar u Ministarstvu oružanih snaga NDH.

"Zašto je ta informacija o tome da je Franjo Tuđman bio dnevničar u Ministarstvu oružanih snaga NDH tako dugo tajna - i meni je nevjerojatno, jer biti 1941/1942. zaposlen u jednom ustaškom ministarstvu kao civil, nije neki krimen", ispričao je Manolić dodavši kako se Tuđman najvjerojatnije zaposlio kako bi izbjegao odlazak na front.

Manolić, koji se s Tuđmanom sreo 1942. godine, u činjenici da je Tuđman radio za NDH ne vidi ništa sporno. Dapače, kaže da je to znao već pri njihovom prvom susretu kojeg se Manolić prisjetio.

"Cijelo vrijeme do tog susreta nisam znao je li Tuđman prikriveni ustaša ili skojevac. Bio mi je prefin, odjećom i ponašanjem, za budućeg partizana  i skojevskog rukovodioca. Nije bio radnik, dolazio je iz imućne obitelji i ostavljao je dojam mladog gospodina, a to je ono što vas zbuni", prisjetio se Manolić.

S Tuđmanom kasnije, priča Manolić za Nacional, nije o tome razgovarao. Kaže, nije bilo povoda, barem dok Tuđman ranih devedesetih nije počeo koketirati s ustaštvom.

U tim susretima s Tuđmanom, Manolić mu je, tvrdi, spasio život tako što ga je poslao u Krapinu na rad na terenu. "Samo nekoliko dana nakon Tuđmanova odlaska iz stana u Hercegovačkoj ulici, u stan su upali agenti UNS-a i Gestapa u potrazi za Franjom Tuđmanom i Vladom Stoparom", kaže Manolić.

Dugogodišnji Tuđmanov suradnik dodaje kako je prvi hrvatski predsjednik znao odabrati pravu stranu i priključiti se partizanima, iako je imao osiguran lagodan život u Zagrebu. Njih dva će odigrati važne uloge u osamostaljenju Hrvatske. Manolić kaže da je Tuđman tu preuzeo ogroman teret, a da nije uspio, smatra, obojica bi bili streljani bez suda.

http://www.express.hr/top-news/politicke-elite-pernar-nam-postaje-veliki-problem-7809

Političke elite: Pernar nam postaje veliki problem
Piše Boris Rašeta Sanjin Španović

Je li zastupnik Živog zida heroj, opasni ruski agent ili samo klaun?

To nitko nije očekivao. U jednoj nacionalnoj anketi objavljenoj prošlog tjedna, uvjerljiva većina ispitanika - njih 40 posto - Ivana Pernara opisuje kao “neustrašivog lidera”. Zapaljivi, antieuropejski video srpsko-kanadskog antiglobaliste, kontroverznog filmaša Borisa Magalurskog, sastavljen od Pernarovih saborskih napada na američku i Nato politiku na Bliskom istoku, te pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji, u kratkom vremenu pogledalo je više od milijun ljudi. Na Facebook stranici koju Pernar redovito ažurira svakih par sati, dodajući sve važnije napise i priloge o sebi, kolone poklonika iskazuju duboku zahvalnost, koja se može sažeti u poruku jedne sljedbenice Živog Zida - Pernaru, hvala ti što postojiš...
Prozivanje zbog Rusa

- On je jedini čovjek koji u sabornici priča istinu, govori iz srca, kazuje ono što običan narod misli i ne boji se, kaže druga. U svim antiameričkim, antikapitalističkim i antieuropejskim krugovima u regiji, o njemu misle isto to. No, u isto vrijeme, Pernar je postao meta žestokih i nipošto ne bezazlenih napada. Dok je u ranijim fazama Živog zida bio opisivan tek kao jedan u nizu bubuljičavih cirkusanata, klaun, neodgovoni adolescent, tome su se sad pridružile ozbiljne optužbe. Iz Mostovih krugova čula se ovih dana optužba da je Pernar samo marioneta Borisa Malagurskog odnosno, u krajnjoj liniji, igrač Vladimira Putina, čiji je strateški cilj destabilizacija EU. Uostalom, kažu, Živozidaši su godinama, kažu upućeni, imali mail adresu opsluživanu sa ruskog servera. I još je imaju...

Ako je vjerovati Ivanu Viliboru Sinčiću, Živi zid će u saborski Odbor za nacionalnu sigurnost imenovati upravo Pernara, što zvuči kao najava solidne komplikacije... Pernarov profil obiluje, recimo, slikama Vladimira Putina, što u ovoj konstelaciji sigurno nije preporuka, ako već nije nesavladiva poteškoća. No živozidaši su antiestablišment pokret, koji živi od različitih formula antiameričke doktrine, od Noama Chomskog, Engdhala, preko Moamara Gadafija do ruskoga geopolitičara Dugina, pa i nije čudno da se sve te teorije kondenziraju u ikoni američkog državnog neprijatelja broj jedan, a to je Vladimir Vladimirovič Putin. “Pogledajte što je Amerika u Iraku uradila, dame i gospodo. Tamo je doslovce rijeka krvi potekla zbog američke agresije.

Što se tiče američkih zločina u Libiji, odnosno NATO-ove intervencije u Libiji, koji su rezultati tamo?”, rekao je Pernar u Saboru, a Malagurski objavio u zapaljivom videu. “NATO je počeo tu lažnu humanitarnu intervenciju da bi zaštitio civile. Međutim, civila je ubijeno u toj NATO intervenciji i onome što je uslijedilo puno više nego je stradalo u desetljećima vladavine Moamera Gadafija. Što se tiče intervencije NATO- a u Siriji, vidimo, dame i gospodo, da je NATO taj koji naoružava te pobunjenike, koji imaju jedan islamistički predznak, koji skidaju glave, koji ubijaju taoce. I na kraju krajeva, sami američki dužnosnici priznali su da su oni stvorili ISIL, da su ih financirali i naoružavali. I civili koji stradavaju u Siriji, bivaju ubijani na dnevnoj bazi hrvatskim oružjem jer je Hrvatska na zahtjev SAD-a donirala američkoj vladi oružje, koje je zapravao završilo u Siriji. Nitko nikad za to nije odgovarao...”
Ivan Pernar nikad nije propuštao minute slave

“Što se tiče politike u Afganistanu”, nastavio je Pernar, “što je to Amerika tamo promijenila i zašto je naša vojska uopće tamo? Ne znam znate li, ali 1980. je Kongres predvođen Demokratima odlučio dovesti talibane na vlast. Dao im je novac i oružje, i tad je Bin Laden bio prijatelj Amerike. Osam godina je dovodila talibane na vlast i onda pod izlikom da su talibani teroristi, ih samo par godina kasnije išla rušiti. I već 15 godina tamo ubija ljude. Američka vlada, odnosno NATO pakt, je najveći generator izbjegličke krize. A istovremeno prima najmanje izbjeglica”, zaključio je u Saboru Ivan Pernar. Pernarov prvi saborski nastup bio je vrlo artikuliran, no čim se malo raspitate za njegovu prošlost, saznate da to nije bilo slučajno. Pernar je, naime, od malih nogu sudjelovao u radu debatnih klubova, on je školovani govornik, koji ima jasne nastupe i šalje poruke koje šira javnost razumije, i emotivno pozitivno prihvaća. Andrija Mikulić nedavno je široj javnosti objelodanio podatak kako je Ivan Pernar bio član HDZ-a, što je Pernar hladno priznao. No nije to jedini misterij Pernarove političke pretpovijesti... Plastičan opis profila Ivana Pernara dao nam je današnji saborski zastupnik SDP-a Tomislav Saucha. Pernar je, doznajemo, dugo incognito dolazio na sastanke Foruma mladih SDP-a, no što je tamo radio i koji je bio cilj tih undercover misija, nije ni danas jasno.
"Pernar je uletio u naš prosvjed kao padobranac"

Saucha se prisjetio kako je prije sad već desetak godina upoznao Ivana Pernara. Saucha je tad vodio studentsku udrugu SSU, Socijaldemokratsku studentsku udrugu, koja je organizirala veliki prosvjed studenata ispred Ministarstva obrazovanja zbog kašnjenja stipendija, lošeg studentskog standarda i lošeg smještaja i hrane za studente. Ministarstvo se tad još nalazilo na Trgu burze. Potisnut velikim brojem okupljenih, koji su radili zaglušujuću buku zviždaljkama koje su Saucha i kolege nabavili, tadašnji ministar Primorac spustio se među studente i pozivao ih na razgovor. No oni o tome nisu željeli previše čuti, ali jedan dečko je preskočio ogradu i otišao na razgovor s ministrom. Kasnije se vratio s razgovora i dao izjavu medijima iako s organizacijom prosvjeda i problematikom zbog koje se prosvjeduje nije imao nikakve veze. Nekoliko godina kasnije Saucha ga je prepoznao kad je stao na čelo prosvjeda protiv Jadranke Kosor, a danas zajedno sjede u saborskoj vijećnici. “Pernar je tad u onoj gužvi koja je bila, jer to je bio veliki prosvjed studenata, pun Trg burze, iskoristio priliku za svojih pet minuta slave. Mi koji smo bili u organizaciji smo ostali zatečeni takvim nekorektnim potezom jer on nije imao veze s ničim, a mi smo se poprilično naradili”, prisjetio se Saucha.
"Simpatičan je, no nekad mu nisu sve na broju"

A osim u glavnoj vijećnici, zbog Pernara bi uskoro saborski zastupnici mogli čupati kosu i zbog njegovih govora na sjednicama odbora. Naime, Pernar je prošlog tjedna shvatio da može ići i na sjednice svih odbora i drugih saborskih tijela kao zastupnik iako nije njihov član, što se njemu jako svidjelo jer i tamo ima pravo na raspravu, samo ne može glasati. Ipak, neki saborski zastupnici strahuju da će raditi predstave kada dolaze strani predstavnici drugih parlamenata i delegacije. Odbori inače traju maksimalno sat vremena, puno češće i kraće, a sad bi se s Pernarom i to moglo promijeniti. Jedan od članova predsjedništva SDP-a, koji je već iskusni saborski zastupnik, kaže kako je Pernar zapravo istodobno “lud i genijalan”.

- On radi vrlo proračunato i pametno, nije glup, inteligentan je, ali to što radi je vrlo destruktivno. Također, on se polako ponavlja, a govori o ionako poznatim stvarima, ne govori ništa novo. Vrlo brzo će dosaditi - smatra naš sugovornik iz vrha SDP-a. Dodaje da je jasno kako Pernar može na svoj jedinstven način pričati o Siriji i ostalim temama kad njihova stranka nije “sistemska stranka”.

- Oni nemaju europske partnere, viziju Hrvatske u Europi, ali ni odgovornost. Ne računaju ni na mogućnost da jednog dana budu na vlasti, pa da moraju paziti što sad pričaju - dodaje naš sugovornik. Drugi istaknuti SDP-ovac priznaje da im Pernar zadaje muke zbog druge stvari. U jeku unutarstranačke bitke za šefa SDP-a vodi se i boj za poziciju predsjednika Foruma mladih, koji je u toj stranci potpuno zapušten. Naš sugovornik izražava bojazan kako bi ovakvo Pernarovo ponašanje moglo postati uzor mladim SDP-ovcima.

- Ne smijemo dopustiti da naša mladost u stranci postane radikalno aktivistička, poput Pernara i ekipe. Oni moraju biti puno jasniji i jezgrovitiji, a za ovakvim se primjerima lako povoditi. Da se razumijemo, mi Forum mladih nemamo osim na papiru, oni ne služe ničemu osim nekim pojedincima i sinekurama, ali to se mijenja sad u mladenački aktivizam za neke politike i borbu za ljudska prava. Ali ne smije postati tako radikalno i jeftino populistički, kao što je kod ovih slučaj.
On postaje zvijezda, što se događa s ovom zemljom?

- A mladi lako postanu jeftini populisti ako ih se ne kontrolira. Istodobno, gledaju ga kao zvijezdu svaki dan - govori nam sugovornik iz vrha SDP-a. Iako tvrdi da su svi isti i da on ne može koalirati niti s SDP-om, Mostom ili HDZom, Pernar s pojedinim zastupnicima tih stranaka ima dobre neformalne odnose. - Popričamo mi s njim, našalimo se. Čak mu dademo i savjet. U početku sam se ježio razgovora s njim i njegova pogleda, no sad mi je sve jasnije. On je ipak veliki glumac, ali mu ponekad nisu sve na broju - kaže nam jedan saborski zastupnik. Drugi zastupnik vladajuće većine priča nam kako mu je Pernar otkrio da je donedavno živio od novca koji je dobio od rentanja sobe i kupaonice u svom stanu. A danas živi od saborske plaće! - Priča mi da nije mogao naći posao, pa je bio prisiljen naći cimera koji mu je plaćao stanarinu i režije. I taj čovjek sad čeka prvu plaću saborskog zastupnika! Ej, to je ipak nešto nad čime se svi trebamo zamisliti - kaže nam sugovornik iz HDZ-a.

O Živom zidu, stranci koja oko sebe magnetski privlači ljude koji vjeruju u zavjere - chemtrailse, slušaju pobožno Davida Ickea, sigurni su u postojanje inteligentnog života u Hrvatskoj i slične teorije, također postoji niz teorija zavjere. Mnogi su ih povezivali s Milijanom Brkićem, Josipom Klemmom i HDZ-om, no čini se da bi istinski važni ljudi koji utječu na Živi zid ipak bili negdje drugdje, a prva je veza Vicenco Blagaić, mladi splitski biznismen koji mešetari s jahtama i koji je do Sinčića i Živog zida došao preko Lovrinovića. Tu je, kaže on, i trgovac oružjem Zvonko Zubak. - Veza sa Zubakom je isto dokazana s obzirom da im je ove godine sredio da za kampanju dobiju besplatan prostor koji im je služio kao stožer, a priča o toj vezi je izašla u Nacionalu prije 20- ak dana.
Ljudi lupaju po njima bezveze i promašuju bit priče

- Sasvim je jasno - nastavlja naš izvor - da je Ivan Sinčić posljednjih nekoliko mjeseci pod utjecajem kruga bosanskih Hrvata koji su se nekad okupljali u udruzi Prsten (Antunović, Zubak, Iljkić), a danas se nalaze i u političkoj stranci Promijenimo Hrvatsku (Lovrinović, Mišić, Martinović), ali i u Mostu (Bruno Iljkić). Lovrinović je svjestan da bez Mosta i Živog zida ne može nikako do Sabora, a Vladimiri Palfi je bilo bitno da uđe u visoku politiku i makne Sinčića od dotadašnje politike Živog zida, i ta kohabitacija je dobro funkcionirala dok na površinu nisu počele izlaziti pojedinosti odnosa unutar Živod zida i koalicije. Novac koji dobije iz proračuna, nastavlja on, Živi zid će čuvati isključivo za kampanju za sljedeće parlamentarne izbore jer oni na lokalne ne žele jer im članstvo i ljudi unutar stranke na pozicijama ne trebaju, štoviše gledaju ih kao na prijetnju koje se treba što učinkovitije riješiti... “To što sam ja paranoik, ne znači da mi ne rade o glavi”, genijalno je jednom rekao Henry Kissinger. Ivan Pernar nedavno je na N1 također rekao da ima problema s paranojom...
"Da, paranoičan sam, ne vjerujem u instituciju"

U bizarnom razgovoru s novinarom Petrom Štefanićem na pitanje “Jeste li paranoični?” odgovara: - Da, ne vjerujem u instituciju. Kad su bila dva pripadnika SOA-e u kineskom restoranu u Ilici... Ja mogu vjerovati da mene nitko ne prisluškuje, ali me iskustvo naučilo suprotno. - Paranoični ste, dakle? - Vjerujem da je ovaj sustav spreman učiniti sve da me kompromitira. Premda je po profesiji medicinski tehničar, Pernar je objavio knjigu “Kako je nastao novac”, na čijoj promociji su se okupili ljudi poput akademika Stjepana Zdunića, Krešimira Mišaka, Slavena Letice... Potonji je, s očinskom benevolentnošću, nekoć prognozirao da Pernar nema šanse uspjeti u hrvatskoj politici. No Pernar je, ušavši u Hrvatski sabor preko preferencijalnih glasova koji su ga sa zadnjeg, 14. mjesta na izbornoj listi, popeli na prvo, opovrgnuo takve prognoze. Zato nije slučajno da sad Marino Badurina, mladi riječki povjesničar, objavljuje u Slobodnoj Dalmaciji tekst u kojem Pernara predstavlja kao “borca za novi tip diskursa u političkom prostoru” pa kaže:

- To što stil i govor Ivana Pernara odjednom toliko bodu uši hrvatskim sabornicima (kao i dijelu javnosti) samo je očigledni pokazatelj koliko se politika današnjice, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi i svijetu, odmakla od pitanja koja zapravo čine njen sami smisao. (...) Kad je Pernar sa saborske govornice potegnuo pitanje o najnovijoj nasilnoj deložaciji zagrebačke obitelji Dukić (...), kojoj su se živozidaši i ovoga puta suprostavili, novi premijer lakonski je odgovorio kako se deložacija morala provesti jer je takav zakon”, piše Badurina i nastavlja:
Smijali su nam se i govorili da smo ludi, ali mi rastemo

“Najbolja je to ilustracija koliko je nisko pala razina političkog govora (i misli), a koliko je samim time, obrnuto proporcionalno, porasla razina političkog (pa i ljudskog) cinizma. Moderni političari, tzv. light-političari, što će reći ljudi bez jasnih misli i čvrstih stavova i uvjerenja, kao da su potpuno zaboravili da zadaća politike nije da samo suhoparno propituje je li nešto zakonito ili ne, nego da se, prije svega, pita koliko su određeni zakoni dobri, moralni i pravedni, doprinose li boljitku i kvaliteti ljudskih života ili ne. Kada bi jedino mjerilo ispravnosti bilo je li nešto u skladu sa zakonom ili ne, onda bismo vjerojatno do danas ‘uživali’ ozakonjeno ropstvo, nacističke rasne zakone, segregaciju itd. Upravo suprotno, povijest svoj napredak duguje upravo onima koji su imali snage suprotstaviti se tobože samorazumljivim zakonima, pravilima, normama. Nesporazum koji iz toga slijedi zapravo je lažan.

On se svodi na ono što je još prije stotinjak godina izrekao Upton Sinclair: ‘Teško je nekoga natjerati da nešto razumije kada njegova plaća ovisi upravo o tome da to ne razumije’.” Badurina na kraju poentira kako se valja nadati da “će mali glas Ivana Pernara, koliko god svojim naivnim (ali ipak potrebnim) idealizmom povremeno za prosječnog atomiziranog i sebičnog građanina bio iritirajući, doći do mnogih kojima egzistencija ovisi baš o tome da na vrijeme spoznaju, shvate i razumiju”.
Razotkrivene veze s opskurnim redateljem

S druge strane, neki izrazito desni portali prozivaju Pernara zbog veza sa “srpskim Michaelom Mooreom”, kako se u beogradskim medijima naziva Boris Malagurski, opskurni redatelj, promotor Pernarovih govora u regiji, kanadski državljanin i navodni borac “protiv Novog svjetskog poretka”. Na ultradesnim portalima objavljene su i fotografije Pernara s Malagurskim, navodno snimljene prije desetak godina pred Zidom plača u Jeruzalemu (ali to nije točno). Malagurski je po svojim istupima, pa i percepciji u srpskoj javnosti, prilično nalik na Pernara, samo s jakim nacionalističkim predznakom. Nudio se da snima filmove koji veličaju Dodika i Republiku Srpsku, na primjer, a za zločin u Srebrenici kaže da je samo sredstvo za “provođenje neoliberalnog poretka” i da je Oluja “brojniji i gnusniji i veći egzodus”. Iako je Pernar tvrdio da “nema seksa dok traje revolucija”, godinama ima sina, tek se ovih dana saznalo da ima sina sa starijom Njemicom. Ne htijući ulaziti u detalje, Ivan Pernar potvrdio nam je da njegov sin ima 11 godina i da ga povremeno viđa. Što je i tko je, dakle, Pernar? Čiji je on igrač? Bit će da je on ipak anarhističko-nihilistički odgovor na nihilizam vladajuće elite, koja, što god govorila, zagovara samo jedno - a to je status quo...

http://www.express.hr/life/poznati-hrvati-dio-su-grupe-hrvatskih-vjestica-7802

Poznati Hrvati dio su grupe hrvatskih vještica
Piše Ivana Kalogjera

Neke od njih su poznate osobe, jedan koven za svaki se sabat okuplja na zagrebačkom gorju...

Suvremeno vještičarstvo u Hrvatskoj ima stotinjak sljedbenika, a neki od njih su poznate javne osobe.

Teško je ipak očekivati da će bilo koji od pripadnika te najstarije religije na svijetu javno istupiti i reći: Ja sam vještica! To se u Hrvatskoj neće dogoditi barem sljedećih 20-ak godina, smatra povjesničarka i etnologinja Sonja Miličević Vukelić, koja se posljednjih osam godina, zajedno sa suprugom Deniverom, znanstveno bavi istraživanjem misterija vještičarstva. Sve je počelo 2008., kad je za diplomski rad odabrala temu pod nazivom Wicca. U to je vrijeme suvremeno vještičarstvo u Hrvatskoj bila potpuna tabu tema.

Čak i na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirala, s tom se tematikom nitko nije bavio. Jedina literatura bilo je nekoliko knjiga stranih autora koje su se mogle kupiti u specijaliziranim knjižarama. Postojali su, istina, internetski forumi na kojima su hrvatske vještice razmjenjivale svoja iskustva. No bile su to zatvorene grupe u koje je bilo teško ući, pa su Sonji Miličević Vukelić trebale gotovo dvije godine da stekne povjerenje pripadnika suvremenog vještičarstva, razgovora s njima uživo, a na kraju i sama prisustvuje nekim od njihovih obreda.
Tri jednostavna pravila

Sve što je naučila o pripadnicima suvremenog vještičarstva, a što je, kako kaže, u suprotnosti sa zabludama koje o vještičarstvu ima prosječan građanin, pretočila je u 130 stranica diplomskoga rada, a kasnije u neke znanstvene i popularno-znanstvene članke u kojima pokušava dokazati da se tu ne radi o “zlokobnim crnomagijašicama”, nego da su u većini slučajeva u pitanju “kreativni, pametni žene i muškarci, pretežito liberalnih svjetonazora, a koji su snažno razočarani službenim, tradicionalnim vjerskim sistemima, koji se nisu na pravi način uhvatili u koštac s problemima suvremenog svijeta”. Moderne vještice njeguju načelo nenasilja, kao i poštovanje sveukupnog života, posebno čovjekova. Dapače, pripadnici jednog od pravaca suvremenog vještičarstva Wicce imaju zadana tri pravila koja moraju slijediti.

Prvo je “Čini što želiš, ali ne povrijedi nikoga”. Drugo “Ne možeš tražiti izvana ono što ne možeš naći iznutra”, a treće “Sve što činiš, vraća ti se tri puta”.

- Po nekima, riječ je o jednoj od najstarijih religija. Filozofija pripadnika Wicce bazira se na tome da svoju energiju (ili kako je oni nazivaju moć) ne uporabljuju kako bi prilagodili vanjski profani svijet tako da bi on odgovarao teško promjenjivu unutarnjem, nego im je temeljna stavka da oblikuju i usmjeravaju ona svoja samoostvarenja koja pogoduju prvenstveno unutarnjem duhovnom rastu, koji se onda praktično i fleksibilno prilagođava funkcioniranju vanjskog svijeta.

Iako sustav zvuči jednostavno, ono što Wiccu čini posebno zahtjevnom i kompleksnom za istraživanje jest činjenica da ovo nije religija knjige, nema jednu središnju osobu u obliku velikog učitelja ili spasitelja, nema dogme, nemoguće je ustanoviti stvaran broj pripadnika i ne izlaže svoja uvjerenja u suprotnosti s drugim religijama, pa postoje i pojedini ogranci koji svojim članovima daju mogućnost da istodobno budu i katolici i wicce – objašnjava Sonja Miličević Vukelić, koja je od prošle godine i jedna od suurednica Veštičje Revije, specijaliziranog e-časopisa koji je pokrenut u Beogradu, a bavi se tematikom suvremenog vještičarstva. Suradnici su mu, osim s područja bivše Jugoslavije, i iz Mađarske, a Reviju cijene i praktikanti u Engleskoj i SAD-u.

Danas postoje i online edukacije o vještičarstvu

Časopis ima vrlo široku publiku i veliki je interes autora koji prate ovu tematiku, no sve to, smatra Sonja Miličević Vukelić, nije nikakvo jamstvo da osoba koja bi javno objavila da je vještica ne bi bila izložena linču. Dapače, mišljenja je kako se takva osoba ne bi nimalo dobro provela jer velika je razlika, kaže, između mentalnog stanja ljudi u Hrvatskoj kad pogledaju neki holivudski film, pa im je to super “cool” i intrigantno, ili kad pročitaju neki popularno-znanstveni članak na tu temu, i njihove mogućnosti da prihvate osobu koja bi istupila u javnosti kao predstavnik ili predstavnica suvremenog vještičarstva.

- To bi bio veliki šok za sve jer ta osoba nije judaist, nije kršćanin, nije musliman, nije budist, nije hinduist, nego je pripadnik ili pripadnica nečega o čemu ljudi zapravo ne znaju ništa ili znaju vrlo malo. A kad bi im netko išao objašnjavati što je suvremeno vještičarstvo, shvatili bi da ono ima puno više kontroverzi u odnosu na našu opću društvenu klimu, nego što to popularna znanost uopće može dati na znanje, jer nju obvezuju objektivnost i neosobni pristup – govori nam Sonja Miličević Vukelić.

Deniver Vukelić, koji se bavi istraživanjem vještica kroz povijest, naglašava, pak, kako je dodatna otegotna okolnost za naše podneblje činjenica da hrvatska vlast, ni svjetovna ni crkvena, nikad nije službeno povukla Zakon o progonu vještica koji datira još iz razdoblja Habsburške Monarhije.

Premda je posljednja vještica na području sjeverne Hrvatske pogubljena sredinom 18. st., to što taj zakon nikada nije povučen upućuje i na stav našeg društva prema tematici vještičarstva.
Rapidan rast broja pripadnika Wicce

Točan je broj pripadnika Wicce u svijetu naprosto nemoguće procijeniti.

Prema procjenama američkih istraživača, samo ih je pola milijuna u Americi, no njihov broj iz godine u godinu rapidno raste. Samo u dvije godine broj registiranih članova kovena (svojevrsnog vještičjeg kruga koji u pravilu broji 13 članova) porastao je za 200 posto. No nitko ne zna koliko je onih neregistriranih kojima pripadaju i suvremene vještice u Hrvatskoj.

- Danas postoje i online edukacije o prakticiranju suvremenog vještičarstva i/ili Wicce i online koveni. Vi i ostali pripadnici vašeg kovena ne morate se nikad fizički sresti, no možete se čak i registrirati kao koven, a obrede obavljati online putem Skypea – kaže Sonja Miličević Vukelić te ističe kako tradicionalna Wicca, koja ima stroža pravila, nalaže da osoba koja je zainteresirana za prakticiranje vještičjeg umijeća mora proći tzv. predinicijacijsko razdoblje koje traje godinu i jedan dan.

Smatra se da osoba koja ne prođe put inicijacije, odnosno ritual posvećenja ne može steći dovoljno duhovnog i praktičnog znanja.

Prođe li osoba uspješno obuku, za što mora zadovoljiti i količinom znanja te vježbi i prakse, to je znak da je napravila prvi korak ka novom životu. Konkretnije, svaka osoba kroz inicijaciju završava život koji je vodila do tada i na neki se način iznova rađa. Ona je spremna prihvatiti novi mentalni ustroj, nova iskustva i novu percepciju. A kad prihvatite sve to, automatski nestajete kao osoba koja ste bili do tada i počinjete život kao nova osoba. Na kraju dobijete i novo ime s kojim započinjete život kao vještica, a to je zapravo tipično za šamanski aspekt unutar suvremenog vještičjeg umijeća.

Naša sugovornica kaže kako joj ni jedna od vještica koje je navodila u diplomskom radu i kasnije u znanstvenim radovima nije dopustila da navede njezino ili njegovo pravo ime, pa ih je sve navodila pod pseudonimom. Nije dobila dozvolu ni za javno objavljivanje napjeva koje su tijekom obreda kojima je prisustvovala koristile vještice. Sam obred opisala je u članku “Wicca - stara ili nova religija”.
Tijekom sabata se okupljaju i čine koven

“Relativno mlad nastankom, no ne i iskustvom i praksom, jedan zagrebački koven ili skup wicca za svaki se sabat okuplja na poznatom zagrebačkom gorju te slavi štovanje Boga i Boginje.

Koven broji desetak članova i uglavnom su eklektici, dakle samostalne wicce, ali se tijekom sabata i rjeđe esbata okupljaju i čine koven koji shvaćaju jednako ozbiljno kao i svoje samostalne rituale i obrede. Ne iznenađuje činjenica da većinu njih čine mladi intelektualci i kreativci u dvadesetim i ranim tridesetim godinama života.

Osim toga, mnogi dolaze iz obitelji gdje su se njegovala znanja o travarstvu, kristalima i liječenju prirodnim putem te su svi dobro informirani ekolozi“, napisala je te istaknula kako je dobila priliku prisustvovati jednom njihovu skupu u svrhu istraživanja, i to u vrijeme sabata Mabona koji se prigodno poklopio s punim Mjesecom, dakle esbatom, što se, po riječima članova kovena, nije dogodilo u posljednje dvije godine, s obzirom na to da je Mabon pomičnog datuma. Sam obred opisala je ovim riječima.

“Dakle, uz tipično otvaranje kruga, postavljanje svijeća na četiri strane svijeta, zazivanje čuvara strana svijeta, zazivanje Boga i Boginje, molitava upućenih njima, rezala se i jabuka kao žrtva i simbol boginje, pokazivao se simbol pentagrama u jabuci, pilo se piće od fermentiranih jabuka, tzv. cider. Uz molitve Bogu i Boginji, izgovarale su se i osobne molitve članova za opći mir i ljubav, zatim za osobni prosperitet, zdravlje i molitve za članove obitelji. Sam krug se radio od morske vode na zemlji, a u sredini kruga postavljena je svijeća koja je simbolizirala Duh ili Bit. Sve svijeće su bile crvene boje, zbog mjeseca rujna. Članovi su bili svečano odjeveni, dakle u tamne boje, s naglašenom crvenom, zbog mjeseca rujna, s tamnim plaštevima i kapuljačama koji su nekad postojali umjesto kaputate se i danas simbolično nose tijekom obreda, kao podsjetnik na drevnija razdoblja”.

Od istog kovena Sonja Miličević Vukelić dobila jei opis Samhaina, vještičje Nove godine koji se slavi 31. listopada (kod nas je taj datum poznat kao Halloween ili Noć vještica). Wicca je dualistička religija, temeljno filozofski i duhovno zasnovana na polaritetu čovjeka i prirode, pa jednako kao žene vješticama mogu biti i muškarci.

I u samom su obredu prisutni i Visoki svećenik te Visoka svećenica. Oni stoje u sredini kruga te predstavljaju Boga i Boginju. Postoji i dijanička wicca koja je feminizirana, često je i homoseksualna, ali to su, kaže Miličević Vukelić, ekstremi.
Razlike modernih i antičkih vještica

Na pitanje koja je razlika između modernih i nekadašnjih vještica, Deniver Vukelić kaže kako odgovor nije jednostavan.

- Od 250 slučajeva žena koje su bile pogubljene u razdoblju od sredine 14. do kraja 18. stoljeća pod optužbom da su vještice, većina je bila tzv. žrtvena janjad.

Posljednji slučaj žene protiv koje je 1758. godine bila podignuta optužnica bio je slučaj Magdalene Logomer Herucine iz Križevaca, koju je njezina susjeda optužila da se pretvarala u muhu, ulazila kroz ključanicu te joj zaražavala hranu i činila je bolesnom. Optužba nije dokazana, pa su Magdaleni direktnim ukazom kraljice vraćena sva dobra i prava - govori Deniver Vukelić.

Ističe kako je većina vještica bila optužena za let na metli iako je danas poznato kako se radi o konceptu astralnih projekcija. No ljudi u srednjem vijeku mislili su da vještice stvarno lete.

Jedan je njemački antropolog i etnolog 60-ih godina prošloga stoljeća u jednom srednjovjekovnom spisu pronašao recepturu za vještičju mast. Napravio je mast prema tom receptu i namazao se s njom. Sve što mu se nakon toga događalo je zapisao. U njegovim zapisima stoji da je 24 sata imao vrlo intenzivne halucinacije u kojima je vidio različita životinjska lica, imao je osjećaj propadanja, letio je kroz velike prostore, a činilo mu se i da komunicira s ljudima.

Neke od tih receptura koriste i suvremene vještice. Riječ je najčešće o kombinaciji beladone i bunike, biljaka koje su od prapovijesti poznate kao halucinogene.

- Za pripravke su se nerijetko koristile i znalački prerađene muhare. No moralo se dobro paziti da se osoba koji ih koristi ne otruje, a za to je trebalo imati posebnu vještinu, pa je riječ vještica, suprotno od negativnih konotacija koje ona ima kroz stoljeća, u stvari naziv za iznimno vještu osobu - navode supružnici Vukelić.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/hrvatska-ignorira-unesco-plitvice-ce-biti-izbacene-s-popisa-svjetske-bastine/929741.aspx

NACIONALNI park Plitvička jezera sve je bliže tome da izgubi status svjetske baštine UNESCO-a. Naime, Upravi parka kako doznaje Index, još nije stigla obavijest da je stavljen moratorij na gradnju unutar Nacionalnog parka.
Ravnatelj NP Plitvička jezera Anđelko Novosel u razgovoru za Index rekao je da nije stavljen moratorij jer je cijelo ljeto nastavljena gradnja unutar područja parka. A upravo je moratorij na gradnju bio jedan od četirizahtjeva UNESCO-a, ako Hrvatska želi da NP Plitvička jezera ostanu uvrštena na popisu njihove svjetske prirodne baštine, na kojem se nalazi od 1979. godine.

"U UNESCO-ovom paketu mjera od Hrvatske traže da stavi moratorij na gradnju. Da se javna ustanova uključi u postupak izdavanja građevinskih dozvola za objekte na području NP Plitvice, da se izradi Strateška procjena utjecaja na okoliš za važeći prostorni plan te da Republika Hrvatska zatraži od Centra za svjetsku baštinu provedbu reaktivnog monitoringa nad svjetskom baštinom", rekao je za Index Anđelko Novosel.

No, nije stavljen moratorij na gradnju niti je JU uključenu u postupak izdavanja građevinskih dozvola. Umjesto toga, Plitvice se nastavljaju devastirati što zbog prekomjernog broja posjetitelja, što zbog gradnje unutar granica parka.


Milijun i pol posjetitelja

"Ove godine ćemo imati oko milijun i pol posjetitelja, a zbog masovnog turizma trpi upravo priroda. Morali smo privremeo obustaviti Obiteljski tjedan jer nam tad dnevno pristigne oko 10.000 do 12.000 posjetitelja. Obiteljski tjedan ćemo vratiti kad to bude bilo moguće u okviru provedbe akcijskog plana upravljanja posjetiteljima.

Naime, u Obiteljskom tjednu je ulaznica 25 kuna, a troškovi su nam ogromni jer to uključuje i vožnju brodom i autobusom. Uostalom evo sad je cijena za Plitvice 50 kuna. Stvar je u tome da ne možemo svjetsku baštinu stavljati na akciju. To nije trgovina.

S ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta planiramo iduće godine organizirati povoljnije ulaze za školsku djecu jer je obrazovanje najvažnije. Tako ćemo omogućiti djeci slabijeg imovinskog stanja posjet Plitvicama", rekao je Novosel.

Govorio je i prekomjernoj gradnji, koja se kaže intenzivno odvija.

"UNESCO je tražio moratorij na gradnju dok se ne napravi strateška procjena prostornog plana. To nije napravljeno, a mi sad idemo u izradu plana upravljanja parkom. Naime, iduće godine ističe stari plan upravljanja koji se dosad djelomično provodio. U sastavnom dijelu plana nisu bili ugostiteljski objekti odnosno hoteli koji su u našem vlasništvu. S njima se nije upravljalo strateški.

U sklopu tog planiramo i akcijski plan upravljanja posjetiteljima, sve to treba biti gotovo do kraja 2017. Iduće godine ćemo raditi istraživanja posjetitelja odnosno tijeka posjetitelja.

Akcijski plan upravljanja posjetiteljima će se temeljiti na modelu LAC. Po njemu se gleda koja je to granica prihvatljivog utjecaja na prirodu te su vrlo važani zadovoljstvo i doživljaj posjetitelja. Naime, jezerski dio parka nam je najopterećeniji. Tu su već vidljive promjene zbog prekomjernog broja posjetitelja.

Imamo cijeli sustav divljih staza, problem s otpadom, imamo staze po šumi gdje se uopće ne bi ni smjelo ići. Sve to nije ni čudo kad imamo gotovo milijun i pol posjetitelja godišnje. To je za park previše", rekao nam je Novosel.

Nijemac pišao u jezero

U zagađenje parka imali smo se priliku i sami uvjeriti. Prilikom obilaska Plitvica ugledali smo Nijemca koji je urinirao direktno u jezero. Potom smo u blizini svake klupice naišli na gomilu odbačenog smeća - i to ne u kantama za otpad. Tako su maramice, vrećice i otpaci od hrane poput kora od banane i naranči bili rasuti diljem parka.

Ravnatelj Plitvica, kaže kako je to uobičajena pojava jer zbog masovnog turizma NP Plitvička jezera sve više izbjegavaju istinski ljubitelji prirode koji se znaju i kako u njoj ponašati.

"Da bi se posjetiteljima osigurao doživljaj prirode i time se osjećali zadovoljni, nepophodno je ograničiti broj posjetitielja. Danas je u ljetnoj sezoni posjećivanja stanje potpuno drugačije. Posjetitelji satima čekaju u redovima za prijevoz brodom ili vlakom, gužvaju se na mostovima i stazama što je vrlo neugodno", kazao je ravnatelj Novosel.

I za kraj iz Ministarstva graditeljstva te Ministarstva zaštite okoliša nismo dobili odgovor na pitanja vezana za zahtjeve UNESCO-a.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/plenkovic-obavijestili-smo-eu-i-nato-necemo-dopustiti-reviziju-domovinskog-rata/929717.aspx

PREMIJER Andrej Plenković danas je izrazio zabrinutost zbog uhićenja deset pripadnika HVO-a u Orašju te poručio da će Hrvatska učiniti sve kako bi zaštitila legitimne interese Republike Hrvatske, hrvatske branitelje i spriječila pokušaje revizije povijesnih događaja.

"Hrvatska država učinit će sve da nakon pobjede u Domovinskome ratu pruži potporu hrvatskim braniteljima, spriječi pokušaje revizije povijesnih događaja te zaštiti hrvatske nacionalne interese. Ovaj slučaj neće nas zaustaviti u provedbi političkih ciljeva programa s kojima smo pobijedili na izborima", rekao je Plenković u obraćanju na početku sjednice.

Tajming uhićenja indikativan

Hrvatski premijer siguran je da su uhićenja 10 pripadnika HVO-a iz Orašja pripremani dulje vremena, a tajming drži indikativnim. Uhićenici imaju dvojno, hrvatsko i bosanskohercegovačko državljanstvo, a dvojica su ujedno i visoki umirovljeni časnici Hrvatske vojske.

Izvijestio je da od trenutka njihova uhićenja do danas održava intenzivnu komunikaciju i sastanke s nadležnim ministrima, glavnim državnim odvjetnikom, ravnateljem Sigurnosno-obavještajne agencije u kojima, kako je rekao, nastoji prikupiti što više relevantnih podataka o konkretnom slučaju, kao i problematici optužnica za ratne zločine u BiH.

Kazao je i da je ministarstvima vanjskih poslova, hrvatskih branitelja, obrane, unutarnjih poslova i pravosuđa naložio da pribave sve relevantne podatke i osiguraju pravnu i konzularnu pomoć uhićenima s kojima je Hrvatska u kontaktu putem veleposlanstva u BiH.

"O slučaju smo obavijestili naše partnere, najviše dužnosnike EU i NATO-a i prenijeli našu zabrinutost", rekao je Plenković i dodao da je oko slučaja uhićenja u stalnom kontaktu i s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i s predsjednikom Sabora Božom Petrovom.

Plenković je u svome obraćanju podsjetio na svoj prošlotjedni posjet BiH i razgovore koje je tamo imao, nedugo nakon kojega je "nažalost došlo do događaja koji je iznova opravdano podigao brigu hrvatske javnosti".

Naglasio je da je europska budućnost BiH jedini put za stabilnost i prosperitet te Hrvatskoj izuzetno važne susjedne zemlje, ali, "što je jednako važno, i zalog jednakopravnosti i opstojnosti naših sunarodnjaka, bosanskohercegovačkih Hrvata".

Koncept udruženog zločinačkog pothvata nije prihvatljiv

Vlada je na sjednici donijela odluku o imenovanju novih članova Savjeta za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima, a Plenković je kazao da je to napravljeno kako bi se nadležne institucije sustavno koordinirale po ovom pitanju te utvrdile činjenice vezane uz pristup klasificiranim dokumentima.

Rekao je i da mu je potpuno razumljiv interes javnosti u Hrvatskoj, pa ne iznenađuju ga niti brojni javni istupi i očitovanja osoba iz političkog života iz obje zemlje, kao niti njihov sadržaj.

"Međutim, želim ukazati da postoji cijeli niz aktivnosti koje su se po ovom pitanju odvijale između nadležnih institucija Hrvatske i BiH u razdoblju prije nego što je izabrana naša vlada, a koje zbog njihove složenosti tek treba rasvijetliti", poručio je.

Naglasivši da će vlada učiniti sve kako bi zaštitila legitimne interese RH, ali i ljudska prava svih onih kojima u ovome trenutku mogu biti ugrožena, Plenković je istaknuo kako je zbog toga od iznimne važnosti da se izbjegne svaka vrsta institucionalne ili političke manipulacije s ovim izuzetno važnim i složenim pitanjima.

"U potpunosti poštujemo neovisnost pravosuđa, svi ratni zločini trebaju biti procesuirani neovisno o etničkoj pripadnosti počinitelja i žrtava. Međutim, želim biti jasan, političke formulacije koje se uključuju u pojedine akte pravosudnih tijela BiH koje sadrže koncept udruženog zločinačkog pothvata u odnosu na Hrvatsku nisu prihvatljive", poručio je.

HVO je u teškim vremenima agresije na BiH osigurao zaštitu Hrvata u BiH te zaštitio njezin suverenitet, a neovisnost i teritorijalna cjelovitost Hrvatske branila se na ratištima ne samo u Hrvatskoj već i diljem BiH, rekao je Plenković i zahvalio svim hrvatskim braniteljima, neovisno o tome kojim su hrvatskim oružnim snagama pripadali.

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/masovno-iseljavanje-hrvata-strucnjaci-upozoravaju-ovakav-trend-srusit-ce-i-porezni-i-mirovinski-sustav---455867.html


MASOVNO ISELJAVANJE HRVATA Stručnjaci upozoravaju: Ovakav trend srušit će i porezni i mirovinski sustav

Osijek, 04.11.2016., 07:24
Autor: Marina Bešić Đukarić
komentara

Nema dana da netko iz Slavonije ne spakira kofere, zaključa svoj dom i budućnost ode tražiti u nekoj drugoj zemlji. Isprva su odlazili muškarci, a sada za sobom povlače i ostatak obitelji.
Na alarmantno stanje stručnjaci su upozorili u Vukovaru, na panel raspravi Europskog doma i Zaklade Friedrich Ebert. Ovakav trend, upozorili su, srušit će hrvatski porezni i mirovinski sustav.

Za Njemačku i Irsku učenici Osnovne škole Julija Benešića iz Iloka čuli su i prije geografije. Od 19 učenika pet ih je odselilo. Praznih školskih klupa bit će - još.

''Tata je otišao u Njemačku, u Stuttgart. Mi ćemo otići tamo iduće godine, a mama sad u subotu ide tamo u Njemačku rješavati papire'', priča učenik Borna Kovčalija.

Hrvatsku najviše napuštaju Slavonci, a prednjače Požeško-slavonska i Vukovarsko-srijemska županija.

''Imali smo početkom godine 410 učenika, sad imamo 387. Međutim, svaki dan dolazi neki roditelj, ispisuje djecu. Odlaze, većinom u Irsku i Njemačku'', kaže ravnatelj škole Miroslav Bošnjak.

Prema službenim podacima lani je iz zemlje iselilo 30.000 ljudi, najviše u Njemačku, Srbiju, Austriju, Bosnu i Hercegovinu i Švicarsku. Prazne ulice Iloka i slavonskih sela dokazuju da su stvarne brojke - mnogo veće. Većina svoj odlazak nije prijavila.

''U odnosu na popis stanovništva iz 2011. godine, kod nas je 20 do 25 posto manje stanovništva u Iloku'', kazao je gradonačelnik Zvonimir Dragun.

Stručnjake brine odlazak cijelih obitelji, mladog i radno sposobnog stanovništva.

''Pitat ćemo se za kojih 10-20 godina tko će nam u stvari uplaćivati mirovine i slično'', ističe Drago Župarić iz Instituta za migracije i narodnosti.

Panel rasprava u Vukovaru potvrdila je - uz ovakav trend, Hrvatska će morati naseljavati druge narode.

''Problem je samo koliko smo mi kao društvo spremni prihvatiti razlike'', kaže Stjepan Prutki iz Državnog arhiva u Vukovaru.

Za generaciju s početka priče, već je kasno. Četvrtina razreda budućnost će graditi - izvan domovine.
Masovno iseljavanje iz Slavonije (Foto: Dnevnik.hr) - 8

No, što može zaustaviti ovaj zabrinjavajući trend, što mogu učiniti lokalne vlasti?

''Potrebna je jedna fiskalna decentralizacija gdje će novac zarađen u lokalnoj samoupravi tamo i ostati. Jer najbolje znaju lokalni čelnici gdje treba uložiti ta sredstva da se ovo zaustavi. Mi nažalost imamo primjer gdje imamo problem. Naša poslovna zona, već dvije godine... Nikako da to stavimo u funkciju, a imamo zainteresirane subjekte, ali jednostavno nemamo rješenje jer je država zaista troma'', smatra načelnik Općine Donja Motičina Željko Kovačević, čiji su sinovi također najavili da će nakon fakulteta odseliti.

''Za sada je to nekih 15-ak mladih, ali i to je previše za jednu malu općinu. Mi ćemo poduzeti sve da ne dođe do egzodusa. Najave su grozne. I moji sinovi misle da ovdje više nema perspektive. Male plaće, nema radnih mjesta...''

Primjera radi, nekada je iz Donje Motičine samo tijekom prijepodneva čak 10 autobusa vozilo prema Našicama, gdje stanovništvo gravitira radi posla, a danas vozi samo jedan autobus na dan. To je manje nego što iz Osijeka svakodnevno autobusa polazi - za Njemačku.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr

http://www.24sata.hr/news/uhicenja-generala-hvo-a-u-orasju-komentira-anto-nobilo-497853

'Hrvatska je digla hajku, to ne pomaže uhićenima u Orašju...' Hrvatska je zauzela stav da sve treba dignuti na političku razinu i dovela u pitanje odnose Hrvatske i BiH. Ako je kazneni postupak utemeljen na zakonu, mi tu ne možemo prigovoriti - kaže Nobilo..

24sata
Petak, 04.11.2016. u 13:32

Poznati odvjetnik Anto Nobilo u studiju 24sata govori o aktualnim događajima vezanim uz uhićenja desetorice bivših pripadnika HVO-a u Orašju. Na pitanje je li riječ o političkim optužnicama iz Sarajeva ili Banja Luke, Nobilo je odgovorio:

- Reakcija hrvatskog političkog vrha čini mi se neprimjerenom prije nego su vidjeli o čemu je riječ. Hrvatska je zauzela stav da sve treba dignuti na političku razinu i dovela u pitanje odnose Hrvatske i BiH. Ako je kazneni postupak utemeljen na zakonu, mi tu ne možemo prigovoriti - rekao je Nobilo.

Nobilo smatra da se Hrvatska dovela u poziciji da brani ratni zločin iako mi zasad ne znamo jesu li ti ljudi zaista počinili zločin.

- Izbili smo si adut iz ruku, ako u nastavku događanja u BiH utvrdimo da se preširoko tumači zapovjedna odgovornost, nitko nam neće vjerovati - kaže Nobilo dodavši da je apsurdan stav da Hrvati nisu mogli počiniti ratne zločine.

Nobilo misli kako ne možemo negirati pravo BiH da procesuira ratne zločine na svom teritoriju.

Koliko će tim ljudima biti teško dokazati nevinost?

- Ovakvom halabukom Hrvatska ne može pomoći uhićenima. S ovakvom hajkom stvorit ćemo obrambeni stav kod sudaca i tužitelja u BiH. Hrvatska može pomoći da ti ljudi imaju najbolju moguću obranu. Treba im pomoći dokumentima, osigurati dobre svjedoke, promatrače...to je ono što Hrvatska može tj. mora napraviti - smatra Nobilo.

Dodao je kako je mišljenja da je Republika Srpska preširoko tumačila zapovjednu odgovornost, ona često ide sve do glavnog stožera.

Je li bio ratnih zločina u operacijama Hrvatske vojske i HVO-a u BiH?

- Teško mi je to reći. Ja to nisam istraživao. Istraživao sam srednju Bosnu za 1992. i 1993. godinu kad sam branio generala Blaškića, za potrebe žalbe. To što sam ja istraživao je arhiv HVO-a koji pripada Bosni i Hercegovini. U Hrvatsku je prebačen da bi se sakrio pred haaškim istražiteljima. U jednom trenutku on je, oko 1995., prebačen u splitsku luku Lora. Kasnije je prebačen u Zagreb. Ja sam bio prvi civil koji je ušao u arhiv, tamo su bile tone dokumenata. Po meni, taj arhiv je danas očerupan, vidi se da je iz njega uzimao svatko što god mu je potrebno - kaže Nobilo.

Spominje se da bi Hrvatska trebala podići optužnice protiv Bošnjaka u JNA?

- Ozbiljna država tako ne radi. Ako se steknu zakonski uvjeti ide se u postupak, ako ne, onda se ne ide. Postoji bolja ideja kako se ovo može riješiti. Imamo sporazum da ćemo ustupati postupke protiv državljana BiH koji su počinili zločine u Hrvatskoj da im se sudi u BiH, a zauzvrat će oni nama prepustiti postupke vezane uz hrvatske državljane koji su činili zločine u BiH. Riječ je o razmjeni predmeta, ne možemo ići optužnicom na optužnicu. Rješavanje ne treba povjeravati političarima nego državnim odvjetnicima.

Nobilo kaže kako Hrvatska mora biti svjesna tj. mora se suočiti s prošlošću, a tu je pogotovo riječ o ratu u Bosni i Hercegovini.

- Hrvatska se mora suočiti s tim da je vodila rat u BiH. Ako svi govore da se trebamo suočiti s prošlošću, hajdemo to učiniti. Hajdemo vidjeti što smo to radili u BiH...Rat između Srba i Hrvata je bio periferan, ključni rat bio je između Armije BiH i Hrvata, a tu se cijepala BiH. I Hrvati su radili zločine u BiH, ali nisu bili najgori - misli Nobilo.

http://www.index.hr/black/clanak/rade-serbedzija-bitange-su-zavadile-nas-divni-narod-i-od-njih-se-jugoslavija-nije-mogla-spasiti/930324.aspx

RADE ŠERBEDŽIJA nedavno je na beogradskom sajmu knjiga potpisivao svoju novu knjigu "Stranac" (izabrane pjesme), a tom komentirao je bivšu Jugoslaviju, Boba Dylana, svoje planove i još mnogo toga, piše srpski Mondo.

Njegova knjiga pjesama dobila je ime "Stranac" jer se u jednom trenutku svog života osjetio kao stranac. "Živio sam 17 godina po Londonima i Los Angelesima...i naravno da sam postao stranac. Mnoge moje pjesme nastale su iz te perspektive", rekao je Šerbedžija.

Jugoslavija je bila vruća tema: “Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju 20. stoljeća", rekao je te nastavio u sličnom tonu.

"Slovaci i Česi su se uspjeli dogovoriti. Kod njih je došao trenutak kad su jako loše mislili jedni o drugima i unatoč tim negativnim emocijama, oni se nisu potukli, već su se u dogovoru razišli. A što su naši napravili, svi narodi na prostoru bivše Jugoslavije – zamrzili su braću i krenuli jedni na druge. Pa nije slučajno da su svi ti najveći ratnici, takozvani heroji koji su završili u Haagu, zapravo kriminalci."

Napomenuo je i da su ti kriminalci iskoristili nepravdu koja je učinjena nesretnim ljudima kako bi proizveli slijepu mržnju među jugoslavenskim narodima. "Bitange, eto što su ti koji su zavadili običan narod. Od tih bitangi nije se mogla spasiti divna Jugoslavija. Nije važno tko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smjeli dozvoliti da jedan pošten i častan čovjek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo se mogli civilizacijski nositi s povijesnim trenutkom", rekao je Šerbedžija.

Osvrnuo se i na Nobelovu nagradu, koja je ove godine dodijeljena Bobu Dylanu. "Bob Dylan je pjesnik prije svega. On je poput našeg Arsena Dedića. Pjesnik koji je na originalan način uspio svoje pjesme obojiti glazbom. Brojni važni profesionalni pisci su na početku Arsenove karijere priznali da je on pjesnik. Dedić je za mene bio jedan od najvažnijih modernih jugoslavenskih pjesnika. Baš tako je Dylan na svjetskoj razini, jedan od najvažnijih suvremenih svjetskih pjesnika", zaključio je Šerbedžija.

A SAD PROCITATE KOMENTARE:

Hrvoje Padjen · Specijalist za održavanje - Meintenance Specialist at INA
Činjenica da su od Srba u Jugoslaviji svi pobjegli. Slovenci, Hrvati, Bošnjaci, Makedonci, Albanci pa čak i drugo oko u glavi, Crnogorci. Nije moguće da smo svi jednako krivi za raspad Jugoslavije.
Like · Reply · 7 · 1 hr
Grujo Kamcic
pa i sam R.Šerbedžija je je ta bitanga-idiot, kad je na Tuškancu u tijerku rata digao obje ruke i vikao--ovo je Srbija--
taj srbendara bi morao, što se pomenutog problema tiče, pljuvati i rakati po srbima
-prokleta jebena srbendaretina, vukodlačka, on je za hrvate ne samo stranac nego i kenjac
Like · Reply · 5 · 1 hr
Neven Praha Prahić · Music on Facebook
ti si siguran u ovo sve što si napisao..ili ipak nisi..više si to onako kako bi ti volio da je..jer da si siguran u sebe onda bi u profilu imao svoju realnu sliku ali i svoje vlastito ime i prezime...SORRY ...
Like · Reply · 12 · 1 hr
Amir Bahtijarevic · Zagreb, Croatia
Grujo tresnes i ostanes ziv,pa daj barataj sa cinjenicama i istinama,Serbedzija je bio i ostao glumac i umjetnik koji je vecinu zivota proveo u Hrvatskoj,
a zasto je otisao pa zato jer su ga odmah izbacili kao profesora sa akademije
i dok su drugi svoju djecu vodili u eu i amerike on je svoje kceri doveo u Hrvatsku i zavrsili u Hrvatskoj srednje skole,
i srami se svojih rijeci,pa sto si ti napravio za svoju zemlju
Like · Reply · 12 · 53 mins
Tomislav Posavec · PR Manager at Bruno Borničić Consulting
Amir Bahtijarevic Amire, balijo, mrš u Tursku!
Like · Reply · 26 mins
Dmitar Zvonimir
Aha sad i Rade prodaje srpsku mitomaniju.

Rade bolim me kita za Jugu zanima me jedino Hrvatska i kraj priče.

I da bog da ne vidio ostale ˝divne narode i narodnosti˝ nikada više u životu.

Visoka ograda čini dobre susjede i kraj priče.

A Rade ti se drži ono čega ti ide a to je glumljenje ruskih generala, Juga je havala bogu mrtva i zakopana dva puta smo probali tu idiotariju da bog da se ne ponovilo.
Like · Reply · 3 · 1 hr · Edited
Tomislav Bilić · Svugdje po malo
Baš je fino slušat ove ludorije tipa ko nas bre zavadi, srećom se ipak zna ko je tu koga, bez obzira koliko ovakvi pokušavaju bit glasni.

Najveća tragedija u svemu je šta smo mi sami sebe opljačkali i uništili iza rata, tako da ispada da jedino možemo funkcionirat kao sluge pokorne.
Like · Reply · 1 · 1 hr
Igor Horaček · Works at Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije
jel on to žali za jugom? a paše mu primati par milijunčića godišnje od hrvatske države
Like · Reply · 15 · 2 hrs
Dmitar Zvonimir
Nekima jednostavno nije jasno da Hrvate nije ni zanimalo ˝spašavat˝ Jugu.

A ovo što Rade tu taljezga je klasika koju Beograd pjeva još od 1995:˝ Ko nas bre zavadi˝.

Hrvati su rekli pa pa Jugi otišli svojim putem i onda su napadnuti i to je jedina istina.

Nitko se tu nije svađao mi smo odlučili otić i zato su nas napali.

A ako Radu zanima narodi iz okolice su se međusobno mlatili još od dolaska na ove prostore. ...See More
Like · Reply · 5 · 55 mins · Edited
Igor Tomljenovic · Griffith University Gold Coast
Istina je da su bitange zavadili i izmanipulirali idiote. I toliko mrtvih i zla posijali na ovim prostorima.
Like · Reply · 14 · 2 hrs
Dmitar Zvonimir
Mene ne zanimaju ˝ovi prostori˝, ˝regija˝, ˝region˝, ˝prostor ex YU˝˝ i slične pizdarije. "Divni" narodi oko nas mogu propast u zemlju što se mene tiče toliko mi je malo stalo da apsolutno svih naši susjeda (ok jedino ne Slovenci oni su ok i normalni).
Like · Reply · 1 · 1 hr · Edited
Klint Istvud
Dmitar Zvonimir hehe,regija,region,ovi prostori,to su ipak samo ljudi,ljudi isti kao u Danskoj ,Norveškoj,Japanu,Africi,Aziji,Americi,takve budale kao što si ti palili su židove ,rome,slavene u pećima,trpali su ljude bagerima u jame,učini svima nama uslugu i ispali jedan metak u tu trulu lubanju
Like · Reply · 3 · 44 mins
Luka Anušić · Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu
Klint Istvud u regionu žive većinom kozojebi dok u danskoj žive danci.
Like · Reply · 2 · 38 mins
Show 2 more replies in this thread
Marko Polić Polo · Gimnazija Vladimira Nazora Zadar -official site
Ovo što Rade kaže je apsolutna istina, od prvog do zadnjeg slova !!!
Like · Reply · 6 · 1 hr
Mirko Mrcela
sad pametuje a sve mu je bilo uredu kad je snimao film u vukovaru za vrijeme kad su ga cetnici osvojili... djubre srpsko....
Like · Reply · 1 · 1 hr
Angelo Pipper · Calvary at Macedonian army
koja je razlika između hrvata i srba ? srbi ratuju za ratni plijen a hrvati ratuju dok im drugi pokupe plijen
Like · Reply · 19 mins
Zlatan Leopardović
Rade plače za "divnom" Jugoslavijom, zato šta mu je kao srbinu omogućila da glumi glavnu ulogu u svakom filmu koji je poželio. Bez obzira što je rođen i što je živio u Hrvatskoj cili život opet mu je bio draži Beograd. Pljuc!!! Jebala te Srbija i Jugoslavija, da te jebala!
Like · Reply · 1 hr


Ovi komentari vam pokazuju stvarnu inteligenciju vecine "danasnjih" ljudi.

Pa nije ni cudo sto se sve ovo desilo kod "nas".

Zalosno je koliko "bezgranicna kratkovidost" vlada na nasim prostorima.

Tuga i zalost,ali doci ce dan kada ce i "oni" shvatiti da je zivot samo jedan.

Onaj ko ga ne postuje (a ni druge ljude) ce vecno ostati "kratkovid".

To znaci da je ziveo uzalud.

Niti je sta stvorio svojim radom.

Niti je sta za sobom ostavio.

EU se raduje takvim ljudima.

Oni su ti koji pune novcanike kapitalistickom svetu. "NI BRIGE,NI PAMETI" .

Jasan dokaz.

Nacionalizam i "kratkovidost" vode u propast.

To mi najbolje znamo.

Kada "neki" ni sada jos nisu shvatili sta se stvarno dogadja oko nas,se nema sta vise reci.

Valter

http://duh-vremena.bloger.index.hr/post/cijena-parlamentarne-demokracije-i-izbora/28125020.aspx

U Hrvatskoj danas živi oko 800 tisuća djece i mladih, dakle osoba mlađih od 18 godina, onog budućeg naraštaja koji će nositi teret vraćanja javnog duga i svako dijete već je sada zaduženo za 265 tisuća kuna. Svako to dijete morat će u budućnosti plaćati veće poreze i više svog novca davati državi, a manje ga trošiti na sebe, da bi se taj golemi javni dug mogao vratiti. Veliki vanjski dug smanjuje gospodarski rast jer umjesto akumulacije privatnog kapitala dolazi do akumulacije državnog duga. U trenutku prodaje državnih obveznica (čime se država zadužuje) štednja stanovništva se premješta u državne obveznice umjesto da se ulaže u kuće, dionice ili obveznice tvrtki. Tako javni dug opet djeluje na smanjenje proizvodnje, plaća i radnih mjesta. U svakom slučaju, kad ministar financija prodaje državne obveznice, to nije nekakva dosadna transakcija o kojoj u novinama čitaju samo ekonomski lumeni, već se to tiče svakog od nas, pa čak i djece, jer će se njihovim novcem te obveznice jednog dana isplaćivati. To je ujedno i cijena sistema predstavničke demokracije u kojem narod bira predstavnika buržujske klase koji potom donosi odluke u ime naroda koji je nesposoban da to čini sam. Kako je to moguće?

Državni dug RH se počeo stvarati za vrijeme Domovinskog rata prilikom dizanja golemih kredita od SAD-a i EU za kupovinu oružja za obranu od JNA koja je pak svoje oružje naslijedila iz deponije bivše države Jugoslavije. Pri završetku rata, uslijedili su troškovi za saniranje ratnih šteta i funkcioniranje državnih sustava. Tek s promjenom vlasti 2000. strani kapital postao je lako dostupan i vlada se počela ozbiljno zaduživati za velike infrastrukturne projekte poput gradnje autocesta. Političari su se tada igrali skrivača s javnim dugom koji je stvoren kroz proračun, ali ne i onim iz izvanproračunskih fondova, pa je novac uzimala iz proračuna Hrvatskih autocesta (HAC-a), Hrvatskih voda, itd. S vremenom je to postala uobičajena praksa, koju je do savršenstva razvio HDZ i Ivo Sanader.

U prvih deset godina neovisnosti, odnosno do 1999. godine, za vrijeme mandata HDZ-ovih premijera javni je dug dosegnuo 47 milijardi kuna. Od 2000. do 2003. godine, za mandata prvog SDP-ovog premijera Ivice Račana, javni je dug povećan za 34 milijarde kuna. Na kraju mandata Račanove Vlade javni je dug iznosio 81 milijardu kuna. Od 2004. godine do 2011., Ivo Sander i Jadranka Kosor (HDZ) Hrvatsku su zadužili još 75 milijardi kuna, pa je kraj mandata Vlada Jadranke Kosor dočekala sa 156 milijardi kuna javnog duga. Tijekom vladavine SDP-a kojeg je vodio Zoran Milanović dug je povećan za 57 milijardi kuna. Ukupno gledano, HDZ-ove vlade zadužile su Hrvatsku za 122 milijarde kuna (HDZ je vladao 17 godina), a SDP-ove za 91 milijardu kuna (SDP je vladao 6 godina). To bi nam reklo da bi SDP s dodatnim mandatima vladavine zadužio državu još toliko da se izjednače s HDZ-om.
Ljudi stoga izlaze na izbore i kroz 'demokraciju' glasaju na izborima za predstavnika buržujske klase (za parlament, skupštinu, razna vijeća) koji će odlučivati umjesto njih o njihovim životima te naizmjenično zaduživati građane. Izlaskom na izbore i glasajući za buržuje, davaju im se na raspolaganje sredstva preko praonice novca, zvane 'država', što dovodi do zaduživanja samih građana koji glasuju, te svih narednih generacija koje dolaze.

Država – praonica novca za buržuje

Usprkos tome što državu mnogi smatraju simbolom domoljublja, vjere i doma, ona zapravo ne predstavlja ništa od toga. od same početne ideje pa do dan danas, država služi isključivo svrsi: 1.) zaštiti privatnih interesa buržujske elite 2.) praonica novca za buržujsku elitu. Ovo sve funkcionira zapravo poprilično jednostavno: Na svaki kredit kojeg podižu buržuji na vlasti, odabrani od strane naroda, banke zadaju goleme kamate koje stvaraju dug kojeg zatim otplaćuje narod. Iste banke, koje su u privatnom vlasništvu stranih korporatista (uslijed privatizacije i raspodjele), dug koji država ima prema njima, naplaćuju građanima - putem ovrha! Primjerice, uzmimo da prosječni građanin danas ima (realnu) mizernu plaću od oko 2500 i 3500kn. U slučaju ne plaćanja jednog računa (za vodu, struju, plin, komunalije) u iznosu od (npr.) 200kn, njegov dug se povećava na 900kn, a zatim na 1100kn iz razloga jer su naplatne komunalije, voda, holdinga i struje velike firme koje imaju ugovore s odvjetnicima koji funkcioniraju kao ovršiteljska mafija. Svaki puta kada netko od građana ne plati svoj račun, odvjetnik šalje upozorenja i pokreće tužbeni postupak s time da automatski naplaćuje svoje troškove koji se nadodaju na početnu cijenu neplaćenog računa. Sljedeće što se događa jest da osoba s 2500kn plaće više nije u mogućnosti platiti svoj račun zbog zateznih kamata.

Razvijene zemlje Europske unije nisu dozvolile sistem ovršiteljske mafije jer imaju sređenu birokraciju pa su stoga troškovi njihovih ovrha svedeni na minimum. Ako neka obitelj treba dobiti opomenu zbog ne plaćanja računa ili se pokreće tužbeni postupak, to se čini automatizmom putem sa par listova koji iziđu iz kompjutora - bez troškova privatnih odvjetnika i njihovih grandiozno skupih usluga. U tranzicijskim zemljama, poput Hrvatske, u kojima korupcija diktira pravila, stvari su obrnute.
Stoga, svima bi trebalo biti jasno da pomračeni umovi i veleizdajnici koji stoje ispred HDZ-a i SDP-a nemaju apsolutnu nikakvu ulogu u ovoj igri osim da narod održavaju u neznanju, da održavaju status quo, te dužničko ropstvo građana. Jedni imaju lažne maske socijaldemokrata i liberala, dok se drugi krase lažnim domoljubljem i kršćanstvom upravljajući tako nižim strastima naroda kojemu su, uza sve ostalo, oduzeli pravo na besplatno obrazovanje, siguran dom i zaposlenje. Zaključak je da se svi politički programi kandidata na izborima 2016. svode na: održavanje postojeće monetarne ovisnosti.

Političke stranke i statusni simboli

Političke stranke su organizacije stvorene kako bi očuvale partikularne interese svojih članova – političara koji ih vode, te kako bi se isti ljudi na vlasti bogatili, te istovremeno održavali status quo. To vidimo na praktičnoj činjenici o tome koliko su HDZ i SDP zadužili građane.
Ako pogledamo povijest, u vrijeme kraljica i kraljeva je vladala ista situacija. Čak se niti golema statusna razlika nije promijenila. Tada se kraljevi i kraljice nikada nisu spuštali na razinu naroda, već je razlika između vladara, te između radničkog sloja bila nesaglediva. To se događa i danas. Političari koji sjede u saboru se ne miješaju s narodom. Oni uživaju posebne privilegije, izvan zakona, uz pomoć države. Ako se kreću među ljudima, to je isključivo za vrijeme pred izbornih kampanja, ili povodom bilo koje druge samopromocije, jer se aktivnosti svih političara svode isključivo na samopromociju. U svim ostalim situacijama buržuji se kreću u najskupljim automobilima uz jako osiguranje. Kada ljetuju, ljetuju na udaljenim jahtama ili u vilama na osiguranim imanjima. Buržuji na vlasti opstaju zahvaljujući sistemu parlamentarne demokracije (Parlamentarna demokracija je oblik predstavničke demokracije: isključivo izabrani predstavnici naroda predstavljaju narod). Parlamentarna demokracija se bazira na elitizmu i statusnoj ovisnosti. Država je aparat koji to sve omogućava.

http://duh-vremena.bloger.index.hr/post/cijena-parlamentarne-demokracije-i-izbora/28125020.aspx

Sirotinja i srednja radnička klasa uzastopno bira i glasa političke predstavnika na temelju toga koji je njihov status u društvu. To možda ne čine svjesno, ali statistike i činjenice govore da političari koji pobjeđuju jesu oni koji imaju najviše zakupljenog javnog prostora za samopromociju. Onaj političar koji ima više novca, moći će si priuštiti kvalitetniju političku kampanju pred izbore, više štandova na kojima će njegovi potrčci dijeliti letke i regrutirati bezumnu masu, te zakupiti što više medijskog prostora za sebe. Dakle, uz pomoć svog statusa i debljine bankovnog računa, političar ostvaruje promociju na konte koje dolaze izborni rezultati. U zemljama u kojima vlada neo-liberalni kapitalizam (sve bivše socijalističke zemlje: Poljska, Rumunjska, područje bivše Jugoslavije, itd.) je gotovo ne moguće da se dogodi da narod odabere onog političkog predstavnika koji ima niži statusni simbol od drugoga, tj. onoga tko ima manje novca. Takvo činjenično stanje opstaje zahvaljujući visokoj toleranciji na korupciju. Primjerice, u zemljama u kojima vlada praktična socijalna demokracija (Skandinavske zemlje) biranje političara se ne svodi isključivo na status, već i na praktičnost njihovog programa. Bitna razlika je i da takve zemlje imaju i više opcija nego što ih imaju neo-liberalne zemlje. Tako u skandinavskim zemljama osim konzervativaca i lijevih postoje stranke ekonomskog razvoja i zeleni. U neo liberalnim zemljama postoje konzervativci (HDZ), sindikalisti (SDP), a u onim više pro-američkim postoje i stranke nacional-kapitalizma poput Živog zida. Most i sve ostale stranke ideološki ionako već pripadaju spomenutom bloku HDZ-a ili SDP-a. Od svih opcija koje su se do sada ponudile u ovoj državi, svi oni su se grupirali na jednu od ovih ponuđenih strana, a niti jedna od tih strana ne zagovara potpuno uništenje ekonomskog sustava i građenje novog, samoodrživog sistema, jer tome ne služi parlamentarna demokracija.

Čak i Živi zid, koji se uz protuhe glavnih stranačkih blokova čine najbliže onome što svaki građanin iskonski želi, hipnotički zagovara gospodarski razvoj, monetarni suverenitet i nacionalizaciju banaka. No, jedine prave promjene se mogu dogoditi rušenjem kompletnog kapitalizma, a to podrazumjeva rušenje kompletnog bankarskog sistema, svih vladi, pa i same države, jer su svi ovi elementi čvrsto povezani. Stoga se rješenje ne nalazi u političkim strankama, niti u parlamentarnoj demokraciji (izborima), već u sabotiranju i rušenju ovog zastarjelog sistema.

Korporacijsko - monopolistička kultura i sumrak Hrvatske

Hrvati vjeruju da je recesija u Hrvatskoj rezultat stjecaja okolnosti, te da sve veći broj nezaposlenosti uzrokuje svjetska kriza, a ne sistem parlamentarne demokracije. Hrvati misle da je problem beskućništva u Hrvatskoj produkt 'nekog tamo pijanca koji je imao raskalašeni život', te da to nije produkt države (ako uopće i misle o beskućništvu). Hrvati vjeruju kako su golemi propusti i blamaže političara u strankama koje favoriziraju, produkt nestašluka, pa svake godine praštaju i ponovno glasaju za iste. Hrvati zapravo vjeruju da je današnja korporacijsko - monopolistička kultura (ili njezina uljepšana slika kakva je reinterpretirana na televiziji u obliku infantilnih reklama koje navode na bjesomučnu potrošnju i glasanje za prividna politička lica) prirodna, dobra i neizbježna. Nasuprot tome, takva je kultura zapravo neprirodna, umjetna, bezumna i genocidna.
Umjesto da se političke opcije i sami političari duboko propitkuju, zaslijepljeni su zbunjujućim i ispraznim pojmovima demokracije, koju političari jako često koriste, a da pri tome ni sami ne znaju što znači ta riječ. Osim njih, u Hrvatskoj demokraciju često serviraju obrazovni djelatnici i masovni mediji dok je istovremeno, divlji, neoliberalni kapitalizam poput zraka posvuda oko nas i iznutra i izvana. Ne vidimo ga jer se ne pojavljuje često u medijima, a 'ono što nije u medijima i ono što nije na televiziji, to nije naša realnost'.

Obećanje za nova radna mjesta

Upravo u potrebi za radnim mjestima, političari obećavaju zaposlenja. No, u suštini, nemoguće je doći do novih radnih mjesta. Ona mjesta koja su propala, propala su jer ih je sažvakao neo-liberalni sistem i ona se nikada neće vratiti. To je nešto što buržuj na vlasti neće izgovoriti, jer time više ne bi imao materijala za nova obećanja. Pravo na rad, iliti pravo na otuđeni rad zapravo uopće nema smisla.
U plemenskoj društvenoj organizaciji ljudi su u svojim pravima bili jednaki i nitko nije imao veće ili manje pravo na hranu ili dom. Poglavice, šamani i vračevi služili su svojim sunarodnjacima. Kada su pojedinci došli na ideju ostvarivanja vlasti putem prisvajanja viška proizvoda za to im je trebala podrška šamana ili vrača koji će narodu objaviti da je ovaj poglavica «pomazanik bogova» kojem je vlast dana od strane bogova. Tako nastaju vladajuće klase koje su oslonac jedna drugoj (plemstvo i svećenstvo). Tada je moguće natjerati ljude da rade što god vi želite, da grade piramide, palače, i ostale «grandiozne» građevine koje predstavljaju «napredak» ljudskog društva od primitivne jednakosti ka razvijenoj podijeljenosti – eksploataciji / otuđenom radu.

Rad koji su robovi vršili za svog gospodara u robovlasništvu, kmetovi za svog vlastelina u feudalizmu, ili radnici za svog poslodavca u kapitalizmu u načelu se ne razlikuje – to je otuđeni rad, prisilan rad u korist nekoga drugoga. Ljudi inzistiraju na svom pravu na rad, što je i razumljivo jer u ovom robovlasničkom sistemu to jest jedini način da se preživi, jer se mora raditi kako bi se plaćalo skupe režije, porez i hrana (koja bi trebala biti besplatna). Uistinu, malo je različitosti u događajima danas, od onih koji su se zbili u prošlosti, kada su robovi preklinjali svoje robovlasnike da im plate za svoj rad, skrate radno vrijeme, daju besplatni topli obrok, naknade za prijevoz i nakon toga će oni pristati i dalje biti robovi. To su stvari koje su robovi zatražili 1.svibnja prije 100 i nešto godina. Isto se čini i danas, preklinju se robovlasnici da daju posao i plaće, kako bi se kupio automobil ili digao kredit za stan. Stvari se nisu previše mijenjale, osim što sve izgleda ˝prihvatljivije˝ i ˝moralnije˝.

Političarima nije interes stvoriti samoodrživi sistem, jer sistem ne može biti održiv uz političare i parlamentarnu demokraciju. Iako je zapošljavanje, povećanje standarda, povratak profita u javni sektor, obnavljanje gospodarstva ili zaštita prirodnih resursa nešto što često čujemo od političara za vrijeme njihovih besramno infantilnih kampanja, ono nije u njihovom interesu. Ušteda na ljudskoj snazi prioritet je neo-liberalizma i mnogo je isplativije ulagati u vojsku, oružje, te ulaganjima u privatne sektore i privatne banke. Sve dok postoji relativna kupovna moć, nema potrebe za bilo kakvih progresom u društvu. Financijske krize i uvođenje mjera štednje kao odgovora na nju započeli su rastakanjima socijalnih i radničkih prava od strane politike koju sprovodi država. Nikoga nije briga za to što vi nemate posao.

Alternativa – rješenje?

Po svemu sudeći, jedino kompletno rušenje postojećeg sistema, te zamjena s potpuno novim sistemom je prihvatljivo rješenje. Niti jedna politička opcija unutar izbora ne nudi rješenje jer, naravno da sistem parlamentarne demokracije ne pristaje na neophodno samouništenje. Dakle, izlaskom na glasačka mjesta i davanjem glasa bilo kojoj političkoj stranci zapravo ojačavamo tu manjinu (1%). Organiziranje prosvjeda koji zahtijevaju izmjenu postojeće vlade s drugom, te raspisivanja novih izbora nisu rješenje jer to nije izlazak iz predstavničke demokracije. Inzistiranje na više radnih mjesta i na povrat kapitala u javni sektor također nije rješenje jer državne institucije ne postoje zbog naroda, već zbog političkih, bogataških elita koje gledaju vlastiti interes. Vrijeme je da shvatite da smo sami sa sobom i mi, 99%, moramo pronaći najfunkcionalnije rješenje i samoorganizirati se! Alternativa za parlamentarnu demokraciju jest direktna demokracija.

Direktna demokracija je oblik otvorene, demokratske institucije (mlađa sestra anarhizmu) u kojoj je potpuno nemoguće očuvati privatne interese i imati hijerarhiju. Ostvaruje se putem radničkih vijeća i plenumima na radnim mjestima, odnosno održavanjem otvorenih skupština u mjestima življenja. Direktna demokracija, odnosno mogućnost da ljudi sami donose izravne odluke umjesto da se pasivno prepuštaju samovolji "demokratski" izabranih političara pod utjecajem kapitala, je pravo rješenje za pravedniji i bolji sustav koji traže ljudi širom svijeta. Tome da donošenje važnih odluka i upravljanje resursima (institucijama, bankama, korporacijama, tvornicama) bude u rukama cijeloga društva, a ne uske političko-ekonomske elite, mogu se protiviti jedino buržuji.

U trenutku kada država i ekonomija profunkcioniraju po principu direktne demokracije uz uvažavanje temeljnih načela solidarnosti, materijalne ravnopravnosti i pravednosti, dolazimo do tranzicije prema boljem, za život ugodnijem, solidarnijem, održivijem te pravednijem društvu na kojemu se temelje sve ˝utopijske˝ideje.

Prvotno je rješenje to da svaki pojedinac prestane glasovati za političare koji pripadaju buržujskoj eliti. Za promjenu, pojedinac bi trebao početi snositi odgovornost i donositi odluke sam za vlastiti život. Glasovanjem za aktualne političke stranke koje vladaju državom zadnjih 20 godina se čini upravo suprotno. Dapače, sva šteta koja je nanesena narodu, nanesena je zapravo odobrenjem samog naroda koji je birao svog mecenu, vlasnika da sjedi na Pantovčaku i odlučuje o životima ljudi s kojima se ne može poistovjetiti niti osjeća apatiju. Zato, predstavnička demokracija u kojoj živimo i koju ljudi održavaju, jest ne-progresivan, zastarjeli sistem koji dokazano ne funkcionira.

Na kraju: golema je razlika ako na izborima više od 50% ljudi križa listiće, te ako više od 50% ljudi  ne izađe na izbore. Stoga, križanje listića je aktivno sabotiranje postojećeg sistema parlamentarne demokracije, te korak prema nečemu novom.

Ovo nismo mi napisali,ali kao da su nas slusali.

Sada se postavlja pitanje.

Postavljaju je se vise pitanja,samo kada bi neko mogao da da odgovor bar na jedno.

DALI JE MOGUCE DA JE NASE GRADJANSTVO TOLIKO "KRATKOVIDO" da nije u stanju da vidi istinu??

Jadna je ona drzava ciji je narod pored svojih ociju "SLEP"

Izjednacavanje fasistickog rezima sa komunistickim????

Sama ta cinjenica vam jasno pokazuje ko stoji iza svega.

Nemoguce je ta dva sistema izjednacavati.

To je sramota za sve ljude sa i malo zdravog razuma.


Valter

http://www.jutarnji.hr/vijesti/zagreb/hdz-ov-zahtjev-za-promjenu-trga-marsala-tita-nije-prosao-na-odboru-pa-ne-moze-na-skupstinu/5270991/


PROPALA INICIJATIVA
HDZ-ov zahtjev za promjenu Trga maršala Tita nije prošao na odboru, pa ne može na Skupštinu

ZAGREB - Zahtjev Kluba gradskih zastupnika HDZ-HSP AS-BUZ-a za promjenu naziva zagrebačkog Trga maršala Tita u Kazališni trg u srijedu nije prošao na matičnom skupštinskom Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova, pa zbog toga neće biti upućen na dnevni red iduće sjednice Gradske skupštine.  
Vezane vijesti

BANDIĆ O IDEJI PROMJENE NAZIVA TRGA MARŠALA TITA U ZAGREBU 'Najpoštenije bi bilo uz lokalne izbore organizirati i referendum o tom pitanju'

ŠEF ZAGREBAČKOG HDZ-a 'Na sljedećoj sjednici Gradske skupštine tražit ćemo promjenu imena Trga maršala Tita. Tito je jedan od 10 najvećih zločinaca'

Za taj zahtjev glasovao je HDZ-ov predsjednik odbora Ivan Ćelić te HSLS-ov Alen Ostojić, SDP-ov gradski zastupnik Željko Kvesić i zastupnica HSU-a Vesna Sudar bili su protiv, dok je suzdržana bila Sunčana Rupnik Blažeković, zastupnica s Liste grupe birača nositelja Milana Bandića.

Nitko od gradskih zastupnika koji su prilikom glasovanja bili protiv ili suzdržani nisu se javili za riječ u raspravi. Za riječ se javio samo Ostojić, koji je podsjetio da je bivši čelnik HSLS-a Dražen Budiša inicijativu za preimenovanje trga pokrenuo još 1996., koja je prošla na odboru, ali nije došla na plenarnu skupštinsku sjednicu, a "zapisnik je netragom nestao".

Zahtjev je obrazložio predsjednik Skupštine i zagrebačkog HDZ-a Andrija Mikulić, napominjući da je kroz svoju dugu povijest taj najljepši zagrebački trg često mijenjao ime, a već duge 64 godine nosi naziv Trg maršala Tita", čovjeka za kojega velika većina ne samo građana Zagreba, nego i cijele Hrvatske drži da nije dostojan da mu ime nosi nijedna javna površina u Hrvatskoj, poglavito ne trg u središtu Zagreba".

Istaknuo je kako je uloga Josipa Broza Tita, "ideološkog vođe, kreatora i donositelja ključnih odluka u bivšem totalitarnom i autoritarnom komunističkom režimu", rezultirala beskrupuloznim progonom, mučenjima, zatvaranjem i ubijanjem desetine tisuća Hrvata i građana Hrvatske, među kojima su bile stotine i tisuće građana Zagreba.

Napomenuo je kako je Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu izjednačila komunizam i fašizam, a takvom stavu se pridružila i Hrvatska, obilježavajući 23. kolovoza kao Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima.

"U takvom ozračju i pod dojmom otkrića stotina masovnih grobnica na području Hrvatske i bivše Jugoslavije, koje su dokaz da je upravo Josip Broz Tito bio najodgovorniji za počinjene masovne zločine i progone političkih i ideoloških neistomišljenika, danas kada smo članica EU i živimo u demokraciji ne smijemo i ne možemo dopustiti da najljepši trg u Zagrebu nosi ime jugoslavenskog komunističkog diktatora", poručio je.
Mikulić: Bandić nije održao svoju riječ

Nakon što zahtjev za preimenovanjem nije prošao na skupštinskom odboru, Mikulić je novinarima izjavio kako gradonačelnik Milan Bandić nije održao riječ koju mu je dao vezano za promjenu imena trga. "Rekao bih da je to na sramotu gradonačelnika i predstavnika s njegove Liste. Nije ni čudo što u Zagrebu nemamo investicija, jer tko će investirati u grad kad imate gradonačelnika koji preko noći promijeni svoje mišljenje. Dakle, čovjek nije bio dovoljno čvrst, hrabar i jasan da izađe pred svoje zastupnike i kaže o čemu se razgovaralo i u kojem smjeru bi trebala ići inicijativa", naglasio je. Znakovitim smatra što na odboru o tom zahtjevu nije bilo rasprave, jer su zastupnici SDP-a i Bandićeve liste "gledali u pod".      

"Očito su se oni pribojavali odluke Gradske skupštine za koju sam ja uvjeren da bi donijela odluku da se ide u promjenu naziva Trga maršala Tita u Kazališni trg. I ovo je na njihovu sramotu da po drugi puta odbijaju ovu inicijativu. Očito se oni ne mogu odvojiti od naziva Trga maršala Tita i napokon da ga preimenujemo u jedan lijepi naziv Kazališni trg, koji je nosio do 1945. godine", rekao je Mikulić. Najavio je da od tog zahtjeva neće odustati, a za Bandićeve najave da će se oko tog pitanja raspisati referendum rekao je da je Bandić to predložio jer zna da referendum neće uspjeti, a i puno košta.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-mirovinu-se-90-ih-odlazilo-s-54-i-siromasnih-je-bilo-manje-1130210

Je li nam prije bilo bolje: Nostalgija ili to potvrđuju i brojevi?

“Bilo mi je bolje prije jer nisam imao dva stenta kod srca... No, ne može se na razdoblje iza nas gledati crno-bijelo”, kaže Perasović

Autor:
Dijana Jurasić

Jesmo li prije živjeli bolje ili tako često misle ljudi u nekim godinama, obično nakon što zagaze u srednju dob, svjesni da umjesto ideala imaju mnoga neispunjena očekivanja? Javlja li se zato kod ljudi nostalgija za vremenom njihove mladosti u kojem se sve činilo lakšim i ostvarivim?

Nije specifičnost samo Hrvatske u kojoj mnogi žale za Jugoslavijom, gledajući ju i u zreloj dobi kroz ružičaste naočale, nego i u svijetu traju rasprave o tome zašto ljudi misle da je prije sve bilo bolje. Spiegel je analizirao život u Njemačkoj 60-ih, 70-ih i danas i iako podaci pokazuju da je danas standard Nijemaca bolji, i Nijemci kao i mnogi narodi svejedno misle da je jučer bilo bolje nego danas kad svijet ugrožava migracijska kriza, pojava Brexita i Trumpa... Ili je sve u očima promatrača?

Ta divna Jugoslavija....

Sociolog Benjamin Perasović ističe da je univerzalno kod svih naroda da su ljudi nostalgični prema razdoblju u kojem su bili mladi i pamte to vrijeme kao ljepše nego kad su stariji, bolesniji. No, kad je riječ o Hrvatskoj, neki s pravom mogu reći da je 1990. bilo bolje jer je otad stopa rizika od siromaštva udvostručena, u mirovinu se krajem 90-ih odlazilo u prosjeku s 54 godine, a danas ljude čeka rad do 70. Na pitanje je li prije sve bilo bolje, Perasović slikovito uzvraća:

– Bilo mi je bolje jer nisam imao dva stenta kod srca i nisam morao piti lijekove za tlak. No, ne može se na razdoblje iza nas gledati crno-bijelo. Ljudi često zbog emotivnih, političkih i ideoloških preferencija za prošli sustav govore ili da je bio grozan ili divan, a takvo pojednostavnjivanje zapravo je smiješno i deplasirano. Objektivno su stupanj sloboda i razina demokracije u bivšoj državi bili neusporedivo lošiji prije nego danas, ali stupanj socijalne sigurnosti bio je veći – kaže Perasović.

Ljiljana Kaliterna Lipovčan, voditeljica Centra za istraživanje kvalitete življenja Instituta Ivo Pilar, objašnjava:

– U psihologiji postoji “optimizam pamćenja” pa jednostavno više pamtimo lijepe trenutke i ono što nas usrećuje te imamo dojam da je prije bilo bolje. Ljudi stariji od 40 godina pamte vrijeme mladosti i misle da im je bilo bolje kad su bili mlađi i imali visoka očekivanja nego sada kad im se očekivanja nisu ostvarila. Kako smo mi demografski stara nacija, kod nas još više ljudi nego u drugim zemljama misli da im je prije bilo bolje. Budućnost je neizvjesna, pa nam se čini da je sve prošlo bilo bolje i da čak i loše stvari koje su nam se dogodile nisu bile tako loše jer smo ih preživjeli...

Nostalgija za prošlim

Kad se sreća objektivizira, najsretniji su narodi razvijenih zemalja, Švicarci, Islanđani, Danci, Norvežani, Kanađani, a najmanje su sretni ljudi srednje dobi i, za razliku od razvijenog svijeta, u Hrvatskoj i umirovljenici. Priča o nostalgiji za prošlim vremenima ne javlja se samo na osobnoj, političkoj nego i umjetničkoj razini.

– Meni su u glazbi 90-e bile neusporedivo draže nego 80-e i kao sociologu mi je smiješna nostalgija za 80-ima i mistifikacija novog vala. U glazbenom smislu su mi 90-e bile neusporedivo bolje, zdravije i draže kad je riječ o rocku i elektroničkoj glazbi jer se tada obnovila nada, društveni pokreti. Nikad se nisam htio vraćati nostalgično u depresivne 80-e – zaključuje Perasović. Tako da se na kraju priča o tome je li prije bilo bolje svodi ipak na našu osobnu priču o proživljenom u prošlosti i onome što nas čeka u budućnosti.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/inozemne-mirovine-od-nove-godine-manje-ce-oporezivati-1129906


Inozemne mirovine od Nove godine manje će oporezivati

Ministarstvo financija procjenjuje da će 2017. godine porezne obveze svih umirovljenika biti smanjene za 125 milijuna kuna

Autor:
Ljubica Gatarić

Jedan od značajnijih ustupaka Vladine porezne reforme odnosi se na ljude koji su veći dio ili kompletan radni vijek odradili u inozemstvu, a kao umirovljenici žive u Hrvatskoj. Hrvatska je 2012. godine počela oporezivati inozemne mirovine, i to na isti način kao i sve druge dohotke po stopama od 12, 25 i 40 posto.

Bio je to veliki udar na građane s mirovinama od dvije ili tri tisuće eura jer im je država s prirezom uzimala oko 40 posto mirovine.

Poslano 200 tisuća poziva

Od Nove godine inozemne će se mirovine oporezivati uglavnom s 12 posto (uvećano za prirez gdje ga ima), a pod udar veće stope od 18 posto doći će jedino oni čije su mirovine veće od 21 tisuću kuna, i to na razliku iznad 21 tisuće. Inozemni umorovljenici, kao i svi drugi obveznici, imaju pravo i na olakšice za uzdržavane članove obitelji te pravo na osobni odbitak. Porez plaćen u inozemstvu oduzima se od utvrđene porezne obaveze.

Prepolovljene porezne stope primijenit će se i na domaće umirovljenike čije su mirovine veće od 3800 kuna. Ministarstvo financija procjenjuje da će 2017. godine porezne obveze svih umirovljenika biti smanjene za 125 milijuna kuna, no glavninu tog smanjenja osjetit će ljudi koji su radili u inozemstvu i vratili su se u Hrvatsku.

Sve do prošle godine porezne su vlasti prepuštale inozemnim umirovljenicima da sami prijave vlastite prihode iz inozemstva, a tek potkraj 2015. i na početku 2016. onima koji to nisu učinili, upućen je službeni poziv da se jave i poravnaju svoje obveze prema državi. Na kućne je adrese tako odaslano oko 200 tisuća poziva, no nisu se svi odnosili na umirovljenike nego i na hrvatske građane koji rade u inozemstvu, a nisu se odjavili iz hrvatskog poreznog registra. Među građanima koji su pozvani da se jave s dokumentima u Poreznu upravu bili su i oni koji su mirovine zaradili u Njemačkoj koja, po međudržavnom ugovoru, ima prednost u oporezivanju pa se njemačke mirovine ne mogu oporezivati kod nas.

Usporili povratak

No i od te skupine umirovljenika očekuje se da dostave tražene podatke, ali ih država ne tereti za plaćanje poreza kao, na primjer, državljane koji su radili u Austriji, Švicarskoj, Francuskoj i drugim državama. Početak oporezivanja inozemnih mirovina usporio je povratak umirovljenika, a reagirao je i Hrvatski svjetski kongres koji je, zasad neuspješno, u lipnju 2013. godine zatražio od Ustavnog suda da sruši tu zakonsku odredbu.

Nacrt zakona: za kupnju stana država daruje i do 15.663 eura

Na drugi dohodak plaćat će se doprinosi

Porezna reforma donosi još jednu novost radnoaktivnim umirovljenicima koji, uz mirovinu, ostvaruju i drugi dohodak od nekog honorarnog posla. Kao i svi drugi, umirovljenici će također na drugi dohodak plaćati 10 posto mirovinskih i 7,5 posto zdravstvenih doprinosa. Zauzvrat, na temelju uplaćenih doprinosa dobivaju mogućnost da zatraže ponovni izračun mirovine, i to nakon što njihovi ukupni primici od drugog dohotka dostignu vrijednost godišnje prosječne plaće u državi. Godišnja je bruto plaća oko 92 tisuće kuna, a kako pravo na novi izračun nije vezan uz jednu kalendarsku godinu, umirovljenik propisanu svotu može “skupljati” više godina prije nego što zatraži novi izračun.

http://www.jutarnji.hr/globus/Globus-politika/hrvatski-konzervativci-zasto-smo-navijali-za-donalda-trump-je-napokon-razbio-ljevicarsku-politicku-korektnost/5283359/


SAMO U GLOBUSU
HRVATSKI KONZERVATIVCI: ZAŠTO SMO NAVIJALI ZA DONALDA 'Trump je napokon razbio ljevičarsku političku korektnost!'

AUTOR:Tomislav Mamić


Istaknuti predstavnici hrvatske konzervativne scene govore za Globus što očekuju od Donalda Trumpa, čijom su pobjedom ugodno iznenađeni, te otkrivaju zašto su priželjkivali da u Bijelu kuću dođe čovjek koji vrlo malo nalikuje na istinskog konzervativca

Čim je postalo jasno da Donald Trump uvjerljivo vodi u Arizoni, Wisconsinu i Michiganu, državama koje ukupno nose 37 elektorskih glasova, a Hillary Clinton u Minnesoti, Maineu i New Hampshireu, gdje je ukupno mogla dobiti 18 glasova, Vice Batarelo na svojoj facebook stranici stavio je sljedeći status.

“Congratulations President Trump.”

Dva sata kasnije, kada je John Podesta, voditelj Hillaryne kampanje već objavio okupljenima u izbornom stožeru kako njihova kandidatkinja neće održati govor, i nakon što je Donald Trump svojim obožavateljima poručio kako će biti “predsjednik svih Amerikanaca”, Batarelo se ponovno dohvatio svog fejsa.

“9. 11. 1989. pao je Berlinski zid, to jest komunizam u Europi – 9. 11. 2016. pala je politička korektnost koja je gušila zapadni svijet.”
Neočekivana pobjeda

Batarelo, jedan od organizatora nedavno održanog Tradfesta, takvom je objavom zapravo izrekao nešto s čime su se poistovjetili brojni pripadnici konzervativne scene u Hrvatskoj. “Ti datumi su zanimljivi. Trump je neočekivano izabran i na taj način je simbolično razbijena politička korektnost koju je diktirala liberalna ljevica. Tiha većina i ‘obični’ čovjek u SAD-u su progovorili, a ne lijevo-liberalni krugovi koji su htjeli nametnuti svoju agendu”, pojašnjava mi Batarelo svoj status.

Izbor Trumpa, osim Batarela, obradovao je i Luku Popova, koji je dopredsjednik Batarelove zaklade Vigilare, ali i Stjepu Bartulicu, savjetnika bivšeg premijera Tihomira Oreškovića.

S našim sugovornicima željeli smo razgovarati i prije održavanja samih izbora, no tada su nam se zahvalili na suradnji.

I sami priznaju kako pobjedu nisu očekivali, ona ih je ugodno iznenadila, prvenstveno zbog činjenice da novoizabranom američkom predsjedniku mainstream mediji nisu davali nikakvu šansu.

“Bio sam svjestan pristranosti medija koji su gotovo jednoglasno podržavali Hillary Clinton ne skrivajući svoju pristranost, ali opet nisam očekivao da će predizborne ankete toliko promašiti. S druge strane, prateći alternativne medije – od Reddita, Breitbarta pa i Drudge reporta – stekao sam dojam da je utrka ujednačena i da je realno očekivati oba ishoda”, kaže Popov.

Sličnog razmišljanja je i Bartulica koji kaže kako je izbor Trumpa iznenađenje samo za medijske elite i mainstream medije.

Proteklog tjedna Bartulica je tri dana proveo u SAD-u i, prema njegovu sudu, vrlo su jasni razlozi poraza Hillary Clinton.

“Ovo je sasvim nova situacija u američkoj politici”, objašnjava Bartulica, čelnik Centra za obnovu kulture i profesor na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu.

“Pobjeda Trumpa pokazala je da se politička korektnost mainstream medija može rušiti. Trump je imao svoj stil komunikacije prema javnosti, nije slušao PR stručnjake koji su mu savjetovali da bude korektan i zato je odnio pobjedu. Njemu u prilog išle su društvene mreže i blogovi preko kojih je on direktno komunicirao sa svojim biračima, a ne, kako je to dosad bila praksa, da se biračima obraća preko mainstream medija. Narod je u njegovim izjavama vidio više iskrenosti nego kod Hillary i zato je pobijedio”, govori Bartulica.

Osim toga, napominje još jednu stvar.

“Dio Amerikanaca se teško prilagođava na pobjedu Trumpa, zbog čega danas imamo prosvjede radikalne ljevice u SAD-u. Tu radikalna ljevica, koju preko raznih udruga financira Soroseva fundacija, pokazuje svoje pravo lice netolerantnosti, za što su u vrijeme predizborne kampanje mnogi mediji optuživali upravo Trumpa”, kaže Bartulica.
Bolji od Hillary

Hrvatski konzervativci slažu se kako Trump nije bio po volji mnogih republikanaca kada je postalo jasno da će se upravo on suprotstaviti favoriziranoj demokratkinji Hillary Clinton.

“On nije idealan, ali je i takav bolji od Hillary”, govore.

Napominju kako će za njegovu vladavinu vrlo važni biti ljudi kojima će se republikanci okružiti. Na taj način, uvjereni su moji sugovornici, peglat će svoj imidž, ali i dovesti do ujedinjenja republikanaca.

Za njih je Trumpov izbor da mu Mike Pence bude zamjenik – idealna.

Ovog bivšeg guvernera Indiane opisuju kao lojalnog i promišljenog političara s brojnim kontaktima u Kongresu, a koji pak sebe opisuje kao kršćanina, konzervativca i republikanca. Mnogi analitičari smatraju kako bi on mogao biti most između Trumpa i ultrarepublikanaca, i to unatoč činjenici što se Pence, za razliku od novog američkog predsjednika, o Rusiji očituje kao o “korumpiranom sustavu”. Isto tako, Pence se u kampanji protivio Trumpovoj zabrani ulaska muslimanima u SAD.

Batarelo smatra kako izbor Pencea zapravo govori i o Trumpovu odnosu prema pobačaju.

“Trump je nekoliko puta javno izrekao da je ‘prolife’, dakle za život nerođene djece. Njegov potpredsjednik Pence isto tako je ‘prolife’. Vjerujem da će biti značajnih promjena u sudstvu, posebno imenovanje vrhovnih sudaca koji su ‘prolife’, te u zakonima, ali i u cijelom ambijentu u društvu da se zaštiti nerođeno dijete. Ljudi koji su blizu Trumpu isto su tako naglasili svoju opredijeljenost za prirodni brak između muškarca i žene, i da ljudi više neće biti zakonski progonjeni zato što zastupaju te stavove. Važna je otvorenost u raspravi, a ne politička korektnost, koja se nasilno implementira”, smatra Batarelo.

Popov navodi još jednu stvar.

“Što se tiče zakonskog odnosa prema pobačaju i tzv. istospolnim brakovima, iz onoga što se do sada dalo iščitati, ta loptica će biti prebačena na zakonodavna tijela pojedinih država. U tom slučaju imali bismo različita zakonska rješenja u različitim državama, dok se do sada o tome odlučivalo na federalnoj razini. Mislim da je to dobro, jer ne smijemo zaboraviti da su Sjedinjene Države zapravo federacija slobodno udruženih država, od kojih svaka zadržava dio autonomije”, navodi Popov.

Bartulica smatra kako SAD neće u potpunosti voditi izolacijsku svjetsku politiku kako su prema Trumpovim izjavama zaključivali analitičari, no napominje kako će svakako od svojih partnera zahtijevati da u NATO-u više sudjeluju.

“Trump jasno uviđa stvari. Ratovi koje je u posljednje vrijeme vodio SAD nisu bili u korist te države, previše života je izgubljeno, i očito smatra da su ti ratovi donijeli više zla nego dobra”, smatra Bartulica.

Ovi hrvatski konzervativci smatraju kako će se Trumpov SAD više baviti unutarnjim nego vanjskim pitanjima.

“Kao osoba iskusna u sklapanju poslova, vjerujem da će uspjeti sklopiti povoljne sporazume s Rusijom, što bi se moglo negativno odraziti na sudbinu tzv. Islamske države. Očekujem i promjenu američke vojne intervencionističke politike, kako na Bliskom istoku tako i u ostatku svijeta”, navodi Popov.
Konzervativni stavovi

Kad im kažem kako Trump baš i nije prototip američkog konzervativca budući da se radi o osobi koja se više puta ženila, kao i zbog vulgarnog odnosa prema ženama, te da su njegov odnos prema migrantima u vidu zabrane ulaska muslimana u SAD i najava gradnja zida prema Meksiku, najblaže rečeno, moralno i ljudski upitni, odgovaraju mi vrlo jednostavno.

“Niti jedan čovjek nije savršen”, kažu naši sugovornici čija se mišljenja ne razlikuju od nedavne izjave Zlatka Hasanbegovića u Slobodnoj Dalmaciji kako se Trumpove izjave o muslimanima mogu tretirati kao “predizborni folklor” jer – tko bi mogao “saudijskoj kraljevskoj obitelji doista zabraniti ulazak u SAD”.

“Trumpa su izabrali Amerikanci, a ocjena njegove vladavine kao predsjednika će ovisiti i o tome kakvu će administraciju imenovati. Ima značajan broj politički aktivnih katolika u SAD-u koju su mu dali podršku i koji će zasigurno ući u njegovu administraciju i zasigurno promovirati vrednote koje grade zapadnu civilizaciju”, kaže Batarelo, dok Popov navodi kako se Trumpov konzervativizam ogleda u njegovu programu:

“Manji porezi, manje tržišne regulative, više individualne slobode, ‘prolife’ suci Vrhovnog suda, opoziv katastrofalnog Obamacarea. Ovo su sve stavovi koje bismo očekivali od prosječnog konzervativca; pa čak i zid na granici s Meksikom kojemu je cilj uvesti više reda u ilegalnu imigraciju, ali i pridonijeti rješavanju problema krijumčarenja ilegalnih droga iz Kolumbije i ostalih zemalja Latinske Amerike”, zaključio je Popov.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/domovinski-rat-sto-uce-drugdje-u-eu-1132674



Objava: 2.12.2016 | 07:05
DRUKČIJE UČENJE POVIJESTI
Domovinski rat: što uče drugdje u EU

Istražili smo kako se hrvatski obrambeni rat prezentira učenicima u Njemačkoj, Italiji, Finskoj... Ne imenuju agresora, ne idu u detalje, bitno je da učenici shvate posljedice nacionalizma

Tko je bio agresor u ratu u Hrvatskoj? Tko je bio žrtva? Na ova pitanja učenici u školama diljem Europe neće dobiti jednoznačne odgovore. Primjeri udžbenika iz Finske, Italije i Njemačke te objašnjenja profesora povijesti iz tamošnjih srednjih škola pokazuju kako se rat u Hrvatskoj tek spominje u kontekstu širih povijesnih događanja tog doba, završetka hladnog rata i raspada Istočnog bloka i multinacionalnih država.

Suzdržava se od označavanja naroda ili sistema “agresorskim”, dok se, primjerice, pojam Domovinski rat i ne spominje.

– Jugoslavija je pod Titom predstavljena kao uspješna država “trećeg puta”, dok su ratovi na Balkanu učenicima prikazani kao dio secesionističkih događanja u istočnoj i jugoistočnoj Europi nakon 1990. – govori profesorica Sirkka Ahonen sa Sveučilišta u Helsinkiju, koja je sudjelovala u stvaranju programa iz povijesti. O Hrvatskoj se ne govori posebno, već je predstavljena kao jedan od političkih i vojnih aktera na Balkanu, ističe.
Vezani članci


– Pozornost se pridaje nacionalizmu. Ekstremno nasilje u BiH je zabilježeno. Raspravlja se o tome kako međunarodna zajednica nije imala adekvatan odgovor na ratove – dodaje S. Ahonen.

Po istoj paradigmi taj je dio povijesti obrađen u školama u Njemačkoj, točnije u Bavarskoj, kaže nam dr. Fritz Schäffer, profesor povijesti te voditelj tamošnjeg Odjela za obrazovne politike Društva učitelja.

– Ne idemo u detalje. Eventualno ako je u razredu učenik iz Hrvatske ili BiH, ispričat će svoju priču.

Ratovi u Jugoslaviji se prikazuju u bloku u kojem se obrađuje kraj hladnog rata, a odgovornost za zločine učenik treba shvatiti u kontekstu porasta nacionalizma sa svih strana – kaže Schäffer.

Talijanski srednjoškolci pak u svojim udžbenicima čitaju kako su “ratna djelovanja u Hrvatskoj opravdana postojanjem značajne srpske manjine, ali da su uz regularnu vojsku (JNA) u njima sudjelovale paravojne srpske jedinice, koje su više puta počinile gnusne zločine protiv Hrvata”.

“Hrvatska je pak brzo stvorila vojsku i počela vraćati teritorij. Kad su hrvatska snage došle do teritorija koje su nastanjivali Srbi, počinili su i etničko čišćenje, protjeravši Srbe”, stoji u udžbeniku.

– Ne bih rekao da je na djelu relativizacija zločinca i žrtve. Nama je važno da učenici usvoje tendencije, kao što je etnički mozaik kakav je bila Jugoslavija i što se događa kad takva zajednica propadne ili kad poraste nacionalizam, što se može primijeniti i na druge slične situacije.

Učenici obrađuju i dijelove eseja bugarsko-francuskog filozofa Tsvetana Todorova “Sjećanje kao lijek za zlo” te hrvatske feministice i filozofkinje Rade Iveković “Balkanizacija razuma/uma” koji kritički govore o ratovima – kaže profesor Andrea Nardi iz Toskane, koji je i voditelj regionalnog odbora za maturalne ispite iz povijesti.

Za razliku od Hrvatske, ratu u BiH detaljnije se obrađuje u svim državama – primjerice, srednja škola Jacek Kuroń iz Varšave svake godine vodi učenike trećeg razreda u Sarajevo.

Talijanski udžbenici pak napominju kako se u ratu u BiH Srbi kroz medije portretiraju kao agresori, Muslimani kao žrtve, a Hrvati su neutralni. Slobodan Milošević se pak spominje u kontekstu stvaranja Međunarodnog suda za razne zločine na području bivše Jugoslavije.

“Raspad Jugoslavije i mrtvi i protjerani (10-25 tisuća mrtvih i 320 tisuća protjeranih do kraja rata u Hrvatskoj te 140-250 tisuća mrtvih i 2,5 milijuna protjeranih do kraj rata u Bosni) te zločini (etničko čišćenje, masovne grobnice, napadi na civile), slike rata i žrtava na TV i u tisku, utjecali su na međunarodnu zajednicu, ali, prije svega, na savjest. Kao rezultat oformljen je Međunarodni sud”, stoji u talijanskom udžbeniku, a uz fotografiju Slobodana Miloševića tek piše kako je “optužen za zločine protiv čovječnosti, no da je prije izricanja presude umro”.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/procitajte-otvoreno-pismo-rade-serbedzije-ministarstvu-hrvatskih-branitelja-1132823


Pročitajte otvoreno pismo Rade Šerbedžije Ministarstvu hrvatskih branitelja

Ja sam bio i ostao sin hrvatskog partizana. Moja misija mirenja i sprječavanja rata postala je besmislena, a kako je moje lice bilo i suviše prepoznatljivo i mnoge ljude provociralo, postalo mi je nemoguće živjeti u mojoj zemlji i otišao sam...

Autor:
Vecernji.hr

Glumac Rade Šerbedžija uputio je otvoreno pismo Ministarstvu hrvatskih branitelja nakon što je Ministarstvo reagiralo zbog navodne njegove izjave na Sajmu knjiga u Beogradu. Ministarstvo na čelu s ministrom Tomislavom Medvedom prozvalo je Šerbedžiju zbog sljedeće izjave koja se pojavila u medijima:

– Nije slučajno da su ti najveći ratnici, takozvani heroji koji su završili u Haagu, zapravo kriminalci.

Evo što je Šerbedžija napisao u pismu:

Povodom javnog obraćanja vašeg Ministarstva medijima Hrvatske o mojim navednim izjavama na press konferenciji sajma knjiga u Beogradu, a koje ste objavili na osnovu netočnih i proizvoljnih tumačenja onoga što sam ja tamo govorio, dozvolite da vam se ovim putem javno obratim.

Već vam je moj advokat Čedo Prodanović uputio dva pisma i priložio transkript i audiosnimku s press-konferencije u Beogradu s ciljem da se demantiraju netočni i lažni navodi onoga što sam tamo navodno rekao. Usprkos tim priloženim dokumentima, koji potpuno demantiraju moje navodne izjave na osnovu kojih ste me nepravedno optužili, vi do danas niste niti mome advokatu, a niti hrvatskoj javnosti objavili da ste raspolagali netočnim navodima onoga što sam govorio na toj press-konferenciji.

Vaša ishitrena i opasna objava o mojim navodnim izjavama koja je preuzeta iz žute štampe jedne strane države izazvala je pravu lavinu ogorčenja u hrvatskim medijima i vi ste me stavili u krajnje neugodnu i opasnu situaciju u kojoj se moram opravdavati za nešto što nisam nikada mislio, rekao, niti učinio.

1975. godine Miroslav Krleža došao je u teatar ITD da vidi moju monodramu «Moj obračun s njima», koju sam napravio i sastavio od njegovih pjesama, proznog djela «Izlet u Rusiju» i političkih eseja, u kojima se obračunavao s kompleksnim odnosima na Balkanu govoreći o ljudskoj gluposti kao svemirskoj sili nad nama i o pogašenim svjetlima u balkanskim krčmama iz kojih nas vječno vrebaju mrakovi, primitivizam i krvoprolića. Nakon predstave sjedio je u mojoj garderobi i dugo šutio. Vjerojatno je, shvaćajući što je to mene, tada mladog glumca, toliko uznemiravalo u toj našoj stvarnosti. Zatim mi je rekao rečenicu koje se uvijek sjetim kada se nađem na nišanu nekih ozlojađenih i ratobornih ljudi: «Sviraš ti na violini, mali moj, ali zapamti - tvoj život će biti borba s divljim zvijerima!»

Nisam tada shvaćao proročku dubinu njegovih riječi. Ali mi se sada, kada se bližim godinama koje je Krleža u to vrijeme imao, vraćaju te njegove riječi upozorenja, a i šutnja u kojoj je proveo zadnjih dvadeset godina. U životu sam izabrao put umjetnosti, ali se neminovno na ovim našim prostorima miješala politika u moj život. Bio sam jedan od onih umjetnika koji je uvijek izražavao svoje mišljenje, stavove i reagirao na razne nepravde i probleme s kojima se nosilo društvo u kojem sam živio.

1971. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu održao sam govor u kojem sam branio Miku Tripala i napao birokratski boljševički partijski sistem SK Hrvatske. Zbog toga sam godinama imao ozbiljnih problema s političkim vlastima u Hrvatskoj. Kao mladog čovjeka intrigirala su me pitanja Golog otoka i Informbiroa, partijskog jednoumlja, jednopartijski sistem, protekcije, veze, nepravde.

Devedesetih godina kada je počelo zveckanje oružjem i razbuktali se nacionalizmi koji su očigledno vodili u krvopoliće, digao sam svoj glas. Na brojnim mirovnim koncertima, tribinama, skupovima i akcijama, često sam bio sa samo šačicama ljudi koji su pokušavali spriječiti užas koji je dolazio. I upravo zbog takvog mog mirotvornog angažmana postao sam trn u oku svim ostrašćenim nacionalistima i ratnim huškačima, i krenula je teška medijska kampanja protiv mene, s izmišljenim pričama, izjavama i tobožnjim mojim stavovima.

Sve je kulminiralo kada sam na mirovnom skupu u Sarajevu, gdje sam se zatekao zbog promocije moga i Montenovog albuma, uputio poruku svijetu i Ujedinjenim nacijama da hitno šalju svoje mirovne snage i da spriječe rat koji će inače ovdje početi. U izvješću zagrebačkog TV Dnevnika puštena je video snimka bez mog govora ali je spiker rekao da je to izgleda zadnji pokušaj Šerbedžije da spašava Jugoslaviju. Beogradski TV Dnevnik je cinično prenio da je izgleda Šerbedžija odabrao stranu... muslimansku.

To je samo jedan primjer kako se medijima manipuliralo i kako je glas razuma bio uzaludan. Rezultiralo je time da sam postao dežurni krivac i neprijatelj i jednog i drugog naroda. U Zagrebu prijetnje, u Beogradu prijetnje i pucanje iz pištolja. Postao sam, kao i moj stari Krleža, dvostruki izdajnik. U Beogradu prodana duša i smeće s jugoslovneskog đubrišta, kako me je titulirala Mira Marković, a u Zagrebu Miloševićevac i četnik.

A ja sam bio i ostao sin hrvatskog partizana. Moja misija mirenja i spriječavanja rata postala je besmislena, a kako je moje lice bilo i suviše prepoznatljivo i mnoge ljude provociralo, postalo mi je nemoguće živjeti u mojoj zemlji i otišao sam. Uslijedile su godine rata i stradanja tisuća ljudi. Naravno da poštujem svakoga tko je branio svoj dom, sve istinske heroje i sve stradalnike. Takvih je mnogo i cijena rata je zastrašujuća.

Medijske spletke i igre oko moga imena su se i poslije rata nastavljale, a neke se gotovo planski ponavljaju, obično prije nekih izbora ili političkih skandala, pa se u nedogled ponavljaju laži, na primjer o tome da sam u zimu 1991. snimao film u razrušenom Vukovaru. I uzalud moj demantij svih ovih godina. Pa evo i sada se opet priča ponavlja. Ja uistinu u svome intervjuu na Beogradskom sajmu knjiga nisam ni jednom riječju spomenuo Domovinski rat, hrvatske branitelje, hrvatske generale niti Haag. Od brojnih medija koji su bili prisutni samo je nekolicina žute štampe iskrivila moje riječi. Na osnovu toga Ministarstvo branitelja je nesmotreno i bez provjere autentičnosti poslalo priopćenje javnosti u kojem me se defamira.

Na pisanje portala i žute štampe već dugo ne reagiram. Ali smatram da je ovo neodgovoran postupak jedne državne institucije. Ja čitav svoj život u teškim vremenima u kojima smo živjeli i kroz koja još uvijek prolazimo želim spajati ljude i nadam se da ćemo jednoga dana izaći iz krugova nasilja i stradanja u koja nas je naša povijest utopila. To neke iritira ali uvjeren sam da Hrvatska ide prema građenju jednog slobodnog i demokratskog društva u kojem će neke nove generacije sretnije rasti.

Što se mene tiče, usprkos svemu, izgradio sam nekoliko karijera s kojima sam zadovoljan, stekao prijatelje na koje sam ponosan, a publika koja me je kroz sve ove godine pratila zna da nema potrebe da Ministarstvo branitelja ikoga brani od mene. I umjesto da se Ministarstvo obračunava samnom, korisnije bi bilo da sve svoje kapacitete usmjeri na brojne probleme branitelja i hrvatskog naroda. I da svi zajedno gradimo ovdje jedan bolji i sretniji život.

Poštovanje, Rade Šerbedžija