ISTORIJA JUGOSLAVIJE

https://avaz.ba/kantoni/hercegovacko-neretvanski-kanton/450375/dzemal-bijedic-je-bio-sposoban-politicar-koji-je-uzivao-beskrajno-titovo-povjerenje

MOSTAR Obilježena 42. godišnjica tragične smrti
Džemal Bijedić je bio sposoban političar koji je uživao beskrajno Titovo povjerenje

On je dobrim dijelom bio kreator te politike i niko, ni prije ni poslije njega, nije imao takvu poziciju
U Centru za kulturu Mostar danas je, povodom 42. godišnjice tragične smrti Džemala Bijedića, jednog od najistaknutijih bh. političara i nekadašnjeg predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV), otvorena izložba pod nazivom „Džemal Bijedić - diplomatske aktivnosti“.

Kao i svake godine, i ovu su izložbu organizirali u Muzeju Hercegovine Mostar.
- Godišnjica obilježavanja pogibije Džemala Bijedića prilika je da se otvore i određene teme iz političke historije. Ove godine tema su diplomatske aktivnosti iz vremena kada je Bijedić bio premijer bivše Jugoslavije. Osnovna karakteristika jeste da je to bila jedna uspješna ekonomska diplomatija - kazao je Asim Krhan, direktor Muzeja.

Prema riječima prof. dr. Husnije Kamberovića, koji se osvrnuo na ovu postavku, ključna stvar koju treba imati u vidu jeste ta da je Džemal Bijedić bio jedan od rijetkih jugoslavenskih premijera koji je, naravno isključujući Josipa Broza Tita, imao tako veliku ulogu u diplomatskoj historiji Jugoslavije. On nije bio puki izvršilac nekih Titovih ideja, naveo je prof. Kamberović, kada je u pitanju međunarodna politika i diplomatija uopće, već je dobrim dijelom bio kreator te politike i niko, ni prije ni poslije njega, nije imao takvu poziciju.
Postoji nekoliko obrazloženja, kazao je prof. Kamberović, o tome otkud to da Džemal Bijedić ima takvu poziciju u jugoslavenskoj diplomatiji.

- Jedno, koje ljudi vrlo često iznose, jeste da je to bila Titova odluka, kako bi preko Džemala Bijedića imao što bolje odnose s islamskim i muslimanskim svijetom zato što je on musliman. Međutim, to nije dovoljno snažno zato što je Bijedić imao veliku ulogu i kada je u pitanju diplomatija i diplomatski odnosi sa zapadnim zemljama. Druga stvar je da je, zapravo, Džemal Bijedić bio vrlo šarmantan lik i da je svojim nastupima plijenio svoje sagovornike, što je samo djelimično tačno. Treće obrazloženje, koje se najčešće navodi, jeste da je Tito imao ogromno povjerenje u Džemala Bijedića i da je iz tog povjerenja njemu, zapravo, prepustio da vodi i dijelom kreira jugoslavensku vanjsku politiku. I, to je samo djelimično tačno, jer ne pokazuje odakle proizilazi to povjerenje prema Džemalu Bijediću - kazao je prof. Kamberović.

Ključna stvar, dodao je on, jeste Džemalova sposobnost kao političara i njegova dobra strana kao čovjeka.

- Zbog toga što je bio sposoban političar uživao je beskrajno Titovo povjerenje i iz toga proizilazi njegova pozicija u diplomatskoj historiji i njegovi kontakti s brojnim državnicima, a susreo se s gotovo svim važnim državnicima tog vremena – naglasio je prof. Kamberović.

Elma Marić, muzejska pedagogica, navela je da je na 17 panela prikazana primarna građa iz zbirke „Džemal Bijedić“ o diplomatskim aktivnostima tokom njegovog mandata, kao predsjednika SIV-a. Kako je kazala, Bijedić je tokom svog mandata posjetio 42 zemlje.
- Prikazali smo fotografije posjeta brojnim zemljama, od 1971. do 1977. godine, koje je pratila domaća i svjetska štampa, pa su izloženi i novinski članci te brojni drugi dokumenti - kazala je Marić.

www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/bogicevic-htjeli-su-me-primorati-da-svoj-glas-moram-dati-kao-srbin-427756



Na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld Bogić Bogićević je održao predavanje na temu "Glasao sam protiv vojne intervencije JNA u rješavanju jugoslavenske krize", a uvodničar predavanja je bio bivši hrvatski premijer i predsjednik Diplomatskog vijeća Zoran Milanović, javlja Anadolija.

Deset dana lomljena Bosanaca

"Bogić Bogićević je čovjek zahvaljujući kojem Milošević i vojska nisu preuzeli vlast u Jugoslaviji", kazao je uvodno Zoran Milanović okupljenim studentima Visoke škole.

Bogićević je to spriječio sredinom trećeg mjeseca 1991. godine, kada je Predsjedništvo Jugoslavije sa Slobodanom Miloševićem u sjeni dogovorilo da vojska preuzme vlast, s idejom da se pohapse svi tada po prvi put legalno demokratski izabrani predsjednici vlada i vlasti jugoslavenskih republika, prije svega Kučan, Tuđman i Kiro Gligorov, rekao je Milanović.

"Tada nastupa Bogić Bogićević i svojim glasom sprečava da ta odluka bude donesena", kazao je Milanović.

Istaknuo je kako je Bogićević 1989. izabran za člana kolektivnog Predsjedništva SFRJ u ime BiH između pet kandidata iz redova srpskog naroda, a odabrali su ga građani BiH na referendumu sa 200.000 glasova prednosti ispred sljedećeg kandidata.

"Rat je predložen upravo 12. marta 1991. godine. Bilo je to vrijeme pada komunizma, Varšavskog ugovora, pada Berlinskog zida i bipolarnog svijeta, vrijeme kada je Europska zajednica postajala Europska unija", kazao je Bogićević.

Istaknuo je kako to bilo vrijeme kada je Jugoslavija kao nesvrstana zemlja koju su pomagali i Istok i Zapad izgubila svoju ulogu.

"Htjeli su me ubijediti, primorati da se moram ponašati prije svega kao Srbin i da svoj glas moram dati kao Srbin", kazao je Bogićević i prisjetio se izraza iz zapisa Borislava Jovića "Deset dana lomljenja Bosanca".

Poručio je kako tada, sa svega 36 godina, nije želio od toga što je Srbin napraviti profesiju, za razliku od mnogih tadašnjih funkcionera, a morao se nositi s etiketom nacionalnog izdajnika koja je bila opasna za živote i sigurnost Bogićevića i njegove obitelji.

Vanredno stanje

Prisjetio se sjednice Predsjedništva u funkciji Vrhovne komande koji se nije održao u Palati Federacije u Beogradu, nego duboko pod zemljom na mjestu ratne vojne komande. Tada su bili predloženi vanredno stanje i mjere borbene gotovosti.

"U pripremi za tu sjednicu, dio generalštaba je tajno posjetio London, Pariz i Moskvu. Pariz i London su rekli da se neće miješati u unutarnje stvari, u Moskvi su rekli da se sačeka da oni smijene Gorbačova", kazao je Bogićević.

Uskoro je Milošević izišao u javnost s riječima da Jugoslavija više ne postoji, kazao je Bogićević te upozorio kako su četiri dana prije službenog otcjepljenja Slovenije SAD-a poručio kako razjedinjene jugoslavenske republike nikada neće priznati.

Jedan od razloga za ovo predavanja studentima Visoke škole Dag Hammarskjöld, uz upoznavanje s povijesnim činjenicama iz tog vremena, jest zaborav koji je nastupio kod starijih generacija koje su svjedočile događajima kao suvremenici, kazao je Milanović.
Oslobođenje PORTAL

www.express.hr/life/ustasa-koji-je-znao-da-pavelic-gubi-svi-moramo-u-partizane-20938]/www.express.hr/life/ustasa-koji-je-znao-da-pavelic-gubi-svi-moramo-u-partizane-20938

Ustaša koji je znao da Pavelić gubi: Svi moramo u partizane!
Piše Sergej Županić
Prošlo je 78 godina od proglašenja NDH, a u nekoliko nastavaka donosimo neke od ključnih stvari ove fašističke tvorevine Ante Pavelića

Dokumenti okupacijskih talijanskih vlasti od prije 75 godina, 1943., stanje u Splitu opisuju više, manje takvim da praktično nikada nisu znali iza kojeg ugla će im doletjeti metak ili bomba, a u okolici grada – od Žrnovnice preko Splita, Kaštela i Trogira, odnosno na sjever do Sinja – svakodnevno je bilo mnoštvo diverzija. Pod talijanskom fašističkom okupacijom redovito se zbog vlastitih žrtava bunila i četnička komanda u Splitu, jer su partizani u svojim diverzijama s osobitim zadovoljstvom nišanili u kolaboracioniste.

Bitka na Neretvi uslijedila je u ožujku 1943., bitka na Sutjesci u lipnju iste godine, ali u cijelom tom kaosu koji se te godine odigravao u Splitu i okolici jedan od najzanimljivijih izvještaja splitske četničke komande potječe već iz siječnja. Bila je riječ o izvještaju tijela koje se zvalo „Srpski nacionalni komitet“ koji je imao direktne veze s Dražom Mihailovićem, a koji je zabilježio da je malo iza Nove godine u Split doputovao izvjesni Ante Gattin.

„Početkom siječnja doputovao je u Split hrvatski ustaški admiral Gatin, inače rodom Splićanin, poslan od grupe hrvatskih ustaša koji se kupe oko dr. Berkovića i dr. E. Bulata. Gatin je imao zadatak povezati sve hrvatske frakcije u Splitu i okolici, a govorio je ovako:
Ante Pavelić
'Približava se konac ovome ratu, pobjeda je sigurna na strani Saveznika, i radi toga potrebno je da mi Hrvati mislimo o našem spasu. S Pavelićem se ništa ne može, on je lopov i izdajica i radi toga moramo mi svi bez njega, i protiv njega, da se udružimo i da spremni dočekamo kraj rata. Već sada svi mi Hrvati moramo stupati u redove partizana i pomagati ih svim silama i sredstvima. Svi, i domobrani i ustaše moraju k ovima, jer jedini oni moći će da nas spasu od zla koje nas može zadesiti radi bezglavo vođene politike sa strane hrvatsko-ustaškog vodstva. Ujedinjeni s njima moći ćemo se spasiti i osvete sa strane Srba i njihovim političkim prestižom moći ćemo pregovarati sa Srbima na ravnoj nozi i oboružani kao i oni…'“, zapisano je u tadašnjem izvještaju četničke komande u Splitu.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/life/ustasa-koji-je-znao-da-pavelic-gubi-svi-moramo-u-partizane-20938 - www.express.hr

https://www.espreso.rs/vesti/drustvo/384079/na-djurdjevdan-su-pucali-na-saska-19-ubili-su-i-jugoslaviju-ovaj-krvavi-pir-u-splitu-znak-je-kraja-titove-drzave

NA ĐURĐEVDAN SU PUCALI NA SAŠKA (19), UBILI SU I JUGOSLAVIJU! Ovaj KRVAVI PIR u Splitu znak je kraja TITOVE države


Na Đurđevdan pre 28 godina u Splitu izvršen je prvi oružani napad na pripadnike JNA. Tada je ispaljen jedan hitac na vojnika Saška Gešovskog. Saško je pao mrtav, a tada je i zvanično ubijena Jugoslavija!

Mladić iz Kavadaraca, na jugu Makedonije, Saško Gešovski, koji je tada imao svega 19 godina, pao je kao prva žrtva tek započetog rata u Jugoslaviji. On je tog kobnog jutra 6. maja 1991. godine bio na dužnosti stražara ispred komande Vojnopomorske oblasti u Splitu.

Pred Komandom je bilo više od 30.000 demonstranata sa šahovnicama koji su protestovali, navodno, zbog blokade sela Kijevo za koje su optužili JNA i Srbe. U jednom trenutku su počeli da pucaju na vojnike.

Jedan metak ispaljen iz gomile bio je fatalan za Gešovskog, ali se ni do danas ne zna ko ga je ubio. Jedni su govorili da je egzekutor bio hrvatski MUP-ovac Ivan Vrdoljak, a drugi da ga je navodno ubio poručnik JNA.

Toga dana u devet časova, putem interne radio-stanice, predsednik Nezavisnog sindikata Brodograđevinske industrije Split i predsednik Hrvatske unije nezavisnih sindikata za srednju Dalmaciju, Jure Šundov pozvao je "škverane" da se okupe pred glavnim vratima brodogradilišta, da bi sat vremena kasnije krenuli ka Komandi Vojnopomorske oblasti.
foto: Prentscren

Nešto pre jedanaest časova, "škverane" i radnike iz drugih splitskih preduzeća, kao i građane koji su im se usput priključivali, pred zgradom Komande je dočekao kordon policije i pripadnika jedinica posebne namene, koji su svojim telima formirali živi štit.

Iza njihovih leđa, Komandu su čuvala dva oklopna transportera, jedan s istočne i jedan sa zapadne strane. U jedanaest časova gomila protestanata je probila kordon, posle čega je nastao opšti haos, koji je rezultirao penjanjem demonstranata na oklopni transporter, rvanjem s vojnikom koji je bio u transporteru za mitraljezom. Pri tom je jedan od članova posade davljen, a to su zabeležile i televizijske kamere, čula se i pucanjava iz vatrenog oružja.

U tim neredima bio je ubijen mladi vojnik iz Makedonije, Saško Geškovski.

Njegovi roditelji, otac Goce i majka Cveta još uvek nisu saznali pravu istinu o smrti svoga sina koga su ponosno ispratili u Split na odsluženje vojnog roka u tadašnju JNA.

- To što do danas ne znamo kako je poginulo naše dete jako nas boli. Želeo je da služi otadžbini. U vojsku je otišao 17. septembra 1990. godine u vojnu policiju u Split, a iz vojske je trebao da izađe u septembru 1991. godine. Taj dan, na žalost nismo dočekali - rekao je makedonskim medijima otac ubijenog vojnika, Goce Gešovski.
U vreme ubistva mladića iz Kavadaraca, u Splitu je bio ranjen i Toni Stojčev iz Makedonske Kamenice, koji je pokušao da pomogne smrtno pogođenom zemljaku.

Tih dana svet su obišle i slike davljenja vojnika JNA na transporteru, Svetlanča Nakova iz sela Laki kod Vinice na istoku Makedonije.

- Tog jutra se ispred vojne komande u Splitu okupila velika grupa građana koji su protetsvovali protiv nas, vojnika JNA. Većina demonstranata su bili naoružani. Prvo su napali mene. Bio sam u transporteru. Odjednom sam osetio da me je neko uhvatio za vrat i počeo da davi.
Spasio me je zemljak, vozač transportera Slave Jovanov iz strumičkog sela Vasilevo, koji je uspeo da mi otkopča kaiš na šlemu i uvuče me u vojno vozilo. Imao sam sreću što sam preživeo. Velika je tragedija što je život izgubio moj drug Saško Gešovski. Demonstranti su ga surovo ubili - prisećao se Svetlančo Nakov.
U ratu i krvavom raspadu Jugoslavije poginulo je četrdeset makedonskoh vojnika koji su služili u redovima tadašnje JNA.

(Espreso.rs)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Praznici_u_SFRJ

Republički praznici su se slavili u određenim republikama u Jugoslaviji:

27. travnja - Osnivanje Oslobodilačke fronte u SR Sloveniji
7. srpnja - Dan ustanka u SR Srbiji
13. srpnja - Dan ustanka u SR Crnoj Gori
22. srpnja - Dan ustanka u SR Sloveniji
27. srpnja - Dan ustanka u SR Hrvatskoj i SR Bosni i Hercegovini
2. kolovoza - Prvo zasjedanje ASNOM-a
11. listopada - Dan ustanka u SR Makedoniji
25. studenog - Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a
Značajniji datumi, koji su se slavili u socijalističkoj Jugoslaviji:

7. ožujka - Dan roda inženjerije JNA
8. ožujka - Međunarodni dan žena
23. ožujka - Svjetski dan meteorologa
1. travnja - Dan omladinskih radnih akcija
7. travnja - Međunarodni dan zdravlja
15. travnja - Dan željezničara
8. svibnja - Međunarodni dan Crvenog križa
9. svibnja - Dan pobjede
15. svibnja - Dan pobjede u Jugoslaviji
13. svibnja - Dan službe sigurnosti
21. svibnja - Dan Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva
25. svibnja - Rođendan Maršala Tita - Dan mladosti
16. srpnja - Dan tenkista JNA
15. kolovoza - Dan graničara JNA
9. rujna - Dan ustanka u Istri i Slovenskom primorju
10. rujna - Dan pomorstva
15. rujna - Dan konjičkih jedinica JNA
28. rujna - Međunarodni dan gluhih
2. listopada - Međunarodni dan mira
7. listopada - Dan artiljerije JNA
24. listopada - Dan Ujedinjenih naroda
31. listopada - Svjetski dan štednje
7. studenog - Dan Oktobarske revolucije
10. studenog - Svjetski omladinski dan
10. prosinca - Dan prava čovjeka
22. prosinca - Dan Jugoslavenske narodne armije

Pored ovih praznika slavili su se i općinski i gradski praznici (najčešće na dan kad partizani u Drugom svjetskom ratu oslobodili pojedini grad), kao i praznici raznih društvenih i gospodarskih organizacija.