"KUD PLOVI OVAJ BROD?"
4 posters
Stranica 5/20
Stranica 5/20 • 
1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 12 ... 20
RASPRAVA O....
Valter Sun May 13, 2018 12:40 pm
http://www.index.hr/vijesti/clanak/balkan-insight-zvuk-turbo-folka-i-dalje-plasi-hrvate-zasto-se-stvarno-zagreb-boji-cajki/1044467.aspx
Razmislite i sami donesite odluku.
Valter
Razmislite i sami donesite odluku.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
GALEB
Valter Wed May 23, 2018 12:34 pm
http://www.tacno.net/kultura/sevko-kadric-galeb/
Zora je skidala mrak sa neba nad Oresundom, iz onog mraka su kao iz djevojačkih snova izranjale sjenke a iz njih bijela jedra. Tišinu praskozorja je prekinuo pisak brodske sirene, dubok i udaljen. Tamo gdje se sastaju nebo i pučina, praveći lelujavu plavičastu zavjesu, plovio je brod sa snježno bijelim razapetim jedrima. Starac je, na štap oslonjen, stavio ruku iznad očiju napinjući ih ne bi li ime pročitao ali su se slova stapala u dugačku plohu koja je mogla bilo šta da znači.
- ”Galeb”, to mora biti ”Galeb” – izgovorio je zagledan u ljepotana što je nečujno jedrio linijom susreta vode i neba ušivajući ih u jedno. Pred njegovim očima je zaigrala slika mladog i lijepog mornara u bijeloj paradnoj uniformi sa ispruženom rukom u njegovom pravcu.
Poslije onog rata je, kao iskusni borac i provjereni komunista zadržan u vojsci kao radio-telegrafista a kasnije i instruktor telegrafije. Najbolje radio-operatore su pozvali jedan dan na prijem u Dom armije. Muzika, oficiri i njihove neukusno nagizdane žene, hrana i piće kakvo se po kraljevskim dvorovima služi, sve oko njih ili pred njima bilo. Vojska se opustila, mnogi se iznapijali, on u uobičajeno vrijeme krenuo na spavanje.
- Kuda? – pitao ga dežurni oficir.
- Zasvirati i za pojas zadjenuti – odgovorio mu on.
Poslije nekoliko dana ga komandant pozvao na raport i saopštio mu da će biti jedan od telegrafista na Titovom brodu ”Galeb”, da treba da pokupi svoje stvari i javi se komandiru čete za daljnja uputstva. ”Razumem!”, rekao on tražeći dozvolu da napusti prostoriju.
Ubrzo na Galebu počele pripreme za Titovo putovanje Sredozemljem. O disciplini na Galebu, urednosti, kontrolama i susretima vojnika sa Titom se mogu knjige i knjige napisati. Ali posjeta jednoj od džamija u Istambulu, ostala mu u neizbrisivu sjećanju. Prolazeći kroz prostorije medrese, ko zna čim izazvan, svoje ime je na tabli arapskim slovima napisao. On to i zaboravio ali sutra na jutarnjoj smotri lično general Gošnjak njega imenom prozvao.
- Jakup!
- Izvolite druže generale – proderao se on što je više mogao.
- Pođi sa mnom – rekao mu vodeći ga sebi u podpalublje.
- Znaš li ti pisati arapski? – pitao ga general.
- Znam, druže generale.
- Otkud znaš?
- Učio u mejtefu, druže generale.
- Zašto nam to ranije nisi rekao?
- Niste me ni pitali, druže generale.
- Je li to on? – pitao general civila što je u njegovoj sobi sjedio, kog Jakup čestito ni vidio nije.
- Jeste, to je on – odgovorio onaj klimajući glavom.
- Dođite za sat vremena po njega – rekao general onom civilu ispraćajući ga na vrata.
- Jakupe, sam si se u ovo uvalio, ti znaš kako… – govorio mu general podsjećajući ga na posjetu medresi u Istambulu.
- Znam, druže generale.
- Ovi hoće da sa tobom razgovaraju, Tito im je dozvolio. Ideš za sat vremena, pamet u glavu. Pištolje nećeš nositi ali futrole i poklone hoćeš.
Jedan od oficira bezbjednosti mu izvadio pištolje iz futrola ispod pazuha, koje su uvjek nosili i u njih nešto stavio, on nije znao šta. U ruke mu stavili veliku torbu sa bombonama, čokoladom i kafom. Onaj civil, sa šoferom i velikom limuzinom, došao po njega. Do detalja je, kasnije, opisivao to putovanje kroz Istambul velikim crnim autom, vožnju prema Safri i na kraju posjetu džamiji prepunoj ljudi koji su na njega čekali.
- Eselamu alejkum i merhaba – pozdravio ih je prije nego je počeo govoriti.
- Eselamu alejkum – čulo se iz stotine glasova.
Pričao im je ko je, odakle je, šta je bilo sa njegovim za vrijeme rata, šta je bilo sa njim. ”Sve koje su mogli stići u mom selu četnici su pobili. Majka mi je umrla od uboda bajoneta nekoliko dana poslije. Mi smo pobjegli prema Drini ona ostala, nije mogla bježati, jedna noga joj bila kraća. Bježali smo do Sarajeva, kasnije mene smjestili u dom ratne siročadi u Doboju, veče prije nego su Nijemci Doboj bombardovali i onaj dom spalili, mene rođak Hasan Hodžić izveo iz doma u partizane. U partizanima sam ostao do kraja rata.
- Je li u partizanima bilo muslimana? – pitali ga.
- Tito je dao svima šansu da se bore protiv fašista, da prežive pa i muslimanima.
- Zar nije muslimana bilo i kod Pavelića? – pitali ga ponovo.
- Bilo je i kod Pavelića i kod Nijemaca, ali oni su ih samo koristili da čine zlo Srbima, Jevrejima, partizanima… Činjenje zla nikad i nikom nije donijelo sreću pa ni muslimanima. Mog brata Halima su Nijemci u Sarajevu uhapsili i odveli na Staljingrad da se bori protiv Rusa. Sami Bog mu je glavu spasio.
- Ima li danas musliman u tom tvom selu?
- Ima, ono što je preživjelo, vratilo se, kuće ponovo podigli, nova vlast im u selo učitelja dovela, prodavnicu i dom napravila.
- Imate li hodžu u selu?
- Nemamo baš u selu ali džamija i hodža ima u susjednom pa ljudi idu petkom na džumu, ili djecu šalju subotom u mejtef.
- Tjera li vas ta nova vlast da se vjere Muhamedove odričete i krmetinu jedete?
- Ne, ko vam je to rekao? Ko hoće u džamiju slobodno mu, svinjetinu niti jedem niti me ko tjera…
Kad su ga na brod vratili, oficir za bezbjednost mu uzeo ono što mu je i stavio u futrole ispod pazuha i rekao da ide da se pripremi za raport. Malo iza toga ga pozvali u salon ispod palube a u njemu bio Tito, Jovanka, general Gošnjak i nekoliko oficira.
- U prostoriju druže maršale – salutirao on.
- Sjedi vojniče, sjedi – rekao Tito.
- Sad ćemo da čujemo kako ti je bilo među tim tvojima – rekao general pokazujući jednom od oficira rukom da pokrene kasetofon. Iz kasetofona se začuo njegov glas ”Eselamu alejkum i merhaba”. Jakupu se noge oduzele, po stomaku ga prekinulo. Shvatio da je sve snimljeno, baš sve, od paljenja auta, priče u njemu, onog što se u džamiji izdogađalo.
- Koliko ja čuh Jakupe pet godina zatvora ti ne gine – rekao general smijureći se, gledajući prema Titu.
- Nemoj se tako šaliti sa mojim vojnikom – rekao Tito pitajući ga je li za čašu viskija. On klimnuo glavom u nedoumici.
Sutra pred postrojenim vojnicima pročitana naredba da se Jakup Čaušević … zbog pravilnog predstavljanja svoje domovine pred stranim državljanima, nagrađuje sa hiljadu dolara novčane nagrade i deset dana nagradnog odsustva po povratku u Jugoslaviju. U potpisu je stajalo maršal Tito.
Poslije godinu i nešto, Jakup je dobio pismo iz generalštaba kojim ga pitaju da li bi on bio voljan ići na službu u Etiopiju na nekoliko godina. Stajalo je i to da bi radio na radiouređajima na kojima je i u vojsci, tačnije na Galebu radio. On nekoliko dana nosao pismo u džepu, pričao o njemu ali se i zahvalio na pozivu objašnjavajući da se oženio i dobio posao koji najradije ne bi napuštao, ako ne mora.
Od Galeba je još mala mrvica na pučini ostala kad se, u misli udubljen starac napokon pokrenuo. Tvrdo i bez milosti, poput mornara u strojevom koraku, udarao je štapom po pijesku povremeno dižući ruku i štap uvis da mahne brodu i mornarima koji su nestali u daljini.
Zora je skidala mrak sa neba nad Oresundom, iz onog mraka su kao iz djevojačkih snova izranjale sjenke a iz njih bijela jedra. Tišinu praskozorja je prekinuo pisak brodske sirene, dubok i udaljen. Tamo gdje se sastaju nebo i pučina, praveći lelujavu plavičastu zavjesu, plovio je brod sa snježno bijelim razapetim jedrima. Starac je, na štap oslonjen, stavio ruku iznad očiju napinjući ih ne bi li ime pročitao ali su se slova stapala u dugačku plohu koja je mogla bilo šta da znači.
- ”Galeb”, to mora biti ”Galeb” – izgovorio je zagledan u ljepotana što je nečujno jedrio linijom susreta vode i neba ušivajući ih u jedno. Pred njegovim očima je zaigrala slika mladog i lijepog mornara u bijeloj paradnoj uniformi sa ispruženom rukom u njegovom pravcu.
Poslije onog rata je, kao iskusni borac i provjereni komunista zadržan u vojsci kao radio-telegrafista a kasnije i instruktor telegrafije. Najbolje radio-operatore su pozvali jedan dan na prijem u Dom armije. Muzika, oficiri i njihove neukusno nagizdane žene, hrana i piće kakvo se po kraljevskim dvorovima služi, sve oko njih ili pred njima bilo. Vojska se opustila, mnogi se iznapijali, on u uobičajeno vrijeme krenuo na spavanje.
- Kuda? – pitao ga dežurni oficir.
- Zasvirati i za pojas zadjenuti – odgovorio mu on.
Poslije nekoliko dana ga komandant pozvao na raport i saopštio mu da će biti jedan od telegrafista na Titovom brodu ”Galeb”, da treba da pokupi svoje stvari i javi se komandiru čete za daljnja uputstva. ”Razumem!”, rekao on tražeći dozvolu da napusti prostoriju.
Ubrzo na Galebu počele pripreme za Titovo putovanje Sredozemljem. O disciplini na Galebu, urednosti, kontrolama i susretima vojnika sa Titom se mogu knjige i knjige napisati. Ali posjeta jednoj od džamija u Istambulu, ostala mu u neizbrisivu sjećanju. Prolazeći kroz prostorije medrese, ko zna čim izazvan, svoje ime je na tabli arapskim slovima napisao. On to i zaboravio ali sutra na jutarnjoj smotri lično general Gošnjak njega imenom prozvao.
- Jakup!
- Izvolite druže generale – proderao se on što je više mogao.
- Pođi sa mnom – rekao mu vodeći ga sebi u podpalublje.
- Znaš li ti pisati arapski? – pitao ga general.
- Znam, druže generale.
- Otkud znaš?
- Učio u mejtefu, druže generale.
- Zašto nam to ranije nisi rekao?
- Niste me ni pitali, druže generale.
- Je li to on? – pitao general civila što je u njegovoj sobi sjedio, kog Jakup čestito ni vidio nije.
- Jeste, to je on – odgovorio onaj klimajući glavom.
- Dođite za sat vremena po njega – rekao general onom civilu ispraćajući ga na vrata.
- Jakupe, sam si se u ovo uvalio, ti znaš kako… – govorio mu general podsjećajući ga na posjetu medresi u Istambulu.
- Znam, druže generale.
- Ovi hoće da sa tobom razgovaraju, Tito im je dozvolio. Ideš za sat vremena, pamet u glavu. Pištolje nećeš nositi ali futrole i poklone hoćeš.
Jedan od oficira bezbjednosti mu izvadio pištolje iz futrola ispod pazuha, koje su uvjek nosili i u njih nešto stavio, on nije znao šta. U ruke mu stavili veliku torbu sa bombonama, čokoladom i kafom. Onaj civil, sa šoferom i velikom limuzinom, došao po njega. Do detalja je, kasnije, opisivao to putovanje kroz Istambul velikim crnim autom, vožnju prema Safri i na kraju posjetu džamiji prepunoj ljudi koji su na njega čekali.
- Eselamu alejkum i merhaba – pozdravio ih je prije nego je počeo govoriti.
- Eselamu alejkum – čulo se iz stotine glasova.
Pričao im je ko je, odakle je, šta je bilo sa njegovim za vrijeme rata, šta je bilo sa njim. ”Sve koje su mogli stići u mom selu četnici su pobili. Majka mi je umrla od uboda bajoneta nekoliko dana poslije. Mi smo pobjegli prema Drini ona ostala, nije mogla bježati, jedna noga joj bila kraća. Bježali smo do Sarajeva, kasnije mene smjestili u dom ratne siročadi u Doboju, veče prije nego su Nijemci Doboj bombardovali i onaj dom spalili, mene rođak Hasan Hodžić izveo iz doma u partizane. U partizanima sam ostao do kraja rata.
- Je li u partizanima bilo muslimana? – pitali ga.
- Tito je dao svima šansu da se bore protiv fašista, da prežive pa i muslimanima.
- Zar nije muslimana bilo i kod Pavelića? – pitali ga ponovo.
- Bilo je i kod Pavelića i kod Nijemaca, ali oni su ih samo koristili da čine zlo Srbima, Jevrejima, partizanima… Činjenje zla nikad i nikom nije donijelo sreću pa ni muslimanima. Mog brata Halima su Nijemci u Sarajevu uhapsili i odveli na Staljingrad da se bori protiv Rusa. Sami Bog mu je glavu spasio.
- Ima li danas musliman u tom tvom selu?
- Ima, ono što je preživjelo, vratilo se, kuće ponovo podigli, nova vlast im u selo učitelja dovela, prodavnicu i dom napravila.
- Imate li hodžu u selu?
- Nemamo baš u selu ali džamija i hodža ima u susjednom pa ljudi idu petkom na džumu, ili djecu šalju subotom u mejtef.
- Tjera li vas ta nova vlast da se vjere Muhamedove odričete i krmetinu jedete?
- Ne, ko vam je to rekao? Ko hoće u džamiju slobodno mu, svinjetinu niti jedem niti me ko tjera…
Kad su ga na brod vratili, oficir za bezbjednost mu uzeo ono što mu je i stavio u futrole ispod pazuha i rekao da ide da se pripremi za raport. Malo iza toga ga pozvali u salon ispod palube a u njemu bio Tito, Jovanka, general Gošnjak i nekoliko oficira.
- U prostoriju druže maršale – salutirao on.
- Sjedi vojniče, sjedi – rekao Tito.
- Sad ćemo da čujemo kako ti je bilo među tim tvojima – rekao general pokazujući jednom od oficira rukom da pokrene kasetofon. Iz kasetofona se začuo njegov glas ”Eselamu alejkum i merhaba”. Jakupu se noge oduzele, po stomaku ga prekinulo. Shvatio da je sve snimljeno, baš sve, od paljenja auta, priče u njemu, onog što se u džamiji izdogađalo.
- Koliko ja čuh Jakupe pet godina zatvora ti ne gine – rekao general smijureći se, gledajući prema Titu.
- Nemoj se tako šaliti sa mojim vojnikom – rekao Tito pitajući ga je li za čašu viskija. On klimnuo glavom u nedoumici.
Sutra pred postrojenim vojnicima pročitana naredba da se Jakup Čaušević … zbog pravilnog predstavljanja svoje domovine pred stranim državljanima, nagrađuje sa hiljadu dolara novčane nagrade i deset dana nagradnog odsustva po povratku u Jugoslaviju. U potpisu je stajalo maršal Tito.
Poslije godinu i nešto, Jakup je dobio pismo iz generalštaba kojim ga pitaju da li bi on bio voljan ići na službu u Etiopiju na nekoliko godina. Stajalo je i to da bi radio na radiouređajima na kojima je i u vojsci, tačnije na Galebu radio. On nekoliko dana nosao pismo u džepu, pričao o njemu ali se i zahvalio na pozivu objašnjavajući da se oženio i dobio posao koji najradije ne bi napuštao, ako ne mora.
Od Galeba je još mala mrvica na pučini ostala kad se, u misli udubljen starac napokon pokrenuo. Tvrdo i bez milosti, poput mornara u strojevom koraku, udarao je štapom po pijesku povremeno dižući ruku i štap uvis da mahne brodu i mornarima koji su nestali u daljini.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
FUKARA
Valter Mon Sep 24, 2018 6:30 pm
http://www.tacno.net/novosti/fukara/
Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati, slavni je citat o Balkanu Ive Andrića, pjesnika, književnika, diplomata i jedinog našeg nobelovca. Te sam se proročanske rečenice sjetio danas prateći predstavljanje najnovije desne stranke u Hrvata dubokoumno nazvane „Desno.“ Na vama je dragi i uvaženi čitaoče da sami prosudite radi li se o pametnim osobama ili budalama, kao i da se sami zapitate zašto šutite i u kojoj ste se kategoriji pronašli kod povijesne rečenice prilikom predstavljanja intelektualno sročenog i slogana stranke „Desno“ koji pogađate glasi: „Samo desno!“
Došlo je vrijeme da hrvatski građani biraju između Titove i Stepinčeve Hrvatske, dakle vrijeme je došlo kako je vizionarski prorekao Ivo Andrić, sada je samo na vama da se odlučite u koju kategoriju spadate. A kategorija „Desno“ dalje nastavlja kako je osim vremena koje je napokon došlo, došlo i vrijeme da se iz Ustava Republike Hrvatske konačno izbaci antifašizam. Kao što pretpostavljate uvaženi čitaoče ovog suludog teksta u priču se napokon aktivno uključuje i novi subjekt, tj. fukara.
Došlo je vrijeme da hrvatski građani ( budale, pametni ili fukare) napokon odluče o svojoj sudbini. Takvi vrijeme koje je napokon došlo ponosno nam je predstavila najnovija desna stranka u Hrvata stranka „Desno“, sa svojim prepoznatljivim sloganom „Samo desno“, a gdje ćeš desnije od ugradnje temeljnih vrijednosti u poljuljano društvo u koje se još poprilično malo desnog ugraditi i da.
Treba li napomenuti da je predsjednik najnovije desne stranke u Hrvata Anto Đapić?
Da bi najnovija desna stranka u Hrvata „Desno“, sa sloganom, ponavljam, „Samo desno“, što desnije prikazala svoj program, javnosti se objavilo kako je došlo dakle vrijeme da Hrvatska konačno ode u desno, ili drugim riječima, da ugradi kršćanstvo kao svoju temeljnu vrijednost. Ako ste zbunjeni kakve veze imaju kršćanstvo i „desno“, objašnjena je i teza te tvrdnje koja kaže kako u Hrvatskoj mogu živjeti isključivo oni koji ne daju prostora ikakvoj pogodbi, kompromisu ili pregovoru, dakle „desni“ i „kršćanski“ Hrvati, koji su automatski po stranci „Desno“ dovoljno podobni da obnašaju tako zahtjevnu funkciju budnih čuvara Hrvatske od onih koji bi se pogađali, pregovarali ili tražili kojekakve kompromise. Samo takvi „politički Hrvati“ poželjni su u državi stranke „Desno“, jer kako navodi čelnik najnovije desne stranke u Hrvata „pokušaji političkog projekta „Desno“ ne idu za tim da se osigura nekoliko mandata u Hrvatskom saboru, već da se konačno izvede radikalna promjena izbornog zakona i Ustava RH.
Stranka „desno“ tako izjednačava pametne, budale i fukare zajedničkim nazivnikom „politički Hrvati“.
Tko su ili što su politički Hrvati, pojašnjeno je već u idućem pasusu, po riječima Pere Ćorića, jednog od suosnivača i inicijatora projekta „Desno.“ Politički Hrvati su svi oni koji razmišljaju desno, dakle koriste isključivo desnu stranu mozga i njene funkcije, a one se uglavnom svode na budnost prilikom mogućnosti pregovora, pogodbe ili kompromisa. Malo komplicirano? Zapravo i nije. Pametne, ovom prilikom svrstane u jednu od skupina ionako nije briga hoće li najnovija desna stranka u Hrvata „Desno“ iz Ustava izbaciti antifašizam i uvesti Stepinčevu, a ne Titovu Hrvatsku, kao što pametne ne jebe puno takvih trica i kučina. Budale su naravno kategorija izdašna stranki „Desno“ jer s budalom kako je poznato nema puno pregovora, pogodbe ni kompromisa. Ova treća kategorija, fukara, trebala bi se čisto tehničkom selekcijom odnositi na sve one koji spadaju desno, dakle kršćane i hrvatske građane kojima je dosta pogodbi, kompromisa i „tezgarenja“ što je nova riječ unešena u sustav projekta „Desno“ koje ocjenjuje kako današnja Hrvatska nije država hrvatskog naroda nego država „iztezgarena“ u političkoj trgovini kako bi se zadovoljilo političko srpstvo u Hrvatskoj.
Srpstvo, koje napokon ulazi u priču, stvar je oko koje nema pregovora, pogodbe ili kompromisa. Kao i antifašizam, koji se automatski, po desnoj stranci nazvanoj „Desno“, vezuje uz srpstvo kao desno uz kršćanstvo.
Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati, slavni je citat o Balkanu Ive Andrića, pjesnika, književnika, diplomata i jedinog našeg nobelovca, i te sam se proročanske rečenice sjetio danas prateći predstavljanje najnovije desne stranke u Hrvata dubokoumno nazvane „Desno.“ Na vama je dragi i uvaženi čitaoče da sami prosudite radi li se o pametnim osobama ili budalama, kao i da se sami zapitate zašto šutite i u kojoj ste se kategoriji pronašli kod povijesne rečenice prilikom predstavljanja intelektualno sročenog i slogana stranke „Desno“ koji pogađate glasi: „Samo desno!“
Ako ste pametan u Hrvatskoj šutite. Vas se ne tiče tko i zašto mijenja Ustav, kome smeta antifašizam i srpstvo. Vaš život je šarena utopija koja se odvija u pravilnim intervalima između ljeta, jeseni, proljeća i zime. Ako ste pametan u Hrvatskoj imate osiguran državni posao, mirovinu, status branitelja. Bili bi u kategoriji budala da se bilo što oko bilo čega vas tiče. No po Ivi Andriću vi ste ipak samo fukara. Jer dok se šuti, a budale govore, vi se bogatite. I vi ste možda najsramotnija kategorija ove zemlje. Jer nemate srama. Čak budale mogu i razumjeti. To su oni da vam pojasnim između desno i između kršćanstva.
No vas fukaro ne razumijem.
Jer kada su došli po antifašizam, vi ste šutjeli. Kada su došli po Srbe, bolio vas je kurac.
Što mislite tko će kurcem mrdnuti kada napokon dođu i po vas?
Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati, slavni je citat o Balkanu Ive Andrića, pjesnika, književnika, diplomata i jedinog našeg nobelovca. Te sam se proročanske rečenice sjetio danas prateći predstavljanje najnovije desne stranke u Hrvata dubokoumno nazvane „Desno.“ Na vama je dragi i uvaženi čitaoče da sami prosudite radi li se o pametnim osobama ili budalama, kao i da se sami zapitate zašto šutite i u kojoj ste se kategoriji pronašli kod povijesne rečenice prilikom predstavljanja intelektualno sročenog i slogana stranke „Desno“ koji pogađate glasi: „Samo desno!“
Došlo je vrijeme da hrvatski građani biraju između Titove i Stepinčeve Hrvatske, dakle vrijeme je došlo kako je vizionarski prorekao Ivo Andrić, sada je samo na vama da se odlučite u koju kategoriju spadate. A kategorija „Desno“ dalje nastavlja kako je osim vremena koje je napokon došlo, došlo i vrijeme da se iz Ustava Republike Hrvatske konačno izbaci antifašizam. Kao što pretpostavljate uvaženi čitaoče ovog suludog teksta u priču se napokon aktivno uključuje i novi subjekt, tj. fukara.
Došlo je vrijeme da hrvatski građani ( budale, pametni ili fukare) napokon odluče o svojoj sudbini. Takvi vrijeme koje je napokon došlo ponosno nam je predstavila najnovija desna stranka u Hrvata stranka „Desno“, sa svojim prepoznatljivim sloganom „Samo desno“, a gdje ćeš desnije od ugradnje temeljnih vrijednosti u poljuljano društvo u koje se još poprilično malo desnog ugraditi i da.
Treba li napomenuti da je predsjednik najnovije desne stranke u Hrvata Anto Đapić?
Da bi najnovija desna stranka u Hrvata „Desno“, sa sloganom, ponavljam, „Samo desno“, što desnije prikazala svoj program, javnosti se objavilo kako je došlo dakle vrijeme da Hrvatska konačno ode u desno, ili drugim riječima, da ugradi kršćanstvo kao svoju temeljnu vrijednost. Ako ste zbunjeni kakve veze imaju kršćanstvo i „desno“, objašnjena je i teza te tvrdnje koja kaže kako u Hrvatskoj mogu živjeti isključivo oni koji ne daju prostora ikakvoj pogodbi, kompromisu ili pregovoru, dakle „desni“ i „kršćanski“ Hrvati, koji su automatski po stranci „Desno“ dovoljno podobni da obnašaju tako zahtjevnu funkciju budnih čuvara Hrvatske od onih koji bi se pogađali, pregovarali ili tražili kojekakve kompromise. Samo takvi „politički Hrvati“ poželjni su u državi stranke „Desno“, jer kako navodi čelnik najnovije desne stranke u Hrvata „pokušaji političkog projekta „Desno“ ne idu za tim da se osigura nekoliko mandata u Hrvatskom saboru, već da se konačno izvede radikalna promjena izbornog zakona i Ustava RH.
Stranka „desno“ tako izjednačava pametne, budale i fukare zajedničkim nazivnikom „politički Hrvati“.
Tko su ili što su politički Hrvati, pojašnjeno je već u idućem pasusu, po riječima Pere Ćorića, jednog od suosnivača i inicijatora projekta „Desno.“ Politički Hrvati su svi oni koji razmišljaju desno, dakle koriste isključivo desnu stranu mozga i njene funkcije, a one se uglavnom svode na budnost prilikom mogućnosti pregovora, pogodbe ili kompromisa. Malo komplicirano? Zapravo i nije. Pametne, ovom prilikom svrstane u jednu od skupina ionako nije briga hoće li najnovija desna stranka u Hrvata „Desno“ iz Ustava izbaciti antifašizam i uvesti Stepinčevu, a ne Titovu Hrvatsku, kao što pametne ne jebe puno takvih trica i kučina. Budale su naravno kategorija izdašna stranki „Desno“ jer s budalom kako je poznato nema puno pregovora, pogodbe ni kompromisa. Ova treća kategorija, fukara, trebala bi se čisto tehničkom selekcijom odnositi na sve one koji spadaju desno, dakle kršćane i hrvatske građane kojima je dosta pogodbi, kompromisa i „tezgarenja“ što je nova riječ unešena u sustav projekta „Desno“ koje ocjenjuje kako današnja Hrvatska nije država hrvatskog naroda nego država „iztezgarena“ u političkoj trgovini kako bi se zadovoljilo političko srpstvo u Hrvatskoj.
Srpstvo, koje napokon ulazi u priču, stvar je oko koje nema pregovora, pogodbe ili kompromisa. Kao i antifašizam, koji se automatski, po desnoj stranci nazvanoj „Desno“, vezuje uz srpstvo kao desno uz kršćanstvo.
Dođu tako vremena, kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati, slavni je citat o Balkanu Ive Andrića, pjesnika, književnika, diplomata i jedinog našeg nobelovca, i te sam se proročanske rečenice sjetio danas prateći predstavljanje najnovije desne stranke u Hrvata dubokoumno nazvane „Desno.“ Na vama je dragi i uvaženi čitaoče da sami prosudite radi li se o pametnim osobama ili budalama, kao i da se sami zapitate zašto šutite i u kojoj ste se kategoriji pronašli kod povijesne rečenice prilikom predstavljanja intelektualno sročenog i slogana stranke „Desno“ koji pogađate glasi: „Samo desno!“
Ako ste pametan u Hrvatskoj šutite. Vas se ne tiče tko i zašto mijenja Ustav, kome smeta antifašizam i srpstvo. Vaš život je šarena utopija koja se odvija u pravilnim intervalima između ljeta, jeseni, proljeća i zime. Ako ste pametan u Hrvatskoj imate osiguran državni posao, mirovinu, status branitelja. Bili bi u kategoriji budala da se bilo što oko bilo čega vas tiče. No po Ivi Andriću vi ste ipak samo fukara. Jer dok se šuti, a budale govore, vi se bogatite. I vi ste možda najsramotnija kategorija ove zemlje. Jer nemate srama. Čak budale mogu i razumjeti. To su oni da vam pojasnim između desno i između kršćanstva.
No vas fukaro ne razumijem.
Jer kada su došli po antifašizam, vi ste šutjeli. Kada su došli po Srbe, bolio vas je kurac.
Što mislite tko će kurcem mrdnuti kada napokon dođu i po vas?
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Rat,nekome brat!
Slaven Fri Oct 12, 2018 3:45 am
Slaven: komentar modifikovan dana: Sun Apr 18, 2021 7:39 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Valter Thu Oct 25, 2018 6:32 pm
https://homunizam.wordpress.com/2018/10/24/kolaps-civilizacije-teorija-kulturalnog-kolapsa/
Bio je to prvi Joe-ov izlazak s Mary. Pitao ju je što želi u životu i odgovorila je “Želim izgraditi svoju karijeru. To mi je trenutno najvažnije.” Shvativši da ona nema potrebu za muškarcem u svom životu, Joe ju je zabavljao s dovoljno smiješnim zgodama i samouvjerenim izjavama da mu je dozvolila da ju malo miluje.
Na kraju njihova izlaska su se držali za ruke na putu do podzemne, kada su dojurila dva muškarca, patrolirajući na skuteru, očito porijeklom s Bliskog Istoka, i rekla im da je zabranjeno da se dodiruju. “Ovo je šerijatska zona”, govorili su tvrdim naglaskom, zaustavivši ih ispred halal-mesnice.
Joe i Mary su se loše osjećali što su povrijedili osjećaje dvojice muškaraca, budući su u školi naučeni da respektiraju sve religije osim religije svojih predaka. Čak i ako se nisu slagali s ova dva muškarca, nisu mogli verbalno prigovoriti zbog Zakona protiv mržnje (koji bi ih mogao strpati u zatvor zbog religijske diskriminacije). I tako su razdvojili ruke i održavali razmak od jednog metra.
Joe i Mary 7 godina kasnije
Na Joe-vo žaljenje, Mary nije željela ponovo izaći s njim. Tek 7 godina kasnije primio je od nje poruku na Facebooku. Kaže, postala je potpredsjednica tvrtke, ali ne može naći muškarca jednakog njenom položaju, budući da sada žene zarađuju prosječno 25% više od muškaraca. U međuvremenu se Joe davno preselio u Tajland, gdje je oženio mladu Tajlanđanku i ima 3 djece. Nema planove da se vrati.
Zapad biva reverzno koloniziran
Ako se kulturalni kolaps dogodi na način koji ću opisati, gore navedeni scenarij postat će pravilo u roku od nekoliko desetljeća. Zapad je sada obrnuto koloniziran, ne oružjem ili silom, već kombinacijom progresivizma i niskih stopa nataliteta. Ova dva čimbenika dovest će do potpunog kulturalnog urušavanja mnogih zapadnih naroda u idućih 200 godina u Velikoj Britaniji, Skandinaviji i Zapadnoj Europi.
Što je to kulturalni kolaps?
Kulturalni (ne “kulturni”=uglađen) kolaps je propadanje ili nestanak običaja, rituala, odnosa, interpersonalne komunikacije, umjetnosti i jezika domicilnog stanovništva.
To se podudara s relativnim brojčanim opadanjem populacije u usporedbi s vanjskim skupinama. Nacionalni identitet i identifikacija će biti izgubljeni. Primijeniti će se revizionistička povijest kako bi se demoniziralo domicilno stanovništvo.
Kulturalni kolaps ne treba poistovjetiti s gospodarskim ili državnim kolapsom. Nacija koja pati od kulturalnog kolapsa može i dalje biti ekonomski produktivna i imati vladu.
Progresija kulturalnog kolapsa
[Napominjem da se ovdje govori o razvijenim zapadnim društvima, u koja mi, hvala Bogu ipak ne pripadamo. Osjećamo tek zapljuskivanje koje priželjkuju domaće lijevoliberalne stranke.] Faze kolapsa:
Uklanjanje religije iz života ljudi, i zamjena sa znanstvenim i tehnološkim “napretkom”
Uklanjanje tradicionalnih spolnih uloga kroz feminizam, ravnopravnost spolova, političku korektnost, “kulturni marksizam” i socijalizam.
Odgoda ili suzdržavanje od formiranja obitelji od strane žena – e da bi nastavile životni stil karijerista, dok muškarci čekaju u limbu zbunjenosti.
Smanjenje stope nataliteta među plodnom populacijom.
Vladino donošenje otvorenih politika useljavanja kako bi se spriječio gospodarski kolaps.
Odbijanje imigranata da se aklimatiziraju, prisiljavajući kulturu domicila da usvoji strane obrede i uvjerenja, dok se oni sami pojačano razmnožavaju.
Domicilni postaju marginalizirani u svojoj zemlji.
freethinker-1140x660
1. Uklanjanje vjerskog života
Religija je tisućljećima sprečavala ljude da ostvaruju svoje prizemne želje i narcisoidne tendencije. Formacija obitelji je središnja jedinica većine svih religija.
Religija olakšava reprodukciju, stavljajući obitelj blizu samog središta njihova postojanja. Nakon prosvjetiteljstva, brz napredak znanosti i logička, ali nihilistička objašnjenja djeluju kao ometanje formiranja obitelji, dopuštajući ljudima da traže individualističke ciljeve akumulacije bogatstva ili hedonističkog zadovoljstva.
U povijesti ne postoji niti jedna ne-religiozna populacija koja se mogla reproducirati iznad stope mortaliteta.
another_half_male_half_female_human_by_son_of_eugeneluv-d76xdzi
2. Eliminacija tradicionalnih spolnih uloga
Jednom kad religija više ne igra ulogu u životima ljudi, postavljena je pozornica da se prekine muško-žensko povezivanje spolova.
Koordinirano je napadnuto od strane nekoliko ideologija koje proizlaze iz uvjerenja “kulturne marksističke teorije”, a koje služe za postizanje jednog zajedničkog cilja: uništenje obiteljske jedinice. To postižu kroz marginalizaciju muškaraca i njihove uloge pod zastavom “jednakosti”. S feminizmom gurnutim na čelo ovog pokreta, napad se izvodi na nizu bojišnica:
Davanje dječacima ADHD lijekova kako bi se iskorijenilo iskazivanje maskuliniteta
Izazivanje srama kod muškaraca koji imaju seksualni interes prema atraktivnim i plodnim ženama
Kriminalizacija normalnog muškog ponašanja redefiniranjem pojedinih slučajeva sporazumnog seksa kao silovanje
Zatvaranje nezaposlenih očeva zbog neplaćanja alimentacije, te isključivanje iz djetetova života
Oporezivanje muškaraca višim stopama zbog preraspodjele ženama
Promoviranje samohrane majke i homoseksualnog životnog stila u odnosu na temeljnu obitelji
Vidi: “Zašto žene uništavaju nacije i civilizacije?”
career-quotes
3. Žene stavljaju karijeru iznad obitelji
Istodobno, muškarce se sve više tretira kao puke “donatore spermija”, dok se žene potiče da usvoje karijerne ciljeve, manire i natjecateljski duh muškaraca, što neizbježno dovodi do odgađanja vjenčanja. Često do doba u kojem više ne mogu naći prikladne muževe. Prosječna žena će prilično teško uravnotežiti karijeru i obitelj (država tu ne pomaže nimalo), a budući da obitelj smatraju preprekom karijeri, posvetit će sve veći dio vremena poslu.
Agregirani prihodi žena uskoro će premašiti one muškaraca. Ključni razlog zbog kojeg su se žene povijesno vjenčale je ekonomski zbrinutost nje i njene djece, no taj razlog više neće ustrajati, i žene će imati manje motivacije za brak.
Žene će podleći osnovnim seksualnim i materijalističkim poticajima da žive stil života “Seks i grad”, s finim ručkovima, usputnim seksom, s tehnološkim blaženstvom, bez učenja tradicionalnih vještina kućanstva ili ženskih osobina koje bi ih mogle učiniti privlačnim.
Muškarci se na racionalan način prilagođavaju karijernim ženama tako da:
zadovolje svoje prirodne seksualne želje, muškarci će dopuštaju da se njihovi prihodi smanje, budući da ekonomska stabilnost više ne privlači žene
oponašaju “alfa muško” društveno ponašanje kako bi spavali sa ženama, a koje, bez potrebe za muškarčevim monetarnim resursima, mogu birati muškarce na temelju povjerenja, estetike i zabavnosti
povlače se u svijet video igara i interneta, zadovoljavajući svoje nagone za igrom i simuliranim lovom
Karijerne žene koje se odluče vjenčati, to će učiniti u žurbi oko tridesete godine jer se boje ostariti same. No, budući da su prošle svoj vrhunac plodnosti, teško im se reproducirati. U slučaju uspješne reprodukcije u kasnijoj dobi, manje će djece roditi prije biološke neplodnosti, ograničavajući tako veličinu obitelji u odnosu na prošlost.
Bio je to prvi Joe-ov izlazak s Mary. Pitao ju je što želi u životu i odgovorila je “Želim izgraditi svoju karijeru. To mi je trenutno najvažnije.” Shvativši da ona nema potrebu za muškarcem u svom životu, Joe ju je zabavljao s dovoljno smiješnim zgodama i samouvjerenim izjavama da mu je dozvolila da ju malo miluje.
Na kraju njihova izlaska su se držali za ruke na putu do podzemne, kada su dojurila dva muškarca, patrolirajući na skuteru, očito porijeklom s Bliskog Istoka, i rekla im da je zabranjeno da se dodiruju. “Ovo je šerijatska zona”, govorili su tvrdim naglaskom, zaustavivši ih ispred halal-mesnice.
Joe i Mary su se loše osjećali što su povrijedili osjećaje dvojice muškaraca, budući su u školi naučeni da respektiraju sve religije osim religije svojih predaka. Čak i ako se nisu slagali s ova dva muškarca, nisu mogli verbalno prigovoriti zbog Zakona protiv mržnje (koji bi ih mogao strpati u zatvor zbog religijske diskriminacije). I tako su razdvojili ruke i održavali razmak od jednog metra.
Joe i Mary 7 godina kasnije
Na Joe-vo žaljenje, Mary nije željela ponovo izaći s njim. Tek 7 godina kasnije primio je od nje poruku na Facebooku. Kaže, postala je potpredsjednica tvrtke, ali ne može naći muškarca jednakog njenom položaju, budući da sada žene zarađuju prosječno 25% više od muškaraca. U međuvremenu se Joe davno preselio u Tajland, gdje je oženio mladu Tajlanđanku i ima 3 djece. Nema planove da se vrati.
Zapad biva reverzno koloniziran
Ako se kulturalni kolaps dogodi na način koji ću opisati, gore navedeni scenarij postat će pravilo u roku od nekoliko desetljeća. Zapad je sada obrnuto koloniziran, ne oružjem ili silom, već kombinacijom progresivizma i niskih stopa nataliteta. Ova dva čimbenika dovest će do potpunog kulturalnog urušavanja mnogih zapadnih naroda u idućih 200 godina u Velikoj Britaniji, Skandinaviji i Zapadnoj Europi.
Što je to kulturalni kolaps?
Kulturalni (ne “kulturni”=uglađen) kolaps je propadanje ili nestanak običaja, rituala, odnosa, interpersonalne komunikacije, umjetnosti i jezika domicilnog stanovništva.
To se podudara s relativnim brojčanim opadanjem populacije u usporedbi s vanjskim skupinama. Nacionalni identitet i identifikacija će biti izgubljeni. Primijeniti će se revizionistička povijest kako bi se demoniziralo domicilno stanovništvo.
Kulturalni kolaps ne treba poistovjetiti s gospodarskim ili državnim kolapsom. Nacija koja pati od kulturalnog kolapsa može i dalje biti ekonomski produktivna i imati vladu.
Progresija kulturalnog kolapsa
[Napominjem da se ovdje govori o razvijenim zapadnim društvima, u koja mi, hvala Bogu ipak ne pripadamo. Osjećamo tek zapljuskivanje koje priželjkuju domaće lijevoliberalne stranke.] Faze kolapsa:
Uklanjanje religije iz života ljudi, i zamjena sa znanstvenim i tehnološkim “napretkom”
Uklanjanje tradicionalnih spolnih uloga kroz feminizam, ravnopravnost spolova, političku korektnost, “kulturni marksizam” i socijalizam.
Odgoda ili suzdržavanje od formiranja obitelji od strane žena – e da bi nastavile životni stil karijerista, dok muškarci čekaju u limbu zbunjenosti.
Smanjenje stope nataliteta među plodnom populacijom.
Vladino donošenje otvorenih politika useljavanja kako bi se spriječio gospodarski kolaps.
Odbijanje imigranata da se aklimatiziraju, prisiljavajući kulturu domicila da usvoji strane obrede i uvjerenja, dok se oni sami pojačano razmnožavaju.
Domicilni postaju marginalizirani u svojoj zemlji.
freethinker-1140x660
1. Uklanjanje vjerskog života
Religija je tisućljećima sprečavala ljude da ostvaruju svoje prizemne želje i narcisoidne tendencije. Formacija obitelji je središnja jedinica većine svih religija.
Religija olakšava reprodukciju, stavljajući obitelj blizu samog središta njihova postojanja. Nakon prosvjetiteljstva, brz napredak znanosti i logička, ali nihilistička objašnjenja djeluju kao ometanje formiranja obitelji, dopuštajući ljudima da traže individualističke ciljeve akumulacije bogatstva ili hedonističkog zadovoljstva.
U povijesti ne postoji niti jedna ne-religiozna populacija koja se mogla reproducirati iznad stope mortaliteta.
another_half_male_half_female_human_by_son_of_eugeneluv-d76xdzi
2. Eliminacija tradicionalnih spolnih uloga
Jednom kad religija više ne igra ulogu u životima ljudi, postavljena je pozornica da se prekine muško-žensko povezivanje spolova.
Koordinirano je napadnuto od strane nekoliko ideologija koje proizlaze iz uvjerenja “kulturne marksističke teorije”, a koje služe za postizanje jednog zajedničkog cilja: uništenje obiteljske jedinice. To postižu kroz marginalizaciju muškaraca i njihove uloge pod zastavom “jednakosti”. S feminizmom gurnutim na čelo ovog pokreta, napad se izvodi na nizu bojišnica:
Davanje dječacima ADHD lijekova kako bi se iskorijenilo iskazivanje maskuliniteta
Izazivanje srama kod muškaraca koji imaju seksualni interes prema atraktivnim i plodnim ženama
Kriminalizacija normalnog muškog ponašanja redefiniranjem pojedinih slučajeva sporazumnog seksa kao silovanje
Zatvaranje nezaposlenih očeva zbog neplaćanja alimentacije, te isključivanje iz djetetova života
Oporezivanje muškaraca višim stopama zbog preraspodjele ženama
Promoviranje samohrane majke i homoseksualnog životnog stila u odnosu na temeljnu obitelji
Vidi: “Zašto žene uništavaju nacije i civilizacije?”
career-quotes
3. Žene stavljaju karijeru iznad obitelji
Istodobno, muškarce se sve više tretira kao puke “donatore spermija”, dok se žene potiče da usvoje karijerne ciljeve, manire i natjecateljski duh muškaraca, što neizbježno dovodi do odgađanja vjenčanja. Često do doba u kojem više ne mogu naći prikladne muževe. Prosječna žena će prilično teško uravnotežiti karijeru i obitelj (država tu ne pomaže nimalo), a budući da obitelj smatraju preprekom karijeri, posvetit će sve veći dio vremena poslu.
Agregirani prihodi žena uskoro će premašiti one muškaraca. Ključni razlog zbog kojeg su se žene povijesno vjenčale je ekonomski zbrinutost nje i njene djece, no taj razlog više neće ustrajati, i žene će imati manje motivacije za brak.
Žene će podleći osnovnim seksualnim i materijalističkim poticajima da žive stil života “Seks i grad”, s finim ručkovima, usputnim seksom, s tehnološkim blaženstvom, bez učenja tradicionalnih vještina kućanstva ili ženskih osobina koje bi ih mogle učiniti privlačnim.
Muškarci se na racionalan način prilagođavaju karijernim ženama tako da:
zadovolje svoje prirodne seksualne želje, muškarci će dopuštaju da se njihovi prihodi smanje, budući da ekonomska stabilnost više ne privlači žene
oponašaju “alfa muško” društveno ponašanje kako bi spavali sa ženama, a koje, bez potrebe za muškarčevim monetarnim resursima, mogu birati muškarce na temelju povjerenja, estetike i zabavnosti
povlače se u svijet video igara i interneta, zadovoljavajući svoje nagone za igrom i simuliranim lovom
Karijerne žene koje se odluče vjenčati, to će učiniti u žurbi oko tridesete godine jer se boje ostariti same. No, budući da su prošle svoj vrhunac plodnosti, teško im se reproducirati. U slučaju uspješne reprodukcije u kasnijoj dobi, manje će djece roditi prije biološke neplodnosti, ograničavajući tako veličinu obitelji u odnosu na prošlost.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
"JA TU NEMOGU NISTA"
Valter Sun Nov 11, 2018 11:31 am
SVI ONI KOJI UVEK KAZU, DA I TAKO NEMOGU NISTA PROMENU, TREBA OVO DA PROCITAJU.
[url=/www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pusic-napala-desnicu-i-kolindu-sokirala-izjavom-o-vukovaru-1246792/]/www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pusic-napala-desnicu-i-kolindu-sokirala-izjavom-o-vukovaru-1246792/[/url]
PUSIĆ NAPALA DESNICU I KOLINDU: Šokirala izjavom o
Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih i europskih poslova te zastupnica Glasa intenzivno prati događanja između Pantovčaka i Banskih dvora.
U intervjuu za Večernji list komentirala je što se krije iza teme migranata, na kojoj je strani Plenković te ima li danas rivala, a na kojoj je strani predsjednica Grabar-Kitarović.
Što stoji iza sukoba MVP-a i Pantovčaka i ima li on uopće veze s Marakeškim sporazumom?
“Sukob je cijelo vrijeme prisutan, ne između MVEP-a i predsjednice, nego između predsjednice i premijera i odražava sukob i raskol unutar samog HDZ-a. Analitički gledano, dobro pokazuje zašto je tako opasno uništavati opoziciju, što se u Hrvatskoj sustavno pokušava. Jer zdrava i snažna opozicija služi i homogenizaciji druge strane. U trenutačnoj situaciji najsnažnija je opozicija unutar samog HDZ-a.”
Predsjednica i premijer na dvije su suprotne strane?
“Njezina je procjena, što vidimo od njezine inauguracije, da se za dobre rezultate na izborima isplati povezati i koketirati s krajnjom desnicom. Migranti su generalno tema koju je ekstremna desnica svugdje prihvatila kao svoju, jer je pogodna za kreiranje atmosfere vanjskog neprijatelja. U Hrvatskoj se, naravno, računa da nitko ništa neće pročitati. Ako je tako, onda u priču s migracijama možete upakirati i rasizam, različite vrste ksenofobije i druge instrumente za stvaranje straha. Ali ne i ako malo stanete i razmislite te pročitate bar prva dva reda tog Marakeškog ugovora.”
Što je problem s Marakeškim ugovorom?
“Pročitala sam ga od početka do kraja. To je jedna vrsta društvenog ugovora i ima dva glavna cilja. Jedan je da se tema legalnih migracija počne raspravljati javno i racionalno i da se stavi u središte rasprave između država da bi se, postupno, postigao određeni konsenzus kako regulirati legalne migracije. Glavna je poruka da su i migranti ljudi pa imaju i određena ljudska i građanska prava. Druga tema i svrha je razdvojiti ono što se, zbog objektivne situacije u posljednje tri godine, naročito u Europi, izmiješalo, a to je pitanje izbjeglica i migranata, naročito legalnih. Legalni su migranti i naša djeca koja su otišla u Irsku, naši ljudi koji rade u Njemačkoj. Taj se dokument pokušava, koristeći tragedije na Srednjem istoku koje su istjerale milijune ljudi iz svojih kuća i koristeći val do kojeg je de facto došlo zbog slabe koordinacije između EU i Turske 2015. godine, koristiti kao instrument za političku mobilizaciju strahom.”
Bliži se obljetnica pada Vukovara. Mogu li se dvije kolone dogoditi Plenkoviću što ste vi doživjeli kao ministrica?
“Nikad si neću oprostiti što nisam probila to, prekoračila blokadu, pa makar i sama hodala. Čovjek, ako je u pravu, mora se suprotstaviti, pa makar i sam.
Zašto niste?
“Ja sam krenula, ali netko me zaustavio. Prošlo mi je kroz glavu: zar ću opet ja biti neka bijela vrana ili crna ovca. Ali pogriješila sam, trebala sam. Treba biti i bijela vrana i crna ovca, ali su me u tom trenutku zbunili. To si nikad neću oprostiti. Trebalo je ići protiv takve politizacije, političke manipulacije i eksploatacije tog mjesta i grada, pa makar i sam. Mislim da se Plenkoviću to neće dogoditi. Ipak je to tada, u velikoj mjeri, organizirao direktno HDZ. U ovom trenutku većina će HDZ-a paziti da se to ne dogoditi i držati pod kontrolom sve te grupacije.”
[url=/www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pusic-napala-desnicu-i-kolindu-sokirala-izjavom-o-vukovaru-1246792/]/www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pusic-napala-desnicu-i-kolindu-sokirala-izjavom-o-vukovaru-1246792/[/url]
PUSIĆ NAPALA DESNICU I KOLINDU: Šokirala izjavom o
Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih i europskih poslova te zastupnica Glasa intenzivno prati događanja između Pantovčaka i Banskih dvora.
U intervjuu za Večernji list komentirala je što se krije iza teme migranata, na kojoj je strani Plenković te ima li danas rivala, a na kojoj je strani predsjednica Grabar-Kitarović.
Što stoji iza sukoba MVP-a i Pantovčaka i ima li on uopće veze s Marakeškim sporazumom?
“Sukob je cijelo vrijeme prisutan, ne između MVEP-a i predsjednice, nego između predsjednice i premijera i odražava sukob i raskol unutar samog HDZ-a. Analitički gledano, dobro pokazuje zašto je tako opasno uništavati opoziciju, što se u Hrvatskoj sustavno pokušava. Jer zdrava i snažna opozicija služi i homogenizaciji druge strane. U trenutačnoj situaciji najsnažnija je opozicija unutar samog HDZ-a.”
Predsjednica i premijer na dvije su suprotne strane?
“Njezina je procjena, što vidimo od njezine inauguracije, da se za dobre rezultate na izborima isplati povezati i koketirati s krajnjom desnicom. Migranti su generalno tema koju je ekstremna desnica svugdje prihvatila kao svoju, jer je pogodna za kreiranje atmosfere vanjskog neprijatelja. U Hrvatskoj se, naravno, računa da nitko ništa neće pročitati. Ako je tako, onda u priču s migracijama možete upakirati i rasizam, različite vrste ksenofobije i druge instrumente za stvaranje straha. Ali ne i ako malo stanete i razmislite te pročitate bar prva dva reda tog Marakeškog ugovora.”
Što je problem s Marakeškim ugovorom?
“Pročitala sam ga od početka do kraja. To je jedna vrsta društvenog ugovora i ima dva glavna cilja. Jedan je da se tema legalnih migracija počne raspravljati javno i racionalno i da se stavi u središte rasprave između država da bi se, postupno, postigao određeni konsenzus kako regulirati legalne migracije. Glavna je poruka da su i migranti ljudi pa imaju i određena ljudska i građanska prava. Druga tema i svrha je razdvojiti ono što se, zbog objektivne situacije u posljednje tri godine, naročito u Europi, izmiješalo, a to je pitanje izbjeglica i migranata, naročito legalnih. Legalni su migranti i naša djeca koja su otišla u Irsku, naši ljudi koji rade u Njemačkoj. Taj se dokument pokušava, koristeći tragedije na Srednjem istoku koje su istjerale milijune ljudi iz svojih kuća i koristeći val do kojeg je de facto došlo zbog slabe koordinacije između EU i Turske 2015. godine, koristiti kao instrument za političku mobilizaciju strahom.”
Bliži se obljetnica pada Vukovara. Mogu li se dvije kolone dogoditi Plenkoviću što ste vi doživjeli kao ministrica?
“Nikad si neću oprostiti što nisam probila to, prekoračila blokadu, pa makar i sama hodala. Čovjek, ako je u pravu, mora se suprotstaviti, pa makar i sam.
Zašto niste?
“Ja sam krenula, ali netko me zaustavio. Prošlo mi je kroz glavu: zar ću opet ja biti neka bijela vrana ili crna ovca. Ali pogriješila sam, trebala sam. Treba biti i bijela vrana i crna ovca, ali su me u tom trenutku zbunili. To si nikad neću oprostiti. Trebalo je ići protiv takve politizacije, političke manipulacije i eksploatacije tog mjesta i grada, pa makar i sam. Mislim da se Plenkoviću to neće dogoditi. Ipak je to tada, u velikoj mjeri, organizirao direktno HDZ. U ovom trenutku većina će HDZ-a paziti da se to ne dogoditi i držati pod kontrolom sve te grupacije.”
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Valter Sun Nov 11, 2018 11:33 am
Valter (citat):SVI ONI KOJI UVEK KAZU, DA I TAKO NEMOGU NISTA PROMENU, TREBA OVO DA PROCITAJU.
[url=/www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pusic-napala-desnicu-i-kolindu-sokirala-izjavom-o-vukovaru-1246792/]/www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/pusic-napala-desnicu-i-kolindu-sokirala-izjavom-o-vukovaru-1246792/[/url]
PUSIĆ NAPALA DESNICU I KOLINDU: Šokirala izjavom o
Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih i europskih poslova te zastupnica Glasa intenzivno prati događanja između Pantovčaka i Banskih dvora.
U intervjuu za Večernji list komentirala je što se krije iza teme migranata, na kojoj je strani Plenković te ima li danas rivala, a na kojoj je strani predsjednica Grabar-Kitarović.
Što stoji iza sukoba MVP-a i Pantovčaka i ima li on uopće veze s Marakeškim sporazumom?
“Sukob je cijelo vrijeme prisutan, ne između MVEP-a i predsjednice, nego između predsjednice i premijera i odražava sukob i raskol unutar samog HDZ-a. Analitički gledano, dobro pokazuje zašto je tako opasno uništavati opoziciju, što se u Hrvatskoj sustavno pokušava. Jer zdrava i snažna opozicija služi i homogenizaciji druge strane. U trenutačnoj situaciji najsnažnija je opozicija unutar samog HDZ-a.”
Predsjednica i premijer na dvije su suprotne strane?
“Njezina je procjena, što vidimo od njezine inauguracije, da se za dobre rezultate na izborima isplati povezati i koketirati s krajnjom desnicom. Migranti su generalno tema koju je ekstremna desnica svugdje prihvatila kao svoju, jer je pogodna za kreiranje atmosfere vanjskog neprijatelja. U Hrvatskoj se, naravno, računa da nitko ništa neće pročitati. Ako je tako, onda u priču s migracijama možete upakirati i rasizam, različite vrste ksenofobije i druge instrumente za stvaranje straha. Ali ne i ako malo stanete i razmislite te pročitate bar prva dva reda tog Marakeškog ugovora.”
Što je problem s Marakeškim ugovorom?
“Pročitala sam ga od početka do kraja. To je jedna vrsta društvenog ugovora i ima dva glavna cilja. Jedan je da se tema legalnih migracija počne raspravljati javno i racionalno i da se stavi u središte rasprave između država da bi se, postupno, postigao određeni konsenzus kako regulirati legalne migracije. Glavna je poruka da su i migranti ljudi pa imaju i određena ljudska i građanska prava. Druga tema i svrha je razdvojiti ono što se, zbog objektivne situacije u posljednje tri godine, naročito u Europi, izmiješalo, a to je pitanje izbjeglica i migranata, naročito legalnih. Legalni su migranti i naša djeca koja su otišla u Irsku, naši ljudi koji rade u Njemačkoj. Taj se dokument pokušava, koristeći tragedije na Srednjem istoku koje su istjerale milijune ljudi iz svojih kuća i koristeći val do kojeg je de facto došlo zbog slabe koordinacije između EU i Turske 2015. godine, koristiti kao instrument za političku mobilizaciju strahom.”
Bliži se obljetnica pada Vukovara. Mogu li se dvije kolone dogoditi Plenkoviću što ste vi doživjeli kao ministrica?
“Nikad si neću oprostiti što nisam probila to, prekoračila blokadu, pa makar i sama hodala. Čovjek, ako je u pravu, mora se suprotstaviti, pa makar i sam.
Zašto niste?
“Ja sam krenula, ali netko me zaustavio. Prošlo mi je kroz glavu: zar ću opet ja biti neka bijela vrana ili crna ovca. Ali pogriješila sam, trebala sam. Treba biti i bijela vrana i crna ovca, ali su me u tom trenutku zbunili. To si nikad neću oprostiti. Trebalo je ići protiv takve politizacije, političke manipulacije i eksploatacije tog mjesta i grada, pa makar i sam. Mislim da se Plenkoviću to neće dogoditi. Ipak je to tada, u velikoj mjeri, organizirao direktno HDZ. U ovom trenutku većina će HDZ-a paziti da se to ne dogoditi i držati pod kontrolom sve te grupacije.”
Svak onaj ko je u mogucnosti, posebno ako je u politici treba da reaguje na ono sto je pogresno i nije u interesu gradjana.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Valter Sun Dec 02, 2018 1:59 pm
www.index.hr/vijesti/clanak/100-godina-krvave-zablude-zvane-jugoslavija/2046891.aspx
100 godina krvave zablude zvane Jugoslavija
Goran Vojković
"VAŠE kraljevsko visočanstvo! Osjećamo se sretnima što u ime Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba možemo pozdraviti Vaše kraljevsko visočanstvo u prijestolnici oslobođene Srbije, kao vrhovnoga zapovjednika pobjedonosne narodne vojske, koja je u zajedničkoj borbi s vojskama moćnih saveznika stvorila uvjete za izvršenje velikoga djela našega narodnog ujedinjenja.
Slovenci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju bivše austrougarske monarhije izveli prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu narodnu državu, prožeti idejom narodnog jedinstva i oslanjajući se na veliko načelo demokracije, koje traži, da svaki narod ima sam odlučiti o svojoj sudbini, izjavili su se već u objavi Narodnog vijeća od 19. listopada, da žele i hoće Ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvaćala sav neprekinuti etnografski teritorij južnih Slavena."
U strahu od talijanske okupacije Dalmacije, sveopćeg rasula vojske (šume su bile pune "zelenog kadra", odbjeglih domobrana), raspada državne uprave i općeg nepovjerenja pa i straha koji se uvukao među nedorasle hrvatske političare, delegacija Države SHS, na čelu sa Svetozarom Pribičevićem, odustala je od "Naputka" kojim se tražilo okupljanje ustavotvorne skupštine, već je dr. Ante Pavelić (ne "onaj" Pavelić, već stariji hrvatski političar) pročitao gore citiranu "Adresu" regentu Aleksandru Karađorđeviću. Dana 1. prosinca 1918., prije točno stotinu godina, regent Aleksandar je ratificirao adresu. Stvoreno je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, nastala je Jugoslavija.
Negdje u zraku ostala je jeka govora Stjepana Radića nekoliko dana prije, na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, gdje je održao povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja, na kraju kojeg je rekao čuvenu rečenicu: "Ne srljajte kao guske u maglu!".
Ma što bi uopće moglo poći krivo?
Da ne ponavljamo sve što ste učili u školi – jugoslavenska ideja rasla je s jačanjem nacionalne emancipacije južnoslavenskih naroda u 19. stoljeću. Ideja je uvelike razvijana u Hrvatskoj koja je bila pod austro-ugarskom vlašću. Posebno su ugarska presezanja i nametanje mađarskog jezika jačala ideju povezivanja sa srodnim narodima u novu zajednicu – a kako je Srbija stekla neovisnost još 1878., logično je bilo povezivanje sa Srbijom. Ideja je to koja je bila duboko ukorijenjena u hrvatsku politiku od druge polovine 19. stoljeća.
Mnogi Hrvati se u Prvom svjetskom ratu nisu htjeli boriti protiv Srba, tražeći premještaj na front prema Italiji. Oni zarobljeni rado su se javljali u jugoslavenske dobrovoljce. Bila su jednostavno takva vremena. Što je moglo biti logičnije nego da se između Italije, Austrije, Mađarske, relativno mali slavenski narodi i njihova nerazvijena gospodarstva vežu u zajednicu srodnih slavenskih naroda, sličnih običaja i sličnog jezika – Jugoslaviju. Samo su rijetki shvaćali u što se srlja.
Srbija je bila od 1878. samostalna država. Srbija je imala svog kralja i Srbija je bila diktatura. Srbija je također željela Jugoslaviju – ali kao proširenje državnog teritorija, način da se okupe svi Srbi u jednoj državi, a srpska vladajuća klika vidjela je Jugoslaviju kao način da proširi teritorij kojim vladaju. Nikada im nije palo na pamet ostvariti demokratsku državu južnoslavenskih naroda.
Radić: Nikome služiti, nikome robovati!
Dijelom iz straha, dijelom iz naivnosti hrvatski predstavnici odbili su feldmaršala Borojevića koji je nudio okupljanje vojske Države SHS, a odbili su i Stjepana Radića koji je studenoga 1918. grmio: "Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak - a to je devet desetina hrvatskoga naroda - u ratu postao je potpun čovjek, a to znači da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju…"
Hrvatska je predana pred noge srpskom kralju. Kako je kasnije netko posprdno objasnio: "Hrvati su austrijskoga cara zamijenili za srpskoga kralja". Uređeno tisućljetno carstvo u kojemu je Hrvat ili Srbin, ako je bio marljiv i radišan mogao doći do statusa inženjera, profesora ili vojskovođe, zamijenjeno je vlašću ljudi kojima je bilo samo do čiste vlasti i diktature. Kralj je samostalno sastavljao vlade, a represija je postala gotovo svakodnevna pojava. Slabašni Vidovdanski ustav donesen je tek 1921., a i on je ukinuti 1929. kada je uvedena otvorena diktatura. U međuvremenu, Stjepan Radić je umro kao posljedica atentata u Narodnoj skupštini.
Godine 1941. Kraljevina Jugoslavija se raspala u samo 11 dana. Kralj Petar i tadašnji ministri pobjegli su iz zemlje. Jugoslavija je raskomadana između sila Osovine, a onda 22. lipnja 1941. hrvatski komunisti osnivaju prvu antifašističku postrojbu. U antifašistički pokret se uključuju stotine tisuća ljudi, dovoljno da 1945. jugoslavenski tenkovi uđu u Trst. U međuvremenu, donesene su odluke kako će se buduća Jugoslavija graditi na federativnom načelu.
Međutim, u nekoliko mjeseci nakon rada Komunistička partija preuzima svu vlast. Dok su primjerice u prvoj vladi NR Hrvatske bili i predstavnici građanskih stranaka, već godinu kasnije svu vlast su preuzeli komunisti. Rođena je Druga Jugoslavija, istina ovaj puta federalna država, ali ponovno diktatura. Iza svih odluka stajalo je vrhuška Komunističke partije okupljena oko Tita.
Krvavi sukobi Hrvata i Srba
Diktature rađaju mržnju, a mržnja rađa ratove. Narodi koji su se stoljećima pomagali, živjeli jedni pokraj drugih, razumijevali se družili, ulazili u brakove, čak i u Prvom svjetskom ratu Hrvati su često tražili premještaj s bojišnice prema Srbiji na druga bojišta – u razdoblju između 1918. i 1996. prolili su međusobno više krvi nego ikada.
No s druge strane – što se moglo i očekivati? U razdoblju od 1918. do 1990. možda se svega nekoliko mjeseci živjelo u kakvoj-takvoj demokraciji, ostatak su bile diktature – Karađorđevića pa poslije Broza, svaki sa svojim krugom odanih ljudi, jedan s dvorom, drugi s partijom. U sustavu gdje vlada diktatura, vlada nasilje, ono rađa novo nasilje i nije se moglo ništa očekivati bolje od nove krvi i novih mržnji inače bliskih i u mnogočemu sličnih naroda.
Najbolje je stvari predvidio Stjepan Radić još studenome 1918., davši nam poruku za sva vremena: "Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina."
Svakome svoja kuća, svoja domovina
I tu je bila bit priče. Nakon što je doba nadnacionalnih tvorevina kao što je bila Austro-Ugarska prošlo, pokušalo se stvoriti novu nadnacionalnu tvorevinu, a to nije išlo bez diktature, bez krvi i bez mržnje koje su opet rađale novu krv i nove mržnje. U doba suvremenih nacionalnih država pokušalo se glumiti nadnacionalnu državu i to je bila najveća zabluda, plaćena u krvi. Ne mogu se dva brata dogovoriti oko kuće, kamo li će dva naroda oko države. Zamislite uopće danas Skupštinu Jugoslavije gdje sjede hrvatski političari, ali i jedan Vučić i Šešelj. O čemu bi se oni mogli dogovoriti?
Jugoslavija se pokazala kao promašen politički eksperiment čija cijena je plaćena stotinama tisuća mrtvih i milijunima raseljenih, a bez da je ikada ta država prihvatila demokraciju i ljudska prava, jer u demokratskom sustavu nije bila moguća. Srbija je svoje teritorijalne pretenzije na kraju platila gubljenjem teritorija, a u Hrvatskoj, mnogi željeznički kolodvori, kazališta, škole, ceste i ostale javne zgrade preostale iz Austro-Ugarske podsjećaju kako je zamjena austrijskog vladara srpskim jedna od najglupljih povijesnih odluka.
Južnoslavenski narodi moraju živjeti kao dobri susjedi, no svako ispod svog krova, u svojoj domovini, svaki u svojoj državi, no poštujući tuđe i poštujući svoje manjine. Svako umjetno "spajanje" i zazivanje novog "jugoslavenskog" zajedništva samo je poziv na nove mržnje i nove ratove.
100 godina krvave zablude zvane Jugoslavija
Goran Vojković
"VAŠE kraljevsko visočanstvo! Osjećamo se sretnima što u ime Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba možemo pozdraviti Vaše kraljevsko visočanstvo u prijestolnici oslobođene Srbije, kao vrhovnoga zapovjednika pobjedonosne narodne vojske, koja je u zajedničkoj borbi s vojskama moćnih saveznika stvorila uvjete za izvršenje velikoga djela našega narodnog ujedinjenja.
Slovenci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju bivše austrougarske monarhije izveli prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu narodnu državu, prožeti idejom narodnog jedinstva i oslanjajući se na veliko načelo demokracije, koje traži, da svaki narod ima sam odlučiti o svojoj sudbini, izjavili su se već u objavi Narodnog vijeća od 19. listopada, da žele i hoće Ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvaćala sav neprekinuti etnografski teritorij južnih Slavena."
U strahu od talijanske okupacije Dalmacije, sveopćeg rasula vojske (šume su bile pune "zelenog kadra", odbjeglih domobrana), raspada državne uprave i općeg nepovjerenja pa i straha koji se uvukao među nedorasle hrvatske političare, delegacija Države SHS, na čelu sa Svetozarom Pribičevićem, odustala je od "Naputka" kojim se tražilo okupljanje ustavotvorne skupštine, već je dr. Ante Pavelić (ne "onaj" Pavelić, već stariji hrvatski političar) pročitao gore citiranu "Adresu" regentu Aleksandru Karađorđeviću. Dana 1. prosinca 1918., prije točno stotinu godina, regent Aleksandar je ratificirao adresu. Stvoreno je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, nastala je Jugoslavija.
Negdje u zraku ostala je jeka govora Stjepana Radića nekoliko dana prije, na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, gdje je održao povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja, na kraju kojeg je rekao čuvenu rečenicu: "Ne srljajte kao guske u maglu!".
Ma što bi uopće moglo poći krivo?
Da ne ponavljamo sve što ste učili u školi – jugoslavenska ideja rasla je s jačanjem nacionalne emancipacije južnoslavenskih naroda u 19. stoljeću. Ideja je uvelike razvijana u Hrvatskoj koja je bila pod austro-ugarskom vlašću. Posebno su ugarska presezanja i nametanje mađarskog jezika jačala ideju povezivanja sa srodnim narodima u novu zajednicu – a kako je Srbija stekla neovisnost još 1878., logično je bilo povezivanje sa Srbijom. Ideja je to koja je bila duboko ukorijenjena u hrvatsku politiku od druge polovine 19. stoljeća.
Mnogi Hrvati se u Prvom svjetskom ratu nisu htjeli boriti protiv Srba, tražeći premještaj na front prema Italiji. Oni zarobljeni rado su se javljali u jugoslavenske dobrovoljce. Bila su jednostavno takva vremena. Što je moglo biti logičnije nego da se između Italije, Austrije, Mađarske, relativno mali slavenski narodi i njihova nerazvijena gospodarstva vežu u zajednicu srodnih slavenskih naroda, sličnih običaja i sličnog jezika – Jugoslaviju. Samo su rijetki shvaćali u što se srlja.
Srbija je bila od 1878. samostalna država. Srbija je imala svog kralja i Srbija je bila diktatura. Srbija je također željela Jugoslaviju – ali kao proširenje državnog teritorija, način da se okupe svi Srbi u jednoj državi, a srpska vladajuća klika vidjela je Jugoslaviju kao način da proširi teritorij kojim vladaju. Nikada im nije palo na pamet ostvariti demokratsku državu južnoslavenskih naroda.
Radić: Nikome služiti, nikome robovati!
Dijelom iz straha, dijelom iz naivnosti hrvatski predstavnici odbili su feldmaršala Borojevića koji je nudio okupljanje vojske Države SHS, a odbili su i Stjepana Radića koji je studenoga 1918. grmio: "Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak - a to je devet desetina hrvatskoga naroda - u ratu postao je potpun čovjek, a to znači da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju…"
Hrvatska je predana pred noge srpskom kralju. Kako je kasnije netko posprdno objasnio: "Hrvati su austrijskoga cara zamijenili za srpskoga kralja". Uređeno tisućljetno carstvo u kojemu je Hrvat ili Srbin, ako je bio marljiv i radišan mogao doći do statusa inženjera, profesora ili vojskovođe, zamijenjeno je vlašću ljudi kojima je bilo samo do čiste vlasti i diktature. Kralj je samostalno sastavljao vlade, a represija je postala gotovo svakodnevna pojava. Slabašni Vidovdanski ustav donesen je tek 1921., a i on je ukinuti 1929. kada je uvedena otvorena diktatura. U međuvremenu, Stjepan Radić je umro kao posljedica atentata u Narodnoj skupštini.
Godine 1941. Kraljevina Jugoslavija se raspala u samo 11 dana. Kralj Petar i tadašnji ministri pobjegli su iz zemlje. Jugoslavija je raskomadana između sila Osovine, a onda 22. lipnja 1941. hrvatski komunisti osnivaju prvu antifašističku postrojbu. U antifašistički pokret se uključuju stotine tisuća ljudi, dovoljno da 1945. jugoslavenski tenkovi uđu u Trst. U međuvremenu, donesene su odluke kako će se buduća Jugoslavija graditi na federativnom načelu.
Međutim, u nekoliko mjeseci nakon rada Komunistička partija preuzima svu vlast. Dok su primjerice u prvoj vladi NR Hrvatske bili i predstavnici građanskih stranaka, već godinu kasnije svu vlast su preuzeli komunisti. Rođena je Druga Jugoslavija, istina ovaj puta federalna država, ali ponovno diktatura. Iza svih odluka stajalo je vrhuška Komunističke partije okupljena oko Tita.
Krvavi sukobi Hrvata i Srba
Diktature rađaju mržnju, a mržnja rađa ratove. Narodi koji su se stoljećima pomagali, živjeli jedni pokraj drugih, razumijevali se družili, ulazili u brakove, čak i u Prvom svjetskom ratu Hrvati su često tražili premještaj s bojišnice prema Srbiji na druga bojišta – u razdoblju između 1918. i 1996. prolili su međusobno više krvi nego ikada.
No s druge strane – što se moglo i očekivati? U razdoblju od 1918. do 1990. možda se svega nekoliko mjeseci živjelo u kakvoj-takvoj demokraciji, ostatak su bile diktature – Karađorđevića pa poslije Broza, svaki sa svojim krugom odanih ljudi, jedan s dvorom, drugi s partijom. U sustavu gdje vlada diktatura, vlada nasilje, ono rađa novo nasilje i nije se moglo ništa očekivati bolje od nove krvi i novih mržnji inače bliskih i u mnogočemu sličnih naroda.
Najbolje je stvari predvidio Stjepan Radić još studenome 1918., davši nam poruku za sva vremena: "Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina."
Svakome svoja kuća, svoja domovina
I tu je bila bit priče. Nakon što je doba nadnacionalnih tvorevina kao što je bila Austro-Ugarska prošlo, pokušalo se stvoriti novu nadnacionalnu tvorevinu, a to nije išlo bez diktature, bez krvi i bez mržnje koje su opet rađale novu krv i nove mržnje. U doba suvremenih nacionalnih država pokušalo se glumiti nadnacionalnu državu i to je bila najveća zabluda, plaćena u krvi. Ne mogu se dva brata dogovoriti oko kuće, kamo li će dva naroda oko države. Zamislite uopće danas Skupštinu Jugoslavije gdje sjede hrvatski političari, ali i jedan Vučić i Šešelj. O čemu bi se oni mogli dogovoriti?
Jugoslavija se pokazala kao promašen politički eksperiment čija cijena je plaćena stotinama tisuća mrtvih i milijunima raseljenih, a bez da je ikada ta država prihvatila demokraciju i ljudska prava, jer u demokratskom sustavu nije bila moguća. Srbija je svoje teritorijalne pretenzije na kraju platila gubljenjem teritorija, a u Hrvatskoj, mnogi željeznički kolodvori, kazališta, škole, ceste i ostale javne zgrade preostale iz Austro-Ugarske podsjećaju kako je zamjena austrijskog vladara srpskim jedna od najglupljih povijesnih odluka.
Južnoslavenski narodi moraju živjeti kao dobri susjedi, no svako ispod svog krova, u svojoj domovini, svaki u svojoj državi, no poštujući tuđe i poštujući svoje manjine. Svako umjetno "spajanje" i zazivanje novog "jugoslavenskog" zajedništva samo je poziv na nove mržnje i nove ratove.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Valter Sun Dec 02, 2018 2:28 pm
Valter (citat):www.index.hr/vijesti/clanak/100-godina-krvave-zablude-zvane-jugoslavija/2046891.aspx
100 godina krvave zablude zvane Jugoslavija
Goran Vojković
"VAŠE kraljevsko visočanstvo! Osjećamo se sretnima što u ime Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba možemo pozdraviti Vaše kraljevsko visočanstvo u prijestolnici oslobođene Srbije, kao vrhovnoga zapovjednika pobjedonosne narodne vojske, koja je u zajedničkoj borbi s vojskama moćnih saveznika stvorila uvjete za izvršenje velikoga djela našega narodnog ujedinjenja.
Slovenci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju bivše austrougarske monarhije izveli prevrat i privremeno konstituirali nezavisnu narodnu državu, prožeti idejom narodnog jedinstva i oslanjajući se na veliko načelo demokracije, koje traži, da svaki narod ima sam odlučiti o svojoj sudbini, izjavili su se već u objavi Narodnog vijeća od 19. listopada, da žele i hoće Ujedinjenje sa Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu narodnu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja bi obuhvaćala sav neprekinuti etnografski teritorij južnih Slavena."
U strahu od talijanske okupacije Dalmacije, sveopćeg rasula vojske (šume su bile pune "zelenog kadra", odbjeglih domobrana), raspada državne uprave i općeg nepovjerenja pa i straha koji se uvukao među nedorasle hrvatske političare, delegacija Države SHS, na čelu sa Svetozarom Pribičevićem, odustala je od "Naputka" kojim se tražilo okupljanje ustavotvorne skupštine, već je dr. Ante Pavelić (ne "onaj" Pavelić, već stariji hrvatski političar) pročitao gore citiranu "Adresu" regentu Aleksandru Karađorđeviću. Dana 1. prosinca 1918., prije točno stotinu godina, regent Aleksandar je ratificirao adresu. Stvoreno je Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, nastala je Jugoslavija.
Negdje u zraku ostala je jeka govora Stjepana Radića nekoliko dana prije, na sjednici Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu, gdje je održao povijesni govor protiv bezuvjetnog ujedinjenja, na kraju kojeg je rekao čuvenu rečenicu: "Ne srljajte kao guske u maglu!".
Ma što bi uopće moglo poći krivo?
Da ne ponavljamo sve što ste učili u školi – jugoslavenska ideja rasla je s jačanjem nacionalne emancipacije južnoslavenskih naroda u 19. stoljeću. Ideja je uvelike razvijana u Hrvatskoj koja je bila pod austro-ugarskom vlašću. Posebno su ugarska presezanja i nametanje mađarskog jezika jačala ideju povezivanja sa srodnim narodima u novu zajednicu – a kako je Srbija stekla neovisnost još 1878., logično je bilo povezivanje sa Srbijom. Ideja je to koja je bila duboko ukorijenjena u hrvatsku politiku od druge polovine 19. stoljeća.
Mnogi Hrvati se u Prvom svjetskom ratu nisu htjeli boriti protiv Srba, tražeći premještaj na front prema Italiji. Oni zarobljeni rado su se javljali u jugoslavenske dobrovoljce. Bila su jednostavno takva vremena. Što je moglo biti logičnije nego da se između Italije, Austrije, Mađarske, relativno mali slavenski narodi i njihova nerazvijena gospodarstva vežu u zajednicu srodnih slavenskih naroda, sličnih običaja i sličnog jezika – Jugoslaviju. Samo su rijetki shvaćali u što se srlja.
Srbija je bila od 1878. samostalna država. Srbija je imala svog kralja i Srbija je bila diktatura. Srbija je također željela Jugoslaviju – ali kao proširenje državnog teritorija, način da se okupe svi Srbi u jednoj državi, a srpska vladajuća klika vidjela je Jugoslaviju kao način da proširi teritorij kojim vladaju. Nikada im nije palo na pamet ostvariti demokratsku državu južnoslavenskih naroda.
Radić: Nikome služiti, nikome robovati!
Dijelom iz straha, dijelom iz naivnosti hrvatski predstavnici odbili su feldmaršala Borojevića koji je nudio okupljanje vojske Države SHS, a odbili su i Stjepana Radića koji je studenoga 1918. grmio: "Upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak - a to je devet desetina hrvatskoga naroda - u ratu postao je potpun čovjek, a to znači da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju…"
Hrvatska je predana pred noge srpskom kralju. Kako je kasnije netko posprdno objasnio: "Hrvati su austrijskoga cara zamijenili za srpskoga kralja". Uređeno tisućljetno carstvo u kojemu je Hrvat ili Srbin, ako je bio marljiv i radišan mogao doći do statusa inženjera, profesora ili vojskovođe, zamijenjeno je vlašću ljudi kojima je bilo samo do čiste vlasti i diktature. Kralj je samostalno sastavljao vlade, a represija je postala gotovo svakodnevna pojava. Slabašni Vidovdanski ustav donesen je tek 1921., a i on je ukinuti 1929. kada je uvedena otvorena diktatura. U međuvremenu, Stjepan Radić je umro kao posljedica atentata u Narodnoj skupštini.
Godine 1941. Kraljevina Jugoslavija se raspala u samo 11 dana. Kralj Petar i tadašnji ministri pobjegli su iz zemlje. Jugoslavija je raskomadana između sila Osovine, a onda 22. lipnja 1941. hrvatski komunisti osnivaju prvu antifašističku postrojbu. U antifašistički pokret se uključuju stotine tisuća ljudi, dovoljno da 1945. jugoslavenski tenkovi uđu u Trst. U međuvremenu, donesene su odluke kako će se buduća Jugoslavija graditi na federativnom načelu.
Međutim, u nekoliko mjeseci nakon rada Komunistička partija preuzima svu vlast. Dok su primjerice u prvoj vladi NR Hrvatske bili i predstavnici građanskih stranaka, već godinu kasnije svu vlast su preuzeli komunisti. Rođena je Druga Jugoslavija, istina ovaj puta federalna država, ali ponovno diktatura. Iza svih odluka stajalo je vrhuška Komunističke partije okupljena oko Tita.
Krvavi sukobi Hrvata i Srba
Diktature rađaju mržnju, a mržnja rađa ratove. Narodi koji su se stoljećima pomagali, živjeli jedni pokraj drugih, razumijevali se družili, ulazili u brakove, čak i u Prvom svjetskom ratu Hrvati su često tražili premještaj s bojišnice prema Srbiji na druga bojišta – u razdoblju između 1918. i 1996. prolili su međusobno više krvi nego ikada.
No s druge strane – što se moglo i očekivati? U razdoblju od 1918. do 1990. možda se svega nekoliko mjeseci živjelo u kakvoj-takvoj demokraciji, ostatak su bile diktature – Karađorđevića pa poslije Broza, svaki sa svojim krugom odanih ljudi, jedan s dvorom, drugi s partijom. U sustavu gdje vlada diktatura, vlada nasilje, ono rađa novo nasilje i nije se moglo ništa očekivati bolje od nove krvi i novih mržnji inače bliskih i u mnogočemu sličnih naroda.
Najbolje je stvari predvidio Stjepan Radić još studenome 1918., davši nam poruku za sva vremena: "Ma što se dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance. Našu sestru Srbiju proglašavaju za našu mater. Naša mati je samo sveta naša domovina."
Svakome svoja kuća, svoja domovina
I tu je bila bit priče. Nakon što je doba nadnacionalnih tvorevina kao što je bila Austro-Ugarska prošlo, pokušalo se stvoriti novu nadnacionalnu tvorevinu, a to nije išlo bez diktature, bez krvi i bez mržnje koje su opet rađale novu krv i nove mržnje. U doba suvremenih nacionalnih država pokušalo se glumiti nadnacionalnu državu i to je bila najveća zabluda, plaćena u krvi. Ne mogu se dva brata dogovoriti oko kuće, kamo li će dva naroda oko države. Zamislite uopće danas Skupštinu Jugoslavije gdje sjede hrvatski političari, ali i jedan Vučić i Šešelj. O čemu bi se oni mogli dogovoriti?
Jugoslavija se pokazala kao promašen politički eksperiment čija cijena je plaćena stotinama tisuća mrtvih i milijunima raseljenih, a bez da je ikada ta država prihvatila demokraciju i ljudska prava, jer u demokratskom sustavu nije bila moguća. Srbija je svoje teritorijalne pretenzije na kraju platila gubljenjem teritorija, a u Hrvatskoj, mnogi željeznički kolodvori, kazališta, škole, ceste i ostale javne zgrade preostale iz Austro-Ugarske podsjećaju kako je zamjena austrijskog vladara srpskim jedna od najglupljih povijesnih odluka.
Južnoslavenski narodi moraju živjeti kao dobri susjedi, no svako ispod svog krova, u svojoj domovini, svaki u svojoj državi, no poštujući tuđe i poštujući svoje manjine. Svako umjetno "spajanje" i zazivanje novog "jugoslavenskog" zajedništva samo je poziv na nove mržnje i nove ratove.
Puno istine ima ovome tekstu, ali...
dali je bilo ko od politicara razmisljao o ....
RADNICKA KLASA CELE JUGOSLAVIJE
Da su nacionalisti ( koji su samo svoje interese zastupali ) samo malo razmisljali o gradjanima i radnickoj klasi je moglo sve biti drugacije. SVI politicari ( ljudski faktor) iz svih republika su umesto da rade svoj posao ( da zastupaju interes radnicke klase ) gledali samo nacionalisticke interese i licne interese u pogledu na svoj napredak ( ka vrhu, u svojoj republici ). Vodece strukture ( LJUDSKI FAKTOR ) su sebe izdigle iznad interesa radnicke klase. Svom silom su " SVI" su postali protivnici radnicke klase i prijatelji kapitalistickog sistema. Da su svi uradili svoj zadatak, za koji su dali ( SVI ) zakletvu pred drzavom i radnickom klasom bi puno toga danas bilo drugacije.
Nazalost je nasa teritorija od davnina pod uticajem stranih sila, pa nije bilo dovoljno vremena izgraditi nesto vise od nacionalistickih interesa. Pedeset godina je pre malo za to. Ljudsko bice je podlozno laznom sjaju i veoma lako ( mi to najbolje znamo ) podlegne "moci" dolara.
KOME JE BITNA RADNICKA KLASA?
Odgovor je veoma kratak i jasan. NIKOME. Pogotovo ne vladajucima. To i pokazuje konstantno omalovazavanje postignutih rezulatat u SFRJ.
No, kako je tako je. Surova istina kapitalistickog sistema ce nase ljude dovesto do odredjene spoznaje. Dali mi to hteli ili ne. U kapitalistickom sistemu pravac kretanja odredjuje onaj ko je mocan ( u svakom pogledu ). To za nase drzavice na balkanu ( danas ) neznaci nista drugo nego podredjeni polozaj. Bez obzira koliko politicari govorili da se napredovalo od .....do danas. Sve direktive
( glavne ) dolaze iz Brisela. Nasi politicari su samo "produzena ruka" koja vodi racuna da je sve i sprovedeno sto je u briselu odluceno. E da ( usput budi receno, Jugoslavija je vestacka tvorevina a EU je "PRIRODNA" = nije VESTACKA" ). Ko tu kome sloi pamet. Jedno je sasvim jasno. Glavni cilj je bio unistiti najbolji sistem na svetu. Sistem u kome radnici samo odredjuju svoj pravac kretanja a ne kapitalisti.
Tito je jasno rekao:" Mi znamo da je radnicko samoupravljanje komplikovan sistem, ali svaka nova generacija ce ga unpredjivati" Nije izgleda shvatio da se inteligencija i shvatanje interesa svih naroda i narodnosti ne slaze sa interesima velikih kapitalista i sitnih politicara na nasoj teritoriji, koji ce radje biti pijuni "velokm bratu" nego zasukati rukave i boriti se za zajednistvo svih radnika i gradjana. Sto bi znacilo i razmisljanje o mnogim zovotima koji su danas mogli biti sa nama i proslavljati blagdane.
Na zalost je tako. Ni najbolji sistem nemoze da traje ako nema dovoljno pametnoh ljudi, koji ce ga razradjivati ( ne razgradjivati ) i dalje za buducnost.
Sada ce svi ( cela nasa bivsa SFRJ ) biti podcinjena kapitalistima. Kapitalisti iz celoga sveta ce zaradjivati jos vise na nama ( umesto da sami uzivamo u plogovima svoga rada ) zahvaljujuci nacionalistima. A masa i dalje cuti. Ko cuti, taj prihvata. Pa uzivajte.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Valter Sun Dec 09, 2018 10:12 pm
https://avaz.ba/region/hrvatska/434776/mesic-rekao-sam-genseru-da-ce-se-i-srbija-kupati-u-krvi
REGION Bivši predsjednik Hrvatske o događajima devedesetih
Mesić: Rekao sam Genšeru da će se i Srbija kupati u krvi
On je mene malo gledao, pa je na njemačkom pitao ovog mog prijatelja Božu Dimnika: "Je li se on to šali ili stvarno misli tako", istakao je posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ
Opasno je ako ne uspijemo zaustaviti profašističko divljanje i pokušaje da se revidira historija, kaže Stjepan Mesić u serijalu RSE "100 godina Jugoslavije".
Posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, između ostalog, govorio je o susretu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu 1991., ali i o tome da je imao osobu od povjerenja koja mu je javljala informacije o sjednicima krnjeg Predsjedništva SFRJ.
Tako je znao i za odgovor generala Veljka Kadijevića na pitanje Slobodana Miloševića zašto JNA ne nastavi ofanzivu ka Zagrebu nakon pada Vukovara.
Mesić je, kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, nakon rata u Sloveniji, otišao tajno u Njemačku na razgovore sa šefom njene diplomatije Hansom Ditrihom Genšerom (Dietrich Genscher).
- Ja sam mu objasnio da će rat u Sloveniji biti kratak, da će biti krvav u Hrvatskoj, da će biti brutalan u Bosni i Hercegovini, a da će se na kraju i Srbija kupati u krvi. On je mene malo gledao, pa je na njemačkom pitao ovog mog prijatelja Božu Dimnika: "Je li se on to šali ili stvarno misli tako" - ističe Mesić, koji je kasnije u dva mandata bio predsjednik Republike Hrvatske.
Govoreći o Titu, Mesić kaže da to nije bila totalitarna vlast, već autoritarna.
- Danas kada se izjednačavaju svi totalitarizmi, onda se i Jugoslavija, koja nije bila totalitarna, ubraja u to, a to najviše koriste oni koji žele promijeniti historiju služeći se falsifikatima. Tito je sigurno najveća politička ličnost našeg prostora - kazao je on.
Na pitanje šta misli o pokušajima dijela političke i intelektualne elite u Hrvatskoj da izjednače NDH i Titovu Jugoslaviju, Mesić odgovara da je "NDH svakako zločinački režim od prvog dana".
- I ti zločini se nisu razlikovali osim što su bili brutalniji od nacifašističkih. Hitlerov režim u Njemačkoj je bio industrija smrti. Ubijali su one koji su drugačiji. I kod nas se dogodio isti slučaj, dakle, progonili su one koji su drugačiji: Jevreji, Romi, Srbi i Hrvati koji su drugačije mislili. Dakle, sve drugačije je potpadalo pod teške sankcije tada uspostavljene kvazidržave, koja nije bila ni hrvatska ni samostalna, jer se radi o režimu koji je uspostavio okupator - kazao je on.
- Jugoslavija nije bila totalitarna tvorevina, već autoritarna država. Nezavisna Država Hrvatska je počela sa zločinima i završila sa zločinima. U Hrvatskoj je bilo više od 60 logora. Najveći logor je bio u Jasenovcu, gdje su se ubijali ljudi samo zato što su drugačiji. Sada imate one falsifikatore koji jednostavno ne priznaju historiju - istakao je Mesić.
Cijeli njegov intervju pogledajte u videoprilogu.
REGION Bivši predsjednik Hrvatske o događajima devedesetih
Mesić: Rekao sam Genšeru da će se i Srbija kupati u krvi
On je mene malo gledao, pa je na njemačkom pitao ovog mog prijatelja Božu Dimnika: "Je li se on to šali ili stvarno misli tako", istakao je posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ
Opasno je ako ne uspijemo zaustaviti profašističko divljanje i pokušaje da se revidira historija, kaže Stjepan Mesić u serijalu RSE "100 godina Jugoslavije".
Posljednji predsjednik Predsjedništva SFRJ, između ostalog, govorio je o susretu Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u Karađorđevu 1991., ali i o tome da je imao osobu od povjerenja koja mu je javljala informacije o sjednicima krnjeg Predsjedništva SFRJ.
Tako je znao i za odgovor generala Veljka Kadijevića na pitanje Slobodana Miloševića zašto JNA ne nastavi ofanzivu ka Zagrebu nakon pada Vukovara.
Mesić je, kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, nakon rata u Sloveniji, otišao tajno u Njemačku na razgovore sa šefom njene diplomatije Hansom Ditrihom Genšerom (Dietrich Genscher).
- Ja sam mu objasnio da će rat u Sloveniji biti kratak, da će biti krvav u Hrvatskoj, da će biti brutalan u Bosni i Hercegovini, a da će se na kraju i Srbija kupati u krvi. On je mene malo gledao, pa je na njemačkom pitao ovog mog prijatelja Božu Dimnika: "Je li se on to šali ili stvarno misli tako" - ističe Mesić, koji je kasnije u dva mandata bio predsjednik Republike Hrvatske.
Govoreći o Titu, Mesić kaže da to nije bila totalitarna vlast, već autoritarna.
- Danas kada se izjednačavaju svi totalitarizmi, onda se i Jugoslavija, koja nije bila totalitarna, ubraja u to, a to najviše koriste oni koji žele promijeniti historiju služeći se falsifikatima. Tito je sigurno najveća politička ličnost našeg prostora - kazao je on.
Na pitanje šta misli o pokušajima dijela političke i intelektualne elite u Hrvatskoj da izjednače NDH i Titovu Jugoslaviju, Mesić odgovara da je "NDH svakako zločinački režim od prvog dana".
- I ti zločini se nisu razlikovali osim što su bili brutalniji od nacifašističkih. Hitlerov režim u Njemačkoj je bio industrija smrti. Ubijali su one koji su drugačiji. I kod nas se dogodio isti slučaj, dakle, progonili su one koji su drugačiji: Jevreji, Romi, Srbi i Hrvati koji su drugačije mislili. Dakle, sve drugačije je potpadalo pod teške sankcije tada uspostavljene kvazidržave, koja nije bila ni hrvatska ni samostalna, jer se radi o režimu koji je uspostavio okupator - kazao je on.
- Jugoslavija nije bila totalitarna tvorevina, već autoritarna država. Nezavisna Država Hrvatska je počela sa zločinima i završila sa zločinima. U Hrvatskoj je bilo više od 60 logora. Najveći logor je bio u Jasenovcu, gdje su se ubijali ljudi samo zato što su drugačiji. Sada imate one falsifikatore koji jednostavno ne priznaju historiju - istakao je Mesić.
Cijeli njegov intervju pogledajte u videoprilogu.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Valter Tue Jan 29, 2019 12:06 pm
https://net.hr/danas/hrvatska/je-li-jugoslavija-bila-totalitarna-drzava-radikali-bi-morali-shvatiti-da-postoje-nijanse-i-da-su-korijeni-totalitarizma-zapravo-u-religiji/
Je li Jugoslavija bila totalitarna ili autoritativna država i je li ideja totalitarizma zapravo teokratska?
Kod nas u Hrvatskoj još uvijek postoje duboka neslaganja oko naravi bivše države Jugoslavije. Neki nekvalificirano smatraju da je bila totalitarna država i tamnica naroda u svim svojim fazama, a drugi je se nostalgično prisjećaju kao države bratstva i jedinstva kada je sve bilo “bolje i ljepše”. Malo je onih koji se nalaze između ova dva ekstrema te na pitanje određenja naravi Jugoslavije odgovaraju nijansirano.
U emisiji Iza zavjese, Tihomira Dujmovića, prije dvije godine, gdje su se sučelili Željka Markić, jedna od glavnih perjanica konzervativnog pokreta u Hrvatskoj, i profesor Nenad Zakošek, povuklo se upravo pitanje o tome kakav je zapravo bio jugoslavenski sustav. Zakošek je, prateći suvremena teorijska stajališta politologa i sociologa u vezi fenomena totalitarizma, tvrdio da je totalitarna narav Jugoslavije u svojim počecima bila nedvojbena, ali da je zahvaljujući liberalizaciji i povećanju prava sredinom 1960-ih godina došlo do transformacije iz totalitarizma u nepravedan autoritarni sustav, neovisno o tome koliko je još uvijek bio represivan i koliko je izvršeno likvidacija.
Markić zajedno s Dujmovićem, nije imala nimalo razumijevanja za nijansirani Zakošekov stav o naravi Jugoslavije. Smatrala je da je Jugoslavija nedvojbeno bila totalitarna u jednakoj mjeri kao i nacizam, s jedinom razlikom što se društvo nije dovoljno distanciralo od kumunističkog režima. Kršila su se ljudska prava, članovi partije bili su privilegirani, protivnici sustava bili su diskriminirani itd....
Je li Jugoslavija bila totalitarna ili autoritativna država i je li ideja totalitarizma zapravo teokratska?
Kod nas u Hrvatskoj još uvijek postoje duboka neslaganja oko naravi bivše države Jugoslavije. Neki nekvalificirano smatraju da je bila totalitarna država i tamnica naroda u svim svojim fazama, a drugi je se nostalgično prisjećaju kao države bratstva i jedinstva kada je sve bilo “bolje i ljepše”. Malo je onih koji se nalaze između ova dva ekstrema te na pitanje određenja naravi Jugoslavije odgovaraju nijansirano.
U emisiji Iza zavjese, Tihomira Dujmovića, prije dvije godine, gdje su se sučelili Željka Markić, jedna od glavnih perjanica konzervativnog pokreta u Hrvatskoj, i profesor Nenad Zakošek, povuklo se upravo pitanje o tome kakav je zapravo bio jugoslavenski sustav. Zakošek je, prateći suvremena teorijska stajališta politologa i sociologa u vezi fenomena totalitarizma, tvrdio da je totalitarna narav Jugoslavije u svojim počecima bila nedvojbena, ali da je zahvaljujući liberalizaciji i povećanju prava sredinom 1960-ih godina došlo do transformacije iz totalitarizma u nepravedan autoritarni sustav, neovisno o tome koliko je još uvijek bio represivan i koliko je izvršeno likvidacija.
Markić zajedno s Dujmovićem, nije imala nimalo razumijevanja za nijansirani Zakošekov stav o naravi Jugoslavije. Smatrala je da je Jugoslavija nedvojbeno bila totalitarna u jednakoj mjeri kao i nacizam, s jedinom razlikom što se društvo nije dovoljno distanciralo od kumunističkog režima. Kršila su se ljudska prava, članovi partije bili su privilegirani, protivnici sustava bili su diskriminirani itd....
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Stranica 5/20 • 1, 2, 3, 4, 5, 6 ... 12 ... 20
Stranica 5/20
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)