"KUD PLOVI OVAJ BROD?"

www.express.hr/top-news/metak-u-glavu-ubili-balkanskog-kralja-prostitucije-11772


Ko zlo seje,zlo i dobije.

Nekad pre,nekad posle.

Sistem bi trebao da se pobrine da se ovakvi biznisi ne sire nasim drzavama.

Nije u pitanju samo "NOVAC".

Trebalo bi da ima vaznijeg merila od toga.

Razmislite o tome i donesite sami svoj zakljucak.


Valter

http://www.tacno.net/novosti/slavo-kukic-fasisti-necete-ukinuti-ulicu-marsala-tita-junackog-sina/

Tito obilježio epohu svoga vladanja i njegov pogreb je najveći svjetski sumit u povijesti čovječanstva. Prisustvovalo mu je 209 delegacija iz 127 zemalja – prema uglednom magazinu „Time“ „123 delegacije država od čega 4 kralja, 32 predsjednika i drugih čelnika država, 22 premijera.

Zadnjih nekoliko mjeseci pažnja normalna svijeta je skoncentrirana na zagrebački obračun sljedbenika ustaške ideologije sa simbolom antifašističkog pokreta u ovom dijelu Evrope. S Titom. U pitanju je, prisjetimo se, trka oko preimenovanja zagrebačkog trga s njegovim imenom u Trg Republike Hrvatske – koja ima dužu povijest, a ovog je ljeta, zahvaljujući političkoj trgovini, onoj u vezi s formiranjem vlasti u hrvatskom glavnom gradu, doživjela i svoju kulminaciju. I pokazala snagu onih koji i danas slave ideju endehazije.

Samo po sebi, istina, ime jednog trga ili ulice i nisu najvažnija stvar na svijetu. Ali, zato je važna argumentacija s kojom se u postupak njihove izmjene ide. U Zagrebu su kao argument korištene optužbe da je Tito zločinac, diktator, hrvatomrzac, tko zna što još ne – argumenti koji, jer ne odgovaraju povijesnoj istini, izazivaju zgražanje, ne samo većine građana te zemlje, nego i čitava civilizirana svijeta.

Zašto? Zbog, najjednostavnije, onoga čime je Tito obilježio epohu svoga vladanja. A on je, počnimo time, Hrvat s najviše svjetskih odlikovanja u čitavoj povijesti – ima ih čak 119, većinom najviših državnih, iz 60 zemalja svijeta. Ili, njegov pogreb je najveći svjetski sumit u povijesti čovječanstva. Prisustvovalo mu je 209 delegacija iz 127 zemalja – prema uglednom magazinu „Time“ „123 delegacije država od čega 4 kralja, 32 predsjednika i drugih čelnika država, 22 premijera…“. Kućom cvijeća je, recimo, tom prilikom prodefilirao čitav državni vrh Zapadne Njemačke, Austrije, Italije, Portugala, Ujedinjenog Kraljevstva, SSSR-a. Ili, zastave na pola koplja zbog odavanja počasti ovom državniku izvješene su bile na zgradama gotovo svih parlamenata svijeta, a za vrijeme njegova pogreba je u New Yorku sazvana posebna komemorativna sjednica UN-a, što je presedan koji se nikada, ni prije ni poslije Titove smrti, nije dogodio. Ili, prije desetak godina veliki Rockefeller je, četvrt stoljeća nakon Brozove smrti, priznao kako respektira samo trojicu ljudi u XX stoljeću – Churchilla, Roosevelta i Tita. Ili, i tu ću s nabrajanjem stati, ulice i trgove s Titovim imenom može se sresti diljem suvremenog svijeta – samo u Italiji ih je i ovog časa desetak.

Zar sve to, a i još koješta, može biti u čast zločincu i diktatoru? I zar je Tito – evo što je uspio obmanuti nas ovdje – drugačiju sliku o sebi od stvarne prodati mogao i čitavu svijetu? Naravno da nije. Zbog svega toga odlukom zagrebačkih vlasti u svijetu se mnogi iščuđavaju i danas. Naiđoh, primjerice, na komentar u njemačkom listu „Die Tageszeitung“ u kojem se – uz podsjećanje kako su „ustaše Istru i dijelove Dalmacije predali Italiji, te da su ih Titovi partizani vratili Hrvatskoj“, i uz priznanje da je „Josip Broz Tito pripadao nesumnjivo među istaknute ličnosti XX. stoljeća“ – postavlja pitanje „zbog čega se Hrvatska odriče jednog od svojih najpoznatijih državnika u povijesti?

Naravno da se priča o Titu s trgom u glavnom gradu zapadnih susjeda ne završava. Jer, pored Zagreba njegovo je ime u imenima ulica i trgova još 19 hrvatskih gradova. I, što god o tome mislili sljedbenici endehazijske filozofije, svaki novi njezin nastavak izazivati će i novo talasanje – i novo, sve kancerogenije dezintegriranje hrvatskoga društva.

Zanemarimo, međutim, priču o zapadnim susjedima, prije svega onima koji na slunjskim i sličnim dernecima ponavljaju kako, zamislite ovo, „Hrvatska nije ni stvorena na antifašizmu“. No, zanemariti se ne može da se duh te priče dijelom prelijeva i ovdje. Kažem dijelom, jer toga duha ne nedostaje i bez vjetrova sa strane. U prilog tome svjedoče slavljenja „boraca za nacionalnu slobodu“ iz Drugog svjetskog rata – imena ulica, trgova, škola i drugih institucija njima u čast, kojih je uzduž i poprijeko.

U prilog tome, međutim, svjedoči i najnovije ispipavanje pulsa javnosti u vezi s glavnom sarajevskom ulicom – i novi pokušaj da joj se, budući onaj s početkom dvijetisućitih nije prošao, promijeni ime. Da se, umjesto po Titu, ona nazove po jednom od „boraca za nacionalnu stvar“. I opet je argumentacija kao ona zagrebačka. Titovu treba preimenovati jer neće glavna sarajevska ulica nositi ime „zločinca, diktatora, vođe totalitarističko-komunističko-zločinačko-ateističkog sistema koji je zatirao svako sjeme muslimanskog, bošnjačkog intelekta“ – nego je treba okititi imenom „oca bošnjačke nacije“. I zbog toga se, kao eto, ne treba nikome ni pravdati ni prilagođavati.

Javnost je na test stavio jedan od SDA nada – i jedan od njezinih mlađahnih neonacističkih jurišnika. Naknadno su se, istina, od junoše ogradili prvi mu suborci – prvo predsjednik partijskog podmlatka, potom i stariji mu stranački istomišljenici. Iako, učinili su i to na način koji je indikativan – Općinski odbor SDA Stari Grad tek šturim priopćenjem kako stav mladca ne odražava i stav općinske organizacije, a prvi čovjek SDA podmlatka žaokom kako je, bez da se koncentrira na meritum problema, „rezigniran refleksom odbrane spram lika i djela Tita naspram refleksa odbrane spram lika i djela Alije Izetbegovića“ – jer eto, „i jedan i drugi su dokazani antifašisti“.

Alija je, hoće reći, rame uz rame Titu. Antifašista od glave do pete. Ma nemoj. Pa, to isto za svoje „heroje“ kažu i sljedbenici Karadžića i Bobana. I logično je, po zakonu spojenih posuda, očekivati da, na prostoru koji kontroliraju, pokrenu slične akcije – da glavne ulice ili trgovi, u Banja Luci, Mostaru, drugdje, nose njihova imena. I uz istu poruku ostatku svijeta, sudržavljanima posebice – da se zbog toga ne treba nikome ni pravdati ni prilagođavati.

Što bi, ako bi se to dogodilo, a bi, tada rekli sarajevski i ini sljedbenici babina lika i djela? Da je to fašizam, juriš na BiH? Isto ono što govore u vezi s najavama filmova o Bobanu i Karadžiću? Koje se, iskreno, moglo i očekivati. Jer, i oni su „nacionalni junaci“ – ne, istina, busuladžićevih nacionalsocijalističkih sljedbenika, ali jesu nekih drugih, njima sličnih. Moji, na svu sreću, nisu – ni oni, ni onaj kojega se, i filmom koji se snima, slavi. Naprotiv, potpuno su mi isti. Razlika je, ako se već na njoj inzistiralo, tek u detalju – da je stupanj razorne moći, kojom su u prvoj polovici devedesetih raspolagali, išao u prilog jednima a protiv drugih. I utoliko su jedni bili pitomiji, drugi većih apetita i ratoborniji – kao i danas. Stvarno, pak, podtekst njihove političke filozofije je, i tada i sada, gotovo kao prepisan – na račun svih ostalih za sebe i svoje ostvariti supremaciju, pa i pravo isključivog raspolaganja.

Ako, međutim, to nije moguće na prostoru čitave države, bježati ne treba ni od atara kojeg se kontrolira. Mnogima bi, vjerujem, ovo moglo izazvati asocijacije u vezi s onim što čini Dodik – i iskreno, u njegovom slučaju to i jeste najrogobatnije. Slavljenje Karadžića i Mladića je, uostalom, dio njegova dnevnog „folklora“ na koji je narod već i oguglao. No, isti takav status sve ubrzanije stječe i njegovo negiranje BiH kao države. Pogledajmo, uostalom, i najnovije mu nepriznavanje odluka Ustavnoga suda. Pogledajte, potom, najave novih referenduma, ovaj put o NATO-u, koji se, k’o biva, ponovo urotio protiv Srba, koji bi im, kao eto, htio uzeti i ono što im je u Daytonu dano – i to, ni više ni manje nego državu.

No, ne zavaravajmo se. Nije atak na ustavnu strukturu zemlje, i odnos apsolutnog gospodara na prostoru kojeg kontrolira, specijalnost samo Dodika i njegove politike. Jer evo, ono čime Bogu i čovjeku prkosi gospođa Bakirovica, zasad istina samo na području Sarajeva, ne zaostaje za Dodikom ni za jotu. Dapače, to što prva dama čini – za sada, na Kliničkom centru i Medicinskom fakultetu sarajevskog sveučilišta – neodoljivo asocira na scenarije Erdogana u nametanju neoosmanske filozofije građanima Turske. Hoće li se takvi apetiti, kada su u pitanju većinski bošnjački dijelovi zemlje, javiti i kod nje teško je reći, ali budemo li im svjedočili, ne vidim razloga da se zbog toga i iščuđavamo. I usput, dogodi li se to, svi koji se pokušaju suprotstaviti mogli bi proći kao i doktor Gavrankapetanović – i pri tom moliti Boga što nisu, baš kao kod njezina turskog „brata“, i za glavu skraćeni.

Ili, prije koji dan, da ne zaboravim i to, čitam žalopojke biskupa Komarice tijekom njegova boravka u Splitu. Ono što se čini Hrvatima na prostoru RS-a, ponovi uvaženi biskup više puta dotad izricani sud, samo svjedoči da oni ne pripadaju nikome, da se opstruira njihov povratak u ovaj dio zemlje, da se prema njima na duge staze radi kulturocid i uništavaju tragovi njihova postojanja, i sve u tom duhu. Obeća mu, pročitah i to, splitski gradonačelnik pomoć – iako, njegove riječi ne treba shvatiti drugačije do verbalno gimnasticiranje. Jer, rješenje nije u humanitarnim gestama nego u upiranju prstom u one koji, a s ovu su stranu granice – i još nas svakodnevno uvjeravaju kako brinu o sudbini Hrvata – na Komaričine pozive u pomoć odmahuju rukom. Na, dakle, one koji su, kako biskup reče, i sami dio kuhinja koje dijele i narod i državu – a gradonačelnikovi šefovi za njih znaju i u njih vrlo efikasno mogu i prstom uprijeti. Druga je stvar jesu li na to i spremni – i je li njihova briga za sudbinu sunarodnika u BiH i istinska.

Nisu rijetki oni, i time bi završio, koji su skloni tvrdnjama kako je čitava ta halabuka – oko Tita, „nacionalnih im heroja“ iz dvaju zadnjih ratova, negiranja države, da ne nabrajam više – samo dimna zavjesa kojom se želi prikriti podatke o stvarnom životu. A stvarnost je i više nego tužna. BiH je, prema najnovijem izvještaju organizacije „Trading Economics“, po broju zaposlenih najgore rangirana zemlja Evrope – a i u svijetu su od nje gori samo Džibuti, Kongo i Kenija – ozbiljno je ugrožen njezin pravni sustav i pravna sigurnost građana itd.

Slažem se, halabuka se koristi i kako bi se sve to prikrilo. Ali, zaboraviti se ne smije i još nešto – da je takav ambijent bogomdan i za revitalizaciju ideologija antihumanizma, za svojevrsni novi marš aveti fašisoidne prošlosti – onih iz nešto dalje, ali i onih iz najnovije, povijesti s kraja XX stoljeća. I, tko to ne vidi ima problem s vlastitim mentalnim zdravljem.

NEKA SVAKO CISTI ISPRED SVOGA PRAGA, krajnje je vreme.


Valter

http://www.6yka.com/novost/131751/mladi-hrvati-idu-na-cajke-jer-nemaju-kulture-ni-znanja

"Mladi Hrvati idu na cajke jer nemaju kulture ni znanja"
Piše: Index.hr

Nedavno istraživanje EUROSTAT-a pokazalo je da je Hrvatska u samom začelju EU-a po konzumaciji kulturnih dobara, a upravo je to bio povod zbog kojeg je Hrvatska glazbena mladež održala konferenciju na kojoj su pokušali objasniti što je dovelo do tih poraznih rezultata.

"Mladi radije uživaju u cajkama po narodnjačkim klubovima, nego koncertima klasične glazbe jer im manjka kulture, znanja i volje za glazbenim odgojem", zaključeno je na konferenciji te institucije koja već više od 60 godina, kako kažu, promovira, promiče i potiče napredak mladih glazbenika u Hrvatskoj.

"HGM godišnje producira više od 50 velikih manifestacija i glazbenih programa, koje rado i često posjećuju mladi – godišnje njih čak 15 tisuća. Mi smo udruga koja se bavi mladima, u prvom redu kreiranju kulturnih politika za najmlađi dio hrvatske populacije. No to je nedovoljno kada se pogleda koliko često i brojno mladi posjećuju narodnjačke klubove, uživaju u cajkama te na takvim glazbenim sadržajima grade svoju kulturu. Percepcija javnosti uzrokovana je krivom prezentacijom glazbenih vrijednosti u hrvatskom društvu. Stvaraju se zvijezde od glazbenika narodnjačkog štiha, veliča se njihov privatni život i aktivnosti, nameću norme njihova ponašanja i stvara potpuno kriva slika u hrvatskom društvu što glazba istinski jeste. Taj izopačeni sustav vrijednosti se nameće danas mladima kao jedini pravi kojega trebaju slijediti te u toj nepravednoj situaciji gubi istinska glazba", izjavila je glavna tajnica HGM-a Dubravka Dujmović Kušan na konferenciji koja je održana u zagrebačkoj Mimari.

"Za svladavanje umjetničkih sadržaja potrebna je određena količina napora i znanja. A to nemaju svi, niti je takav slučaj kod svih mladih građana ove države. Stoga je razumljivo da će radije u takvom stanju otići i utažiti svoju potrebu za glazbom u narodnjačkom klubu, a ne koncertom u dvorani Vatroslava Lisinskog. Moram naglasiti da kod mladih ljudi postoji entuzijazam i volja da uživaju u klasičnoj glazbi, ali se on sustavno skreće prema nekim drugim vrijednostima u društvu, odabiranjem cajki umjesto Mozarta", dodao je predsjednik HGM-a Tonći Bilić.

Nedavno se pitanjem zašto sve više mladih ide na cajke bavila i emisija HTV-a "Oči na oči". "Gori, jednostavno gori klub, gori sve. Ta vrsta muzike, te riječi pogode me. Takvog nečeg nema nigdje", opisao im je tad jedan mladić kojeg su srele ispred popularnog narodnjačkog kluba u Zagrebu.

Komentari na tekst (2)
ilija
Objavljeno: 16.11.2017. - 22:29
Cinjenica za predhodni komentar je..da je i sam hitler obozavao takvu nazovimo muziku..od napr.subarta ..a ima puno vodja koji su cinili zla i bili zaludjeni operama i sl.takvih nema medju onima koji slusaju narodnu(folk).rock.disko i dr.Medju njima nema mracni osoba i umni bolesnika..kao ova gdja. Koja se usudi vrijedjat druge zato sto nevole to sto njoj pase..l pitam se kako da objavite takav tekst koji neistomisljenike naziva pogrdnim rijecima..mislim da se to kosi s vasim ptavilima..o diskriminaciji na nacionalnoj i drugim osnovama.
ilija
Objavljeno: 16.11.2017. - 22:03
Nisam cuo vece gluposti..ta glupaca od zene nema pojma zasto uopce postoji muzika.prvo covjek slusa sto voli i otkud takav bezobrazluk..vjerovatno zbog muzike koju slusa..jedan je mocart ..a sve drugo su totalna sranja od opera i slicno ..muzika je stvotena da se covjek veseli i osjeca ugodno..a ne ko ta navodno kulturna gdje je osjecaj isti kad gledas horor film..i to neki vole..s tim ljudima nesto nije uredu i pozeljno je da posjete psihijatra..jer su mracne osobe...i ja volim slusat mocarta..jer je genije..

Sad vi sami donesite zakljucak.

Dali se lose zivelo u YU?


Valter

www.express.hr/top-news/kosovo-kuha-ivanovic-se-bojao-srba-ne-albanaca-13826

Kosovo 'kuha': Ubijeni Ivanović se bojao Srba, ne Albanaca
Piše Sergej Županić

Ubijeni srpski kosovski politički čelnik Oliver Ivanović već nekoliko dana je slutio svoju smrt

Što god da se sada dogodi, ovo ubojstvo koristit će se u političke svrhe, ustvrdio je britanski politički analitičar James Ker-Lindsay, stručnjak za jugoistočnu Europu. Je li to bilo političko ubojstvo? Jesu li počinitelji ekstremni Srbi ili ekstremni Albanci s Kosova? Je li možda čak atentat pucnjevima iz jurećeg automobila izveden u mafijaškom stilu, jer on je redovito napadao upravo organizirani kriminal? Jedna od nekoliko činjenica jest da je Oliver Ivanović vrlo nedavno rekao da strahuje da bi "netko od nedužnih mogao biti ubijen". Pa i on sam.

Povodom ubojstva Ivanovića, lidera Građanske inicijative "Sloboda, demokracija, pravda", u sjevernom, većinski srpskom dijelu Kosovske Mitrovice britanski Guardian objavio je poveći članak u kojem objašnjava povijest rata, podjele i priznavanja odnosno nepriznavanja Republike Kosovo. Trenutak u kojem je Andrew MacDowall dao naslutiti o kakvom političaru je bila riječ dio je u kojem je citirao neimenovanog diplomata sa Zapada:
Oliver Ivanović
Politički nemiri Top News
Vođu kosovskih Srba upucali u Kosovskoj Mitrovici

"Ivanović je bio pragmatičan i umjeren, koji se svim silama trudio pronaći kompromis koji bi unaprijedio živote svih stanovnika Mitrovice, i onih na sjeveru i onih na jugu grada." Diplomat za kojega Guardian navodi da je sam zahtijevao da ostane neimenovan, osvrnuo se i na kontroverzni dio Ivanovićeve biografije. "Mrlju na njegovom imenu ostavila je optužnica za ratne zločine", kazao je, a odmah i dodao:

"Mora se puno više učiniti kako bi se uništile strukture organiziranog kriminala na sjeveru Kosova, pa i od strane Beograda." Oliver Ivanović ubijen je kao jedan od najistaknutijih srpskih političara na Kosovu u dobi od 64 godine. Život bi mu nesumnjivo krenuo sasvim drugačijim tokom da mu u mladosti, dok se školovao na Vojnoj akademiji u Zagrebu s namjerom da postane pilot JNA, nije utvrđeno da ima urođene probleme s vidom.

Vratio se na Kosovo, diplomirao prvo strojarstvo, potom i ekonomiju, a istodobno je napravio i sasvim pristojnu amatersku sportsku karijeru kao karate majstor, jer je tri godine u Zagrebu iskoristio i za učenje tog sporta. Razlog zašto je 2014. godine uhićen pod sumnjom da je naređivao ratne zločine nad Albancima, tiče se njegove uloge u ratu na Kosovu koji je počeo 1998., kada je vojska tadašnje SR Jugoslavije, upala na Kosovo i kada je, nakon masovnih pokolja i ogromnog zbjega uglavnom Albanaca, sljedeće godine NATO bombardirao ciljeve u Srbiji.

Oliver Ivanović | Author: REUTERS
REUTERS

Oliver Ivanović bio je prvi predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća sjevernog Kosova i Metohije, sve do 6. lipnja 2001. Independent je u nekoliko navrata tijekom tog razdoblja i poslije usputno bilježio Ivanovića kao jednog od lokalnih srpskih vođa koji nisu bili pretjerano oduševljeni dolaskom KFOR-a na Kosovo, ali isto tako nije ostavljao niti dojam ekstremista.

No, tu se stvari kompliciraju. Eulex ga je uhitio 2014. godine po optužnici da je naredio pokolje nad Albancima u travnju 1999. i u veljači 2000. Na sudu u Kosovskoj Mitrovici, u sjevernom dijelu grada, dakle u srpskom dijelu, 2016. je nepravomoćno osuđen na devet godina zatvora, da bi u travnju 2017. Prizivni sud u Prištini naredio da se suđenje ponovi. Ali samo za dio optužnice iz 1999. godine.

Za onaj dio iz 2000. Ivanovića je sud pravomoćno oslobodio i pustio ga da se, nakon tri godine pritvora, dalje brani sa slobode. Tijekom te tri godine i on i članovi njegove Građanske inicijative SDP, koja je vremenom postala i politička stranka, odnosno lista koja je izlazila ili planirala izlaziti na kosovske izbore na svim razinama, tvrdili su da njihovim kandidatima prijete, pa da zbog toga odustaju od izbora.
Azem Vllasi
Ostao živ Top News
Pucali na Vllasija, obitelj u šoku: 'To je bio pokušaj atentata!'

Pritom su Ivanović i ostali optuživali da im prijete ljudi iz organizacije Srpske liste, za koje su tvrdili da su eksponenti politike iz Beograda. Uoči lokalnih izbora na Kosovu 22. listopada, izborna komisija EU-a u svom konačnom izvještaju zaključila je da je u okviru zajednice kosovskih Srba "kampanju narušilo učestalo zastrašivanje, kao i slučajevi nasilja unutar zajednice nad kandidatima i biračima, kao i nedovoljno reagiranje policije i ostalih nadležnih službi za provođenje zakona".

To je uvelike bilo u skladu s onime što su tvrdili Ivanović i ljudi oko njega. O tome je često izvještavao Radio slobodna Europa, ističući u jednom trenutku da su progoni u korist Srpske liste učestali u trenutku kad je za Kosovo postao nadležan Aleksandar Vulin. Oliver Ivanović je, inače, također bio državni tajnik Vlade Srbije za Kosovo, u godinama u kojima je predsjednik Srbije bio Boris Tadić.

Činjenica je i to da se Ivanović odmah po puštanju iz pritvora, u većinski srpskom dijelu Kosovske Mitrovice, sjevernom, suočio s nizom prijetnji. U lipnju su mu zapalili automobil, no policija nikada nije uhvatila počinitelje. A i u Srbiji, pa i u Beogradu, malo tko je prenio zapravo bombastične dijelove njegovog intervjua koji je nedavno dao za Vreme. B92 bio je jedan od rijetkih:

Nastavak na sljedećoj stranici...

www.moviepilot.de/movies/der-tag-an-dem-die-erde-stillstand-2/trailer/99729


Dobro razmislite. Jos nije kasno. Uskoro ce biti.....

Valter (citat):www.moviepilot.de/movies/der-tag-an-dem-die-erde-stillstand-2/trailer/99729


Dobro razmislite. Jos nije kasno. Uskoro ce biti.....

"ON" je dosao da spase zemlju. Ne ljude na njoj. Zato sto ljudi unistavaju zemlju na kojoj zive.
To znaci da neposeduju dovoljno "sirok" pogled na svet, da shvate u kojoj se sutuaciji nalaze.

Ovo je samo film. Taj film nam medjutim na jedan veoma jasan nacin opisuje ponasanje ( vecine ) ljudi na nasem planetu.

Ako budete i dalje cutali, ce se ovaj film i obistiniti.

DALI JE MOGUCE, da neshvatate u kojoj situcaiji se svi nalazimo ako ovako ostane?