ISTORIJA JUGOSLAVIJE

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/sto-je-prethodilo-turbulentnim-zbivanjima-nova-generacija-politicara-tajna-sluzba-gubi-moc-15053873

Nakon jednog od najvažnijih političkih događaja - povijesnog "ne" Staljinu 1948. godine koje je socijalističku Jugoslaviju pozicioniralo s onu stranu "željezne zavjese" - u srpnju 1966. godine zbio se još jedan sudbonosni događaj koji će usmjeriti razvoj i put Titove Jugoslavije: IV. plenum CK SKJ, poznatiji kao "Brijunski".

Na tom važnom sastanku smijenjen je još jedan iz najužeg Titovog "enobeovskog" kruga - moćni šef tajne službe Udbe i formalno drugi čovjek države i sustava - "srpski kadar" Aleksandar Ranković. Ranković je pao točno deset godina nakon žestokog obračuna s jednim drugim Titovim bliskim suborcem, Crnogorcem Milovanom Đilasom. Upravo će smjena tako značajne figure jugoslavenskog poratnog režima označiti i početak novih reformskih političkih vjetrova unutar vladajuće partije, pa onda i cijelog društva.

- Ranković je bio simbol jednog prevladanog doba. On nije, kako se to obično smatra, bio velikosrbin. Iako su to svakako bili neki koji su se iza njega skrivali. Mislim da njegov kasniji život potvrđuje ovakav pogled. Ranković je, istina, smatrao da bi najveći narod trebao imati i najveću kontrolu, a sebe je vidio kao logičnog srpskog lidera. On se u jednom trenutku našao na poziciji isturene ličnosti različitih i heterogenih struja: komunističkih čvrstorukaša, srpskih nacionalista, raznorodnih Titovih protivnika… - objašnjava povjesničar Tvrtko Jakovina.

Nakon Rankovićeva sloma stvari se počinju mijenjati velikom brzinom. Na ulicama je sve manje policije, a cijeli represivni aparat gubi na snazi i prisiljen je djelovati znatno suptilnije.

Privredna reforma iz 1964. godine, reforma kojom je Jugoslavija krenula prema tržišnoj ekonomiji, nakon Rankovićeva pada dobiva na zamahu. S njom na površinu odmah izbijaju pitanja i sukobi koja će se nekoliko godina kasnije pokazati krucijalnima: razvijenije republike, Slovenija i Hrvatska, te autonomna pokrajina Vojvodina, sve glasnije iskazuju nezadovoljstvo svojim položajem prema ekonomski manje razvijenim republikama i autonomnoj pokrajini Kosovo. Očekivano, nezadovoljstvo postoji i s druge strane.

Bogatiji su se bunili da moraju davati svoj teško stečeni novac za razvoj siromašnijih, a siromašniji su se pak bunili da za novac koji dobivaju moraju kupovati proizvode bogatijih republika i jeftino im davati svoje sirovine i poluproizvode. Začarani krug koji nije nudio izlaz. To je antagonizam koji je, kako je primijetio povjesničar Hrvoje Klasić, naslijeđen iz Kraljevine Jugoslavije, a stvaranjem socijalističkih republika i nacionalnih država samo je dobio novu dimenziju.

Jedan od glavnih ciljeva jugoslavenske centralno vođene ekonomske i posebno investicijske politike bilo je smanjivanje postojećeg nerazmjera. Sve dok su stope rasta bile visoke bilo je evidentno da takva politika pogoduje svima. Nerazvijeni su iz zajedničke blagajne dobivali velika sredstva za unapređenje privrednih resursa i društvenog standarda, dok su razvijeni koristili bolju početnu poziciju po pitanju industrijaliziranosti i infrastrukture, kao i mogućnosti zajedničkog tržišta, te lakšeg i jeftinijeg nabavljanja sirovina.
Intenziviranje sukoba

Ulaskom u ekonomsku krizu sukobi su se intenzivirali i prelijevali na političke i međurepubličke odnose, posebice između Hrvatske i Srbije. Uz rast nezaposlenosti padala je i produktivnost. Dok je godišnja stopa rasta u razdoblju 1957. - 1964. iznosila 10,2 posto, u razdoblju 1964. - 1965. pada na samo 2,9 posto, a u istim razdobljima stopa industrijskog rasta pada s 12,5 na 8 posto.

Tvrtko Jakovina navodi da je nepovoljna ekonomska kretanja stalno podgrijavao osjećaj "nepravde".

- Sjećam se jednog, gotovo slučajnog razgovora s Antom Čičin-Šajnom, koji je objašnjavao da su u slučaju ravnopravnosti i iskorištavanja svi u Jugoslaviji bili pomalo u pravu: Hrvatska se bunila zbog deviza iz turizma koje su odlazile u nerazvijene, ali je šutjela o tržištu za svoje proizvode, sirovinama i radnoj snazi koju je iz nerazvijenih dobivala jeftinije ili besplatno. Vjerojatno bi sve bilo lakše da se Kosovo moglo brže razvijati, a da Hrvatska nije trebala tamo ulagati, već ulagati u svoje nerazvijene, npr. Baniju ili Knin.

Možda se tada ne bi događalo da 30 godina nakon raspada Jugoslavije više na Baniji nema nikoga, a Hrvati iz razvijenijih dijelova zemlje odlaze u Austriju i Njemačku. Kao i sedamdesetih. Možda je uzrok svega nešto drugo, a ne samo politika od prije 70 godina i Srbi iz Federacije i Hrvatske - ističe Jakovina.

Rješenje nagomilanih ekonomskih problema trebao je donijeti paket mjera usvojen u Saveznoj skupštini 24. srpnja 1965., koji je predstavljao najradikalniju transformaciju privrednog sustava zemlje još od uvođenja samoupravljanja 1950. godine.

Novi smjer u ekonomskom životu zemlje bio je samo jedna u nizu važnih promjena koje su zahvatile zemlju. U Hrvatskoj tako već u drugoj polovici 60-ih u partijsko-republički vrh dolaze kadrovi koji su stručni, obrazovani, znaju jezike i bili su na Zapadu. Jedna od njih bila je Savka Dabčević-Kučar, prva žena neke republičke vlade 1967., a potom i prva žena šefica republičkog CK SKH. U partijskoj hijerarhiji penju se i Mika Tripalo, Pero Pirker, Srećko Bijelić, Dragutin Haramija... Upravo će oni biti jezgra tog reformsko-nacionalnog pokreta nastalog u krilu hrvatskog Saveza komunista.

Slični su procesi zahvatili i druge republike. U Sloveniji tako dolazi Stane Kavčič, u Srbiji Latinka Perović i Marko Nikezić, a u Makedoniji Krste Crvenkovski. Svi oni djeluju samostalno, svi vuku na svoju stranu, ne djeluju zajednički, čak se i pribojavaju jedni drugih. To će se na kraju pokazati kobnim i kada, nekoliko godina poslije, počne obračun s njima.

- U svim republikama stvorila se kritična masa ljudi koji možda nisu bili u većini u partiji, ali koji su željeli reforme i pitali se kuda i kako dalje. Problem je da se u saveznom državnom i partijskom rukovodstvu Jugoslavije nije raspravljalo o pitanjima koja su dolazila iz Zagreba i drugih centara. I to je veliki problem, jer su se onda svi ti republički reformski tokovi svodili samo u granice jedne republike. Onda su ta pitanja ispala poput kostura iz ormara u vremenima nakon Tita, a kulminacija je bila 90-ih - kaže Latinka Perović.

Hrvatska je, čini se, najbrže prihvatila postrankovićevsku liberalizaciju sustava te kreirala nove tendencije, pa će vrlo brzo iz tog novog "pokreta", koji se ustanovio unutar jedino mogućeg, tada, političkog prostora - Saveza komunista - niknuli nešto što će u povijesti biti upamćeno i zabilježeno kao - Hrvatsko proljeće, čiju 50. godišnjicu vrhunca (ali isto i sloma) obilježavamo ove godine.

No, Hrvatsko proljeće upravo se diglo na pitanjima hrvatskog položaja unutar federacije - od onoga što se zvalo "čisti računi" (da svatko upravlja svojim zarađenim i ostvarenim sredstvima) do pitanja i nacionalnog položaja, većih nacionalnih prava i, kako se govorilo, potrage za pravim mjestom Hrvatske (ali i ostalih) u kompliciranoj višenacionalnoj zajednici kakva je Jugoslavija.

Opisujući pak šezdesete, Igor Duda, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Puli i stručnjak za razdoblje socijalizma u Jugoslaviji, reći će kako je do tada već bilo razdoblja koja su nedvojbeno bila uzleti, poput godina obnove neposredno nakon Drugoga svjetskog rata ili jugoslavenskog privrednog čuda krajem pedesetih kada se bilježi dvoznamenkasti industrijski rast. Međutim, tek se u 60-ima, pogotovo drugoj polovici, stvaraju uvjeti za udobniji život, onaj koji će nastati preusmjeravanjem sredstava sa stalnog jačanja teške industrije prema industriji robe široke potrošnje i potrošnji samoj.

- Šezdesete su vrijeme samoposluga i donekle robnih kuća, motocikala i sve češće automobila, posebno fiće, vrijeme regresa za godišnji odmor i prevladavanja osjećaja da je turizam za nekog drugog, klasno višeg. U svemu tome bez dotadašnjih financijskih i mentalnih ograda počinje sudjelovati brojna radnička klasa. Nekih društvenih nelagoda oslobađaju se i žene: ne samo obrazovni sustav i svijet rada, nego i perilica rublja, ekspres lonac i seksualna revolucija pridonose mijenjanju odnosa među spolovima unutar obitelji i društva.

Veliki su pomaci i u popularnoj i u visokoj kulturi, a na svim je poljima sve jednostavnija komunikacija s inozemstvom, prije svega s najbližim zapadnim susjedstvom. U šezdesetima su se pojavila za Hrvatsku dva važna izvora čvrste valute: devize koje je donosio turizam i zarada radnika u inozemstvu. Strani turisti i domaći gastarbajteri dali su važan doprinos financijskom jačanju Hrvatske, lokalnih zajednica i kućanstava koja su dolazila u doticaj s devizama - reći će Duda.

Ekonomist Vladimir Gligorov objašnjava da je privreda sredinom 60-ih godina ušla u recesiju jer je bilo potrebno prilagoditi se na novi sustav financiranja, posredstvom banaka, i izdržati povećanu konkurenciju iz uvoza. Uz to, mnogi su potražili posao u inozemstvu jer se Europa oporavljala i uvozila je radnike.

- Konačno, nejednakost je postala vidljivija jer se povećao broj privatnih automobila i uopće se drukčije govorilo o privatnoj imovini. Gledano iz današnje perspektive, jer imamo za sobom iskustvo tranzicije, do oporavka bi došlo za par godina. Slovenski ekonomist Aleksandar Bajt je objavio članak u kojem je pokazao da je efikasnost ulaganja značajno povećana u tom kratkom periodu reformi u 60-ima.

https://www.blic.rs/riznica/kako-je-hitler-upao-u-jugoslaviju-bizarna-istorijska-prica-pijani-srbi-nacisticki/e1tv45d?utm_source=blic_naslovna_sidebar&utm_medium=sidebar_riznica

KAKO JE HITLER UPAO U JUGOSLAVIJU Bizarna istorijska priča: pijani Srbi, nacistički špijuni, nemački komandosi, rumunske prostitutke, ruski izdajnik i NJEGOVA ZANOSNA ŽENA



Svi znamo da je Beograd bombardovan 6. aprila 1941. u 6.30 sati ujutru. A malo ko zna da je napad na Kraljevinu Jugoslaviju zapravo počeo nekoliko sati ranije, u noći između 5. i 6. aprila, nedaleko od Donjeg Milanovca. To je bizarna istorijska priča u kojoj su antiheroji nacistički špijuni, nemački specijalci, pijani srpski oficiri, rumunske prostutke, jedan ruski izdajnik i njegova šarmantna supruga.Pripadnici nemačkog elitnog puka "Brandenburg" prerušeni u srpske seljake, pod komandom pukovnika Riharda Bacinga, potonjeg generala Vermahta, nešto posle ponoći 6. aprila su se gumenim čamcima iz rumunske Oršave prebacili na jugoslovensku obalu Dunava, u rejon tadašnjeg Sipskog kanala, strateške tačke važne za plovidbu velikom rekom.

Da bi neometano uspeli u tome pomogao im je ruski izdajnik, emigrant Leonid Čudnovski, sreski načelnik u Kladovu, gde je zapravo radio kao nemački agent. Dok su Nemci osvajali prve kilometre Kraljevine Jugoslavije, Čudnovski je u Kladovu, nadomak Sipskog kanala, zamajavao srpske pogranične oficire organizujući pijanu terevenku sa prostitutkama u kafani "Dubrovnik".Evo kako je priča tekla

Čudnovski je bio belogardejski emigrant iz Rusije. Rodjen 1888. u plemićkoj porodici, bio je komandant konjičkog transporta za vreme Prvog svetskog rata i odlikovan je sa više visokih ruskih carskih odlikovanja. Za vreme Oktobarske revolucije bio je član vojne isledne komisije protiv boljševika.

Godine 1920. je emigrirao u Srbiju, gde postaje podnačelnik i vršilac dužnosti sreskog načelnika sreza Batočina. Devet godina kasnije postaje načelnik Porečkog sreza, na Dunavu.

Drugi svetski rat zatekao ga je na mestu sreskog načelnika u Kladovu, gde je, kako će se kasnije ispostaviti, radio kao nemački agent. Šef mu je bio ruski emigrant Aleksandar Lanin, šifra "M-12". Zajedno će obezbediti nemačkoj vojsci da zaposedne strateški važan Sipski kanal, iako je jugoslovenska vojska bila preduzela sve mere da ga minira i zapreči, kako ne bi pao u ruke Nemcima u upotrebljivom stanju.
Svečana crna haljina, sa belom čipkom oko vrata

Čudnovski je baš te noći, 5. aprila, usali uglednog kladovskog pansiona "Dubrovnik" ciljano proslavljao godišnjicu svog diplomiranja na Harkovskom univerzitetu. Naravno, među počasnim zvanicama bili su jugoslovenski oficiri zaduženi za Sipski kanal.

"Gospodin Leonid Čudnovski, načelnik sreza Porečkog u Donjem Milanovcu, proslavlja ove godine svoj jubileum kao dan dvadeset petogodišnjice diplomiranja na Harkovskom Imperatorskom Univerzitetu u Rusiji. Da bi ovaj jubileum bio obeležen i uvećan, poznanici i prijatelji iz Donjeg Milanovca i Poreča pozdraviće g. Čudnovskog kao svog počasnog građanina", pisao je "Glasnik Veljkove Krajine" nekoliko godina ranije o Čudnovskom, što pokazuje koliko je bio uvažavan i prihvaćen u Srbiji.

Te večeri u pansionu "Dubrovnik" tekle su reke vina, a za zabavu jugoslovenskih oficira bile su zadužene prostitutke iz Rumunije, ali i lično gospođa načelnikovica Galjinka Čudnovska, supruga izdajnika Leonida Čudnovskog. Ceo događaj je kasnije ovako opisan:

"Sama pojava gospodje Galje, Galjinke Čudnovske, srpske načelnikovice, u sali uglednog kladovskog pansiona 'Dubrovnik', te petoaprilske večeri 1941. godine izazvala je spontani aplauz moštva prisutnih zvanica. Muzika kladovskih Cigana odsvirala je tuš. Ona je, odevena u crnu svečanu haljinu, sa belom čipkom oko vrata, na čistom ruskom jeziku pozdravila goste.

Opet aplauz i ushićenje, muzika je gromoglasno zasvirala kazačok. Samo je jedan plavi gospodin sa obrvama 'mišjeg repa' i cvikerom na pola nosa, sedeo ozbiljan ili zabrinut. Bio je to kapetan Rihter, 'specijalni gost' koji je maločas iz Rumunije stigao ribarskom barkom.

Oni što na podijumu gotovo divljački igraju ne znaju da je organizovanje zabave platio niko drugi do Franc Nojhauzen, poslanik Trećeg Rajha u Beogradu. Njavećom pažnjom od svih prisutnih oficira obasipan je vižljasti kapetan kraljevske jugoslovenske vojske Staniša Mihajlović. Njegovom stolu, sa bocom vina 'Bukovo berba 1923' priključila se domaćica, gde je još sedeo i artiljerijski potporučnik Bora Todorović.

Kad je vreme već poodmaklo, a veselje se pretvorilo u razvrat i blud, jedan gost je neprimećeno šmugnuo u tihu prolećnu noć. Bio je to oficir sa cvikerom. Svojom džepnom lampom nekome je na drugoj obali reke dao 'zeleni' signal, mahnuvši nekoliko puta… Nešto pre ponoći desantni čamci sa nemačkim komandosima krenuli su ka srpskoj obali. Jugoslovenska vojna posada kod Sipa brzo je i lako savladana."Uzaludan otpor jednog "Viteza"

Zorica Janković, istoričarka i kustoskinja Istorijskog muzeja Srbije, u tekstu za "Vreme" je svojevremeno napisala da "kada se uz jako krajinsko vino, muziku lokalnih Cigana i dame, koje su za ovu priliku dovedene iz Turnu Severina, proslava pretvorila u razvrat i blud, istu su prekinuli nemački specijalci, pobivši prisutne oficire".

"Kako je i više kladovskih podoficira tu noć bilo na jednoj lokalnoj svadbi, sa vojničke strane Kladovo je bilo onesposobljeno. Zatim je prekinuta i telefonska veza Kladova sa Sipom, tako da su specijalci elitnog puka 'Brandenburg' bez većih problema zarobili kompletno obezbeđenje Sipskog kanala... Na opštu uzbunu koju je Komanda rečne flotile data tek u 4 ujutro, posada remorkera 'Vitez', kojom je komandovao poručnik bojnog broda Josip Grgić, pokušala je da sa dva šlepa zapreči Sipski kanal, ali u tome nije uspela", piše Zorica Janković.

Nemačka komanda kopnene vojske izvestila je 6. aprila Vrhovnu komandu Vermahta da se "neprijateljska obala u rejonu Gvozdenih vrata kod Oršave nakon jednog prepada nalazi čvrsto u nemačkim rukama". U prvom nemačkom napadu na našu teritoriju ubijeno je 26 pripadnika jugoslovenske vojske, i to su bile prve žrtve Hitlerovog aprilskog blickriga protiv Kraljevine Jugoslavije.

https://www.vecernji.hr/vijesti/preminuo-general-pukovnik-jna-zlatko-rendulic-evo-sto-nam-je-rekao-u-posljednjem-intervjuu-1487910

Preminuo general-pukovnik JNA Zlatko Rendulić, evo što nam je rekao u posljednjem intervjuu
Prije tri godine za Večernji list dao je veliki intervju u kojem je progovorio o svom životu i bogatoj karijeri
Umirovljeni general-pukovnik JNA Zlatko Rendulić preminuo je u subotu u 100. godini života. Rendulić, koji je inače rođen u Jastrebarskom gdje je proveo i djetinjstvo, slovio je kao jedan od najobrazovanijih generala u bivšoj državi. Bio je i posljednji pilot Jugoslavenskog kraljevskog zrakoplovstva.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/preminuo-general-pukovnik-jna-zlatko-rendulic-evo-sto-nam-je-rekao-u-posljednjem-intervjuu-1487910 - www.vecernji.hr

https://express.24sata.hr/top-news/od-juge-do-hrvatske-kako-smo-usavrsili-spajanje-praznika-23151
Od Juge do Hrvatske: Kako smo usavršili spajanje praznika
Piše Merita Arslani
09. listopada 2019.
Hrvatska vlada uvodi neke nove praznike i blagdane, a mi smo analizirali kako je spajanje praznika izgledalo nekad, a kako sad
Kako u dva tjedna iskoristiti samo pet dana godišnjeg - to i razne inačice tog pitanja o tome kako potrošiti što manje dana godišnjeg, a zapravo biti na godišnjem što duže nastalo je još u Jugoslaviji, dok je Tito hodao zemljom. Spajanje svih mogućih praznika s vikendima, blagdanima, svinjokoljama, rođendanima i ostalim 'vrstama praznika' nacionalni je sport ne samo u Hrvatskoj, a odmah nakon Nove godine većina zaposlenih se danima bavi proučavanjem kalendara tražeći na njima crvene datume i kombiniraju gdje strateški uglaviti godišnji odmor. Kada na državne praznike nadodamo međunarodne praznike, pa kada se na to još nadoveže crkva sa svojim blagdanima, u jednoj godini ima dovoljno prostora za nekoliko produženih vikenda i 'ušićarivanju' dana za godišnji odmor.

Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/od-juge-do-hrvatske-kako-smo-usavrsili-spajanje-praznika-23151 - express.24sata.hr