KAKO SMO UBILI DOMOVINU
2 posters
Stranica 1/3 • 1, 2, 3
KAKO SMO UBILI DOMOVINU
Jugosloven (citat):"Tko će me ozbiljno shvatiti i makar saslušati kada kažem da su mi ubili domovinu?!
Gotovo nitko ili eventualno pijanac na ulici koji je uvijek otvoren za diskusiju u bilo kojem pravcu.
Naime,podatak o mjestu rođenja koji popunjavam na raznim formularima i upitnicima nažalost ne mogu da ispunim ili napišem SR Hrvatska.
Takav odgovor službenica u časku prekriži i čak ne opomene usmeno već ošine mlačnim pogledom u čijoj kratkoći percipiraš infantilnost, zbunjenost,razočaranost i neki čudan bunt kojemu niti ona sama ne zna uzroka.
Ovo je jedan od primjera koji pokazuje koliko nismo ljudi od principa i koliko ne držimo do važnih stvari,pitanja od nacionalnog interesa kao što je to pitanje o porijeklu.
Danas,nažalost,ne mogu se odvažiti i spremiti kofer i poći na put po svojoj domovini jer je jako promijenjena i pojedini njezini dijelovi me ne vole,štoviše,čak me i mrze.
Zašto?
Nažalost,odgovor je jako jednostavan i iskazuje ga naredna rečenica.
Zbog Tuđmana i njegove propagande kojom je manipulirao masama.
Slobodan sam ovdje primjetiti,iako mi to nije drago da su Hrvati veoma dvoličan i mediokritetan narod,jednom riječju – glup narod.
Nadam se da ima pametnih i trezvenih koji imaju dovoljno nade,karizme i volje da povuku tu masu plastelina i krenu sa njima u pravcu stvaranja federacije;zajedničke domovine koja nam je potrebna,koju nam povijest imperativno nameće.
Potrebna nam je naša velika Jugoslavija da budemo sigurni,zaštićeni,afirmirani i kao ravnopravani priznati u zapadnim i istočnim demokracijama.
Tko su danas Hrvati?
Tko su Srbi?
Gdje se nalaze u poretku uspješnih na olimpijadi,koliko se uvažavaju kada od Evrope zatraže svoja prava;nevidljivo smo mali kada se pokoravamo bahatim imperativima Evropske zajednice i Amerike.
Zar ćete dozvoliti da Rusi ulaze u naša preduzeća i tjeraju ih u stečaj, hoćete li gledati prvog komšiju koji leži na parama dok se vi zadovoljite skromnim ručkom i nadom da će dvije godine stare cipele izdržati i narednu treću tolerirati ćete da vas na inostranim aerodromima tretiraju kao da imate šugu?
Prije smo bez viza,samo sa crvenim ponosnim pasošom prolazili inostranstvima,tamo bili iščekivani i kao lordovi ugoščivani.
Radnik kojega je njegova Jugoslavija štampala na dinarima upravljao je tvornicom,mogao si je priuštiti ljetovanje na Jadranu i automobil.
Imao je nekoliko kredita i zadovoljan,topao dom.
Što danas imamo?
Imamo razvode brakova,ugnjetavanje i ponižavanje radnika,degradaciju antifašističkih boraca i tekovina te krvave borbe,promicanje fašizma, kapitalističke nehumanosti i indiferentnog stava prema problemima starijih i bolesnih.
Trend zapadne kapitalističke humane lakrdije ne može naći plodno tlo na našim prostorima.
Naši konzervativni stavovi često se ocjenjuju kao nazadni i zatupljujući, no oni su sve,a samo ne to.
Naime,održati mir i slobodu je najteža zadaća i upravo u toj službi mi ne pristajemo na kompromise,jer ukoliko budemo uvažili i najmanji novitet koji nam zapad pokušava prodati uskoro ćemo biti zasuti sa svih strana i sa dobrim i sa lošim proizvodima.
Upravo zato moramo zatvoriti vrata prema legalizaciji droga,novinarskih sloboda koje se kriju iza zakona o slobodi tiska,a u svom sukusu zapravo su tričarije i patke za dekadentnu sirotinju koja se uzbuđuje dok čita.
Mnogo toga a priori smo prihvatili kao dobro i potrebno,no razmislimo li hladnim glavama shvatit ćemo da na dugoročnoj relaciji postupamo autodestruktivno.
Povedeni inercijom i zasljepljeni raznim proizvodima tehnološkog napretka zaboravljamo tko smo,koga slušamo,za što i za koga se borimo, gdje su nam granice!
Stoga promišljajte o meritornim pitanjima i nalazite isto takva rješenja.
Našim starim i bolesnim roditeljima koji su izgradili ogromnu, monumentalnu strukturu nošenu na šest republika i dvije automne pokrajine,njima oduzimaju kruh iz usta,lijek iz rane,dostojanstvo iz junačkih prsa – a sve po diktatu fašističke evrope i nacionalno orijentiranih pojedinaca koji su se obogatili na krvi prolivenoj dok su ubijali Jugoslaviju.
Danas smo mogli biti na razini standarda bliskom Švicarskoj,ponosni i uzdignuti na sred balkana,na sred Evrope;zaštićeni Jugoslavenskom narodnom armijom;uživati svoje more,svoja polja i planine;cijeniti i imati sebe,jugoslavenskog radnika,jugoslavensku majku,đaka;ne dozvoljavati kritiku svog socijalističkog dokazanog sistema koji je ne samo opstao već i zavidno napredavao 40 godina,a zvao se SFRJ.
Danas je svaki Jugoslaven mogao imati osobna kola,komforni stan, mirne noći lišene razmišljanja i slabih živaca zbog neplaćenih računa,dugova, gladne i oskudno obućene djece itd.
Ako smo znali i mogli preko noći srušiti život i san šest narodnosti, domovinu milijuna ljudi koji su govorili isti jezik,onda možemo okrenuti leđa Evropi i udružiti se onako kako samo mi znamo;istaknimo svog radnika i ženu iz polja u samoupravljače i novčanice dinara,cijenimo svoje roditelje antifašiste i ne dozvolimo ugnjetavanje.
Ne radi se o velikoj Srbiji niti velikoj Hrvatskoj,već o životnim potrebama naroda koji su naučili i pokazali da znaju biti konstruktivni u radnim akcijama,u sportu,u znanosti i tehnici.
Pokažimo Evropi i nacionalistima da znamo biti hrabri,bogati i jedinstveni.
Uzdignimo se zajedno pod jednom zastavom,našom zastavom,zastavom koja je uvijek davala ravnopravnost,posao,osjećaj pripadnosti i zaslužena dobra.
Priznajmo pogrešku i ispunimo obećanje Titu koje smo dali svečano kao njegovi pioniri,kao njegovi saborci,kao njegovi Jugoslaveni.
Istjerajmo snobovske tajkune koji se usuđuju zatvarati naša preduzeća "Torpedo","Borovo","Partizanka","Vuteks","Mladost","Zastava-Kragujevac,"Elektroindustrija Niš" i mnoge druge.
Ne dozvolimo da nas ucjenjuju kamatnim stopama kredita!
Pokažimo im da smo ravnopravni,da cijenimo rad i da smo spremni raditi, ali i živjeti dostojno čovjeku.
Pokrenimo se onako kako nas je učio Tito,onako kako smo gradili autocestu Zagreb-Beograd,onako kako smo gradili potresom porušeno Skopje!
Pokažimo svima – i istoku i zapadu- da ćemo obarati njihove špijunske avione;da ćemo slobodno se kretati i uživati svoju domovinu i da nikome nećemo dozvoliti da nam ju oduzme i što je najvažnije da se nikada više nećemo okrenuti jedni protiv drugih,brat protiv brata koji govore isti jezik,gledaju isti dnevnik,plaćaju istim dinarom.
Oživimo likove naših velikih boraca,našega Tita – trostrukog Maršala, Mošu Pijadu,Vladimira Nazora,Nadu Dimić,Rada Končara,Krešu Rakića, Boška Buhu,Đuru Đakovića i mnoge druge;pjevajmo internacionalu i podupirimo socijalističku omladinu.
Utvrdimo svoj,a ne Marksov i Engelsov Pančevac,stvorimo udarne radne brigade,povežimo proleterijate i sprovodimo parolu:
"Svatko prema sposobnostima,svakome prema potrebama!"
Sen Simon,Šarl Furje i Robert Oven pokazuju nam teoretske smjernice našeg djelovanja, osnove naše revolucije koju nam i moral nalaže!
Moram istaknuti da su Hrvati kočnice koje usporavaju buđenje nacionalne pripadnosti međusobno.
Busaju se u prsa raznim Francetićima i Budakima,a vrhovno rukovodstvo žrtvovalo je gradove i nevine ljudske živote u službi jačanja propagadne i poticanja Hrvata na bunu,masovnu histeriju klanja i ubijanja,silovanja i pljačkanja!
Žalimo te ljude,tadašnje rukovodstvo zadojeno velikohrvatskim idejama i njima podređene koji ih nisu smjenili,već im odrješivali ruke,ilegalno švercali oružje i municiju koja je našoj domovini zadavala smrtonosne rane.
Ovdje izričem osudu i prijezir svima koji su direktnim ili indirektnim djelovanjem doprinjeli uništenju harmoničnog života preko 25 miliona stanovnika,združenih pod zajedničkom zastavom,okupljenih ljeti na zajedničkom moru,zamišljenih pred centralnim dnevnikom naveče u 7 i pol.
Smatram da vam ovdje nije mjesto,apeliram da napustite ove prostore i odete tamo gdje će vas možda i razumjeti.
Sramite se pred Titovim spomenicima koji govore kroz naša usta,pred mladim pionirima koje ste oblačili u uniformice,a 90-tih te iste uniformice palili zajedno sa slikama i zastavama!
Šutite,nestanite,ne postojte – jer vi ste evolucijsko smeće akumulirano u nacionalsocijalističkim analfabetima koji ne mogu ravnopravno da sudjeluju ni u dječjem diskursu,a kamoli da shvatite naše jugonostalgičarske težnje.
Zajedništvo i jedinstvo koje danas uživamo je traženje egzistencije u kantama smeća,bez obzira zovemo li se Hrvati,Makedonci ili Srbi.
Nemojmo skrštenih ruku gledati i trpiti kako se urušavaju i posljednji simboli antifašističke borbe,simboli slobodnog,mirnog i čovjeku dostojnog života.
Deterioracija gospodarstva,zdravstva,sporta i prosvjete eksponencijalno napreduje,a mi ne poduzimamo ništa.
Budimo hrabri i udarni i izborimo se za svoju slobodu u najširem smislu.
Budimo najveći, najponosniji i najveseliji usred Evrope;zovimo se Jugoslaveni,slavimo 29. novembar,Dan mladosti,Dan armije,trošimo isti dinar!
Danas smo dekadentni i razočarani,mirno gledamo kako uzimaju i brišu posljednje ostatke kolosalne Jugoslavije.
Sjećanje na te dane,tiho pjevušenje starih pjesama i pokoja knjiga o Titu na polici nisu dovoljni.
Trebamo se organizirati jer smo zajedno jači.
Udružiti se i krenuti u revoluciju,drugu po redu socijalističku revoluciju koja će srušiti nehumani kapitalizam i uvesti radničko samoupravljanje.
Svjedoci smo mnogih ratova koji se danas vode.
Uskoro će takve nedaće zahvatiti i nas,naše narode.
Udružimo se i stojmo ponosno i hrabro – snažni i kompetentni;zajedničko djelovanje i jedinstvo je ključ uspjeha i prosperiteta – kroz radne kolektive,kroz radne akcije,kroz zajedničku narodnu miliciju,kroz narodnu armiju,kroz zajednički uticajni renome u inostranstvu.
Ključ – bratstvo i jedinstvo – ni u kojem segmentu ne promovira mržnju, netrpeljivost,nadmetanje,ugnjetavanje i ratovanje kao što se nerijetko to pokušava inputirati,već naprotiv,ovu parolu propagira svaka religija, svaka kolektivna zajednica bilo zdravstvena,vojna,radnička,studentska ili neka druga.
Upamtimo da smo zajedno jači,stoga udružimo se zajedno i krenimo ljubomorno ka istome cilju,ka cilju koji bezupitno i bezkompromisno nudi jednakost,zaposlenost,mir,slobodu i prosperitet!
Linijom manjega otpora ugušit ćemo se u nemilosrdnosti i nehumanosti inercije kapitalizma i elitizma.
Krvavo smo platili izlaz iz sigurne zajednice i sukcesivno će nam se to ponavljati od strane evropskih i američkih velesila ukoliko se ne držimo zajedno.
Budimo ponosni na svoju osebujnu historiju i slušajmo ju što nam govori; slijedimo njezine konstruktivne upute ka bratstvu i jedinstvu.
U današnjem pomodarskom društvu koje u posljednji plan stavlja čovjeka;radni ljudi današnjice boje se za svoju egzistenciju doslovno jer su poučeni iskustvom svojih roditelja penzionera kojima su nelegitimno uskraćena fundamentalna ljudska prava – pravo na hranu i zdravstvenu zaštitu.
Nije li za svaku osudu sustav koji uzima od krhke i bolesne starice,a istovremeno daje tajkunima i podiže im vile,kupuje najnovije automobile i brodice.
Radnici se šalju na ulicu,oduzimaju im se radna mjesta jer tako diktiraju inostrani ulagači;sudovi nas ne brane već na fingiranim procesima ističu hrabre pojedince poput Ankice Lepej i mnogih drugih koji su pokušali ustati protiv ugnjetavanja od strane svojih vladara koji bi nas trebali štiti, a ne ići protiv nas.
Što je sa bolesnima koji ne mogu da ostvare zdravstvenu zaštitu radi nemilosrdne birokracije?!
Oni prodaju stanove i trošni namještaj kako bi u inostranstvu platili skupa lječenja.
Svi oni su radili,borili se za socijalizam,borili su se za pojedinca,za pravo pojedinca koji u kapitalističkom režimu predstavlja ništa više nego li redni broj koji plaća potrošenu elektriku i vodu.
Potpuno smo nezaštićeni i goli.
Ne znam koja je to riječ koja bi vas mogla izvući iz pasivnosti koju prolongirate neimaštinom.
Ideja za ujedinjenjem može imati samo plemenite pulzije i ne dozvoljava manevarski prostor izdajicama i kriminalcima,već ih strogo kažnjava.
Probudite se i osvrnite oko sebe, a onda učinite komparaciju sa životom prije 20-ak godina.
Vjerujem da ćete tada sami shvatiti koliko ste prevareni i spontano će vam se pokazati pravi način i jedini način kojim morate poduzeti mjere,a upravo o njemu sam u najužem smislu i sastavio gornji tekst."
"29.NOVEMBAR ILI KAKO SU SAMOUPRAVLJAČI POSTALI UBICE"
"29.NOVEMBAR
ILI KAKO SU SAMOUPRAVLJAČI POSTALI UBICE"
"Približava se dvadeset i deveti novembar 2004., trinaestogodišnjica nestanka socijalističke i samoupravne Jugoslavije sa balkanskih prostora.
Država rođena u toku oslobodilačkog rata od nacifašizma nestala je ratnom dimu.
Uništena je u dimu u pometnji restauracijskog građanskog rata,rata koji je na ove prostore ponovo instalirao stara zla:
kapitalizam,rasizam,sve oblike etničke mržnje i nasilja,vladavinu jačih i bogatijih te grubu silu u odnosu na podanike-građane kao i krajnju servilnost u odnosu na tutore iz "velikog svijeta".
"Kako je to postignuto?"
"Šta se ovdje dogodilo, kako se dogodilo?"
E pa najbolje je to opisao srpski pjesnik Dučić govoreći o jednoj uništenoj fresci iz kosovske baštine:
"Izbodoše ti oči, lepa sliko.
Večeri jedne – kad ne vide niko
Arbanas ti je jedan nožem izbo oči..."
"Jugoslaviji su prvo iskopali oči,jasno njene duhovne oči, oslepivši sve one koji su je dotada vodili i zaslepivši njene narode blještavilom lažnog raja kapitalizma.
Na kormilo lađe dovedeni su zločinci,a dotadašnji kapetani i posada su uklonjeni."
"Kako su to postigli?"
"Neke prevarivši,neke potkupivši,neke prestrašivši,zatim su je sjekli, komadali,čerečili,kasapili,palili,bombardirali."
"Kako su to preživjeli jugoslavenski narodi?"
"A šta je narod,pogotovo mali narod ili mali narodi?"
"Lako ga je omađijati i zatraviti kojekakvim budalaštinama,uvjeriti ga da je napadnut i onda kad je napadač ili obrnuto.
Sve smo to vidjeli i doživjeli na prostorima bivše Jugoslavije.
Neki su preživjeli,neki bogami i nisu,nečije leševe još uvijek traže.
Neke su od nestalih pojele lisce i ostale zvijeri,neki su pobjegli glavom bez obzira i danas skitaju po Evropi i svijetu,a neki žive mirno ili nemirno u drugim domovima ili bez njih,na drugim adresama u drugim mjestima i
zemljama-krvosljednicama bivše domovine.
U svakom slučaju oni koji žive su sretniji dio stanovništva.
Nesretniji su onikojih više nema,iza kojih su ostale ožalošćene porodice ili oni osakaćeni ili oni što su izgubili sve.
Jer svak je izgubio ponešto,nitko iz te bure nije izšao neosakaćen.
Neko je osakaćen vlastitom glupošću,koje je nesvjesan i koju nije u stanju sagledati,jer ga ona stalno vuče dolje,u blato,neki su izgubili iluzije, neki položaje,neki stanove,neki plaću,neki dom,neki domovinu,neki samopuzdanje,neki samopoštovanje
Raspadom SFRJ dobio niko nije ništa,osim šačice razbojnika,ubica,mafijaša i prodanih duša te političkih prostituki niskog i najnižeg ranga.
Godine su prošle,rane su zacijelile,ostali su ožiljci.
Dom je izgorio,izgorjelo radno mesto,izgorjela budućnost djece,ali mnogi su zadovoljni lokalnim dušobrižnicima i duhovnim vođama:
put je uzak i mračan,čak i smrdljiv,ali glavno da je kraj poznat,nitkovluk znan,čak i počinioci – banditi su stari znanci.
Dobro ruje stara krtica – oči joj ionako ne trebaju,dalje od horizonta ne možeš vidjeti.
I da nisu iskopane,horizont bi bio i ostao palanka,malo mjesto,mali prostror,sitne duše,sitni šićari,sitne gadosti,minornost,zabačenost i zatucanost.
Sad je pogodno vrijeme da se iste iživljavaju do mile volje,jer gnjetući nemoćne i ponižavajući se pred silnima ko zna kako ćemo dugo trajati i gdje će nam biti kraj...
Da nema podanika,ne bi bilo ni silnika,a da je sloboda,solidarnost i odgovornost veliko opterećenje,kojeg se brže bolje treba riješiti, jugoslavenski su narodi dobro vidjeli i imali prilike to i isprobati na djelu od godine 1990 nadalje.
Samoupravljači su postali odjednom patriote,domoljubi,rodoljubci i to isključivo do vlastite tarabe,a susjeda su dočekali na nož,onog na nesreću rođenog preko Dunava ili Save nabili su na kolac,natakli na ražanj,pa kad i nisu uspjeli to da urade,počinili su slično:
spalili,ubili,otjerali,zatrli...
Čak ih u većini slučajeva nije ni sramota:
neki su dobili vlastite države,kao neko novo ruho,drugi su se riješili genocidnih ili zločinačkih naroda s kojima su morali živjeti u simbiozi,svi su svoja i susjedova posla ispotužakali i izlajali na sve četiri strane svijeta i to u vlastitoj viziji,najčešće lažnoj i pretjeranoj,ispričali ih svima koji su došli u ove krajeve,da zarađuju novac na nesreći budala i nesretnika.
A zlosrećnici su bili pohitali u borbu prije no što su porazmislili,prije no što su im se ohladile glave u kojima ionako nije bilo ničega,a da je nešto i bilo nisu u nastaloj galami bili u stanju da čuju i razumiju jednu jedinu trezvenu riječ.
Kasnije su kazali:
bilo je to ludo vrijeme.
Pa kako vrijeme da bude ludo – ono je naprosto vrijeme.
Ludi mogu biti samo ljudi,koji su u nekom dobu počinili neka luđaštva.
Luđaštva,koja su im se tada činila normalnim,jer i normalnost nije ništa drugo do skup usvojenih predrasuda,shvatanja i predožbi nekog vremena ili neke epohe.
Kad ona prođe te iste predrasude i predodžbe i sudovi postaju besmislenim.
Kad su se dobrovoljci etničkih ratova i etničkih čišćenja te borci za slobodu rodne grude,svi nekadašnji čestiti građani,radni ljudi i samoupravljači rastreznili,smirili i konačno pokušali da dođu k sebi,igra je već bila završena.
Karte su bile podijeljene,ulog odnesen,kolo sreće ih je mimoišlo,zgoditak su dobili drugi.
Nekolicina onih,koji su izvukli aseve iz rukava i dobili ulog danas su milionari.
Ali ti su neznatna manjina.
Većina nije dobila ništa – osim ratničkog staža,a nekako se pokazuje,da taj staž baš i ne nosi mnogo.
On ustvari ne znači ništa drugo do li ubilački staž i ubilačku rabotu i to za tuđ račun.
Ispalo je nekako,da su ubijali,palili protjerivali,a prethodno drekali, prijetili,plašili i nasilnički se ponašali ne na svoju nego na tuđu korist.
Samoupravljači su tako obavili prljav,krvav i nezahvalan posao za nekog drugog."
"A koga su to ubijali,palili,prijetili mu,plašili ga ili se silili nad njim?"
"Pa istog takvog bijednika i nesretnika kakvi su i sami,samo u situaciji i tamo,gdje je taj jadnik bio u manjini,katkad sasvim sam ili malobrojan, često dijete ili nemoćna starčad.
To u tom času nije bilo važno.
Glavno da ga se skine sa spiska,uništi,ubije,protjera:
jedan manje...
Tek poslije su primjetili,da su od samoupravljača postali ubice,a neki bogami i samoubice.
Bilo je bojovnika,i to ne jedan,koji su se,vrativši se iz rata,raznijeli bombom,a bilo je i takvih koji su uselili u tuđe kuće i stanove,a sad se čini da će se i zato polagati račun.
Što je još gore,polaže se račun i za one leševe što su ih pustili Dunavom i Savom i ništa ne pomaže što velečasni ili svećenik ili imam moli za našu stradalu u ratu braću i sudrugove u sramnoj raboti.
Ne oprašta se neprijateljima svojim, iako tako piše u Svetom pismu...
Ko bi bio tako lud da to učini – a pogotovo kad ti je neprijatelj susjed, kojem si zapalio i orobio kuću,odveo kravu,smazao svinju...
Lepa su sela gorila lepo – karteč je letjela po gradovima Bosne,klalo se i ubijalo po mračnim uličicama hrvatskih gradića,visoko su buktali požari vatrom pobjednika popaljene Krajine,a mrznula su se tijela u Bosni pobijenih žrtava i mrzne se po zatvorima onaj tko je pokušao pomiriti Bosance.
I dok su samoupravljači postajali ubice ona nekolicina"mudrih i bistrih" što su na vrijeme shvatili svari oko privatizacija,nove regulacije zemalja i preraspodjele materijalnih dobara,uredno je punila džepove.
Dok se većina samoupravljača bavila nacionalnim pitanjima i pravila "gužvu pred golom",odnosno tačnije rečeno gužve pred različitim golovima,manjina je "počistila stol" i pobrala sa stola sve što je bilo:
i ulog i novac i karte i sve baš sve što je nešto vrijedilo...
Za sirotinju nisu ostale ni mrvice."
"Tako su samoupravljači postali ubice i samoubice".
"Godine 1971 jedno je beogradsko pozorište davalo komad pod zanimljivim naslovom:
"Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji".
U toj se porodici događalo svašta,svađali su se i bili.
Kako to obično biva otac se prepirao s majkom,a djeca,njih cijela hrpa, svađala su se i tukla međusobno.
A zatim su nekako doznala da je vrlo poželjno,a dakako i probitačno,biti revolucionaran,pa su uzela veliku kantu s bojom i molerski četku i počela su cijelu kuću,a bila je to neka brvnara sa više prostorija,da boje i farbaju u crveno.
Sad su se u toj istoj brvnari posvadili i potukli na noževe – brvnara je dobila u svakoj prostoriji novog gospodara:
i sad su shvatili da je tako probitačnije i pomodnije.
Sve je razdijeljeno,svaka prostorija,od predsoblja do zahoda,ali je brvnara pod hipotekom,svima su njima vlasnici oni,kod kojih su uzajmili novac.
Nadzornici svjetskih banaka kontroliraju i opominju vlasnike sobičaka i utjeruju dugove,šalju strane stražare,šalju žandare i soldate,zahtijevaju potpunu poslušnost.
Novi su vlasnici slobodni – mogu da do mile volje ugnjetavaju slabije od sebe.
Cijeli prostor propada,degradira se i mada je pretvoren u veliki shopping centar ponuda je ipak balkanska – bez prefinjenosti.
Kažu da su veliki ljudi veliki jer su njihova djela velika,kao planine – ona streme prema nebesima.
Ali i planine su načinjene od zemlje i kamena,od kojih se sastoji tlo i u nizini.
Mali,ništavni ljudi ne streme u visine – njihov je život običan,njihove predžbe svakidašnje,konkretne,vezane uz realan život.
Veliki ljudi od materijala od kojih se sastoji svakidašnjica naprave svari velike kao planine.
Veliki ljudi iz historija Jugoslavije znali su,umjeli od običnih ljudi i balkanskih okolnosti napraviti djela toliko visoka,da su se istrgla iz svakidašnjeg i uobičajenog i isticala se na tadašnjem horizontu.
O samoupravljačima Jugoslavije priča je kružila Evropom,o nesvrstanima se razgovaralo i dogovaralo na afričkim i azijskim prostorima,a o Titu i oslobodilačkoj borbi jugoslavenskih partizana tada je čuo cijeli svijet...
Vremena su se promijenila.
Generacije koje su došle kasnije nisu više bile dorasle pređašnjima.
Uostalom,one i nisu došle na visoke i odgovorne državne i partijske položaje da se bore,da pate i da stvaraju,već da uživaju.
Nisu umjeli sačuvati ono što su dobili u amanet.
Promijenila su se vermena,promijenila se shvatanja.
Planine su se odronile i sručile zajedno sa stanovnicima u nizinu.
Nema više uzleta,juriš na nebo završio je u blatu.
Ostalo je samo sjećanje na vrijeme kad su ovi prostori,prostori Jugoslavije,nešto značili i sebi i drugima.
Danas nema više te zemlje,nema više ljudi koji su je stvarali,malo je preostalo direktnih svjedoka i pregalaca.
Godine učiniše svoje.
Nemoćni starci u čudu gledaju novo vrijeme,nove zemlje,nove generacije.
Zanosi se u starosti pretvaraju u gorčinu.
Omladina bez zanosa nije uopće omladina – izgubiti iluzije još je uvijek mnogo bolje nego ih uopće ne imati.
Današnjoj omladini na ovim prostorima,kao ni nigdje drugdje u svijetu, nije lako."
"Generacija očeva je poražena,pobjeđena generacija – kako da oni budu dobitnici?"
"Kako da budu ili da postanu pobjednici i da nadrastu vlastito vrijeme i njegove zamke?"
"Ipak,borba još uvijek traje.
Jugoslavenska scena,sada već ispala iz reflektorskog jarkog osvjetljenja poprišta zbivanja,samo je jedan djelić velike svjetske pozornice,na kojoj se dan za danom nižu događaji i na kojoj i dalje traje bitka s onim silama, koje su neprijatelji čovječnosti i čovječanstva.
Da je ta nekadašnja zemlja bila i kakva je bila znano je nadaleko i naširoko i toga se treba sjetiti 29 novembra,dana njenog stvaranja u Jajcu 1943 godine."
Da li će ona da bude?
Na to pitanje jedini je mogući odgovor:
pratite i sudjelujte u svjetskoj borbi.
O njenom ishodu zavisi i vaša sudbina.
Jer..."boj se bije,bije bije,crveni se barjak vije,za slobodu naroda..."
JASNA TKALEC
ILI KAKO SU SAMOUPRAVLJAČI POSTALI UBICE"
"Približava se dvadeset i deveti novembar 2004., trinaestogodišnjica nestanka socijalističke i samoupravne Jugoslavije sa balkanskih prostora.
Država rođena u toku oslobodilačkog rata od nacifašizma nestala je ratnom dimu.
Uništena je u dimu u pometnji restauracijskog građanskog rata,rata koji je na ove prostore ponovo instalirao stara zla:
kapitalizam,rasizam,sve oblike etničke mržnje i nasilja,vladavinu jačih i bogatijih te grubu silu u odnosu na podanike-građane kao i krajnju servilnost u odnosu na tutore iz "velikog svijeta".
"Kako je to postignuto?"
"Šta se ovdje dogodilo, kako se dogodilo?"
E pa najbolje je to opisao srpski pjesnik Dučić govoreći o jednoj uništenoj fresci iz kosovske baštine:
"Izbodoše ti oči, lepa sliko.
Večeri jedne – kad ne vide niko
Arbanas ti je jedan nožem izbo oči..."
"Jugoslaviji su prvo iskopali oči,jasno njene duhovne oči, oslepivši sve one koji su je dotada vodili i zaslepivši njene narode blještavilom lažnog raja kapitalizma.
Na kormilo lađe dovedeni su zločinci,a dotadašnji kapetani i posada su uklonjeni."
"Kako su to postigli?"
"Neke prevarivši,neke potkupivši,neke prestrašivši,zatim su je sjekli, komadali,čerečili,kasapili,palili,bombardirali."
"Kako su to preživjeli jugoslavenski narodi?"
"A šta je narod,pogotovo mali narod ili mali narodi?"
"Lako ga je omađijati i zatraviti kojekakvim budalaštinama,uvjeriti ga da je napadnut i onda kad je napadač ili obrnuto.
Sve smo to vidjeli i doživjeli na prostorima bivše Jugoslavije.
Neki su preživjeli,neki bogami i nisu,nečije leševe još uvijek traže.
Neke su od nestalih pojele lisce i ostale zvijeri,neki su pobjegli glavom bez obzira i danas skitaju po Evropi i svijetu,a neki žive mirno ili nemirno u drugim domovima ili bez njih,na drugim adresama u drugim mjestima i
zemljama-krvosljednicama bivše domovine.
U svakom slučaju oni koji žive su sretniji dio stanovništva.
Nesretniji su onikojih više nema,iza kojih su ostale ožalošćene porodice ili oni osakaćeni ili oni što su izgubili sve.
Jer svak je izgubio ponešto,nitko iz te bure nije izšao neosakaćen.
Neko je osakaćen vlastitom glupošću,koje je nesvjesan i koju nije u stanju sagledati,jer ga ona stalno vuče dolje,u blato,neki su izgubili iluzije, neki položaje,neki stanove,neki plaću,neki dom,neki domovinu,neki samopuzdanje,neki samopoštovanje
Raspadom SFRJ dobio niko nije ništa,osim šačice razbojnika,ubica,mafijaša i prodanih duša te političkih prostituki niskog i najnižeg ranga.
Godine su prošle,rane su zacijelile,ostali su ožiljci.
Dom je izgorio,izgorjelo radno mesto,izgorjela budućnost djece,ali mnogi su zadovoljni lokalnim dušobrižnicima i duhovnim vođama:
put je uzak i mračan,čak i smrdljiv,ali glavno da je kraj poznat,nitkovluk znan,čak i počinioci – banditi su stari znanci.
Dobro ruje stara krtica – oči joj ionako ne trebaju,dalje od horizonta ne možeš vidjeti.
I da nisu iskopane,horizont bi bio i ostao palanka,malo mjesto,mali prostror,sitne duše,sitni šićari,sitne gadosti,minornost,zabačenost i zatucanost.
Sad je pogodno vrijeme da se iste iživljavaju do mile volje,jer gnjetući nemoćne i ponižavajući se pred silnima ko zna kako ćemo dugo trajati i gdje će nam biti kraj...
Da nema podanika,ne bi bilo ni silnika,a da je sloboda,solidarnost i odgovornost veliko opterećenje,kojeg se brže bolje treba riješiti, jugoslavenski su narodi dobro vidjeli i imali prilike to i isprobati na djelu od godine 1990 nadalje.
Samoupravljači su postali odjednom patriote,domoljubi,rodoljubci i to isključivo do vlastite tarabe,a susjeda su dočekali na nož,onog na nesreću rođenog preko Dunava ili Save nabili su na kolac,natakli na ražanj,pa kad i nisu uspjeli to da urade,počinili su slično:
spalili,ubili,otjerali,zatrli...
Čak ih u većini slučajeva nije ni sramota:
neki su dobili vlastite države,kao neko novo ruho,drugi su se riješili genocidnih ili zločinačkih naroda s kojima su morali živjeti u simbiozi,svi su svoja i susjedova posla ispotužakali i izlajali na sve četiri strane svijeta i to u vlastitoj viziji,najčešće lažnoj i pretjeranoj,ispričali ih svima koji su došli u ove krajeve,da zarađuju novac na nesreći budala i nesretnika.
A zlosrećnici su bili pohitali u borbu prije no što su porazmislili,prije no što su im se ohladile glave u kojima ionako nije bilo ničega,a da je nešto i bilo nisu u nastaloj galami bili u stanju da čuju i razumiju jednu jedinu trezvenu riječ.
Kasnije su kazali:
bilo je to ludo vrijeme.
Pa kako vrijeme da bude ludo – ono je naprosto vrijeme.
Ludi mogu biti samo ljudi,koji su u nekom dobu počinili neka luđaštva.
Luđaštva,koja su im se tada činila normalnim,jer i normalnost nije ništa drugo do skup usvojenih predrasuda,shvatanja i predožbi nekog vremena ili neke epohe.
Kad ona prođe te iste predrasude i predodžbe i sudovi postaju besmislenim.
Kad su se dobrovoljci etničkih ratova i etničkih čišćenja te borci za slobodu rodne grude,svi nekadašnji čestiti građani,radni ljudi i samoupravljači rastreznili,smirili i konačno pokušali da dođu k sebi,igra je već bila završena.
Karte su bile podijeljene,ulog odnesen,kolo sreće ih je mimoišlo,zgoditak su dobili drugi.
Nekolicina onih,koji su izvukli aseve iz rukava i dobili ulog danas su milionari.
Ali ti su neznatna manjina.
Većina nije dobila ništa – osim ratničkog staža,a nekako se pokazuje,da taj staž baš i ne nosi mnogo.
On ustvari ne znači ništa drugo do li ubilački staž i ubilačku rabotu i to za tuđ račun.
Ispalo je nekako,da su ubijali,palili protjerivali,a prethodno drekali, prijetili,plašili i nasilnički se ponašali ne na svoju nego na tuđu korist.
Samoupravljači su tako obavili prljav,krvav i nezahvalan posao za nekog drugog."
"A koga su to ubijali,palili,prijetili mu,plašili ga ili se silili nad njim?"
"Pa istog takvog bijednika i nesretnika kakvi su i sami,samo u situaciji i tamo,gdje je taj jadnik bio u manjini,katkad sasvim sam ili malobrojan, često dijete ili nemoćna starčad.
To u tom času nije bilo važno.
Glavno da ga se skine sa spiska,uništi,ubije,protjera:
jedan manje...
Tek poslije su primjetili,da su od samoupravljača postali ubice,a neki bogami i samoubice.
Bilo je bojovnika,i to ne jedan,koji su se,vrativši se iz rata,raznijeli bombom,a bilo je i takvih koji su uselili u tuđe kuće i stanove,a sad se čini da će se i zato polagati račun.
Što je još gore,polaže se račun i za one leševe što su ih pustili Dunavom i Savom i ništa ne pomaže što velečasni ili svećenik ili imam moli za našu stradalu u ratu braću i sudrugove u sramnoj raboti.
Ne oprašta se neprijateljima svojim, iako tako piše u Svetom pismu...
Ko bi bio tako lud da to učini – a pogotovo kad ti je neprijatelj susjed, kojem si zapalio i orobio kuću,odveo kravu,smazao svinju...
Lepa su sela gorila lepo – karteč je letjela po gradovima Bosne,klalo se i ubijalo po mračnim uličicama hrvatskih gradića,visoko su buktali požari vatrom pobjednika popaljene Krajine,a mrznula su se tijela u Bosni pobijenih žrtava i mrzne se po zatvorima onaj tko je pokušao pomiriti Bosance.
I dok su samoupravljači postajali ubice ona nekolicina"mudrih i bistrih" što su na vrijeme shvatili svari oko privatizacija,nove regulacije zemalja i preraspodjele materijalnih dobara,uredno je punila džepove.
Dok se većina samoupravljača bavila nacionalnim pitanjima i pravila "gužvu pred golom",odnosno tačnije rečeno gužve pred različitim golovima,manjina je "počistila stol" i pobrala sa stola sve što je bilo:
i ulog i novac i karte i sve baš sve što je nešto vrijedilo...
Za sirotinju nisu ostale ni mrvice."
"Tako su samoupravljači postali ubice i samoubice".
"Godine 1971 jedno je beogradsko pozorište davalo komad pod zanimljivim naslovom:
"Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji".
U toj se porodici događalo svašta,svađali su se i bili.
Kako to obično biva otac se prepirao s majkom,a djeca,njih cijela hrpa, svađala su se i tukla međusobno.
A zatim su nekako doznala da je vrlo poželjno,a dakako i probitačno,biti revolucionaran,pa su uzela veliku kantu s bojom i molerski četku i počela su cijelu kuću,a bila je to neka brvnara sa više prostorija,da boje i farbaju u crveno.
Sad su se u toj istoj brvnari posvadili i potukli na noževe – brvnara je dobila u svakoj prostoriji novog gospodara:
i sad su shvatili da je tako probitačnije i pomodnije.
Sve je razdijeljeno,svaka prostorija,od predsoblja do zahoda,ali je brvnara pod hipotekom,svima su njima vlasnici oni,kod kojih su uzajmili novac.
Nadzornici svjetskih banaka kontroliraju i opominju vlasnike sobičaka i utjeruju dugove,šalju strane stražare,šalju žandare i soldate,zahtijevaju potpunu poslušnost.
Novi su vlasnici slobodni – mogu da do mile volje ugnjetavaju slabije od sebe.
Cijeli prostor propada,degradira se i mada je pretvoren u veliki shopping centar ponuda je ipak balkanska – bez prefinjenosti.
Kažu da su veliki ljudi veliki jer su njihova djela velika,kao planine – ona streme prema nebesima.
Ali i planine su načinjene od zemlje i kamena,od kojih se sastoji tlo i u nizini.
Mali,ništavni ljudi ne streme u visine – njihov je život običan,njihove predžbe svakidašnje,konkretne,vezane uz realan život.
Veliki ljudi od materijala od kojih se sastoji svakidašnjica naprave svari velike kao planine.
Veliki ljudi iz historija Jugoslavije znali su,umjeli od običnih ljudi i balkanskih okolnosti napraviti djela toliko visoka,da su se istrgla iz svakidašnjeg i uobičajenog i isticala se na tadašnjem horizontu.
O samoupravljačima Jugoslavije priča je kružila Evropom,o nesvrstanima se razgovaralo i dogovaralo na afričkim i azijskim prostorima,a o Titu i oslobodilačkoj borbi jugoslavenskih partizana tada je čuo cijeli svijet...
Vremena su se promijenila.
Generacije koje su došle kasnije nisu više bile dorasle pređašnjima.
Uostalom,one i nisu došle na visoke i odgovorne državne i partijske položaje da se bore,da pate i da stvaraju,već da uživaju.
Nisu umjeli sačuvati ono što su dobili u amanet.
Promijenila su se vermena,promijenila se shvatanja.
Planine su se odronile i sručile zajedno sa stanovnicima u nizinu.
Nema više uzleta,juriš na nebo završio je u blatu.
Ostalo je samo sjećanje na vrijeme kad su ovi prostori,prostori Jugoslavije,nešto značili i sebi i drugima.
Danas nema više te zemlje,nema više ljudi koji su je stvarali,malo je preostalo direktnih svjedoka i pregalaca.
Godine učiniše svoje.
Nemoćni starci u čudu gledaju novo vrijeme,nove zemlje,nove generacije.
Zanosi se u starosti pretvaraju u gorčinu.
Omladina bez zanosa nije uopće omladina – izgubiti iluzije još je uvijek mnogo bolje nego ih uopće ne imati.
Današnjoj omladini na ovim prostorima,kao ni nigdje drugdje u svijetu, nije lako."
"Generacija očeva je poražena,pobjeđena generacija – kako da oni budu dobitnici?"
"Kako da budu ili da postanu pobjednici i da nadrastu vlastito vrijeme i njegove zamke?"
"Ipak,borba još uvijek traje.
Jugoslavenska scena,sada već ispala iz reflektorskog jarkog osvjetljenja poprišta zbivanja,samo je jedan djelić velike svjetske pozornice,na kojoj se dan za danom nižu događaji i na kojoj i dalje traje bitka s onim silama, koje su neprijatelji čovječnosti i čovječanstva.
Da je ta nekadašnja zemlja bila i kakva je bila znano je nadaleko i naširoko i toga se treba sjetiti 29 novembra,dana njenog stvaranja u Jajcu 1943 godine."
Da li će ona da bude?
Na to pitanje jedini je mogući odgovor:
pratite i sudjelujte u svjetskoj borbi.
O njenom ishodu zavisi i vaša sudbina.
Jer..."boj se bije,bije bije,crveni se barjak vije,za slobodu naroda..."
JASNA TKALEC
Metaforički prikaz raspada SFRJ...
Metaforički prikaz raspada SFRJ...(moje malenkosti )
Hrvatska i Slovenija su se vrlo pokvareno i nadasve prostitutski ponijeli prema SFRJ
U njoj su našli utočište i zaštitu od agresivnih susjeda(Talijana,Nijemaca,Austrijanaca,Madžara,Turaka...) te su se u njoj razvijale i napredovale
Kad su se okolni susjedi primirili i civilizirali te kad su ove,malo prije spomenute prostitutke osokolile ,odjebaše one svoga dobročinitelja(SFRJ) i pohitaše u susret bivšim silovateljima,a današnjim makroima sa Zapada.
S druge strane,Srbija i Crna Gora su se ponijele kao uvrijeđeni patrijarhalni muževi koji nisu mogli ponijeti ravratnost tih prostitutki,pa onda udri po njima:šakom,nogom,rukom...
Prostitutka Slovenija je prošla samo neokrznuta u tom sukobu,dok je prostitutka Hrvatska prošla gore zato što je ona atraktivnija(zato što ima široku p... .-čitaj more ) od svoje razvratne prijateljice.
Međutim,ni kriva ni dužna,najviše je stradala djevojka iz BiH sa velom.
Ona jadna nije znala što bi,priključiti se razvratnicama ili ostati u zajednici kod:uvrijeđenog,ljutog i sada već poprilično bijesnog patijarhalnog muža .
Djevojku sa juga iz Makedonije,kojoj se taj razvoj situacije nije niti malo sviđao,počinju drpati mladići sa kapicama(Albanci) prijeteći joj ako ne da malo ....(čitaj teritorija ) da će bit krvi i bez menstruacije i da joj nikakvi always ulošci neće pomoći,ako ne da malo ...(teritorija),a tu su i mladići sa juga iz kolijevke civilizacije(Grci) koji bi je prekrstili i ime joj promijenili.
Za to vrijeme,sa sigurne udaljenosti strane djevojke i strani mladići zadovoljno trljaju ruke zajedno sa domaćim djevojkama i mladićima("komunistima",ustašama,četnicima,balijama jednom riječju kapitalistima... )kojima će pripasti sva imovina posvađane obitelji,koja će ih,još k tomu, sutra dan moliti za koricu kruha
Sve se ovaj moj metaforički prikaz može sa makro sfere preslikati i na mikro sferu.
Naime,ljudi ka ljudi:
nezahvalni,nedosljedni,lažljivi,licemjerni,skloni manipuliranjima i preuveličavanju svojih vrlina i tuđih mana,kao i preumanjivanju svojih mana i i tuđih vrlina,proračunati,pokvareni... (no nisu,naravno,svi takvi,al... ) se druže s nekim dok imaju interesa,a poslije kad ga iskoriste:
"Čao bao,ko te zvao!"
To se odnosi na one razvratnice gore
I referendum o samostalnosti bio jedna velika manipulacija budući da je pitao jeste li za konfederaciju(SLO,HR-prijedlog) ili federaciju(SR,CG-prijedlog),a prijedloga BiH i MK tj.nešto između ova dva ekstrema nije bilo , te je 96% reklo za ovo prvo
Dakle,to znači da tih 96 % nije bilo protiv Juge,a to se poslije i pogotovo danas prezentira drugačije i bezočno i besramno te nadasve beskrupulozno manipulira i laže s time
E moji južni Slaveni,a što ste blekasti(blesavi)
Nije uzalud naš drug Tito neprestano kao papiga ponavljao:
"Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga!"
Ali, vi ga niste slušali i shvaćali (za)ozbiljno
Zato vam i je danas ovako kako je-NIKAKO
A ako bude Juge u budućnosti,glavni grad joj treba biti SARAJEVO,a pomoćni SKOPLJE tj.oni koji su Jugu najviše voljeli i najviše zbog nje propatili
Nikakvi sececionistički Zagreb i Ljubljana ,niti agresorski Beograd i Podgorica ne smiju doći u obzir
Tek onda tada može bit Juge
A što se tiče (R)EVOLUCIJE,povijest je pokazala i dokazala da je revolucija kudikamo brža i efikasnija od evolucije,no da nije bilo revolucije,ne bi bilo niti evolucije,ne bi se čovjek niti civilizirao još
No,još će puno vremena proći dok se čovjek ne i humanizira,zato je i propala SFRJ jer je bila daleko ispred svog vremana,vremana u kojem su ljudi svijeta općenito LICEMJERI i KRETENI ,a onih NORMALNIH JE JAKO MALO i ti su uglavnom na ovom forumu
Hrvatska i Slovenija su se vrlo pokvareno i nadasve prostitutski ponijeli prema SFRJ
U njoj su našli utočište i zaštitu od agresivnih susjeda(Talijana,Nijemaca,Austrijanaca,Madžara,Turaka...) te su se u njoj razvijale i napredovale
Kad su se okolni susjedi primirili i civilizirali te kad su ove,malo prije spomenute prostitutke osokolile ,odjebaše one svoga dobročinitelja(SFRJ) i pohitaše u susret bivšim silovateljima,a današnjim makroima sa Zapada.
S druge strane,Srbija i Crna Gora su se ponijele kao uvrijeđeni patrijarhalni muževi koji nisu mogli ponijeti ravratnost tih prostitutki,pa onda udri po njima:šakom,nogom,rukom...
Prostitutka Slovenija je prošla samo neokrznuta u tom sukobu,dok je prostitutka Hrvatska prošla gore zato što je ona atraktivnija(zato što ima široku p... .-čitaj more ) od svoje razvratne prijateljice.
Međutim,ni kriva ni dužna,najviše je stradala djevojka iz BiH sa velom.
Ona jadna nije znala što bi,priključiti se razvratnicama ili ostati u zajednici kod:uvrijeđenog,ljutog i sada već poprilično bijesnog patijarhalnog muža .
Djevojku sa juga iz Makedonije,kojoj se taj razvoj situacije nije niti malo sviđao,počinju drpati mladići sa kapicama(Albanci) prijeteći joj ako ne da malo ....(čitaj teritorija ) da će bit krvi i bez menstruacije i da joj nikakvi always ulošci neće pomoći,ako ne da malo ...(teritorija),a tu su i mladići sa juga iz kolijevke civilizacije(Grci) koji bi je prekrstili i ime joj promijenili.
Za to vrijeme,sa sigurne udaljenosti strane djevojke i strani mladići zadovoljno trljaju ruke zajedno sa domaćim djevojkama i mladićima("komunistima",ustašama,četnicima,balijama jednom riječju kapitalistima... )kojima će pripasti sva imovina posvađane obitelji,koja će ih,još k tomu, sutra dan moliti za koricu kruha
Sve se ovaj moj metaforički prikaz može sa makro sfere preslikati i na mikro sferu.
Naime,ljudi ka ljudi:
nezahvalni,nedosljedni,lažljivi,licemjerni,skloni manipuliranjima i preuveličavanju svojih vrlina i tuđih mana,kao i preumanjivanju svojih mana i i tuđih vrlina,proračunati,pokvareni... (no nisu,naravno,svi takvi,al... ) se druže s nekim dok imaju interesa,a poslije kad ga iskoriste:
"Čao bao,ko te zvao!"
To se odnosi na one razvratnice gore
I referendum o samostalnosti bio jedna velika manipulacija budući da je pitao jeste li za konfederaciju(SLO,HR-prijedlog) ili federaciju(SR,CG-prijedlog),a prijedloga BiH i MK tj.nešto između ova dva ekstrema nije bilo , te je 96% reklo za ovo prvo
Dakle,to znači da tih 96 % nije bilo protiv Juge,a to se poslije i pogotovo danas prezentira drugačije i bezočno i besramno te nadasve beskrupulozno manipulira i laže s time
E moji južni Slaveni,a što ste blekasti(blesavi)
Nije uzalud naš drug Tito neprestano kao papiga ponavljao:
"Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga!"
Ali, vi ga niste slušali i shvaćali (za)ozbiljno
Zato vam i je danas ovako kako je-NIKAKO
A ako bude Juge u budućnosti,glavni grad joj treba biti SARAJEVO,a pomoćni SKOPLJE tj.oni koji su Jugu najviše voljeli i najviše zbog nje propatili
Nikakvi sececionistički Zagreb i Ljubljana ,niti agresorski Beograd i Podgorica ne smiju doći u obzir
Tek onda tada može bit Juge
A što se tiče (R)EVOLUCIJE,povijest je pokazala i dokazala da je revolucija kudikamo brža i efikasnija od evolucije,no da nije bilo revolucije,ne bi bilo niti evolucije,ne bi se čovjek niti civilizirao još
No,još će puno vremena proći dok se čovjek ne i humanizira,zato je i propala SFRJ jer je bila daleko ispred svog vremana,vremana u kojem su ljudi svijeta općenito LICEMJERI i KRETENI ,a onih NORMALNIH JE JAKO MALO i ti su uglavnom na ovom forumu
Zaključak i rezime!
Rezimirat i zaključit ću ovu temu.
Tko me zna,zna da sam "bez dlake na jeziku",a tko me ne zna,sada će me upoznati
Da,napomenem unaprijed,kad budem govorio o našim narodima,to ne znači da generaliziram i steoretipiziram(česta pogreška) ,već da iznosim neke karakteristike istih što se tiče karaktera i mentaliteta i datih okolnosti
Naravno,da ima iznimaka(izuzetaka) kojih bi bilo još daleko više u normalnim okolnostima,za razliku od tadašnjih nenormalnih
Dakle,jugoslavenska ideja je nastala u 19 stoljeću najviše kod Slovenaca i Hrvata(Cesarec,Štrosmajer,Demeter,Drašković,Trumbić,Radić…)više nego kod Srba i Crnogoraca npr.
Zašto?
Vrlo jednostavno,Srbi i Crnogorci su imali svoje države tada,doduše kraljevine,no ipak kakve takve domovine,pa zato i nisu bili u početku(na kraju su oni bili ti koji su bili "nabrijani" ) toliko "nabrijani" na jugoslavensku ideju kao ovi gorespomenuti.
No,kad su je prihvatili,krivo su je interpretirali i krivo nametnuli u prvoj Jugoslaviji(kraljevina i prevlast jednog naroda),što je uzrokovalo velike:frustracije,razočarenje,bijes i otpor kod ostalih naroda,pogotovo,tada nepriznatih,Muslimana(Bošnjaka) i Makedonaca te prisilno sa Srbima asimiliranih Crnogoraca.(zato,i pripadnici ova tri naroda,posebno,ovi prvi,štuju više Tita i SFRJ,od ova ostala tri)
zahvaljujući:požrtvovnosti,hrabrosti i genijalnosti druga Tita ,sve je to prevladano i stvorena je nova Jugoslavija,ravnopravna i nadasve socijalna i humana zajednica sviju njenih naroda i narodnosti
Velike povijesne promjene 90-ih nastale urušavanjem SSSR-a i istočnog bloka socijalističkih i komunističkih zemalja zbog ljudske:izdaje,pohlepe(gramzivosti),gluposti te nadasve pokvarenosti i egoističnosti te materijalizmu i licemjernosti KP SSSR i SKJ,kao i hipnotiziranošću ljudi i građana sa socijalističko-komunističkog Istoka lažnim raskošem i sjajem kapitalističkog Zapada,dovela je do urušavanja cijelog tadašnjeg sistema.
Dakle,nije njima smetala Jugoslavija kao Jugoslavija(je onim bolesnicima poput ustaša koji mrze Srbe samo zato što su Srbi i četnika koji mrze Hrvate samo zato što su Hrvati,a svugdje ima i dobrih i zlih ljudi,negdje više,nedje manje,a čovjek kad je čovjek može biti i Eskim,kad je govno,može biti i moj rođeni:brat,sin,roditelj,bračni drug…),već SOCIJALISTIČKA Jugoslavija!
Nije bilo šanse tada da Jugoslavija,opstane kao socijalistička zemlja,ali je bilo šanse da opstane kao jedna cjelina,pa makar i konfederalna,ali to nije bilo moguće zahvaljući ponajviše njenom dvostrukom remetilačkom faktoru tj.međusobno opsjednutimSrbima i Hrvatima.
Htjeli mi priznati ili ne,ako ne sve,onda zasigurno većina stvari u životu je bazirana na koristi i interesu,kako na razni pojedinaca(znate onu "Ljubav" ide kroz želudac"),grupa,tako na razini i naroda.
Korist i interes koja je tjerala Hrvate i Slovence da nađu utočište iz situacije okupiranosti i podložnosti Austro-ugarskoj monarhiji u zagrljaj,tada,slobodnoj braći Srbima i Crnogorcima od agresivnih i posesivnih susjeda,tako ih je i ta interes i korist i odvlačila od ostalih južnih Slavena,kada susjedi više nisu bili agresivni i posesivni kao prije.
Drugim riječima,Hrvati i Slovenci su Jugoslaviju iskoristili,da se grubo izrazim,kao kondom(prezervativ) te s novom situacijom više nisu htjeli dijeliti sudbinu i svoja dobra sa ostalim južnim Slavenima izdavši na taj način SFRJ
To se posebno odnosi na moje sunarodnjake Hrvate budući da Hrvatska ima najveće resurse od svih Južnih Slavena!(brončano vrijedne planine,srebrno vrijednu Slavoniju,te zlata vrijedan Jadran,tj.njegov većinski dio),te to nisu više htjeli dijeliti sa ostalim južnim Slavenima(Srbima,Muslimanima,Makedoncima…a danas,btw.dijele,bolje rečeno,podijelili su,rasprodavši sve hotele i prodavajući zemljišta i kuće na tom istom Jadranu:Talijanima,Englezima,Nijemcima,Amerikancima,Madžarima koji tu uvode svoja pravila i norme ponašanja te naseljavaju se mijenjajući demografsku sliku nekih područja,tako da npr.gradonačelnici nekih manjih mjesta na Jadranu postaju stranci,te više to nisu Hrvati ).
Dobro,ako su se već htjeli odvojiti,mogli su to učiniti postepeno i dogovorno(kao npr.Slovaci) i ne na silu i prijevaru sotonizirajući i izazivajući JNA kao i Srbe prikazivavši ih srbočetnicima,u čemu je HTV,prednjačio(kao što je i RTS Hrvate sotonizirao nazivajući ih ustaškim zverima) i na taj način je stvorena manipulativna podloga za mržnju i rat
Dakle za Slovence i Hrvate,Jugoslavija da,kad je to bilo korisno,a ne kad više nije bilo te koristi (uostalom,i Slovenci su javno,rekli da im Juga više nije u interesu,bar iskreno,za razliku od neiskrenih Hrvata),i onda još u Ustav ugraditi klauzulu,da mogu sve asocijacije doći u obzir osim Jugoslavije.
PRVO RUŠITI PODMUKLO JEDNU DRŽAVU U KOJU PRETHODNO ŽELIŠ DA UĐEŠ,A POTOM JE OGADITI I PROGLASITI KAŽNJIVOM OPASNOŠĆU,VRHUNAC JE LICEMJERSTVA
Nadasve:ljigavo,gnjusno i licemjerno.
Tada su mi se Hrvati zgadili
S druge strane,Srbi kao većinski narod i kao narod kojeg je dosta živjelo u BiH te u Hrvatskoj,posebno u području Krajine,nikako to nije mogao prihvatiti,ni miran raspad Jugoslavije,a kamoli krvav raspad.
Srbi su imali,opsesiju da žive svi zajedno u jednoj državi,i ta opsesija ih je toliko obuzela da su totalno izgubili busolu(kompas),što je i djelomično razumljivo,imajući u vidu ponašanje braće:roll,i da su išli na silu spriječiti isto tako na silu odvajanje "braće",
JEDNI SE NA SILU HTJELI ODVOJITI(SLOVENCI I HRVATI),A DRUGI IH NA SILU HTJELI ZADRŽATI(SRBI I CRNOGORCI)-DA NIJE BILO TRAGIČNO,BILO BI KOMIČNO
pogotovo Hrvata,i onda udri onda po njima bombama i raketama,iz nekad,zajedničkog vojnog arsenala,koji smo svi skupljali i koji nas je treba,zapravo,štititi od vanjskih neprijatelja!
Srbi,uvidjevši da od Juge,nema ništa,pustili su Sloveniju izdavši na taj način SFRJ da ode iz Juge,zato što je ona bila kompaktna,što se tiče nacionalnosti,jer su 90% stanovništva činili Slovenci,ali Hrvatsku nisu htjeli pustiti,zbog Krajine,ali i Jadrana.
Tada su mi se Srbi zgadili
Pogledavši granice Hrvatske i Srbije,i laiku je jasno da one nisu normalne i prirodne:roll i da im fali(nedostaje) još teritorija za doseći normalu.
A taj teritorij je naravno,BiH
Zato i jesu Muslimani(Bošnjaci) bili grčevito za Jugu jer im je bilo u interesu (kao i npr.Makedoncima zbog posesivnih susjeda i previše-razmanažajuće albanske manjine koja prijeti kosovizacijom Makedonije:shock),opet,taj interes,:roll,da ona opstane,jer su znali,da će se njenim raspadom Hrvati okrenuti Zagrebu i Hrvatskoj kao svojoj novoj domovini,a Srbi("Srbija u srcu,Bosna na k****”kako govore mnogi od njih:roll)i Srbiji i Beogradu kao svojoj novoj domovini
To se je i,naposljetku,desilo,budući da kod Hrvata i Srba nije bio tada razvijen,a nije ni sada osjećaj pripadnosti BiH.
I zato npr.ne mogu nikako prihvatiti niti shvatiti ocjene druga Vuka kada za rat u BiH najviše optužuje Aliju Izetbegovića i SDA-a,budući da daleko veću odgovornost od njega snosi Mate Boban i HDZ-e,a još veću SDS i Radovan Karadžić.
Sve da je i Alija prihvatio onaj famozni plan o kojem si govorio o podjeli BiH na kantone,čisto sumnjam da bi to Hrvati(pogotovo oni iz Hercegovine,koji su se već vidjeli kao dio Hrvatske,navijajući da Sarajevo padne,a bosanske Hrvate,tko j***) i Srbi prihvatili,iz gore spomenutih razloga.
To je bilo samo "bacanje prašine u oči i kupovina vremena i iluzija" od strane Srba i Hrvata naspram Muslimana(Bošnjaka).
Uostalom,toliko je bilo primirja vatre,koja su prekršena,a služila su samo za pregrupiranje vojski.
Krenuvši na Muslimane(Bošnjake) koji su im smetali u njihovim planovima,narod koji nije htio niti miran,a kamoli krvav raspad Juge,za razliku od Hrvata koji su to htjeli,tada su mi se Srbi još više zgadili.
I što je onda preostalo Muslimanima(Bošnjacima) nego da pozovu "daleke pretke" iz ostalih muslimanskih zemalja u pomoć u odbrani!
Dođoše mudžahedini,i činiše još gora zvjerstva od četnika i ustaša zajedno.
AKCIJA STVARA REAKCIJU!
Rat u BiH je izazvao secesionizam Hrvata,a radikalizaciju Muslimana(Bošnjaka) je izazvala agresija Srba na njih
Suludo je,po meni bilo Hrvatskoj odvajanje,pored takvih granica(kifla-kroasan,bumerang),koji je još tanji i još kraći za Krajinu,a niti Srbija nema baš neke granice
Razlika između Krajine i republike srpske je ogromna!
Kao prvo,Krajina je postojala u povijesti,kao ZAJEDNIČKA obrambena regija Hrvata i Srba protiv Turaka te sam njen naziv je neutralan i neisključujući po tamošnje narode!
S druge strane,republika srpska,nikad nije u povijesti postojala,te sam njen naziv je subjektivan(direktan,izravan,neposredan) i isključujući,štoviše nacionalistički i šovinistički po ostale tamošnje narode!
Kao drugo,u Krajini su živjelin većinom Srbi,dok su u republici srpskoj živjeli i Srbi i Hrvati i Muslimani(Bošnjaci)!
Problem Krajine,kao prostora gdje su Srbi bili u većini i gdje nisu htjeli izaći iz Juge već ostati u njoj ne želivši biti u Hrvatskoj,što zbog straha što zbog nesimpatija,je bio taj što se je ona nalazila u prostoru Hrvatske,koji je bio i međunarodno priznat.
J*****,granice,te proklete granice(dobro ih je EU ukinula:) ),su takve kakve su i rasprave tipa Krajina je nekad bila srpska,Boka Kotorska hrvatska,su beskorisne i bespotrebne i na razini onih infatilnih(dječjih) tipa: ja imam veći k****od tebe,moj tata ima bolji auto od tebe,što je prije bilo,kokoš ili jaje…
Za vrijeme rata u Hrvatskoj,dok su jedni ratovali i ginuli za nju,drugi,koji su ih gurnuli u to,su je bespoštedno i besramno pljačkali i opljačkali osiguravši sebi i svojima kao i svojim budućim pokoljenjima neslućena bogatstva,dok su drugima,ostale,doslovno(bukvalno)njihove gaće.
I što je najtragičnije,ljudi se nisu zbog toga otvoreno pobunili,a opljačkali ih nisu niti Srbi niti Slovenci niti Bošnjaci(Muslimani) niti Talijani niti Englezi niti Nijemci već njihovi-Hrvati?!
A mogli su građani Hrvatske i Hrvati živjeti u blagostanju(a živimo na prosjačkom štapu),s obzirom na sve resurse s kojima Hrvatska obiluje,ali ne,takvi su Hrvati,licemjeri hoće sve sebi i nikad im dosta,a kreteni to ne vide ili ne žele da vide:evil,a ako to vide,ništa ne poduzimaju da to promijene,nego se samo tome nastoje prilagoditi??!!
Umjesto da ruše sistem,oni mu se prilagođavaju??!!
Tada su mi se Hrvati još više zgadili
S druge strane,Slovenci,koji su imali "čistu" situaciju su jedini od svih donekle profitirali.
No,oni se daleko više drže zajedno od Srba,a od Hrvata da ne i govorimo
Tako,kad rezimiram i zaključim,prve asocijacije i osjećaji kod mene danas kad se sjetim Hrvata i Srba,nakon svega su:gađenje,gnušanje i prijezir popraćen sa izvjesnom razinom(nivoom):bijesa(srdžbe),ljutnje i odvratnosti zbog njihovog:licemjerstva,kretenizma te nepravde(nepoštenja)
O Muslimanima(Bošnjacima),Makedoncima,Crnogorcima i Slovencima,nasuprot ovima,gore spomenutima,sve najbolje
Dakle,da zaključimJugoslavijuje razbila hrvatska uskogrudnost u neprihvaćanju jugoslavenske ideje
(4 milijuna Hrvata nego 22 milijuna Jugoslavena,što je po meni čisti kretenizam i idiotizam:P,imajući u vidu da tako nisu razmišljala:njemačka,talijanska,engleska,francuska,španjolska,američka i druga plemena kad su se stapala u jednu:jaču,veću i moćniju naciju i vrijeme je pokazalo i dokazalo tko je bio u pravu:idea,kao i srpska nametljivost u vidu prihvaćanja te ideje kao i njihova rukovodećeg položaja u njoj.
Dakle(veliko):srpski,hrvatski i albanski nacionalizam su uništili Jugoslaviju uz svesrdnu pomoć katoličke i pravoslavne crkve koje nisu radile niti malo na jugoslavenskoj ideji kao npr.njemačka katolička i protestantska crkva na njemačkoj ideji te stranaca,naročito:SAD,Njemačka i Vatikan.
To,je dobro netko primijetio u pogledu crkava,a i u pogledu naše "ljubavi" za međusobnim dijeljenjima
Makedonci i Muslimani(Bošnjaci) te Crnogorci i Slovenci tome nisu kumovali!
Ona dva prvospomenuta naroda su zaslužila da ih stranci podjarme,kao što jesu,kao i što će,pa će se valjda (pri)sjetiti kako im je bilo dok su bili zajedno:jači i veći,priznatiji i cijenjeniji
Tko me zna,zna da sam "bez dlake na jeziku",a tko me ne zna,sada će me upoznati
Da,napomenem unaprijed,kad budem govorio o našim narodima,to ne znači da generaliziram i steoretipiziram(česta pogreška) ,već da iznosim neke karakteristike istih što se tiče karaktera i mentaliteta i datih okolnosti
Naravno,da ima iznimaka(izuzetaka) kojih bi bilo još daleko više u normalnim okolnostima,za razliku od tadašnjih nenormalnih
Dakle,jugoslavenska ideja je nastala u 19 stoljeću najviše kod Slovenaca i Hrvata(Cesarec,Štrosmajer,Demeter,Drašković,Trumbić,Radić…)više nego kod Srba i Crnogoraca npr.
Zašto?
Vrlo jednostavno,Srbi i Crnogorci su imali svoje države tada,doduše kraljevine,no ipak kakve takve domovine,pa zato i nisu bili u početku(na kraju su oni bili ti koji su bili "nabrijani" ) toliko "nabrijani" na jugoslavensku ideju kao ovi gorespomenuti.
No,kad su je prihvatili,krivo su je interpretirali i krivo nametnuli u prvoj Jugoslaviji(kraljevina i prevlast jednog naroda),što je uzrokovalo velike:frustracije,razočarenje,bijes i otpor kod ostalih naroda,pogotovo,tada nepriznatih,Muslimana(Bošnjaka) i Makedonaca te prisilno sa Srbima asimiliranih Crnogoraca.(zato,i pripadnici ova tri naroda,posebno,ovi prvi,štuju više Tita i SFRJ,od ova ostala tri)
zahvaljujući:požrtvovnosti,hrabrosti i genijalnosti druga Tita ,sve je to prevladano i stvorena je nova Jugoslavija,ravnopravna i nadasve socijalna i humana zajednica sviju njenih naroda i narodnosti
Velike povijesne promjene 90-ih nastale urušavanjem SSSR-a i istočnog bloka socijalističkih i komunističkih zemalja zbog ljudske:izdaje,pohlepe(gramzivosti),gluposti te nadasve pokvarenosti i egoističnosti te materijalizmu i licemjernosti KP SSSR i SKJ,kao i hipnotiziranošću ljudi i građana sa socijalističko-komunističkog Istoka lažnim raskošem i sjajem kapitalističkog Zapada,dovela je do urušavanja cijelog tadašnjeg sistema.
Dakle,nije njima smetala Jugoslavija kao Jugoslavija(je onim bolesnicima poput ustaša koji mrze Srbe samo zato što su Srbi i četnika koji mrze Hrvate samo zato što su Hrvati,a svugdje ima i dobrih i zlih ljudi,negdje više,nedje manje,a čovjek kad je čovjek može biti i Eskim,kad je govno,može biti i moj rođeni:brat,sin,roditelj,bračni drug…),već SOCIJALISTIČKA Jugoslavija!
Nije bilo šanse tada da Jugoslavija,opstane kao socijalistička zemlja,ali je bilo šanse da opstane kao jedna cjelina,pa makar i konfederalna,ali to nije bilo moguće zahvaljući ponajviše njenom dvostrukom remetilačkom faktoru tj.međusobno opsjednutimSrbima i Hrvatima.
Htjeli mi priznati ili ne,ako ne sve,onda zasigurno većina stvari u životu je bazirana na koristi i interesu,kako na razni pojedinaca(znate onu "Ljubav" ide kroz želudac"),grupa,tako na razini i naroda.
Korist i interes koja je tjerala Hrvate i Slovence da nađu utočište iz situacije okupiranosti i podložnosti Austro-ugarskoj monarhiji u zagrljaj,tada,slobodnoj braći Srbima i Crnogorcima od agresivnih i posesivnih susjeda,tako ih je i ta interes i korist i odvlačila od ostalih južnih Slavena,kada susjedi više nisu bili agresivni i posesivni kao prije.
Drugim riječima,Hrvati i Slovenci su Jugoslaviju iskoristili,da se grubo izrazim,kao kondom(prezervativ) te s novom situacijom više nisu htjeli dijeliti sudbinu i svoja dobra sa ostalim južnim Slavenima izdavši na taj način SFRJ
To se posebno odnosi na moje sunarodnjake Hrvate budući da Hrvatska ima najveće resurse od svih Južnih Slavena!(brončano vrijedne planine,srebrno vrijednu Slavoniju,te zlata vrijedan Jadran,tj.njegov većinski dio),te to nisu više htjeli dijeliti sa ostalim južnim Slavenima(Srbima,Muslimanima,Makedoncima…a danas,btw.dijele,bolje rečeno,podijelili su,rasprodavši sve hotele i prodavajući zemljišta i kuće na tom istom Jadranu:Talijanima,Englezima,Nijemcima,Amerikancima,Madžarima koji tu uvode svoja pravila i norme ponašanja te naseljavaju se mijenjajući demografsku sliku nekih područja,tako da npr.gradonačelnici nekih manjih mjesta na Jadranu postaju stranci,te više to nisu Hrvati ).
Dobro,ako su se već htjeli odvojiti,mogli su to učiniti postepeno i dogovorno(kao npr.Slovaci) i ne na silu i prijevaru sotonizirajući i izazivajući JNA kao i Srbe prikazivavši ih srbočetnicima,u čemu je HTV,prednjačio(kao što je i RTS Hrvate sotonizirao nazivajući ih ustaškim zverima) i na taj način je stvorena manipulativna podloga za mržnju i rat
Dakle za Slovence i Hrvate,Jugoslavija da,kad je to bilo korisno,a ne kad više nije bilo te koristi (uostalom,i Slovenci su javno,rekli da im Juga više nije u interesu,bar iskreno,za razliku od neiskrenih Hrvata),i onda još u Ustav ugraditi klauzulu,da mogu sve asocijacije doći u obzir osim Jugoslavije.
PRVO RUŠITI PODMUKLO JEDNU DRŽAVU U KOJU PRETHODNO ŽELIŠ DA UĐEŠ,A POTOM JE OGADITI I PROGLASITI KAŽNJIVOM OPASNOŠĆU,VRHUNAC JE LICEMJERSTVA
Nadasve:ljigavo,gnjusno i licemjerno.
Tada su mi se Hrvati zgadili
S druge strane,Srbi kao većinski narod i kao narod kojeg je dosta živjelo u BiH te u Hrvatskoj,posebno u području Krajine,nikako to nije mogao prihvatiti,ni miran raspad Jugoslavije,a kamoli krvav raspad.
Srbi su imali,opsesiju da žive svi zajedno u jednoj državi,i ta opsesija ih je toliko obuzela da su totalno izgubili busolu(kompas),što je i djelomično razumljivo,imajući u vidu ponašanje braće:roll,i da su išli na silu spriječiti isto tako na silu odvajanje "braće",
JEDNI SE NA SILU HTJELI ODVOJITI(SLOVENCI I HRVATI),A DRUGI IH NA SILU HTJELI ZADRŽATI(SRBI I CRNOGORCI)-DA NIJE BILO TRAGIČNO,BILO BI KOMIČNO
pogotovo Hrvata,i onda udri onda po njima bombama i raketama,iz nekad,zajedničkog vojnog arsenala,koji smo svi skupljali i koji nas je treba,zapravo,štititi od vanjskih neprijatelja!
Srbi,uvidjevši da od Juge,nema ništa,pustili su Sloveniju izdavši na taj način SFRJ da ode iz Juge,zato što je ona bila kompaktna,što se tiče nacionalnosti,jer su 90% stanovništva činili Slovenci,ali Hrvatsku nisu htjeli pustiti,zbog Krajine,ali i Jadrana.
Tada su mi se Srbi zgadili
Pogledavši granice Hrvatske i Srbije,i laiku je jasno da one nisu normalne i prirodne:roll i da im fali(nedostaje) još teritorija za doseći normalu.
A taj teritorij je naravno,BiH
Zato i jesu Muslimani(Bošnjaci) bili grčevito za Jugu jer im je bilo u interesu (kao i npr.Makedoncima zbog posesivnih susjeda i previše-razmanažajuće albanske manjine koja prijeti kosovizacijom Makedonije:shock),opet,taj interes,:roll,da ona opstane,jer su znali,da će se njenim raspadom Hrvati okrenuti Zagrebu i Hrvatskoj kao svojoj novoj domovini,a Srbi("Srbija u srcu,Bosna na k****”kako govore mnogi od njih:roll)i Srbiji i Beogradu kao svojoj novoj domovini
To se je i,naposljetku,desilo,budući da kod Hrvata i Srba nije bio tada razvijen,a nije ni sada osjećaj pripadnosti BiH.
I zato npr.ne mogu nikako prihvatiti niti shvatiti ocjene druga Vuka kada za rat u BiH najviše optužuje Aliju Izetbegovića i SDA-a,budući da daleko veću odgovornost od njega snosi Mate Boban i HDZ-e,a još veću SDS i Radovan Karadžić.
Sve da je i Alija prihvatio onaj famozni plan o kojem si govorio o podjeli BiH na kantone,čisto sumnjam da bi to Hrvati(pogotovo oni iz Hercegovine,koji su se već vidjeli kao dio Hrvatske,navijajući da Sarajevo padne,a bosanske Hrvate,tko j***) i Srbi prihvatili,iz gore spomenutih razloga.
To je bilo samo "bacanje prašine u oči i kupovina vremena i iluzija" od strane Srba i Hrvata naspram Muslimana(Bošnjaka).
Uostalom,toliko je bilo primirja vatre,koja su prekršena,a služila su samo za pregrupiranje vojski.
Krenuvši na Muslimane(Bošnjake) koji su im smetali u njihovim planovima,narod koji nije htio niti miran,a kamoli krvav raspad Juge,za razliku od Hrvata koji su to htjeli,tada su mi se Srbi još više zgadili.
I što je onda preostalo Muslimanima(Bošnjacima) nego da pozovu "daleke pretke" iz ostalih muslimanskih zemalja u pomoć u odbrani!
Dođoše mudžahedini,i činiše još gora zvjerstva od četnika i ustaša zajedno.
AKCIJA STVARA REAKCIJU!
Rat u BiH je izazvao secesionizam Hrvata,a radikalizaciju Muslimana(Bošnjaka) je izazvala agresija Srba na njih
Suludo je,po meni bilo Hrvatskoj odvajanje,pored takvih granica(kifla-kroasan,bumerang),koji je još tanji i još kraći za Krajinu,a niti Srbija nema baš neke granice
Razlika između Krajine i republike srpske je ogromna!
Kao prvo,Krajina je postojala u povijesti,kao ZAJEDNIČKA obrambena regija Hrvata i Srba protiv Turaka te sam njen naziv je neutralan i neisključujući po tamošnje narode!
S druge strane,republika srpska,nikad nije u povijesti postojala,te sam njen naziv je subjektivan(direktan,izravan,neposredan) i isključujući,štoviše nacionalistički i šovinistički po ostale tamošnje narode!
Kao drugo,u Krajini su živjelin većinom Srbi,dok su u republici srpskoj živjeli i Srbi i Hrvati i Muslimani(Bošnjaci)!
Problem Krajine,kao prostora gdje su Srbi bili u većini i gdje nisu htjeli izaći iz Juge već ostati u njoj ne želivši biti u Hrvatskoj,što zbog straha što zbog nesimpatija,je bio taj što se je ona nalazila u prostoru Hrvatske,koji je bio i međunarodno priznat.
J*****,granice,te proklete granice(dobro ih je EU ukinula:) ),su takve kakve su i rasprave tipa Krajina je nekad bila srpska,Boka Kotorska hrvatska,su beskorisne i bespotrebne i na razini onih infatilnih(dječjih) tipa: ja imam veći k****od tebe,moj tata ima bolji auto od tebe,što je prije bilo,kokoš ili jaje…
Za vrijeme rata u Hrvatskoj,dok su jedni ratovali i ginuli za nju,drugi,koji su ih gurnuli u to,su je bespoštedno i besramno pljačkali i opljačkali osiguravši sebi i svojima kao i svojim budućim pokoljenjima neslućena bogatstva,dok su drugima,ostale,doslovno(bukvalno)njihove gaće.
I što je najtragičnije,ljudi se nisu zbog toga otvoreno pobunili,a opljačkali ih nisu niti Srbi niti Slovenci niti Bošnjaci(Muslimani) niti Talijani niti Englezi niti Nijemci već njihovi-Hrvati?!
A mogli su građani Hrvatske i Hrvati živjeti u blagostanju(a živimo na prosjačkom štapu),s obzirom na sve resurse s kojima Hrvatska obiluje,ali ne,takvi su Hrvati,licemjeri hoće sve sebi i nikad im dosta,a kreteni to ne vide ili ne žele da vide:evil,a ako to vide,ništa ne poduzimaju da to promijene,nego se samo tome nastoje prilagoditi??!!
Umjesto da ruše sistem,oni mu se prilagođavaju??!!
Tada su mi se Hrvati još više zgadili
S druge strane,Slovenci,koji su imali "čistu" situaciju su jedini od svih donekle profitirali.
No,oni se daleko više drže zajedno od Srba,a od Hrvata da ne i govorimo
Tako,kad rezimiram i zaključim,prve asocijacije i osjećaji kod mene danas kad se sjetim Hrvata i Srba,nakon svega su:gađenje,gnušanje i prijezir popraćen sa izvjesnom razinom(nivoom):bijesa(srdžbe),ljutnje i odvratnosti zbog njihovog:licemjerstva,kretenizma te nepravde(nepoštenja)
O Muslimanima(Bošnjacima),Makedoncima,Crnogorcima i Slovencima,nasuprot ovima,gore spomenutima,sve najbolje
Dakle,da zaključimJugoslavijuje razbila hrvatska uskogrudnost u neprihvaćanju jugoslavenske ideje
(4 milijuna Hrvata nego 22 milijuna Jugoslavena,što je po meni čisti kretenizam i idiotizam:P,imajući u vidu da tako nisu razmišljala:njemačka,talijanska,engleska,francuska,španjolska,američka i druga plemena kad su se stapala u jednu:jaču,veću i moćniju naciju i vrijeme je pokazalo i dokazalo tko je bio u pravu:idea,kao i srpska nametljivost u vidu prihvaćanja te ideje kao i njihova rukovodećeg položaja u njoj.
Dakle(veliko):srpski,hrvatski i albanski nacionalizam su uništili Jugoslaviju uz svesrdnu pomoć katoličke i pravoslavne crkve koje nisu radile niti malo na jugoslavenskoj ideji kao npr.njemačka katolička i protestantska crkva na njemačkoj ideji te stranaca,naročito:SAD,Njemačka i Vatikan.
To,je dobro netko primijetio u pogledu crkava,a i u pogledu naše "ljubavi" za međusobnim dijeljenjima
Makedonci i Muslimani(Bošnjaci) te Crnogorci i Slovenci tome nisu kumovali!
Ona dva prvospomenuta naroda su zaslužila da ih stranci podjarme,kao što jesu,kao i što će,pa će se valjda (pri)sjetiti kako im je bilo dok su bili zajedno:jači i veći,priznatiji i cijenjeniji
"DAN DRUGE JUGOSLAVIJE-ZNAČAJ 29.NOVEMBRA"
"DAN DRUGE JUGOSLAVIJE-ZNAČAJ 29.NOVEMBRA"
"Ove godine,prvi put posle skoro šest decenija,ne obeležava se 29. novembar.
Nova vlast je ukinula taj dan kao "komunistički praznik".
I bivši režim je pokušavao da se oslobodi podsećanja na dan kada je proglašena republika i na sve što su predstavljali tada proklamovani ideali,ali se nije usudio da stvar dovede do kraja.
29. novembar 1943. godine je u Jajcu (Bosna i Hercegovina) proglašena druga Jugoslavija.
To je veliki dan za jugoslovenske i balkanske narode.
Potom je ukinuta monarhija i postavljeni su temelji prve radničke države na ovim prostorima.
Prva oficijalno multinacionalna,multikonfesionalna,multijezička socijalistička država na Balkanu i šire.
Partizanski pokret predstavljao je najviše dostignuće viševekovne borbe južnoslovenskih naroda za oslobađanje od imperijalističkih sila i zajednički život.
On je u herojskoj borbi uspeo da pobedi sve reakcionarne snage:četnike, ustaše,nemačke i italijanske imperijaliste.
Taj pokret je pobedio i time je izbegnuto uspostavljanje monarhističko-vojne diktature slične onoj u posleratnoj Grčkoj.
Za to partizanima pripada istorijska zasluga i mi poštujemo partizanski pokret i 29. novembar.
Pa ipak,mi osuđujemo birokratski degenerisan SKJ koji je sledeći pogrešnu politiku činio greške i faktički odškrinuo vrata za ono što će se desiti početkom devedesetih.
Svakako,progresivan potez SKJ-a bio je odvajanje od istočnog bloka i sovjetskog staljinizma.
Ali sa druge strane, taj režim je sprovodio sopstvenu verziju "socijalizma u jednoj državi".
Na primer on je,zarad dobrih odnosa sa zapadnim silama,poput Moskve uskratio pomoć grčkim partizanima u Grčkom građanskom ratu od 1946-1949.
SKJ je morao pomoći grčkim saborcima vojno i materijalno čime bi bili stvoreni uslovi za stvaranje Balkanske Socijalističke Federacije.
SKJ je imao šansu da proširi revoluciju - tako bi novembar bio samo prvi korak ka stvaranju Balkanske Federacije koju bi sačinjavali pored Jugoslavije,Grčka,Albanija,Bugarska, a vremenom bi im se sigurno priključio proleterijat još neke okolne zemlje.
SKJ nije širio revoluciju i to je dovelo do propasti i one države koju je stvorio.
Mala Jugoslavija je uvek morala da balansira između dva naizgled suprotstavljena bloka.
Jugoslavija je bila primorana da igra diplomatske igre.
Očigledan dokaz ovakve politike bilo je i odbijanje SKJ-a da podrzi Severnu Koreju protiv imperijalizma,čime se automatski stavila na stranu zapadnih sila.
SKJ je dopustio da jugoslovenskim društvom zavlada birokratija a ne radnička klasa.
On je dozvolio svojim birokratama da sprovode samovolju u preduzećima.
U praksi samoupravljanje nikada nije sprovedeno.
Radnici su sistematski depolitizovani a sva vlast se skupila na vrhu.
SKJ je primenjivao staljinističke metode - vršio represiju i slao na Goli Otok mnoge komuniste koji su se protivili ovakvoj politici i ukazivali na greške SKJ - a pod izgovorom Informbiroa.
Zbog ovoga politiku SKJ-a možemo s pravom nazvati jednim blažim oblikom staljinizma.
Mi ne sporimo da je stvaranje SFRJ-a bilo korak napred u odnosu na tadašnji model staljinizma u SSSR-u.
Da je imala pravilno političko vođstvo,tadašnja Jugoslavija je mogla nastaviti sa širenjem revolucije,stvoriti Balkansku Federaciju koja bi mogla stvoriti alternativu istočnom bloku ,parirati mu i vremenom raditi na širenju revolucije ka Evropi i voditi borbu protiv staljinizma u istočnoj Evropi.
Međutim,ideološka degeneracija SKJ i državne birokratije dovela je do udaljavanja od planske privrede,razvijanja koncepta "tržišnog socijalizma" kao i jačanja regionalnih birokratija koje su svoje uporište tražile u nacionalizmu,a što je neminovno vodilo ka restoraciji kapitalizma i građanskom ratu.
I tako,početkom devedesetih,sa geografske karte nestaje druga Jugoslavija koja se pre svega raspala zbog:
1) Kolapsa staljinizma istočnog bloka - posle toga zapad je izvršio ogroman pritisak da se ukine planska privreda i monopol državne svojine i u Jugoslaviji,i to je uradio podržavajući lokalne nacionalizme kao najsigurniji način da se obavi posao.
2) Korumpirane birokratije koja prihvata nacionalizam (i time postaje samo poluga u rukama imperijalista) i teži ka tome da postane nova posednička klasa i stvara uslove za dalje promene.
Tako je nestala zemlja koja je i dalje u srcima ljudi starije i srednje generacije u svim novonastalim državama.
U novonastalim državama nigde nije stvorena partija koja će se boriti za oživljavanje humanističkih ideala zajedničkog života jugoslovenskih naroda,solidarnosti,ravnopravnosti i i za stvaranje socijalističkog društva, a kamoli za proširivanje na Socijalističku Balkansku Federaciju.
U tim državama na "levici" obitavaju uglavnom reformističke,socijal-demokratske partije.
"Komunističke" partije koje su stvorene su uglavnom marginalne i predstavljaju zaostavštinu raznih oblika staljinizma a dosta njih je mutiralo u otvoreni reformizam.
Jedini način da krenemo napred je stvaranje revolucionarne radničke partije koja bi se borila za ujedinjenje naroda Balkana pod Socijalističkom Federacijom.
Ta partija mora biti anacionalna,anti-staljinistička,istinski socijalistička - zasnovana na bogatoj zaostavštini Marksa,Engelsa,Lenjina,Trockog,Roze Luksemburg,Dimitrija Tucovića i ostalih velikana svetskog radničkog pokreta.
Srećan dan republike svim borcima NOB-a,svima kojima je stara Jugoslavija još uvek u srcima i posebno svim komunistima širom bivše SFRJ."
"ŽIVEO SOCIJALIZAM!
DO KONAČNE POBJEDE!
NIKOLA
"Ove godine,prvi put posle skoro šest decenija,ne obeležava se 29. novembar.
Nova vlast je ukinula taj dan kao "komunistički praznik".
I bivši režim je pokušavao da se oslobodi podsećanja na dan kada je proglašena republika i na sve što su predstavljali tada proklamovani ideali,ali se nije usudio da stvar dovede do kraja.
29. novembar 1943. godine je u Jajcu (Bosna i Hercegovina) proglašena druga Jugoslavija.
To je veliki dan za jugoslovenske i balkanske narode.
Potom je ukinuta monarhija i postavljeni su temelji prve radničke države na ovim prostorima.
Prva oficijalno multinacionalna,multikonfesionalna,multijezička socijalistička država na Balkanu i šire.
Partizanski pokret predstavljao je najviše dostignuće viševekovne borbe južnoslovenskih naroda za oslobađanje od imperijalističkih sila i zajednički život.
On je u herojskoj borbi uspeo da pobedi sve reakcionarne snage:četnike, ustaše,nemačke i italijanske imperijaliste.
Taj pokret je pobedio i time je izbegnuto uspostavljanje monarhističko-vojne diktature slične onoj u posleratnoj Grčkoj.
Za to partizanima pripada istorijska zasluga i mi poštujemo partizanski pokret i 29. novembar.
Pa ipak,mi osuđujemo birokratski degenerisan SKJ koji je sledeći pogrešnu politiku činio greške i faktički odškrinuo vrata za ono što će se desiti početkom devedesetih.
Svakako,progresivan potez SKJ-a bio je odvajanje od istočnog bloka i sovjetskog staljinizma.
Ali sa druge strane, taj režim je sprovodio sopstvenu verziju "socijalizma u jednoj državi".
Na primer on je,zarad dobrih odnosa sa zapadnim silama,poput Moskve uskratio pomoć grčkim partizanima u Grčkom građanskom ratu od 1946-1949.
SKJ je morao pomoći grčkim saborcima vojno i materijalno čime bi bili stvoreni uslovi za stvaranje Balkanske Socijalističke Federacije.
SKJ je imao šansu da proširi revoluciju - tako bi novembar bio samo prvi korak ka stvaranju Balkanske Federacije koju bi sačinjavali pored Jugoslavije,Grčka,Albanija,Bugarska, a vremenom bi im se sigurno priključio proleterijat još neke okolne zemlje.
SKJ nije širio revoluciju i to je dovelo do propasti i one države koju je stvorio.
Mala Jugoslavija je uvek morala da balansira između dva naizgled suprotstavljena bloka.
Jugoslavija je bila primorana da igra diplomatske igre.
Očigledan dokaz ovakve politike bilo je i odbijanje SKJ-a da podrzi Severnu Koreju protiv imperijalizma,čime se automatski stavila na stranu zapadnih sila.
SKJ je dopustio da jugoslovenskim društvom zavlada birokratija a ne radnička klasa.
On je dozvolio svojim birokratama da sprovode samovolju u preduzećima.
U praksi samoupravljanje nikada nije sprovedeno.
Radnici su sistematski depolitizovani a sva vlast se skupila na vrhu.
SKJ je primenjivao staljinističke metode - vršio represiju i slao na Goli Otok mnoge komuniste koji su se protivili ovakvoj politici i ukazivali na greške SKJ - a pod izgovorom Informbiroa.
Zbog ovoga politiku SKJ-a možemo s pravom nazvati jednim blažim oblikom staljinizma.
Mi ne sporimo da je stvaranje SFRJ-a bilo korak napred u odnosu na tadašnji model staljinizma u SSSR-u.
Da je imala pravilno političko vođstvo,tadašnja Jugoslavija je mogla nastaviti sa širenjem revolucije,stvoriti Balkansku Federaciju koja bi mogla stvoriti alternativu istočnom bloku ,parirati mu i vremenom raditi na širenju revolucije ka Evropi i voditi borbu protiv staljinizma u istočnoj Evropi.
Međutim,ideološka degeneracija SKJ i državne birokratije dovela je do udaljavanja od planske privrede,razvijanja koncepta "tržišnog socijalizma" kao i jačanja regionalnih birokratija koje su svoje uporište tražile u nacionalizmu,a što je neminovno vodilo ka restoraciji kapitalizma i građanskom ratu.
I tako,početkom devedesetih,sa geografske karte nestaje druga Jugoslavija koja se pre svega raspala zbog:
1) Kolapsa staljinizma istočnog bloka - posle toga zapad je izvršio ogroman pritisak da se ukine planska privreda i monopol državne svojine i u Jugoslaviji,i to je uradio podržavajući lokalne nacionalizme kao najsigurniji način da se obavi posao.
2) Korumpirane birokratije koja prihvata nacionalizam (i time postaje samo poluga u rukama imperijalista) i teži ka tome da postane nova posednička klasa i stvara uslove za dalje promene.
Tako je nestala zemlja koja je i dalje u srcima ljudi starije i srednje generacije u svim novonastalim državama.
U novonastalim državama nigde nije stvorena partija koja će se boriti za oživljavanje humanističkih ideala zajedničkog života jugoslovenskih naroda,solidarnosti,ravnopravnosti i i za stvaranje socijalističkog društva, a kamoli za proširivanje na Socijalističku Balkansku Federaciju.
U tim državama na "levici" obitavaju uglavnom reformističke,socijal-demokratske partije.
"Komunističke" partije koje su stvorene su uglavnom marginalne i predstavljaju zaostavštinu raznih oblika staljinizma a dosta njih je mutiralo u otvoreni reformizam.
Jedini način da krenemo napred je stvaranje revolucionarne radničke partije koja bi se borila za ujedinjenje naroda Balkana pod Socijalističkom Federacijom.
Ta partija mora biti anacionalna,anti-staljinistička,istinski socijalistička - zasnovana na bogatoj zaostavštini Marksa,Engelsa,Lenjina,Trockog,Roze Luksemburg,Dimitrija Tucovića i ostalih velikana svetskog radničkog pokreta.
Srećan dan republike svim borcima NOB-a,svima kojima je stara Jugoslavija još uvek u srcima i posebno svim komunistima širom bivše SFRJ."
"ŽIVEO SOCIJALIZAM!
DO KONAČNE POBJEDE!
NIKOLA
"GDJE SI TO BIO,SINE MOJ?"
"GDJE SI TO BIO,SINE MOJ?"
"Nas najviše boli dolazak kući, a to smo primijetili i kod veterana iz:Srbije, Crne Gore,BiH te Hrvatske-zatekli smo stanje da se netko bogatio,dok smo mi ratovali,ginuli za ideologiju,za nekoga,za šta…
Tako govori Ivica,a onda mikrofon uzima Nebojša i kaže:
"Bio sam na raznim ratištima u Hrvatskoj,uvjeren da branim SFRJ.
Ispraćani smo tada kao heroji,a kasnije su se ljudi koji su zagovarali rat,ograđivali od svega.
Više puta spominjani licemjerni političari i birokrati koji se "okreću kako vjetar puše"
Bivši hrvatski dragovoljac Ivica je danas glavni tajnik udruge razvojačenih hrvatskih branitelja Domovinskog rata,a bivši srpski dobrovoljac Nebojša danas je predsjednik ratnih veterana Srbije.
Nekad na suprotnim stranama,Ivica i Nebojša danas sjede jedan do drugoga na javnim tribinama širom bivše Jugoslavije i govore o svojim postratnim mukama i nastojanjima da se uklope u civilni život.
Govorimo o seriji tribina:
"Učesnici rata kao graditelji mira"
koje organizira srpski centar za traumu Društvo za zaštitu mentalnog zdravlja ratnih veterana i žrtava ratova na prostorima nekadašnje Jugoslavije 1990-ih koje je uz potporu misije OESS-a pokrenulo nekoliko psihijatara i psihologa,što je zasad rezultiralo knjigom naslova:
"Gdje si bio,sine moj?"
koja opisuje traume pripadnika svih zaraćenih strana.
Na tim tribinama se okupljaju ratni veterani iz:Hrvatske,Srbije i BiH koji pokušavaju razumjeti jedni druge ne bi li im to razumijevanje pomoglo da shvate porijeklo naknadnog kaosa koji ih razara.
Jer,suština PTSP-a(Post-treumatski stresni poremećaj) je ista,neovisno od toga je li ratnik bio u poraženoj ili pobjedničkoj vojsci.
Ovi ljudi žele znati:tko ih je,zašto i kako potaknuo da mrze i ratuju,a onda ih postavio s preteškim bremenom ratnog naslijeđa,da se koprcaju kao ozlijeđene zvijeri,a ne ljudi koji su dali najviše šta su mogli-svoju mladost,za šta,pitaju se?"
DAMIR PILIĆ
"Živjeti dobro,a što manje raditi",ruku na srce ,životni moto je većine nas.
Rad,bez obzira što oplemenjuje ,on umara i "troši" čovjeka,pogotovo fizički rad ,ali i umni.
Upravo zbog tih razloga,rad su "pametni" pojedinci i narodi htjeli prebaciti na one "glupe" .
Na internacionalnom novou to se je vrlo lako postizalo ,dovoljno je bilo uprijeti prstom na one drugačije:vjere,rase,nacije i preljevanje njihova bogatstva u "naše" je moglo teći bez problema,dok su stvari na nacionalnom nivou išle malo teže,no ne odveć suviše teško budući da je konstanta ljudska ponašanja odvajkada(oduvijek) bila ulizivanje i strah sirotih naspram bogatih i iz te činjenice može(mo) (se) dosta toga zaključiti
I taj sistem "čobana" i "ovaca" je trajao sve do pojave prve radničke države u povijesti planeta Zemlje-Socijalističke federativne republike Jugoslavije.
Nije teško zaključiti da su se "čobani" pobojali da bi se "ovce" i iz drugih zemalja mogle osokolit i zbaciti sa tisućugodišnjeg jarma potomke nekadašnjih robovlasnika i feudalaca,današnje kapitaliste iliti buržuje.
A,to bi bila katastrofa za "odabrane" da zagrnu rukave i počmu raditi te svoje nježne i čiste ručice uprljaju:znojem,suzama i krvlju mnogih "otpisanih"
Ipak,lijepo je živjeti život "punim plućima" ,a ne životariti i "disati na škrge" ,zar ne?!
Stoga su,uveli i noćnu smjenu u američkom "Topčideru" i zelenim šuškavim novčanicama mamili mnoge "naše" birokrate i političare da naprave jedan poslić za njih.
A,oni gorespomenuti,navikli na nerad i javašluk ,ne znajući šta će od sebe od dosade nisu mogli odolit jer im je pomisao da uštogljeni jednolični kancelarijski posao zamijene,ne za prljavi proizvodni(nisu,tja ludi ),nego za glamurozni uslužni,bila više nego primamljiva.
Nažalost ,poslić je uspješno obavljen,ali postoji jedna caka ,garancija je istekla,a uskoro će i rok upotrebe.
"Nas najviše boli dolazak kući, a to smo primijetili i kod veterana iz:Srbije, Crne Gore,BiH te Hrvatske-zatekli smo stanje da se netko bogatio,dok smo mi ratovali,ginuli za ideologiju,za nekoga,za šta…
Tako govori Ivica,a onda mikrofon uzima Nebojša i kaže:
"Bio sam na raznim ratištima u Hrvatskoj,uvjeren da branim SFRJ.
Ispraćani smo tada kao heroji,a kasnije su se ljudi koji su zagovarali rat,ograđivali od svega.
Više puta spominjani licemjerni političari i birokrati koji se "okreću kako vjetar puše"
Bivši hrvatski dragovoljac Ivica je danas glavni tajnik udruge razvojačenih hrvatskih branitelja Domovinskog rata,a bivši srpski dobrovoljac Nebojša danas je predsjednik ratnih veterana Srbije.
Nekad na suprotnim stranama,Ivica i Nebojša danas sjede jedan do drugoga na javnim tribinama širom bivše Jugoslavije i govore o svojim postratnim mukama i nastojanjima da se uklope u civilni život.
Govorimo o seriji tribina:
"Učesnici rata kao graditelji mira"
koje organizira srpski centar za traumu Društvo za zaštitu mentalnog zdravlja ratnih veterana i žrtava ratova na prostorima nekadašnje Jugoslavije 1990-ih koje je uz potporu misije OESS-a pokrenulo nekoliko psihijatara i psihologa,što je zasad rezultiralo knjigom naslova:
"Gdje si bio,sine moj?"
koja opisuje traume pripadnika svih zaraćenih strana.
Na tim tribinama se okupljaju ratni veterani iz:Hrvatske,Srbije i BiH koji pokušavaju razumjeti jedni druge ne bi li im to razumijevanje pomoglo da shvate porijeklo naknadnog kaosa koji ih razara.
Jer,suština PTSP-a(Post-treumatski stresni poremećaj) je ista,neovisno od toga je li ratnik bio u poraženoj ili pobjedničkoj vojsci.
Ovi ljudi žele znati:tko ih je,zašto i kako potaknuo da mrze i ratuju,a onda ih postavio s preteškim bremenom ratnog naslijeđa,da se koprcaju kao ozlijeđene zvijeri,a ne ljudi koji su dali najviše šta su mogli-svoju mladost,za šta,pitaju se?"
DAMIR PILIĆ
"Živjeti dobro,a što manje raditi",ruku na srce ,životni moto je većine nas.
Rad,bez obzira što oplemenjuje ,on umara i "troši" čovjeka,pogotovo fizički rad ,ali i umni.
Upravo zbog tih razloga,rad su "pametni" pojedinci i narodi htjeli prebaciti na one "glupe" .
Na internacionalnom novou to se je vrlo lako postizalo ,dovoljno je bilo uprijeti prstom na one drugačije:vjere,rase,nacije i preljevanje njihova bogatstva u "naše" je moglo teći bez problema,dok su stvari na nacionalnom nivou išle malo teže,no ne odveć suviše teško budući da je konstanta ljudska ponašanja odvajkada(oduvijek) bila ulizivanje i strah sirotih naspram bogatih i iz te činjenice može(mo) (se) dosta toga zaključiti
I taj sistem "čobana" i "ovaca" je trajao sve do pojave prve radničke države u povijesti planeta Zemlje-Socijalističke federativne republike Jugoslavije.
Nije teško zaključiti da su se "čobani" pobojali da bi se "ovce" i iz drugih zemalja mogle osokolit i zbaciti sa tisućugodišnjeg jarma potomke nekadašnjih robovlasnika i feudalaca,današnje kapitaliste iliti buržuje.
A,to bi bila katastrofa za "odabrane" da zagrnu rukave i počmu raditi te svoje nježne i čiste ručice uprljaju:znojem,suzama i krvlju mnogih "otpisanih"
Ipak,lijepo je živjeti život "punim plućima" ,a ne životariti i "disati na škrge" ,zar ne?!
Stoga su,uveli i noćnu smjenu u američkom "Topčideru" i zelenim šuškavim novčanicama mamili mnoge "naše" birokrate i političare da naprave jedan poslić za njih.
A,oni gorespomenuti,navikli na nerad i javašluk ,ne znajući šta će od sebe od dosade nisu mogli odolit jer im je pomisao da uštogljeni jednolični kancelarijski posao zamijene,ne za prljavi proizvodni(nisu,tja ludi ),nego za glamurozni uslužni,bila više nego primamljiva.
Nažalost ,poslić je uspješno obavljen,ali postoji jedna caka ,garancija je istekla,a uskoro će i rok upotrebe.
Svima!
Lerotić prihvaća srpsku tezu da Jugoslavija ne odgovara ni Srbiji ni Hrvatskoj i slaže se da Saveznu vladu treba rušiti.
Nakon razgovora s generalima,kratak susret s ministrom vanjskih poslova Budimirom Lončarom.
Po njemu,Savezna vlada hoće transformaciju Jugoslavije u društveni sistem po uzoru na zapadne zemlje.
Toj ideji otpor daju i Srbija i Slovenija i Hrvatska,naravno,zbog različitih interesa.
Vlada priželjkuje smjenu njihovih lidera,uključivši i Slobodana Miloševića.
Rekao sam mu kako ne vidim snage koje bi to mogle izvesti.
Još jednom se je potvrdila i dokazala teza o rušenju Vlade tj.SIV-a(Savezno izvršno vijeće) Ante Markovića od strane hrvatske i srpske političke klike iako je na strani Vlade bio narod i osnovana je Reformska partija Ante Markovića koja bi zasigurno polučila veoma dobre rezultate na izborima na nivou države koji nikada nisu provedeni.
No,da je vrh JNA bio odan idejama koje je neprestano proklamirao,svi podrivači bi bili uhapšeni,a situacija bi se smirila.
A,to koliko su Hrvatska i Srbija današnje "neovisne" države sposobne bez Jugoslavije,to se danas jako dobro vidi i vidjet će se svakim danom sve više.
A,kako stvari stoje,uskoro će,kako kaže Vedrana Rudan-spisateljica iz Rijeke "bez dlake na jeziku" ,biti opet zajedno u vojsci,samo ovaj put neće bit niti prosrpska niti revanšistička prohrvatska nego ulizivačka proamerička.
Činjenica jest...
Činjenica jest,svidjelo se kome ili ne,da su naši narodi ne samo naivni i glupi nego nezahvalni i prokleti (o našim političarima,tim ljigavcima i smradovima koji uništavaju svoje narode dok zapadnoevropski uništavaju bar druge ,ne zaboravite da na forumima imamo i jednog od njih-Uču ,ne trebam ni trošiti riječi )
Tako se odnositi krajnje nezainteresirano prema ostavštini ne samo njihovih roditelja nego i njihovih predaka je krajnje bezobrazno i odvratno.
Rušili su svak na svoj način zajedničku domovinu i sistem u njoj,pa šta se bar onda ne bore za ove državice koje sve više blijede i gube identitet "utapajući" se u novu imperiju EU na pomolu(koju neki "domoljubi sa naše zemlje" propagiraju "u svih 16",a isključuju sa foruma sve one koji kritiziraju "svetu EU" ,naravno financijski stimulirani od iste ,ma šta oni pričali o tom )
Vrijeme je pokazalo kako većinu generacija djece i pogotovo unuka slavnih i požrtvovnih partizana zanima samo vlastito dupe i njihova uža familija i cijelu životnu energiju usmjeravaju u tom pravcu.
A,nikako da skuže ti "kršćani" da će i njima i njihovim "svetim" familijama biti kudikamo bolje ako se svi drže zajedno a ne ako gledaju samo vlastitu guzicu.
Čisto sumnjam da će ikad biti ljigavijih i odvratnijih generacija naših naroda od ovih aktualnih.
Nijemci u u drugom svjetskom ratu procijenili da jedan Nijemac vrijedi 100 Srba.
Evo,ja ću si ovdje uzeti za pravo da kažem otvoreno da jedan pripadnik generacije partizana čak i u poznim(visokim) godinama vrijedi kao 100 pripadnika tzv.djece socijalizma ,a 1000 pripadnika "djece kapitalizma" .
Mislim,koliko god teško bilo,treba "istini pogledat u oči"
Tako se odnositi krajnje nezainteresirano prema ostavštini ne samo njihovih roditelja nego i njihovih predaka je krajnje bezobrazno i odvratno.
Rušili su svak na svoj način zajedničku domovinu i sistem u njoj,pa šta se bar onda ne bore za ove državice koje sve više blijede i gube identitet "utapajući" se u novu imperiju EU na pomolu(koju neki "domoljubi sa naše zemlje" propagiraju "u svih 16",a isključuju sa foruma sve one koji kritiziraju "svetu EU" ,naravno financijski stimulirani od iste ,ma šta oni pričali o tom )
Vrijeme je pokazalo kako većinu generacija djece i pogotovo unuka slavnih i požrtvovnih partizana zanima samo vlastito dupe i njihova uža familija i cijelu životnu energiju usmjeravaju u tom pravcu.
A,nikako da skuže ti "kršćani" da će i njima i njihovim "svetim" familijama biti kudikamo bolje ako se svi drže zajedno a ne ako gledaju samo vlastitu guzicu.
Čisto sumnjam da će ikad biti ljigavijih i odvratnijih generacija naših naroda od ovih aktualnih.
Nijemci u u drugom svjetskom ratu procijenili da jedan Nijemac vrijedi 100 Srba.
Evo,ja ću si ovdje uzeti za pravo da kažem otvoreno da jedan pripadnik generacije partizana čak i u poznim(visokim) godinama vrijedi kao 100 pripadnika tzv.djece socijalizma ,a 1000 pripadnika "djece kapitalizma" .
Mislim,koliko god teško bilo,treba "istini pogledat u oči"
Anti-jenki (citat):"Zalaganje za neku novu jugoslovensku državu više ne bi imalo smisla.
Nakon svega to bi bilo ne samo gubljenje vremena već i čisti kretenizam.
Činjenica je da zajedno nismo mogli.
Činjenica je da smo upropastili dve zajedničke države i da su nas naši međusobni ratovi koštali stotine i stotine hiljada žrtava.
Nova Jugoslavija?
Neka hvala,daleko joj lepa kuća.
Ja ne želim da se za koju deceniju ponovo pohvatamo za vratove što bi se sigurno desilo u slučaju obnove zajedničke države.
Šta da se radi...Bili smo zemlja sa 23 miliona stanovnika,armijom za poštovanje i manje-više solidnom privredom (u poredjenju sa istočnim blokom)ali se to našim narodima nije sviđalo,pa su izabrali drugi put.
Sada imamo državice sa po par miliona stanovnika,kojima svako lupa šamare kako hoće ali šta se može,to je bila volja naroda a volja naroda je ipak neprikosnovena...
Dakle prvom onom koji mi predloži formiranje zajedničke države ja ću lično razbiti nos ali to naravno ne znači da sam protivnik nekih drugih oblika saradnje.
Podržavam i to snažno svaki vid kulturne,sportske ekonomske i političke kooperacije između bivših jugoslovenskih republika.
Put ka pomirenju vodi samo preko snažne saradnje,nikakva izvinjenja dežurnih birokrata tu ne pomažu i što se pre to shvati tim bolje za sve..."
Valteru
Valter (citat):Ova "agonija" nasih gradjana traje medjutim vec predugo i dobija se utisak da se iz nje nece "probuditi".
Ocito je da je covecanstvo osudjeno na propast,zbog svoje niske inteligencije.
Joja
Ljudska povijest od najranijih dana pa do današnjih je dokazala i pokazala da su ljudi nepopravljiva,dakle egoistična i licemjerna bića.
Oni koji su inteligentni,manipuliraju one neinteligentne i žive na njihov račun.
I to je jedina konstanta otkad je svijeta i vijeka sve ostalo(nacija,vjera,rasa,spol)su pričice za malu djecu jer se sve svodi na to tko će raditi("ovce" )a tko će od tog rada profitirati,a neće raditi nego će samo nadgledati i naređivati (čobani" ),razlika je samo u nazivu manipulacije,prije je to bilo sirovo-robovlasništvo,sada je to zamotano u "celofan"-kapitalizam
Jedini period kad to nije bilo i kad su radnici dobro živili je bilo u SFRJ ,i zato su je mračne sile koje vladaju ovim planetom spalile,a ne srušile da ne bi se i druge "ovce" ponijele za tim primjerom.
Današnji "ljudi" su kudikamo inteligentniji od prijašnjih generacija,ali tu inteligenciju "kršćanski" upotrebljavaju samo za vlastitu guzicu iako vrlo vješto glume da nije tako
"Razgovarao sam sa starijim ljudima prije par godina,i kažu mi,da se sjećaju,kao djeca,(prije 60,pa i 70 godina) da su rijeke,velike naše i poznate rijeke,bile onda,puno veće,šire,dakle,masivnije... a sad... sad ih kad je ljetna suša,možete PREGAZITI!
A ni u jesen nisu nešto... preko ljeta po Lici presuše male rječice,koje,vele stari mještani,nikada prije nisu nestajale... sablasno djeluju suha,razna korita... nekako čovjek osjeti... jezu i strah...
Neki znanstvenici zlogugo kažu:
"Idemo ka Marsu!"
Tj. na zemlji se dešavaju procesi koji su Mars (na kojem je nekoć- po znanstvenim dokazima - tekla voda) pretvorili u beživotnu crvenu pustinju... i zanimljivo je da je trenutno i na Marsu - otpoljvanje... tope se zaleđene polarne kape.
U tom ledu je - kisik,odnosno... zrak...
I na nekim drugim planetima sunčeva sustava zamjećeno je - ono što bi mogli naznačiti kao - zatopljenje.
Neki znanstvenici zato vjeruju... da se radi o nekom ogromnom solarnom vremenskom ciklusu!
Ali... to nama nije utjeha.
'Idemo ka Marsu' ne trebaju nam rakete...
Zemlja se definitivno kao živi planet - gasi.
Ima i razlog... već 6000 godina NITKO ovaj stroj ne puni gorivom niti ga navija niti ga obnavlja... a ruši se i razara,iscrpljuje i uništava,truje itd. SVAKODNEVNO... jer na ovom divnom i velikom letećem sustavu... žive drski...crvi u prašini svoje ludosti,gmazovi u blatu svojih izmetina taštine... gamad... koja je vlasniku i graditelju ove letjelice svemirske- kazala "ostavi nas na miru" faktički - "odjebi od nas"
"I mi hoćemo biti bogovi"!
Pa dobro... hadje... da vidimo dokle ćete... reče im Vlasnik..."
"TELEVIZIJA JE HIPNOZA"
"Čovjek već nakon jednog sata gledanja televizije,počinje mijenjati ponašanje,mozak počinje mijenjati frekvenciju rada,k pasivnom hipnotičkom... nakon tri sata gledanja televizije,mozak radi na frekvencijama veoma sličnima kod hipnotiziranih ljudi i filtri svijesti su gotovo isključeni,tako da- "izvanjski sadržaji nekontorlirano prodiru u svijest i podsvijest i mijenjaju ponašanje!"
Sad razumijemo... jedna mala grupa ljudi na ovom planetu,ide žurno naprijed... raste u SLOBODI,oslobađa im Bog um... da sagledaju realnost kakva jest, (i da sve više shvaćaju velike istine i tajne) dok većina odlazi u tamu - bez povratka - hipnozu (kontrola uma od strane zlih političkih okultnih sila svijeta)
Slaven: komentar modifikovan dana: Wed Jan 28, 2009 3:03 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Odgovor
Rakao bih,covek je sve dotle u tami,dok to dopusta.
Nivo inteligencije kao i kucno vaspitanje odredjuju pravac kretanja svakog pojedinca.
Tokom razvoja covek bi trebalo da uvidi sustinske vaznosti u zivotu.
Dali ce covek i da sporovede ono sto smatra da treba da sprovede je isto ovisno o mnogim cinjenicama oko njega.
Jacina karaktera coveka odredjuje u kom pravcu ce da se krece.
Rekao bih:
"Samo zajedno smo jaci".
Dali to svi i shvataju,ce vreme pokazati.
Oni koji to shvate ce nesto preduzeti,oni drugi,ce i dalje "blejati".
Valter
Nivo inteligencije kao i kucno vaspitanje odredjuju pravac kretanja svakog pojedinca.
Tokom razvoja covek bi trebalo da uvidi sustinske vaznosti u zivotu.
Dali ce covek i da sporovede ono sto smatra da treba da sprovede je isto ovisno o mnogim cinjenicama oko njega.
Jacina karaktera coveka odredjuje u kom pravcu ce da se krece.
Rekao bih:
"Samo zajedno smo jaci".
Dali to svi i shvataju,ce vreme pokazati.
Oni koji to shvate ce nesto preduzeti,oni drugi,ce i dalje "blejati".
Valter
Suma sumarum...
Puno je ratova bilo poslije 1945.no jedina država koja je nestala nakon njih bila je Jugoslavija.
Razlog njenoj likvidaciji od strane zapadne aždaje treba tražiti u njenim trima svetim "grijesima"(samoupravljanje,nesvrstani i JNA).
Zakazao je i vojni i politički vrh zemlje koji il je bio izdajnički ,ili nije bio dorastao zadacima i izazovima tadašnjeg vremena.
Razlog njenoj likvidaciji od strane zapadne aždaje treba tražiti u njenim trima svetim "grijesima"(samoupravljanje,nesvrstani i JNA).
Zakazao je i vojni i politički vrh zemlje koji il je bio izdajnički ,ili nije bio dorastao zadacima i izazovima tadašnjeg vremena.
Jugoslavenska iluzija
Anti-Jenki (citat):Nazalost,raspad Jugoslavije je najverovatnije bio neminovan.
Sa jedne strane imali smo Srbe koji su zeleli da stanje vrate na ono od pre 1974,sa druge strane Slovence koji su nedugo nakon Titove smrti poceli da kuju planove o samostalnoj dezeli a sa trece Hrvate i njihov "tisucljetni san".
Nema te asimetricne federacije ili labave konfederacije koja je mogla da ubedi Slovence i Hrvate da se odreknu svog cilja da budu "svoji na svome" kao sto nema te "decentralizacije" koja je mogla da ubedi Srbe da se ne radi o nekakvom "prikrivenom separatizmu".
Dakle situacija je tokom postojanja druge Jugoslavije manje-vise bila ovakva:
Slovenci i Hrvati su stalno i neprekidno,nekad s pravom a nekad ne,insistirali na decentralizaciji i bili su glavni promotori unosenja konfederalnih elemenata u jugoslovenski federalizam.
Razloga za ovakvo ponasanje ima dosta,od onih krajnje ekonomskih (cinjenica je da su i Slovenija i Hrvatske bile razvijenije od ostalih jugo-republika pa su logicno tezile i vecoj ekonomskoj samostalnosti a narocito vecoj kontroli novca),do onih krajnje politickih (zelja za sto je moguce cvrscim uoblicavanjem nacionalnih republika ).
Sa druge strane Srbi su unosenje konfederalnih elemenata uglavnom docekivali na noz smatrajuci da oni "slabe saveznu drzavu i dovode do nepotrebnih blokada saveznih institucija" i jacaju "separatisticke tendencije".
Ne treba zaboraviti ni cinjenicu da je Srbima narocito smetala konfederalizacija same Srbije koja je objektivno posmatrano bila prepuna nelogicnosti i kontradikcija.
Bile su to dve dakle nepomirljive opcije a otvoreni sukob zataskavan je snagom Titovog autoriteta koji je pocetkom sedamdesetih stao na stranu konfederalista cime se,cini se za sva vremena zamerio Srbima.
Nakon Titove smrti sukob se naravno pojacao s tom razlikom sto nije bilo velikog vodje da smiruje strasti i kaznjava neposlusne.
Pravo je cudo sto se SFRJ nije raspala par godina nakon tog sudbonosnog 4.maja 1980 a uzroke verovatno treba traziti u inerciji partijskog aparata,jos uvek snaznom uticaju "NOB generacije" i poslovicnoj balkanskoj lenjosti.
No iluzorno je bilo ocekivati da kad-tad nece doci do sukoba dve opcije pogotovo sto su Srbi postajali sve sumnjicaviji prema "asimetricno federalnim i konfederalnim modelima" smatrajuci da su oni samo nacin kako da Slovenija i Hrvatska dobiju na vremenu i sto bezbolnije izadju iz zajednicke drzave kao i zato sto su i Slovenci i Hrvati sve otvorenije izrazavali zelju da se "razdruze" sa ostalim narodima jugo-federacije a narocito sa Srbima.
E sad,neko ce reci da je trebalo probati sa asimetricnom federacijom ili konfederacijom i verovatno ce biti u pravu ali ipak ne treba biti naivan pa verovati da bi tamo nekakva konfederalna zajednica jugoslovenskih republika ubedila Slovence da se odreknu ideje o potpuno nezavisnoj "dezeli" ili Hrvate da se odreknu "tisucljetnog sna".
Ti narodi su zeleli nezaviznost a jos vise od toga su zeleli da se "razdruze" sa ostalim Juznim Slovenima i nije bilo te sile koja je to mogla da spreci.
Nakon 70 godina zajedničke države:Jugoslaveni su postali,unatoč tomu što bi zajedno bili lakše obranjeni od zapadnih kolonizatora i što ih danas isti povlače za nos što nisu mogli dok je bila zajednička država,veliki:Hrvati,Bošnjaci,Slovenci,Srbi,a glas i volja građana se mora poštovati,ma kako kontraproduktivna bila.
I ne treba biti naivan pa verovati da bi nekakva konfederacija pa uz to jos i labava ubedila Srbe da krajnji cilj Slovenaca i Hrvata nije otcepljenje i da se protiv toga ne treba boriti "jacanjem zajednickih institucija".
Dakle cak i da je doslo do stvaranja te konfederacije stari problemi bi ostali i ona bi se verovatno nedugo nakon svog osnivanja i raspala.
E dobro,desilo se to sto se desilo i pitanje je sta sad?
Da se nekim cudom danas-sutra organizuje referendum o obnovi Jugoslavije ja bi licno bio medju najvecim protivnicima te ideje.
Jednostavno nakon dva pokusaja i dva krvava medjuetnicka rata,nakon svih medjusobnih optuzivanja za eksploataciju,hegemoniju,zivot na tudjoj grbaci,nakon svih preseravanja sa "kulturom" i "junastvom" smatram da bi zaista bio zlocin obnoviti nekakvu zajednicku juznoslovensku drzavu.
Ali to ne znaci da juznoslovenski narodi ne treba da saradjuju medjusobno.
Naprotiv,sto jaca ekonomska,politicka i kulturna saradnja moze samo da im donese koristi.
Naravno za razliku od vremena "zajednicke drzave" sva ta saradnja treba da bude zasnovana pre svega na interesima (prevashodno ekonomskim ali i geopolitickim) i sto ti interesi budu podudarniji to ce i saradnja biti jaca a medjunacionalne napetosti slabije.
PS.
Naravno ne smemo zanemariti ni uticaj Zapada i njegovih obavestajnih sluzbi kao ni zidovskog lobija koji su decenijama predano radili na razbijanju Jugoslavije i koji su nase neosporne unutrasnje razlike i te kako znali da iskoriste...
Zapad je nesumnjivo ogromni krivac za raspad SFRJ.
Zapadnim silama i zidovskom lobiju Jugoslavija je smetala zbog mnogo toga ali dva glavna razloga bila su nesvrstanost (i cinjenica da je Jugoslavija bila lider tog pokreta) i vojno-ekonomska saradnja sa arapskim zemljama i organizacijama ukljucujuci i "problematicne" Libiju i PLO.
Zbog ta dva "smrtna greha" zapadne obavestajne sluzbe i zidovski lobi decenijama su radili Jugoslaviji i Jugoslovenima o glavi.
No,ne treba sada biti neposten pa reci da sva krivica lezi na Zapadu i zidovskom lobiju.
Taman posla.
Da smo mi recimo bili slozni i jedinstveni nista nam ne bi mogli.
Ali mi smo bili mi (neslozni,nejedinstveni i uvek oko necega zavadjeni) sto je spoljni neprijatelj i te kako znao da iskoristi.
Zakljucak:
jesu nam oni radili o glavi ali da smo im i mi pomogli,jesmo...
Slaven: komentar modifikovan dana: Fri Sep 18, 2009 2:33 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Anti-Jenkiju
Anti-Jenki (citat):Zapad je nesumnjivo ogromni krivac za raspad SFRJ.
Zapadnim silama i zidovskom lobiju Jugoslavija je smetala zbog mnogo toga ali dva glavna razloga bila su nesvrstanost (i cinjenica da je Jugoslavija bila lider tog pokreta) i vojno-ekonomska saradnja sa arapskim zemljama i organizacijama ukljucujuci i "problematicne" Libiju i PLO.
Zbog ta dva "smrtna greha" zapadne obavestajne sluzbe i zidovski lobi decenijama su radili Jugoslaviji i Jugoslovenima o glavi.
No,ne treba sada biti neposten pa reci da sva krivica lezi na Zapadu i zidovskom lobiju.
Taman posla.
Da smo mi recimo bili slozni i jedinstveni nista nam ne bi mogli.
Ali mi smo bili mi (neslozni,nejedinstveni i uvek oko necega zavadjeni) sto je spoljni neprijatelj i te kako znao da iskoristi.
Zakljucak
jesu nam oni radili o glavi ali da smo im i mi pomogli jesmo...
Svojedobno je Anti-Jenki se šeretski zapitao zašto su nas naši političari zamajavali(zavaravali)u jedinstvo države i partije
Ljudi naprosto vole zamajavati(zavaravati)jedni druge,oni na višem stupnju svijesti( inteligencije)one na nižem stupnju,"kršćanski" i naadsve viteški nema šta
Možda se odgovor krije u nedavnoj rečenici Radovana Karadžića iz Haaga koji je rekao da su svi bili izmanipulirani od strane Zapada koji je žarko želio raspad SFRJ,a ja nadodajem jer im je ona sa svojim samoupravnim sistemom i nesvrstanima urušavala same temelje njihova postanka na višestoljetnoj pljački svijeta ,a sa JNA,4 vojnom silom im je Jugoslavija smetala u njihovu ostvarivanju imperija koji se sada ostvaruje EU.
Svaka zemlja koja pretendira da bude suverenistička,zapadnom licemjernom ološu koju bi sve htio držati pod svojom šapom smeta
Smetala im je tako SFRJ,smetaju im još uvijek:Sjeverna Koreja,Iran i Venezuela(gomilaju vojne snage oko navedenih država u okupiranim državama okolo ) pa kuju planove da ih unište kao što su i Jugoslaviju.
Oni su znali da nemaju šanse ako nas napadnu,stoga,nakon godina i godina psihičkog i psihološkog proučavanja mentalnog sklopa prosječnog Balkanaca(zato sam isticao više puta da je uz osnove marskizma osnove psihologije trebao biti obvezatan predmet u doba SFRJ )su nam metaforički rečeno bacili kost(obećanja o "suverenim" državama ako srušimo Jugoslaviju)oko koje smo se mi poglođali,a sada nas ovako umorene i iscrpljene međusobnim sukobima uvaljuju u novu SAD-u u kojoj ćemo završiti kao Indijanci u Americi ,a očito da drugo nismo ni zaslužili.
Oni samo čekaju da umru zadnje generacije iz Juge,da im mladi Balkanci i istočnoevropljani(odgojeni na američkim egoističnim filmovima) budu ženske kurve,a muški vojnici(ostali sluge:konobari,kuhari,služavke,sobarice...)u budućem nadolazećem ratu protiv Rusije i Kine i jedni i drugi i treći čipirane životinje koje će ti Sotonini baštinici (zapadnoevropljani )isključiti iz struje" ako budu neposlušni drugim riječima ako budu dostojanstveni.
Balkanski mazohisti i nezahvalnici
milan (citat):SOVJETSKI IMPERIJALIZAM
Vernon Volters je umro pre tri godine kao slavni diplomata.
U svojoj karijeri bio je zamenik direktora CIA a kao ambasador u SR Nemačkoj početkom osamdesetih izazivao je konsternaciju u Stejt Departmentu stalnim najavama da če se dve Nemačke ubrzo ujediniti.
Govorio je četrnaest stranih jezika i po tome bio je apsolutni kuriozitet u svetskoj diplomatiji.
Čitavog života gajio je veliku naklonost i simpatije prema Beogradu koji je više puta i posetio.
Slavoljub Đera Petrović danas je u penziji posle decenija provedenih u jugoslovenskoj diplomatiji.
Anglosaksonski MEGA licemjeri i TURBO lažovi su i "gaijili simpatije" prema Sadamu Huseinu dok im je bio potreban i slabljenju Irana kao i prema talibanima dok im je trebao u slabljenju Rusa.
Kako su im "zahvalili" kasnije kad im više nije bilo potrebno njihovo "prijateljstvo" znamo svi.
Milan (citat):Više od unutrašnjeg luksuza i sagovornike je trebalo da impresioniraju okolnosti razgovora:
Sa američkim oslobodiocem koji tek što je stao na čelo zapadnog vojnog saveza, NATO-a,ne žele da razgovaraju njegovi ideološki istomišljenici nego su sagovornici iz zemlje koja polako postaje ključni faktor američke evropske strategije - iz Titove Jugoslavije.
O ovom susretu postoji i tačan transkript razgovora s kojeg je nedavno u Ajzenhauerovom arhiva skinuta oznaka "strogo poverljivo".
Za Ajzenhauera činjenica da postaje "brat po oružju" ideološkog suparnika bila je zanimljiva i izazovna.
On nije izdržao da ne pita svog jugoslovenskog partnera:
"Ja dolazim iz zemlje demokratskog poretka,poretka u koji i sam duboko verujem.
Vi ste iz komunističke zemlje.
Možete li da zamislite da se vaši vojnici koji su iz vaše,komunističke zemlje,bore rame uz rame sa našim vojnicima protiv sovjetskih vojnika koji su takođe komunisti?".
Popović je umirio Ajzenhauera:
"Doktrinarni razlozi ovde ne igraju nikakvu ulogu
Sovjetski komunizam je imperijalistički",uzvratio je Popović.
Titove partizanske generacije to nisu mogle zamisliti i odbijale su bilo kakvu pomisao na to
Njihova pekmezasta i pičkasta nezahvalna djeca su to počele zamišljati i rastočili se Jugoslaviju sve radi Dinastije i Dalasa u svom sokaku.
A,egocentrični i licemjerno -materijalistični unuci sa pivom i kokainom u jednoj ruci,diplomom u drugoj te k ..... "trećoj ruci " će to uskoro sprovesti u djelo.
milan (citat):*Podmukla *igra*uvlacenja Srbije u NATO,kao vid priznanja Kosova cini nesto jezivo u istoriji Srpskoga naroda...tim cinom,Srbija ugrozava
nacionalnu bezbednost Rusije,tacnije receno sopstvenu.
Srbija,njene vlasti i kolaboranti pravi od sebe *legitimni cilj*...Rusije u odbrani,
ili napadu sve jedno...ukoliko resi da udari prva u preventivnom gestu.
Sve prethodno,i ovo posleednje govori o prstenu oko Rusije fizickom i teritorijalnom tlacenju prijatelja Rusije uz nažalost ucesce kolaborantskih *interesnih* faktora,jajara i kokosara...*
"Prsten" se pravi i oko Kine,a kad Kinezima prekipi,bit će puno gori po Zapad od Rusa. ,a Srbi mogu "zahvaliti" bivšoj braći oko koje su se morali "gubiti vrijeme" oko njihovog zapadnog (sado)mazohizma i 1990-ih kao i 1940-ih dok im je zapad i jednima i drugima stavljao omču oko vrata i prije 70-ak i prije 10-ak godina
Uzroci-posljedice
Gerilac (citat):Uzroci raspada Jugoslavije isključivo su posljedica unutarnjih animoziteta i progresivnog porasta nacionalizma unutar naroda od kojih je ona bila sastavljena.
Nikakava međunarodna zavjera nebi je uspjela srušiti da nije bilo toga,i to je istina
A ako je to tako,onda nema nikakvog smisla raditi na eventualnom novom okupljanju jugoslavenskih naroda u zajedničku državu.
Mislim da su to činjenice,i koliko god one meni prvome,bile gorke i bolne,isto tako su krute i realne.
Narodi bivše Jugoslavije su kroz povjest iskusili sve prednosti i slabosti zajedničkog življenja;zajedno su doživjeli mir i ratove,razdoblja gospodarskog prosperiteta i kriza.Isprobali su centralizam,pa federativni ustroj koji se u datom momentu čak približio konfederaciji.
Isprobali su,dakle,mnoge modele i na kraju se odlučili za rastavu.
Nažalost,njihovu odluku treba prihvatiti.
Vrlo je rašireno vjerovanje da se SFRJ urušila usljed djelovanja raznih stranih obavještajnih službi koje su taj raspad iscenirale i provele.
Možda je takvih rovarenja i bilo,ali nijedna tajna služba nijedne svjetske države nebi bila sposobna razbiti zemlju kakva je bila Jugoslavija da je ona bila jedinstvena i zdrava iznutra.
Nema šanse.
Čak ni Staljinov NKVD,kojemu je u jednom trenutku u povijesti,Jugoslavija gadno smetala,nije u tome uspio u periodu kada je zemlja bila jedinstvena.
Raspad Juge djelo je nacionalizma koji je toliko porastao i osilio se u pojedinim republikama da je pobijedio težnje za državnim jedinstvom.
Jalov je posao baviti se time koji je nacionalizam bio prvi u nadirućoj falangi,najjači,najuporniji...
Svi oni zajedno djelovali su u cilju rušenja i u tome su uspjeli.
Iznenađuje samo da ni dugogodišnji pozitivan odgoj i indoktrinacija za vrijeme trajanja SFRJ,nisu dali rezultate.Parola "bratstva i jedinstva" pratila je jugoslavenskog građanina još od dječjeg vrtića,pa kroz srednje i više obrazovanje
Tisak i televizija bili su nosioci ove poruke,tako da je građanin njome bio zalijevan neprekidno,međutim ono što je iz svega izraslo bilo je sasvim neočekivano.
Sve više je,umjesto očekivanog ploda,bujao ekskluzivni,agresivni nacionalizam,s isukanom oštricom prema najbližem susjedu.
Situacija se podgrijavala do usijanja,i na kraju eksplodirala u krvav bratoubilački rat,praćen teškim razaranjima gradova i sela i surovim ratnim zločinima bez premca na evropskom tlu od 2.svj.rata...
Za uspješan suživot potrebna je dobra volja svih onih koji u njega ulaze.
Gledajući danas,iz ove perspektive i uzevši u obzir krvavi rasplet jugoslavenske priče,pitanje je koliko su jugoslavenski narodi dobre volje uopće i imali...
Tito je njihove (ipak se pokazalo) nepomirljive razlike stavio u frižider u kojem su se usmrdile
A kad je nakon njegove smrti,taj frižider otvoren...znamo svi što je iz njega izašlo i kakav nas je smrad zapuhnuo...
Kad se uzme u obzir da su u Bosnu i Hercegovinu kandže zabila dva ekspanzionizma i agresivna nacionalizma,srpski i hrvatski,sa neskrivenom ambicijom da je raskopaju i razvuku pa podjele između sebe kao odjeću skinutu sa leša,onda se može reći da su bosanski muslimani u cijeloj toj priči bili prisiljeni da se oružjem odupru takvom scenariju u borbi za jedinstvenu i cjelovitu BiH,jer im je jedino u takvoj bilo opstanka.
Lako bi se Milošević i Tuđman bili dogovorili o sudbini Bosne,tako da je izbrišu svojim anchlussima sa zemljopisne karte,da nije bilo muslimana u njoj...tako da su jedino bosanski muslimani u BiH-ratu po svom programu ličili na partizane iz 2.svj.rata,dok su se Srbi i Hrvati opredjelili svaki za svoju stranu i imali su vojske hibride ustaša i četnika iz perioda 1941-1945.
Mudžahedini i islamski fundamentalisti dovedeni u Bosnu izvana su druga priča,kao što je i motiv njihovog ratovanja na bosanskom teritoriju bitno drukčiji od domicilnih bosanskih muslimana iliti Bošnjaka,koji je gore naveden...
Kad su oni u pitanju,mudžahedini,radi se o još jednom (trećem) konceptu Bosne kao etnički čiste države,očišćene istim metodama koje su koristila i prva dva šovinizma;pokoljem,progonom,paljevinom...u čemu im se nažalost pridružio i dio domaćih muslimana tako da se.na kraju,ipak sve svelo na krvavo razračunavanje triju naroda na najviše vjerskoj osnovi.
A to s partizanima i NOVJ nema baš nekih dodirnih točaka...
Kinezi kao Srbi,Japanci kao Hrvati,a Koreanci kao Bošnjaci
Neodoljivo me "žuti" podsjećaju na naša tri luda naroda.
Kinezi mirni kao bubice i duševni, te časni i dosljedni te nadasve pošteni,praktičari humanog budizma,ali zahebani ako im se stane na žulj-tipični Srbi.
Vatikanski Hrvati tj.šintoističke ustaše Kinezi-Japanci,iskompleksirani što žive na otoku,odrekli se miroljubivog budizma,u korist ratobornog šintoizma(samuraji,kamikaze)materijalistični i agresivni,uvijek nasrću na Kineze(ko Hrvati na Srbe )
A,između njih,ko u sendviču,Koreanci-Bošnjaci,ne znaju na koju bi stranu,oni bi najrađe da svi budu Jugožuti(hahah),a podijelili se na Sjevernkorejske komunističke jugobosance i južnokorejske kapitalističke balijo-vehabije.
Ne smijemo zaboraviti i lijene Tibetance(Crnogorce)koji po cijele dane meditiraju.
Naravno,sve su to umjetne nacije(Hrvati,Bošnjaci,Koreanci,Japanci.Bjelorusi,Ukrajinci,Srbi,Rusi,Kinezi),a zapravo Slaveni i "žuti" koje su Židovi podijelili među sobom jako davno kako bi lakše zavladali nad njima.
Kinezi mirni kao bubice i duševni, te časni i dosljedni te nadasve pošteni,praktičari humanog budizma,ali zahebani ako im se stane na žulj-tipični Srbi.
Vatikanski Hrvati tj.šintoističke ustaše Kinezi-Japanci,iskompleksirani što žive na otoku,odrekli se miroljubivog budizma,u korist ratobornog šintoizma(samuraji,kamikaze)materijalistični i agresivni,uvijek nasrću na Kineze(ko Hrvati na Srbe )
A,između njih,ko u sendviču,Koreanci-Bošnjaci,ne znaju na koju bi stranu,oni bi najrađe da svi budu Jugožuti(hahah),a podijelili se na Sjevernkorejske komunističke jugobosance i južnokorejske kapitalističke balijo-vehabije.
Ne smijemo zaboraviti i lijene Tibetance(Crnogorce)koji po cijele dane meditiraju.
Naravno,sve su to umjetne nacije(Hrvati,Bošnjaci,Koreanci,Japanci.Bjelorusi,Ukrajinci,Srbi,Rusi,Kinezi),a zapravo Slaveni i "žuti" koje su Židovi podijelili među sobom jako davno kako bi lakše zavladali nad njima.
Linkovi koji govore o raspadu SFRJ
Slaven: komentar modifikovan dana: Mon Dec 15, 2014 4:33 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
ONA DRUGA STRANA MEDALJE
Posledica samoupravnog socijalizma i direktne demokratije je sledecea.
Mi smo sve dobili servirano na "tacni".
Mislili smo (vecina) da ce to tako vecito ostati.
Danas medjutim znamo da to nije tako.
Valter
Mi smo sve dobili servirano na "tacni".
Mislili smo (vecina) da ce to tako vecito ostati.
Danas medjutim znamo da to nije tako.
Valter
Fitilj i bure baruta su davno pripremljeni...
http://www.intermagazin.rs/evo-kako-je-bzezinski-jos-1977-godine-isplanirao-razbijanje-sfrj/
Iz dokumenata do kojih je u Londonu došao naš poznati istoričar, dr Dragoljub Živojinović, a koji govore da je u Prvom svetskom ratu Engleska sve činila da Srbi potpuno nestanu, objavljeno je obimno delo ,,Nevoljni ratnici, velike sile i Solunski front“. U ovom delu prikazani su Živojinovićevi komentari ovih šokantnih otkrića objavljenih u knjizi koja uveliko menja shvatanja savremenih srpskih istoriografa i njihove teze o našim saveznicima i prijateljima. Ali izgleda da je za vlast Srbije to, kao govoriti uz vetar, i nikada neće shvatiti da od svih sudova najžešći je sud istorije…
Na predlog „Sabora“, Kongres SAD je usvojio 1959. godine rezoluciju PL 86-90 „o porobljenim nacijama“ koja je se zalagala za razgradnju Sovjetskog Saveza i Rusije i osnivanje nezavisnih država „Kazakije i Idel-Urala“. Ova rezolucija je pod Reganovom administracijom „vlada u izbeglištvu“ i „etničkih odbora“ dostigla moć i svoj vrhunac.
Uviđajući da su Titu odbrojani dani, Zapad je 1977. godine postavio na dnevni red pitanje „budućnosti Jugoslavije“
Naziralo se da će posle Titove smrti doći do promena ustavnog poretka i urušavanja dotadašnjih nacionalnih ravnoteža u korist srpskog faktora. U odeljku izveštaja Trilateralne Komisije posvećenom situaciji u Jugoslaviji, privučena je pažnja na dugoročne sovjetske pritiske na Jugoslaviju i na mogućnost da Rusija sebi osigura izlazak na Jadran, pri čemu se ukazuje na potencijalno iskorišćavanje nacionalnih nesuglasica: „…Imajući u vidu kontinuirane, ozbiljne nacionalne tenzije unutar Jugoslavije, niko ne može biti siguran da će kriza oko nasledstva (Titovog) biti izbegnuta, što Sovjetima može pružiti šansu za indirektnu intervenciju…“.
Godinu dana kasnije u Švedskom gradu Upsali, glavni arhitekta i mozak Trilaterale, Zbignjev Bžežinski, odredio je akcioni plan kojim bi se osujetilo moguće zbližavanje, posle Titove smrti, srpske Jugoslavije sa Rusijom. Istaknuo je potrebu da se pruži zapadna pomoć opozicionarima i disidentima, „ukoliko oni imaju antikomunističku orijentaciju“ i da se pomogne „nacional- separatističkim snagama“.
Zatim su relej preduzele organizacije za odbranu ljudskih prava, koje predstavljaju značajne karike zapadnih obaveštajnih službi u izvođenju skrivenih operacija (covert actions).
Agresijom do „izgradnje sintetičkih nacija“
Amnesty International je krenuo u odbranu Jugoslovenskih „disidenata“ Izetbegovića, Tuđmana, Dobroslava Parage i Vojislava Šešelja. Fridom Haus, jedna od glavnih poluga CIA-e, osnovala je 1987. godine „Odbor za pomoć demokratskim disidentima Jugoslavije“.
Odbor je sastavio „apel predsedništvu SFRJ i stranim vladama“ na kom se nalazio Tuđmanov potpis. Na zadatku razbijanja Jugoslovenske Federacije su se takođe našle nezaobilazna panevropska unija i njen predsednik nadvojvoda Oto von Habsburg.
Ovaj uticajni član konzervativnog bloka u Evropskom parlamentu i nemačke Socijal hrišćanske unije (CSU), koji raspolaže zamašnom mrežom relacija u zapadnim nadnacionalnim strukturama moći, neumorno je lobirao u korist jugoslovenskih secesionista.
Zna se na primer da je nemački ogranak smestio u svoje prostorije u Bonu „Hrvatski informacijski ured“, osnovan 1985. godine od strane imigrantske „krovne“ organizacije ,,Hrvatsko narodno vjeće“ sa svrhom da vodi propagandu akciju unutar Evropskih institucija u korist nezavisne Hrvatske.
Francuski analitičar Žerar Bodson je optužio Evropsku Uniju da je sebi odredila ulogu izvršioca podele „nasledstva“ titovog antisrpskog teritorijalnog uređaja. Od svih ostavština komunizma, Zapad je se svim silama zalagao za očuvanje avnojevskih granica i statusa srpskih autonomnih provincija.
Podsetimo samo da su u Deklaraciji Evropske zajednice (EZ) o Jugoslaviji sve federativne jedinice pozvane da se do 23. decembra 1991. godine izjasne da li „žele da budu priznate kao nezavisne države“.
EZ je postupila sa ciljem da dovede proces dezintegracije do krajnje tačke i da onemogući opstanak šire državne zajednice sakupljene oko republike Srbije. Poznato je da se mnogo obećavalo i pretilo kolebljivom Izetbegoviću i Momiru Bulatoviću kako bi se konačno odlučili za secesiju njihovih republika.
O povezanosti operacija destrukcije Jugoslavije i Sovjetskog Saveza ubedljivo govori činjenica da je u istom „paketu“ sa „Deklaracijom o Jugoslaviji“ usvojena i „Deklaracija o rukovodećim načelima u pogledu priznanja novih država u Istočnoj Evropi i SSSR-u“.
Amerika je 06. februara 1991, preduzela ofanzivu na teritorijalni integritet Sovjetskog saveza, kada je „guru“ američke spoljne politike, Zbinjev Bžežinski, pozvao administraciju u Vašingtonu da uspostavi specijalne odnose sa neruskim republikama Sovjetskog Saveza.
Na metaforični značaj Srbije u vezi sa Rusijom ukazuje znamenita teza Bžežinskog, izložena u listu Ukrajinske slovo 1993. godine, po kojoj pojava nezavisne Ukrajine uzrokuje kraj imperijalne Rusije:
„…Slamajući imperijalnu Rusiju, Ukrajina je stvorila mogućnost za samu Rusiju da – kao država i nacija -postane konačno demokratska evropska zemlja…“.
U istom duhu je njegov najrevnosniji đak i sledbenik Janusz Bugajski, inače direktor istočnoevropskog programa u Centru za strateške i internacionalne studije u Vašingtonu, osudio sve pokušaje očuvanja državne zajednice Srbije i Crne Gore, pod izgovorom da „podsećaju na ruske neo-imperijalističke pozicije spram nezavisne Ukrajine“ i da Srbija jedino može postati „normalna i demokratska“ ako prekine sve državne veze sa Crnom Gorom.
Izgovor je isti: državno jedinstvo ruskog i srpskog naroda se tumači kao oblik imperijalizma. Služeći se receptima Benjamina Kalaja, upravnika Austro-Ugarskog okupacionog režima u Bosni i Hercegovini s kraja XIX veka, dograđujući na Titovim ideološkim temeljima, Zapad se trudio da dovrši proces izgradnje južno-slovenskih sintetičnih nacija, kao što su makedonska, bošnjačka, crnogorska, kosovarska, „sandžaklijska“…
Neosporno da je jedan od glavnih povoda za uplitanje Amerike u jugoslovenske ratove bio proizvodnja nacija sa isfabrikovanim identitetom, na šta ukazuje izjava uticajnog američkog senatora Džozefa Bajdena (Biden): „…Da li to znači da mi intervenišemo na Balkanu delimice kako bi pomogli na izgradnji nacija?!“ (Le Monde, 31 januar 2001. godine).
Otporaši u Titolendu
Posle uspešnog sabijanja Srbije u uže avnojevske granice, na red je došla druga faza razbijanja srpskog nacionalnog prostora, pošto, kako je objasnio Džordž Soroš u Vol Strit džornalu, „posao je nedovršen“ (unfinished job), dezintegracija Jugoslavije nije okončan proces, s obzirom da ostaju mnogi nerešeni problemi, kao što su status Crne Gore, Kosova i Vojvodine, koji su prema rečima američkog podsekretara za evropske poslove Nikolasa Bernsa (Burns) zadnji delići balkanske slagalice.
Izvršena je 1999. godine agresija na SRJ sa namerom da se stvore povoljni uslovi za secesiju Kosova i Metohije i da se podstakne crnogorski separatizam. Revolucionarni prevrat 5. oktobra 2000. godine je ulio zapadnim sponzorima otporaša velike nade da će njihovi štićenici izvršiti federalizaciju Srbije i stvoriti od nje neki novi vid Titolenda.
Zapadni „prijatelji“ su upozoravali da će Srbija lakše ući u EU kao federalna i decentralizovana država; preporučivali su Srbiji „teritorijalnu dijetu“ kao lek protiv tobožnje „grandomanije“.
Pošto planovi federalizacije nisu urodili plodom Evropska unija se ponovo uhvatila štapa i pozvala Srbiju, rezolucijom Evropskog parlamenta (2005), da vrati povlastice oktroisane Vojvodini konstitucijom iz 1974 godine. Tom prilikom je izaslanik predstavnika EU za spoljnu politiku, Stefan Lene (Laisne) objasnio da je „pitanje nacionalne i teritorijalne organizacije Srbije jedno od velikih otvorenih pitanja, tako da će pitanje autonomije Vojvodine biti u središtu interesovanja, naročito ako dođe do razlaza sa Crnom Gorom.“ Od Srbije se dakle traži da poštuje konstituciju preminule državne tvorevine (SFRJ).
grb400Primetimo da je u rezoluciji Vojvodina definisana kao „multietnička provincija“ u kojoj „etnički Srbi“ vrše nasilje nad „etničkim Mađarima“.
S obzirom da se pojam „etnička“ odnosi na male zajednice razbacane na državnoj teritoriji većinske nacije, uočljivije perfidni instrumentalni karakter takvih odrednica, koje služe poništavanju građanskog karaktera konstitucionalnog poretka Srbije i podele na većinsko i manjinsko stanovništvo. Za Zbignjeva Bžežinskog i ostale stratege kolonizacije slovenskog istoka, Jugoslavija je trebala poslužiti kao eksperimentalno područje i geopolitička metafora mnogo krupnijih igara sa Rusijom.
Pošto se na Srbiju gledalo iz zapadne perspektive kao na „Rusiju u malom“, razumljivi su pokušaji primene na ruski državni prostor, dobro uhodanih mehanizama podsticanja manjinskih, „etničkih“ i regionalnih separatizama.
Američki državni sekretar, James Bejker (Baker), je nedvosmisleno izložio u Lisabonu 24. maja 1992. godine krajnje namere njegove zemlje prema Rusiji: „…Ono što želimo da dosegnemo su nezavisne države, ne samo Rusije i unutar nje, ne samo Moskve i Sankt Petersburga nego Urala, Sibira i Dalekog Istoka“.
Zbignjev Bžežinski nije dakle izneo lični stav, nego zvanični, kada je napisao u svom magnum opusu da bi poželjna bila „otvorenija ruska konfederacija“ sastavljena od „Rusije do Urala, Sibirske republike i dalekoistočne Republike“, čije bi „imperijalističke težnje bile manje izražene“.
Antiruska politika američke imperije
Nadvojvoda Fon Habzburg opravdavao rasparčavanje Rusije po meridijanima, kako bi se presekle ruske transkontinentalne saobraćajnice od kojih je strepeo Mekinder, pod izgovorom neizbežne „dekolonizacije“:
„…Moskva bi trebala da shvati da je u našim vremenima dekolonizacije nemoguće održati situaciju između Urala i Pacifika takvu kakva je u ovom času. Poneke nacije više ne tolerišu ruski sistem i tražiće kad tad svoje samoopredeljenje“. Neposredna zapadna ekonomska pomoć lokalnim vlastima i NVO severno- istočnih oblasti i regiona Rusije, kao posredno sredstvo za izazivanje centrifugalnih pokreta, se preporučuje u izveštaju radne grupe Saveta za spoljne odnose, kojom je predsedavao 1999. godine nezaobilazni Bžežinski, naslovljenom „Američka politika prema severoistočnoj Evropi“.
Prema dotičnom dokumentu, ta vrsta strategije trebala bi biti primenjena na pribaltičke regije Rusije (Murmansk, Sankt Petersburg, Novgorod, Kaliningrad). Primećuje se da „kako centralna vlast slabi, regije će postati sve važnije. Naime, poneke regije su već počele da razvijaju ličnu spoljnu i ekonomsku politiku.“ Autori ne taje da bi razvitak ekonomskih veza sa Zapadom i nadgraničnih saradnji sa zemljama pribaltičkog regiona, mogli podstaći autonomističke i separatističke težnje, što izaziva zebnje Rusije.
Savetuje se oprez i prepuštanje tih poslova EU, kako se Rusiji ne bi učinilo da Sjedinjene Države traže da podstiču separatizme. Italijanski geopolitički časopis Limes, bez okolišanja je objasnio te „opasne igre“ kao pokušaj da se „najzapadnija zona Rusije približi Evropskoj Uniji, kako bi se odvojila od ostatka zemlje.“
Sponzorisanje terorizma predstavlja značajan sastojak strategije „etno-inženjeringa“, namenjenog slamanju srpskog i ruskog nacionalnog prostora. Praksa upotrebe terorista u potajnim akcijama datira od kraja četrdsesetih godina prošlog veka, kada su zapadne obaveštajne službe regrutovale i obučavale diverzantske grupe Križara, albanskih i ukrajinskih nacionalista koje su slale u unutrašnjost „neprijateljskih“ zemalja.
U današnje vreme, osnovana su na Zapadu bezbrojna udruženja i organizacije zadužene za pružanje podrške čečenskim i albanskim „borcima za slobodu“. Jedna takva organizacija je Američki odbor za mir u Čečeniji (American Committee for Peace in Chechnia) na čelu sa Zbignjevom Bžežinskim i Aleksandrom Hejgom (Haig), čija iskustva u takvim vrstama rabota datiraju još od vremena kada su regrutovali i naoružavali avganistanske džihadiste za rat protiv Rusa. Odbor, koji je osnovala Fridom Haus (Freedom House), privladina propagandna radionica, izdržava fantomsku čečensku „Vladu u egzilu“ sa sedištem u Londonu i Vašingtonu.
O terorističko-separatističkoj prirodi tobožnje „vlade“ govori činjenica daje njen „vice-ministar“, islamistički vođa Šamil Basaiev, mozak terorističkog poduhvata u mestu Beslan, okončanog masakrom 186 dece.
(priredili: Intermagazin.rs i Geto Srbija)
Iz dokumenata do kojih je u Londonu došao naš poznati istoričar, dr Dragoljub Živojinović, a koji govore da je u Prvom svetskom ratu Engleska sve činila da Srbi potpuno nestanu, objavljeno je obimno delo ,,Nevoljni ratnici, velike sile i Solunski front“. U ovom delu prikazani su Živojinovićevi komentari ovih šokantnih otkrića objavljenih u knjizi koja uveliko menja shvatanja savremenih srpskih istoriografa i njihove teze o našim saveznicima i prijateljima. Ali izgleda da je za vlast Srbije to, kao govoriti uz vetar, i nikada neće shvatiti da od svih sudova najžešći je sud istorije…
Na predlog „Sabora“, Kongres SAD je usvojio 1959. godine rezoluciju PL 86-90 „o porobljenim nacijama“ koja je se zalagala za razgradnju Sovjetskog Saveza i Rusije i osnivanje nezavisnih država „Kazakije i Idel-Urala“. Ova rezolucija je pod Reganovom administracijom „vlada u izbeglištvu“ i „etničkih odbora“ dostigla moć i svoj vrhunac.
Uviđajući da su Titu odbrojani dani, Zapad je 1977. godine postavio na dnevni red pitanje „budućnosti Jugoslavije“
Naziralo se da će posle Titove smrti doći do promena ustavnog poretka i urušavanja dotadašnjih nacionalnih ravnoteža u korist srpskog faktora. U odeljku izveštaja Trilateralne Komisije posvećenom situaciji u Jugoslaviji, privučena je pažnja na dugoročne sovjetske pritiske na Jugoslaviju i na mogućnost da Rusija sebi osigura izlazak na Jadran, pri čemu se ukazuje na potencijalno iskorišćavanje nacionalnih nesuglasica: „…Imajući u vidu kontinuirane, ozbiljne nacionalne tenzije unutar Jugoslavije, niko ne može biti siguran da će kriza oko nasledstva (Titovog) biti izbegnuta, što Sovjetima može pružiti šansu za indirektnu intervenciju…“.
Godinu dana kasnije u Švedskom gradu Upsali, glavni arhitekta i mozak Trilaterale, Zbignjev Bžežinski, odredio je akcioni plan kojim bi se osujetilo moguće zbližavanje, posle Titove smrti, srpske Jugoslavije sa Rusijom. Istaknuo je potrebu da se pruži zapadna pomoć opozicionarima i disidentima, „ukoliko oni imaju antikomunističku orijentaciju“ i da se pomogne „nacional- separatističkim snagama“.
Zatim su relej preduzele organizacije za odbranu ljudskih prava, koje predstavljaju značajne karike zapadnih obaveštajnih službi u izvođenju skrivenih operacija (covert actions).
Agresijom do „izgradnje sintetičkih nacija“
Amnesty International je krenuo u odbranu Jugoslovenskih „disidenata“ Izetbegovića, Tuđmana, Dobroslava Parage i Vojislava Šešelja. Fridom Haus, jedna od glavnih poluga CIA-e, osnovala je 1987. godine „Odbor za pomoć demokratskim disidentima Jugoslavije“.
Odbor je sastavio „apel predsedništvu SFRJ i stranim vladama“ na kom se nalazio Tuđmanov potpis. Na zadatku razbijanja Jugoslovenske Federacije su se takođe našle nezaobilazna panevropska unija i njen predsednik nadvojvoda Oto von Habsburg.
Ovaj uticajni član konzervativnog bloka u Evropskom parlamentu i nemačke Socijal hrišćanske unije (CSU), koji raspolaže zamašnom mrežom relacija u zapadnim nadnacionalnim strukturama moći, neumorno je lobirao u korist jugoslovenskih secesionista.
Zna se na primer da je nemački ogranak smestio u svoje prostorije u Bonu „Hrvatski informacijski ured“, osnovan 1985. godine od strane imigrantske „krovne“ organizacije ,,Hrvatsko narodno vjeće“ sa svrhom da vodi propagandu akciju unutar Evropskih institucija u korist nezavisne Hrvatske.
Francuski analitičar Žerar Bodson je optužio Evropsku Uniju da je sebi odredila ulogu izvršioca podele „nasledstva“ titovog antisrpskog teritorijalnog uređaja. Od svih ostavština komunizma, Zapad je se svim silama zalagao za očuvanje avnojevskih granica i statusa srpskih autonomnih provincija.
Podsetimo samo da su u Deklaraciji Evropske zajednice (EZ) o Jugoslaviji sve federativne jedinice pozvane da se do 23. decembra 1991. godine izjasne da li „žele da budu priznate kao nezavisne države“.
EZ je postupila sa ciljem da dovede proces dezintegracije do krajnje tačke i da onemogući opstanak šire državne zajednice sakupljene oko republike Srbije. Poznato je da se mnogo obećavalo i pretilo kolebljivom Izetbegoviću i Momiru Bulatoviću kako bi se konačno odlučili za secesiju njihovih republika.
O povezanosti operacija destrukcije Jugoslavije i Sovjetskog Saveza ubedljivo govori činjenica da je u istom „paketu“ sa „Deklaracijom o Jugoslaviji“ usvojena i „Deklaracija o rukovodećim načelima u pogledu priznanja novih država u Istočnoj Evropi i SSSR-u“.
Amerika je 06. februara 1991, preduzela ofanzivu na teritorijalni integritet Sovjetskog saveza, kada je „guru“ američke spoljne politike, Zbinjev Bžežinski, pozvao administraciju u Vašingtonu da uspostavi specijalne odnose sa neruskim republikama Sovjetskog Saveza.
Na metaforični značaj Srbije u vezi sa Rusijom ukazuje znamenita teza Bžežinskog, izložena u listu Ukrajinske slovo 1993. godine, po kojoj pojava nezavisne Ukrajine uzrokuje kraj imperijalne Rusije:
„…Slamajući imperijalnu Rusiju, Ukrajina je stvorila mogućnost za samu Rusiju da – kao država i nacija -postane konačno demokratska evropska zemlja…“.
U istom duhu je njegov najrevnosniji đak i sledbenik Janusz Bugajski, inače direktor istočnoevropskog programa u Centru za strateške i internacionalne studije u Vašingtonu, osudio sve pokušaje očuvanja državne zajednice Srbije i Crne Gore, pod izgovorom da „podsećaju na ruske neo-imperijalističke pozicije spram nezavisne Ukrajine“ i da Srbija jedino može postati „normalna i demokratska“ ako prekine sve državne veze sa Crnom Gorom.
Izgovor je isti: državno jedinstvo ruskog i srpskog naroda se tumači kao oblik imperijalizma. Služeći se receptima Benjamina Kalaja, upravnika Austro-Ugarskog okupacionog režima u Bosni i Hercegovini s kraja XIX veka, dograđujući na Titovim ideološkim temeljima, Zapad se trudio da dovrši proces izgradnje južno-slovenskih sintetičnih nacija, kao što su makedonska, bošnjačka, crnogorska, kosovarska, „sandžaklijska“…
Neosporno da je jedan od glavnih povoda za uplitanje Amerike u jugoslovenske ratove bio proizvodnja nacija sa isfabrikovanim identitetom, na šta ukazuje izjava uticajnog američkog senatora Džozefa Bajdena (Biden): „…Da li to znači da mi intervenišemo na Balkanu delimice kako bi pomogli na izgradnji nacija?!“ (Le Monde, 31 januar 2001. godine).
Otporaši u Titolendu
Posle uspešnog sabijanja Srbije u uže avnojevske granice, na red je došla druga faza razbijanja srpskog nacionalnog prostora, pošto, kako je objasnio Džordž Soroš u Vol Strit džornalu, „posao je nedovršen“ (unfinished job), dezintegracija Jugoslavije nije okončan proces, s obzirom da ostaju mnogi nerešeni problemi, kao što su status Crne Gore, Kosova i Vojvodine, koji su prema rečima američkog podsekretara za evropske poslove Nikolasa Bernsa (Burns) zadnji delići balkanske slagalice.
Izvršena je 1999. godine agresija na SRJ sa namerom da se stvore povoljni uslovi za secesiju Kosova i Metohije i da se podstakne crnogorski separatizam. Revolucionarni prevrat 5. oktobra 2000. godine je ulio zapadnim sponzorima otporaša velike nade da će njihovi štićenici izvršiti federalizaciju Srbije i stvoriti od nje neki novi vid Titolenda.
Zapadni „prijatelji“ su upozoravali da će Srbija lakše ući u EU kao federalna i decentralizovana država; preporučivali su Srbiji „teritorijalnu dijetu“ kao lek protiv tobožnje „grandomanije“.
Pošto planovi federalizacije nisu urodili plodom Evropska unija se ponovo uhvatila štapa i pozvala Srbiju, rezolucijom Evropskog parlamenta (2005), da vrati povlastice oktroisane Vojvodini konstitucijom iz 1974 godine. Tom prilikom je izaslanik predstavnika EU za spoljnu politiku, Stefan Lene (Laisne) objasnio da je „pitanje nacionalne i teritorijalne organizacije Srbije jedno od velikih otvorenih pitanja, tako da će pitanje autonomije Vojvodine biti u središtu interesovanja, naročito ako dođe do razlaza sa Crnom Gorom.“ Od Srbije se dakle traži da poštuje konstituciju preminule državne tvorevine (SFRJ).
grb400Primetimo da je u rezoluciji Vojvodina definisana kao „multietnička provincija“ u kojoj „etnički Srbi“ vrše nasilje nad „etničkim Mađarima“.
S obzirom da se pojam „etnička“ odnosi na male zajednice razbacane na državnoj teritoriji većinske nacije, uočljivije perfidni instrumentalni karakter takvih odrednica, koje služe poništavanju građanskog karaktera konstitucionalnog poretka Srbije i podele na većinsko i manjinsko stanovništvo. Za Zbignjeva Bžežinskog i ostale stratege kolonizacije slovenskog istoka, Jugoslavija je trebala poslužiti kao eksperimentalno područje i geopolitička metafora mnogo krupnijih igara sa Rusijom.
Pošto se na Srbiju gledalo iz zapadne perspektive kao na „Rusiju u malom“, razumljivi su pokušaji primene na ruski državni prostor, dobro uhodanih mehanizama podsticanja manjinskih, „etničkih“ i regionalnih separatizama.
Američki državni sekretar, James Bejker (Baker), je nedvosmisleno izložio u Lisabonu 24. maja 1992. godine krajnje namere njegove zemlje prema Rusiji: „…Ono što želimo da dosegnemo su nezavisne države, ne samo Rusije i unutar nje, ne samo Moskve i Sankt Petersburga nego Urala, Sibira i Dalekog Istoka“.
Zbignjev Bžežinski nije dakle izneo lični stav, nego zvanični, kada je napisao u svom magnum opusu da bi poželjna bila „otvorenija ruska konfederacija“ sastavljena od „Rusije do Urala, Sibirske republike i dalekoistočne Republike“, čije bi „imperijalističke težnje bile manje izražene“.
Antiruska politika američke imperije
Nadvojvoda Fon Habzburg opravdavao rasparčavanje Rusije po meridijanima, kako bi se presekle ruske transkontinentalne saobraćajnice od kojih je strepeo Mekinder, pod izgovorom neizbežne „dekolonizacije“:
„…Moskva bi trebala da shvati da je u našim vremenima dekolonizacije nemoguće održati situaciju između Urala i Pacifika takvu kakva je u ovom času. Poneke nacije više ne tolerišu ruski sistem i tražiće kad tad svoje samoopredeljenje“. Neposredna zapadna ekonomska pomoć lokalnim vlastima i NVO severno- istočnih oblasti i regiona Rusije, kao posredno sredstvo za izazivanje centrifugalnih pokreta, se preporučuje u izveštaju radne grupe Saveta za spoljne odnose, kojom je predsedavao 1999. godine nezaobilazni Bžežinski, naslovljenom „Američka politika prema severoistočnoj Evropi“.
Prema dotičnom dokumentu, ta vrsta strategije trebala bi biti primenjena na pribaltičke regije Rusije (Murmansk, Sankt Petersburg, Novgorod, Kaliningrad). Primećuje se da „kako centralna vlast slabi, regije će postati sve važnije. Naime, poneke regije su već počele da razvijaju ličnu spoljnu i ekonomsku politiku.“ Autori ne taje da bi razvitak ekonomskih veza sa Zapadom i nadgraničnih saradnji sa zemljama pribaltičkog regiona, mogli podstaći autonomističke i separatističke težnje, što izaziva zebnje Rusije.
Savetuje se oprez i prepuštanje tih poslova EU, kako se Rusiji ne bi učinilo da Sjedinjene Države traže da podstiču separatizme. Italijanski geopolitički časopis Limes, bez okolišanja je objasnio te „opasne igre“ kao pokušaj da se „najzapadnija zona Rusije približi Evropskoj Uniji, kako bi se odvojila od ostatka zemlje.“
Sponzorisanje terorizma predstavlja značajan sastojak strategije „etno-inženjeringa“, namenjenog slamanju srpskog i ruskog nacionalnog prostora. Praksa upotrebe terorista u potajnim akcijama datira od kraja četrdsesetih godina prošlog veka, kada su zapadne obaveštajne službe regrutovale i obučavale diverzantske grupe Križara, albanskih i ukrajinskih nacionalista koje su slale u unutrašnjost „neprijateljskih“ zemalja.
U današnje vreme, osnovana su na Zapadu bezbrojna udruženja i organizacije zadužene za pružanje podrške čečenskim i albanskim „borcima za slobodu“. Jedna takva organizacija je Američki odbor za mir u Čečeniji (American Committee for Peace in Chechnia) na čelu sa Zbignjevom Bžežinskim i Aleksandrom Hejgom (Haig), čija iskustva u takvim vrstama rabota datiraju još od vremena kada su regrutovali i naoružavali avganistanske džihadiste za rat protiv Rusa. Odbor, koji je osnovala Fridom Haus (Freedom House), privladina propagandna radionica, izdržava fantomsku čečensku „Vladu u egzilu“ sa sedištem u Londonu i Vašingtonu.
O terorističko-separatističkoj prirodi tobožnje „vlade“ govori činjenica daje njen „vice-ministar“, islamistički vođa Šamil Basaiev, mozak terorističkog poduhvata u mestu Beslan, okončanog masakrom 186 dece.
(priredili: Intermagazin.rs i Geto Srbija)
Slaven: komentar modifikovan dana: Fri Apr 10, 2020 11:26 pm; prepravljeno ukupno 2 puta
Zaključak
Amerika je 06. februara 1991,preduzela ofanzivu na teritorijalni integritet Sovjetskog saveza,kada je „guru“ američke spoljne politike, Zbinjev Bžežinski,pozvao administraciju u Vašingtonu da uspostavi specijalne odnose sa neruskim republikama Sovjetskog Saveza.
Na metaforični značaj Srbije u vezi sa Rusijom ukazuje znamenita teza Bžežinskog,izložena u listu Ukrajinske slovo 1993. godine,po kojoj pojava nezavisne Ukrajine uzrokuje kraj imperijalne Rusije:
„…Slamajući imperijalnu Rusiju,Ukrajina je stvorila mogućnost za samu Rusiju da – kao država i nacija -postane konačno demokratska evropska zemlja…“.
(priredili: Intermagazin.rs i Geto Srbija)
http://www.intermagazin.rs/evo-kako-je-bzezinski-jos-1977-godine-isplanirao-razbijanje-sfrj/
(priredili: Intermagazin.rs i Geto Srbija)
Jasan dokaz, da je `demokracija`narcisoidan sistem,koji smatra da je samo on ispravan na ovoj zemaljskoj kugli.
Koliko je taj sistem istinski demokratski se vidi i po sve vecim strajkovima unutar sistema.
No,to nesprecava politicare SAD-a da se smatraju kao vodeca snaga demokracije u svetu.
Koja ironija.
Najzalosnije je to,sto omladina kod nas jos to i podrzava samo zato sto su Ameri dobri kada je u pitanju bacanja `peska` u oci svima ostalima.
Zbog te naivnosti nase mase ,mi svi placamo.
Umesto da se okrenemo sebi i nasim stvarnim demokratskim korenima,koje smo imali dobro pripremljene.
Koja je to drskost?
Jos jedan dokaz narcisoidnog sistema.
Samo neopisiva drskost moze sebe da stavi na nivo `sudije` sveta.
Bas mi pade na pamet jedan,koji je isto tako nesto hteo.
Samo `nemogu`momentalno da se setim imena.
Jedino sto na ovo mogu reci,je sledece:ovo dobro nece zavrsiti`
Vec sam u proslim komentarima napisao da se zapadne `demokratske` snage svesrdno zalazu i nezale ni novca ni truda se u svakoj `supi`nadju kao `zacin`.
Tako da me ovaj clanak uopste ne iznenadjuje.
Zalostan sam samo zbog neinteligencije nasih ljudi kada je u pitanju `tumacenje`toga plana.
Pored svega moram iskreno reci,gledajuci sve dogadjaje i borba `demokratskih` sila da se svim zemljama sveta `omoguci` promena iz bilo kog sistema u `demokratski` je u medjuvremenu uzela takve razmere da je potrebno `zahvaliti` se demoratskim snagama na pomoci u pretvorbama i tranzicijama sirom sveta.
Verujem da to nece ostati ne nagradjeno.
Ovaj deo gde drzavni sekretar dzems Bejker opisuje zelju `njegove` zemlje mi se najvise svidja.
Koja prepotencija.
On naziva nezavisnim,drzave pod komandom SAD-a.
Eeeeej gradjani sveta, kada cete vec jednom progledati???
Ko je u stvari diktator?
Borci za `nezavisnost` svih drzava u svetu??
Izgleda je svetlo koje je upaljeno sprzilo mozak vecini ljudi kod nas.
U drugim zemljama su jos ranije upalili `svetlo` pa su tamo vec odavno `oslepeli` od `sjaja`demokracije.
Valter
SVAKOGA DANA SE PITAM, ZASTO ?
Svako onaj (to je moje misljenje) ko ima imalo osecaja prema svojoj domovini se mora pitati.
Zasto se sve ovo dogodilo?
Trebalobi kao vodilje pri toj misli imati samo cinjenice u vidu.
Glavna i prva cinjenica je,da smo "mi" imali premalo vremena da shvatimo sta imamo.
Druga cinjenica je,da je od samoga zavrsetka drugog svetskog rata postojala "opozicija" koja je zelela "Demokraciju".
Treca cinjenica je da je tu "opoziciju" podrzavao ceo zapad i SAD.
Cetvrta cinjenica je da smo "mi" bili nemocni (i jako naivni) kada je u pitanju suprotstavljanje (jos i danas) tom zapadu i "demokraciji".
Peta cinjenica je,da danasnja situacija u regionu pokazuje da je ona "varijanta " bila bolja.
Samo niko danas nema "snagu" to javno da kaze.
Verovatno je "svetlo,koje je upaljeno" prejako i "demokracija" "dobronamerno" sve danasnje "opozicije" posmatra.
A masa kao masa.
"Kud svi Turci,tu i mali Mujo".
Da su promene konstantne to je isto cinjenica.
Samo bi te promene trebalo da idu na bolje,i da su temeljene cinjenicama.
Dali je danasja "Demokracija" bolja je upitno.
Za tajkune je bolja.
To je isto cinjenica.
Za radnicku klasu,koja je ostavljena na cedilu od svih,je ta cinjenica "nesto" drugacija.
Kada ce ta radnicka klasa da shvati,da je vreme da se krene napred cemo videti.
Snaga radnicke klase je jaca,nego sto to vecina vidi.
Najbitnije je da se otvore fabrike i da se radncika klasa (a time svi gradjani) zaposle.
Dosta je bilo kopanja po naftalinu i zavaravanja radnicke klase sa netacnim "izvorima".
Radnicka klasa danas trazi radno mesto i svoj licni dohodak= Platu.
To je sve.
Zar je to previse?
Normalno ziveti znaci napredovati u miru i sa ponosom gledati u buducnost.
Cinjenica je i to,da samo onaj ko ima platu moze mirno da gleda u buducnost.
Sve to smo imali.
Kome mozemo da zahvalimo sto to sve vise nemamo?
Razmislite sami i donesite svoj zakljucak.
Dali je bolje biti sluga tajkunima i "Demokraciji" ili u pravoj direknoj demokratiji ziveti i raditi,kao ravnopravan ucesnik u izgradjni drustva u celini.
Svi "mi"=radnicka klasa,zelimo samo mir za sebe i svoje porodice.
Mogucnost za licno unapredjenje u okviru domovine.
To treba da nam obezbede politicari koje smo mi birali da nas zastupaju.
Ako nisu u stanju da ostvare ono sto "mi" gradjani = radnicka klasa zelimo (samo rad i platu)neka se povuku i dopuste da nas predstavljaju oni koji su to u stanju.
Valter
Zasto se sve ovo dogodilo?
Trebalobi kao vodilje pri toj misli imati samo cinjenice u vidu.
Glavna i prva cinjenica je,da smo "mi" imali premalo vremena da shvatimo sta imamo.
Druga cinjenica je,da je od samoga zavrsetka drugog svetskog rata postojala "opozicija" koja je zelela "Demokraciju".
Treca cinjenica je da je tu "opoziciju" podrzavao ceo zapad i SAD.
Cetvrta cinjenica je da smo "mi" bili nemocni (i jako naivni) kada je u pitanju suprotstavljanje (jos i danas) tom zapadu i "demokraciji".
Peta cinjenica je,da danasnja situacija u regionu pokazuje da je ona "varijanta " bila bolja.
Samo niko danas nema "snagu" to javno da kaze.
Verovatno je "svetlo,koje je upaljeno" prejako i "demokracija" "dobronamerno" sve danasnje "opozicije" posmatra.
A masa kao masa.
"Kud svi Turci,tu i mali Mujo".
Da su promene konstantne to je isto cinjenica.
Samo bi te promene trebalo da idu na bolje,i da su temeljene cinjenicama.
Dali je danasja "Demokracija" bolja je upitno.
Za tajkune je bolja.
To je isto cinjenica.
Za radnicku klasu,koja je ostavljena na cedilu od svih,je ta cinjenica "nesto" drugacija.
Kada ce ta radnicka klasa da shvati,da je vreme da se krene napred cemo videti.
Snaga radnicke klase je jaca,nego sto to vecina vidi.
Najbitnije je da se otvore fabrike i da se radncika klasa (a time svi gradjani) zaposle.
Dosta je bilo kopanja po naftalinu i zavaravanja radnicke klase sa netacnim "izvorima".
Radnicka klasa danas trazi radno mesto i svoj licni dohodak= Platu.
To je sve.
Zar je to previse?
Normalno ziveti znaci napredovati u miru i sa ponosom gledati u buducnost.
Cinjenica je i to,da samo onaj ko ima platu moze mirno da gleda u buducnost.
Sve to smo imali.
Kome mozemo da zahvalimo sto to sve vise nemamo?
Razmislite sami i donesite svoj zakljucak.
Dali je bolje biti sluga tajkunima i "Demokraciji" ili u pravoj direknoj demokratiji ziveti i raditi,kao ravnopravan ucesnik u izgradjni drustva u celini.
Svi "mi"=radnicka klasa,zelimo samo mir za sebe i svoje porodice.
Mogucnost za licno unapredjenje u okviru domovine.
To treba da nam obezbede politicari koje smo mi birali da nas zastupaju.
Ako nisu u stanju da ostvare ono sto "mi" gradjani = radnicka klasa zelimo (samo rad i platu)neka se povuku i dopuste da nas predstavljaju oni koji su to u stanju.
Valter
Re: KAKO SMO UBILI DOMOVINU
http://www.xxzmagazin.com/film-o-spomenicima-bivse-jugoslavije-u-europskom-parlamentu
Film o spomenicima Jugoslavije u Europskom parlamentu
Prenosi: XXZ magazin
Film "Neželjena baština" Irene Škorić govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika posvećenih antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu kojih je, u razdoblju od 1945. do 1990. izgrađeno na tisuće po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj ih je od devedesetih godina srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće
Dugometražni dokumentarni film "Neželjena baština" redateljice i scenaristice Irene Škorić bit će, na poziv Europskog parlamenta, prikazan 5. prosinca u glavnoj zgradi u kojoj zasjedaju europski zastupnici u Bruxellesu, kao prvi hrvatski film kojemu je pripala ta čast, priopćio je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), a prenosi Hina.
Poziv za projekciju uputio je član Europskog parlamenta Josep-Maria Terricabras, dopredsjednik European Free Alliance/Group of the Greens u EP, a osobno će joj nazočiti redateljica Škorić, koja će predstaviti film, nakon kojega slijedi i debata o jačanju nacionalizma na prostoru Balkana.
Film "Neželjena baština" Irene Škorić govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika posvećenih antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu kojih je, u razdoblju od 1945. do 1990. izgrađeno na tisuće po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj ih je od devedesetih godina srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće. Ti su spomenici bili, posebno neki vrlo visoke umjetničke vrijednosti, dio afirmacije antifašizma kroz obrazovni proces, političke skupove i turističke projekte.
O srušenim spomenicima vrhunskih umjetnika film Irene Škorić priča u konktekstu promijenjenih društvenih vrijednosti i novih političkih okolnosti koje su međunarodno priznata umjetnička djela učinila nepoželjnima i metom vandalskih rušilačkih napada.
Slikom i govorom svjedoka, eksperata, umjetnika i političara, pa i onih koji su građu spomenika prodavali kao sekundarnu sirovinu, film govori o sudbini umjetničkih djela pretvorenih u otpad, ali i o društvu koje se odreklo svoje povijesti i vrijedne umjetnosti.
Snimanje filma, koji je nastao u produkciji Artizana filma, potrajalo je nekoliko godina, a za kamerom su se izmjenjivali Branko Cahun, Darko Krakar i Robert Krivec. Montažer je Silvije Magdić a skladatelj Ivo Josipović.
Film o spomenicima Jugoslavije u Europskom parlamentu
Prenosi: XXZ magazin
Film "Neželjena baština" Irene Škorić govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika posvećenih antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu kojih je, u razdoblju od 1945. do 1990. izgrađeno na tisuće po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj ih je od devedesetih godina srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće
Dugometražni dokumentarni film "Neželjena baština" redateljice i scenaristice Irene Škorić bit će, na poziv Europskog parlamenta, prikazan 5. prosinca u glavnoj zgradi u kojoj zasjedaju europski zastupnici u Bruxellesu, kao prvi hrvatski film kojemu je pripala ta čast, priopćio je Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), a prenosi Hina.
Poziv za projekciju uputio je član Europskog parlamenta Josep-Maria Terricabras, dopredsjednik European Free Alliance/Group of the Greens u EP, a osobno će joj nazočiti redateljica Škorić, koja će predstaviti film, nakon kojega slijedi i debata o jačanju nacionalizma na prostoru Balkana.
Film "Neželjena baština" Irene Škorić govori o sudbini iznimno vrijednih spomenika posvećenih antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu kojih je, u razdoblju od 1945. do 1990. izgrađeno na tisuće po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, a u Hrvatskoj ih je od devedesetih godina srušena i devastirana polovica, njih oko tri tisuće. Ti su spomenici bili, posebno neki vrlo visoke umjetničke vrijednosti, dio afirmacije antifašizma kroz obrazovni proces, političke skupove i turističke projekte.
O srušenim spomenicima vrhunskih umjetnika film Irene Škorić priča u konktekstu promijenjenih društvenih vrijednosti i novih političkih okolnosti koje su međunarodno priznata umjetnička djela učinila nepoželjnima i metom vandalskih rušilačkih napada.
Slikom i govorom svjedoka, eksperata, umjetnika i političara, pa i onih koji su građu spomenika prodavali kao sekundarnu sirovinu, film govori o sudbini umjetničkih djela pretvorenih u otpad, ali i o društvu koje se odreklo svoje povijesti i vrijedne umjetnosti.
Snimanje filma, koji je nastao u produkciji Artizana filma, potrajalo je nekoliko godina, a za kamerom su se izmjenjivali Branko Cahun, Darko Krakar i Robert Krivec. Montažer je Silvije Magdić a skladatelj Ivo Josipović.
Stranica 1/3 • 1, 2, 3
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Sun Mar 17, 2024 1:07 am by Valter
» DOKAZI, CEGA ....
Sat Jan 20, 2024 10:57 pm by Valter
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Mon Jan 15, 2024 12:48 am by Valter
» DALI ZNATE ZA OVO?
Sat Jan 06, 2024 1:01 am by Valter
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
Mon Dec 25, 2023 11:43 pm by Valter
» KRIVI SMO MI!
Mon Dec 25, 2023 12:38 am by Valter
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
Tue Nov 28, 2023 11:15 pm by Valter
» GOVORI DRUGA TITA
Tue Nov 28, 2023 10:48 pm by Valter
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)
Tue Nov 28, 2023 10:40 pm by Valter