DALI ZNATE ZA OVO?

www.express.hr/style/grad-duhova-nekad-bogato-mjesto-pojela-je-suma-19872

Grad duhova: Nekad bogato mjesto pojela je šuma
Piše Klara Glavač

Nekolicina ljudi koja je preostala okolo vodi turiste, i na brdu iznad napuštenog grada organiziraju partyje

U perspektivnom rudarskom gradu Akarmara, u današnjoj (nepriznatoj) Abhaziji, krajem sedamdesetih živjelo je najmanje 5.000 stanovnika. Danas ih je ostalo 35 te pokoja krava i svinja koje lutaju ulicama grada duhova kojeg "proždire" zelenilo i stabla.

Nevelik je to grad, ali vrlo elaborirane i impozantne sovjetske arhitekture. Danas u njega dolaze ponajviše turisti koje privlače ovakve bizarne lokacije. U čitavoj je regiji, koja je također ispražnjena, živjelo oko 40.000 ljudi, a Akarmara je bila grad nedaleko metropole Tkvarčeli. Relativno nov grad, građen sredinom sedamdesetih sada podsjeća na tisuće godina stare ruševine koje je savladala priroda, piše portal Past Remnants.
Dvije su stvari potjerale stanovnike - neisplativost industrije ugljena, pad SSSR-a te opsada grada Tkvarčeli od strane gruzijskih snaga početkom devedesetih, tijekom abhazijskog rata. Opsada je također značila da je Akarmara "odsječena" od ostatka svijeta jer postoji samo jedna cesta koja vod ravno u Tkvarčeli. Čak 413 dana grad je bio prepušten sam sebi, a hranu su donosili Rusi i separatisti helikopterima. Akarmara je, za razliku od Tkvarčelija, građena u brdima, sve nalikuje našem Gorskom kotaru. Velike stambene zgrade gradile su se na planinskim vrhovima koji su sravnjeni.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/style/grad-duhova-nekad-bogato-mjesto-pojela-je-suma-19872 - www.express.hr

Danas u velikim zgradama gdje bi trebale živjeti stotine obitelji živi možda jedna. Fasade su otpale i ogolile metalne kosture zgrada. Beton je nagrizen ili ga više nema. Oni koji su tamo i ostali skidaju "komade" zgrada kako bi preprodavali materijale ili poboljšali svoje kuće. Nekolicina ljudi koja je preostala ljetne dane provodi tako da okolo vode turiste, i na brdu iznad napuštenog grada organiziraju partyje. Kao posjetitelj možete otići i u napušteni rudnik. Bilo je mnogo ideja da se grad pretvori u resort koji bi bio kao "vremenska kapsula", kao da ste ušli u sovjetske sedamdesete. No za to je potreba novac, nešto što Abhazija kao nepriznata republika nema, a investitori ne stoje u redu kako bi ovdje trošili svoj novac.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/style/grad-duhova-nekad-bogato-mjesto-pojela-je-suma-19872 - www.express.hr

Stariji Abhazijci ne mogu prežaliti propast oba grada, niti zaboraviti užase rata, opsade i bombardiranja. "Nekada su u Sovjetskom Savezu o rudarima iz ovih krajeva pričali kao o najboljima u svome poslu, a gradovi su imali osvijetljene avenije kao Pariz", rekao je jedan stariji građanin za BBC. Akarmara sada, piše In Russia, izgleda kao neka kulisa za američki postapokaliptični film. Na cesti su napušteni kosturi automobila, čuje se samo cvrkut ptica a stabla rastu ne samo oko zgrada, već i unutarnjih. Njihovo korijenje je mnoge zgrade učinilo nakrivljenima i jedva vidljivima. Snimajući dronom, grad je toliko preuzelo zelenilo da ga se ne može niti vidjeti, iako njegova dramatična ljepota privlači sve više i više posjetitelja koji sa sobom moraju nositi vodu i sendviče jer nema mjesta gdje se to može kupiti.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/style/grad-duhova-nekad-bogato-mjesto-pojela-je-suma-19872 - www.express.hr

https://www.dnevno.hr/geopolitika-news/zoran-meter-velika-iznenadenja-na-svjetskom-lng-trzistu-rusija-remeti-americke-planove-0/

Zoran Meter: Velika iznenađenja na svjetskom LNG tržištu: RUSIJA REMETI AMERIČKE PLANOVE

Iako Sjedinjenje Države proteklih mjeseci postojano upozoravaju Europu o „opasnom“ i „agresivnom“ ruskom plinu i isto takvim energetskim projektima koji će samo dodatno povećati njezinu ovisnost o Rusiji, ukazujući na europsku potrebu njegovog zamjenskog uvoza s „dobrim“ i „savezničkim“ američkim ukapljenim plinom (drugim riječima, povećala bi se sveukupna europska ovisnost o SAD-u, jer ona više ne bi bila samo vojne i sigurnosne, već i energetske prirode), iz svijeta energetike stižu vrlo zanimljive vijesti, koje demantiraju spomenuta američka upozorenja, a nerjetko i otvorene prijetnje (poput onih vezanih uz plinovod „Sjeverni tok 2“) o štetnosti energetske suradnje s Moskvom.

Pa iako odnosi između Rusije i Velike Britanije nikada nisu bili lošiji još od vremena hladnog rata (SSSR niti tada nije koristio energetske ugovore za političke probitke i zbog toga zatvarao Zapadnoj Europi plinske ventile), čini se kako ta činjenica previše ne smeta kada je u pitanju njihova suradnja u opskrbi britanskog tržišta ruskim ukapljenim plinom.

U 2018. g. Rusija je počela izvoz ukapljenog plina sa svog arktičkog LNG projekta „Yamal LNG“ i odmah zauzela drugu poziciju po količinama izvoza ukapljenog plina u Veliku Britaniju. Britanski ured za biznis, energetiku i industrijsku strategiju vlade Ujedinjenog Kraljevstva, objavio je podatke o potrebama i uvozu prirodnog plina. Bezuvjetni lider u isporukama plina na britansko tržište ostao je Katar, odakle je prošle godine isporučeno 4,5 milijardi m3 LNG plina, ili ukupno 54%. Međutim, u usporedbi s godinom dana ranije katarske su se isporuke smanjile za 2 milijarde m3, a važnu ulogu u tome imao je upravo novi ruski plin s jamalskog terminala. Rusija je prošle godine odmah zauzela drugo mjesto na britanskom tržištu plina iako samo godinu dana ranije ruskog ukapljenog plina tamo nije niti bilo. Dakle, prošle godine Rusi su na Otok izvezli…

Cijeli članak pročitajte na Geopolitika.news: Zoran Meter: Velika iznenađenja na svjetskom LNG tržištu: RUSIJA REMETI AMERIČKE PLANOVE

Slaven (citat):http://www.novi-svjetski-poredak.com/2017/07/19/ceka-vas-pakao-a-mislili-ste-da-je-teorija-zavjere-ujedinjeni-narodi-objavili-depopulacijski-plan-na-svojoj-web-stranici/?fbclid=IwAR3fai7TJHMapCG0TV9OXWWofbyiD3lIWAJNmpt1tiE-q92yQ8tW4UTzKzA

Samo "VI" cutite i dalje.

Valter

https://www.danas.rs/svet/austrijska-policija-bi-mogla-da-zabrani-skup-u-blajburgu/

Austrijska policija bi mogla da zabrani skup u Blajburgu

Austrijska policija ove godine uputila je u Blajburg 410 policajaca, među kojima su i pripadnici specijalnih jedinica, kao i redovni policajci iz cele zemlje, prenose austrijski mediji.
1Piše: S. D.17. maja 2019. 23.42 Izmenjeno: 18. maja 2019. 04.00
Strahuje se da bi austrijska policija mogla da prekine misu i zabrani današnje okupljanje u Blajburgu, kojim se odaje počast stradalim ustašama i domobranima. Raspoređeno je i deset vodiča pasa, dvojica stručnjaka za eksploziv, dva helikoptera, kao i 12 pripadnika hrvatske policije.

Na komemoraciju ustašama i domobranima od sada se primjenjuje austrijski Zakon o javnom okupljanju nakon što je katolička dijeceza Gurk-Klagenfurt odbila da izda dozvolu za služenje mise.

Počasni blajburški vod, koji je do sada održavao red tokom okupljanja, procenjuje da će doći do 15.000 učesnika.

„Austrijanci su pooštrili zakone. Mi smo odgovorni za naš posed, a javna površina je njihova. Na naš posed snage reda mogu ući samo kada je povređen zakon“, tvrdi predsednik Blajburškog voda Vice Vukojević.

Austrijske vlasti svrstale su ustaški pokret uz terorističke organizacije i strogo zabranile bilo kakva obeležja koja slave ustaše i „Nezavisnu državu Hrvatsku“. Evropski mediji nazivaju blajburški skup najvećim okupljanjem neofašista nakon Drugog svetskog rata.

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=05&dd=17&nav_category=167&nav_id=1543507
"U Blajburgu nije bilo ni masakra, ni ubistava"

Bon -- Nemački istoričar Štefan Ditrih izjavio je povodom "mita o Blajburgu" da bi "smisao sećanja trebalo da bude pomirenje, da se tako nešto nikada više ne ponovi".
Ditrih, koji se bavi istorijom istočne i jugoistočne Evrope, nacionalizmima i stvaranjem mitova, je u intervjuu "Dojče veleu" (DW) rekao da Blajburg "nema ništa pomirljivo".

DW navodi da Ditrih o Blajburgu, mestu u Austriji gde su na kraju Drugog svetskog rata pobijeni pripadnici ustaških jedinica, govori kao o "mitu o žrtvi koji je nakon Drugog svetskog rata izgrađen pre svega u egzilu".
"Kapitulacija Nezavisne države Hrvatske je stupila na snagu u noći između 8. i 9. maja 1945. Na teritoriji Jugoslavije, a posebno Hrvatske i Bosne i Hercegovine, razni kolaboracionisti već duže su se nalazili u defenzivi. Ono što se takođe sigurno zna jeste da je samozvani ustaški poglavnik Ante Pavelić nekoliko meseci ranije svoju porodicu odveo iz zemlje na sigurno, u Austriju, a i sam je tamo otišao 6. maja preko Slovenije. I nije pobegao bez novaca…", naveo je Ditrih.

Na pitanje "ko su bili ljudi koji su se u maju 1945. nalazili u i oko Blajburga", istoričar je kazao da su "tamo bili pripadnici hrvatskih ustaša i domobrana, nemačke regularne vojske i Š-ovci, ali i Kozaci, kao i srpski i crnogorski četnici, a tu su bili i članovi njihovih porodica".

"Poznate su mi priče o 'običnim ljudima' iz Hrvatske, ali i iz Hercegovine, koji su bili prisilno mobilisani, ali u ratu nisu počinili nikakva krivična dela niti su bili ideološki zaslepljeni. Veliki deo njih vratio se iz Austrije, tj. Slovenije nazad, i dalje živeo potpuno normalno u Jugoslaviji. I ti ljudi su pričali svoje priče, ali one se generalno, na žalost, ne čuju. Većina onih koji su se vratili u koloni privremeno je zadržana u raznim logorima i bila je raspoređena na radove u obnovi. Na kraju je velika većina njih amnestirana", rekao je Ditrih.

Upitan "da li je nakon završetka rata bilo pokolja i ubistava", on je izneo tvrdnju da je "bilo masakra, prekih sudova i ubistava", ali da se "to većinom događalo u Sloveniji".

"Podsećam na to da je rat u Evropi završen 8. maja, ali da su neke kolaboracionističke jedinice odbijale da polože oružje i predaju se saveznicima, u ovom slučaju Jugoslovenskoj armiji. Zato je vrlo problematično i gotovo nemoguće napraviti razliku između poginulih u ratu i onih koji su ubijeni tokom povratka zarobljenika u Jugoslaviju. Sporno je govoriti o planskim masakrima. Poznato je i dokazano da su partizani imali visoke moralne kriterijume, da su strogo kažnjavali prestupe i zločine u sopstvenim redovima", kazao je nemački istoričar.

On je rekao da "u samom Blajburgu nije bilo ni masakra, niti ubistava. Bio sam tamo nekoliko puta, na lokalnom groblju ima nekoliko grobova i spomenika, ali ti ljudi nisu tamo ubijeni, već su umrli iz raznih drugih uzroka. Problematična je i tvrdnja da su ubijani i žene i deca", naveo je Ditrih.

Na pitanje "kako je nastao ''mit o Blajburgu'', on je rekao da je "bilo pripadnika ustaša koji su nakon rata ostali u Austriji".

"Neki od njih osnovali su Počasni blajburški vod. Austrijska tajna služba pratila je tu marginalnu grupu, postoje brojni izveštaji iz sedamdesetih godina. Ali ništa se nije preduzimalo. To nije bilo ništa drugo već neka vrsta revizionističke, relativno male ''folklorne grupe''", naveo je istoričar.

On je ocenio da "u mit spada i uvek jasna crno-bela slika, uvek postoje ''dobri'' i ''loši''".

"Napada se Jugoslavija i sve što je s njom povezano, kako bi se na taj način skrenula pažnja sa sopstvenih zločina, rasnih zakona, koncentracionih logora i masovnih ubistava", kazao je Ditrih.

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2019/05/25/manje-novca-nego-za-skloniste-za-pse-prihvatni-centri-za-migrante-u-italiji-napali-salvinija-jer-im-je-smanjio-financijska-sredstva/