DALI ZNATE ZA OVO?

http://geopolitika.news/analize/novi-pogledi-na-srednju-europu-iz-njemacke-sad-a-rusije-kine/

Novi pogledi na Srednju Europu iz Njemačke, SAD-a, Rusije i Kine

Prostor  Srednje Europe danas predstavlja poligon za nametanje utjecaja velikih svjetskih sila koje zaboravljaju da je to prostor koji danas obuhvaća gotovo 2oo milijuna stanovnika sa snažnim gospodarskim razvojem prvenstveno Poljske i ostalih članica Višegradske grupe. Da li je Srednjoj Europi potreban takav partner ili danas Poljska može sama preuzeti lidersku ulogu.

Tijekom proteklih nekoliko godina na području Srednje Europe događaju se velike promjene. Prostor za izgradnju Nove Srednje Europe otvoren je padom Berlinskog zida kada je došlo do izlaska iz komunističkog okružja velikog broja država među kojima su baltičke države Estonija, Litva i Latvija, članice Višegradske grupe Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska, zatim sredozemne države Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Albanija,  balkanske države Rumunjska, Moldavija, Bugarska, Srbija, Makedonija, Kosovo i Bosna i Hercegovina, istočnoeuropske države Bjelorusija i Ukrajina te kavkaske države Gruzija, Azerbejdžan i Armenija.

Neke od tih država su pristupile euroatlanskim integracijama, neke su čvrsto protiv euroatlanskih integracija, a neke žele ostati u stanju između zone euroatlanskog i euroazijskog utjecaja. Danas neke od država kao što su Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Hrvatska, Albanija i Kosovo su čvrsto u partnerskim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, u čvrstom savezništvu sa Rusijom su danas Bjelorusija i Srbija, dok većina ostalih država nema izgrađen isključivi stav prema određenoj geopolitičkoj grupaciji i nastoji ostati izvan ponuđenih okvira ili nema snage za nametanje svojih želja. Države kao što su Češka, Slovačka, Mađarska koriste zaštitu svoje sigurnosti u sklopu NATO saveza dok s druge strane žele koristiti ruske resurse i iz tog razloga održavaju i nastoje održati gospodarske odnose s Rusijom. Crna Gora je nakon dugih unutarnjih previranja odabrala euroatlanske integracije što nije prošlo bez značajnih političkih pritisaka krajem 2015. godine kad je predsjednik Crne Gore otvoreno optužio Rusiju za pokušaj pokretanja tzv. „Crnogorskog proljeća“ prema poznatoj „ruskoj vesni“ u Ukrajini. Ti politički krugovi nisu imali dovoljno istomišljenika tako da je brzo propao pokušaj rušenja crnogorske vlasti i sprječavanja pristupanja NATO savezu. Danas Crna Gora očekuje pozivnicu za ulazak u NATO savez te je u pristupnom postupku ulaska u Europsku uniju. Bosna i Hercegovina nakon niza opstrukcija srpskog vodstva u dijelu BiH, Republici Srpskoj, također je pokrenula postupak pristupanja u Europsku uniju. Srbija još uvijek nastoji ostati neutralna u cijeloj priči te kao tradicionalni ruski saveznik ne želi napustiti to prijateljstvo. Srbija zadnjih godna ima velikog pokrovitelja pristupanja u euroatlanske integracije u njemačkoj kancelarki Angeli Merkel koja na taj način želi osigurati svoje geopolitičke interese, kako preko Srbije razvijati odnose sa Rusijom, tako i kontroliranje koridora Berlin – Istanbul, te spriječavanje mogućih novih koridora Jadran – Baltik kojim bi se ugrozila njemačka dominacija u uvozu roba iz Azije preko sjevernoeuropskih luka, tako i kontrole tržišta plina u kontinentalnoj Europi.

Njemački pogled na države Nove Europe

Neki analitičari su mišljenja da je i to jedan od uzroka nasilne imigracije migranata s Bliskog istoka kako bi se destabilizirao prostor Srednje Europe, posebno kad se uzme u obzir činjenica da je u sjeni te migrantske krize pokrenut rusko-njemački plinski projekt Nord Stream 2 preko kojeg bi se u Njemačku distribuiralo 110 milijardi m3 ruskog plina. Iz toga razloga realno je smatrati da ovakvi potezi s migrantima gdje su teško kršena sama pravila Europske unije o ulasku trećih osoba na prostor EU i schengenske zone, a što je dovelo do potpunog rušenja schengenskih pravila pa su tako dužnosnici nekih država otvoreno krijumčarili migrante preko državne granice uz blagoslov Europske komisije i njemačke kancelarke.

Članice Višegradske grupe su pokazale da mogu nastupati jedinstveno oko sve više zajedničkih pitanja pred birokratima Europske komisije, posebno kad se radi o pitanjima migrantske krize i pitanja rusko-njemačkih plinskih dogovora. Hrvatska je propustila priliku da se svrstavanjem uz članice Višegradske grupe dovede u stanje značajnog međunarodnog čimbenika koji bi bio u stanju kreirati i nametati svoja vlastita rješenja od interesa za Republiku Hrvatsku. Zadnje dvije vlade u Hrvatskoj, izuzev Ureda Predsjednice su nastavili kontinuitet prihvaćanja rješenja koji su neki drugi birokrati donijeli u svojem interesu i interesu svojih država, tako da je ranije za vrijeme migrantske krize i vlade Zorana Milanovića došlo do potpunog kaosa u međunarodnim odnosima jer rješenja koja su nudili predsjednik vlade Milanović i ministar unutarnjih poslova zaprepastili su sve susjede koji su morali poduzimati protumjere: Mađarska je nakon što je Hrvatska poslala vlak pun migranata i naoružanih policajaca u Mađarsku bez suglasnosti mađarskih vlasti zatvorila željeznički promet, a kasnije i postavila fizičke zapreke na granici sa Hrvatskom. Odnose sa Slovenijom u značajnoj mjeri su narušile katastrofalne aktivnosti hrvatske vlade potvrđene snimcima slovenske granične službe kako je tadašnji ministar Ostojić poslao vlak pun migranata do hrvatsko-slovenske granice na Sutli te su nakon toga migranti ilegalno preko Sutle prelazili u Sloveniju, naravno nakon tog skandaloznog postupka i Slovenija je postavila žičanu ogradu sa Hrvatskom. Kad su u pitanju odnosi sa Srbijom, Zoran Milanović je nakon jednog „nesporazuma“ jednostavno zatvorio granicu na Bajakovu za sav teretni promet čime je ponovno počinjena ogromna materijalna šteta ne samo hrvatskim već i mnogim drugim međunarodnim tvrtkama.

Nova vlada Tihomira Oreškovića pod znatnim utjecajem Europske pučke stranke također ne želi ulaziti u konfrontacije s Bruxellesom i Berlinom te nastavlja politiku Zorana Milanovića, ali ipak na civiliziraniji način. Predsjednica RH je pokušavala pokrenuti jaču suradnju od Jadrana do Baltika kako bi se razvijali ne samo politički, kulturni i povijesni već i gospodarski odnosi. Danas snažno lobiraju za taj projekt Jadran – Baltik – Crno more poljski predsjednik Andrzej Duda i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović koji žele nametnuti svojim vladama  potencijalne gospodarske infrastrukturne projekte teške preko 50 milijardi eura koji još uvijek čekaju političku volju vlade u Hrvatskoj kako bi se krenulo u realizaciju.

Vlada Tihomira Oreškovića danas više energije troši na pronalazak novih kreditora koji će refinancirati hrvatske dugove i na pronalazak kupaca devastirane hrvatske imovine  u vlasništvu Republike Hrvatske. Umjesto da su se pokrenuli investicijski ciklusi s novim projektima koji će donijeti stotine tisuća novih radnih mjesta te svrstati Hrvatsku na tranzitnu kartu svijeta preko koje će se odvijati značajan promet roba, ljudi i sredstava. Sa priključenjem Hrvatske Višegradskoj grupi ili ovoj Jadran – Baltik – Crno more inicijativi, dobila bi čvrstog saveznika kod donošenja odluka u Bruxellesu od značaja za Hrvatsku.

Ovakvom politikom  kakvu provode premijer i ministri u Vladi RH, Hrvatskoj ostaje čekati što će drugi o njoj odlučiti, jer ako je usamljena u nekoj odluci, brzo će morati odustati od te odluke ako „viši interesi“ budu iznad Hrvatskih, kao što je to danas primjer sa Srbijom i nepoštivanje odluka Haga te univerzalne nadležnosti za sudske postupke na prostoru bivše Jugoslavije. Makedonija i Srbija ostaju u zoni snažnog ruskog utjecaja. Srbija zbog tradicionalnih veza s Rusijom, a Makedonija zbog blokade Grčke kojom se blokira pristup euroatlanskim integracijma zbog spora oko imena Makedonija koje Grci smatraju svojim povijesnim naslijeđem iz vremena Aleksandra Makedonskog. Rumunjska je danas snažno vezana na članice Višegradske grupe u svojoj politici unutar Europske unije iz tog razloga su i česti susreti na najvišoj državničkoj razini s prvenstveno Poljskom gdje se gradi krak Inicijative Jadran – Baltik – Crno more koji pokriva prostor istočne Europe kako bi se ojačao utjecaj prvenstveno na sigurnost Istočne Europe tako da bi se i pomoglo Ukrajini u njenim bezuspješnim pokušajima odvajanja od sfere ruskog utjecaja. Iako je narod Ukrajine u značajnoj mjeri željan promjena i bližih političkih odnosa s državama Europske unije, oligarhizam i korupcija uništavaju i danas želje običnog građanina Ukrajine da živi od svojeg rada. Ukrajina je jedna od država članica Sovjetskog Saveza koji se raspao 1991. godine koja je željela promijeniti svoje geopolitičke odnose zajedno sa Gruzijom, Azerbejdžanom i Moldavijom te je znakovito da su sve te države dobile jedan mali „tumor“ u svojem tijelu koji ih koči da smanji svoju zavisnost od ruskog utjecaja. U Gruziji danas postoje dvije nepriznate države u državi Južna Osetija i Abhazija, u Azerbejdžanu postoji Nagorno-Karabah koji kontroliraju ruski vojnici u korist Armenije te u Ukrajini je okupiran Krim i te na jugoistočnom Donbassu od dijelova općina Donjeck i Lugansk stvorene su Donjecka i Luganska narodna republika pod direktnom kotrolom Rusije. U Moldaviji postoji Pridnjestrovlje koje je danas potpuno izdvojeno fizički od Rusije zbog sukoba u Ukrajini te je ostao jedino zračni most između Rusije i Pridnjestrovlja za dostavu potrebitih resursa.

Ukrajinsko-ruska kriza, kriza u Siriji i migrantska kriza su otvorile neka nova pitanja u koje se žele umiješati sve velike sile. Danas snažnu želju za utjecajem nad tim područjem uz lokalne interese Njemačke žele imati i Sjedinjene Američke Države, Rusija i Kina. Sjedinjene Američke Države žele ostvariti dominantni utjeca u vojno-političkom smislu kako bi uspjeli održati zajednicu svojeg najjačeg i najvažnijeg saveznika u međunarodnim odnosima – Europsku uniju. Rusija želi provesti promjene u Europi kako bi ojačala svoj utjecaj, na što prema predsjedniku Putinu polaže povijesno pravo zbog rezultata Drugog svjetskog rata iako je protiv takvih nametanja rješenja većina tih država nad kojima Moskva želi imati dominatnu ulogu i treća država Kina koja želi objediniti taj prostor kako bi osigurala širenje svojeg gospodarskog utjecaja i plasmana kineskih proizvoda u Europu.

Nova Srednja Europa kao politička zajednica pod nadzorom Ruske Federacije

Izborom Vladimira Putina na mjesto Predsjednka Ruske Federacije pokrenuto je jačanje utjecaja Rusije u međunarodnim odnosima. Kako je za vrijeme vladavine Borisa Jeljcina došlo do snažnog i nekontroliranog jačanja oligarhizma koji je gotovo uništio Rusiju, a omogućio oligarsima nezamislivo bogaćenje, dolaskom Putina na vlast taj proces je obuzdan te je doveden u kontroliranu situciju, došlo je do jačanja ruskih državnih tvrtki kao što je Gazprom te je omogućeno samo određenom broju oligarha daljnje nesmetano poslovanje, ali su morali poštivati pravila novog Predsjednika. Prve geopolitičke najave Putina su bile da je do raspada Sovjetskog saveza došlo na nezakonit način, te je sve dogovore koje je je imao bivši Sovjetski savez pretvorio u dogovore Rusije, odnosno zamijenio je položaj Sovjetskog saveza sa Rusijom. Prvi koraci su bili vratiti pod potpunu kontrolu ostale bivše članice Sovjetskog saveza te je započeo s projektom Euroazijskog saveza u koji su „morali“ ući Ukrajina i Bjelorusija kao većinske slavenske države pod utjecajem Rusije. Pritisci takvog vazalskog odnosa prema Ukrajini doveli su prvo do narandžaste revolucije 2004. godine kad je zbog očigledne krađe glasova na izborima tada novozabrani predsjednik Janukovič morao ponoviti izbore na kojima je proeuropska koalicija Juščenko-Timošenko pobijedila.

Stalni sukobi unutar koalicije u borbi za prevlast iskoristio je Janukovič te paktom s Juščenkom prvo eliminirao Timošenko, a poslije na novim predsjedničkim izborima i Juščenka, te ponovno okrenuo politiku prema čvrstoj suradnju s Rusijom. Janukovič je također u svojem izbornom programu imao „lažnu“ odrednicu uvezivanja s Europskom unijom i bližih gospodarskih veza s Europskom unijom na čemu je i dobio izbore. Čitavo vrijeme mandata su načelno održavani pripremni gospodarski sporazumi s EU, i kad je trebalo potpisati taj sporazum, Rusija je napravila politički pritisak blokiranja uvoza ukrajinskih proizvoda u Rusiju te kreditom od 15 milijardi dolara uspjela je natjerati Janukoviča da otkaže potpisivanje tog sporazuma. Već prije toga za vrijeme vlasti Juščenko – Timošenko postojali su planovi okupacije Krima zbog prijetnji ukrajinskih vlasti o zatvaranju ruskih pomorskih baza na Krimu. Dolaskom Janukoviča ti ugovori su produženi za 25 godina te je izbjegnuta mogućnost nasilne podjele Ukrajine jer je Rusija s Janukovičem dobila cijelu Ukrajinu kao saveznika u euroazijskom projektu.

Nakon odbijanja potpisivanja sporazuma s EU u Vilnusu 2013. godine dolazi do snažnih prosvjeda unutar cijele Ukrajine što je vlast pokušala spriječiti snažnom policijskom represijom, premlaćivanjima i ubojstvima istaknutih prosvjednika  kao i donošenjem zakona kojim bi rigorozno kažnjavali prosvjednike, a sprječavali kaznenu odgovornost redarstvenih vlasti. Nakon rušenja Janukoviča dolazi do tzv. „hibridnog rata“ kojim su ruski vojnici bez oznaka okupirali Krim, proveli nasilni referendum te anektirali Krim. Poslije aneksije Krima na isti način je pokrenut rat u Jugoistoj Ukrajini Lugansku i Donjecku, neuspjeli pokušaji su bili u Harkovu i Odessi. Nakon ukrajinske epizode SAD i EU su nametnuli sankcije Rusiji zbog kršenja međunarodnih ugovora na koje nisu reagirali u Rusiji te je nastavljena politika nametanja ruskog utjecaja dalje u Europi bili financiranjem ekstremno desnih stranaka u Europskoj uniji  poput mađarskog Jobbika i francuskog Nacional Fronta kako bi destabilizirali institucije Europske unije, bilo kupovanjem podrške kroz razne projekte: Južni tok, Turski tok, investicijski „turistički projekti“ na obali Jadranskog mora, protuvladine demonstracije u Crnoj Gori, kršenje zračnog prostora, otimanjem graničnih policajaca, uplovljavanjem u unutarnje vode članica Europske unije te dogovora s Njemačkom kako bi se distribucijom plina ucijenile sve države Srednje i Istočne Europe, odnosno države zone ruskog utjecaja.

Prema ruskim stajalištima u tu zonu danas spadaju sve bivše članice Varšavskog ugovora te bivše članice Jugoslavije. Ovakvim snažnim ruskim utjecajem na Srednju, Istočnu i Jugoistočnu Europu  došlo bi do destabilizacije europskog kontinenta te bi u novom odnosu snaga u potpunosti bio marginaliziran utjecaj Sjedinjenih Američkih država na europski kontinent. Rusija bi nastojala osigurati čvrstu kontrolu ovog prostora te izgraditi partnerske odnose s Berlinom, Rimom i Parizom pod dominacijom Moskve (četverokut Moskva- Berlin – Pariz – Rim). Problem Rusije za ovakvu inicijativu je u tome što otvorenu podršku za ovakav euroazijski projekt  trenutno Rusija ima samo u Srbiji i Bjelorusiji, a sve ostale države bi trebalo prisiliti na ovakvo geopolitičko rješenje. Njemačka u ovom trenutku to vidi kao svoju priliku za izlazak na međunarodnu političku scenu te su vjerojatno očekivanja Angele Merkel da će snagom svojeg gospodarstva uspjeti nametnuti svoja rješenja i interese iznad ruskih kao što su uspjeli nametnuti u Europskoj uniji nakon izbijanja gospodarske krize 2007 godine. Povijest je do sad više puta pokazala da je ovakav stav pogrešan i da će rezultirati još većim sukobom u kojem će mnogo država stradati, posebno bi u tom bile ugrožene države između Rusije i Njemačke.

Nova Srednja Europa kao vojno-gospodarska zajednica pod nadzorom SAD-a

Nakon rušenja Berlinskog zida i gospodarskog razvoja tranzicijskih država Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe prvo je pokrenut projekt Višegradske grupe u koju su prvotno trebale ući Poljska, Čehoslovačka, Mađarska i Hrvatska, međutim prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman odbacio je tu mogućnost smatrajući da je Hrvatska iznad razine razvoja tih bivših komunističkih država. Projekt Višegradske grupe je bio savez država koje su trebale prilagoditi svoje gospodarske, političke i druge odnose prema odnosima kakvi su vladali u tadašnjoj Europskoj zajednici (EZ). Taj projekt je trabao biti „mini Marshallov plan“ kojim je obnovljena Europa nakon teških razaranja tijekom 2 Svjetskog rata. Ove tri države su prihvatile taj prijedlog te postale članice Višegradske grupe  (nakon razdvajanja Čehoslovačke na Češku i Slovačku postale su V4) te su ostvarile najbrži gospodarski rast i razvoj te danas postale stabilne članice Europske unije kojoj su pristupili u velikom paketu 2004. godine zajedno sa baltičkim državama, Slovenijom i Ciprom.

Istovremeno taj prostor Srednje Europe je postao snažno sjedište istočnog krila NATO-o saveza protiv kojeg je posebno izražao negativan stav predsjednik Rusije Vladimir Putin smatrajući da je Rusija nasljednik ugovora koji su postignuti sa Sovjetskim Savezom o neširenju NATO saveza na istok. Tako je taj dio Srednje Europe postao prostor pod snažnim utjecajem NATO saveza, a time i Sjedinjenih Američkih Država koje su predvodnice tog saveza. Kasnije je došlo do uključenje u euroatlanske integracije Rumunjske i Bugarske, 2007 godine te Hrvatske 2013 godine u EU, dok je Albanija zajedno sa Hrvatskom ušla u NATO 2009. godine. U pristupnim pregovorima su Bosna i Hercegovina i Crna Gora. Članstvo je obećano Ukrajini, Gruziji i Makedoniji dok članstvo u NATO savezu trenutno nije zanimljivo Srbiji i Bjelorusiji, a države Azerbejdžan i Moldavija trenutno nisu iskazale svoje stajalište o NATO savezu.

Na prostoru Srednje Europe, među državama  između Jadrana, Baltika i Crnog mora, najpouzdaniji američki saveznici su Poljska, Estonija, Latvija i Litva, Rumunjska, Hrvatska te Albanija i Kosovo. Najveći protivnici zone američkog utjecaja na ovom prostoru su Srbija i Bjelorusija koji su čvrsto na strani podrške Rusiji bez obzira na pokušaje srpskog predsjednika vlade Aleksandra Vučića da prikaže stanje drugačijim kroz otvorenu suradnju s Njemačkom i pokušaje preko njemačke kancelarke Merkel da se pokrenu pristupni pregovori sa Europskom unijom. Jedan od razloga ovakve srpske politike je što njemačka kancelarka vidi Srbiju kao zapadnobalkansko središte na svojem koridoru prema Bliskom Istoku i Iranu, a kojem bi  gravitirale sve ostale države kao što su Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija te Grčka, pravac kojim se kretala migrantska ruta prema Njemačkoj, u nekoj budućnosti bi se koristila kao plasman njemačkih proizvoda na bliski istok te energenata i sirovina s Bliskog Istoka i Irana prema Njemačkoj. U ovakvom rješenju Sjedinjene Američke Države bi izgubile utjecaj te kao i Velika Britanija bile bi prisiljene geostrateški napustiti ovo područje. Iz tog razloga danas postoji čvrsta kontrola Albanije i Kosova kao snažnih NATO centara, na summitu u Varšavi bi se takav centar napravio u Varšavi te nedavno održanim summitom u Bukureštu to je isto napravljeno u Rumunjskoj.

Foto NPHrvatska je trenutno pouzdan NATO partner SAD-u te se to očituje u velikoj vojnoj pomoći koju SAD daje Hrvatskoj kao i u plasmanu hrvatske vojne opreme na međunarodnom tržištu pri čemu je značajan udio prodaje vojne opreme u ukupnom hrvatskom izvozu. Jačanjem ova tri NATO centra u Hrvatskoj, Poljskoj i Rumunjskoj ostvaruju se pretpostavke snažnog gospodarskog razvoja koji bi trebao izdignuti Hrvatsku iz prosječnosti i države beznađa u gospodarski perspektivnu državu za život. Infrastrukturni projekti stvaranjem novih prometnih, pomorskih, riječnih, cestovnih, energetskih, željezničkih, telekomunikacijskih i logističkih koridora Jadran – Baltik donio bi novi gospodarski zamah čime bi se umanjila dominacija pojedinih država nad drugim, primjer takve politike je Njemačka u eurounijskom okruženju te Rusija u svojoj zoni utjecaja. Poznata je američka doktrina kojom oni razvijaju svoje saveznike da postanu stabilne i prospreritetne države kao što su ranije bile države Zapadne Europe i Japan, kasnije Južna Koreja, danas je to Poljska.

Jačanjem ovog vojno-gospodarskog saveza  bi se i zaštitio i čitav europski kontinent te Zapadna Europa od mogućeg raspada  koji bi donio značajnu gospodarsku, političku i vojnu nestabilnost. Interes Sjedinjenih Američkih Država je da i jakim vojno-gospodarskim savezom u Srednjoj Europi omogući i drugim državama bivše ruske sfere utjecaja vlastiti izbor svoje budućnosti. Sad je već potpuno jasno da većina građana Ukrajine želi promjene u Ukrajini i izlazak iz oligarhijsko-koruptivnog sustava kakav je uspostavljen pod snažnim utjecajem Rusije, a produžen danas pod uplitanjem Njemačke i Francuske koje nemaju apsolutno nikakva prava nametanja rješenja Ukrajini, što se i vidi kroz djelovanje Normandske četvorke pregovorima u Minsku (Njemačka, Francuska, Ukrajina i Rusija  pod pokroviteljstvom Bjelorusije). Pitanje ukrajinsko ruskih odnosa bi trebali riješavati uz ukrajinski narod Rusija i Poljska koje imaju i povijesne i nacionalne razloge za takvim modelom rješavanja problema. Poljski predsjednik Duda je već započeo prve korake kako bi se Poljska uključila u taj proces umjesto neuspješnih Njemačke i Francuske. Danas u Ukrajini SAD ima snažnu podršku među građanima Ukrajine dok Njemačka kao država koja je u bliskim gospodarskim odnosima s Rusijom blokira bilo kakvu mogućnost približavanje Ukrajine Europskoj uniji te podrškom oligarhijskom sustavu upravljanja u Ukrajini zadržava Ukrajinu na distanci od Europske unije i reformi koje su se trebale provesti u Ukrajini. Ovakvo riješenje SAD-u ne odgovara jer na taj način nadu u rješavanje svojih problema gube Moldavija, Gruzija i Azerbejdžan koji boluju od iste bolesti, ruskog tumorskog tkiva u svojim državama.

Nova Srednja Europa kao gospodarska zajednica pod nadzorom Kine

U ovim novim previranjima na europskom kontinentu svoju priliku je vidjela i Kina. Kina je danas još uvijek u snažnom gospodarskom zamahu te postaje sve veći investitor izvan granica Kine. Velike količine jeftine kineske robe u zadnjih dvadesetak godina su preplavile Europu te je došlo do snažnog propadanja malih tvrtki na europskom kontinentu koji se nisu mogli nositi s organiziranim plasiranjem kineskih proizvoda po cijeloj Europi. Model je bio takav da se organizirao odlazak državljana Kine izvan granica, financiran je odlazak, ali je i postojala obveza da za ljudima idu i kineski proizvodi koje su ti emigranti prodavali po Europi te na taj način otplaćivali svoje putovanje iz Kine do europskih središta. Danas je Kina prepoznala mogućnost još većeg plasmana svojih proizvoda putem novih tranzitnih koridora preko juga Europe čime se skraćuje putovanje do odredišta u Europi za oko 10 do 15 dana u odnosu na sjeverne luke u Roterdamu i Hamburgu. Na ovaj način bi i onako znatno jeftiniji kineski proizvodi postali još jeftiniji u odnosu na europsku konkurenciju. Kineski model investiranja je danas takav da se organizira financiranje nekog projekta na kojem radi kineski stručnjaci, s kineskim strojevima i uređajima te pripremaju platformu za prodaju ili olakšanje prodaje kineskih proizvoda. Danas je Kina uključena u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi s 60,2 milijarde dolara prometa. Središte kineskih interesa su Beograd, Varšava i Bukurešt.

Kina je također pokazala interes za povećanje kapaciteta  luka Rijeka i Ploče te za željezničke i cestovne koridore od Jadrana do Baltika. U Srbiji je Kina već značajno uključena u dogovore o gradnji željezničke pruge Beograd – Budimpešta te pruge Bar – Beograd čime se stvara dodatna konkurencija hrvatskih lukama. Postavlja se pitanje koliko je Hrvatskoj značajan ovakav scenarij potpunog uključenja Kine u glavne infrastrukturne projekte Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe jer on obuhvaća dominantne države Srbiju, Rumunjsku i Poljsku koje bi bile nositelji svih važnijih projekata.

Za Hrvatsku je u ovom trenutku svakako najbolji model koji predviđa značajan utjecaj Sjedinjenih Američkih Država na prostoru Srednje Europe jer on stavlja Hrvatsku u poziciju jedne od tri ključne države od geopolitičkog i geostrateškog značaja. Stavlja Hrvatsku u na glavne cestovne, pomorske, energetske te telekomunikacijske koridore. Posebno u kombinaciji sa znatnim kineskim utjecajem kako bi se postigla veća zastupljenost uvoza kineske robe i proizvoda u Europu preko hrvatskih luka. Ruske inicijative su uglavnom zaobilazile Hrvatsku u svim svojim naftno-plinskim projektima, cestovni koridori sjeverozapad – jugoistok Europe su prolazili sjevernije preko Mađarske tako da dosadašnji znatni utjecaj njemačkih i ruskih ključnih projekata je zaobilazio Hrvatsku u širokom luku. Hrvatska je predstavljena kao neozbiljna država za bilo kakve ozbiljnije projekte te i ovi investicijski projekti koji su financirani u Hrvatskoj nisu donijeli očekavani razvoj i povećanje radnih mjesta što je posebno naglašeno u T-Hrvatskom Telekomu koji je danas od nekad moćne telefonske tvrtke postao običan Call Centar koji nema svoje nekretnine i tehničku službu. Iz tog razloga Hrvatska mora prestati sa unutarnjim svađama, podjelama, povratkom u vrijeme 2 svjetskog rata te se mora okrenuti budućnosti. Mora definirati svoju viziju kakva bi Hrvatska trebala biti za 30 ili 50 godina, a to se može ostvariti jedino donošenjem dugoročne nacionalne, gospodarske, energetske, prometne, informatičke, telekomunikacijske te logističke strategije. Hrvatskoj su vrata razvoja otključana, samo ih treba otvoriti i napraviti prvi korak u bolju suverenu budućnost.

http://geopolitika.news/vijesti/svijet/opasnosti-su-suverene-drzave-clanice-ne-eu/


U opasnosti su suverene države članice,a ne EU!


Naslovnice europskih medija upadljivo su posljednjih tjedana preplavljene naslovima koji panično vrište kako je Europska unija rastrgana, napadnuta i pred samim slomom, a tekstovi morbidno opisuju apokaliptične scenarije raspada koji će tobože uslijediti zbog odbijanja dijela članica predvođenih Mađarskom i ostalim državama Višegradske skupine da se preko njihovog teritorija kreću imigrantske mase ili se na njemu u bilo kojem obliku zadržavaju, a najmanje po diktatu i kvotama kreiranim u bruxelleskim labirintima moći.

Istodobno i britanski premijer David Cameron opako histerizira zbog skorog britanskog referenduma o ostanku u EU, koji je usput rečeno sam izmislio i nametnuo svojim građanima, sada ne samo po europskim prijestolnicama nego i u dalekom Šangaju, gdje je sudionike sastanka G20 maltretirao pozivima na spas EU-a od samog sebe i svoje politike.

Pa, kada se i sam George Soros, veliki meštar svih prevrata, liberalnih revolucija razornog “arapskog proljeća“ i doslovno svih ratova za liberalnu hegemoniju koji se trenutno vode, oglasi pozivom na spas Europske unije koja je u „životnoj opasnosti„ i pritom za migracijsku krizu u kojoj su aktivno sudjelovale njegove organizacije „otvorenog društva“ okrivi rusku politiku, a njemačku kancelarku Angelu Merkel opiše kao osobu „koja je ispravno predvidjela da bi migracijska kriza mogla uništiti Europsku uniju“,onda postaje savršeno jasno da se iza medijskih napada panike, zbog tobožnjeg raspada EU-a, krije nešto iznimno zloslutno i opako.

Raspirivanje straha i – obračun

Povijesno iskustvo pokazuje da su stvari upravo suprotne od onoga kakvim ih prikazuje Soros koji je, primjerice, pokretanje islamističkih pobuna uz podršku njegove liberalne agenture poetski nazvanih „arapskim proljećem“, na CNN-u najavio riječima da će taj „val demokracije promijeniti krajobraz Bliskog istoka“. Međutim, nikakva demokracija tamo nije nakon pohoda njegovih istomišljenika osvanula, ništa osim smrti i razaranja.

Krajobraz se uistinu promijenio jer se pretvorio u veliko zgarište od Tunisa preko Jemena do Libanona. Možemo stoga biti sigurni da Europska unija i njena birokratska oligarhija pod kontrolom političkog kruga oko njemačke kancelarke Angele Merkel nisu pred raspadom i da se za nekog drugog priprema – veliko šamaranje.

Iza dimne zavjese raspirivanja straha od propasti EU-a i masovnog naricanja europske političke elite, priprema se obračun sa svim suverenistima, protivnicima masovnog naseljavanja izvaneuropskog stanovništva i zagovornicima nezavisnih nacionalnih politika država članica. Prema EU nomenkalaturi neprijatelja riječ je o hereticima iz redova nacionalista, euroskeptika, ksenofoba, neliberalnih demokrata ili čak fašista, uglavnom s istoka EU-a.

Da ne bi bilo zabune upravo tu riječ upotrebljava višegodišnji njemački ministar vanjskih poslova i vicekancelar Joschka Fischer već u naslovu autorskog članka u „Project Syndicateu“ od 28. prosinca 2015. – „The Fascizm of the Affluent“. Opisujući navodni uspon ksenofobnih nacionalističkih stranaka u zemljama članicama EU-a, posebno ističe francuski FN i Marine Le Pen, mađarskog premijera Viktora Orbana i poljsku vladajuću stranku Pravo i pravda na čelu s Jaroslawom Kaczynskim, koji se po njemu prirodno, osim u slučaju Poljske povezuju s autoritativnim ruskim režimom Vladimira Putina:

“Kod kuće, svijet bijelog čovjeka je ugrožen imigracijom, globalizacijom tržišta rada, rodnom ravnopravnošću i pravnom i socijalnom emancipacijom seksualnih manjina.Ukratko ta društva prolaze fundamentalni šok za tradicionalne uloge i obrasce ponašanja. Iz tih dubokih promjena nastala je potreba za jednostavnim rješenjima – gradnjom ograda i zidova… i jakih lidera. Nije slučajno da su novi europski nacionalisti u ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu vidjeli svjetionik nade. Naravno, Putin nema utjecaja u Poljskoj i baltičkim državama gdje se Rusija smatra prijetnjom nacionalnoj nezavisnosti. Drugdje u Europi, međutim, novi nacionalisti izgradili su čvrstu vezu s Putinovim antizapadnim djelovanjem i stvaranjem velike Rusije.“

Tako Fischer opisuje ono što smatra patologijom fašističke ugroze vladajućeg liberalnog poretka i Europske unije. Označavajući već u naslovu cijeli spektar protivnika ekstremno liberalne politike EU-a i nametanja novog naseljavanja europskih prostora fašistima, svjesno ih povezujući s paradigmom „bijelog čovjeka“, pripisao im je rasizam i na kraju udario temelje za politički, a tko zna možda i za sigurnosno-obavještajni i pravosudni obračun jednostavnim povezivanjem s ruskim predsjednikom Putinom i ruskom politikom.

Političke protivnike tako je u svega nekoliko rečenica uspio proglasiti fašistima, rasističkim braniteljima svijeta „bijelog čovjeka“ i ruskim agentima koji za račun ruske politike ruše Europsku uniju. Potrebno je ponovno naglasiti da je Fischer u toj svojoj kolumni koja podsjeća na nacrt kakve optužnice za veleizdaju, od europskih političara izrijekom prozvao mađarskog premijera Viktora Orbana i čelnicu francuskog FN-a, Marine Le Pen. Optužbi za suradnju s Rusima izvukao se jedino Jaroslaw Kaczynski zbog njegova poznatog stava o ruskoj politici.

Posebnu opasnost vidi u Marine Le Pen i njenom FN-u: „Uz novi nacionalizam koji prijeti europskim integracijama, Francuska drži ključ. Bez Francuske, Europa se ne može ni zamisliti, niti je to moguće, a pobjeda Le Pen na predsjedničkim izborima bila bi posmrtna zvonjava za EU (kao i katastrofa za zemlju i cijeli kontinent). Europa bi se povukla iz svjetske politike 21. stoljeća. To bi nezaustavljivo dovelo do kraja Zapada u geopolitičkom smislu – SAD bi se morao preorijentirati prema Pacifiku, a Europa bi postala privjesak Euroazije.“

I gle čuda, ni dva mjeseca nakon Ficherova označavanja Marine Le Pen kao ključnog neprijatelja vladajuće politike EU-a čiji je politički poraz i eliminacija preduvjet očuvanja ne samo Unije nego i cjelog Zapada, francuska policija je krajem veljače na zahtjev OLAF-a, antikorupcijskog ureda Europske komisije, izvršila pretrage desetak poslovnih prostorija „Fronta National“ -FN uključujući i kuću bivšeg šefa stranke Jean-Marie Le Pena zbog sumnji da je stranka FN, navodno, za političko djelovanje unutar Francuske koristila asistente svojih eurozastupnika koje plaća Europski parlament i njihove se usluge smiju koristiti samo u europarlamentu.

Prema „Le Mondu“ financijski ravnatelj stranke Wallerand de Saint-Just negirajući optužbe upozorio je da je FN-u, najvjerojatnije temeljem političke odluke ili lobističkog utjecaja, već godinama kod francuskih i europskih banaka onemogućeno podizanje kredita za finaciranje kampanja. Samo za predstojeću predsjedničku kampanju potrebno im je 27 milijuna eura. Marine Le Pen savršeno je jasno da je cilj kreditnog bojkota usmjeravanje FN-a prema bankama izvan EU-a i da francuska i bruxelleska vodeća politika željno iščekuje njen financijski aranžman s kakvom bankom iza koje stoji ruski kapital, kako bi je politički rastrgali i stranku uključili u režim europskih sankcija prema Rusiji zbog ukrajinske krize.

Istodobno, američki Kongres zatražio je od generala Jamesa Clappera, čelnika američke obavještajne zajednice – (Director of National Intelligence – DNI) prikupljanje podataka o ruskom financiranju europskih političkih stranaka u proteklom desetljeću. Na meti američkih obavještajaca i tijela financijskog nadzora našle su se mahom desne političke stranke, prije svih FN, koji je prijašnjih godina uistinu podizao kredite u bankama koje su pod kontrolom ruskih oligarha.

Prema „Guardianu“, utemeljitelj FN-a Jean-Marie Le Pen podigao je kredit od 2 milijuna eura kod ciparske tvrtke Vernonsia Holdings, koja je u vlasnišrvu bivšeg operativca KGB-a iz doba hladnog rata Jurija Kudimova, a sporna je i realizacija kredita više od 9 milijuna eura kod jedne češko-ruske banke. Pod lupom su također politički kontakti i financijsko poslovanje Jobbika u Mađarskoj, Zlatne zore u Grčkoj i talijanske Sjeverne lige, sve redom ogrezle u euroskepticizmu i otporu centralističkim nasrtajima bruxelleske administracije pod direkcijom političkog kruga oko njemačke kancelarke Angele Merkel.

Ona je također zatražila od njemačkih sigurnosnih službi podatke o kontaktima njemačkih političkih stranaka i pokreta s ruskim političkim i financijskim predstavnicima. Pri daljnjem političkom usponu desnih i suverenističkih stranaka i nepovoljnom razvoju događaja za europski liberalni poredak, moguće utvrđivanje neposredenih ili posrednih veza tih političkih subjekata s ruskom stranom koje bi imale karakter kršenja zapadnih sankcija prema Rusiji, bio bi as u rukavu vladajuće politike.

Geopolitička koncepcija Angele Merkel

Postaje sve razvidnije da je imigrantsko nasilje nad europskim građanima u obliku nasilnog useljenja drugih naroda u europske države kao jeftine radne snage zapravo jedna od ključnih poluga opasne doktrine šoka primjenjene nad građanima EU-a.

Cilj serije šokova i kumuliranih stresova je promijeniti kulturološko i nacionalno lice Europe, a da bi se to postiglo, došlo je vrijeme političkog, a tko zna možda i sigurnosnog i pravosudnog otklanjanja svih protivnika takve agende.

Stranke i fizičke osobe kod kojih bi se utvrdili takvi kontakti bili bi stavljeni pod režim sankcija uključujući zamrzavanja imovine i vizna ograničenja. Poluslužbeni Deutsche Welle u maniri totalitarnih propagandista se pita: „Nisu li očita pretjerivanja oko događaja u novogodišnjoj noći u Kölnu pokušaj slabljenja pozicije savezne kancelarke? Htjeli bi znati stoji ili iza toga neka koncepcija?“

Dakako da iza svega što se događa na europskim prostorima stoji neka koncepcija i to geopolitička koncepcija njemačke kancelarke Angele Merkel, političke i gospodarske elite čije interese zastupa, bruxelleske oligarhije nad kojom je uspostavila nadzor i njenih angloameričkih i arapskih partnera.

Širenje straha i panike oko rapada EU-a zbog imigracijske navale i povezivanje raspada s ruskim utjecajem namijenjeno je slamanju otpora europske javnosti i priprema obračuna s unutarnjim neprijateljem, nacionalističkim suverenistima i njihovim nacionalnim državama u cilju stvaranja centralizirane Europske unije. Nije u opasnosti EU, nego suverene države članice.

Postaje sve razvidnije da je imigrantsko nasilje nad europskim građanima u obliku nasilnog useljenja drugih naroda u europske države kao jeftine radne snage zapravo jedna od ključnih poluga opasne doktrine šoka primjenjene nad građanima EU-a.

Cilj serije šokova i kumuliranih stresova je promijeniti kulturološko i nacionalno lice Europe, a da bi se to postiglo, došlo je vrijeme političkog, a tko zna možda i sigurnosnog i pravosudnog otklanjanja svih protivnika takve agende.

Konstrukcija je jednostavna. EU se raspada po crti migracijske krize jer ne postoji zajednička politika, a ona ne postoji jer se neki uporno, motivirani uskim nacionalnim interesima, opiru unaprijed stvorenom ali nikada objavljenom planu imigracije prema kojem se uspostavlja kontrolirani režim priljeva migracijske mase od granica EU-a prema državama primateljicama, prije svih Njemačkoj.

Tranzit bi se trebao odvijati preko država članica EU-a koje bi služile za prihvat i stacioniranje imigrantske mase iz koje bi njemački i poslodavci najbogatijih europskih država izdvajali podobnu radnu snagu, a ostatak ostavili na brigu tim tranzitnim, pomoćnim državama, koje bi za svoju ulogu bile financijski nagrađene. One bi pak, apsorbirale nepodobnu imigrantsku masu ili je nekako potisnule natrag prema Turskoj, koja bi također za ulogu ventila već sada trebala biti nagrađena s barem tri milijarde eura.

Dodjeljivanje takvih uloga državama saveznicima iz NATO-a i njihovo ponižavanje, tragična je geopolitička pogreška koja će zacijelo imati dugoročne posljedice, a izaziva i njihove snažne otpore, protivljenje njihovih građana i političkih stranaka.Taj otpor je po procjeni europske političke elite glavni razlog neuspjeha formuliranja zajedničke imigracijske politike, a on se pak javnosti panično predstavlja kao pokretač raspada EU-a, kojem uz to prijeti i Brexit, u stvarnosti također – prazna puška.

Da bi se protivnike nerazumnog novog naseljavanja iz kojeg korist namjerava izvući samo Njemačka i uski krug najbogatijih država politički porazilo, u nedostaku bilo kakvih racionalnih argumenata potrebno ih je povezati s nekim neprijateljskim, poganim elementom izvan EU-a koji je njima ovladao, a to je nitko drugi nego Rusija i Putin. Protivnici vladajuće politike imigracije i dodjeljenih uloga država kao sustava logora, kontrolnih punktova i tranzitnih ventila su dakle – ruski agenti.

Na vrhu te piramide pritiska nesumnjivo je politički i gospodarski sklop oko njemačke kancelarke i njenih angloameričkih mentora. Da nema govora o stvarnom strahu od raspada EU-a zbog imigrantskih nevolja, svjedoči nastavak upornog inzistiranja kancelarke Angele Merkel na nastavku imigracijskog procesa.

Dok se na prilazima Njemačkoj, policije nekih drugih država tuku sa sve agrasivnijim imigrantima koji su uostalom donedavno po pustinjama Bliskog istoka rezali ljudske vratove i dok članice EU-a međusobno zbog migranata na njihovim granicama povlače veleposlanike na konzultacije, kancelarka Angela Merkel na Međunarodno obrtničkom sajmu u Münchenu zahvaljuje bavarskim poslodavcima na pozitivnom stavu prema imigrantima:

“Želim zahvaliti svima Vama, poslovnim ljudima iz Bavarske. Dokazali ste da imate pozitivan i konstruktivan stav prema izbjeglicama koje ovdje dolaze, traže i dobivaju posao. Otvoreni smo i aktivni i tu je naša snaga.“

Uz nju je stajao kao simbol podrške sam vrh njemačkog gospodarstva – Ingo Kramer, predsjednik Udruge njemačkih polodavaca (BDA – Bundesvereinigung der Deutschen Arbeitgeberverbände), Ulrich Grillo, predsjednik Udruge njemačke industrije (BDI – Bundesverband der Deutschen Industrie) i Eric Schweitzer, predsjednik Njemačke gospodarske komore (DIHK – Deutsche Industrie – und Handelskammertag).

Glavni tajnik Središnjeg saveza njemačkog obrta (Der Zentralverband des Deutschen Handwerks e. V. – ZDH) ponosno je pred kancelarkom izjavio kako je “2015. godina bila jedna od najuspješnijih godina, ali je preduvjet za daljnji rast pronalaženje dovoljnog broja kvalificiranih radnika i vježbenika. ZDH će stoga ovoriti programe osposobljavanja izbjeglica, kako bi stekli potrebne kvalifikacije i radno iskustvo.“

‘Europa nije problem – Europa je rješenje’

Predsjednik Udruge njemačkih poslodavaca Ingo Kramer dodaje da „su u Njemačkoj na djelu ponovno populističke poruke koje ništa ne rješavaju, a ovo što mi radimo je pravi način“.

Eric Schweitzer, predsjednik Njemačke gospodarske komore siguran je „da ograničenja za izbjeglice kako ih neki provode ne bi trebala postojati, jer oni u tome ne mogu uspjeti. Granične kontrole unutar EU-a i zatvaranja granica izazvat će gubitak mnogih poslova i umanjiti blagostanje u Njemačkoj. Ako ne postoji europsko rješenje granica mi ćemo pretrpjeti štete.”

Predsjednik Udruge njemačke industrije Ulrich Grillo zaključuje: „Europa nije problem – Europa je rješenje.“

Problem su po svemu sudeći neliberalni nacionalistički divljaci iz nekih pokrajina naraslog europskog carstva koji odbijaju njegov globalni i kozmopolitski karakter i svoju podložnu i sporednu ulogu i time ugrožavaju blagostanje nametnutih hegemona. Kao onaj drski poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski, koji je izrekao razarajuću rečenicu: “Europa biciklista i vegetarijanaca sa svojom naivnom kulturom političke korektnosti i liberalizma, predstavlja prijetnju, a ne uzor“.

S takvima se, makar ih morali proglasiti ruskim agentima, namjerava obračunati vladajuća europska politička i gospodarska oligarhija nakon pripreme javnosti širenjem histerije o njihovoj ugrozi za opstanak Europske unije.

U stvarnosti nije ugrožena Europska unija nego nacionalne države koje trebaju biti utopljene u njenom nadnacionalnom autoritetu.

http://www.dnevno.hr/planet-x/mi-smo-bog-ovoga-svijeta-svi-cete-biti-u-nasoj-vlasti-923627


‘Mi smo Bog ovoga svijeta – svi ćete biti u našoj vlasti’


Autor: Anima Mundi
Nedjelja, 22. Svibanj 2016. u 12:45

„Prema ovom planu moći ćemo vladati čitavim čovječanstvom. Na taj način bit ćemo u stanju pokrenuti i usijati stvari pomoću najjednostavnijih sredstava. Naši sateliti moraju biti strateški raspoređeni i upućeni tako da možemo tajno utjecati na sve političke pregovore“, stoji u jednom Weishauptovu pismu, vrhovniku „Bratstva insinuacije“

Od kraja prošlog stoljeća objavljeno je na stotine naslova o svjetskim urotama ili uroti, tako da je danas taj smjer razmišljanja praktički postao žanr za sebe. Žito i kukolj dolaze zajedno i ponekad ih je teško razlučiti, pa da bi se dokazalo postojanje svjetske urote valjalo bi iznijeti činjenice koje se ne mogu zanijekati. Neizbježnost takve svjetske urote s jedne strane svakako proizlazi iz postojanja organizacija koje su višeg ranga od neovisnih država. Netko je tu moć centralizirao, a potom i oblikovao određeni smjer razmišljanja i predstavio ga kao humani napredak. Također, ako je povijest išta pokazala onda je to bilo da će onaj tko ima moć nju i koristiti za svoj probitak, a i za centralizaciju još više moći. No, čini se da iza postojećih, legalnih organizacija postoje organizacije koje djeluju iza kulisa službene svjetske politike. Zapravo je nemoguće razumjeti kako se i zašto donose političke odluke bez proučavanja takvih organizacija i njihove ciljeva. Pravi se odgovor ne može naći u okviru vlada ili nekih drugih političkih snaga u svijetu, jer u stvarnosti politike država ne određuju predstavnici izabrani demokratskim putem nego te moćne organizacije i nevidljiva elita.

Tajno Bratstvo iluminata utemeljeno je 1530.

Prije ili kasnije svatko tko se zanima za ovu temu naići će na tajno Bratstvo iluminata, organizaciju službeno utemeljenu 1530. u Španjolskoj. U dokumentu naziva „Pismo iz Konstantinopola“ od 22. prosinca 1489. zacrtani su planovi za osvajanjem vlasti u čitavome svijetu, o čemu je pisao Julian de Metrano u knjizi „La Silva Curiosa“ objavljenoj u Toledu 1583. i kasnije u Parizu 1608. godine. 1773. su planovi utvrđeni u „Pismu iz Konstantinopola“ obnovljeni, modernizirani i dalje razvijeni u konzultacijama s utemeljiteljem bankovne kompanije Rothschild, o čemu je pisao Des Griffin u knjizi „Fourth Reich of the Rich“ 1994. godine.

Cilj – svjetska diktatura s jednim ‘bogom’ na čelu

Na okupljanju članova najutjecajnijih obitelji, Mayer Amschel Rothschild rekao je: „Ako udružimo snage, možemo vladati svijetom.“ Taj je događaj dokumentirao i William Guy Carr u knjizi iz 1958. „Pawns in the Game“, na temelju tajnog izvješća najviših dužnosnika Britanske tajne službe, a na jednom drugom mjestu okupljanje u rezidenciji Rotschilda opisao je insider John Todd, koji bio uveden u najviše krugove moći Reda iluminata. Krajnji cilj bio je uspostava svjetske diktature s jednim vladarom svijeta na čelu, no tko bi to bio je iz dostupnih izvora ostalo nejasno. No, pismo i sastanak pružili su strukturni plan kako kontrolirati sve aspekte života ljudi uskraćujući im informacije i ograničavajući im slobode. Manipulacija medijima i cenzuriranje istine omogućit će ovim obiteljima da potežu konce u svijetu svodeći ljudski rod na igračku kojom upravlja nekoliko moćnih obitelji kroz dominaciju vrhovnom ekonomskom, financijskom i političkom razinom u svijetu. Krajnji im je cilj bio stvoriti kod ljudi nezainteresiranost do te mjere da ljudi pristanu na bilo što, a nekoliko preostalih oponenata lako bi se moglo ukloniti.

Weishauptovi stupnjevi ‘Reda perfektibilista’

Rothschildi su elaboraciju i implementaciju planova temeljenih na „Pismu iz Konstantinopola“ prepustili Adamu Weishauptu, profesoru kanonskog prava. Weishaupt je upravljao masonskim ložama u Münchenu, a bio je i važan član Velike lože (Grand Orient) u Parizu. 1. svibnja 1776., u dobi od dvadeset osam godina, Weishaupt je na Sveučilištu u Ingolstadtu (u Bavarskoj) osnovao tajno društvo „Red perfektibilista“ kojem je ubrzo promijenio ime u „Red iluminata“. Osmislio je složenu hijerarhiju tajnih stupnjeva u nekoliko „razreda“ ili „stupnjeva“, ugrubo: niži ili tek inicirani iluminati; slobodni zidari obični, škotski i škotski vitezovi; tajanstveni razredi koji uključuju dva stupnja svećenika, namjesnika, vlastodržaca, velikih vlastodržaca, magnusa i kralja. Samo su tajanstvenim razredima bile dostupne spoznaje o zločinačkim ciljevima Reda iluminata.

Vodeća europska pera stupaju u Red

U Red je stupilo tisuće vodećih Europljana, kao i najučeniji ljudi iz područja gospodarstva, politike i kulture te brojni pisci koji su uvidjeli materijalne prednosti podrške tog društva. Među članovima Reda našli su se „enciklopedisti“ Voltaire i Rousseau, koji su odigrali značajnu ulogu u propagandi koja je utrla put Francuskoj revoluciji, koju je isplanirao Red. U Njemačkoj su članovi društva postali Göthe, Engels i Karl Marx. Marxov „Manifest komunističke partije“ uznio je administrativne aspekte planova iluminata, a bio je izravan plagijat Weishauptovih predavanja i spisa, koji je pak korupcijom i ucjenama održavao kontrolu nad ljudima, ali po potrebi i špijunažom, mučenjem i terorizmom. Weishaupt je unutar Reda utemeljio terorističku špijunsku agenciju gestapovskog tipa koja je vršila likvidacije, a nazvao ju je „Bratstvo insinuacije“. Njen je zadatak bio sprječavanje curenja tajnih informacija o planovima, uglavnom mučenjem i osvetama nad nepoćudnim građanima. Weishauptov cilj bio je privući Redu iluminata ljude iz svih zemalja putem brojnih insidera, a kao osnovno načelo svoga Reda uzeo je maksimu: „Cilj opravdava sredstva.“

Iskrenost, čast, poštenje… su slabost!

Omalovažavao je sve civilizacijske pojmove, kao što su iskrenost, čast, poštenje, moralnost, etičnost i ljudskost. Prezirao ih je kao slabosti i smatrao da će pomoću tih osobina iskoristiti čovječanstvo i prosvijećene protivnike gurnuti u ruke urotnika. Kao „vrline“ uzdizao je laganje, obmanu, prevrtljivost, neiskrenost, brutalnost, nemilosrdnost i nasilništvo. Weishaupt se zalagao da se svim sredstvima obrazovanja, zabave i propagande te „vrline“ utuve u glave mladih naraštaja u razvoju te da nestane roditeljske discipline nad djecom, zbog čega će ona postati lak plijen za njegovo društvo. Knjiga „Dokazi urote protiv svih religija i vlada Europe“ sažima Weishauptov program ovim riječima: „U ložama, smrt je proglašena vječnim snom; patriotizam i lojalnost nazivali su se uskogrudnim predrasudama koje su nekompatibilne s dobronamjernošću. Mislili su ukinuti zakone koji su štitili imovinu koju je akumulirala dugovječna i uspješna industrija; i spriječiti buduće akumulacije imovine… namjeravali su iskorijeniti svu religiju i običnu moralnost… slomiti veze obiteljskog života, uništavajući poštivanje bračnih zavjeta i otimajući odgoj i obrazovanje djece iz ruku njihovih roditelja.“

Postali tajnim vladarima Bavarske

Zahvaljujući organizacijskim vještinama baruna Adolpha Freiherra von Kniggea i uz pomoć nekoliko masona koji nisu pronašli ono čemu su se nadali unutar svojih loža, Weishauptovi iluminati postali su tajni vladari Bavarske i okolnih njemačkih država u manje od pet godina. Kasnije su direkciju preselili u Frankfurt. Uskoro su njemačku političku scenu infiltrirale istaknute ličnosti iz Reda iluminata koje su odmah počele reformirati državnu vladu, (vidi tekst u okviru). Kada je 11. listopada 1785. bavarski vladar Karl Teodor naredio pretres kuće Weishauptova pomoćnika, pravnika Von Zwacka, postalo je jasno da urotnici teže ciljevima na svjetskoj razini. Velik broj Weishauptovih protokola, dokumenata i pisama, koji su se osnivali na „Pismu iz Konstantinopola“, pronađen je u njegovoj kući. Navod iz jednoga Weishauptova pisma Von Zwecku glasi: „Prema ovom planu moći ćemo vladati čitavim čovječanstvom. Na taj način bit ćemo u stanju pokrenuti i usijati stvari pomoću najjednostavnijih sredstava. Naši sateliti moraju biti strateški raspoređeni i upućeni tako da možemo tajno utjecati na sve političke pregovore.“

130 službenih krivotvorenih državnih pečata

Sljedeće su godine u kućama drugih iluminata pronađene dodatne informacije o uroti. Među njima su bile i tablice s tajnim šiframa i simbolima, tajni kalendari, zemljopisne lokacije, značke, procedure inauguralnih ceremonija, popisi s imenima članova i oko 130 službenih državnih pečata koje su iluminati koristili kako bi krivotvorili državne dokumente. Red je odmah raspušten. Službeno su iluminati istrijebljeni 1785., nakon samo devet godina postojanja. Međutim,navodna propast Reda bila je samo predodređena taktikaurotnika. Tako su stvorili iluziju da je Red iluminata stvar prošlosti. Weishaupt je pobjegao, ali nastavio je svoj posao u tajnosti, što je označilo početak stvarne povijesti iluminata. Više od sto godina nakon zabrane,Red iluminata bio je rekonstituiran 1896. godine. Od obnavljanja Reda iluminati su službeno operirali iz Berlina, a 1926. Red je nestao iz knjiga gospodarske komore.

U Italiji djeluju pod imenom karbonari

U međuvremenu, nakon što je urota razotkrivena, vođe iluminata počeli su djelovati u Italiji pod drugim imenom: karbonari (Carbonarismus). Matičnu ložu nazvali su Alta Vendetta, a vodio ju je Carl Rothschild. Nakon navodnog istrjebljenja 1785. iluminati su se proširili po čitavoj Europi. 1788. je u Veneciji utemeljen Obred Misraďm, a sljedbenici Reda karbonara i Carl Rothschild bili su njegovi najvažniji pripadnici. U službenim „Masonskim novinama“ od 24. prosinca 1864., koje su izlazile u Leipzigu, piše: „Svi prevrati u Italiji od godine 1790. pa sve do nedavnih slavnih događaja bili su djelo saveza iluminata. Naposljetku, nisu li karbonari njegovi sinovi?“ Red iluminata nije se raširio samo po Europi, nego i po čitavoj Americi. Čak i prije nego što su se zasebne države ujedinile, dok ustav još nije bio napisan i SAD još nije bio utemeljen, petnaest loža iluminata nastanilo se na području trinaest kolonija. Kolumbijska loža utemeljena je 1785. u New Yorku. Godinu dana kasnije utemeljena je loža u Virginiji, a njen je član bio i

„Entuzijastični prijatelj čovječanstva“

Thomas Jefferson, glavni autor Deklaracije o neovisnosti. Kad su Weishauptovi đavolji planovi za uspostavljanje nove vlade razotkriveni u Bavarskoj, Jefferson ga je branio i nazivao ga „entuzijastičnim prijateljem čovječanstva“. Utemeljenje SAD-a usko je povezano s Redom iluminata. George Washington, prvi američki predsjednik, pripadao je Redu i bio je mason, baš kao i mnogi njegovi generali. Tekst Američke deklaracije o neovisnosti osmislili su i potpisali, pod vodstvom Jeffersona, gotovo svi masoni. Može se bez pretjerivanja reći da bez iluminata ne bi bilo SAD-a. No, to ne znači da su utemeljitelji SAD-a bili zlonamjerni. Tajnovitost unutar masonskih i iluminatskih loža bila je savršena krinka za njihove revolucionarne aktivnosti, samo je nekolicina utemeljitelja SAD-a znala za planove iluminata, a možda i nitko od njih nije do kraja bio upoznat sa svime. Većina ih je smatrala da teže neovisnosti od tiranije gospodara. Kao i mnogo današnjih članova masona, smatrali su da je loža bratovština posvećena promociji socijalnih vještina i načina da se uspostavi i održi prijateljstvo i bratstvo. Većina članova bili su lakovjerni kršćani. Iluminati i masoni promijenili su svoje metode u Americi da bi privukli što je moguće više ljudi, što je Adam Weishaupt opisao ovako: „Dosjetio sam se učenja koje je privlačno svim kršćanima; oslobađa ih njihovih kršćanskih predrasuda i kultivira njihove socijalne vrijednosti. Moja sredstva su učinkovita i neodoljiva. Naše tajno društvo funkcionira tako da mu nitko ne može odoljeti.“ To je zapisao John Robinson u svojoj knjizi iz 1798. pod nazivom „Dokazi o uroti protiv svih religija i vlada Europe“. Koja je to proklamacija zavela velik broj najinteligentnijih i najpoštenijih idealista u pretežno kršćanskoj Americi? Weishauptove točne riječi glasile su: „Isus iz Nazareta, Veliki majstor našega Reda, pojavio se u vrijeme kada je svijet bio u velikoj konfuziji i hodao je među ljudima koji su već dugo vremena bili potlačeni. Podučio ih je razumnim lekcijama. Da bi učinkovitije širio svoje ideje poslužio se religijom, vjerovanjima koja su bila zajednička, i lukavo povezao svoje tajno učenje s narodnom religijom. Dragocjeni smisao i konzekvence svoga učenja držao je skrivenima. Na kraju ih je razotkrio samo malom broju sljedbenika. Ova mala skupina ‘izabranika’ držala je to učenje u tajnosti da bi ga prenijela slobodnim zidarima.“ Ta je taktika dovela u zabludu velik dio elite Američke revolucije, baš kao što i danas obmanjuje mnoge masone kršćanske vjeroispovijedi. Masonstvo se smatralo nečim što će slomiti okove kršćanstva, obećavalo je slobodu i sreću ljudskoga roda. Ali profesor John Robison, stručnjak za masonstvo i suvremenik Weishaupta, ovako je vidio stvari: „Ta takozvana sreća čovječanstva nije ništa drugo nego sredstvo za ostvarivanje interesa elite s čime regenti (vođe iluminata) zbijaju šale među sobom.“ Zanimljivo je primijetiti da je SAD bio prva zemlja u kojoj su „ljudska prava“ i „sloboda vjeroispovijedi“, čemu su težili iluminati, zajamčeni Ustavom. Što i ne čudi, ako su iluminati i masoni od početka upravljali SAD-om kao marionetom. To je još više centraliziralo njihovu moć i proširilo je u svaku poru američkog društva. Do tog vremena oporba je već bila ušutkana pa su iluminati dalje koristili SAD kao odskočnu dasku za ovladavanje svijetom kako bi podjarmili druge zemlje i eliminirali preostale neovisne čelnike država.

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/davor-pavuna-o-ekonomiji-i-situaciji-u-svijetu---438088.html


Zato se bori "Demokracija".

Razmislite o ovome.

Pitajte se ........?

Dobro razmislite kako bi danas bilo u Evropi da je ovako ostalo.

Kome je smetala Jugoslavija sa zeljama mira?


Valter

http://www.24sata.hr/fun/kgb-ovi-pokusaji-atentata-evo-tko-je-bio-na-njihovoj-crnoj-listi-489159

KGB-ovi pokušaji atentata: Evo tko je bio na njihovoj crnoj listi Dokumenti CIA-e otkrivaju kako je KGB imao poseban tim, tzv. 13. odjel nazvan "Direkcija za specijalne zadatke", zadužen za ubojstva onih koji predstavljaju prijetnju SSSR-u.

Autor:
Vesna Gubo
Četvrtak, 01.09.2016. u 07:23

Poznato je kako je sovjetska špijunska agencija KGB koristila brutalnu taktiku u eliminaciji i zastrašivanju svojih neprijatelja. Urbana legenda kaže da su sredinom 80-ih nakon otmice sovjetskih diplomata u Libanonu, agenti KGB-a oteli i ubili rođaka jednog od otmičara. Zatim su teroristima slali dio po dio tijela u odvojenim paketima. Na taj su način pokazali da se protivnici Rusije ne igraju s njima, piše Business Insider.

Dokumenti CIA-e otkrivaju kako je KGB imao poseban tim, tzv. 13. odjel nazvan "Direkcija za specijalne zadatke", zadužen za izvršavanje ubojstava onih koji predstavljaju prijetnju SSSR-u.

Većina agenata nije znala da direkcija ima dva posebna laboratorija – jedan za proizvodnju jedinstvenog oružja i eksploziva, a drugi za razvoj otrova i droga. Otrovi su bili omiljena metoda za slučajeve koji su bili pod povećanim nadzorom suda, zato što su privlačili manje pozornosti, a često bi se takva smrt zamijenila s prirodnom smrću.

Lav Trocki

Lav Trocki bio je ključni igrač u boljševičkom preuzimanju Rusije 1918. godine. Iako su mnogi očekivali da će naslijediti Lenjina,  to je mjesto ipak zauzeo Staljin.

Trocki je kritizirao novu sovjetsku vlast za gušenje demokracije te je izbačen iz vlasti. Na kraju ga je Staljin prognao iz SSSR-a.

Preselio se u predgrađe Mexico Cityja, no iako daleko od Rusije, nije uspio izbjeći Staljinovu smrtnu kaznu. Ubio ga je španjolski komunistički agent 1940. koji ga je napao alpinističkim šiljkom za led.

Josip Broz Tito

Tito se nakon Drugog svjetskog rata nije htio odreći samostalnosti svoje zemlje. Kako je odbio ujedinjenje sa Sovjetskim blokom, Staljin je odlučio svoje nezadovoljstvo riješiti drugim metodama.

Rusi su Tita, otkrivaju dokumenti, pokušali ubiti pomoću kuge u spreju, poslali su mu kutiju koja je, kada bi se otvorila, ispuštala otrovni plin. Pokušali su ga ubiti još 20 puta, ali je Tito 'provalio' svaki Staljinov plan. Na kraju mu je u Moskvu poslao telegram:

"Prestanite slati ljude da me ubiju. Ako ne prestanete, poslat ću ja jednog u Moskvu. I neću morati slati drugog".

John Wayne

Wayneove izjave protiv komunizma nisu se svidjele Staljinu pa je, navodno, naručio njegov o ubojstvo.

Ruski filmaši Sergej Gerasimov i Alexej Kapler upozorili su Orsona Wellesa za naručeno ubojstvo. Wells je informaciju prenio Wayneu, no glumca je već prethodno upozorio i FBI-ev agent Yakima Canutt, za kojeg je sam Wayne kasnije rekao da mu je spasio život.

John Wayne i njegov prijatelj scenarist planirali su oteti ubojice, odvesti ih na plažu i otmičarima zaprijetiti ubojstvom kako bi od njih izvukli informacije. Dvojica egzekutora su se na kraju predali i počeli raditi za FBI, a Wayne se preselio u sigurniju kuću opkoljenu velikom zidanom ogradom.

Lav Rebet

Rebet je bio ukrajinski pisac, preživio je nacističke logore, a potom postao gorljivi kritičar komunizma. Jedan period bio je na čelu ukrajinske vlade.

Rebet je 1957. iznenada umro dok je putovao u München, a u službenom priopćenju stajalo je da je riječ o prirodnoj smrti.

KGB-ov agent Bohdan Stashynsky je 1961. godine, nakon što je prebjegao na zapad, otkrio kako je Rebetova smrt zapravo bila ubojstvo. Ubijen je pomoću pištolja koji je ispuštao cijanid. Stashynsky je istim oružjem ubio i Stepana Banderu, šefa stranke Leva Rebeta.
Georgi Markov

Na autobusnoj stanici u Londonu 1978. svoj prijevoz je čekao Georgi Markov, komunistički dezerter iz Bugarske koji je u engleskoj stvorio novi dom. Čovjek koji je stajao kraj njega ispustio je svoj kišobran tako da je udario Markova u nogu. Zaboljelo ga je, ali Markov nije obraćao posebnu pozornost. Čovjek s kišobranom se ispričao zbog neugodnosti i obojica su nastavila svojim putem. Markov je umro četiri dana nakon toga.

Obdukcija je pokazala kako u nozi ima kuglicu s dva miligrama ricina, smrtonosnog otrova.

Vladimir Kostov, Bugarin koji je također odlučio napustiti komunistički režim, preživio je sličan napad. Kuglica s otrovom pronađena je u njegovim leđima.

Georgij Okolovič

Vođa antikomunističke grupe u egzilu, Georgij Okolovič 1954. na svom kućnom pragu u Frankfurtu zatekao je Nikolaja Khoklova.

Khoklov mu je tada rekao:

"Georgije Okoloviču, dolazim iz Moskve. Centralni komitet komunističke partije Sovjetskog Saveza naručio je tvoje ubojstvo".

No Khoklov ga nije ubio, nego je prebjegao u SAD gdje je potom otkrio kakvo je oružje trebao koristiti. Bila je riječ o kutiji cigareta koje su, u stvari, maleni prigušeni pištolji na elektronsko upravljanje, a koji ispaljuju cijanid.
Nikolaj Khoklov

Kako bi mu se osvetili za bijeg i pošteđivanje Okoloviča, Khoklova supruga je osuđena na prisilno preseljenje u Sovjetskom savezu, a Odjel 13 naručio je njegovo ubojstvo. Trebalo ga je otrovati talijem, što bi bila prva uporaba radiološkog oružja u KGB-u. Talij je element koji se često koristio za trovanje štakora i mrava, no prestalo ga se koristiti zbog mogućih loših posljedica.

Kada je Khoklova koža počela pucati, kosa opadati te gubiti krv  bez zgrušavanja krvi, shvatio je o čemu je riječ. Njemački liječnici  dali su mu protuotrov i preživio je.

Papa Ivan Pavao II

Kada je poljski kardinal Karol Józef Wojtyła izabran za papu 1979. godine, Sovjetski savez nije bio oduševljen. U njemu su vidjeli veliku prijetnju, pogotovo u Poljskoj. Kada je 13. svibnja 1981. godine Papa upucan i ranjen, čitav svijet je tražio širu pozadinu koja stoji iza njegova napadača – Turčina po imenu Mehmet Ali Agca.

Pokret solidarnosti direktni je rezultat papinog posjeta Poljskoj 1979. i postao je stalna iritacija sovjetskim vođama. Knjiga u kojoj se iznose dokumenti koje je agent Vasilij Mitrokhin prenio na zapad, pokazuje kako je KGB proveo svoj pokušaj atentata kao osvetu Papi za njegov pokušaj potkopavanja sovjetskog režima, piše Business Insider.

Alexander Litvinenko

Alexander Litvinenko je radio za KGB od 1986. pa sve do raspada Sovjetskog Saveza 1991. Nastavio je raditi u ruskoj sigurnosnoj službi još dugo nakon toga, ubacujući se u grupe organiziranog kriminala.

Na konferenciji za novinare 1998. optužio je svoje nadređene da su naredili ubojstvo ruskog medijskog tajkuna. Dva puta je uhićen, a ruski predsjednik Vladimir Putin ga je osobno otpustio.

Agent je Putina optužio da je bombardirao ruske stanove i ubio ruskog novinara, kako bi ga izabrali za predsjednika.

S obitelji je pobjegao u London gdje je počeo pisati knjige i savjetovati britansku obavještajnu zajednicu o ruskim aktivnostima. Navodno je postao meta FSB-a, nasljednika KGB-a. Naglo se razbolio 2006. oslabio je i više nije mogao hodati. Kada je smješten u bolnicu, specijalisti su napravili testiranja na radioaktivne materijale i otkrili su kako u tijelu ima element Polonium-210. Kemijski element koji zrači alfa radijaciju koja oštećuje samo ljudsko tkivo, nakon što ga se proguta. Britanske službe otkrile su polonij u Litvinenkovoj šalici za čaj, koja je 200 puta veća od uobičajene smrtonosne doze.

http://geopolitika.news/analize/potres-uniji-velika-britanija-out-turska-srbija-in/

POTRES U UNIJI: Velika Britanija ‘out’, Turska i Srbija ‘in’?!

Zoran Meter / 7Dnevno / 1. srpnja 2016.

U općoj medijskoj histeriji nastaloj objavom rezultata britanskog referenduma o Brexitu dominiraju šok, nevjerica, neizvjesnost, strah za budućnost EU-a i Velike Britanije. Brojni analitičari u zemlji i svijetu gotovo jednodušno nabrajaju greške britanske i briselske političke elite, koje su, eto, dovele do ovakve reakcije građana Ujedinjenog Kraljevstva.

Ali u sveopćoj medijsko-analitičkoj dezorijentiranosti neočekivanošću ishoda britanskog referenduma, već je sada jasno kako od britanske političke elite puno više nariču i suze liju one briselske i elite iz glavnih europskih prijestolnica. Jadikovke EU političara, pomiješane s pozivima svojim građanima na jedinstvo, nužnost potrebe da Unija ostane čvrsta i odlučna u očuvanju dosegnutih vrjednota, i da je upravo EU najbolji i jedini politički okvir za narode Europe, podsjećaju na izjave partijskih funkcionera SFRJ nakon vijesti o smrti „vječnog vođe“ Josipa Broza Tita. Tada se „bratske narode i narodnosti“, predosjećajući krah neodržive i na nepravednim i neravnopravnim temeljima uspostavljene državne tvorevine, pozivalo na očuvanje dosegnutih „vrednota“ rigidnog komunističkog društva koje je u ime ideologije desetljećima zatiralo prava i slobode svojih građana kad bi pokušali izraziti vlastito mišljenje suprotno dogmama nepogrješive partije. Analogija s Bruxellessom nije slučajna.

Strategija američko-britanskog establismenta

Današnje tlapnje uvaženih analitičara možemo gledati i kao čisto omalovažavanje američke i britanske sveukupne elite, zaboravljajući kako se politika tih dviju država ne zasniva na rezultatima ovih ili onih izbora, ili ovog ili onog referenduma. Britanska i američka politika rezultat su dugogodišnjih pa i višedesetljetnih strateških promišljanja, projekcija i, konačno, operacionalizacija usvojenih planova, uz povremene nužne modifikacije, već prema potrebi (jer se ipak baš sve ne može sa sigurnošću predvidjeti). Osim toga, američka i britanska politika i njihov establishment do te su mjere integrirani i interesno povezani, da govoriti o nekakvom njihovom razdjelu i zasebnim političkim ili gospodarskim putovima najblaže rečeno nije ozbiljno.

U političko-financijsko-tehnološkim uvjetima i resursima kojima danas raspolažu državne elite dvaju najvećih svjetskih saveznika (SAD-a i Velike Britanije), uz totalni nadzor medijskog prostora (zbog kojeg današnji građani Zapada ne žive u realnom već informacijskom svijetu, u prividu potpunih sloboda, a u stvarnosti mutiranih vrijednosnih sustava kojima su nesvjesno ukalupljeni u interesne struje društvenih elita, kojima tako omogućuju beskonačnu vlast, bogaćenje i potpunu kontrolu sveukupnih procesa), teško je povjerovati kako one nisu imale na raspolaganju spremne instrumente kojima bi utjecale na rezultat britanskog referenduma u za sebe povoljnom ishodu.

Dakle, treba poštovati inteligenciju zapadnih stratega, a ne je svoditi na nemoćne promatrače događaja koji ni o čemu ne odlučuju – tipa „stratega“ banana-država. U današnjem svijetu i sadašnjim okolnostima to jednostavno nije moguće.

Ono što je ovdje potrebno razjasniti je sljedeće: koja je pozadina takvog poteza američko-britanskih stratega i što se nakon njega mora očekivati?

Kao prvo, treba imati na umu da Velika Britanija još dvije godine može ostati u Uniji kao njezin punopravni član i sukreator u donošenju odluka i zakona. Kao drugo, Velika Britanija, sukladno čl. 49 TEU (Lisabonskog ugovora), može nakon izlaska iz Unije ponovno zatražiti prijam u njezino članstvo. To su formalno-pravni instrumenti koji su na raspolaganju Britancima i njihovim političkim vođama. Međutim, sada nije vrijeme za bavljenje pravnim mogućnostima jer je posve jasno kako britanski politički vrh neće ignorirati većinsku volju svojih građana, ne isključivo zato što bi time potkopao same temelje demokratskog ustroja društva.

Ono što je konstanta i temelj britanske i američke strategije jest zamjenjivost političkih elita i kontinuitet strateških prioriteta. U tom smislu, prvo što treba očekivati jest smjena vodećih političkih garnitura u UK do koje će neminovno doći. Ali strategija ide dalje i ona ne podlježe promjenama. Pritom odmah valja naglasiti kako se London ne namjerava odreći Škotske – upravo suprotno. Učinit će sve nužne korake koji će dovesti do još povoljnijeg položaja škotskih političkih predstavnika i njihovih institucija u „saveznim“ političkim i financijskim strukturama, pri čemu će vješto iskorištavati „pakao“ koji očekuje „ostatak“ EU-a u svjetlu nadolazećeg višemilijunskog izbjegličkog vala, međukonfesionalnih sukoba, permanentnog povišenja razine terorističkih opasnosti, socijalne nestabilnosti, porasta napetosti na istoku kontinenta i potencijalnog sukoba s Rusijom i sl. To bi trebalo biti dovoljno za tupljenje oštrice škotskih nacionalista koji na temelju rezultata britanskog referenduma već najavljuju svoj novi referendum o izlasku iz UK i priključenje EU.

Jednako tako, britanske bankarske i financijske institucije, prije svega Britanska središnja banka, raspolažu dovoljnom količinom novca kojom mogu spriječiti sve eventualne štetne posljedice referenduma po britansko gospodarstvo, za što su se već ranije pripremili. Samo spomenuta Središnja banka UK danas raspolaže s deset puta većom količinom novca negoli je to bilo u krizi 2009. godine. Njezin direktor već danas najavljuje kako će, ako bi bilo nužno (a neće) ona bez problema „ubrizgati“ 250 milijardi funti u britanske banke i tamošnje financijske institucije.

Plašenje u medijima

Direktor japanske središnje banke također odmah po objavi rezultata referenduma umiruje financijsko tržište riječima kako i njegova banka može bez problema plasirati dodatna velika novčarska sredstva ali da to neće biti potrebno jer se ništa drastično neće dogoditi. Dakle, za britanski biznis i standard njezinih građana ne treba se previše zabrinjavati, a kako se to sada čini putem medija.

Potpuno su bezvrijedni i prijezira vrijedni pokušaji omalovažavanja intelekta britanskih glasača od strane europskih (i hrvatskih) političara i medija, koji, kao po direktivi, navode kako su za izlazak iz EU glasale stare osobe koje nisu svjesne realnosti već još žive u blještavilu propalog britanskog imperija, socijalni slučajevi, „primitivci“ iz ruralnih krajeva – gotovo pa maloumnici – koje su lako izmanipulirali pokvareni i nedobronamjerni nacionalisti. Naravno kako ništa od toga nije istina i kako i na jednoj i drugoj strani glasačkog tijela podjednako ima i intelektualaca i „seljaka“, uključno i glavni grad London. Pojedini vrli hrvatski novinari daju si za pravo tvrditi kako su za Brexit umnogome krive i britanske vlasti koje nisu dobro objasnile svom narodu koje su sve prednosti ostanka u EU i koje su nove beneficije od strane Bruxellessa stavljene V. Britaniji na raspolaganje ukoliko ostane u EU zagrljaju. Još samo treba da naši novinari i političari, oni isti koji se kod kuće boje narodu reći istinu ukoliko ona nije u skladu s interesima vladajućih elita, počmu učiti Britance demokraciji.

„Političko sljepilo“ – konstanta političara briselskoga kova

Međutim, nešto nas drugo mora zabrinjavati. Radi se o naivnoj politici briselskih elita i odnarođenih političara-eurofila u strukturama vlasti članica EU. Oni manje-više svjesno i predugo zatvaraju oči nad realnošću ugroze koja se poput tamne sjene nadvila nad europski kontinent. Prije razjašnjenja te teze želim napomenuti, kako sam još 1999. godine u rukama imao analitičku projekciju američke obavještajne agencije CIA-e za narednih 20-ak godina. Nije se radilo ni o kakvom super-tajnom dokumentu već javno objavljenim podatcima američkih državnih institucija. A oni su, između ostalog, govorili upravo o ovome čemu se danas kroz mainstream medije svi čudimo. Spominjao se tada i škotski referendum o izdvajanju iz V.B. i britanski referendum o izlasku iz EU. Štoviše, „pogođeni“ su i njegovi rezultati. To napominjem samo zato, kako bih potvrdio tezu o kontinuitetu anglo-američkih strategija i odbacio naivna promišljanja raznih pseudo-analitičara koji pune prostore naših medija i zaglupljuju narod, o političkim iznenađenjima, neočekivanim potezima i rezultatima koji iz temelja potresaju pojedina društva – u ovom slučaju UK i EU. Slučajnosti u geopolitici nema, a ovdje je upravo o geopolitici i riječ.

Američkim obavještajnim strukturama blizak Stratfor (čija izvješća, poput i onih iz drugih sjedišta svjetske moći Geopolitika.news postojano prati i prema njima se, po potrebi, kritički odnosi), nazivan još i „CIA u sjeni“, kroz riječi svog utemeljitelja Georgea Friedmana iz 2014. godine, predvidio je „crni scenarij“ Europske unije koja će biti izložena imigrantskoj krizi i islamizaciji koja će prouzročiti dugoročne unutarnje konflikte, nestabilnost, porast terorizma. Ono što je još gore, bile su Friedmanove javno izgovorene riječi o tome, da „Europa mora krvariti“ ako želi da joj SAD jamči sigurnost! Ono što je želio reći (a što je tada javno i rekao) jest to da europski narodi moraju biti gurnuti u sukob s Rusijom koju bi se na taj način spriječilo da preraste u globalnu velesilu, a čime bi se osigurala dugoročna američka globalna dominacija (i onda, valjda, iznova jamčila europska sigurnost – samo je pitanje od čije ugroze ako bi već ruska prijetnja bila anulirana?).

I tu se ne radi ni o kakvim tajnim sastancima „masona, trilateralaca, bilderberga“ – radi se o javno iznesenoj sadašnjoj američkoj strategiji koju su jasno, nedvosmisleno i kompromisno usuglasile tamošnje dvije vladajuće političke stranke i ukupni establishment.

Kada se tako sagledaju stvari, a sa strane Europe i političkih vođa njezinih naroda bi se tako sagledavati morale, onda bi se trebale izvući i neke pouke i nešto poduzeti. Možda – barem javno postaviti pitanje njezinim narodima: jesu li se oni sada spremni žrtvovati i krvariti, a da ih zauzvrat kasnije netko štiti, ili nisu? Ako narodi EU-a na to pristanu, objasnivši im prije toga sve posljedice koje iz toga mogu proizići, tada nitko ne bi mogao bilo što prigovoriti. Ali dokle god se europskim građanima pod prividom demokracije i dosegnutih vrijednosti (koje za mnoge od njih to nisu) turaju milijuni muslimanskih izbjeglica koje se mora integrirati (a da mnogi Europljani i sami žive na rubu egzistencije), nudi perspektiva sukoba s Rusijom, obligatorno im se uvode ideološke i seksualne nastranosti kao prihvatljive norme ponašanja i obrazovanja njihove djece, a uništava obitelj kao temeljna društvena zajednica (o izbacivanju Boga i kršćanstva iz društva da i ne govorimo), dotle EU elite ne mogu očekivati da će se njihovi narodi s time i miriti, o čemu svjedoče i najave novih referenduma diljem EU-a. Međutim, cilj britanskog establishmenta (koji sukreira dominantnu svjetsku politiku) i jest unijeti nemir i kaos među narode i države kontinentalne Europe, da bi se poslje njihovog krvarenja upravo oni s SAD-om iznova pojavili kao novi-stari osloboditelji i spasitelji.

Što nam je činiti?

Jedan od mogućih izlaza iz europske crne perspektive je izgradnja EU-a na potpuno novim temeljima, a ne na kuknjavi zbog izlaska Velike Britanije jer je ta zemlja ionako bila vječni kočničar europskog napretka u korist svojih geopolitičkih interesa. Osobno sam čvrsti euroskeptik kada je u pitanju EU kakva je danas – elitizirana i odnarođena politička tvorevina koja pod prividom sloboda i demokracije ustvari sputava razvoj i čovjeka i društva i gura ih u moderni totalitarizam kroz sustav potpune kontrole svih segmenata ljudskog djelovanja.

Međutim, suvremene političke ili gospodarske integracije, ako su zasnovane na načelu pravde, slobode, uvažavanja i zajedničkih interesa, najbolji su način za osiguranje napredka čovječanstva, naroda i pojedinaca. Iz tog razloga jedna nova i širokim nacionalnim konsenzusima dogovorena konstrukcija Europske unije bila bi vrlo poželjna i većini prihvatljiva opcija, koja bi time već u startu osigurala nužnu unutarnju snagu.

Radilo bi se o integraciji europskih naroda, a ne njihovih odnarođenih elita. Istinski predstavnici interesa svake zemlje članice EU-a, bez ideoloških primjesa i svjetonazorskih naturanja jednih drugima načina na koji će uređivati odnose unutar svake od njih, bila bi novi temelj i integracijski impuls potreban sada urušavajućoj konstrukciji EU-a. Nove europske političke snage morale bi jasno raskinuti sve podaničke spone prema bilo kojoj vanjskoj silnici i uspostavljati međunarodne odnose zasnovane na uzajamnoj suradnji i općim interesima sa svima koji to iskreno žele, neovisno bio to Washington, Moskva ili Peking. Takva, unutar sebe snažna Unija, bila bi svima privlačan partner ali i dovoljno snažan suparnik za sve one koji bi iskazali vojne ili druge pretenzije na njezin teritorij. Europska unija se mora i može sama brinuti o svojoj sigurnosti, inače će uvijek biti u podređenom položaju.

Međutim, sadašnja garnitura političara koja dominira unutar Bruxellesa (i većine članica EU-a) to nikada neće biti u stanju učiniti. Ona nema snage pred svoje narode staviti na referendum niti takva ozbiljna pitanja kakav je ugovor o transatlantskom trgovinskom partnerstvu. Ona će danas, poput sada u Francuskoj, radije policijskom represijom smirivati gnjevno radništvo koje se opravdano protivi novom zakonu o radu kojim se drastično smanjuju njegova prava u korist krupnog kapitala, nego da i to pitanje stavi na referendum. Današnje EU elite u stvarnosti zaziru od demokracije, koje su joj puna usta samo kada to njima ide u prilog.

A ono čemu bi EU elite nakon izlaska UK, ne daj Bože, mogle pribjeći, jest brza kompenzacija i supstitucija gubitka metodom „kvantiteta na kvalitetu“: žuran prijam država kojima u EU još (bolje rečeno nikada) i nije mjesto – poput Srbije i Turske. Srbiju, i ne samo nju, treba ostaviti u krugu pravoslavnih zemalja i utjecaja Rusije jer im je, objektivno, tamo i mjesto i što njihov narod većinski i priželjkuje i što ne mora ni za koga biti problem – naprotiv. Tursku treba ostaviti u svom turkofonskom svijetu i islamskom vjersko-civilizacijskom krugu i s njom surađivati, a ne inzistirati na njezinom protuprirodnom pridruženju europskoj zajednici naroda.

Riješenje EU problema sada je u rukama njezinih velikih članica, prije svih Njemačke, Francuske i Italije, i pokušaju da njihovi narodi demokratskim metodama iznjedre naraštaj novih političara – jasnih svjetonazorskih i moralnih pogleda, s istinskim osjećajem i brigom za budućnost svojih građana. Oni će puno lakše iznaći kohezione i integracijske spone s istim takvim političarima ostalih europskih zemalja, koji će svojim narodima služiti a ne ih iskorištavati, a na kraju i žrtvovati za svoje uske probitke i tuđe geopolitičke interese kojima ionako ništa nije sveto.

http://www.kreativnisvetbalkana.net/nemacki-mediji-republika-srpska-samostalna/


NEMAČKI MEDIJI: REPUBLIKA SRPSKA SAMOSTALNA


Nemačka medijska kuća ZDF emitovala je dokumentarac o ilegalnom oružju u okviru kojeg je prikazana i BiH. Osim što su Bosnu i Hercegovinu doveli u direktnu vezu s terorističkim napadima, granice BiH prikazane su bez Republike Srpske. Umesto međunarodno priznatih granica, u dokumentarcu „Kalaschnikows für Terroristen“ (Kalašnjikov za teroriste) prikazana je samo Federacija BiH koja je predstavljena kao država BiH. Slučajnost ili ne?

U dokumentarcu autorke Vanine Kanban prikazuje se put kojim se krijumčari oružje iz BiH, Srbije i Albanije u evropske zemlje. Radeći priču, posetila je Sarajevo u kojem su snimani isključivo kadrovi grobova i džamija te maskirani muškarci koji krijumčare oružje. Na pitanje novinarke da li su svesni da kalašnjikov koji prodaju može biti korišćen za teške zločine (poput onog u Parizu u kojem je navodno korišćeno oružje iz BiH), maskirani muškarci su rekli da ne razmišljaju o tome i da je to za njih samo posao. Oružje skrivaju u pretincu koji su napravili u gepeku ispod prostirke koju, kako kažu, policajci i graničari nikada ne pregledaju. Novinarki su pokazali i rutu kojom krijumčare oružje. Bez problema prolaze granice Srbije, Mađarske, Austrije i Nemačke do Luksemburga.

Kontake krijumčara oružja dao joj je bivši član bande iz Nemačke koji ima veze u svim zemljama s ljudima koji se bave ovim “poslom”.

Novinarka Vanina Kanban je poznata po dugometražnim dokumentarcima ‘Special investigation’ koje radi za francusku nacionalnu televiziju i Canal plus. Vanina je rođena i odrasla u Nantu, ali joj je majka Šibenčanka te je često u mladosti dolazila u Šibenik kod svoje bake.

http://www.express.hr/ekonomix/poceo-najlu-i-eksperiment-ikad-placa-svima-8766

Počeo najluđi eksperiment ikad – plaća svima!

Piše Merita Arslani

Pilot projekt traje dvije godine, a ove godine ga planira uvesti i Nizozemska

U Finskoj je počela isplata osnovne mjesečne plaće od 560 eura, kao dio društvenog eksperimenta, s ciljem smanjenja državne birokracije i siromaštva i povećanja zaposlenosti.

Kako prenosi Reuters, taj pilot-projekt će trajati dvije godine, a Finska je prva zemlja u Europi koja je uvela taj projekt.

Prošlog tjedna 2.000 slučajno izabranih nezaposlenih Finaca je već dobilo 560 eura, a u tijeku je isplata i ostalima koji nemaju posao.

Direktorica programa u agenciji finske vlade KELA, koja je nadležna za socijalna pitanja u zemlji rekla je da će svi nezaposleni dobiti novac "bez obzira na sve".

"Mogu ostati kod kuće na kaučima i ne raditi ništa ukoliko im je dovoljan ovaj osnovni prihod.

Ali, mogu imati posao sa skraćenim radnim vremenom ili pokrenuti vlastiti biznis", navela je za Reuters.

Riječ je o projektu kojeg su Finci predstavili prošle godine u sklopu vladine kampanje da svi građani moraju imati osnovni prihod, koji u Finskoj iznosi 560 eura.

Eksperiment će tijekom 2017. godine biti testiran u nekoliko gradova u Nizozemskoj.

Oni koji podržavaju model ističu kako će se siromašni i nezaposleni na ovaj način više zaštiti, dok protivnici navode kako zbog ovakvog modela nitko od nezaposlenih neće biti motiviran tražiti posao.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/cia-vas-prati-preko-racunala-whatsappa-iphonea-televizora-wikileaks-objavio-gomilu-tajnih-dokumenata-o-zapanjujucim-metodama-americkih-spijuna/5732331/


VELIKA TRANŠA PODATAKA
'CIA VAS PRATI PREKO RAČUNALA, WHATSAPPA,iPHONEA,TELEVIZORA...' WikiLeaks objavio gomilu tajnih dokumenata o zapanjujućim metodama američkih špijuna


WikiLeaks je utorak objavio nekoliko tisuća dokumenata koji detaljno, kako navodi ova organizacija, opisuju kako je CIA sofisticiranim metodama provaljivala u pametne telefone, računala, pa čak i u televizore povezane na internet. Julian Assange nazvao je to najopsežnijim i najvažnijim otkrićem ikada, čak većim i od onog Snowdenovog. New York Times piše da je to još jedan veliki udarac za CIA-u, ali samo pod uvjetom da su dokumenti autentični, što zasad nije potvrđeno.

U WikiLeaksu tvrde da su objavili više od 8.000 dokumenata, ali i da je to samo prvi dio. U njima se detaljno opisuje kako je CIA uspostavila globalni hakerski program 'provaljivanja' u aplikacije kao što su Signal, WhatsApp i Telegram. Također se navodi da je agencija zloupotrebljavala razne popularne proizvode kako bi prisluškivala ljude. Spominju se iPhonei, telefoni s operativnim sustavom Android, Windowsi, pa čak i Samsungovi televizori.

Izvor dokumenata se ne navodi, ali u WikiLeaksu kažu da svi ti podaci, koji oni zovu Vault 7, već dulje vrijeme cirkuliraju između hakera koji rade za državu. Jedan od njih je, tvrde, počastio WikiLeaks s dijelom arhive.

Dokumenti koji su procurili datiraju iz razdoblja od 2013. do 2016. godine. Bivši zaposlenik agencije, koji je htio ostati anoniman, za NY Times je rekao kako se neka kodna imena iz dokumenata. ali i način na koji je CIA provodila svoj hakerski program, čine autentičnim. S druge strane, glasnogovornik agencije Dean Boyd nije htio ništa komentirati.

U prvom dijelu dokumenata manje-više opisuje se način na koji CIA špijunira ljude po cijelom svijetu. U njima se tvrdi da su maksimalno iskoristili slabosti softvera od raznih tehnoloških divova, ali naravno, nisu ih obavijestili o tome. Također, opisuje se na koji način su zaobišli enkripcijske kodove na WhatsAppu i Telegramu.

Kod 'provaljivanja' u Samsungove televizore imali su pomoć i od britanske službe MI5. Napravili su poseban malware pomoću kojeg su televizore pretvorili u vlastite aparate za prisluškivanje. Još jedan program špijuniranja opisan u dokumentima je onaj pod nazivom Umbrage. CIA je iz raznih dijelova svijeta, uključujući i Rusiju, prikupila tehnike kako bi zamaskirali hakiranje i zbunili strane istražitelje.

WikiLeaks na kraju napominje kako je prava svrha objavljivanja strogo povjerljivih dokumenata poticanje javne rasprave o sigurnosti, te upotrebi i kontroli cyber-oružja.

Zanimljivo je da se nova tranša tajnih dokumenata iz WikiLeaksa opet u javnosti pojavljuje u trenutku kada se američki predsjednik Donald Trump našao u nevolji zbog vlastitih javnih poruka o navodnom prisluškivanju koje je protiv njega i njegovih ljudi tijekom kampanje naredio Barack Obama. Za takvu optužbu nije iznio nikakav dokaz, a ona je proteklih dana potpuno zasjenila sve ostale vijesti u Americi. Dapače, samo se dodatno nataložila na gomilu informacija o navodnim Trumpovim vezama s Rusijom, zbog čega je predsjednik prije nekoliko dana u Bijeloj kući, što je prikazala i jedna televizijska snimka, dobio slom živaca i urlikao na svoje najbliže suradnike u Ovalnom uredu.

WikiLeaks je objavljivao i dijelove emailova šefa kampanje Trumpove protukandidatkinje Hillary Clinton u trenutku kada su se usred kampanje također zahuktali prigovori na njegov račun. Ljudi iz Clintoničina tabora upravo su objave WikiLeaksa navodili kao jedan od razloga koji su okrenuli javno mnijenje dodatno protiv nje. U samom WikiLeaksu čitavo vrijeme opovrgavaju da rade za Trumpa ili za Ruse, iako su većinu njihovih tajnih dokumenata proteklih godinu dana redovito prvi objavljivali ruski državni mediji, a sam Assange je na državnom kanalu Russia Today jedno vrijeme vodio talk show.

http://www.globalno.org/svijet-sokiran-naucnici-u-nevjerici-vanzemaljske-lobanje-iskopane-u-meksiku/


SVIJET ŠOKIRAN: Naučnici u nevjerici -“Vanzemaljske” lobanje iskopane u Meksiku

Arheolozi su na groblju blizu sela Onavas u Meksiku pronašli ljudske ostatke sa lobanjama nalik vanzemaljskim iz filmskog serijala “Osmi putnik”.

Naučnici vjeruju da su pripadale ljudima koji su živjeli prije oko 1.000 godina i koji su bili podvrgnuti procesu promjene oblika lobanje.

Od 25 pronađenih skeleta samo jedan je ženski, a naučnike intrigira to što neki imaju ukrase na sebi, a neki ne, što ukazuje na to da su pripadali različitim društvenim slojevima, iako su grobnice svima bile iste.

Ovo je prvo otkriće u tom području koje dokazuje običaj promjene oblika lobanje vezivanjem i stiskanjem glave, koje je kod djece često imalo i tragičan ishod.

“Deformacija lobanje u kulturama Srednje Amerike korištena je radi razlikovanja jedne društvene grupe od druge, kao i u ritualne svrhe” – kaže arheološkinja Kristina Garsija Moreno, šef istraživačkog projekta.

Ukupno 13 pronađenih lobanja ima deformacije, a pet ima naoštrene zube, što je običaj koji je bio vezivan za prelazak djeteta starijeg od 12 godina u svijet odraslih.

“Ovo jedinstveno otkriće pokazuje mješavinu tradicija različitih grupa na području sjevernog Meksika” – navela je Moreno.

Moreno je u video poruci koju je postavila na Youtube objasnila da su ukrasi od školjki porijeklom iz Kalifornijskog zaliva pronađeni na skeletima dokaz koliko su se daleko na sjever kretali narodi Srednje Amerike.

Pronađene su takođe i lobanje sa deformacijama na vilicama.

Izvor: Svet Tajni

www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/tajna-uspjeha-mozda-i-najbolje-drzave-na-svijetu-uglednici-objasnili-kako-su-od-jedne-od-najsiromasnijih-u-europi-postali-zemlja-kojoj-svi-zavide/7031302/



A NEKAD SU UMIRALI OD GLADI...
TAJNA USPJEHA MOŽDA I NAJBOLJE DRŽAVE NA SVIJETU Uglednici objasnili kako su od jedne od najsiromašnijih u Europi postali zemlja kojoj svi zavide

AUTOR:

Jutarnji.hr

OBJAVLJENO:

14.02.2018. u 18:58

Britanski list Guardian započeo je s objavom serijala članaka pod naslovom "The Upside" čije će teme biti, ukratko, o svemu što je na svijetu dobro, pohvalno i ulijeva nadu u bolju budućnost.

Stoga je sasvim prirodno bilo da među prvim tekstovima u seriji bude onaj o - Finskoj. Reportažu iz jedne od najuređenijih i po gotovo svim parametrima najboljih i najuspješnijih država na svijetu napisao je Jon Henley.

Tekst počinje s gladi koja je prije 150 godina pogodila velik dio Europe. Među njima i jedan prilično zaostali dio tadašnje carske Rusije, Finsku, u kojoj je od gladi umrlo više od 10 posto populacije - oko 250.000 ljudi.

Prošle godine, na stotu obljetnicu svoje državnosti, Finska je prema mjerodavnim međunarodnim tijelima i pokazateljima bila ocijenjena kao najstabilnija, najsigurnija i najbolje upravljana/vođena država na svijetu. Uz to je bila i treća najbogatija, treća najmanje korumpirana, druga najprogresivnija u društvenim pitanjima i treća najpravednija kad je u pitanju socijalni status građana.

Finsko pravosuđe smatra se najneovisnijim na svijetu, policija uživa najviše povjerenje građana, banke su najstabilnije, finske kompanije druge po razini etičnosti, izbori u državi drugi najslobodniji na svijetu, a građani Finske uživaju u najvišim razinama osobnih sloboda, prava izbora i opće dobrobiti.

Ako ste mislili da je to kraj - nije. Oko 5,5 milijuna stanovnika Finske uživa u trećoj najvećoj jednakosti među spolovima i petoj najnižoj razlici u prihodima među građanima, to jest nejednakosti u bogatstvu. Bebe u Finskoj najmanje pate od premale težine, djeca su najsigurnija, a tinejdžeri su drugi na svijetu u čitanju. Tek treći u prirodnim znanostima, šali se Henley.

Da bi provjerio koja je to tajna finskog uspjeha autor je razgovarao s nizom sugovornika iz države "tisuću jezera". Počeo je u Helsinkiju s Bengtom Holmströmom, dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomiju koji je poznat po tome da nije sklon velikim riječima. Pa ipak, ni on ne bježi od velikog napretka u zadnjih stoljeće i pol.

- Ako pogledate gdje smo bili onda i gdje smo sada, mislim da apsolutno možemo govoriti o finskom čudu. A kako se to dogodilo? E, to je dobro pitanje.
Finnish Professor Bengt Holmstrom of Massachusetts Institute of Technology MIT speaks during a business seminar in Helsinki, Finland, November 2, 2015. Lehtikuva/Jussi Nukari/via REUTERS ATTENTION EDITORS - THIS IMAGE WAS PROVIDED BY A THIRD PARTY. FOR EDITORIAL USE ONLY. NO THIRD PARTY SALES. NOT FOR USE BY REUTERS THIRD PARTY DISTRIBUTORS. FINLAND OUT. NO COMMERCIAL OR EDITORIAL SALES IN FINLAND. - D1AEUGDNWRAA
Lehtikuva/Jussi Nukari / REUTERS
Bengt Holmström


Naravno, treba biti oprezan kad se traži takozvana "formula za uspjeh". Na svijetu ne postoje dvije iste države, čije su okolnosti, povijest i ljudi identični. Pa tako ni ono što je uspjelo u Finskoj ne bi nužno uspjelo u nekoj drugoj državi. Štoviše, s obzirom na nešto duži oporavak iz recentne globalne recesije, na nezaposlenost od 8 posto i sve veću potporu populističkoj i nacionalističkoj stranci (20 posto), mnogi Finci će reći da im država više nije onakva kao što je bila prije.

No, ako malo (ne)opravdanog gunđanja ostavimo po strani, odgovori na pitanje što Finsku čini uspješnom prilično su zanimljivi. Naročito ako pitanje postavite, između ostalih, ekonomistu, filozofu, sociologinji i bivšoj predsjednici države.

- Mi živimo u hladnom, oštrom i zabačenom području. Svaka osoba mora naporno raditi za sebe. Ali to često nije dovoljno, trebate pomoći i svojim susjedima - priča Tarja Halonen koja je bila predsjednica Finske između 2000. i 2012. godine.

Da su geografski položaj i oštra klima među ključnim faktorima koji su oblikovali Finsku i Fince, smatra i bivši američki veleposlanik u Helsinkiju, Bruce Oreck (njemu se, usput budi rečeno, Finska toliko svidjela da je nakon završetka mandata ostao živjeti u Helsinkiju).

- To je bio izrazit, dugoročan utjecaj. Zbog toga su Finci samodostatni, drže do privatnosti, ali istovremeno ovise o vrlo kooperativnom društvu u kojem pravila puno znače. To je kulturološka stvar, ali je postala dio nacionalne "kemije".
, Image: 94391757, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Tetra Images
Profimedia, Tetra Images
Panorama Helsinkija

Finci bi to opisali riječju 'sisu' - neka vrst hrabrog, nepokolebljivog ustrajanja bez obzira na posljedice. To je i među glavnim razlozima zašto je tijekom 1939. i 1940. njihova vojska od 350.000 ljudi u dva navrata odbila napade trostruko većih sovjetskih snaga i pritom im zadala pet puta veće gubitke nego što su sami pretrpjeli.

No, postoji i druga riječ - 'talkoo'.

- To znači raditi zajedno, kolektivno, za specifičan cilj. Spremiti žetvu, pripremiti drva, skupiti novac. Sve je stvar suradnje. Svi zajedno i jednako - kaže nagrađivana spisateljica i autorica povijesnih romana Sirpa Kähkönen.

Kooperacija i relativna jednakost česti su motiv. Nakon što je 600 godina provela pod švedskom vlasti pa još sto pod ruskom, Finska je bila "općenito i demokratski siromašna".

- Nije bilo kmetova, ali ni izrazito bogate aristokracije. Društvo nije bilo hijerarhijski ustrojeno - objašnjava Kähkönen.

- Razlike između društvenih klasa u Finskoj su bile manje nego što je to uobičajeno, i to davno rije nego smo stekli neovisnost. Čak je i industrijska revolucija ovdje bila skromna. Nije bilo Rotschilda, nije bilo Fordova, čak ni dinastije kao što su Wallenbergovi u Švedskoj - objašnjava sociologinja Riitta Jallinoja.
, Image: 141149117, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy
Park u Helsinkiju


To je vidljivo čak i u današnjem čistom, funkcionalnom i naočigled prosperitetnom Helsinkiju: - Mogli biste hodati ulicom rame uz rame pokraj najbogatijeg čovjeka u gradu, a da to ne biste znali - kaže Oreck, dok Halonen dodaje: - Ovdje ne gledate na ljude s visoka, niti se gledate u vis. Gledate ljude kao svoje jednake.

Trenutno najuspješnija finska kompanija je Supercell, studio za proizvodnju video igara iz kojeg je izašao i popularni Clash of Clans. Samo tijekom 2016. godine Supercell je platio više od 800 milijuna eura u porezima, a pritom je zapošljavao čak sedam od deset Finaca s najvećim primanjima u državi. Ova sedmorka, zajedno s ostatkom od 10.000 građana s najvećim plaćama, svake godine na 'dan nacionalne zavisti' osvane na listi koja prikazuje koliko su poreza platili. U Finskoj veliku pažnju pridaju dužnostima građana, ali i transparentnosti.

I za uspjeh besplatnog obrazovnog sustava, čiji su temelji postavljeni još 1866., davno prije stjecanja državne neovisnosti, korijene valja tražiti u egalitarnom društvu, tvrdi sociologinja Jallinoja. - Obrazovanje je bilo ključ našeg napretka, dodaje.
, Image: 306980911, License: Royalty-free, Restrictions: Specifically, you may not use the Images in ways or contexts that might reasonably be construed as pornographic, defamatory, libellous or otherwise unlawful; Specifically, you may not use images depicting any model in any unduly controversial or unflattering context, unless accompanied with a statement indicating that the person is a model and the images are being used for illustrative purposes only., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Cultura RF
Profimedia, Cultura RF
Muškarac u Finskoj


I ne samo to, napomenut će filozof i profesor emeritus Ilkka Niiniluoto: - Cijela naša država je socijalni konstrukt koji su stvorili sveučilišni profesori.

- Akademici koji su stali na čelo nacionalnog pokreta formirali su Finsku kao naciju, njezin jezik, njezinu povijest, književnost, glazbu, simbole, folklor. Vođa našeg nacionalnog pokreta bio je profesor filozofije, kaže Niiniluoto, aludirajući na svojevrsnog 'oca nacije' Adolfa Ivara Arwidssona.

Od stjecanja neovisnosti, gotovo trećina finskih državnih čelnika dolazila je iz redova sveučilišnih profesora, uključujući i polovicu premijera iz najranijeg razdoblja državnosti: - Oni su oblikovali Finsku kao zemlju kakvu danas poznajemo. Ali ono što je ključno, oni su također stvorili povjerenje u socijalnu mobilnost i donijeli stvarnu vjeru u obrazovanje. To su nam ostavili u naslijeđe, zaključuje Niiniluoto.

Jedan od ključnih razloga zbog kojih su Finsku oduvijek uvrštavali među one s najvišom stopom pismenosti je i jedan dekret iz 19. stoljeća prema kojemu nije bilo moguće sklopiti brak u Luteranskoj crkvi ako i budući muž i buduća žena nisu prije toga prošli test čitanja.

- Prilično snažan poticaj da naučite čitati, zar ne?, primjećuje bivša predsjednica Halonen.
, Image: 171387879, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy
Jedrilica u Finskoj, inače poznatoj po vrhunskom proizvođaču jedrilca Nautor's Swan


Finska je također bila među pionirima spolne ravnopravnosti. Žene su se ondje već 1906. kandidirale na izborima, a sačinjavale su gotovo 10 posto saziva prvog parlamenta (danas u parlamentu sjedi 42 posto zastupnica). Na sveučilištima je 1930. godine među upisanima bilo 30 posto studentica.

- Žene u Finskoj svoja su prava shvatile ozbiljno, a muškarci su to prihvatili, kaže Halonen.

Ravnopravnost spolova također je samo dio ukupne slike. Finska je također imala sreća da su imali mudre ratne i poratne lidere, inzistira Holmström:

- Oni su razmišljali o dobrobiti države i donosili velike, smislene odluke. Pritom su imali konsenzualnu potporu jer su svi znali da se borimo za naš opstanak.

Te odluke donosile su različite koalicijske vlade, uglavnom po pitanju velikih industrijskih i infrastrukturnih projekata koji su u kasnijim godinama višestruko isplatili uloženo. Današnja moderna Finska, prijateljski nastrojena prema hi-tech industriji i start-upovima "rođena" je iz rekordnog investiranja u razvoj i istraživanje tijekom 90-ih godina, na koje se tada trošilo oko 4 posto BDP-a.

Finska je stalno bilježila stabilni rast - kroz rat, kroz kolaps Sovjetskog Saveza i duboku recesiju 90.ih godina - te je u proteklom stoljeću njihovo gospodarstvo raslo po stopi s kojom se može mjeriti samo rast Japana. To je i potaklo povjerenje u državne institucije.

- Ljudi ovdje konstantno kritiziraju vladu, često iz vrlo dobrih razloga. Ali u osnovi joj vjeruju - smatra Kähkönen.
Finland's President Tarja Halonen addresses the Parliamentary Assembly of the Council of Europe in Strasbourg, January 25, 2012. REUTERS/ Vincent Kessler (FRANCE - Tags: POLITICS) - PM1E81P188301
Vincent Kessler / REUTERS
Tarja Halonen


Finska je poznata kao država blagostanja te čak 31 posto svojeg BDP-a, drugi najveći postotak među državama OECD-a, troši na razne oblike socijalne i društvene pomoći svojim građanima (Hrvatska troši oko 22, 23 posto).

- Ako ćete već imati državu blagostanja, jedini način da ju imate je jest da to radite jako dobro tako da nema smisla tražiti alternativu u privatnom sektoru - napominje Halonen.

Važan sastojak finske formule uspjeha je i međusobno povjerenje među građanima, koji jedni drugima vjeruju više nego što je to slučaj u većini drugih država, smatra odvjetnik i javni govornik André Chaker koji je rođen u Kanadi, ali u Finskoj živi već 25 godina.

- Korupcija i organizirani kriminal ovdje gotovo ne postoje. To jača poslovno okruženje, a sve se ovdje može napraviti brže i pouzdanije.

To povjerenje pak rađa samopouzdanje i želju za inovacijama. Svjetski ekonomski forum Finsku smatra najinovativnijom državom na svijetu gledano po glavi stanovnika. Iako su državom godinama dominirale velike rudarske i šumarske tvrtke pa kasnije nekad moćna Nokia, Finska danas zaostaje tek za Silicijskom dolinom u broju start-upova po stanovniku.
, Image: 131818743, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Alamy
Profimedia, Alamy
Helsinki


Nakon svega napisanog Henley zaključuje da je "magična formula uspjeha" Finske skup više faktora: Samopouzdanja, suradnje, jednakosti, poštovanja za obrazovanje i obrazovane, povjerenja. Zapravo se sve svodi na drugačiju kvalitetu odnosa, svojevrsne nordijske teorije ljubavi koja je u manjem obliku pristuna i u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj, objašnjava finska novinarka Anu Partanen koja trenutno živi u New Yorku.

- Na obiteljskoj razini je to svijest da odnosi mogu zaista procvjetati samo između pojedinaca - roditelja, djece, bračnih drugova - koji su jednaki i neovisni. U društvu to znači da su izbori politika vođeni time da osiguraju najveću moguću razinu neovisnosti, slobode i prilike za svakoga.

www.vecernji.hr/vijesti/vladimir-putin-rusija-izbori-intervju-1231268

Vladimir Putin: Dopustili smo ujedinjenje Njemačke, a NATO nas je izigrao u Jugoslaviji
U spomenutom intervjuu Putin je kazao kako je Rusija trebala predvidjeti velike geopolitičke promjene širom svijeta nakon ujedinjenja Njemačke, ali se pokazala nesposobnom za to “gubeći tlo pod nogama”.
08. ožujka 2018. u 14:32 122

Vladimir Putin dao je intervju news-kanalu na YouTubeu Russia Insight, koji će uskoro biti objavljen kao dokumentarni film naslovljen “Svjetski poredak 2018.”, a uoči skorih predsjedničkih izbora u Ruskoj Federaciji. Mijenjaju se odnosi Putin ima raketu kojom može gađati Trumpovu Floridu Neki dijelovi iz tog intervjua već su objavljeni, poput izjave da bi “uništio cijeli svijet ako bi opstanak Rusije bio u pitanju” te potvrđuju Putinovu zaoštrenu predizbornu retoriku. Putin se osvrnuo na pogreške koje je ruska politika učinila u 1990-ima, nakon sloma komunizma simboliziranog padom Berlinskog zida te jačanjem NATO-a i SAD-a. Riječ je o razdoblju prije njegova dolaska u Kremlj. U spomenutom intervjuu Putin je kazao kako je Rusija trebala predvidjeti velike geopolitičke promjene širom svijeta nakon ujedinjenja Njemačke, ali se pokazala nesposobnom za to “gubeći tlo pod nogama”. Bilo je to vrijeme raspada Sovjetskog Saveza na čelu s Mihailom Gorbačovim te doba kada je na čelu Rusije bio Boris Jeljcin. “Ne samo što smo pridonijeli ujedinjenju Nemačke i povukli svoje trupe, već smo povukli i snage drugih istočnoeuropskih zemalja očekujući, naravno, da će NATO prestati postojati s okončanjem Varšavskog pakta ili da se, u boljem slučaju, više neće širiti”, kazao je Putin. Došlo je do nove geopolitičke borbe pod plaštom ideoloških napetosti i vala širenja NATO-a na istok. U tom smislu spomenuo je i bombardiranje SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) 1999. godine, američke vojne intervencije u Iraku i Afganistanu te eskalaciju vjerskog ekstremizma na Sjevernom Kavkazu. “To se događalo jedno za drugim kao grom iz vedra neba, ali trebali smo to očekivati. Pa ipak, najblaže rečeno, pokazali smo nesposobnost i nemoć da shvatimo što će se dogoditi s Rusijom diljem svijeta nakon našeg jednostranog uzmaka”, rekao je Putin.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/vladimir-putin-rusija-izbori-intervju-1231268 - www.vecernji.hr