KRIVI SMO MI!

Onaj ko ni sada ne shvata sta je glavni problem (pored inteligecije) nikada nece ni shvatiti u cemu je problem.

Prema tome, uopste nije ni cudo sto se sve ovo desilo.

Jer,samo oni ljudi koji drugacije misle,menjaju svet.

Oni ljudi koji samo klimaju glavom to nikada nece uciniti.

A ni oni koji stalno ponavljaju, amo da nebude ponovo rat.

To nikoga ni do sada nije spaslo od dogadjaja i odgovornosti.

Zato pogledajte u ogledalo i istini u oci.

Dali ste stvarno "OVO" zeleli.

Ako niste,to i recite onima koje ste birali.

Nemojte samo cutati i trpeti.

Zivot je kratak.

Brze prodje nego sto mozete zamisliti.

Pocnite od sebe,pa tek posle krenite ka drugima.

Priznati pravu istinu je dokaz inteligencije coveka i jedini put ka nepred.

Samo "kratkovidi" ljudi tvrde da je bas ovako kako je,i "najbolje".


Valter

http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/ispovijest-sina-najomiljenijeg-komicara-bivse-jugoslavije-tata-mi-je-umro-zaboravljen-u-bijedi-i-u-tuzi-samo-zato-sto-je-svima-istinu-govorio-u-lice/5587819/

ČKALJIN SIN
ISPOVIJEST SINA NAJOMILJENIJEG KOMIČARA BIVŠE JUGOSLAVIJE Tata mi je umro zaboravljen, u bijedi i u tuzi, samo zato što je svima istinu govorio u lice




- On je bio potpuno normalan, jedino je njegova popularnost bila enormna - kaže za Blic Čedomir Petrović, sin čuvenog glumca Miodraga Petrovića Čkalje, koji je nasmijavao cijelu bivšu Jugoslaviju, a otišao je tužan i u tišini sada već davne 2003. godine. Ipak, živ je i dalje zbog nezaboravnih uloga.
- Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu, zahvalio bih prvo svojoj ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i redatelju. Ali s obzirom da sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem prvo svom šefu samoposluge što mi ponekad odvoji penzionersku kost, pa susjedi u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod pulta, pa mom poštaru koji mi uvijek na vrijeme sa zakašnjenjem donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje - rekao je 2002. godine Čkalja, jedan od najvećih komičara u bivšoj SFRJ, godinu dana prije vlastite smrti, nakon što je dobio nagradu za životno djelo 'Car Konstantin'.
Najvoljeniji glumac stare Jugoslavije umro je zaboravljen. Njegov sin Čedomir, koji je sa svojim ocem igrao u jednoj od epizoda 'Vrućeg vetra', danas je umirovljenik, više od 20 godina se ne bavi glumom, piše knjige, kolumne. Za Blic kaže da ne gleda televiziju, ne gleda reprize serija u kojima je glumio njegov otac, a Čkalju, o kojem piše i u svojoj novoj knjizi "Bilo nekad jedno vrijeme kad su ljudi bili bolji", kaže:

- Bio je jako dobar otac. Trudio se, a ja sam se trudio da budem dobar sin. Nismo se sukobljavali nikada, jedino oko sporta, oko nogometa koji smo zajedno gledali. Nikada me nije udario, nikada nije psovao... Kada se sjećam oca, više se sjetim nekih privatnih stvari koje publika ne zna. Ne sjetim se njegovih uloga i humora već kao oca privatno. Ja sam njegove serije gledao kao gledatelj. On je bio potpuno normalan, jedino je njegova popularnost bila enormna...
A na to da je na kraju karijere Čkalja bio zaboravljen, da ga se i danas rijetko sjete, Čedomir Petrović kaže:
- Zaboravljaju i žive, ne samo one kojih više nema. Nije se on sviđao nekima koji bi ga se trebali sjetiti. On se sviđao narodu. A ovima je govorio u lice istinu. Ne vole svi čuti istinu. Zbog toga trpimo i moja kći i ja. Trpimo, nitko nas ne zove u kazalište, na film, na televiziju... Sva vrata su nam zatvorena kao londonska banka. Ne žele nas zvati. Moja Jovana je odlična glumica, glumila je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Došli su novi mladi glumci, poluglumci-polutajkuni, tu su klanovi... Ali ponosan sam što je Čkalja bio takav - kaže Čedomir Petrović.
A pričalo se i da se Pavle Vuisić i Čkalja, veliki partneri u seriji 'Kamiondžije', nisu mnogo voljeli...
- Paju nisam poznavao privatno, ali znam da je njegov privatni život bio potpuno suprotan od života mog oca. Moj otac nije popio ni kap alkohola, a Paja je to volio ponekad. Paja je volio rijeku, a moj otac nikada nije volio rijeku... A to da se s Pajom nije volio i svađao? Pa ne bi mogli onakvu seriju napraviti da su se svađali. Bili su različiti, nisu se družili, ali su bili profesionalci. Bilo bi dobro da se svi svađaju kao što su Čkalja i Paja pa da naprave nešto izvanredno kao što su učinili njih dvojica - kaže Čedomir.

Ocito je da se sve dogadja zato sto su nasi "gradjani" nesposobni da se "uzvise" i konacno pokrenu sa mrtve tacke.

Onako kako su postovali Miodraga Petrovica (Ckalju) tako su postovali i sve ono sto je bilo vezano za Jugoslaviju.

Zato vecina sada i kopa po kontejnerima.

Ipak ce radje i dalje da tvrde da je bolja "Demokratija" nego li radnicko smaoupravljanje i Jugoslavija.

Milsim da se nema sta vise reci.

Zalosna je cinjenica  (to se jasno i pokazuje) da se vecina i dalje samo negativno osvrce na proslost kada je u pitanju Jugoslavija.

Mada je svakom ko malo mozga u glavi ima jasno,da je to bila jedina alternativa "robovlasnickom sistemu" Demokratije.

Posto je istina i cinjenica pravog stanja u svetu,pa je i kod nas tako kako je.

A situacija jasno prikazuje pravo lice "Demokratije".

Mogu ljudi da govore "veliku neistinu" koliko god hoce.

Cinjenice pokazuju istinu.

Istina je okruta kada udari.

Kada se vidi sta je u medjuvremenu napravljeno od svih onih drzava koje su bili u sastavu Jugoslavije,nije potrebno biti pametan i shvatiti ko je i zasto sve ovo hteo.

No,pored svih tih cinjenica nasi gradjani (velika vecina) i dalje tvrdi da je danas bolje.

Pa neka vam bude.

I sve dok budete to tvrdili ce ici sve gore i gore.

Zar ste stvarno toliko "kratkovidi" da niste u stanju niti svoju decu da zastitite od katastrofe.

Tuzno ali istinito.

Neka vam bude.

Nemojte se cuditi stanju na "terenu".

To je bila vasa "zelja",sad uzivajte.

Nikada ljubav prema Jugslaviji u mom srcu nece umreti.

Do dana kada i ja budem "otisao" sa ove tragicne planete.

Planete pune divinih predela i planete pune mrznje i "kratkovidosti" ljudi koji govore "velike neistine" samo da iskoriste druge kako bi sebi (sto nikada nigde poneti nece) povecali bogatstvo.

Jadni su oni ljudi koji samo novac vide,a ne dusu coveka.

"Samo oni ljudi koji drugacije misle,menjaju svet".

Samo je sve manje takvih ljudi.

Zato i jeste ovako.


Valter

Dali dobro pogledate proizvode koje kupujete u trgovinama?

Koja zemlja je proizvodjac?

Ako vam do sada nije bilo jasno,ce vam sada biti.

Pogledajte i znatcete (mi to od prvog dana znamo) zasto su nas hteli u EU.

Sasvim sigurno se moze reci da najvecu dobit imaju strane firme.

Te i stabilnost stranih drzava,a ne nasih.

I vi sve to tolerisete?

Nemojte se cuditi sto cete biti "radnici" u firmama u vecinskom vlasnistvu stranaca.

I sada se postavlja pitanje.

Ko je u tom slucaju "tko" kome?

Dali je "DEMOKRATIJA" "DEMOKRACIJA" stvarno u interesu gradjana ili je upravo ona TOTALITARNA i u interesu pojedinaca.

Naravno vecinski stranaca.

Dobro razmislite o svemu i upitajte se, kolika je vasa kivica?

Sta vi cinite da se neke cinjenice postave na pravo mesto.


Valter

Kao sto ste svi mogli primetiti,i dalje "kolo" vodi "inteligencija" (jednosmerna .

Ona je ugalanom (sto je danas veoma bitno) sa "visom" strucnom spremom.

Jos jedan dokaz da uzaludu "visa" skolska sprema,kada je interes "ispod pasa" (samo i nista drugo doli licni ili partiski ) interes.

I bez obzira sto svi "normalni" pokazatelji jasno ukazuju da se sve losije zivi,vecina i dalje "tapse" nacionalistima i tajkunima.

Ocito je da su narodi sa podrucija bivse Jugoslavije radje robovi (sluge) kapitalistima nego slobodan narod.

Sto se jasno moze zakljuciti.

Vecina cuti i trpi sve sto se dogadja bez ijedne reci.

Zato necudi sto se sve vise nalazi strane robe u "nasim" trgovinama.

U isto vreme je sve veci broj nezaposlenih "nasih" ljudi u domovini ali sve vise "nasih" ljudi odlazi da radi u zapadnu Evropu za minimalne (njihove) plate.

ZIVELA DEMOKRACIJA.

"ZIVELE"  "OVCE" koje i dalje uspesno "BLEJE".


Sada konacno svi nacionalisti imaju svoje drzave.

To,sto su gradjani robovi zapadnih kapitalista je neka druga "prica".

Posto svi cute odobravaju) nije ni potrebno spominjati.

Pa uzivajte i dalje u onome sto ste trazili.

To ste i dobili.

I da znate.

Ovo je tek pocetak.

"DEMOKRACIJA" se nastavlja.......


Valter


   

SPO u srbiji skuplja potpise za kraljevinu srbiju?

To jasno pokazuje nivo inteligencije ljudi koji to podrzavaju.

Ceo svet se od davnina bori protiv monarhije,a neki ili ni danas ne shvataju zasto ili su dobili dovoljno "sitnisa" da tako nesto propagiraju.

Ako su dobili "sitnis" su prodane duse.

Ako pak nisu shvatili sta znaci monarhija su u osnovnoj skoli sedeli pored "prozora" i zverali u "laste" koje lete po nebu.

Kako bilo da bilo.

Sa ljudima koji u dvadeset i prvom veku podrzavaju stvaranje monarhije se nemoze napredovati u svetu. Niti u evropi.

Polako stvarno postaje jasno zasto je morao naj slozeniji sistem na svetu (radnicko samoupravljanje) da dozivi "brodolom".

Radnicko samoupravljanje (sama rec jasno govori o sistemu) zahteva kompletno angazovanje u drustvu.

Zahteva visku inteligenciju svih cinilaca drustva.

Mislim da je jasno da njih nije bilo u dovoljnoj meri na celoj na zalost svih radnika) teritoriji bivse SFRJ.

Da je te visoke inteligencije bilo (eee tada bi..) bi i danas bilo sasvim drugacije.

Iz svakidasnjice se medjutim vidi.

Niti jedna drzava sa podrucija bivse SFRJ nije napredovala.

Naprotiv.

Od kada je ("demokratija") dosla,se sasvim slobodno moze reci je sve gore i gore.

I pored svih dokaza da je sve gore i gore radnicka klasa (vecina) i dalje cuti.

Sto je jos gore i dalje veliki broj podrzava ekstremiste u svim drzavama bivse SFRJ.

To je jasan dokaz nedostatka sposobnosti za realno ocenjivanje situacije u svetu.

Realno ocenjivanje situacije u Evropi.

Naravno da se od takvih ljudi nemoze ni ocekivati da realno ocene i situaciju u svojoj zemlji.

Nas "covek" je uvek znao sta se dogadja u "kuci" komsije,ali pojma nije  imao sta se kod njega u "kuci" dogadja.

Prevelika nezainteresovanost za resavanje problema nas je i dovela u ovisnost od drugih.

Posto nismo bili u stanju da na odredjenom nivou resimo "svoje kucne" probleme ih je resio neko "treci".

Tako smo sada svi sluge i robovi tog "treceg".

Tako ce,po svoj prilici i ostati.

E pa ugodan dan vam zelim.


Valter

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/antife-spremaju-rujansku-revoluciju-1053553/

ANTIFE SPREMAJU RUJANSKU ‘REVOLUCIJU’!
Autor: Marin Vlahović

Nakon što prethodni pokušaji masovnih prosvjeda nisu urodili željenim rezultatima, antife su najavile odlučnije akcije pa se tako razmatraju i prijedlozi poput blokade škola

Povijest nas uči da kada neki galame o svojoj tobožnjoj ugroženosti, onda nam predstoji napad od istih, i to u najbližoj budućnosti. Ljevičarski portali već dulje vrijeme histeriziraju o revitalizaciji ustaštva i klerikalizaciji države, a ono što je svakako prelilo čašu njihovog strpljenja jest micanje ploče s imenom trga, najmilijeg, jedinog i vječnog im vođe-Josipa Broza Tita. Uz prve korake prema ograđivanju od komunističkih simbola i ličnostima tog vremena, u javnost izlaze i za neke pojedince opasne informacije, tajne skrivane više od šezdeset godina. Koliko god to nekima teško padalo, Hrvatska nije Jugoslavija i komunisti više nemaju monopol nad istinom i njenom  interpretacijom, da ne kažemo falsificiranjem povijesti. Naravno, njihove strahove i patološku nostalgiju za dobrim starim vremenima željeznog komunizma kada si neistomišljenike mogao strijeljati ili makar poslati na dugogodišnju robiju, ne dijeli velika većina građana i zato su lukavo počeli birati bojna polja za koja misle kako bi im mogla dati prednost u ratu za društveni prostor, koji im je nužan radi nametanja isključivog svjetonazora i pseudokomunističke doktrine.

Jedno, ustvari najvažnije takvo bojno polje je obrazovanje, a presudna bitka kurikularna reforma. Vrijeme istječe za antife. U trenucima dok pišem ovaj tekst čak su i neki ljevičarski mediji potvrdili informacije kako je uhićen veći broj osoba radi podmetanja požara, od kojih su neki i srpski državljani. Drugi su pak većinom Srbi koji žive u Hrvatskoj. Ono na što smo upozoravali cijelo ljeto, dobiva potvrdu policijskom akcijom. Normalno, od policije ne možemo očekivati da objasni naciji dublji kontekst ovog sezonskog terorizma nad Dalmacijom. Ali stvar je jasna i mnogi građani će imati hrabrosti zbrojiti dva i dva. Neki pobunjeni Srbi, posjećuju svoju rodbinu i prijatelje a onda podmeću požare da bi unijeli nesigurnost, strah i nanijeli štetu Hrvatskoj. Pošto se radi o organiziranim grupama, vrlo vjerojatno o njihovim aktivnostima znaju i u Srbiji, a sasvim izvjesno je da imaju i potporu makar dijela struktura te države.

Ipak, veoma je važno da zadržimo prisebnost i ne odgovorimo na ovaj teror bilo kakvim oblikom nasilja ili diskriminacije prema turistima iz Srbije i građanima Republike Hrvatske koji su pripadnici srpske nacionalne manjine, jer ćemo na taj način ići na ruku onim snagama u zemlji čiji je glavni cilj izazivanje kaosa i anarhije. Hrvati su opet podijeljeni a s obzirom da je propaganda zadnjih 15-ak godina uspjela posijati sjeme razdora, važno je dati ljudima dovoljno vremena i prilike da progledaju.

S druge strane, potrebno je primijeniti i maksimalan pritisak na Vladu da odgovori na ovakav oblik terorizma, beskompromisnom i odlučnom politikom prema Srbiji. Šutnja bi u ovakvoj situaciji bila ravna kukavičluku, te bi dodatno osilila agresora. Ako budemo imali dovoljno pameti, rujan ćemo dočekati spremni jer tek onda slijede pravi napadi, i to od unutarnjeg neprijatelja koji se duboko uvukao u sve sfere društva. Na društvenim mrežama, grupe građana, indoktrinirane, financirane i vođene od strane antifa pripremaju masovne prosvjede u rujnu a s obzirom da im je želja zavesti što više ljudi, ponovno će se ovo događanje naroda odvijati pod krinkom borbe za provođenje školske reforme. Naime, nakon što prethodni pokušaji masovnih prosvjeda nisu urodili željenim rezultatima, antife su najavile odlučnije akcije pa se tako razmatraju i prijedlozi poput blokade škola. Jedan radikalni njihov pripadnik se javno žalio na stranici podrške kurikularnoj reformi, kako nemaju dovoljnu potporu roditelja za akciju blokade škola. Velike nade polažu i u ekonomski slom države prouzročen propašću Agrokora. Ti kreatori kaosa, nesposobni za išta konstruktivno, priželjkuju tisuće otkaza, i kao njihovu konsekvencu socijalni revolt i nerede. Tada planiraju stati na čelo kolone i voditi ovce da ruše vlastitu državu. Generalni pokusi su već provedeni ovog ljeta, kada su testirali puls nacije u Splitu, preko instant pučkih „heroja“ koji su vrijeđali Vladu i premijera te pozivali na pobunu zbog požara u Dalmaciji. Ali požare nisu podmetnuli branitelji iz HOS-a već antifama svjetonazorski bliski krajiški Srbi. Plan je time propao i sada im ostaju samo Agrokor i obrazovanje. Evidentno, antife spremaju rujansku revoluciju. Ta revolucija se formalno vodi za budućnost naše djece. Sintagma da revolucija jede svoju djecu u ovom slučaju nije primjenjiva. Revolucionari su previše gladni. Zato će pojesti sami sebe.


Ovaj člank je veoma interesantan za one koji čitaju između redova.

Čitajte polako i analizirajte stranice posebno.

Zaključite šta je bitno,što je autor hio reći,vrlo interesantno.

Nažalost,često se dešava da oni koji tvrde da su veoma zabrinuti stanjem u državi,gledaju samo sebe.


Valter

http://www.tacno.net/novosti/dragan-markovina-moramo-napraviti-siroki-front-protiv-nacionalista/

Historičar i vođa Nove ljevice u Hrvatskoj govori o antifašizmu i partizanskom pokretu koji se danas silom žele predstaviti kao strano tijelo; nacionalističkim režimima u zemljama nekadašnje Jugoslavije; ukidanju Tita u Srbiji, Hrvatskoj, BiH; nacionalističkoj poziciji SDA, odnosno gaženju vrijednosti ZAVNOBiH-a – antifašizma, građanskog društva, modernizacije ili sekularne države; politici HDZ BiH koju nikada suštinski nije bilo briga za Hrvate u Bosni, već samo za Hrvate Hercegovine i dijela srednje Bosne, dok istovremeno nema interesiranja za povratak izbjeglih Hrvata u Republiku Srpsku; Draganu Čoviću kome je potreban netko tko će ga poduprijeti u zahtjevima za formiranje trećeg entiteta, a što Dodiku savršeno odgovara, budući da time slabi poziciju “treće”, tj. bošnjačke strane – “Najzad, što Dodika košta da pomogne Čovića? Svjestan je da mu Čović ni teritorijalno ni politički ne zadire u feud”; dolasku Vučića u BiH ni pun mjesec nakon skupa “svih Srba regiona”, održanog 4. augusta u Beogradu, kao i najave Deklaracije o očuvanju srpskog naroda – “Spekulacije o priznanju Kosova od strane Beograda stvorile su situaciju u kojoj je izmišljeno nešto što bi u Srbiji bilo prezentirano kao kompenzacija. Što bi to moglo biti? Pa, ono što je nedavno rekao predsjednik SANU-a Vladimir Kostić, kada je građane Srbije pozvao da se manu Kosova i počnu razmišljati o ’relanosti’, a to je Republika Srpska”; potezima Milorada Pupovca, te ulozi ljevice u Hrvatskoj.

U ovogodišnjem izvještaju Stejt Departmenta o stanju vjerskih sloboda u svijetu, Hrvatskoj, zemlji članici EU i NATO, zamjera se to što dopušta veličanje NDH, umanjuje ustaške zločine i konstantno pojačava antisrpska osjećanja. Pored toga, bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i reditelja Jakova Sedlara Vašington spominje kao osobe čiji su stavovi o ustaškom režimu Ante Pavelića izazivali posebne kritike jevrejskih i srpskih vjerskih zajednica i nevladinih organizacija. Stanje sloboda u Hrvatskoj, kaže se dalje u izvještaju, pokazuje i komemoracija u logoru “Jasenovac”, koju su 2016. bojkotovali jevrejski i srpski čelnici. U tekstu se spominje i fudbalska utakmica između Hrvatske i Izraela, tokom koje su hrvatski navijači uzvikivali ustaški pozdrav “Za dom spremni”.

“Nažalost, navodi u izvještaju Stejt Departmenta za 2016. predstavljaju suhe činjenice. Međutim, sudeći po reakcijama na taj dokument, ispalo je, eto, da je za ovdašnju javnost veći problem izvještaj Stejt Departmenta, nego realna situacija u Hrvatskoj, koja je u tekstu vjerno opisana”, kaže predsjednik hrvatske Nove ljevice, istoričar Dragan Markovina. “Posebno zanimljiva bila je reakcija bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, koji je, bahato i arogantno, odbacio sve navode spomenutog izvješća. Pritom, iako je u političkom smislu irelavantan, Hasanbegovića iz nekog razloga forsira ogromna većina medija u Hrvatskoj.”

Zašto?

Prvo, Hasanbegović živi svoj nacionalistički, klerikalno-fašistički rat; to je diskurs u kojem funkcionira. Što, ponavljam, ne umanjuje njegovu medijsku i svaku drugu prezentaciju. Ne zaboravite, govorimo o osobi koja je, sa svojih pet mandata u Skupštini grada, potporu gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću uvjetovala micanjem naziva Trga maršala Tita, što je, usprkos prosvjedima građana, prihvaćeno. “Zagreb je naš”, kao zajednička lista Nove ljevice, Radničke fronte i Za grad, na posljednjim izborima dobila je četiri mandata, ali nas nitko nikada ni blizu tako ozbiljno nije pitao što mislimo o bilo kojem problemu. Tako ni o micanju imena Trga maršala Tita. Hoću reći da se u medijima svjesno stvara dojam da su Hasanbegović i njegova opcija puno bitniji nego što su to u realnosti. Možemo nagađati zašto. Lično mislim da dobar dio desnice dijeli Hasanbegovićeve stavove, ali da to ne želi jasno izreći. U tom smislu, bivši ministar kulture Hrvatske vrsta je glasnogovornika političke opcije koja je dominatna, a čiji veći dio glasa za Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ).

U kojoj je fazi odluka o preimenovanju zagrebačkog Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske?

Taj će prijedlog 30. kolovoza ići na Skupštinu glavnog grada i po svemu sudeći biti izglasan. Doduše, minimalnom većinom. Koliko znam, u pripremi je ozbiljan prosvjed svih opozicijskih stranaka ljevice, kao i nekih ljevičarskih organizacija i udruga, ali pitanje je koliko ćemo uspjeti bilo što promijeniti. U svakom slučaju, siguran sam da će partije lijeve orijentacije – naša lista i Socijaldemokratska pratija (SDP) – glavnom gradskom trgu u Zagrebu vratiti Titovo ime čim smijenimo ovu vlast.

Komentarišući oduzimanje ulice Josipu Brozu, Saša Broz, Titova unuka, ironično je rekla da bi njen djed, kada bi vidio “ovakvu ‘Rvatsku”, sam zatražio da mu se skine tabla sa imenom. Ovo bi moglo da važi za manje-više sve države bivše SFRJ.

Ako je u Hrvatskoj dominantan diskurs nacionalistički, revizionistički i usmjeren protiv manjina, onda svako antifašističko nasleđe postaje zapravo strano tijelo. Istodobno, ako bi se u Zagrebu proveo referendum o micanju imena Trga maršala Tita, vjerujem da bi opstanak tog trga glatko prošao. Zašto? Zato što nasilje nacionalističke desnice kako u Hrvatskoj, tako i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, antifašizam i partizanski pokret silom želi predstaviti kao strano tijelo. Što ono nije, naprotiv. Ono je dio autohtone domaće baštine i kulture. Ogroman dio građana ovih zemlja u tome je učestvovao i njihovu tradiciju i baštinu im bilo kakav revizionizam ne može oduzeti.

I u Bosni i Hercegovini je nedavno od podmlatka Stranke demokratske akcije (SDA) stigla ideja da se Titu oduzme ulica u Sarajevu. Srbija je to odavno učinila… U čemu je problem sa Titom, kome on danas toliko smeta?

Novonastali nacionalistički režimi u zemljama nekadašnje SFRJ svoje utemeljenje crpu iz negiranja svega što je simbolizirala socijalistička Jugoslavija – od antifašističke borbe, do ostalih socijalnih, kulturnih i civilizacijskih vrijednosti te epohe.

I to im, vidimo, dobro ide…

Što je tragično, naravno. U Srbiji i Hrvatskoj ta je politika definirana i formulirana ranih devedesetih. U BiH se, sa druge strane, sa vrijednostima o kojima govorim dosta dugo žongliralo, prije svega zbog činjenice da je BiH svoju državnost prvenstveno crpila iz ZAVNOBiH-a. Bosna je dugo bila zaokupljena velikim i ozbiljnim problemima, tako da nije ni bilo uvjeta da se pozabavi otklonom od navedenih jugoslavenskih vrijednosti. Sada su se stvari promijenile i… Ako netko nastoji sagraditi svoju otvoreno nacionalističku poziciju kakvu danas gradi SDA, onda je logično da prije svega posegne za rušenjem postulata na kojima je opstajala bivša zajednička država. Apsurdno je da takva politika nastavi baštiniti Tita kao nekakvog relevantnog faktora ili povjesnu ličnost na koju bi se oslonila. U tom smislu, iznenađuje me da inicijativa koju spominjete nije došla ranije.

Kada govorite o nacionalističkoj poziciji SDA, gdje ju tačno prepoznajete?

U svakodnevnom djelovanju u mjestima gdje ta stranka ima apsolutnu većinu. Malo po malo, cijela priča o ZAVNOBiH-u, koja može biti najsignifikantnija za ovo o čemu govorimo, koristi se gotovo isključivo u smislu da se ZAVNOBiH komemorira kao Dan državnosti. Istodobro, vrijednosti ZAVNOBiH-a – antifašizam, građansko društvo, modernizacija ili sekularna država – naprosto su pregažene. Najzad, pogledajte kome su sve poslednjih godina oduzete ulice u Sarajevu, a kome su one date.

Sve što važi za SDA, važi i za ostale nacionalne stranke u BiH, koje isto rade u sredinama u kojim imaju većinu. Naravno, u Sarajevu, kao i u ostalim gradovima u BiH, postoje građanska jezgra takozvanog normalnog svijeta, koji je, nažalost, manjina.

U BiH poslednjih mjeseci jača savez HDZ-a i Milorada Dodika. Kako to objašnjavate?

Iako to nikada nije direktno izrečeno, cilj HDZ-a uvijek je bio da se na dijelu BiH koji ima kompaktnu hrvatsku većinu, plus prostori koji se nastoje prisvojiti iako su miješani sa Bošnjacima, napravi treći entitet ili teritorijalna cjelina. Gledano iz perspektive opće politike, HDZ BiH nikada suštinski nije bilo briga za Hrvate u Bosni; vodili su računa o Hrvatima u Hercegovini i dijelom u srednjoj Bosni. Što se, uostalom, pokazalo u ratu 1993. Pored toga, predavanje Posavine, neinzistiranje na povratku izbjeglih Hrvata u Republiku Srpsku, kao i neproblematiziranje bilo čega što se realno događa na tom prostoru, HDZ je ispunila sve uvjete da postane idealan saveznik Miloradu Dodiku.

Draganu Čoviću potreban je netko tko će ga poduprijeti u zahtjevima za formiranje trećeg entiteta, što Dodiku savršeno odgovara, budući da time slabi poziciju “treće”, tj. bošnjačke strane. Najzad, što Dodika košta da pomogne Čovića? Svjestan je da mu Čović ni teritorijalno ni politički ne zadire u feud. To naročito važi u slučaju da se ostvari ideja trećeg entiteta, tj. onoga što se u Hrvatskoj danas moderno naziva “konsocijacijski model”. Suština je, dakle, ista, samo što ljepše, “evropskije” zvuči. Sve u svemu, savezom sa Čovićem, Dodik definitivno legitimira poziciju jedne od tri federalne jedinice u BiH, što mu omogućava da bude apsolutno miran kada je riječ o budućnosti RS.

Šta to konkretno znači? Na čiju je štetu zapravo savez Dodik-Čović?

Prije svega na štetu građana BiH, odnosno na štetu građanske Bosne i Hercegovine. Po mom sudu, savez Dodika i Čovića zauvijek ubija ideju opstanka BiH kao građanske, moderne i europske države. Naravno, postoji teza koju zastupaju čak i oni sa kojima sam u mnogo čemu znao biti suglasan, a koji tvrde da je ideja o građanskoj BiH paravan za bošnjačku unitarističku dominaciju…

Je li?

Ako govorimo iz perspektive bošnjačkog nacionalizma, to bi možda dijelom moglo biti točno. Međutim, ova teza u potpunosti zanemaruje, čak i negira poziciju onih građana BiH koji su zaista iskreno okrenuti građenju demokratskog, građanskog i modernog europskog društva. Njih se u toj raspravi doživljava kao da nikada nisu ni postojali, ili kao da ne postoje, što nema utemeljenje u realnosti.

Kakav je stav službenog Zagreba kada je riječ o savezu Dodika i Čovića?

Hrvatska vlada o tome nema jasan stav. Još od smrti Franje Tuđmana, službena Hrvatska pokušavala je u prvoj fazi se u potpunosti distancirati od bilo kakvih pitanja vezanih za BiH, što, to vidimo i sad, nije dobro. U kasnijim fazama, predsjednik Ivo Josipović probao je isprikama u Ahmićima i hodočašćenjima u BiH da neke stvari ispravi, da se pokuša aktivno odnositi prema toj zemlji. Zanimljivo je da su čak i Vesna Pusić, koja je, baš zbog BiH, izašla iz Sabora u momentu kada se raspravljalo o Deklaraciji o domovinskom ratu, kao i Zoran Milanović, odlazili u Mostar “na noge” Draganu Čoviću, i to nakon nereda 2014. Takva hrvatska politika se, dakle, sada promijenila u smislu da se prešutno odobrava zahtjev za trećom teritorijalnom jedinicom, bez obzira na to što to nigdje nije javno formulirano. Zato i kažem da, kada je riječ o BiH, Hrvatska nema definiranu politiku. Posebno ne o Čoviću i tamošnjem HDZ-u.

Sa druge strane, Dejtonski sporazum uvjetovan je garancijama Hrvatske i tadašnje SRJ, onosno Srbije za njegovim provođenjem. Jasno je da bez konstruktivne politike ove dvije države Dejtonski sporazum ne može i neće imati nikakvu budućnost. U tom smislu, službeni Zagreb i Beograd imaju i pravo i obavezu baviti se ovim pitanjima. Međutim, problem je način na koji se oni time bave – ili odobravaju nastavak istih politika u BiH, ili potpuno ignoriraju realnost. Naravno, dodatno brine to što ni lideri Srbije i Hrvatske, a ni vođe stranaka u BiH ne mogu biti bitno drugačiji od vlastitog biračkog tijela. Koje se, je li, ni u jednom slučaju većinski nije suočilo sa devedesetim godinama i sa politikama koje su tada vođene.

Pretpostavljam da ste čuli da su i BiH i Srbija izgubile originalni dokument Dejtonskog sporazuma?

Taj dokument odavno nitko ozbiljno ne doživljava. U BiH je, naime, uspostavljen modus operandi u kojem postojeći status quo može trajati desetljećima. Pritom, Republika Srpska, koje je nekada bila oštro protiv Dejtonskog mirovnog sporazuma, danas se najčvršće zalaže za njegovo provođenje, što je paradoks samo po sebi. Interesantno je da ni jedna od susprotstavljenih strana u BiH ne inzistira na jednoj bitnoj stvari, iz čega se jasno vidi da je Dejtonski sporazum bio fingiran: nitko se, naime, ne zalaže za to da se stvore prepostavke za povratak izbjeglih svojim kućama. Naravno, mnogi koji su devedesetih otišli iz BiH danas se ne bi vratili. Ipak, da se to ostvarilo na vrijeme, cijela konstrukcija nacionalističke BiH pala bi u vodu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučič naredne nedjelje stiže u zvaničnu posjetu Sarajevu, i to na poziv predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Dragana Čovića. Šta se od te posjete može očekivati?

Bojim se da se u ovim okolnostima ništa od bilo koga ovdje ne može očekivati. Što god da se desi u BiH, bilo da dolazi sa strane Srbije, Hrvatske, ili se tiče unutrašnje dinamike tamošnjeg političkog života, neće promijeniti ništa, sve dok je na snazi postojeći sustav. Svima je, naime, jasno da je on neodrživ – počev od kantonalnih vlada i preklapanja, do činjenice da je riječ o državi koja je na različite načine legalizirala etničko čišćenje. Pored toga, nefunkcionalnost BiH ogleda se i u tome što još nije riješen slučaj “Sejdić-Finci”, budući da se očito ne priznaje ni minimum prava nekome tko je autonoman građanin, ali ne pripada ni jednoj od tri nacije. Dok se taj sustav ne promijeni, neće se, kažem, promijeniti ništa. Naravno, dogovor o promjeni nije moguće postići suglasnošću tri nacionalne partije…

Zbog čega?

Zbog toga što svaka od njih ima svoju viziju društva. Jedino je jačanje i pobjeda ljevice i građanskih snaga, koja je, nažalost, malo izvjesna, garancija ozbiljnije promjene. Ostaje, naravno, međunarodna zajednica, čijom bi se odlukom stanje moglo izmijeniti. Međutim, ni tu, nažalost, nema suglasnosti ni u jednom od važnih pitanja koja se tiču BiH.

Kada je riječ o posjeti Vučića Sarajevu, ona se događa ni pun mjesec nakon skupa “svih Srba regiona”, održanog 4. kolovoza u Beogradu, kao i najave Deklaracije o očuvanju srpskog naroda.

Najava tog dokumenta izazvala je malu uzbunu u regiji.

Deklaracija o kojoj govorimo nešto je što se u tom nacionalističkom imaginariju očito moralo napraviti. Spekulacije o priznanju Kosova od strane Beograda stvorile su situaciju u kojoj je izmišljeno nešto što bi u Srbiji bilo prezentirano kao kompenzacija. Što bi to moglo biti? Pa, ono što je nedavno rekao predsjednik SANU Vladimir Kostić, kada je građane Srbije pozvao da se manu Kosova i počnu razmišljati o “relanosti”, a to je Republika Srpska. Naravno, neće biti ništa od tih teritorijalnih fantazija i snova, tj. od podjele BiH. Najzad, čak i kada bi se poklopile sve okolnosti, pa, nije ni Dodik lud da izgubi feud kojim suvereno vlada, e da bi se dragovoljno utopio u zajednicu u kojoj već postoji jedan vožd. Vučić će, dakle, doći u Sarajevo, izreći pregršt lijepih riječi o budućnosti regije, ali će, za potrebe unutarnje politike, nastaviti propagirati one ideje za koje zna da ga drže u poziciji na kojoj je. Uostalom, slično radi i HDZ u Hrvatskoj.

Sastanku “svih Srba” regiona, koji spominjete, prisustvovao je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac. U Beogradu je istog dana održan i skup posvećen obilježavanju Dana sjećanja na stradale u akciji “Oluja”, koji je svojim prisustvom uveličao šef zastupnika Pupovčeve stranke u hrvatskom Saboru, Boris Milošević. Dok u Zagrebu podržava Vladu koju SAD kritikuju zbog veličanja ustaške Nezavisne države Hrvatske, Pupovac održava prisne odnose sa predsjednikom Srbije, čiji je način vladavine u najmanju ruku problematičan. Najzad, zajedno sa liderima Srba u regionu – četničkim vojvodom Andrijom Mandićem, kojem se u Crnoj Gori sudi za pokušaj državnog udara, sa Ivanom Stoiljkovićem, čija je uloga u aprilskom nasilju u makedonskom Sobranju prilično mutna, kao i sa notornim Miloradom Dodikom, Pupovac pristaje da učestvuje u opskurnom Politikinom “velikom istraživanju” o položaju srpskog naroda u regionu.

Čekajte, koju to igru igra Milorad Pupovac?

Isto pitanje sebi postavljaju mnogi ljevičari u Hrvatskoj. Iako sam i sam suglasan sa stavovima koje ste iznijeli u svojem pitanju, ipak moram iskazati izvjesno razumijevanje za pojedine poteze Milorada Pupovca. Tim prije što ih determinišu okolnosti u kojima se on danas nalazi u Hrvatskoj. O čemu je riječ? Po svemu što je zastupao i za što se zalagao, Pupovac je nedvojbeno ljevičar i antifašista. Međutim, riječ je o čovjeku koji predvodi diskriminiranu manjinu, čiji se pripadnici po manjim gradovima u Hrvatskoj pokušavaju asimilirati. Pupovčev zadatak je da tom stanovništvu omogući pristojan život. SDSS je, kada god je SDP bio na vlasti u Hrvatskoj, sa njima ostvarivao suradnju i imao logičnu podršku i razumijevanje socijaldemokratske vlade; ipak, usprkos dobrim odnosima, u vrijeme vlasti SDP-a nije učinjeno gotovo ništa da se ispuni minimalni broj zahtjeva srpske manjine. Istodobno, Pupovac je doista imao dobro iskustvo suradnje sa Ivom Sanaderom dok je ovaj bio premijer, kao i sa Jadrankom Kosor. Pretpostavljam da se nadao, ili da očekuje da će i sa premijerom Andrejem Plenkovićem, kao sa nekakvim “umjerenim licem” HDZ-a, uspjeti uspostaviti isti odnos i da će neke stvari krenuti da se rješavaju. Usput, moj je dojam da je Plenković samo fasada na licu jedne izrazito nacionalističke vlasti, što sam hrvatski premijer više i ne pokušava kamuflirati. Kako će se prema tome odnositi Milorad Pupovac, to ne znam.

Kada je riječ o okretanju političarima iz Srbije, koji su nesumnjivo nacionalistički i problematični – naročito ako govorimo o odnosu spram ostatka zemalja nekadašnje SFRJ – pretpostavljam da bliskošću sa njima Pupovac pokušava voditi pragmatičnu politiku i da procjenjuje da, u nekom širem kontekstu, na taj način možda može ostvariti svoje ciljeve.

Kako ih može ostvariti?! Tako što će, mataforički rečeno, pokušavajući da se zaštiti od “ustaša”, pristati na saradnju sa “četnicima”?!

Opet sam suglasan sa Vašim ocjenama. Ako me pitate da li bih i ja slično postupio, rekao bih Vam da ne bih. Ipak, nisam u Pupovčevoj poziciji. Mislim da Pupovac naprosto pokušava ostvariti dobar odnos sa onima koji u Srbiji i Hrvatskoj imaju realnu političku moć. Dakle, sa Vučićem i sa HDZ-om. To što je politika koju ti ljudi i stranke zastupaju u sukobu sa Pupovčevim ideološkim stavovima i sa onim za što se on javno zalaže… Ne zaboravimo da Milorad Pupovac nije predsjednik SDP-a ili neke građanske stranke; on je predsjednik srpske manjine, koja je u Hrvatskoj zaista u nezavidnom položaju.

Rekli ste na početku da je Vaša lista na poslednjim izborima osvojila četiri mjesta u Skupštini grada Zagreba. Mogu li se ta četiri mjesta smatrati uspjehom ljevice u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je ljevica u ozbiljnoj defanzivi. Na proteklim izborima HDZ je pokazao da je dominantna politička snaga. Kada tome pridodate glasove Mosta, koji je klerikalna, nacionalistička stranka, vidjeti ćete da se Hrvatska zapravo vratila u devedesete. Naravno, pozitivno je da je osnovana koalicija Zagreb je naš, da je Radnička fronta pokazala izvjesnu živost, da je nastala Nova ljevica i da smo na izbore išli zajedno. Vjerujem da je to dobar početak. Ipak, jedini način da se pobijedi HDZ je da se napravi ozbiljan lijevi savez svih stranaka – od nas do SDP-a. Ne napravimo li širi građanski front protiv nacionalističke vlasti HDZ-a, ništa od promjene vlasti u Hrvatskoj! Čini mi se da se to shvaća i da kod svih na ljevici prvi put postoji volja da se ujedinimo. Naravno, put od dobre volje do realizacije je dug, ali ga ipak ne bih isključio.

Avangarda

http://net.hr/danas/hrvatska/cijeli-svijet-se-smije-hrvatskoj-zbog-splitskog-ustase-ovo-je-fotografija-covjeka-koji-tvrdi-da-nije-fasist-a-nosi-brkove-poput-hitlerovih

CIJELI SVIJET SE SMIJE HRVATSKOJ ZBOG SPLITSKOG USTAŠE: ‘Ovo je čovjek koji tvrdi da nije fašist, a nosi brkove poput Hitlerovih’

Tako je britanski Daily Mail objavio članak o Skeji pod naslovom: ‘Ovo je fotografija tipa koji kaže da nije fašist: hrvatskom političaru svi se rugaju nakon što je rekao da nije ekstremni desničar i fašist, a nosi brkove poput Hitlerovih’.

Zamijetio je Skeju britanski profesor s University Collegea u Londonu, Eric Gordy.

‘Samo za zabavu, evo fotografije tipa koji kaže da nje fašist’, napisao je u svom tvitu Gordy.

Fotografije i priče o kontroverznom Marku Skeji, bivšem ratnom zapovjedniku HOS-ove bojne “Rafael Boban”, koji se ovih dana pojavljivao u medijima zbog skidanja ploče s HOS-ovim grbom i pozdravom ‘Za dom spremni’ u Jasenovcu, pobudio je interes i stranih medija.

Stotine se tviteraša našalilo u komentarima ispod te fotografije.

‘Njegove usne kažu ne, ali brk mu kaže da’, jedan je od komentara.

‘Nije jasno je li ovo prije ili nakon što su ga stavili u Madame Tussauds’, još je jedan komentar.

Jedan je korisnik objavio fotografiju mačke i ispod nje napisao: ‘Samo za zabavu, ovo je Randy koji tvrdi da nije mačka’.
Daily Mail piše da je Skejo, osim brka nalik Hitlerovom, nosio i kravatu s natpisom ‘Za dom spremni’, te pojašnjavaju kako je Skejo ranije bio uhićen zbog uzvikivanja tog pozdrava tijekom proslave Dana pobjede u Kninu. Podsjećaju i na njegove druge ekstremne poglede te njegovu fascinaciju Antom Pavelićem, vođom nekadašnje NDH za vrijeme 2. svjetskog rata, koji je bio odgovoran za genocid nad manjinama u Hrvatskoj, uključujući Srbe, Rome i Židove.



To nam je donela "DEMOKRACIJA" .

I ne samo to

Jos puno toga nam svakoga dana pokazuje "kud plovi ovaj BROD".

Ocito da to malo koga zabrinjava.

Oni koji se boje da kazu ono sto misle ce morati da trpe one,koji sada mogu sve da pokazuju sto do sada nisu mogli.

Do dolaska "DEMOKRACIJE" ovoga nije bilo.

I bilo je vecini dobro.

Sada je dosla "Demokracija" i sada je samo "nekima" dobro.

SVI ONI KOJI PODRZAVAJU TAKVO SANJE (procitaj gornji tekst) ce "sutra" biti odgovorni za ono sto sledi.

Isto kao sto su oni odgovorni koji su i "jucer" cutali da se nedesi ovo sto se desilo,

Cutanje ne spasava od zla,samo mu pomaze.

Zato razmislite da li to stvarno zelite svojim potomcima da "servirate".

Izbora ce biti.

Kako budete birali, tako cete i ziveti.

VASA SUDBINA JE U VASIM RUKAMA:



Valter

Ponos se uci od malih nogu.

Od koga?

Od roditelja.

Ova drzava nikada propasti nece.

To je ono sto kod nas nema.

Ponos na ostvareno.

Ponos imati srecu biti "NEKO" u zivotu.


Valter

Nasi politicari vec godinama raspravljaju o tome ko je za sta kriv.

Ko je do sada mislio na gradjane (u svim drzavama bivse SFRJ)

Pogledajte,proanalizirajte (posebno komentare ispod clanaka) i shvaticete nas mentalitet.

Mislim naravno pri tome na vecinu.

Nikada (na zalost) manjina nije donosila odluke.

To nam jasno pokazuje da mi ( BALKANCI ) nismo u stanju da shvatimo sta se oko nas (dali nas uopste interesuje) desava.

Jedno je pitanje sta mi o sebi mislimo.

Drugo je pitanje, kako "plivati" dalje u danasnjim uslovima.

Biti vodeci u Evropi,u svetu.

Dali neko od politicara (na nasem podrucij ) misli da se ovako male drzave mogu mesati u svetsku politiku i odlucivati?

Ma sta neki mislili,o tome nema ni govora.

Velike sile gledaju da i ostanu "VELIKE SILE".

Samo su balkanski mentalitet izkoristile da stvore "ovo" stanje,i sebi korist

SFRJ,pa jos i radnicko samoupravljanje i da ne spmominjem nesvrstane zemlje. su bili trn u oku "DEMOKRATIJI".

To je sustina svega

Nacionalisticki potezi politicara po republikama su naneli neopisivu stetu svim gradjanima.

Posebno onim gradjanima u kojoj su se nalazili ti "politicari" koji su zabili noz u ledja SFRJ.

Zato bi bilo krajnje vreme da se gradjani probude.

Ako to ne ucine ce svi postati sluge velikih sila.

Razmislite dobro,ko od ovoga haosa ima koristi.

Radnicka klasa nema sigurno.

Dok se bude vodila politika svadje,nema srece za nikoga.

Politicari treba da gledaju u buducnost,a ne da podrzavaju konstantno kretanje u nazad.

Samo zjednicko resenje problema (komunikacijom medju drzavama = politicara) se moze i stvarno krenuti napred.

Ako VI zelite biti sluge velikim silama,nastavite ovako i dalje.

Ako zelite konacno krenuti napred,sednite i govorite jedni sa drugima.

Nacionalisti nikada nikome nisu doneli srecu.

Nece biti drugacije ni ovoga puta.

Zato.

Razmislite dobro,kada idete na biralista.

Napredak moze da se postigne jedino zajednickom snagom ka napred.

VI imate svoju buducnost u svojim rukama.

Pokazite da Balkan nije izvor neinteligencije.

Dali je moguce da je samo jedan covek bio u stanju da misli na gradjane i posle njega niko vise.

Nije uzalud ona izreka:" Koliko ko vredi,sve vidi po tome koliko se o njemu govori posle njegove smrti"

Sad vi razmislite koliko ce se govoriti posle smrti nacionalista.

Ako ima pameti.


Valter

KAKAV NIVO INTELIGENCIJE, TAKAV I NAPREDAK.

CEGA SE PAMETNI STIDE,TIME SE NEINTELIGENCIJA PONOSI.


Valter

Kada bi svako poceo od sebe a ne od drugih,bi puno toga bilo drugacije.

Nazalost je uvek lakse poceti se trazenjem krivca kod onih drugih.

NACIONALIZAM JE NAJVECA BOLEST MODERNOG DOBA.

Na zalost vecina gradjana nije sposobna (zbog nivoa inteligencije) da to i shvati.


Valter