TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?

http://100posto.hr/news/dorh-ga-zove-zbog-prosvjeda-za-tita-u-hrvatskoj-moze-i-gore-sjetite-se-aleksandre-zec

'Vratite italiji istru i dalmaciju' DORH ga zove zbog prosvjeda za Tita:U Hrvatskoj može i gore,sjetite se Aleksandre Zec

Među stotinama građana koji su se okupili 22. lipnja na zagrebačkom Trgu maršala Tita kako bi prosvjedovali protiv promjene njegova imena bio je i Dubrovčanin Pero Mrnarević. Nosio je transparent na kojem je pisalo „Vratite Italiji Istru i Dalmaciju“, što su zabilježile kamere i objektivi više hrvatskih medija. Nešto više od mjesec dana od prosvjeda Mrnarević je na Facebooku objavio kako je primio poziv od DORH-a.  

„DORH nikad ne spava!

Ako je itko u ovoj zemlji još sumnjao da institucije Republike Hrvatske ne rade svoj posao, gadno se prevario. Naime, danas me je u 13:11 h nazvao ljubazni službenik Državnog odvjetništva RH iz Dubrovnika radi transparenta sa sarkastičnim natpisom ‘VRATITE ITALIJI ISTRU I DALMACIJU!’ kojeg sam nosio 22. lipnja 2017. g. na prosvjedu protiv promjene imena Trga Maršala Tita u Zagrebu.

Oni koji su kao i ja na prvu promislili da me državne službe zovu zbog odlikovanja za taj patriotski čin, promašili su gore od hrvatskih nacionalista koji domoljubom smatraju Ante Pavelića što je onomad ‘nezavisnost’ svoje ‘države’ platio Duceovoj Italiji gore spomenutim krajevima i Fuhrerovoj Njemačkoj krvlju ‘nearijevaca’ u ostalim krajevima, a veleizdajnikom pak Josipa Broza Tita zbog priključenja spomenutih dijelova Hrvatskoj i Sloveniji. Umjesto odlikovanja, nažalost, bila je riječ o prijavi koju je protiv mene podnio stanoviti g. Mate Knezović koji, čini se, nije shvatio suštinu tog mog patriotskog performansa. Pozivajući se na ‘čl. 340. Kaznenog zakona RH, g. Knezović ističe: ‘Tko uporabom sile ili prijetnjom uporabe sile ili na drugi protupravan način ugrozi teritorijalnu cjelovitost ili ustavno ustrojstvo Republike Hrvatske, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.’

Čak i ako zanemarimo sarkazam i ironiju natpisa, teško je razaznati kako bi transparent s pozivom nacionalistima na dosljednost, predstavljao uporabu sile ili prijetnju uporabom iste. Možda pak sama sloboda govora predstavlja taj ‘drugi protupravan način’ ugrožavanja teritorijalne cjelovitosti ili ustavnog ustrojstva Republike Hrvatske.

Kad smo već kod slobode govora, iskoristio bih prigodu da ovim putem obavijestim književnika i kolumnistu Antu Tomića da i on zbog svog članka ‘Kad se već odričemo Tita na ulicama, red je da se odreknemo i Istre, Dalmacije i Kvarnera’ (objavljenog u Jutarnjem listu 01. Srpnja 2017. g.) može uskoro očekivati ljubazni poziv iz DORH-a. Nadam se ne zbog odlikovanja na kojeg polažem pravo.

http://www.dnevno.hr/domovina/poruka-hrvatskog-drustva-logorasa-ispricavamo-se-svim-srbima-i-svijetu-za-sve-srpske-zlocine-iz-domovinskog-rata-oprostite-sto-ste-nas-mucili-1051114/

Duboko sam ubedjen da je JNA izkoristenaod strane "rukovodeceg" kadra,kao i Jugosloveni (pravi).

Tako nesto nemoze da podrzi ni jedan Jugosloven.

Ako tako nesto podrzava nije vise Jugosloven.

Licno smatram (kao Jugosloven) da smo trebali ostati zajedno.

Ako je vec tako, da neko zeli da napusti Federaciju,to mora da se postuje.

Bez obzira na to koliko tesko to bilo. Nikada nije smelo da se dogodi ono sto se dogodilo. Pa ipak se dogodilo.

O tome smo vec pisali.

Zato sada ne zelim o tome pisati.

Zelim istaci da osecam (duboko u srcu) kao i svaki pravi Jugosloven, samo tugo zalost i veliku bol zbog nepravde koju su svi ljudi (na celoj teritoriji bivse SFRJ) morali preziveti.

Jos jedan dokaz da mnogi politicari nemisle na posledice po gradjane kada donose odluke o zapocinjanju ratova.

Kao Jugosloven u dubini srca patim sa svima onima koji su na bilo koji nacin osteceni  u ratu "SILA BOGA NEMOLI"

Niti je to bila politika SFRJ,niti je to bila zelja gradjana SFRJ.

Neka nam svima bude upozorenje i pouka za sve generacije koje ce doci nakon nas.

Nije uzalud postojala ona poznata recenica (koju ocito vecina nije shvatila):

" CUVAJTE BRATSVO I JEDINSTVO KAO ZENICU OKA SVOGA".



Valter

www.jutarnji.hr/spektakli/domace-zvijezde/goran-bregovic-moj-otac-je-hrvatski-katolik-majka-pravoslavna-srpkinja-a-supruga-muslimanka-na-koga-je-trebalo-pucati/6983700/



BALKANSKA ROCK-ZVIJEZDA
GORAN BREGOVIĆ: 'Moj otac je hrvatski katolik, majka pravoslavna Srpkinja, a supruga muslimanka. Na koga je trebalo pucati?'

AUTOR:

Hina

OBJAVLJENO:

30.01.2018. u 14:40

Za balkansku rock-zvijezdu Gorana Bregovića njegovo rodno Sarajevo više je od grada. Sarajevo je "metafora" multikulturalnog načina života koji se raspada kada započne vjerski sukob, kazao je u intervjuu za francusku novinsku agenciju AFP.
"Sve ono što danas gledamo po Europi, najprije smo vidjeli u Sarajevu. Susjed..., koji vam je danas dobar susjed, sutra puca na vas jer ste druge vjere", ispripovijedao je Bregović novinaru AFP-a u svojem studiju u Beogradu.

"Sarajevo je oduvijek moja prva metafora. Danas to nije samo ime grada, to je metafora našeg vremena", naglašava.

Svoj zadnji album "Tri pisma iz Sarajeva" šezdesetsedmogodišnji je glazbenik posvetio krhkome vjerskom skladu i svojem rodnom gradu.

Prisjeća se priče o starome židovu koji svakoga dana posljednjih 60 godina dolazi pred Zid plača i moli da se "prekine rat između pripadnika različitih vjera".

"Imam osjećaj da govorim zidu", žali se pritom stari židov.

"Bog nam nije kazao kako živjeti zajedno. Jer... to je nešto što moramo naučiti sami", kaže Bregović.
Sizifov posao

Album će ove godine predstaviti na zahtjevnoj turneji na 130 pozornica diljem svijeta. Pratit će ga vjerni članovi njegova "Orkestra za sprovode i vjenčanja".

"Nisam od onih koji rade video-snimke za YouTube ili za televiziju. Staromodan sam tip... Putujem svijetom i predstavljam pjesme sa svojega albuma", kaže uz širok osmijeh.

Na njegovu novom albumu nastupaju izraelski glazbenici Asaf Avidan i Riff Cohen, alžirska punk ikona Rachid Taha i španjolski pjevač Bebe. Na albumu su i tri "komada" za violinu i orkestar.


"I violina je u mojim pjesmama svojevrsna metafora", objašnjava Bregović. "Svira se na tri različita načina: onako kako je sviraju kršćani u klasičnoj glazbi, na "klezmer" način ili onako kako je sviraju židovi i na orijentalni način poput muslimana."

Gitarist Bregović slavan je postao sedamdesetih godina prošlog stoljeća s bandom "Bijelo Dugme", jednim od vodećih rock sastava u bivšoj Jugoslaviji, podsjeća AFP.

U dokumentarnoj video snimci iz 1991., snimljenoj godinu dana prije početka rata koju koristi kao najavu za novi album, govorio je o mješavini glazbenih utjecaja u Sarajevu. Na snimci mladi Bregović sjedi usred Sarajeva i govori o glazbi koja dolazi iz "crkava, katedrala, džamija". Kaže i kako bi bila šteta da se to jednoga dana izgubi.

Kaže i da isto "ponavlja u Pismima iz Sarajeva" te dodaje da je riječ o Sizifovu poslu.

Složno Sarajevo danas je mit.
Sarajevo neće čuti Bregovićeva pisma

Kad se Jugoslavija raspala Bregović je odbio zauzeti stranu.

"Moj otac je hrvatski katolik, majka pravoslavna Srpkinja, a supruga muslimanka. Na koga je trebalo pucati? Na obitelj moje supruge? Mojeg oca? Ili moje majke? Nisam nikoga mrzio. Samo sam bio žalostan", kaže Bregović.

Multikulturalnog Sarajeva više nema. Srbi su otišli u istočne dijelove grada, brojni se Hrvati nikad nisu ni vratili, a bosanskih je židova ostalo tek nekoliko stotina, govori Bregović.


"Teško je povjerovati da iz povijesti nismo ništa naučili i da isti rat ponavljamo svakih pedeset godina", kaže Bregović. "Moj djed je bio vojnik, moj otac je bio vojnik, a ja sam, nasreću na početku rata bio u Parizu."

Kada nije na turnejama živi između Beograda, Sarajeva i Pariza, javno iskazujući svoju dugovječnu ljubav za Balkan, "tešku ljubav", kako sam kaže.

No sretan je, ističe, jer njegove kćeri imaju francusko državljanstvo i žive u Francuskoj, "normalnoj zemlji" s "normalnim patriotizmom" u kojoj "se ne mora uvijek ratovati i žrtvovati se". "Ako ste domoljub na Balkanu..., to zahtijeva puno toga..., ondje trebaju samo vojnike".

Na popisu gradova njegove nove turneje nije Sarajevo.

www.express.hr/life/sarajevo-u-ratu-joj-oteli-djecu-koja-ne-zele-cuti-za-nju-18662

Sarajevo: U ratu joj oteli djecu koja ne žele čuti za nju
Piše Express

Iz sarajevskog Doma za nezbrinutu djecu, konvoj je krenuo prema Italiji sa 46 djece, a ona je za svoju djecu prvi put čula nakon 25 godina

Sarajka Hirija Ljuša bila je u bolnici kada su, tada šestogodišnji Amer i četverogodišnji Alen, odvedeni. Nikad nije dala svoje dopuštenje da dječaci odu u Italiju. Tog ljeta 1992. godine muž Kemal bio je na bojišnici, a ona je teško ranjena u granatiranju sarajevske Vranice.

Sad živi sama i plače...

"Kemal mi je dolazio u bolnicu, govorio da su djeca na sigurnom. Mjesec i pol dana bila sam liječenju. Kad sam izišla, rekle su mi žene iz skloništa da su djeca u domu Ljubica Ivezić", priča Ljuša za Avaz i neprestano jeca.

"Nema dana ovih 25 godina kad ne plačem. Sama živim. Sama plačem. Znala sam da su Amer i Alen živi. Kad sam otišla u Dom, rekli su mi da su djeca u Italiji, da ih je odveo neki Duško Tomić. Plakala sam, prijetila, došla je policija, razbila sam kamenom staklo kad su mi zatvorili vrata doma i tjerali da idem kući jer oni ne znaju što je s mojim sinovima", povjerila se ona Avazu.

Iz sarajevskog Doma za nezbrinutu djecu, konvoj je krenuo prema Italiji sa 46 djece. Starija djeca smještana su u Idea Marinu, a mlađa, njih 37, u dječji dom Mama Rita u Milanu.
Djevojčica gleda kroz zavjesu
Tajni skandal Life
"Oduzeli su mi kćer jer misle da sam siromašna"

Nikad nije razjašnjeno jesu li djeca iz Sarajeva u Italiju poslana s nekim dokumentima, ali talijanski mediji objavili su kako su po dolasku dobili status povjerenih maloljetnika te su bili pod skrbništvom Dječjeg veleposlanstva Međaši i kasnije talijanskih vlasti.

Do danas je desetak djece pronađeno u udomiteljskim obiteljima, ali većini se gubi svaki trag.

U rujnu je, zahvaljujući talijanskom novinaru Andrei Oscaru Rossiniju, koji već godinama na RAI 3 prati priču o "siročadi mira", u Avazu objavljena priča o Ameru i Alenu te njihovom rođaku Kenanu Hasagiću iz Sarajeva.

"Moj rođak Amer sada se zove Luca, Alenu je ostavljeno njegovo ime", kazao je tada Hasagić koji nije bio previše raspoložen za priču. Amer i Alen sinovi su njegovog ujaka Kemala koji je poginuo, a za njihovu majku rekao je da ništa ne zna.

No, majka Hirija godinama je kucala na vrata, od Crvenog križa, preko općine do ministarstava. Nepismena je i gotovo uvijek i svuda vrata su joj bila zatvorena. Onda je unuka njene susjede na internetu pronašla priču o Hirijinim sinovima.
Školarci u Alberti, Kanada
3200 učenika Life
Djecu odveli u katoličke škole i otad im se gubi svaki trag

"Amerisa je i stupila u kontakt s talijanskim novinarima. Tako sam saznala da se Amer danas zove Luca. Dolazio mi je i novinar Andrea, dali su mi novac da izvadim putovnicu. Sada čekam poziv, da idem vidjeti svoju djecu", govori Hirija.

Pokazuje slike svojih sinova, Ameru je 31, Alen ima 29.

"Od odlaska u Italiju još nema ništa. Boli me srce što me Alen ne prihvaća. Amer mi je već putem SMS-a poslao četiri pisma. Želi me vidjeti, kaže kad vidi zvijezdu, misli da sam to ja. Zna koliko sam patila i koliko sam ih tražila", kaže ona.

Iz Italije su joj rekli da se još malo strpi.

"Ne znam kako ću. Dođe mi da se ubijem. Čekat ću još malo, ali ja više izdržati ne mogu. Presudit ću sama sebi" govori nesretna majka.

Prema ranijim saznanjima, obojica Ljuša žive u Lombardiji. Ne govore bosanski, odvojeni su od malih nogu, a posvojile su ih dvije različite obitelji.

"Nikad nisam ništa potpisala, nikome nisam dala svoju djecu. Nikad nisam saznala niti dobila odgovor uz čiji potpis su oni odvedeni u Italiju. Jednom sam dočekala i Duška Tomića, rekao mi je da će mi dati njihove slike. Išla sam na Velešiće, tražila ured gdje mi je rekao da se javim. Istjerali su me", kaže Hirija.

Bolesna je, izgleda jako staro za svoje godine, živi od milostinje, nije dobila ni Kemalovu mirovinu.
Supruge ISIL-ovih militanata na sudu u Bagdadu
Kolektivna kazna Life
Sude im u kavezima i pred djecom šalju na vješala

Talijanski mediji naveli su da priča o "siročadi rata" i danas izaziva kontroverze pa napominju da je posvajanje djece, čak i onih koja su u Bosni imala biološke roditelje, počelo 1996. godine. Bosansko-hercegovačke vlasti nikad se nisu previše ozbiljno bavile pitanjem djece koja su konvojem otišla u Italiju.

"Nema tih riječi kojima bi se moglo opisati što sam preživjela. Oteli su mu Amera i Alena, Jasmina mi je u ratu na rukama umrla, 15-godišnja Nerdžvana poginula je u pokušaju da se prebaci do Italije tijekom rata. Nemam ja ni sna, noć mi je najgori neprijatelj", priča Hirija Ljuša ne prestajući plakati.

Alen je rekao da mu je život kao Titanic.

"Naš idući korak je napraviti sve da se Hirija i Amer sretnu.No, to neće biti tako brzo", kaže talijanski novinar Rossini.

On ističe i da njegove kolege prevode poruke koje idu na relaciji Hirija-Amer.

Alen, koji za sada odbija kontaktirati majku, navodno je uspješan poduzetnik u Milanu. "Rekao nam je da mu je život sada kao Titanic i da mu treba vremena za donijeti odluku što će uraditi", kaže Rossini.

Valter (citat):www.express.hr/life/sarajevo-u-ratu-joj-oteli-djecu-koja-ne-zele-cuti-za-nju-18662

Sarajevo: U ratu joj oteli djecu koja ne žele čuti za nju
Piše Express

Iz sarajevskog Doma za nezbrinutu djecu, konvoj je krenuo prema Italiji sa 46 djece, a ona je za svoju djecu prvi put čula nakon 25 godina

Sarajka Hirija Ljuša bila je u bolnici kada su, tada šestogodišnji Amer i četverogodišnji Alen, odvedeni. Nikad nije dala svoje dopuštenje da dječaci odu u Italiju. Tog ljeta 1992. godine muž Kemal bio je na bojišnici, a ona je teško ranjena u granatiranju sarajevske Vranice.

Sad živi sama i plače...

"Kemal mi je dolazio u bolnicu, govorio da su djeca na sigurnom. Mjesec i pol dana bila sam liječenju. Kad sam izišla, rekle su mi žene iz skloništa da su djeca u domu Ljubica Ivezić", priča Ljuša za Avaz i neprestano jeca.

"Nema dana ovih 25 godina kad ne plačem. Sama živim. Sama plačem. Znala sam da su Amer i Alen živi. Kad sam otišla u Dom, rekli su mi da su djeca u Italiji, da ih je odveo neki Duško Tomić. Plakala sam, prijetila, došla je policija, razbila sam kamenom staklo kad su mi zatvorili vrata doma i tjerali da idem kući jer oni ne znaju što je s mojim sinovima", povjerila se ona Avazu.

Iz sarajevskog Doma za nezbrinutu djecu, konvoj je krenuo prema Italiji sa 46 djece. Starija djeca smještana su u Idea Marinu, a mlađa, njih 37, u dječji dom Mama Rita u Milanu.
Djevojčica gleda kroz zavjesu
Tajni skandal Life
"Oduzeli su mi kćer jer misle da sam siromašna"

Nikad nije razjašnjeno jesu li djeca iz Sarajeva u Italiju poslana s nekim dokumentima, ali talijanski mediji objavili su kako su po dolasku dobili status povjerenih maloljetnika te su bili pod skrbništvom Dječjeg veleposlanstva Međaši i kasnije talijanskih vlasti.

Do danas je desetak djece pronađeno u udomiteljskim obiteljima, ali većini se gubi svaki trag.

U rujnu je, zahvaljujući talijanskom novinaru Andrei Oscaru Rossiniju, koji već godinama na RAI 3 prati priču o "siročadi mira", u Avazu objavljena priča o Ameru i Alenu te njihovom rođaku Kenanu Hasagiću iz Sarajeva.

"Moj rođak Amer sada se zove Luca, Alenu je ostavljeno njegovo ime", kazao je tada Hasagić koji nije bio previše raspoložen za priču. Amer i Alen sinovi su njegovog ujaka Kemala koji je poginuo, a za njihovu majku rekao je da ništa ne zna.

No, majka Hirija godinama je kucala na vrata, od Crvenog križa, preko općine do ministarstava. Nepismena je i gotovo uvijek i svuda vrata su joj bila zatvorena. Onda je unuka njene susjede na internetu pronašla priču o Hirijinim sinovima.
Školarci u Alberti, Kanada
3200 učenika Life
Djecu odveli u katoličke škole i otad im se gubi svaki trag

"Amerisa je i stupila u kontakt s talijanskim novinarima. Tako sam saznala da se Amer danas zove Luca. Dolazio mi je i novinar Andrea, dali su mi novac da izvadim putovnicu. Sada čekam poziv, da idem vidjeti svoju djecu", govori Hirija.

Pokazuje slike svojih sinova, Ameru je 31, Alen ima 29.

"Od odlaska u Italiju još nema ništa. Boli me srce što me Alen ne prihvaća. Amer mi je već putem SMS-a poslao četiri pisma. Želi me vidjeti, kaže kad vidi zvijezdu, misli da sam to ja. Zna koliko sam patila i koliko sam ih tražila", kaže ona.

Iz Italije su joj rekli da se još malo strpi.

"Ne znam kako ću. Dođe mi da se ubijem. Čekat ću još malo, ali ja više izdržati ne mogu. Presudit ću sama sebi" govori nesretna majka.

Prema ranijim saznanjima, obojica Ljuša žive u Lombardiji. Ne govore bosanski, odvojeni su od malih nogu, a posvojile su ih dvije različite obitelji.

"Nikad nisam ništa potpisala, nikome nisam dala svoju djecu. Nikad nisam saznala niti dobila odgovor uz čiji potpis su oni odvedeni u Italiju. Jednom sam dočekala i Duška Tomića, rekao mi je da će mi dati njihove slike. Išla sam na Velešiće, tražila ured gdje mi je rekao da se javim. Istjerali su me", kaže Hirija.

Bolesna je, izgleda jako staro za svoje godine, živi od milostinje, nije dobila ni Kemalovu mirovinu.
Supruge ISIL-ovih militanata na sudu u Bagdadu
Kolektivna kazna Life
Sude im u kavezima i pred djecom šalju na vješala

Talijanski mediji naveli su da priča o "siročadi rata" i danas izaziva kontroverze pa napominju da je posvajanje djece, čak i onih koja su u Bosni imala biološke roditelje, počelo 1996. godine. Bosansko-hercegovačke vlasti nikad se nisu previše ozbiljno bavile pitanjem djece koja su konvojem otišla u Italiju.

"Nema tih riječi kojima bi se moglo opisati što sam preživjela. Oteli su mu Amera i Alena, Jasmina mi je u ratu na rukama umrla, 15-godišnja Nerdžvana poginula je u pokušaju da se prebaci do Italije tijekom rata. Nemam ja ni sna, noć mi je najgori neprijatelj", priča Hirija Ljuša ne prestajući plakati.

Alen je rekao da mu je život kao Titanic.

"Naš idući korak je napraviti sve da se Hirija i Amer sretnu.No, to neće biti tako brzo", kaže talijanski novinar Rossini.

On ističe i da njegove kolege prevode poruke koje idu na relaciji Hirija-Amer.

Alen, koji za sada odbija kontaktirati majku, navodno je uspješan poduzetnik u Milanu. "Rekao nam je da mu je život sada kao Titanic i da mu treba vremena za donijeti odluku što će uraditi", kaže Rossini.

Dali je i jedan od onih politicara, koji su krenuli da unistavaju SFRJ razmisljao sta ce biti sa gradjanima ?

Nije ni jedan. Bez obzira na kojoj strani on stajao. Bitno je bilo popeti se na "vrh" i sesti u predsednicku fotelju. Narvno uz svesrdnu pomoc "velikog brata" ( o kom netreba uopste ni govoriti ).

Prevelika tuga je da se covek tako ponasa. Posebno kada je nase podrucije u pitanju. Dugi niz godina su svi mogli ziveti u skladu. Naravno, osim nacionalista sa svih strana. Jedino njima nije odgovaralo. Sada se vidi sta nam je svima donelo verovanje ( mase ) u nacionaliste. Jugoslavija nije imala nacionaliste, zato je prebrzo nastao vakum koji su oni drugi iskoristili. Sada imamo to sto imamo. Razmislite malo o tome.

Nemoze biti bolji zivot, ma koliko ga neko zvao "samostalan" od onoga sto smo imali. Nase republike su male. Velike drzave to samo koriste za sirenje svoga uticaja, na sve drzave u "okruzenju".

Bilo smo zajedno. Bili ( sa naglaskom na bili ) smo neko i nesto. Sada smo niko i nista. Dali ste stvarno to zeleli?





Slusajte dobro.

Treba i ljudi da se menjaju. Nemoze biti samo jedna osoba ta koja ce sve da uradi.

Sta je dobila njegova porodica? Njegoda deca su ostala bez icega.




Svi politicari ( danasnji ) napadaju Tita. A jedva cekaju da se dokopaju svega sto je ostalo iza njega.

Tito nije nista odneo. Sve je ostalo onima iza njega. Velika drzava je bila SFRJ. Velik covek je bio i Tito, kao i drugarica Jovanka.



Valter

Onaj, ko se zeli informisati ima dovoljno mogucnosti. Internet je pun informacija. Naravno da nije lako sve razumeti. Posebno je tesko biti samokritican. BIti kriticar onih listova koji pisu bas ono sto nekom odgovara nije jednostavno. Zato mi svi imamo po malo neobjektivnih stavova. To je normalno. Potrebno je medjutim biti u stanju bar pokusati biti realan koliko je to moguce. Moje iskustvo je pokazalo da je uvek negde u sredini istina. Nije samo jedna strana ona koja je kriva. Pa ni one strane koje tako svesrdno zastupaju Demokratiju. Nije sve sto je diktatura ( po jednima ) i stvarno to. Takodjer nije ni sve Demokratija ( po onim drugima ). To znaci, gresaka ima u svim sistemima. Sistem je teorija. U praksu sve sisteme pretvaraju ljud. To ljudsko ponasanje je kreacija svakog sistema.
Prema nasim ponasanjima se razvija i celokupno drustvo. Zato sada imamo to sto imamo. Samo ponasanjem ( stalnim licnim unapredjenjem ) se treba i unapredjivati i sistem u drustvu. U zavisnosti od inteligencije svih ljudi u drustvu.

To za nas znaci, nebrinite nista.....


Valter

https://www.logicno.com/politika/plan-je-bio-da-jugoslavija-mora-nestati-a-sto-bi-bilo-da-nije.html


Zahvalite nacionalistima na svemu.



Ali, nije kasno da se vratimo na pravi put. Druzenje je jedino ispravno. I znam, da nije lako. Sada kada su nacionalisti toliko unistili. ali, to je dokaz da mnoge njihove tvrdnje nisu istina. Zato se sami pobrinite da saznate pravu istinu. I mada ona po nekad nije prijatna, je mogucnost za sve da se nesto promeni. Dok jos ima vremena. A vremena jos uvek ima. Treba samo sustinska promena u nasim glavama.

Ugodan dan vam zeim.



Valter

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/austrijanci-zabranjuju-komemoraciju-u-bleiburgu-seks-vjerujem-da-ce-ipak-dopustiti-nasu-misu-15007494NEKA PRVI

Ako skupite 100 crnih mrava i 100 crvenih mrava i stavite ih u staklenu teglu, ništa se neće dogoditi, ali ako uzmete tu teglu, dobro je protresete i ostavite na stolu, primijetićete, da će mravi početi, da se međusobno ubijaju.

Od stresa i straha crveni veruju da su im crni neprijatelji, a crni veruju da su im crveni neprijatelji.

Drugi i drugačiji, odmah je neprijatelj, ne znaju da je pravi neprijatelj osoba koja je tresla teglu.

Isto se događa i u društvu:

Muškarci protiv žena
Lijevi protiv desnih
Bogati protiv siromašnih
Vjera protiv druge vjere
Narod protiv naroda
Rasa protiv rase itd...

Među nas puštaju tračeve, glasine, dezinformacije...

Pre nego što se međusobno posvađamo i poubijamo, moramo se zapitati:
Ko to trese teglu?