EKONOMSKA POLITIKA
2 posters
Stranica 1/1
EKONOMSKA POLITIKA
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:18 am
"POLITIKA I ANTIPOLITIKA"
"Davno je antički filozof Aristotel rekao:
"Čovjek je po prirodi zoon politikon" tj.političko biće.
Pred nama je dilema:prihvatiti ovu Aristotelovu konstataciju ili ne prihvatiti?
Mi je ujedno možemo i prihvatiti i ne prihvatiti!
Naime,čovjek je biće prakse,a politika je važan dio prakse,pa je s te strane možemo prihvatiti.
Međutim,praksa je ljudsko bivstvovanje,a čovjek ga još nije zahvatio u totalitetu,pa je pak s te strane ne možemo prihvatiti.
U Aristotelovoj konstataciji leži jedna bitna poteškoća,zbog koje i je sporna.
Po njoj,čovjek već jest,umjesto tek treba da postane - političko biće.
Međutim,u klasnom društvu je čovjek otuđen od svoje biti,a kako je čovjekova bit i politika,onda je u otuđenom svijetu politika otuđena od čovjeka.
No mi prije svega moramo definirati politiku.
Što je to uopće politika?
Mogli bi reći ovako:politika je unutar-društvena praksa kojom čovjek postiže opće dobro.
Ovdje treba ukazati na neke ključne riječi,odnosno pojmove.
Politika je unutar - društvena,što znači da nije samo ili nikako državna djelatnost!
Politika je praksa (ali ne u starogrčkom poimanju prakse),što znači da je čovjekova bit.
Politika ima svrhu opće dobro,što znači da podrazumijeva opće(univerzalno,društveno) i dobro(vrhovni etički princip).
E sad,za Aristotela je "političko biće" isto što i "društveno biće".
Za njega je političko isto što i društveno,pa onda opet možemo i prihvatiti i ne prihvatiti onu konstataciju:
"Čovjek je po prirodi političko biće",
odnosno:
"Čovjek je po prirodi društveno biće".
Možemo prihvatiti,jer čovjek je po prirodi društveno biće.
Ne možemo prihvatiti,jer čovjek nije po prirodi političko biće.
Što to konkretno znači?
Pa,upravo to,da političko nije isto što i društveno.
Političko je viši oblik društvenosti.
Političko nadrasta puku društvenost.
Političko biće je,prema tome,viši oblik društvenog bića.
"Tko ne može živjeti u zajednici,ili je čak i ne treba,jer je sam sebi dovoljan,taj nije član države,već zvijer ili bog." - čuvena je misao iz Aristotelove Politike.
Ovim Aristotel želi reći:"Ono što čovjeka razlikuje od zvijeri ili boga, upravo je njegova društvenost.
S time se,dakako,slažemo.
Ali,ono što čovjeka razlikuje od zvijeri ili boga,dakle - društvenost - to ga još uvijek ne čini čovjekom.
Jer,čovjek se rađa kao društveno biće,ali se ne rađa kao političko biće.
Čovjek nije dovršeno biće,u čemu se i moramo razići s Aristotelom,već biće prakse.
A praksa je polje otvorenih mogućnosti,na kojem se nalazi i - politika.
Ili,drugim riječima rečeno,praksa je stvaralačko - samostvaralačka djelatnost kojom čovjek može od pukog društvenog bića postati političko biće.
Politika je,kao što smo već rekli,važan dio prakse.
A kako je praksa bit čovjeka,onda je i politika bit čovjeka,zar ne?
Važno je shvatiti praksu kao totalitet ljudskog bivstvovanja,a kako čovjek nije,barem još uvijek, "totalni čovjek",to znači da nije ni u totalitetu zahvatio svoju bit.
Utoliko i je otuđen.
Da bi čovjek mogao postati političko biće,mora već biti biće prakse.
Biće prakse je,dakle,preduvjet političkog bića.
Politika nije izvan prakse,ona je,naprotiv,dio prakse,dio biti.
Stvar je samo u tome,da se čovjek vrati svojoj biti,odnosno razotuđi.
I još nešto:čovjek nije nikad u potpunosti otuđen.
Da je u potpunosti otuđen,on i ne bi bio čovjek.
Od čovjeka može biti otuđen neki dio prakse (npr.rad)ili dio od tog dijela, ali ne i sama praksa kao praksa.
Čovjek rođenjem postaje biće prakse,i nitko mu je više cijelog života ne može otuđiti,osim smrti.
Drugačije rečeno,kada bi čovjek prestao biti slobodno - djelatno-stvaralačko- samostvaralačko biće,onda bi doista postao,kako bi to rekao Aristotel,ili zvijer ili bog.
Iz svega dosad rečenog proizlazi da je praksa bit i ne - još - čovjeka,a politika bit samo razotuđenog,"totalnog čovjeka".
Moglo bi se sada postaviti pitanje:"Kako su to,zaboga,i praksa i politika bit čovjeka?
Je li to onda čovjek ima više biti?
Radi se,evo,o tome,da bit ne treba shvatiti kao samo jedno određenje čovjeka,već kao više njegovih određenja.
Bit je čovjeku već i dano određenje,ali on i može - to sada valja naglasiti, baš zato što je re-evolutivno biće - sam stvarati svoju bit!
Tako je bit kod čovjeka polje otvorenih mogućnosti.
U našem slučaju,praksa je dana bit,a politika bit koju čovjek može sam stvoriti,ili naprosto,otuđenu vratiti.
Vratiti bit?
Što to konkretno znači?
Zar to da je čovjek već bio političko biće?
Da,čovjek je već bio političko biće!
I to,u prvobitnoj zajednici,iako sam pojam politike nije postojao.
Naime,u prvobitnoj zajednici nema klasa(praksisovci bi to društvo nazvali neklasno,kako bi ga kvalitativno odvojili od besklasnog),postaji samo kolektivno vlasništvo(primitivni oblik društvenog vlasništva),svi rade jedni za druge...
Pojedinac je toliko utopljen u kolektivitet da čak i ne poznaje riječ "ja", već samo "mi".
S pojavom prvog klasnog društva,čovjek se postepeno otuđuje od svoje biti,od politike.
Robovlasničko društvo je klasno podijeljeno na robovlasnike i robove.
Ovi prvi imaju sva politička prava,a ovi drugi su lišeni svih prava,pa tako i političkih.
Feudalno društvo je klasno podijeljeno na feudalce i kmetove.
Ovi prvi imaju velika prava,pa tako i politička,a ovi drugi su lišeni mnogih prava,pa tako i političkih.
Kapitalističko društvo je klasno podijeljeno na kapitaliste i proletere.
Formalno su izjednačeni pred zakonom,pa tako imaju i formalno jednaka politička prava(ustvari,historijski gledano,tek odnedavno!),ali će ustvari i dalje klasa koja ima ekonomsku moć voditi politiku,imati i političku moć.
Što sva ova klasna društva ujedinjuje?
Pa upravo postojanje dviju osnovnih klasa:vlasničke i nevlasničke, vladajuće i potlačene,eksploatatorske i eksploatirane.
Svaki pojedinac je nužno pripadnik jedne od ovih dviju klasa (o potklasama ili međuklasama da i ne govorima),pa je i a priori klasno određen.
Tako će pojedinac prvenstveno gledati svoj posebn (klasni) i partikularni (pojedinačni) nteres,a ne društveni,općeljudski.
To se odnosi i na pripadnike eksploatatorske klase,ali bogme i na pripadnike eksploatirane klase.
Za marksiste je politika kao "nadgradnja",upravo rezultat klasnih antagonizama.
Odnosno,politika je ukupnost borbi klasa za upravljanje državom.
Naravno,marksisti misle na politiku kakva ona jest,na otuđenu politiku,a ne na politiku kakva treba da bude (ili kakva je već bila).
Onda s punim pravom i mogu zahtijevati "odumiranje politike"(čitaj: otuđene politike),usporedo s "odumiranjem države".
Kroz povijest su "politika" i "političko" mijenjali svoje značenje.
U staroj Grčkoj je politika značila javno djelovanje građana u polisu(bio je običaj u Periklovo "zlatno doba" da svaki građanin barem jedanput u godini dana vlada polisom),što se smatra prvim modelom neposredne demokracije,koja će se - naravno, kvalitativno drugačija - vratiti u samoupravnom društvu.
Ovdje se politika,barem u djelima filozofa,temelji na moralu.
E,to se sad može protumačiti barem na dva načina:da se vođenje grada-države(polisa)temelji na pojedincu (moral pretpostavlja autonomno biće, koje je samo sebi "zakonodavac" i "sudac"),ili,da se vođenje grada-države temelji na pravilima ponašanja "etosa"(u prijevodu-zajednice,otud etika, običajne norme određene zajednice),koje ustvari određuje vladajuća klasa.
Polis je tobože "zajednica slobodnih građana".
Ali,antičko društvo je,kao što znamo,klasno podijeljeno,i većina građana ipak nije slobodna.
U tome i je veliki nedostatak polisa,jer manjina "slobodnih građana" vlada nad većinom "neslobodnih građana".
A nismo baš sigurni koliko je to moralno?
Uzgred rečeno,u hrvatskom,a i ostalim slavenskim jezicima,građanin etimološki dolazi od korijena - grad, grč.polis,otud politika.
Znači,građanin je po tome građanin što radi za opće dobro grada(zajednice,društva),a ne isključivo za svoje pojedinačno dobro.
Poslije će kod Hegela,građanin kao ci-toyen biti nasuprot građaninu kao buržuju,građaninu koji nije uspio podići svoj partikularitet na razinu općosti.
"Čovjek je po prirodi političko biće",značit će za Marxa:"Čovjek je po prirodi građanin".
Nadalje,u starom Rimu se politika veže uz pravo i odnose institucija.
U srednjem vijeku politika (poput filozofije)postaje služavka teologije.
Ono što je politički "ispravno" u skladu je s naukom crkve,a ono što je politički "neispravno" protivno je nauku crkve.
Kao što su antički filozofi raspravljali,treba li se politikom baviti većina naroda(demokracija),manjina izuzetnih (aristokracija),pojedinci (monarhija) itd.,tako su srednjevjekovni filozofi raspravljali,treba li se politikom baviti svjetovna vlast ili crkvena,svećenici (Božji namjesnici na Zemlji).
U novom vijeku se,a naročito s renesansnim filozofom Machiavelliem, politika odvaja od morala,ovdje bi to mogli prevesti - od pojedinca kao temelja politike(ona kao otuđena i nije imala veze s moralom)i svodi isključivo na funkcioniranje institucija države(tada se i osamostalio pojam države)i na tehniku vladanja.
S rastom uloge države u 19. stoljeću,i politika se sve više svodi na državnu djelatnost(naglašavamo,ne-društvenu!).
No,bilo kako bilo,politika se i prije i poslije,kroz cijelu povijest(klasnu, dakako!)svodila uglavnom na borbu za vlast i tehniku vladanja.
Pa tako,vlast postaje sama sebi svrhom,a vladanje samo sebi cilj.
To je danas dovedeno do apsurda,da već politologija uz pomoć matematike,kao,eto,egzaktna znanost,donosi formule,kako što "bolje" osvojiti vlast i iskoristiti njezine resurse(tzv.public choice i sl.).
Recimo još nešto o politici u suvremenom svijetu.
Danas se parlamentarna demokracija nalazi u ozbiljnoj krizi.
Mada svaki punoljetni građanin ima formalno pravo participirati u politici, birati i biti biran,to nije nikako dostatno i da bude "političko biće".
Jer,ako je "političko biće" utoliko "političko" što može svake četvrte ili pete godine izaći na izbore i birati tobože "svoje" predstavnike,koji se uz to programski gotovo ne razlikuju,i koji se ionako ubrzo otuđe od njih i postanu tko zna čiji predstavnici,onda ono i nije "političko biće",već prije glasački stroj.
Kako nitko za ništa ne pita "običnog" čovjeka,onda i nije čudno što "političko biće" postaje "apolitično biće".
Od čovjeka se otuđila politika kao sila koja sada stoji iznad njega.
To je još Henry Lefebvre primijetio:"Rukovodeće funkcije (zapovijedanje, organiziranje,administracija itd.)odvojile su se od konkretnih potreba, kojima su odgovarale,one su se učvrstile kao nešto posebno i prema tome izdigle izvan i iznad društva.
One su postale političke funkcije."
A čim je politika otuđena od čovjeka,ona je time otuđena i od svog pojma.
Ona je stoga "antipolitika".
O tome slovenski sociolog Tonči Kuzmanić kaže:
"Mi obično mislimo da je Zapad vrlo političan.
To je pogrešno.
Zapad je političan utoliko ukoliko je antipolitičan,i to je ono što je njegova normalnost.
Taj stav je povezan s nizom autora koje sam studirao.
Politika na Zapadu,još tamo od Machiavellijeva "Vladara",radikalno je instrumentalno razumljena ne-politika,nekakva tehnologija ili sredstvo pomoću kojeg se vlada.
Tu nema nekog izvornog razumijevanja politike,one koju su 'izmislili' Atenjani,tu ne možete naći politiku kao 'krhku' ljudsku djelatnost koja se prije svega vrti oko kategorija slobode i jednakosti.
Politika na Zapadu - to je konstanta usmjerena zapravo na to kako onemogućiti politiku,i to je ono što će sve više dolaziti do izražaja u antiglobalističkim borbama."
Otuđenoj politici odgovaraju političari(takozvani!)otuđeni od ostalog puka, zatvoreni u ekskluzivnu klasu,zadovoljni u svojoj ulozi neprikosnovenih moćnika.
Uz tu i takvu politiku dolaze i najniži ljudski poroci:častohleplje,licemjerje, ucjenjivanje,lopovluk,laganje,a bogme i zločini.
Uostalom,nisu ljudi bez vraga nazvali politiku prostitutkom!
Tako je u politici,odnosno "antipolitici",prevladao tzv.makijavelistički princip:
"Važan je cilj, a ne sredstvo! "
Cilj je vlast,moć,privilegije,dakle posebno ili pojedinačno dobro,a sredstvo je nerijetko okrutno,prljavo,podlo,dakle - antiljudsko.
Što je,nakon svega rečenog,potrebno da čovjek najzad postane,ponovo, ali kvalitativno drugačije "političko biće"?
Odgovor se već naslućuje.
Politika se mora napokon vratiti svome pojmu,a čovjek politici.
To će reći:
"Opće dobro mora postati uvjet pojedinačnog dobra,a pojedinačno uvjet općeg."
Čovjek mora postati subjekt društvenog života,a ne objekt državnih moćnika.
Mora se najzad zamijeniti "upravljanje ljudima" "upravljanjem stvarima".
Preduvjet toga je,dakako,socijalna revolucija,nakon koje bi slijedila-politička revolucija.
(Pod ovim se ne misli na puko svrgavanje jedne vladajuće garniture i dolazak nove,već postajanje čovjeka političkim bićem).
Sasvim otvoreno:
"Čovjek će postati "političko biće" tek u socija-ističkom,samoupravnom društvu!
Društvu koje tek dolazi!"
FILIP ERCEG
"Davno je antički filozof Aristotel rekao:
"Čovjek je po prirodi zoon politikon" tj.političko biće.
Pred nama je dilema:prihvatiti ovu Aristotelovu konstataciju ili ne prihvatiti?
Mi je ujedno možemo i prihvatiti i ne prihvatiti!
Naime,čovjek je biće prakse,a politika je važan dio prakse,pa je s te strane možemo prihvatiti.
Međutim,praksa je ljudsko bivstvovanje,a čovjek ga još nije zahvatio u totalitetu,pa je pak s te strane ne možemo prihvatiti.
U Aristotelovoj konstataciji leži jedna bitna poteškoća,zbog koje i je sporna.
Po njoj,čovjek već jest,umjesto tek treba da postane - političko biće.
Međutim,u klasnom društvu je čovjek otuđen od svoje biti,a kako je čovjekova bit i politika,onda je u otuđenom svijetu politika otuđena od čovjeka.
No mi prije svega moramo definirati politiku.
Što je to uopće politika?
Mogli bi reći ovako:politika je unutar-društvena praksa kojom čovjek postiže opće dobro.
Ovdje treba ukazati na neke ključne riječi,odnosno pojmove.
Politika je unutar - društvena,što znači da nije samo ili nikako državna djelatnost!
Politika je praksa (ali ne u starogrčkom poimanju prakse),što znači da je čovjekova bit.
Politika ima svrhu opće dobro,što znači da podrazumijeva opće(univerzalno,društveno) i dobro(vrhovni etički princip).
E sad,za Aristotela je "političko biće" isto što i "društveno biće".
Za njega je političko isto što i društveno,pa onda opet možemo i prihvatiti i ne prihvatiti onu konstataciju:
"Čovjek je po prirodi političko biće",
odnosno:
"Čovjek je po prirodi društveno biće".
Možemo prihvatiti,jer čovjek je po prirodi društveno biće.
Ne možemo prihvatiti,jer čovjek nije po prirodi političko biće.
Što to konkretno znači?
Pa,upravo to,da političko nije isto što i društveno.
Političko je viši oblik društvenosti.
Političko nadrasta puku društvenost.
Političko biće je,prema tome,viši oblik društvenog bića.
"Tko ne može živjeti u zajednici,ili je čak i ne treba,jer je sam sebi dovoljan,taj nije član države,već zvijer ili bog." - čuvena je misao iz Aristotelove Politike.
Ovim Aristotel želi reći:"Ono što čovjeka razlikuje od zvijeri ili boga, upravo je njegova društvenost.
S time se,dakako,slažemo.
Ali,ono što čovjeka razlikuje od zvijeri ili boga,dakle - društvenost - to ga još uvijek ne čini čovjekom.
Jer,čovjek se rađa kao društveno biće,ali se ne rađa kao političko biće.
Čovjek nije dovršeno biće,u čemu se i moramo razići s Aristotelom,već biće prakse.
A praksa je polje otvorenih mogućnosti,na kojem se nalazi i - politika.
Ili,drugim riječima rečeno,praksa je stvaralačko - samostvaralačka djelatnost kojom čovjek može od pukog društvenog bića postati političko biće.
Politika je,kao što smo već rekli,važan dio prakse.
A kako je praksa bit čovjeka,onda je i politika bit čovjeka,zar ne?
Važno je shvatiti praksu kao totalitet ljudskog bivstvovanja,a kako čovjek nije,barem još uvijek, "totalni čovjek",to znači da nije ni u totalitetu zahvatio svoju bit.
Utoliko i je otuđen.
Da bi čovjek mogao postati političko biće,mora već biti biće prakse.
Biće prakse je,dakle,preduvjet političkog bića.
Politika nije izvan prakse,ona je,naprotiv,dio prakse,dio biti.
Stvar je samo u tome,da se čovjek vrati svojoj biti,odnosno razotuđi.
I još nešto:čovjek nije nikad u potpunosti otuđen.
Da je u potpunosti otuđen,on i ne bi bio čovjek.
Od čovjeka može biti otuđen neki dio prakse (npr.rad)ili dio od tog dijela, ali ne i sama praksa kao praksa.
Čovjek rođenjem postaje biće prakse,i nitko mu je više cijelog života ne može otuđiti,osim smrti.
Drugačije rečeno,kada bi čovjek prestao biti slobodno - djelatno-stvaralačko- samostvaralačko biće,onda bi doista postao,kako bi to rekao Aristotel,ili zvijer ili bog.
Iz svega dosad rečenog proizlazi da je praksa bit i ne - još - čovjeka,a politika bit samo razotuđenog,"totalnog čovjeka".
Moglo bi se sada postaviti pitanje:"Kako su to,zaboga,i praksa i politika bit čovjeka?
Je li to onda čovjek ima više biti?
Radi se,evo,o tome,da bit ne treba shvatiti kao samo jedno određenje čovjeka,već kao više njegovih određenja.
Bit je čovjeku već i dano određenje,ali on i može - to sada valja naglasiti, baš zato što je re-evolutivno biće - sam stvarati svoju bit!
Tako je bit kod čovjeka polje otvorenih mogućnosti.
U našem slučaju,praksa je dana bit,a politika bit koju čovjek može sam stvoriti,ili naprosto,otuđenu vratiti.
Vratiti bit?
Što to konkretno znači?
Zar to da je čovjek već bio političko biće?
Da,čovjek je već bio političko biće!
I to,u prvobitnoj zajednici,iako sam pojam politike nije postojao.
Naime,u prvobitnoj zajednici nema klasa(praksisovci bi to društvo nazvali neklasno,kako bi ga kvalitativno odvojili od besklasnog),postaji samo kolektivno vlasništvo(primitivni oblik društvenog vlasništva),svi rade jedni za druge...
Pojedinac je toliko utopljen u kolektivitet da čak i ne poznaje riječ "ja", već samo "mi".
S pojavom prvog klasnog društva,čovjek se postepeno otuđuje od svoje biti,od politike.
Robovlasničko društvo je klasno podijeljeno na robovlasnike i robove.
Ovi prvi imaju sva politička prava,a ovi drugi su lišeni svih prava,pa tako i političkih.
Feudalno društvo je klasno podijeljeno na feudalce i kmetove.
Ovi prvi imaju velika prava,pa tako i politička,a ovi drugi su lišeni mnogih prava,pa tako i političkih.
Kapitalističko društvo je klasno podijeljeno na kapitaliste i proletere.
Formalno su izjednačeni pred zakonom,pa tako imaju i formalno jednaka politička prava(ustvari,historijski gledano,tek odnedavno!),ali će ustvari i dalje klasa koja ima ekonomsku moć voditi politiku,imati i političku moć.
Što sva ova klasna društva ujedinjuje?
Pa upravo postojanje dviju osnovnih klasa:vlasničke i nevlasničke, vladajuće i potlačene,eksploatatorske i eksploatirane.
Svaki pojedinac je nužno pripadnik jedne od ovih dviju klasa (o potklasama ili međuklasama da i ne govorima),pa je i a priori klasno određen.
Tako će pojedinac prvenstveno gledati svoj posebn (klasni) i partikularni (pojedinačni) nteres,a ne društveni,općeljudski.
To se odnosi i na pripadnike eksploatatorske klase,ali bogme i na pripadnike eksploatirane klase.
Za marksiste je politika kao "nadgradnja",upravo rezultat klasnih antagonizama.
Odnosno,politika je ukupnost borbi klasa za upravljanje državom.
Naravno,marksisti misle na politiku kakva ona jest,na otuđenu politiku,a ne na politiku kakva treba da bude (ili kakva je već bila).
Onda s punim pravom i mogu zahtijevati "odumiranje politike"(čitaj: otuđene politike),usporedo s "odumiranjem države".
Kroz povijest su "politika" i "političko" mijenjali svoje značenje.
U staroj Grčkoj je politika značila javno djelovanje građana u polisu(bio je običaj u Periklovo "zlatno doba" da svaki građanin barem jedanput u godini dana vlada polisom),što se smatra prvim modelom neposredne demokracije,koja će se - naravno, kvalitativno drugačija - vratiti u samoupravnom društvu.
Ovdje se politika,barem u djelima filozofa,temelji na moralu.
E,to se sad može protumačiti barem na dva načina:da se vođenje grada-države(polisa)temelji na pojedincu (moral pretpostavlja autonomno biće, koje je samo sebi "zakonodavac" i "sudac"),ili,da se vođenje grada-države temelji na pravilima ponašanja "etosa"(u prijevodu-zajednice,otud etika, običajne norme određene zajednice),koje ustvari određuje vladajuća klasa.
Polis je tobože "zajednica slobodnih građana".
Ali,antičko društvo je,kao što znamo,klasno podijeljeno,i većina građana ipak nije slobodna.
U tome i je veliki nedostatak polisa,jer manjina "slobodnih građana" vlada nad većinom "neslobodnih građana".
A nismo baš sigurni koliko je to moralno?
Uzgred rečeno,u hrvatskom,a i ostalim slavenskim jezicima,građanin etimološki dolazi od korijena - grad, grč.polis,otud politika.
Znači,građanin je po tome građanin što radi za opće dobro grada(zajednice,društva),a ne isključivo za svoje pojedinačno dobro.
Poslije će kod Hegela,građanin kao ci-toyen biti nasuprot građaninu kao buržuju,građaninu koji nije uspio podići svoj partikularitet na razinu općosti.
"Čovjek je po prirodi političko biće",značit će za Marxa:"Čovjek je po prirodi građanin".
Nadalje,u starom Rimu se politika veže uz pravo i odnose institucija.
U srednjem vijeku politika (poput filozofije)postaje služavka teologije.
Ono što je politički "ispravno" u skladu je s naukom crkve,a ono što je politički "neispravno" protivno je nauku crkve.
Kao što su antički filozofi raspravljali,treba li se politikom baviti većina naroda(demokracija),manjina izuzetnih (aristokracija),pojedinci (monarhija) itd.,tako su srednjevjekovni filozofi raspravljali,treba li se politikom baviti svjetovna vlast ili crkvena,svećenici (Božji namjesnici na Zemlji).
U novom vijeku se,a naročito s renesansnim filozofom Machiavelliem, politika odvaja od morala,ovdje bi to mogli prevesti - od pojedinca kao temelja politike(ona kao otuđena i nije imala veze s moralom)i svodi isključivo na funkcioniranje institucija države(tada se i osamostalio pojam države)i na tehniku vladanja.
S rastom uloge države u 19. stoljeću,i politika se sve više svodi na državnu djelatnost(naglašavamo,ne-društvenu!).
No,bilo kako bilo,politika se i prije i poslije,kroz cijelu povijest(klasnu, dakako!)svodila uglavnom na borbu za vlast i tehniku vladanja.
Pa tako,vlast postaje sama sebi svrhom,a vladanje samo sebi cilj.
To je danas dovedeno do apsurda,da već politologija uz pomoć matematike,kao,eto,egzaktna znanost,donosi formule,kako što "bolje" osvojiti vlast i iskoristiti njezine resurse(tzv.public choice i sl.).
Recimo još nešto o politici u suvremenom svijetu.
Danas se parlamentarna demokracija nalazi u ozbiljnoj krizi.
Mada svaki punoljetni građanin ima formalno pravo participirati u politici, birati i biti biran,to nije nikako dostatno i da bude "političko biće".
Jer,ako je "političko biće" utoliko "političko" što može svake četvrte ili pete godine izaći na izbore i birati tobože "svoje" predstavnike,koji se uz to programski gotovo ne razlikuju,i koji se ionako ubrzo otuđe od njih i postanu tko zna čiji predstavnici,onda ono i nije "političko biće",već prije glasački stroj.
Kako nitko za ništa ne pita "običnog" čovjeka,onda i nije čudno što "političko biće" postaje "apolitično biće".
Od čovjeka se otuđila politika kao sila koja sada stoji iznad njega.
To je još Henry Lefebvre primijetio:"Rukovodeće funkcije (zapovijedanje, organiziranje,administracija itd.)odvojile su se od konkretnih potreba, kojima su odgovarale,one su se učvrstile kao nešto posebno i prema tome izdigle izvan i iznad društva.
One su postale političke funkcije."
A čim je politika otuđena od čovjeka,ona je time otuđena i od svog pojma.
Ona je stoga "antipolitika".
O tome slovenski sociolog Tonči Kuzmanić kaže:
"Mi obično mislimo da je Zapad vrlo političan.
To je pogrešno.
Zapad je političan utoliko ukoliko je antipolitičan,i to je ono što je njegova normalnost.
Taj stav je povezan s nizom autora koje sam studirao.
Politika na Zapadu,još tamo od Machiavellijeva "Vladara",radikalno je instrumentalno razumljena ne-politika,nekakva tehnologija ili sredstvo pomoću kojeg se vlada.
Tu nema nekog izvornog razumijevanja politike,one koju su 'izmislili' Atenjani,tu ne možete naći politiku kao 'krhku' ljudsku djelatnost koja se prije svega vrti oko kategorija slobode i jednakosti.
Politika na Zapadu - to je konstanta usmjerena zapravo na to kako onemogućiti politiku,i to je ono što će sve više dolaziti do izražaja u antiglobalističkim borbama."
Otuđenoj politici odgovaraju političari(takozvani!)otuđeni od ostalog puka, zatvoreni u ekskluzivnu klasu,zadovoljni u svojoj ulozi neprikosnovenih moćnika.
Uz tu i takvu politiku dolaze i najniži ljudski poroci:častohleplje,licemjerje, ucjenjivanje,lopovluk,laganje,a bogme i zločini.
Uostalom,nisu ljudi bez vraga nazvali politiku prostitutkom!
Tako je u politici,odnosno "antipolitici",prevladao tzv.makijavelistički princip:
"Važan je cilj, a ne sredstvo! "
Cilj je vlast,moć,privilegije,dakle posebno ili pojedinačno dobro,a sredstvo je nerijetko okrutno,prljavo,podlo,dakle - antiljudsko.
Što je,nakon svega rečenog,potrebno da čovjek najzad postane,ponovo, ali kvalitativno drugačije "političko biće"?
Odgovor se već naslućuje.
Politika se mora napokon vratiti svome pojmu,a čovjek politici.
To će reći:
"Opće dobro mora postati uvjet pojedinačnog dobra,a pojedinačno uvjet općeg."
Čovjek mora postati subjekt društvenog života,a ne objekt državnih moćnika.
Mora se najzad zamijeniti "upravljanje ljudima" "upravljanjem stvarima".
Preduvjet toga je,dakako,socijalna revolucija,nakon koje bi slijedila-politička revolucija.
(Pod ovim se ne misli na puko svrgavanje jedne vladajuće garniture i dolazak nove,već postajanje čovjeka političkim bićem).
Sasvim otvoreno:
"Čovjek će postati "političko biće" tek u socija-ističkom,samoupravnom društvu!
Društvu koje tek dolazi!"
FILIP ERCEG
Slaven: komentar modifikovan dana: Sun Sep 14, 2008 4:51 am; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Mega(laktička)pr(ij)evara...
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:18 am
"Ovo što slijedi je sintetičko objašnjenje:
strukture,funkcioniranja i nepostojanja monetarnog sustava!
Što se tiče IOR-a(Vatikanske banke),dovoljno je pogledati slučaj "Marcinkus"("Banco Ambrosiano")i slučaj "Calvi",povezanost "IOR-a"("Vatikanske banke")sa američkom mafijom i članak 226.romanskog vjeronauka(teološka dozvola za dobronamjeran rat!)u kojem se on opravdava,pa se čak i smrtna kazna opravdava.
Što se tiče banaka i multinacionalnih kompanija,treba uzeti u obzir da se od 1700.počela stvarati kancerogena forma,koja dan danas vlada internacionalnim i nadnacionalnim monetarnim sustavima.
Zlato koje je do prve polovice(polovine)1900.obnašalo funkciju univerzalne valute,nije više moglo zadovoljiti sve veću potrebu za likvidnošću(čitaj lovom!)
Instrument sposoban da zadovolji nove potrebe i funkcije je zamjena(čitaj prevara)opipljive robe(zlato)za najobičniji papir sa nominalnom valutom.
Onaj koji izdaje novu valutu,se autoritativno,vladarski i podlo obogaćuje te štampa(tiska)novac iza kojeg ne postoji materijalna garancija.
Ovako je to išlo:
1694.osnivanjem prve centralne banke(Bank of England)zlato je pretvoreno u papir čiji fondator(osnivač,utemeljitelj)William Pattersonm izjavljuje:
"Banka izvlači dobit iz cjelokupne valute stvorene iz ničega!
1773.Prevara do tada funkcionira toliko dobro se pretvara u cinizam.
Amshel Mayer Rothschild,osnivač ogromnog njemačkog imperija izjavljuje:
"Naša je politika da izazivamo ratove,u isto vrijeme radeći konferencije o miru!.
Na taj se način nijedna od sukobljenih strana ne može teritorijalno obogatit.
Rat se mora provoditi tako da se nacije sve više tope u dugovima,i na taj način sve više potpadaju pod našu kontrolu
Dobro pogledajte godinu,danas smo u 2005.!
1885.Karl Marx otkriva u svojoj knjizi "Kapital" prevare na kojima sve više rastu Centralne banke koje su od svog postanka nazvane nacionalnima,a nisu bile ništa drugo doli firme za privatne špekulacije koje su se hvatale za ruku s Vladama,pa se zahvaljujući novostečenim olakšicama stiče sposobnost za pribavljanje novca unaprijed.
Sve veći javni dug više nije važan u usporedbi sa rastom vrijednosti akcija(dionica) tih banaka.
Način na koji se to najbolje vidi je onaj na primjeru fondacije Engleske banke 1694.
Engleska banka je počela posuđivati kapital Vladi,sa kamatama od 8%.
U isto je vrijeme bila autorizirana od strane parlamenta smanjivati vrijednost te valute,pa isti novac posuđivati javnosti u vidu novčanica.
Nije bilo dosta da banka sa jedne strane daje novac,a sa druge ga više prima na osnovu kamata,jer u isto vrijeme dok prima razliku u kamatama od države,postaje vječni potražilac novca kojeg je posudila javnosti.
Komunističko objašnjenje ovog perfidno-licemjernog sistema nije zaplijenilo pažnju javnosti,al se zato na njih otvorio lov na vještice.
[size=18g22.07.1944.države svijeta stvaraju novi monetani sustav,na anonimnoj lokaciji,Bretton-Woodu(američki gradic u zabiti!).
U tom novom sistemu,sve su se valute mogle mijenjati sa američkim dolarom,no samo se američki dolar mogao mijenjati za zlato!
U istom trenutku se osniva "MMF",sa ciljem pomaganja zemljama koje nisu bile u stanju ravnopravno stajati sa novododjeljenim vrijednostima valuta ostalih zemalja.
Ti dogovori su imali ove opće posljedice:
1)SAD je počela štampati sve više dolara,nego novina,budući da je dolar bio valuta koja je garantirala ravnotežu sistema
2)Sve zemlje svijeta su stvorile rezerve za štampanje svoga novca upotrebljavajući dolare,čija je ponuda na tržištu bila ogromna(na početku 1970-ih,70% deviznih rezervi svih zemalja na svijetu je bilo u dolarima).
3)Međunarodni monetarni fond je kontrolirao ekonomske politike svih zemalja na svijetu putem ucjene na valutne vrijednosti.
SAD i VB su dale 80% sveukupnog osnivajućeg kapitala za "MMF",pa su na taj način imale jaku aktivnu kontrolu njegovog djelovanja.
Sistem je djelovao bez većih problema do 1970.
Svako toliko je "MMF" "pomagao" zemljama u krizi mijenjanjem njihove valutne vrijednosti,pri tome ih obvezući na politiku koja ih je sve više stavljala pod kontrolu "MMF-a" i zapadnih kapitalističkih zemalja.
Tito je kuzio te igre i stoga nije htio imati veze s "MMF-om" tako da je SFRJ bila jedna od rijetkih zemalja izvan tih "aranžmana" s "MMF-om".[/size]
Tek s Titovom smrću 1980."MMF" ulazi preko svojih ljudi iz SKJ! u Jugoslaviju.
Krah se je desio kada su zemlje članice "OPEC-a"(čitaj organizacija pod dominacijom arapskih zemalja proizvođača nafte)odlučile značajno povećati cijene nafte(četverostruko povećanje cijene u roku od samo par mjeseci)i odbijajući plaćanje u američkim dolarima,već samo u zlatu,izazvale su krizu i buduće,današnje ratove na tim prostorima!
Zapadne zemlje koje su imale svoje rezerve većinom u dolarima,su panično pokušale povratiti svoje zlato(koje je trebalo biti čuvano u američkom Fort Knoxu kao garancija!)u zamjenu za dolare.
No,Amerikanci nisu imali dovoljne količine zlata,jer je već tad vrijednost štampanih dolara uvelike nadmašivala vrijednost postojećeg zlata.
Današnja vrijednost svih državnih rezervi na svijetu ne prelazi 200 000 tona zlata.
Vrijednost sveukupnih svjetkih novčanica prelazi vrijednost od 75 000 000 tona zlata.
Ovo nije šala,a podaci su još iz 1995.,što je tek danas?!
15.08.1971.Richard Nixon,američki predsjednik,odlučuje u Camp Davidu da prekine valutnu vezanost vrijednosti dolara za cijenu zlata.
Ovo je ključni momenat za razumijevanje prirode valutne vrijednosti.
Od tada vrijednost novca više nije vezana za vrijednost zlata i zemlje slobodno štampaju novac bez solidnih rezervi(garancija=nula!)
Aktualna(aktuelna)situacija:
Velika modifikacija na osnovu koje se štampa novac bez limita(ograničenja) i garancije,uvjetuje kancerogenu(bolesnu) socijalnu strukturu znanu kao javni dug.
On nije ništa drugo doli prijevara gigantskih razmjera.
Banke štampaju(tiskaju,emitiraju)novac i odmah ga kreditiraju(posuđuju).
No,ako banka štampa novac bez garancije,kako da taj novac ima svoju vrijednost?
Onaj koji stvar vrijednost novca je građanin,društvo,koje u zabludi prihvaća tako kreiranu(stvorenu)vrijednost.
Bankarski sistem debelo profitira(zarađuje)na tome,postaje svjetski gazda.
Taj je sistem učinio da su sve zemlje svijeta putem javnog duga stavljene pod njihovu neposrednu kontrolu.!
Tu se sada javljaju multinacionalne kompanije koje su kontrolirane od istih onih koji kontroliraju(nadziru) taj monetarni sustav.
Na taj način,one u svakom momentu(trenutku)raspolažu sa neograničenim svotama novoštampanog novca,državnim olakšicama te jednostavnu metu svaku konkurenciju.
Iz toga proizlazi i blef(gluma)o efikasnoj(učinkovitoj)ekonomskoj kontroli anti-trust,kada se na vrhu problema nalazi dominantan valutni sistem banaka.
Zbog toga,valutni sustav koji bi u praksi trebao funkcionirati u cilju opceg napretka,samo stvara ucjene i prijetnje gradjanima i narodima.
Valutnoj vrijednosti novca je dodano još nesto:
uvjerenje da postoje granice i limiti za štampanje novca,da štampanje novca nije besplatno(kao sto u stvari je!) jer je njegova vrijednost vezana za realnu garanciju!
U stvarnosti se desava da je realna vrijednost garancije(koja ima cijenu!)zamjenjena virtualnom vrijednošću papira(koji nema cijenu!)
Strategija dominacije nad tržištem je zasnovana na zabludama i konfuzijom ispred građana u odnosu na dvije vrijednosti-kreditnu i stvarnu!
Opća nesvjesnost razlike između stvarne i i virtualne vrijednosti omogućuje malom broju ljudi da dominiraju svijetom i stvaraju svoje roblje,kao iz davnih prošlih stoljeća.
Bankarski si sistem pribavlja materijalnu vrijednost koji proizvode ljudi sirom svijeta,a sve na osnovi virtualne vrijednosti papira.
Pa,nije joj dosta samo to,nego i za virtualnu vrijednost štampanog novca u svrhu kredita jos traži i kamate,pa tako zarađuje visestruko!
Ovo su pravi razlozi zbog kojih se vode svi ratovi ukljućujući i onaj u Iraku(navjerojatnije zbog potrebe da se materijalna vrijednost zlata nadoknadi materijalnom vrijednošću nafte!")
Vrijeme je dakle da javnost shvati da onaj tko određuje vrijednost novca nije onaj tko ga štampa već onaj tko ga pristaje upotrjebljavati,tj.društvo.
JER BEZ ROBOVA,NEMA NI GOSPODARA!
Evo i pisma jednog iz carstva Rothscild firmi "Kleimer,Morton i Vandergould" u New Yorku 26.06.1883.:
"Malobrojni će shvatiti ovaj sistem,a oni koji ga shvate će se svim silama truditi kako da ga što više iskoriste,a javnost najvjerojatnije nikada neće shvatiti da je taj sistem protiv njezinih interesa!"
Mnogo toga se promijenilo još od doba Nikole Kopernika,ali je monetarni sistem zasnovan na izrabljivanju,manipulaciji i prijevari na štetu većine,a u korist manjine,ostao i dalje isti,no kamufliraniji i sofisticiraniji.
To je sistem koji se bazira na krsenju osnovnih ljudskih prava i on se priblizava svome neminovnom krahu.
Sjetimo se da je Kopernikov sistem priznat od strane crkve tek 1822.
Mozda cemo za priznavanje realne vrijednosti novca morati čekati još dugo,dok ga ne priznaju političke stranke,nauka,masovni mediji,a ne crkva?!"
PREUZETO OD KORISNIKA LUDA VERUDA
http://cromalternativemoney.org/
strukture,funkcioniranja i nepostojanja monetarnog sustava!
Što se tiče IOR-a(Vatikanske banke),dovoljno je pogledati slučaj "Marcinkus"("Banco Ambrosiano")i slučaj "Calvi",povezanost "IOR-a"("Vatikanske banke")sa američkom mafijom i članak 226.romanskog vjeronauka(teološka dozvola za dobronamjeran rat!)u kojem se on opravdava,pa se čak i smrtna kazna opravdava.
Što se tiče banaka i multinacionalnih kompanija,treba uzeti u obzir da se od 1700.počela stvarati kancerogena forma,koja dan danas vlada internacionalnim i nadnacionalnim monetarnim sustavima.
Zlato koje je do prve polovice(polovine)1900.obnašalo funkciju univerzalne valute,nije više moglo zadovoljiti sve veću potrebu za likvidnošću(čitaj lovom!)
Instrument sposoban da zadovolji nove potrebe i funkcije je zamjena(čitaj prevara)opipljive robe(zlato)za najobičniji papir sa nominalnom valutom.
Onaj koji izdaje novu valutu,se autoritativno,vladarski i podlo obogaćuje te štampa(tiska)novac iza kojeg ne postoji materijalna garancija.
Ovako je to išlo:
1694.osnivanjem prve centralne banke(Bank of England)zlato je pretvoreno u papir čiji fondator(osnivač,utemeljitelj)William Pattersonm izjavljuje:
"Banka izvlači dobit iz cjelokupne valute stvorene iz ničega!
1773.Prevara do tada funkcionira toliko dobro se pretvara u cinizam.
Amshel Mayer Rothschild,osnivač ogromnog njemačkog imperija izjavljuje:
"Naša je politika da izazivamo ratove,u isto vrijeme radeći konferencije o miru!.
Na taj se način nijedna od sukobljenih strana ne može teritorijalno obogatit.
Rat se mora provoditi tako da se nacije sve više tope u dugovima,i na taj način sve više potpadaju pod našu kontrolu
Dobro pogledajte godinu,danas smo u 2005.!
1885.Karl Marx otkriva u svojoj knjizi "Kapital" prevare na kojima sve više rastu Centralne banke koje su od svog postanka nazvane nacionalnima,a nisu bile ništa drugo doli firme za privatne špekulacije koje su se hvatale za ruku s Vladama,pa se zahvaljujući novostečenim olakšicama stiče sposobnost za pribavljanje novca unaprijed.
Sve veći javni dug više nije važan u usporedbi sa rastom vrijednosti akcija(dionica) tih banaka.
Način na koji se to najbolje vidi je onaj na primjeru fondacije Engleske banke 1694.
Engleska banka je počela posuđivati kapital Vladi,sa kamatama od 8%.
U isto je vrijeme bila autorizirana od strane parlamenta smanjivati vrijednost te valute,pa isti novac posuđivati javnosti u vidu novčanica.
Nije bilo dosta da banka sa jedne strane daje novac,a sa druge ga više prima na osnovu kamata,jer u isto vrijeme dok prima razliku u kamatama od države,postaje vječni potražilac novca kojeg je posudila javnosti.
Komunističko objašnjenje ovog perfidno-licemjernog sistema nije zaplijenilo pažnju javnosti,al se zato na njih otvorio lov na vještice.
[size=18g22.07.1944.države svijeta stvaraju novi monetani sustav,na anonimnoj lokaciji,Bretton-Woodu(američki gradic u zabiti!).
U tom novom sistemu,sve su se valute mogle mijenjati sa američkim dolarom,no samo se američki dolar mogao mijenjati za zlato!
U istom trenutku se osniva "MMF",sa ciljem pomaganja zemljama koje nisu bile u stanju ravnopravno stajati sa novododjeljenim vrijednostima valuta ostalih zemalja.
Ti dogovori su imali ove opće posljedice:
1)SAD je počela štampati sve više dolara,nego novina,budući da je dolar bio valuta koja je garantirala ravnotežu sistema
2)Sve zemlje svijeta su stvorile rezerve za štampanje svoga novca upotrebljavajući dolare,čija je ponuda na tržištu bila ogromna(na početku 1970-ih,70% deviznih rezervi svih zemalja na svijetu je bilo u dolarima).
3)Međunarodni monetarni fond je kontrolirao ekonomske politike svih zemalja na svijetu putem ucjene na valutne vrijednosti.
SAD i VB su dale 80% sveukupnog osnivajućeg kapitala za "MMF",pa su na taj način imale jaku aktivnu kontrolu njegovog djelovanja.
Sistem je djelovao bez većih problema do 1970.
Svako toliko je "MMF" "pomagao" zemljama u krizi mijenjanjem njihove valutne vrijednosti,pri tome ih obvezući na politiku koja ih je sve više stavljala pod kontrolu "MMF-a" i zapadnih kapitalističkih zemalja.
Tito je kuzio te igre i stoga nije htio imati veze s "MMF-om" tako da je SFRJ bila jedna od rijetkih zemalja izvan tih "aranžmana" s "MMF-om".[/size]
Tek s Titovom smrću 1980."MMF" ulazi preko svojih ljudi iz SKJ! u Jugoslaviju.
Krah se je desio kada su zemlje članice "OPEC-a"(čitaj organizacija pod dominacijom arapskih zemalja proizvođača nafte)odlučile značajno povećati cijene nafte(četverostruko povećanje cijene u roku od samo par mjeseci)i odbijajući plaćanje u američkim dolarima,već samo u zlatu,izazvale su krizu i buduće,današnje ratove na tim prostorima!
Zapadne zemlje koje su imale svoje rezerve većinom u dolarima,su panično pokušale povratiti svoje zlato(koje je trebalo biti čuvano u američkom Fort Knoxu kao garancija!)u zamjenu za dolare.
No,Amerikanci nisu imali dovoljne količine zlata,jer je već tad vrijednost štampanih dolara uvelike nadmašivala vrijednost postojećeg zlata.
Današnja vrijednost svih državnih rezervi na svijetu ne prelazi 200 000 tona zlata.
Vrijednost sveukupnih svjetkih novčanica prelazi vrijednost od 75 000 000 tona zlata.
Ovo nije šala,a podaci su još iz 1995.,što je tek danas?!
15.08.1971.Richard Nixon,američki predsjednik,odlučuje u Camp Davidu da prekine valutnu vezanost vrijednosti dolara za cijenu zlata.
Ovo je ključni momenat za razumijevanje prirode valutne vrijednosti.
Od tada vrijednost novca više nije vezana za vrijednost zlata i zemlje slobodno štampaju novac bez solidnih rezervi(garancija=nula!)
Aktualna(aktuelna)situacija:
Velika modifikacija na osnovu koje se štampa novac bez limita(ograničenja) i garancije,uvjetuje kancerogenu(bolesnu) socijalnu strukturu znanu kao javni dug.
On nije ništa drugo doli prijevara gigantskih razmjera.
Banke štampaju(tiskaju,emitiraju)novac i odmah ga kreditiraju(posuđuju).
No,ako banka štampa novac bez garancije,kako da taj novac ima svoju vrijednost?
Onaj koji stvar vrijednost novca je građanin,društvo,koje u zabludi prihvaća tako kreiranu(stvorenu)vrijednost.
Bankarski sistem debelo profitira(zarađuje)na tome,postaje svjetski gazda.
Taj je sistem učinio da su sve zemlje svijeta putem javnog duga stavljene pod njihovu neposrednu kontrolu.!
Tu se sada javljaju multinacionalne kompanije koje su kontrolirane od istih onih koji kontroliraju(nadziru) taj monetarni sustav.
Na taj način,one u svakom momentu(trenutku)raspolažu sa neograničenim svotama novoštampanog novca,državnim olakšicama te jednostavnu metu svaku konkurenciju.
Iz toga proizlazi i blef(gluma)o efikasnoj(učinkovitoj)ekonomskoj kontroli anti-trust,kada se na vrhu problema nalazi dominantan valutni sistem banaka.
Zbog toga,valutni sustav koji bi u praksi trebao funkcionirati u cilju opceg napretka,samo stvara ucjene i prijetnje gradjanima i narodima.
Valutnoj vrijednosti novca je dodano još nesto:
uvjerenje da postoje granice i limiti za štampanje novca,da štampanje novca nije besplatno(kao sto u stvari je!) jer je njegova vrijednost vezana za realnu garanciju!
U stvarnosti se desava da je realna vrijednost garancije(koja ima cijenu!)zamjenjena virtualnom vrijednošću papira(koji nema cijenu!)
Strategija dominacije nad tržištem je zasnovana na zabludama i konfuzijom ispred građana u odnosu na dvije vrijednosti-kreditnu i stvarnu!
Opća nesvjesnost razlike između stvarne i i virtualne vrijednosti omogućuje malom broju ljudi da dominiraju svijetom i stvaraju svoje roblje,kao iz davnih prošlih stoljeća.
Bankarski si sistem pribavlja materijalnu vrijednost koji proizvode ljudi sirom svijeta,a sve na osnovi virtualne vrijednosti papira.
Pa,nije joj dosta samo to,nego i za virtualnu vrijednost štampanog novca u svrhu kredita jos traži i kamate,pa tako zarađuje visestruko!
Ovo su pravi razlozi zbog kojih se vode svi ratovi ukljućujući i onaj u Iraku(navjerojatnije zbog potrebe da se materijalna vrijednost zlata nadoknadi materijalnom vrijednošću nafte!")
Vrijeme je dakle da javnost shvati da onaj tko određuje vrijednost novca nije onaj tko ga štampa već onaj tko ga pristaje upotrjebljavati,tj.društvo.
JER BEZ ROBOVA,NEMA NI GOSPODARA!
Evo i pisma jednog iz carstva Rothscild firmi "Kleimer,Morton i Vandergould" u New Yorku 26.06.1883.:
"Malobrojni će shvatiti ovaj sistem,a oni koji ga shvate će se svim silama truditi kako da ga što više iskoriste,a javnost najvjerojatnije nikada neće shvatiti da je taj sistem protiv njezinih interesa!"
Mnogo toga se promijenilo još od doba Nikole Kopernika,ali je monetarni sistem zasnovan na izrabljivanju,manipulaciji i prijevari na štetu većine,a u korist manjine,ostao i dalje isti,no kamufliraniji i sofisticiraniji.
To je sistem koji se bazira na krsenju osnovnih ljudskih prava i on se priblizava svome neminovnom krahu.
Sjetimo se da je Kopernikov sistem priznat od strane crkve tek 1822.
Mozda cemo za priznavanje realne vrijednosti novca morati čekati još dugo,dok ga ne priznaju političke stranke,nauka,masovni mediji,a ne crkva?!"
PREUZETO OD KORISNIKA LUDA VERUDA
http://cromalternativemoney.org/
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"IDEOLOŠKI MEHANIZMI BORBE I REPRODUKCIJA KAPITALIZMA
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:19 am
"IDEOLOŠKI MEHANIZMI BORBE PROTIV TERORIZMA I REPRODUKCIJA KAPITALIZMA"
"Jedno od glavnih opštih mesta,toponima,debate o "terorizmu" jeste alternativa "bezbednost ili sloboda".
To je alternativa tipa "novac ili život":
ako odaberete život,imaćete život bez novca;ako se odlučite za novac, izgubićete i jedno i drugo
[1].Prema tome,ako se odlučujete za bezbednost,imaćete bezbednost bez slobode;izaberete li slobodu,nećete imati ni slobode ni bezbednosti.
[2]Ovakve ucenjivačke alternative predstavljaju čest ideološki mehanizam.
Za sadašnje debate o terorizmu je karakteristično da su krajnje apstraktno i prenapregnuto moralističke,čak i teološke
[3]U njima očito nije reč o tome što pokriva inače ideološki izraz "terorizam",već o nečem drugom.
Da to nije tako,ne bismo ni govorili o "terorizmu",koji se tiče isključivo načina nekog delovanja te je,prema tome,tek površinski i apstraktan predmet rasprave – već bismo govorili o nečem drugom
O čemu je,onda, reč kada se govori i piše o "terorizmu"?
Tačnije:
"Kako je očito u pitanju ideološki govor,dakle praksa koja uspostavlja ili održava neku "društvenu vezu" – kakvi su onda učinci tog ideološkog govora,kakvu vrstu "društvenih veza" uspostavljaju ili obnavljaju?
"Sloboda" je nešto što bi trebalo da uživaju pojedinka i pojedinac, dok "bezbednost"obezbeđuje država:
prema tome,govoreći o "slobodi i bezbednosti" govori se o individui i državi i o njihovom međusobnom odnosu.
Ova premisa dakako dovodi do beskrajnih rasprava o tome da indivudua ne može da bude slobodna ako joj nije obezbeđena sigurnost,dok u obezbeđivanju sigurnosti država neminovno ograničava individualnu slobodu... itd. i tome slično.
Polazeći od te premise možemo da nasumice tragamo za pretpostavljenim "odgovarajućim" odnosom između individualne slobode i njenih "bezbednosnih" ograničenja,koja su u toj misaonoj matrici istovremeno i uslovi za njenu mogućnost...
To odmeravanje je nesumnjivo beskonačno – pa institucijama, saznanjima i diskursima koji ovaj beskrajni zadatak smelo preuzimaju kao svoj posao i razlog svog postojanja,obezbeđuje u najmanju ruku institucionalnu večnost.
"MIT O DRUŠTVENOM UGOVORU I MODERNA INDIVIDUA"
Međutim,beskrajno ponavljanje koje omogućuje ova ideološka matrica ima još jedan,i to mnogo važniji,učinak:
obezbeđuje se reprodukcija odnosa između države i pojedinca u neposrednosti tog odnosa.
Ova neposrednost odnosa između države i individue je karakteristika "modernih" tj. buržoaskih političkih ideologija i njihovog "materijalnog opstanka"
[4] u modernim (buržoaskim) političkim institucijama.
Klasični motiv ove političke ideologije je "društveni ugovor":
država,prema ovoj ideologiji,proizlazi iz ugovora koji međusobno zaključuju individue.
Ovaj izvorni ugovor po definiciji se sklapa bez posrednika,jer pre njega ne postoji nikakav "ljudski" odnos između individua.
(Pre toga postoji samo "prirodno stanje",odnosi su, dakle,"prirodni","divlji",ne-društveni.)
Upravo ovaj prvi ugovor između "prirodnih" ljudi uvodi individue u prvo posredovanje – posredovanjem između individua kao individua obezbeđuje se da se njihova individualnost, to jest usamljenost, izolovanost,čuva i obnavlja – da se njihovi odnosi reprodukuju u svojoj "individualnosti"
[5]."Ugovor" je upravo ideološki motiv koji "zražava"- i u stvarnosti reprodukuje - karakterističnu buržoasku neposrednost odnosa između države,odnosno političke sfere i individue.
"Teorije "društvenog ugovora "perfektno ideološki predstavljaju konstituciju političke sfere kao autonomne društvene sfere,nezavisne od ostalih takođe autonomnih društvenih sfera(ekonomska sfera,ideološka sfera).
Svom romanesknošću maštovite antropologije predstavljaju nam (i reprodukuju) strukturnu logiku moderne (buržoaske) političke sfere,koju čine međusobno odvojene apstraktne individue –"slobodne" i "jednake" upravo u svojoj apstraktnosti i zbog svoje apstraktnosti. Ova sfera nije ništa drugo do apstraktno polje odnosa između apstraktnih individua – a jedina "konkretizacija" ove apstrakcije nalazi se u tome da su individue "slobodne" i "jednake":
u suprotnom,odnosi ne bi ni mogli da budu apstraktni,a individue ne bi mogle da budu usamljene.
Odnos između svake pojedine individue i institucije "društvenog ugovora" ili političke koegzistencije,to jest države,neposredan je upravo zato jer politička sfera i nije ništa drugo nego odnos između individua.
Odnos između individue i države "neposredniji" je od odnosa između pojedinih individua,jer u odnosima između pojedinaca posreduje država – ako ni u čemu drugom onda u tome da ti odnosi budu odnosi između "slobodnih" i "jednakih".
U ideologiji društvenog ugovora za ovu raspravu najznačajnija su dva momenta.
Prvi je formulisao Hobs (Hobbes) na početku epohe ugovornih političkih ideologija:
prema Hobsu,"bezbednosnim" ugovorom između individua istovremeno se uspostavlja i odnos gospodarenja
Država obezbeđuje bezbednost – ali druga strana jemstva bezbednosti je odricanje od slobode,koju učesnici u ugovoru prenose na monarha.
U ideološkoj shemi "društvenog ugovora",dakle u modelu "političke sfere" kao neposrednog odnosa između individue i države,bezbednost (smisao ugovora,smisao civilizujuće asocijacije između individua)nalazi se bar u jednoj od najznačajnijih formulacija,i u Hobsovoj varijanti neposredno je i neraskidivo povezana s nejednakošću i s odnosom gospodarenja.
Kod onih društvenih ugovora koji su,suprotno Hobsu,težili da uz sigurnost obezbede i slobodu i jednakost,ispostavilo se da odnos nejednakosti, odnos gospodarenja,ne proizlazi iz specifičnosti Hobsovog ugovora – već da je sam društveni ugovor kao uspostavljanje autonomne političke sfere institucionalni (ili:institucionalno-ideološki) temelj društva nejednakosti.
Zašto je to tako vrlo je dobro vidljivo u najradikalnijoj egalitarističkoj varijanti - kod Rusoa (Rousseau).
Ruso je na kraju razdoblja kontraktualnih političkih ideologija formulisao drugi momenat koji je značajan za ovu našu raspravu.
Kod Rusoa,"društveni ugovor" doduše obezbeđuje jednakost između učesnika u ugovoru – ali samo po cenu,odnosno pod uslovom da su u društvo uključene individue međusobno odvojene.
[6]. Naime,onog časa kad počinju da se povezuju,nastaju stranke i interesne klike,koje onemogućavaju formulisanje i afirmaciju "opšte volje",i tako poseju seme nejednakosti!
Ruso je jasno,čak i dramatično pokazao da individue mogu da budu jednake i slobodne samo ako su međusobno izolovane.
A to,drugim rečima, znači:
samo ako su izolovane od svojih inače društvenih odnosa.
Individue su jednake i slobodne samo u svojoj "ne-društvenosti" ili u svojoj "nultoj društvenosti" - dakle kao apstraktne individue;kao pojedinke i pojedinci,apstrahovani od svojih inter-individualnih,društvenih i strukturnih odnosa,udaljeni iz svojih odnosa nejednakosti i neslobode –
pre svega,dakle,iz onih odnosa koji su u kompleksnim društvima osnovni – iz klasnih odnosa!
Prema tome,izolovanost političkih ili,tačnije,pravno-političkih individua samo je način kako se u sâmo polje političkog upisuje specifično moderna (buržoaska) konstitucija političkog polja kao autonomne društvene sfere.
Uzajamna izolovanost,usamljenost političkih individua,učinak je koji unutar političke sfere prouzrokuje strukturni položaj te sfere kao autonomne među drugim autonomnim sferama.
Osama modernih (buržoaskih) pravno-političkih individua je nad-određeni učinak strukturne konstitucije političke sfere u njenoj specifičnoj autonomiji.
Ako pak pogledamo sa strukturnog stanovišta,vidimo da se autonomna politička sfera ne može ni konstituisati ako se ne uspostavi kao masa individua,apstrahovanih od njihove društvenosti.
"JEDINSTVENO POLJE BURŽOASKE KONSTITUCIJE POLITIČKE SFERE"
Na ovom stepenu promišljanja možemo da kažemo da je sadašnja ideologija "rata protiv terorizma" varijanta onih političkih ideologija koje nas uveravaju da bi se bez države ljudi međusobno poubijali,i koje istovremeno tvrde da individue civilizovanom suživotu u državi nužno moraju da žrtvuju deo svoje slobode:
znači,država je nužnost jer može da privede kraju "rat svih protiv sviju" - ali s njom se neminovno uvode i odnosi gospodarenja.
Nema bezbednosti bez ograničavanja slobode – tako je teoretisao Hobs i tako se u praksi ponaša Buš mlađi!
Ili pak, drugim rečima:
ukoliko se sadašnja država utemeljuje na mitu o ratu svih protiv sviju, ona taj mit pothranjuje svime što joj je na dohvat ruke,stara se o obnavljanju mita jer se tako održava i obnavlja i ova specifična vrsta države.
Želimo li da budemo dosledni treba čak da kažemo da mit o navodno "prirodnom ratu svih protiv sviju" na svojevrstan način predstavlja uslov za mogućnost liberalne države:
dakle,negativnu stranu njenog postojanja.
Tako se ta država(kao inače svaka institucija)stara da obezbeđuje uslov svoje egzistencije.
Ako bi sadašnja država naprasno nestala bez ičega što bi je zamenilo,po svoj prilici bi stvarno došlo do rata svih protiv sviju.
Uostalom,takav rat je više ili manje prikriveno u toku i sada,dok država postoji.
Pri tom sam mit huškački pomaže da se rat ne okonča.
Međutim,u istoj političkoj tradiciji nalaze se i varijante koje obećavaju jednakost i slobodu,čak i po cenu usamljenosti individua.
Prema tome,treba da se zapitamo zašto se uz preovlađujuću "hobsovsku" propagandu sadašnjeg režima u SAD,njegovih pomagača i njegove medijske agenture,nisu javili i neki drugi glasovi koji bi se pozivali na istu buržoasku političku tradiciju,ali bi bili skloni manje represivnoj orijentaciji.
Naš odgovor,kažimo to odmah,glasi da između varijante koja obećava slobodu i jednakost,i varijante koja konstatuje da je cena bezbednosti odricanje od slobode,nema nikakve načelne razlike:
sloboda i jednakost su u okolnostima koje tek treba da odredimo,samo mehanizmi gospodarenja unutar istog ideološko-političkog horizonta kao i "hobsovske" varijante.
"Jedno od glavnih opštih mesta,toponima,debate o "terorizmu" jeste alternativa "bezbednost ili sloboda".
To je alternativa tipa "novac ili život":
ako odaberete život,imaćete život bez novca;ako se odlučite za novac, izgubićete i jedno i drugo
[1].Prema tome,ako se odlučujete za bezbednost,imaćete bezbednost bez slobode;izaberete li slobodu,nećete imati ni slobode ni bezbednosti.
[2]Ovakve ucenjivačke alternative predstavljaju čest ideološki mehanizam.
Za sadašnje debate o terorizmu je karakteristično da su krajnje apstraktno i prenapregnuto moralističke,čak i teološke
[3]U njima očito nije reč o tome što pokriva inače ideološki izraz "terorizam",već o nečem drugom.
Da to nije tako,ne bismo ni govorili o "terorizmu",koji se tiče isključivo načina nekog delovanja te je,prema tome,tek površinski i apstraktan predmet rasprave – već bismo govorili o nečem drugom
O čemu je,onda, reč kada se govori i piše o "terorizmu"?
Tačnije:
"Kako je očito u pitanju ideološki govor,dakle praksa koja uspostavlja ili održava neku "društvenu vezu" – kakvi su onda učinci tog ideološkog govora,kakvu vrstu "društvenih veza" uspostavljaju ili obnavljaju?
"Sloboda" je nešto što bi trebalo da uživaju pojedinka i pojedinac, dok "bezbednost"obezbeđuje država:
prema tome,govoreći o "slobodi i bezbednosti" govori se o individui i državi i o njihovom međusobnom odnosu.
Ova premisa dakako dovodi do beskrajnih rasprava o tome da indivudua ne može da bude slobodna ako joj nije obezbeđena sigurnost,dok u obezbeđivanju sigurnosti država neminovno ograničava individualnu slobodu... itd. i tome slično.
Polazeći od te premise možemo da nasumice tragamo za pretpostavljenim "odgovarajućim" odnosom između individualne slobode i njenih "bezbednosnih" ograničenja,koja su u toj misaonoj matrici istovremeno i uslovi za njenu mogućnost...
To odmeravanje je nesumnjivo beskonačno – pa institucijama, saznanjima i diskursima koji ovaj beskrajni zadatak smelo preuzimaju kao svoj posao i razlog svog postojanja,obezbeđuje u najmanju ruku institucionalnu večnost.
"MIT O DRUŠTVENOM UGOVORU I MODERNA INDIVIDUA"
Međutim,beskrajno ponavljanje koje omogućuje ova ideološka matrica ima još jedan,i to mnogo važniji,učinak:
obezbeđuje se reprodukcija odnosa između države i pojedinca u neposrednosti tog odnosa.
Ova neposrednost odnosa između države i individue je karakteristika "modernih" tj. buržoaskih političkih ideologija i njihovog "materijalnog opstanka"
[4] u modernim (buržoaskim) političkim institucijama.
Klasični motiv ove političke ideologije je "društveni ugovor":
država,prema ovoj ideologiji,proizlazi iz ugovora koji međusobno zaključuju individue.
Ovaj izvorni ugovor po definiciji se sklapa bez posrednika,jer pre njega ne postoji nikakav "ljudski" odnos između individua.
(Pre toga postoji samo "prirodno stanje",odnosi su, dakle,"prirodni","divlji",ne-društveni.)
Upravo ovaj prvi ugovor između "prirodnih" ljudi uvodi individue u prvo posredovanje – posredovanjem između individua kao individua obezbeđuje se da se njihova individualnost, to jest usamljenost, izolovanost,čuva i obnavlja – da se njihovi odnosi reprodukuju u svojoj "individualnosti"
[5]."Ugovor" je upravo ideološki motiv koji "zražava"- i u stvarnosti reprodukuje - karakterističnu buržoasku neposrednost odnosa između države,odnosno političke sfere i individue.
"Teorije "društvenog ugovora "perfektno ideološki predstavljaju konstituciju političke sfere kao autonomne društvene sfere,nezavisne od ostalih takođe autonomnih društvenih sfera(ekonomska sfera,ideološka sfera).
Svom romanesknošću maštovite antropologije predstavljaju nam (i reprodukuju) strukturnu logiku moderne (buržoaske) političke sfere,koju čine međusobno odvojene apstraktne individue –"slobodne" i "jednake" upravo u svojoj apstraktnosti i zbog svoje apstraktnosti. Ova sfera nije ništa drugo do apstraktno polje odnosa između apstraktnih individua – a jedina "konkretizacija" ove apstrakcije nalazi se u tome da su individue "slobodne" i "jednake":
u suprotnom,odnosi ne bi ni mogli da budu apstraktni,a individue ne bi mogle da budu usamljene.
Odnos između svake pojedine individue i institucije "društvenog ugovora" ili političke koegzistencije,to jest države,neposredan je upravo zato jer politička sfera i nije ništa drugo nego odnos između individua.
Odnos između individue i države "neposredniji" je od odnosa između pojedinih individua,jer u odnosima između pojedinaca posreduje država – ako ni u čemu drugom onda u tome da ti odnosi budu odnosi između "slobodnih" i "jednakih".
U ideologiji društvenog ugovora za ovu raspravu najznačajnija su dva momenta.
Prvi je formulisao Hobs (Hobbes) na početku epohe ugovornih političkih ideologija:
prema Hobsu,"bezbednosnim" ugovorom između individua istovremeno se uspostavlja i odnos gospodarenja
Država obezbeđuje bezbednost – ali druga strana jemstva bezbednosti je odricanje od slobode,koju učesnici u ugovoru prenose na monarha.
U ideološkoj shemi "društvenog ugovora",dakle u modelu "političke sfere" kao neposrednog odnosa između individue i države,bezbednost (smisao ugovora,smisao civilizujuće asocijacije između individua)nalazi se bar u jednoj od najznačajnijih formulacija,i u Hobsovoj varijanti neposredno je i neraskidivo povezana s nejednakošću i s odnosom gospodarenja.
Kod onih društvenih ugovora koji su,suprotno Hobsu,težili da uz sigurnost obezbede i slobodu i jednakost,ispostavilo se da odnos nejednakosti, odnos gospodarenja,ne proizlazi iz specifičnosti Hobsovog ugovora – već da je sam društveni ugovor kao uspostavljanje autonomne političke sfere institucionalni (ili:institucionalno-ideološki) temelj društva nejednakosti.
Zašto je to tako vrlo je dobro vidljivo u najradikalnijoj egalitarističkoj varijanti - kod Rusoa (Rousseau).
Ruso je na kraju razdoblja kontraktualnih političkih ideologija formulisao drugi momenat koji je značajan za ovu našu raspravu.
Kod Rusoa,"društveni ugovor" doduše obezbeđuje jednakost između učesnika u ugovoru – ali samo po cenu,odnosno pod uslovom da su u društvo uključene individue međusobno odvojene.
[6]. Naime,onog časa kad počinju da se povezuju,nastaju stranke i interesne klike,koje onemogućavaju formulisanje i afirmaciju "opšte volje",i tako poseju seme nejednakosti!
Ruso je jasno,čak i dramatično pokazao da individue mogu da budu jednake i slobodne samo ako su međusobno izolovane.
A to,drugim rečima, znači:
samo ako su izolovane od svojih inače društvenih odnosa.
Individue su jednake i slobodne samo u svojoj "ne-društvenosti" ili u svojoj "nultoj društvenosti" - dakle kao apstraktne individue;kao pojedinke i pojedinci,apstrahovani od svojih inter-individualnih,društvenih i strukturnih odnosa,udaljeni iz svojih odnosa nejednakosti i neslobode –
pre svega,dakle,iz onih odnosa koji su u kompleksnim društvima osnovni – iz klasnih odnosa!
Prema tome,izolovanost političkih ili,tačnije,pravno-političkih individua samo je način kako se u sâmo polje političkog upisuje specifično moderna (buržoaska) konstitucija političkog polja kao autonomne društvene sfere.
Uzajamna izolovanost,usamljenost političkih individua,učinak je koji unutar političke sfere prouzrokuje strukturni položaj te sfere kao autonomne među drugim autonomnim sferama.
Osama modernih (buržoaskih) pravno-političkih individua je nad-određeni učinak strukturne konstitucije političke sfere u njenoj specifičnoj autonomiji.
Ako pak pogledamo sa strukturnog stanovišta,vidimo da se autonomna politička sfera ne može ni konstituisati ako se ne uspostavi kao masa individua,apstrahovanih od njihove društvenosti.
"JEDINSTVENO POLJE BURŽOASKE KONSTITUCIJE POLITIČKE SFERE"
Na ovom stepenu promišljanja možemo da kažemo da je sadašnja ideologija "rata protiv terorizma" varijanta onih političkih ideologija koje nas uveravaju da bi se bez države ljudi međusobno poubijali,i koje istovremeno tvrde da individue civilizovanom suživotu u državi nužno moraju da žrtvuju deo svoje slobode:
znači,država je nužnost jer može da privede kraju "rat svih protiv sviju" - ali s njom se neminovno uvode i odnosi gospodarenja.
Nema bezbednosti bez ograničavanja slobode – tako je teoretisao Hobs i tako se u praksi ponaša Buš mlađi!
Ili pak, drugim rečima:
ukoliko se sadašnja država utemeljuje na mitu o ratu svih protiv sviju, ona taj mit pothranjuje svime što joj je na dohvat ruke,stara se o obnavljanju mita jer se tako održava i obnavlja i ova specifična vrsta države.
Želimo li da budemo dosledni treba čak da kažemo da mit o navodno "prirodnom ratu svih protiv sviju" na svojevrstan način predstavlja uslov za mogućnost liberalne države:
dakle,negativnu stranu njenog postojanja.
Tako se ta država(kao inače svaka institucija)stara da obezbeđuje uslov svoje egzistencije.
Ako bi sadašnja država naprasno nestala bez ičega što bi je zamenilo,po svoj prilici bi stvarno došlo do rata svih protiv sviju.
Uostalom,takav rat je više ili manje prikriveno u toku i sada,dok država postoji.
Pri tom sam mit huškački pomaže da se rat ne okonča.
Međutim,u istoj političkoj tradiciji nalaze se i varijante koje obećavaju jednakost i slobodu,čak i po cenu usamljenosti individua.
Prema tome,treba da se zapitamo zašto se uz preovlađujuću "hobsovsku" propagandu sadašnjeg režima u SAD,njegovih pomagača i njegove medijske agenture,nisu javili i neki drugi glasovi koji bi se pozivali na istu buržoasku političku tradiciju,ali bi bili skloni manje represivnoj orijentaciji.
Naš odgovor,kažimo to odmah,glasi da između varijante koja obećava slobodu i jednakost,i varijante koja konstatuje da je cena bezbednosti odricanje od slobode,nema nikakve načelne razlike:
sloboda i jednakost su u okolnostima koje tek treba da odredimo,samo mehanizmi gospodarenja unutar istog ideološko-političkog horizonta kao i "hobsovske" varijante.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
II dio
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:20 am
I "bezbednost" koju pruža taj tip buržoaske države samo je,eto, bezbednost gospodarenja i garancija njegovog održavanja.
Kako između oba kraka buržoaske političke ideologije nema načelnih razlika,moguće je bez prepreka prelaziti od manje represivnih državnih praksi ka represivnijim:
to je samo pitanje taktike i konkretnih okolnosti klasne borbe.
Zato se,naravno,u tom horizontu,u horizontu buržoaske političke ideologije,buržoaskih političkih institucija i praksi,ne mogu uspostaviti prave alternative represivnim praksama.
To se ispoljilo i u sadašnjoj "antiterorističkoj" kampanji,kada celokupna svetska buržoaska politika nije smogla snage čak ni za verbalnu alternativu akstremizmu režima SAD.
"INDIVIDUALIZAM I POVEZIVANJE ČINILACA PROIZVODNJE"
Pogledajmo,zašto.
Za kapitalistički način proizvodnje karakteristična je struktura činilaca proizvodnje,u kojoj je radnik odvojen od sredstava za proizvodnju.
Radnik nije sposoban da sam pokrene proces proizvodnje jer se s njegovog strukturnog mesta činioci proizvodnje ne mogu povezivati u jedinicu proizvodnje.
U tome se najamni radnik razlikuje od,recimo,zanatlije ili zemljoradnika, koji nisu odvojeni od sredstava za proizvodnju,sami mogu da ih povezuju i pokreću proces proizvodnje.
Najamni radnik se pripušta u proizvodni proces tek kada,kako kaže Marks,postane "egzistencijalni oblik kapitala",tek kada je kapitalist u formalno korektnoj i "ekvivalentnoj" razmeni kupio njegovu radnu snagu!
Najamni radnik tako može da uđe u proizvodnju samo pod komandom kapitala,štaviše – samo kao oblik kapitala.
U obrnutom smeru,kapitalist ili njegov zastupnik sposobni su da uspostave jedinicu proizvodnje jer u njoj svi činioci deluju kao "oblici postojanja kapitala",sposobni su da pokreću i održavaju proces proizvodnje.
Pravno-politička i iz nje izviruća izolacija "individua" zato deluju bitno drukčije na strani najamnog radnika nego na strani kapitalista ili njegovog zastupnika!
Na strani kapitala one ne mogu da tangiraju sposobnosti individua da pokreću proizvodnju i njome upravljaju;štaviše,svojim atomizujućim delovanjem pomažu održavanje tržišta,konkurencije i sličnih konstitutivnih crta kapitalističkog načina.
Na strani najamnih radnika izolovanost individua održava njihovu nesposobnost da sami pokreću proizvodnju,i obnavlja nužnost da proizvode i preživljavaju jedino pod komandom kapitala.
Štaviše,svojim atomizujućim delovanjem pomaže održavanje tržišta radne snage,uvodi konkurenciju među samim radništvom i održava odnose u kojima radnici i radnice stoje jedni naspram drugih kao konkurenti i protivnici,a ne kao solidarni pripadnici i pripadnice klase koja stvara bogatstvo!
"UČINAK POLITIČKE SFERE SA OBE STRANE KLASNE LINIJE RAZDVAJANJA"
Moderna pravo-politička sfera,time što društvo usitnjava na atomizovane usamljene individue,ne deluje sa obe strane klasne linije razdvajanja na isti način:
prednost daje kapitalističkoj klasi,a radništvo dezorganizuje!
I ne samo to:
ovo moderno pravno-političko uređenje održava klasnu liniju razdvajanja.
Prema tome, moderna pravno-politička sfera je sa svojim "slobodnim i jednakim individuama" samo mehanizam vladavine kapitalističke klase ili institucija klasne borbe kapitalističke klase.
Moderna autonomna politička sfera odlučujuće zadire u društvene odnose upravo time što se uspostavlja apstrakcijom od društvenih odnosa i održava samo apstraktnu individuu.
Ali,te individue nisu jednake s obzirom na to gde se smeštaju u društvenoj strukturi.
Upravo zato što je struktura "činilaca proizvodnje" odsutna iz pravne i političke konstrukcije,ova konstrukcija odlučujuće doprinosi čuvanju i obnavljanju te strukture.
Upravo zato jer je savremena autonomna politička sfera sa svojom "slobodom i jednakošću" institucija kroz koju se reprodukuje klasna struktura društva,kao i mehanizam gospodarenja hegemonističke klase nad drugim,naročito radničkim klasama,bilo bi naivno očekivati da iz ove sfere etablirane buržoaske politike može da se izrodi neka istorijski produktivna alternativa sadašnjoj "antiterorističkoj" kampanji.
Međutim:
"antiteroristička" parola,kao što smo već pokazali,ispisuje jednu od osnovnih crta političke individue u modernom pravno-političkom uređenju – ograničava njenu slobodu.
Time što ograničava,što zapravo ukida buržoasku političku slobodu, neminovno ukida i pomenuti oblik buržoaske političke "jednakosti".
A to,po svemu sudeći,znači da je možda naše gornje izvođenje u ovom istorijskom trenutku već zastarelo.
"Antiteroristička" kampanja u biti ruši državno,pravno i političko uređenje kojim se dosad održavao i obnavljao svetski kapitalistički sistem.
To verovatno govori da klasna borba vladajuće svetske klase treba da se laća drastičnijih metoda i sredstava od onih kojima se služila tokom vekova svoje istorijske prevlasti.
Da li to znači da će svetski kapitalizam odsad moći da se održava samo još putem bitno zaoštrene klasne borbe?
Ili pak možda znači da je došao kraj istorijske epohe kapitalizma i da se vladajuće klase pripremaju za prelazak na drukčiji oblik svetskog društva,u kome će pokušati da drastičnim sredstvima sačuvaju svoju vladavinu?
Nadajmo se da odgovor nećemo dobiti od onih sila,povodom čijeg smo delovanja ta pitanja sebi i postavili.
Nadajmo se da će odgovore davati radničke mase sveta."
RASTKO MOČNIK
NAPOMENE:
1.Koncept alternativa ove vrste razvio je Žak Lakan(Jacques Lacan); naziva ih vel-alternative;cf.J.Lacan,"
Štirje temeljni koncepti psihoanalize",CZ,Ljubljana,1980.
2.Smatram čak da su one glavni mehanizam toga što Luj Altiser (Louis Althusser) naziva "ideološka interpelacija" - dakle mehanizam "regrutovanja" pojedinki i pojedinaca u jednu ili drugu ideologiju.
Cf.R.Močnik,"3 teorije",Izdavač /cf.,Ljubljana,1999.
3.Upor.:
"Ne može se ostati neutralan"(slovenački ministar spoljnih poslova Dimitrij Rupel,13 9.2002.);
"Bog nije neutralan"(George Bush,20.9.2002.).
4.Koristim naravno koncept "materijalnog postojanja" ideologije,koji je razvio Luj Altiser u spisu:
"Ideologija i ideološki aparati države",
slov.prev.v.L.Althusser,"Izbrani spisi",
Izdavač /cf.,Ljubljana,2000.
Lično,doduše,smatram da bi bilo primerenije kada bismo odnos izokrenuli i rekli da institucije imaju "diskurzivnu egzistenciju" u ideološkim diskurzima – ali ova finesa za ovu raspravu nije od značaja
(cf.R.Močnik,"3 teorije",Izdavač /cf,Ljubljana,1999,in fine).
5.Ovde,naravno ekspliciram nešto što je evidentno:
kako je primer za ideologije društvenog ugovora građansko-pravni ugovor između pravnih lica,između individualnih pravnih subjekata, svakako je nužno da te ideologije "proizvode" ono što je u njih stavljeno na samom polazištu.
Kao mit o izvoru,ideologije društvenog ugovora karakterističnim ideološkim postupkom "izvrću stvarni tok naglavačke" i izvorni ugovor predstavljaju kao osnivački čin kojim tek postaje moguć uljudan život, uključujući građansko pravo i njegove – iz izvornog ugovora – izvedene ugovore.
Tu smo još kod rudimentarne analize ideologije:
ideologija je na toj tački uistinu još samo "izvrnuta svest";u nastavku bavićemo se učincima tog "izvrtanja".
6.Kada ispravno obavešteni građani u trenutku kad o nečemu odlučuju, ne bi bili nimalo međusobno povezani,iz velikog broja sitnih razlika uvek bi se ispoljila opšta volja i odluka bi uvek bila dobra.
Međutim,čim počnu da se javljaju klike i osnivaju pojedine grupe na štetu velike zajednice,postaje volja tih grupa opšta u odnosu na njene pripadnike i privatna u odnosu na državu...
J.J. Rousseau,"Družbena pogodba",CZ,Ljubljana,1960,str.91.
Kako između oba kraka buržoaske političke ideologije nema načelnih razlika,moguće je bez prepreka prelaziti od manje represivnih državnih praksi ka represivnijim:
to je samo pitanje taktike i konkretnih okolnosti klasne borbe.
Zato se,naravno,u tom horizontu,u horizontu buržoaske političke ideologije,buržoaskih političkih institucija i praksi,ne mogu uspostaviti prave alternative represivnim praksama.
To se ispoljilo i u sadašnjoj "antiterorističkoj" kampanji,kada celokupna svetska buržoaska politika nije smogla snage čak ni za verbalnu alternativu akstremizmu režima SAD.
"INDIVIDUALIZAM I POVEZIVANJE ČINILACA PROIZVODNJE"
Pogledajmo,zašto.
Za kapitalistički način proizvodnje karakteristična je struktura činilaca proizvodnje,u kojoj je radnik odvojen od sredstava za proizvodnju.
Radnik nije sposoban da sam pokrene proces proizvodnje jer se s njegovog strukturnog mesta činioci proizvodnje ne mogu povezivati u jedinicu proizvodnje.
U tome se najamni radnik razlikuje od,recimo,zanatlije ili zemljoradnika, koji nisu odvojeni od sredstava za proizvodnju,sami mogu da ih povezuju i pokreću proces proizvodnje.
Najamni radnik se pripušta u proizvodni proces tek kada,kako kaže Marks,postane "egzistencijalni oblik kapitala",tek kada je kapitalist u formalno korektnoj i "ekvivalentnoj" razmeni kupio njegovu radnu snagu!
Najamni radnik tako može da uđe u proizvodnju samo pod komandom kapitala,štaviše – samo kao oblik kapitala.
U obrnutom smeru,kapitalist ili njegov zastupnik sposobni su da uspostave jedinicu proizvodnje jer u njoj svi činioci deluju kao "oblici postojanja kapitala",sposobni su da pokreću i održavaju proces proizvodnje.
Pravno-politička i iz nje izviruća izolacija "individua" zato deluju bitno drukčije na strani najamnog radnika nego na strani kapitalista ili njegovog zastupnika!
Na strani kapitala one ne mogu da tangiraju sposobnosti individua da pokreću proizvodnju i njome upravljaju;štaviše,svojim atomizujućim delovanjem pomažu održavanje tržišta,konkurencije i sličnih konstitutivnih crta kapitalističkog načina.
Na strani najamnih radnika izolovanost individua održava njihovu nesposobnost da sami pokreću proizvodnju,i obnavlja nužnost da proizvode i preživljavaju jedino pod komandom kapitala.
Štaviše,svojim atomizujućim delovanjem pomaže održavanje tržišta radne snage,uvodi konkurenciju među samim radništvom i održava odnose u kojima radnici i radnice stoje jedni naspram drugih kao konkurenti i protivnici,a ne kao solidarni pripadnici i pripadnice klase koja stvara bogatstvo!
"UČINAK POLITIČKE SFERE SA OBE STRANE KLASNE LINIJE RAZDVAJANJA"
Moderna pravo-politička sfera,time što društvo usitnjava na atomizovane usamljene individue,ne deluje sa obe strane klasne linije razdvajanja na isti način:
prednost daje kapitalističkoj klasi,a radništvo dezorganizuje!
I ne samo to:
ovo moderno pravno-političko uređenje održava klasnu liniju razdvajanja.
Prema tome, moderna pravno-politička sfera je sa svojim "slobodnim i jednakim individuama" samo mehanizam vladavine kapitalističke klase ili institucija klasne borbe kapitalističke klase.
Moderna autonomna politička sfera odlučujuće zadire u društvene odnose upravo time što se uspostavlja apstrakcijom od društvenih odnosa i održava samo apstraktnu individuu.
Ali,te individue nisu jednake s obzirom na to gde se smeštaju u društvenoj strukturi.
Upravo zato što je struktura "činilaca proizvodnje" odsutna iz pravne i političke konstrukcije,ova konstrukcija odlučujuće doprinosi čuvanju i obnavljanju te strukture.
Upravo zato jer je savremena autonomna politička sfera sa svojom "slobodom i jednakošću" institucija kroz koju se reprodukuje klasna struktura društva,kao i mehanizam gospodarenja hegemonističke klase nad drugim,naročito radničkim klasama,bilo bi naivno očekivati da iz ove sfere etablirane buržoaske politike može da se izrodi neka istorijski produktivna alternativa sadašnjoj "antiterorističkoj" kampanji.
Međutim:
"antiteroristička" parola,kao što smo već pokazali,ispisuje jednu od osnovnih crta političke individue u modernom pravno-političkom uređenju – ograničava njenu slobodu.
Time što ograničava,što zapravo ukida buržoasku političku slobodu, neminovno ukida i pomenuti oblik buržoaske političke "jednakosti".
A to,po svemu sudeći,znači da je možda naše gornje izvođenje u ovom istorijskom trenutku već zastarelo.
"Antiteroristička" kampanja u biti ruši državno,pravno i političko uređenje kojim se dosad održavao i obnavljao svetski kapitalistički sistem.
To verovatno govori da klasna borba vladajuće svetske klase treba da se laća drastičnijih metoda i sredstava od onih kojima se služila tokom vekova svoje istorijske prevlasti.
Da li to znači da će svetski kapitalizam odsad moći da se održava samo još putem bitno zaoštrene klasne borbe?
Ili pak možda znači da je došao kraj istorijske epohe kapitalizma i da se vladajuće klase pripremaju za prelazak na drukčiji oblik svetskog društva,u kome će pokušati da drastičnim sredstvima sačuvaju svoju vladavinu?
Nadajmo se da odgovor nećemo dobiti od onih sila,povodom čijeg smo delovanja ta pitanja sebi i postavili.
Nadajmo se da će odgovore davati radničke mase sveta."
RASTKO MOČNIK
NAPOMENE:
1.Koncept alternativa ove vrste razvio je Žak Lakan(Jacques Lacan); naziva ih vel-alternative;cf.J.Lacan,"
Štirje temeljni koncepti psihoanalize",CZ,Ljubljana,1980.
2.Smatram čak da su one glavni mehanizam toga što Luj Altiser (Louis Althusser) naziva "ideološka interpelacija" - dakle mehanizam "regrutovanja" pojedinki i pojedinaca u jednu ili drugu ideologiju.
Cf.R.Močnik,"3 teorije",Izdavač /cf.,Ljubljana,1999.
3.Upor.:
"Ne može se ostati neutralan"(slovenački ministar spoljnih poslova Dimitrij Rupel,13 9.2002.);
"Bog nije neutralan"(George Bush,20.9.2002.).
4.Koristim naravno koncept "materijalnog postojanja" ideologije,koji je razvio Luj Altiser u spisu:
"Ideologija i ideološki aparati države",
slov.prev.v.L.Althusser,"Izbrani spisi",
Izdavač /cf.,Ljubljana,2000.
Lično,doduše,smatram da bi bilo primerenije kada bismo odnos izokrenuli i rekli da institucije imaju "diskurzivnu egzistenciju" u ideološkim diskurzima – ali ova finesa za ovu raspravu nije od značaja
(cf.R.Močnik,"3 teorije",Izdavač /cf,Ljubljana,1999,in fine).
5.Ovde,naravno ekspliciram nešto što je evidentno:
kako je primer za ideologije društvenog ugovora građansko-pravni ugovor između pravnih lica,između individualnih pravnih subjekata, svakako je nužno da te ideologije "proizvode" ono što je u njih stavljeno na samom polazištu.
Kao mit o izvoru,ideologije društvenog ugovora karakterističnim ideološkim postupkom "izvrću stvarni tok naglavačke" i izvorni ugovor predstavljaju kao osnivački čin kojim tek postaje moguć uljudan život, uključujući građansko pravo i njegove – iz izvornog ugovora – izvedene ugovore.
Tu smo još kod rudimentarne analize ideologije:
ideologija je na toj tački uistinu još samo "izvrnuta svest";u nastavku bavićemo se učincima tog "izvrtanja".
6.Kada ispravno obavešteni građani u trenutku kad o nečemu odlučuju, ne bi bili nimalo međusobno povezani,iz velikog broja sitnih razlika uvek bi se ispoljila opšta volja i odluka bi uvek bila dobra.
Međutim,čim počnu da se javljaju klike i osnivaju pojedine grupe na štetu velike zajednice,postaje volja tih grupa opšta u odnosu na njene pripadnike i privatna u odnosu na državu...
J.J. Rousseau,"Družbena pogodba",CZ,Ljubljana,1960,str.91.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
USAID,seignorage i vrijednost dionice
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:21 am
Šta je to:
USAID(UNITED STATES INTERNATIONAL DEVELOPMENT)
USAID je američka "humanitarna" organizacija upletena u brojne financijske skandale,skandale sa genetički modificiranim proizvodima itd.
USAID je upleten i u mnoge programe smanjenja ljudske populacije.
ISTRAŽIVANJA POKAZUJU OZBILJNU ZABRINUTOST UVJETIMA KOJI SU
POSTAVLJENI PRIMAOCIMA POMOĆI,A KOJI NAVELIKO SLUŽE ŠIRENJU
AMERIČKIH INTERESA.
Američka vlada kaže:
USAID je vladina agencija koja već 40 godina pruža
humanitarnu i ekonomsku pomoć širom svijeta
Andrew Natsios:ŠEF USAID
USAID dodjeljuje ugovore
za obnovu Iraka.
KOD NJE SAMO AMERIČKE KOMPANIJE MOGU
DATI PONUDU!
On je i vojno lice iz prvog zaljevskog rata.
Kao administrator "Massachusetts Turnpike Authority" je
dirigirao projektom djela od samo 5 Km autoceste za Boston,uz pomoć
kompanije "Bechtel" u vrijednosti od 10 milijardi dolara!
USAID je prvi i najbolji put za širenje američkog tržišta i uništenje lokalnih
tržišta u zemljama u razvoju.
Naprimjer:
bivši savjetnik "World Food Programme" u Ecuadoru,Dr Wilma Salgado kaže:
US "food assistance" je skoro uništio lokalnu proizvodnju i
stvorio je ovisnom o uvozu iz Amerike,tako se poboljšao američki izvoz
USAID se upotrebljava kao neoficijelni instrument Amerike za širenje
njenih interesa,prisiljavajuci primaoce pomoci na američke uvjete:
šta će ljudi tih zemalja jesti,kome ce plaćati za hranu i vodu,koje medicinske usluge ce imati,
I KOLIKO DJECE SMIJU IMATI.
TKO IMA KORISTI OD USAID-a?
ONI KOJIMA JE POMOĆ POTREBNA,NE!
čak su i OECD i svjetska banka kritizirali USAID:
kroz velike donatore,
Amerika drži najveći rekord za potrošnju humanitarnog budžeta na samu
sebe:70%,samo mali dio ide za Afriku i Aziju.
USAID je neokolonijalistički način silovanja zemalja u razvoju da otvore
svoja tržišta za uvoz iz Amerike!
Amerika,skupa sa drugim razvijenim zemljama,drži trgovačke barijere
i povlastice koje im omogućuju da domaće proizvode čine jeftinijim.
To im se puno više sviđa od uvoza robe iz drugih zemalja.
Zemlje u razvoju moraju uvoziti sa Zapada,ali ne mogu svoje proizvode
izvoziti na zapad:
time se povećava njihovo zaduživanje i ovisnost.
Postigao se status quo u svijetu.
Bogate zemlje kao Amerika imaju financijsku moć da diktiraju pravila
zemljama u razvoju i otvaraju njihova tržišta za velike multinacionalne
korporacije.
Procjenjena vrijednost zapadnih ekonomskih barijera za ekonomije zemalja u razvoju je preko 100 biliona dolara(puno više nego što zemlje
u razvoju primaju kao pomoć)
Kada bi se uklonile ekonomske barijere,najvjerovatnije više ne bi bilo
potrebe za nikakvim USAID-om,i zemlje u razvoju vjerovatno više ne bi trebale pomoć.
Primanje pomoći obvezuje na uvoz iz Amerike.
OECD urges US to improve delivery of aid‚ Financial Times,23 October 2002)
Oko 80 % ugovora od USAID-a ide direktno američkim kompanijama.
Pomoć stranim zemljama je stvorila nova tržišta za američku izvoznu
industriju,te stvorilo na stotine hiljada novih radnih mjesta za Amerikance.
Download the Greenpeace report on USAID and GM food aid
http://www.greenpeace.org.uk/MultimediaFiles/Live/FullReport/5243.pdf
Uobičajeno,pomoć u hrani nije besplatna!
Često je prodavana sa niskim
kamatama.
Naprimjer,za vrijeme krize u Indoneziji;pomoć u hrani je prodana na 25 godišnji kredit te na takve i slične načine,Amerika je proširila
svoj utjecaj na tržišta:
Indije,Nigerie,Koreje,...
Indonezija je 1985 dobila zlatnu medalju Ujedinjenih naroda za samo
dostatnost u proizvodnji hraneod 1998 je najveći svjetski primaoc
pomoći u hrani?
Novčana pomoć koju je dobila Zambija isto tako nije bila besplatna!
Zambiju su prisilili uvoziti kukuruz iz Amerike,naravno bez obavijesti
da je taj kukuruz bio genetički modificiran te se na taj način se ponovo povećava zaduženje zemlje)
I pomoć za Haiti se pokazala kao bumerang:veliki dio novčanog kolača je
bio vezan uz kupnju i trgovanje sa donatorom.
Haiti je do 1986 uvozio samo 7000 tona riže.
Od tada uvozi 196000 tona strane riže u vrijednosti od 100 miliona dolara
godišnje.
Njegova je lokalna proizvodnja uništena,a cijena je svake godine
sve veća.
50 %haićanske djece mlađe od 5 godina pati od neuhranjenosti.
Gladne nacije postaju sve gladnijima.
Meksiko je upropastio više od 2 miliona lokalnih farmera dozvoljavajući
uvoz iz Amerike
Tako su sredili i Costa ricu,Thailand,Boliviju,...
Kenija,čija je proizvodnja hrane bila samodostatna,sada uvozi 80%hrane!
Kenijska je proizvodnja upropaštena
2000godine;Indija je imala 60 miliona tona viška hrane,koju nije htjela
pokloniti gladnima već je htjela izvesti tu hranu i na njoj zaraditi!
A onda je prestala kupovati robu od svojih farmera,prisiljavajući ih da
svoje proizvode zapale,a u isto vrijeme je bila prisiljena na uvoz od
američkih korporacija(uvjeti koje joj je dala Svjetska banka kad je dizala
kredite)
Sjećate se velike reklame o gladi u Etiopiji 1980?
Mnogi ne znaju da je
upravu u to vrijeme Etipoija izvozila hranu u Evropu.
Mnogi misle da je lova u pomoći ogromna,ali nije tako.
Ona je samo 0,3 društvenog proizvoda razvijenih zemalja.
1995 godine,direktor USAID-a je branio svoju agenciju pred kongresom
svjedočeći kako 84 centa od svakog dolara za pomoć završava u Americi!
Procjenjuje se da za svaki dolar kojeg Amerikanci daju u Svjetsku banku,
približno 2 dolara završavaju u američkoj ekonomiji.
1995 su zadužene zemlje platile Međunarodnom monetarnom fondu
1 bilion dolara samo u kamatama!
Za 46 zemalja Afrike,vanjski dug je bio 4 puta veći od njihovog budžeta za
zdravlje i obrazovanje(1996 godina)
PA SE TU UVIDJELO DA USTVARI POMOĆ SLUZI POTPUNO SUPROTNO
OD SVOJE SVRHE,ONO ODMAŽE ZEMLJAMA U RAZVOJU
http://www.globalissues.org/TradeRelated/Debt/USAid.asp
Većina USAID-ove pomoći ide zemljama koje baš i nemaju toliku potrebu
(Izrael,Egipat,..),osiguravajući strategijski protok nafte i ulja prema
Americi.
"USAID I PRIVATIZACIJA VODE"
USAID se skriveno nalazi iza poteza o privatizaciji i distribuciji vode koja
ide u ruke multinacionalnih korporacija(voda će za koju godinu biti isto
cijenjena kao i nafta)
"Municipal Infrastructure Investment Unit"("MIIU") je u južnoj Africi tajno
postavljen od "USAID-a",kroz privatnu konzultacijsku firmu "PADCO."
"MIIU" je uvijek predstavljan kao spasonosno rješenje za kritične probleme
vode,sanitarija,energije,transporta,..
"PADCO" je tajno financiran od USAID-a,širi lažne informacije u svrhu
ubjeđivanja da je najbolja opcija za južnu Afriku privatizacija vode!
"PADCO" je financiran od USAID-a umiješan u brojne
projekte privatizacije i obnove u:Albaniji,Armeniji,Sri Lanci,Ukrajini,...
21.03.2002 multinacionalne kompanije su imale privatni sastanak gdje
su kreirale novu organizaciju "Partners in Africa for Water and Sanitation (PAWS)sa zadatkom privatizacije vode i sanitarija u Africi.
Januara 2002 2002, J.F. Talbot,CEO of SAUR International(četvrte po
veličini kompanije za vodu u svijetu)je izjavio:
PRIVATNI SEKTOR NE
MOZE ISPORUČIVATI VODU SIROMAŠNIMA
Multinational KZN izjavljuje:
PRIVATNE KOMPANIJE NE MOGU DAVATI
VODU SIROMAŠNIMA
Sličnih primjera ima ko u priči,...
SVE JE VIŠE I VIŠE DOKAZA O KORUPCIJI!
Zabrinjava dominacija od samo dvije kompanije:
voda-biznis je dominiran od strane dvije velike
francuske multinacionalne kompanije,koje drže 70%
internacionalnog vodenog privatizacijskog biznisa:
"Suez" i "Vivendi".
"Vivendi" je samo u zadnjoj godini tri puta optužen
za korupciju političara.
"Suez" je trenutno pod optužbom u Kazahstanu i Peruu.
"USAID I KONTROLA POPULACIJE"
Otvoreno sponzorira programe populacijske kontrole u zemljama u razvoju i vrši neetičke eksperimente kontracepcije(NAVELIKO)
Prijavljeni su mnogi slučajevi prisile žena na sterilizaciju.
Na hiljade ljudi umire od malarije,čije lijecenje košta samo nekoliko
penija,a tamošnje su klinike pune skupih kontracepcijskih sredstava.
Doktori imaju kontracepcijska sredstva,ali nemaju penicilin za liječenje
djece koja umiru od pneumonije.
PROCIJENJENO JE DA USAID ZA POPULACIJSKU KONTROLU TROŠI
ONOLIKO KOLIKO BI POTROŠIO ZA SPAS 2 MILIONA DJECE SVAKE
GODINE CJEPLJENJEM PROTIV UOBIČAJENIH BOLESTI.
JE LI TO GENOCID,UPITAO JE Margaret Ogola,KENIJSKI DOKTOR.
Steriliziraju se žene u Indiji.
U Peruu se žene steriliziraju u zamjenu za hranu za njihovu gladnu djecu,a
isti su slučajevi prijavljeni u:Indoneziji,Bangladešu,Haitiju,Sri Lanci,...
U brazilu je sterilizirano 7,5 miliona žena,mnoge protiv svoje volje.
Kinu da niti ne spominjemo
Ljudski laboratorij-televizijski dokumentarac 06.11. 1995. pokazuje
eksperimente "Norplant" u zemljama u razvoju.
USAID je dao novac za kontracepcijske eksperimente na siromašnim ženama Bangladeša i Haitija.
Mnoge su od tih žena osljepile,dobile jake
glavobolje,krvarenja,...
BILO JE JEFTINIJE UPOTRIJEBITI TE ŽENE NEGO LABORATORIJSKE
ŽIVOTINJE U ZEMLJAMA ZAPADA.
U najvišim krugovima Washigtona,rast ljudske populacije trećeg svijeta je uvijek predstavljao ogromnu opasnost za Ameriku.
Možda ne znate,ali za te je velikane ova stvar prerasla u pravu opsesiju.
Nacionalni sigurnosni memorandum govori o velikoj potrebi za kontrolom
populacije u zemljama poput:Brazila,i drugim velikim nacijama:
te su populacije definirane kao
OPASNOST ZA NACIONALNU SIGURNOST
AMERIKE...
Šta je to:
USAID(UNITED STATES INTERNATIONAL DEVELOPMENT)
USAID je američka "humanitarna" organizacija upletena u brojne financijske skandale,skandale sa genetički modificiranim proizvodima itd.
USAID je upleten i u mnoge programe smanjenja ljudske populacije.
ISTRAŽIVANJA POKAZUJU OZBILJNU ZABRINUTOST UVJETIMA KOJI SU
POSTAVLJENI PRIMAOCIMA POMOĆI,A KOJI NAVELIKO SLUŽE ŠIRENJU
AMERIČKIH INTERESA.
Američka vlada kaže:
USAID je vladina agencija koja već 40 godina pruža
humanitarnu i ekonomsku pomoć širom svijeta
Andrew Natsios:ŠEF USAID
USAID dodjeljuje ugovore
za obnovu Iraka.
KOD NJE SAMO AMERIČKE KOMPANIJE MOGU
DATI PONUDU!
On je i vojno lice iz prvog zaljevskog rata.
Kao administrator "Massachusetts Turnpike Authority" je
dirigirao projektom djela od samo 5 Km autoceste za Boston,uz pomoć
kompanije "Bechtel" u vrijednosti od 10 milijardi dolara!
USAID je prvi i najbolji put za širenje američkog tržišta i uništenje lokalnih
tržišta u zemljama u razvoju.
Naprimjer:
bivši savjetnik "World Food Programme" u Ecuadoru,Dr Wilma Salgado kaže:
US "food assistance" je skoro uništio lokalnu proizvodnju i
stvorio je ovisnom o uvozu iz Amerike,tako se poboljšao američki izvoz
USAID se upotrebljava kao neoficijelni instrument Amerike za širenje
njenih interesa,prisiljavajuci primaoce pomoci na američke uvjete:
šta će ljudi tih zemalja jesti,kome ce plaćati za hranu i vodu,koje medicinske usluge ce imati,
I KOLIKO DJECE SMIJU IMATI.
TKO IMA KORISTI OD USAID-a?
ONI KOJIMA JE POMOĆ POTREBNA,NE!
čak su i OECD i svjetska banka kritizirali USAID:
kroz velike donatore,
Amerika drži najveći rekord za potrošnju humanitarnog budžeta na samu
sebe:70%,samo mali dio ide za Afriku i Aziju.
USAID je neokolonijalistički način silovanja zemalja u razvoju da otvore
svoja tržišta za uvoz iz Amerike!
Amerika,skupa sa drugim razvijenim zemljama,drži trgovačke barijere
i povlastice koje im omogućuju da domaće proizvode čine jeftinijim.
To im se puno više sviđa od uvoza robe iz drugih zemalja.
Zemlje u razvoju moraju uvoziti sa Zapada,ali ne mogu svoje proizvode
izvoziti na zapad:
time se povećava njihovo zaduživanje i ovisnost.
Postigao se status quo u svijetu.
Bogate zemlje kao Amerika imaju financijsku moć da diktiraju pravila
zemljama u razvoju i otvaraju njihova tržišta za velike multinacionalne
korporacije.
Procjenjena vrijednost zapadnih ekonomskih barijera za ekonomije zemalja u razvoju je preko 100 biliona dolara(puno više nego što zemlje
u razvoju primaju kao pomoć)
Kada bi se uklonile ekonomske barijere,najvjerovatnije više ne bi bilo
potrebe za nikakvim USAID-om,i zemlje u razvoju vjerovatno više ne bi trebale pomoć.
Primanje pomoći obvezuje na uvoz iz Amerike.
OECD urges US to improve delivery of aid‚ Financial Times,23 October 2002)
Oko 80 % ugovora od USAID-a ide direktno američkim kompanijama.
Pomoć stranim zemljama je stvorila nova tržišta za američku izvoznu
industriju,te stvorilo na stotine hiljada novih radnih mjesta za Amerikance.
Download the Greenpeace report on USAID and GM food aid
http://www.greenpeace.org.uk/MultimediaFiles/Live/FullReport/5243.pdf
Uobičajeno,pomoć u hrani nije besplatna!
Često je prodavana sa niskim
kamatama.
Naprimjer,za vrijeme krize u Indoneziji;pomoć u hrani je prodana na 25 godišnji kredit te na takve i slične načine,Amerika je proširila
svoj utjecaj na tržišta:
Indije,Nigerie,Koreje,...
Indonezija je 1985 dobila zlatnu medalju Ujedinjenih naroda za samo
dostatnost u proizvodnji hraneod 1998 je najveći svjetski primaoc
pomoći u hrani?
Novčana pomoć koju je dobila Zambija isto tako nije bila besplatna!
Zambiju su prisilili uvoziti kukuruz iz Amerike,naravno bez obavijesti
da je taj kukuruz bio genetički modificiran te se na taj način se ponovo povećava zaduženje zemlje)
I pomoć za Haiti se pokazala kao bumerang:veliki dio novčanog kolača je
bio vezan uz kupnju i trgovanje sa donatorom.
Haiti je do 1986 uvozio samo 7000 tona riže.
Od tada uvozi 196000 tona strane riže u vrijednosti od 100 miliona dolara
godišnje.
Njegova je lokalna proizvodnja uništena,a cijena je svake godine
sve veća.
50 %haićanske djece mlađe od 5 godina pati od neuhranjenosti.
Gladne nacije postaju sve gladnijima.
Meksiko je upropastio više od 2 miliona lokalnih farmera dozvoljavajući
uvoz iz Amerike
Tako su sredili i Costa ricu,Thailand,Boliviju,...
Kenija,čija je proizvodnja hrane bila samodostatna,sada uvozi 80%hrane!
Kenijska je proizvodnja upropaštena
2000godine;Indija je imala 60 miliona tona viška hrane,koju nije htjela
pokloniti gladnima već je htjela izvesti tu hranu i na njoj zaraditi!
A onda je prestala kupovati robu od svojih farmera,prisiljavajući ih da
svoje proizvode zapale,a u isto vrijeme je bila prisiljena na uvoz od
američkih korporacija(uvjeti koje joj je dala Svjetska banka kad je dizala
kredite)
Sjećate se velike reklame o gladi u Etiopiji 1980?
Mnogi ne znaju da je
upravu u to vrijeme Etipoija izvozila hranu u Evropu.
Mnogi misle da je lova u pomoći ogromna,ali nije tako.
Ona je samo 0,3 društvenog proizvoda razvijenih zemalja.
1995 godine,direktor USAID-a je branio svoju agenciju pred kongresom
svjedočeći kako 84 centa od svakog dolara za pomoć završava u Americi!
Procjenjuje se da za svaki dolar kojeg Amerikanci daju u Svjetsku banku,
približno 2 dolara završavaju u američkoj ekonomiji.
1995 su zadužene zemlje platile Međunarodnom monetarnom fondu
1 bilion dolara samo u kamatama!
Za 46 zemalja Afrike,vanjski dug je bio 4 puta veći od njihovog budžeta za
zdravlje i obrazovanje(1996 godina)
PA SE TU UVIDJELO DA USTVARI POMOĆ SLUZI POTPUNO SUPROTNO
OD SVOJE SVRHE,ONO ODMAŽE ZEMLJAMA U RAZVOJU
http://www.globalissues.org/TradeRelated/Debt/USAid.asp
Većina USAID-ove pomoći ide zemljama koje baš i nemaju toliku potrebu
(Izrael,Egipat,..),osiguravajući strategijski protok nafte i ulja prema
Americi.
"USAID I PRIVATIZACIJA VODE"
USAID se skriveno nalazi iza poteza o privatizaciji i distribuciji vode koja
ide u ruke multinacionalnih korporacija(voda će za koju godinu biti isto
cijenjena kao i nafta)
"Municipal Infrastructure Investment Unit"("MIIU") je u južnoj Africi tajno
postavljen od "USAID-a",kroz privatnu konzultacijsku firmu "PADCO."
"MIIU" je uvijek predstavljan kao spasonosno rješenje za kritične probleme
vode,sanitarija,energije,transporta,..
"PADCO" je tajno financiran od USAID-a,širi lažne informacije u svrhu
ubjeđivanja da je najbolja opcija za južnu Afriku privatizacija vode!
"PADCO" je financiran od USAID-a umiješan u brojne
projekte privatizacije i obnove u:Albaniji,Armeniji,Sri Lanci,Ukrajini,...
21.03.2002 multinacionalne kompanije su imale privatni sastanak gdje
su kreirale novu organizaciju "Partners in Africa for Water and Sanitation (PAWS)sa zadatkom privatizacije vode i sanitarija u Africi.
Januara 2002 2002, J.F. Talbot,CEO of SAUR International(četvrte po
veličini kompanije za vodu u svijetu)je izjavio:
PRIVATNI SEKTOR NE
MOZE ISPORUČIVATI VODU SIROMAŠNIMA
Multinational KZN izjavljuje:
PRIVATNE KOMPANIJE NE MOGU DAVATI
VODU SIROMAŠNIMA
Sličnih primjera ima ko u priči,...
SVE JE VIŠE I VIŠE DOKAZA O KORUPCIJI!
Zabrinjava dominacija od samo dvije kompanije:
voda-biznis je dominiran od strane dvije velike
francuske multinacionalne kompanije,koje drže 70%
internacionalnog vodenog privatizacijskog biznisa:
"Suez" i "Vivendi".
"Vivendi" je samo u zadnjoj godini tri puta optužen
za korupciju političara.
"Suez" je trenutno pod optužbom u Kazahstanu i Peruu.
"USAID I KONTROLA POPULACIJE"
Otvoreno sponzorira programe populacijske kontrole u zemljama u razvoju i vrši neetičke eksperimente kontracepcije(NAVELIKO)
Prijavljeni su mnogi slučajevi prisile žena na sterilizaciju.
Na hiljade ljudi umire od malarije,čije lijecenje košta samo nekoliko
penija,a tamošnje su klinike pune skupih kontracepcijskih sredstava.
Doktori imaju kontracepcijska sredstva,ali nemaju penicilin za liječenje
djece koja umiru od pneumonije.
PROCIJENJENO JE DA USAID ZA POPULACIJSKU KONTROLU TROŠI
ONOLIKO KOLIKO BI POTROŠIO ZA SPAS 2 MILIONA DJECE SVAKE
GODINE CJEPLJENJEM PROTIV UOBIČAJENIH BOLESTI.
JE LI TO GENOCID,UPITAO JE Margaret Ogola,KENIJSKI DOKTOR.
Steriliziraju se žene u Indiji.
U Peruu se žene steriliziraju u zamjenu za hranu za njihovu gladnu djecu,a
isti su slučajevi prijavljeni u:Indoneziji,Bangladešu,Haitiju,Sri Lanci,...
U brazilu je sterilizirano 7,5 miliona žena,mnoge protiv svoje volje.
Kinu da niti ne spominjemo
Ljudski laboratorij-televizijski dokumentarac 06.11. 1995. pokazuje
eksperimente "Norplant" u zemljama u razvoju.
USAID je dao novac za kontracepcijske eksperimente na siromašnim ženama Bangladeša i Haitija.
Mnoge su od tih žena osljepile,dobile jake
glavobolje,krvarenja,...
BILO JE JEFTINIJE UPOTRIJEBITI TE ŽENE NEGO LABORATORIJSKE
ŽIVOTINJE U ZEMLJAMA ZAPADA.
U najvišim krugovima Washigtona,rast ljudske populacije trećeg svijeta je uvijek predstavljao ogromnu opasnost za Ameriku.
Možda ne znate,ali za te je velikane ova stvar prerasla u pravu opsesiju.
Nacionalni sigurnosni memorandum govori o velikoj potrebi za kontrolom
populacije u zemljama poput:Brazila,i drugim velikim nacijama:
te su populacije definirane kao
OPASNOST ZA NACIONALNU SIGURNOST
AMERIKE...
Šta je to:
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
II dio
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:21 am
SEIGNORAGE?
To je razlika između legalne vrijednosti koja piše na naličju novca i
troškova njegove proizvodnje.
Riječ dolazi još iz prošlih stoljeća,kada su
vladari štampali kovanice od srebra i zlata,te im davali nominalnu vrijednostveću od one stvarne koliko je u stvari vrijedila.
Signoraggio(tal.) znači u stvari (I TO ZNAČI I DANAS)zaradu za onoga koji štampa novac.
Amerika,naprimjer,za štampanje novčanice od 1 dolara mora potrošiti malo manje od 5 centi.
To znači da si država
ZBOG TOGA JE AMERIČKI FED U PRIVATNIM,A NE U DRŽAVNIM RUKAMA!
svaki puta kada izdaje
novčanicu od jednog dolara prisvaja vrijednost od 0,95 dolara,sa kojom može kupovati ono sto želi
DRŽAVNE IZBORE NAPRIMJER!
Dakle,ako je obavezna pričuva(rezerve) banaka 2%,za stvoriti 100.000 nepostojećih,novih eura na kompjuterskom ekranu je dosta
imati 2000 papirnatog novca.
Da završim sa jos jednim računom koji ukazuje na sistem:
frakcijsko bankarstvo,ili ti kreiranje novca iz ničega:
osoba položi u banku 100 eura.
Ta ista osoba misli da banka
njemu daje 1 % kamata na položeni novac,a uzima drugim ljudima 8 % ,ako im posuđuje novac.!
Ta ista osoba misli da banka živi od zarade,odnosno razlike 8% - 1%= 7 %.
To međutim nije tako,čak štoviše,jako smo daleko od istine:
Dakle banka klijentu na 100 uloženih eura plati godišnje 1
euro kamata na taj uloženi novac.
Sistemom "nikakve" obvezne pričuve(rezerve),ta ista banka na osnovu tih 100 eura koje je dobila,izdaje 5000 novih eura kreiranih iz ničega !!!(u vidu različitih financijskih instrumenata)
Kako na tih novih 5000 eura koje je izdala i posudila drugim ljudima;uzima 8% kamata - 400 eura.(8% od
5000 eura).
Od tih 400 treba oduzeti 1 euro kojeg treba platiti onoj prvoj osobi kao kamatu,ostaje čista zarada
od 399 eura.!
Dakle,ostaje čista zarada od 399 eura SAMO NA KAMATE.!
PLUS TOGA,OSTAJE KAPITAL OD 4900 EURA KOJI JE STVOREN IZ NIČEGA(5000-100 početnih eura).
SVE SKUPA,BANKA KREIRA 4900 + 399 = 5299 OD POČETNIH SAMO 100 EURA !!!
OVO JE STVAR KOJA BI SVAKU NORMALNU OSOBU DIGLA NA REVOLUCIJU!!!
Već sam ispunio sve forume,sa samo jednom osnovnom činjenicom:
IZVOR,KORIJEN,SVIH SVJETSKIH PROBLEMA JE VLASNIŠTVO NAD ŠTAMPANJEM NOVCA IZ NIČEGA,I NJEGOVO POSUĐIVANJE UZ LIHVARSKE KAMATE!!!
www.propagandamatrix.com/multimedia/Money_Masters_Tape1_Part1_all.wmv
www.propagandamatrix.com/multimedia/Money_Masters_Tape2_128KBps.wmv
http://www.moneyfiles.org/temp.html
Uzrok svega ovoga,jedan ekonomist je rekao:
"Vlade ne znaju ili ne žele znati da je jedini uspješni sistem razmjene bio za vrijeme zlatnog standarda!
Lako je razumjeti zašto:
Jer su sve valute bile vezane fiksno za zlato sve do 1971. i ukidanja zlatnog standarda.
ZLATO SE MORA KOPATI,NE MOŽE SE STVARATI IZ NIČEGA KAO
NOVČANICE I OSTALI FINANCIJSKI INSTRUMENTI KOJI SE ŠTAMPAJU NAVELIKO I BEZ POKRIĆA KAO AMERIČKI DOLAR NAJVIŠE!!!
Vlade ne vole zlato jer im ono veže ruke,ne mogu trošiti koliko žele jer se dužnički ugovori pišu u zlatu!
Kako bi građanstvu opravdali prazne trezore?
Vlade znaju da zlato vrijedi,a novčanice ne,zbog toga banke niti ne pomišljaju da prazne svoje trezore u kojima drže taj plemeniti metal."
"Ah taj dug,taj lažni i umjetno stvoreni dug,koji nekome omogućava da vozi mečku i jede kavijar,a nekome ne da ni ŽVAKU,što bi reko cigo."
"Siromačne zemlje povećale dug za 133 milijarde u 2004 godini.
Sveukupan dug siromašnih zemalja iznosi sada 2.896 milijardi dolara
(Italija 1500 milijardi,SAD 37.000 milijardi,...)
Azija 771,8 miliardi dolara
Afrika 281,9 miliardi dolara
Latinska Amerika 780,3 miliardi dolara"
"MILANO-LIRA ILI EURO?!"
"Problem kojeg je mali gradić u talijanskoj regiji Abruzzu riješio još na početku,odlučujući se za treću mogućnost:
ŠIMEC!
Jedna vrsta alternativne lokalne valute koja je par mjeseci imala pravu i legalnu vrijednost u Guardiagrele-u,
mjestašcu od 10-ak hiljada duša.
Idejni pokretač:
profesor Giacinto Auriti- Šimec je valuta koja se bazira na principu manjka nekekvih rezervi,ali sa konvecionalnom vrijednoscu.
Sjećanja se vraćaju na prekrasnu bajku iz ljeta 2000-te godine;kada se euro tek očekivao:
Građani su dolazili kod mene i mijenjali 100 tisuća lira za 100 tisuća šimeca.
Oduševljenje je bilo masovno.
U trgovinama se moglo kupiti robe duplo više nego prije,jer je nova valuta imala multipliciranu vrijednost za dva puta.
Na koji način ?
Trgovci su se opskrbljivali robom na način da bi dolazili kod profesora i mijenjali šimece za lire,koje su im trebale za nabavu proizvoda.
Za 100 tisuća šimeca bi dobili 200 tisuća lira.
potrošnja se poduplala,male trgovinice su jednostavno otele klijente velikim super-marketima koji su praktički
ostali bez mušterija.
Ova se lijepa bajka prekinula nakon par mjeseci.
Došla je financijska policija,zaplijenila šimec,sve se završilo,no ostala je teorija:"
"ŠIMEC JE ZA RAZLIKU OD LIRE ILI EURA;ILI BILO KOJE DRUGE VALUTE KOJU ŠTAMPAJU CENTRALNE BANKE I POSLIJE POSUĐUJU GRAĐANIMA UZ LIHVARSKE KAMATE BIO NARODNI NOVAC.
DA BI SE NEŠTO MOGLO POSUDITI,TREBA BITI VLASNIKOM TOGA NEČEGA!!!"
"Zemlja u kojoj su ubili Ernesta Che Guevarru.
Zemlja koja je živila globalizaciju,slobodno tržište,obećano
zapadno ekonomsko “čudo”.
Zemlja koja je na rubu građanskog rata.
Zemlja koju je upravo uništila ekonomija na zapadni način:
I naravno,
ZEMLJA KOJA NAKON PRIVATIZACIJE U PROŠLOSTI,TRAŽI NACIONALIZACIJU PRIVATNE SVOJINE U RUKAMA ZAPADA,KAO SVOJU BUDUĆNOST.
ŽIVJELA BOLIVIJA !!!
Problem je u tome,što bi novi bolivijanski predsjednik uz venezuelskog Huga Chaveza skupa sa legendarnim Castrom na Kubi predstavljao veliku opasnost za zemlju legla kapitalizma-SAD!"
Tip vrlo dobro zna što priča!
http://forum.net.hr/profile.jspa?userID=435255
To je razlika između legalne vrijednosti koja piše na naličju novca i
troškova njegove proizvodnje.
Riječ dolazi još iz prošlih stoljeća,kada su
vladari štampali kovanice od srebra i zlata,te im davali nominalnu vrijednostveću od one stvarne koliko je u stvari vrijedila.
Signoraggio(tal.) znači u stvari (I TO ZNAČI I DANAS)zaradu za onoga koji štampa novac.
Amerika,naprimjer,za štampanje novčanice od 1 dolara mora potrošiti malo manje od 5 centi.
To znači da si država
ZBOG TOGA JE AMERIČKI FED U PRIVATNIM,A NE U DRŽAVNIM RUKAMA!
svaki puta kada izdaje
novčanicu od jednog dolara prisvaja vrijednost od 0,95 dolara,sa kojom može kupovati ono sto želi
DRŽAVNE IZBORE NAPRIMJER!
Dakle,ako je obavezna pričuva(rezerve) banaka 2%,za stvoriti 100.000 nepostojećih,novih eura na kompjuterskom ekranu je dosta
imati 2000 papirnatog novca.
Da završim sa jos jednim računom koji ukazuje na sistem:
frakcijsko bankarstvo,ili ti kreiranje novca iz ničega:
osoba položi u banku 100 eura.
Ta ista osoba misli da banka
njemu daje 1 % kamata na položeni novac,a uzima drugim ljudima 8 % ,ako im posuđuje novac.!
Ta ista osoba misli da banka živi od zarade,odnosno razlike 8% - 1%= 7 %.
To međutim nije tako,čak štoviše,jako smo daleko od istine:
Dakle banka klijentu na 100 uloženih eura plati godišnje 1
euro kamata na taj uloženi novac.
Sistemom "nikakve" obvezne pričuve(rezerve),ta ista banka na osnovu tih 100 eura koje je dobila,izdaje 5000 novih eura kreiranih iz ničega !!!(u vidu različitih financijskih instrumenata)
Kako na tih novih 5000 eura koje je izdala i posudila drugim ljudima;uzima 8% kamata - 400 eura.(8% od
5000 eura).
Od tih 400 treba oduzeti 1 euro kojeg treba platiti onoj prvoj osobi kao kamatu,ostaje čista zarada
od 399 eura.!
Dakle,ostaje čista zarada od 399 eura SAMO NA KAMATE.!
PLUS TOGA,OSTAJE KAPITAL OD 4900 EURA KOJI JE STVOREN IZ NIČEGA(5000-100 početnih eura).
SVE SKUPA,BANKA KREIRA 4900 + 399 = 5299 OD POČETNIH SAMO 100 EURA !!!
OVO JE STVAR KOJA BI SVAKU NORMALNU OSOBU DIGLA NA REVOLUCIJU!!!
Već sam ispunio sve forume,sa samo jednom osnovnom činjenicom:
IZVOR,KORIJEN,SVIH SVJETSKIH PROBLEMA JE VLASNIŠTVO NAD ŠTAMPANJEM NOVCA IZ NIČEGA,I NJEGOVO POSUĐIVANJE UZ LIHVARSKE KAMATE!!!
www.propagandamatrix.com/multimedia/Money_Masters_Tape1_Part1_all.wmv
www.propagandamatrix.com/multimedia/Money_Masters_Tape2_128KBps.wmv
http://www.moneyfiles.org/temp.html
Uzrok svega ovoga,jedan ekonomist je rekao:
"Vlade ne znaju ili ne žele znati da je jedini uspješni sistem razmjene bio za vrijeme zlatnog standarda!
Lako je razumjeti zašto:
Jer su sve valute bile vezane fiksno za zlato sve do 1971. i ukidanja zlatnog standarda.
ZLATO SE MORA KOPATI,NE MOŽE SE STVARATI IZ NIČEGA KAO
NOVČANICE I OSTALI FINANCIJSKI INSTRUMENTI KOJI SE ŠTAMPAJU NAVELIKO I BEZ POKRIĆA KAO AMERIČKI DOLAR NAJVIŠE!!!
Vlade ne vole zlato jer im ono veže ruke,ne mogu trošiti koliko žele jer se dužnički ugovori pišu u zlatu!
Kako bi građanstvu opravdali prazne trezore?
Vlade znaju da zlato vrijedi,a novčanice ne,zbog toga banke niti ne pomišljaju da prazne svoje trezore u kojima drže taj plemeniti metal."
"Ah taj dug,taj lažni i umjetno stvoreni dug,koji nekome omogućava da vozi mečku i jede kavijar,a nekome ne da ni ŽVAKU,što bi reko cigo."
"Siromačne zemlje povećale dug za 133 milijarde u 2004 godini.
Sveukupan dug siromašnih zemalja iznosi sada 2.896 milijardi dolara
(Italija 1500 milijardi,SAD 37.000 milijardi,...)
Azija 771,8 miliardi dolara
Afrika 281,9 miliardi dolara
Latinska Amerika 780,3 miliardi dolara"
"MILANO-LIRA ILI EURO?!"
"Problem kojeg je mali gradić u talijanskoj regiji Abruzzu riješio još na početku,odlučujući se za treću mogućnost:
ŠIMEC!
Jedna vrsta alternativne lokalne valute koja je par mjeseci imala pravu i legalnu vrijednost u Guardiagrele-u,
mjestašcu od 10-ak hiljada duša.
Idejni pokretač:
profesor Giacinto Auriti- Šimec je valuta koja se bazira na principu manjka nekekvih rezervi,ali sa konvecionalnom vrijednoscu.
Sjećanja se vraćaju na prekrasnu bajku iz ljeta 2000-te godine;kada se euro tek očekivao:
Građani su dolazili kod mene i mijenjali 100 tisuća lira za 100 tisuća šimeca.
Oduševljenje je bilo masovno.
U trgovinama se moglo kupiti robe duplo više nego prije,jer je nova valuta imala multipliciranu vrijednost za dva puta.
Na koji način ?
Trgovci su se opskrbljivali robom na način da bi dolazili kod profesora i mijenjali šimece za lire,koje su im trebale za nabavu proizvoda.
Za 100 tisuća šimeca bi dobili 200 tisuća lira.
potrošnja se poduplala,male trgovinice su jednostavno otele klijente velikim super-marketima koji su praktički
ostali bez mušterija.
Ova se lijepa bajka prekinula nakon par mjeseci.
Došla je financijska policija,zaplijenila šimec,sve se završilo,no ostala je teorija:"
"ŠIMEC JE ZA RAZLIKU OD LIRE ILI EURA;ILI BILO KOJE DRUGE VALUTE KOJU ŠTAMPAJU CENTRALNE BANKE I POSLIJE POSUĐUJU GRAĐANIMA UZ LIHVARSKE KAMATE BIO NARODNI NOVAC.
DA BI SE NEŠTO MOGLO POSUDITI,TREBA BITI VLASNIKOM TOGA NEČEGA!!!"
"Zemlja u kojoj su ubili Ernesta Che Guevarru.
Zemlja koja je živila globalizaciju,slobodno tržište,obećano
zapadno ekonomsko “čudo”.
Zemlja koja je na rubu građanskog rata.
Zemlja koju je upravo uništila ekonomija na zapadni način:
I naravno,
ZEMLJA KOJA NAKON PRIVATIZACIJE U PROŠLOSTI,TRAŽI NACIONALIZACIJU PRIVATNE SVOJINE U RUKAMA ZAPADA,KAO SVOJU BUDUĆNOST.
ŽIVJELA BOLIVIJA !!!
Problem je u tome,što bi novi bolivijanski predsjednik uz venezuelskog Huga Chaveza skupa sa legendarnim Castrom na Kubi predstavljao veliku opasnost za zemlju legla kapitalizma-SAD!"
Tip vrlo dobro zna što priča!
http://forum.net.hr/profile.jspa?userID=435255
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Vrijednosni papiri i vrijednost dionice(akcije)
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:21 am
Šta je vrijednost dionice?
Vrijednost dionice je ono što većina sudionika na tržištu
misli o nekoj kompaniji.
Vrijednost dionice nema(skoro nikad)veze sa stvarnom
vrijednošću kompanije.
Kada bi svi znali stvarnu vrijednost kompanije,uopće ne
bi bilo variranja vrijednosti dionica,a samim time niti
njihove kupoprodaje koja se zasniva na tome tko je u pravu
a tko u krivu u pogledu njene vrijednosti.
Zato se sve zasniva na povjerenju.
Zato većina dionica mijenja vrijednost na osnovu običnih
obećanja koja nemaju veze sa stvarnošću,a pojavljuju se
u obliku financijskih vijesti.
Zato je toliko važno povjerenje.
Nema danas kompanije na svijetu,iza koje ne stoji čitavo
mnoštvo njenih malih stvorenih firmica koje služe kao
financijski instrumenti,a putem kojih se gubi svaka realna
veza sa stvarnim financijskim stanjem kompanije.
Zato sam vam i spomenuo short selling,ili ti zaradu na padu
vrijednosti dionica.
Što je bond(obveznica)?
To je sistem štampanja papira,koje netko kupuje,a drugi mu garantira povrat novca,uz kamate.
Pri štampanju tih papira,najvažnija je ocjena
stručnjaka o vrijednosti tih papira,odnosno garancija da je firma sposobna to vratiti
"PARMALAT" JE IMAO DOSTA VISOKE OCJENE STRUČNJAKA,A OPET JE NESLAVNO ZAVRŠILO!
Ta se ocjena stručno naziva rating
Za štampanje tih papira bez ratinga,firme ne
moraju davati specifične informacije tržištu( tj. odnosnovama)
ili preuzeti odgovornost da će korektno obavještavati o stanju u svojoj firmi(države,regije
isto štampaju svoje papire-Argentina,...).
Ne trebaju i ne traže se nikakve garancije.
Manje nego ikad se traže stari podaci o firmama i
njihovim dugovima(kako se nekad radilo)kako bi se
prisililo dužnike i davaoce novca na oprez.
Upotreba takozvanih(tzv.)corporate bond:
izdaju se na 4,5,ili 15 godina.
Ako su bez tog važnog ratinga,dosta je da firma
plati malo veće interese nego što je to uobičajeno.
Kod običnih zajmova.
GDJE TA FIRMA NE BI MOGLA NITI PRISMRDITI
Što utječe na rast i cijenu dionica?
The Invisible Hand-"Nevidljiva ruka"(of the U.S. Government) in Financial Markets
U svjetskim trgovinskim odnosima je "donesen" dupli protokol,kad su dolaru 1971. presjekli bilo kakvu povezanost sa cijenom zlata.
Tada je američki trgovinski deficit od 10 milijardi dolara iznosio više od polovice cjelokupnih američkih zlatnih rezervi.
Od tada,rezanjem povezanosti dolara i zlata,
AMERIKA PRAKTIČKI NEMA LIMITE U KUPOVANJU NITI U INOZEMSTVU,NITI KOD VLASTITE KUĆE.
AMERIKA NIJE SEBE STAVILA NITI POD JEDNU MJERU KOJE VAŽE ZA SVE OSTALE ZEMLJE SVIJETA.
ONO STO JE NAJVEĆA IRONIJA U SVEMU,JE DA CIJELA TA
IGRA NIJE NAMJEŠTENA AMERIČKIM USPJEHOM,VEĆ PRAKTIČKI,OGROMNIM FINANCIJSKIM NEUSPJEHOM.
Znači onog trenutka,kad je presječena veza dolara sa zlatom,
ODNOSNO KAD DOLAR VIŠE NIJE MOGAO BITI ZAMIJENJEN ZA ZLATO,
drugim zemljama više
nije preostalo ništa drugo nego da budu preplavljene novoštampanim dolarima.
Ko god kontrolira količinu novca u bilo kojoj zemlji,aposlutni je gospodar industrije i privrede.
Kada shvatimo da je čitav sistem veoma lako kontroliran,na ovaj ili onaj način,od nekolicine moćnih ljudi na vrhu,nećete biti upozoreni kako periodi inflacije i depresije nastaju"
,riječi su američkog predsjednika Jamesa Abrama Garfilda.
Samo nekoliko nedjelja nakon ove izjave,na njega je izvršen atentat,12.08,1818.
Predsjednici Abraham Linkoln i Džon Kenedi pokušali su da izvrše moneterne reforme kojima bi povratili štampanje novca u okvire državnih institucija.
U ovome su obojica spriječeni na isti način - atentatom.
Njihovi naslijednici odmah su najavljene reforme obustavili.
Naime,i dan danas "američke"rezerve nisu vlasništvo američke države nego bankara iz sjene koji vladaju svijetom.
Vrijednost dionice je ono što većina sudionika na tržištu
misli o nekoj kompaniji.
Vrijednost dionice nema(skoro nikad)veze sa stvarnom
vrijednošću kompanije.
Kada bi svi znali stvarnu vrijednost kompanije,uopće ne
bi bilo variranja vrijednosti dionica,a samim time niti
njihove kupoprodaje koja se zasniva na tome tko je u pravu
a tko u krivu u pogledu njene vrijednosti.
Zato se sve zasniva na povjerenju.
Zato većina dionica mijenja vrijednost na osnovu običnih
obećanja koja nemaju veze sa stvarnošću,a pojavljuju se
u obliku financijskih vijesti.
Zato je toliko važno povjerenje.
Nema danas kompanije na svijetu,iza koje ne stoji čitavo
mnoštvo njenih malih stvorenih firmica koje služe kao
financijski instrumenti,a putem kojih se gubi svaka realna
veza sa stvarnim financijskim stanjem kompanije.
Zato sam vam i spomenuo short selling,ili ti zaradu na padu
vrijednosti dionica.
Što je bond(obveznica)?
To je sistem štampanja papira,koje netko kupuje,a drugi mu garantira povrat novca,uz kamate.
Pri štampanju tih papira,najvažnija je ocjena
stručnjaka o vrijednosti tih papira,odnosno garancija da je firma sposobna to vratiti
"PARMALAT" JE IMAO DOSTA VISOKE OCJENE STRUČNJAKA,A OPET JE NESLAVNO ZAVRŠILO!
Ta se ocjena stručno naziva rating
Za štampanje tih papira bez ratinga,firme ne
moraju davati specifične informacije tržištu( tj. odnosnovama)
ili preuzeti odgovornost da će korektno obavještavati o stanju u svojoj firmi(države,regije
isto štampaju svoje papire-Argentina,...).
Ne trebaju i ne traže se nikakve garancije.
Manje nego ikad se traže stari podaci o firmama i
njihovim dugovima(kako se nekad radilo)kako bi se
prisililo dužnike i davaoce novca na oprez.
Upotreba takozvanih(tzv.)corporate bond:
izdaju se na 4,5,ili 15 godina.
Ako su bez tog važnog ratinga,dosta je da firma
plati malo veće interese nego što je to uobičajeno.
Kod običnih zajmova.
GDJE TA FIRMA NE BI MOGLA NITI PRISMRDITI
Što utječe na rast i cijenu dionica?
The Invisible Hand-"Nevidljiva ruka"(of the U.S. Government) in Financial Markets
U svjetskim trgovinskim odnosima je "donesen" dupli protokol,kad su dolaru 1971. presjekli bilo kakvu povezanost sa cijenom zlata.
Tada je američki trgovinski deficit od 10 milijardi dolara iznosio više od polovice cjelokupnih američkih zlatnih rezervi.
Od tada,rezanjem povezanosti dolara i zlata,
AMERIKA PRAKTIČKI NEMA LIMITE U KUPOVANJU NITI U INOZEMSTVU,NITI KOD VLASTITE KUĆE.
AMERIKA NIJE SEBE STAVILA NITI POD JEDNU MJERU KOJE VAŽE ZA SVE OSTALE ZEMLJE SVIJETA.
ONO STO JE NAJVEĆA IRONIJA U SVEMU,JE DA CIJELA TA
IGRA NIJE NAMJEŠTENA AMERIČKIM USPJEHOM,VEĆ PRAKTIČKI,OGROMNIM FINANCIJSKIM NEUSPJEHOM.
Znači onog trenutka,kad je presječena veza dolara sa zlatom,
ODNOSNO KAD DOLAR VIŠE NIJE MOGAO BITI ZAMIJENJEN ZA ZLATO,
drugim zemljama više
nije preostalo ništa drugo nego da budu preplavljene novoštampanim dolarima.
Ko god kontrolira količinu novca u bilo kojoj zemlji,aposlutni je gospodar industrije i privrede.
Kada shvatimo da je čitav sistem veoma lako kontroliran,na ovaj ili onaj način,od nekolicine moćnih ljudi na vrhu,nećete biti upozoreni kako periodi inflacije i depresije nastaju"
,riječi su američkog predsjednika Jamesa Abrama Garfilda.
Samo nekoliko nedjelja nakon ove izjave,na njega je izvršen atentat,12.08,1818.
Predsjednici Abraham Linkoln i Džon Kenedi pokušali su da izvrše moneterne reforme kojima bi povratili štampanje novca u okvire državnih institucija.
U ovome su obojica spriječeni na isti način - atentatom.
Njihovi naslijednici odmah su najavljene reforme obustavili.
Naime,i dan danas "američke"rezerve nisu vlasništvo američke države nego bankara iz sjene koji vladaju svijetom.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Štampanje(tiskanje,emitiranje,izdavanje)novca
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:22 am
Luda Veruda (citat):Svi političari zadužuju zemlju uzimajući kredite od internacionalnih bankara.
Ti bankari kreiraju novac za posudbu iz ničega,bez ikakve garancije,jednostavno ga štampaju.
Najveci dio poreza,kojeg građani plaćaju,služi za plaćanje kamata na taj vječni dug,stvoren iz ničega i zasnovan na bezvrijednom papiru.
Zašto država ne štampa novac sama za sebe,bez posredništva ?
Zašto država izdaje obveznice,umjesto da si štampa vlastiti novac na kojega ne bi trebalo plaćati kamate ?
Zašto Narodna banka nesmije davati kredite narodu koji je njen "vlasnik" i odgovara za njeno financijsko stanje,ali ih zato smije davati privatnim bankama?
Rješenje je jednostavno:
Isto kao i stradalima od tsunamija,izlaz iz krize zove se
FOTOKOPIRNI STROJ.
Sve je veći dio naroda,na svu sreću,toga svjestan !!!
Što je radio Josip Broz Tito(nije dozvoljavao=dopuštao da ga jebe dolar,kao što na slici dolar jebe euro
:wink: )
Redistribuirao "seigniorage" tj.odnosno novac narodu.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"TUĐE HOĆEMO,SVOJE NE DAMO"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:22 am
"UDAR BUMERANGA-KROJAČI GLOBALIZACIJE NAGLO PROMIJENILI RETORIKU:"TUĐE HOĆEMO,SVOJE NE DAMO"
"Dok je nova svjetska ekonomska globalizacija donosila nevolje samo "malim" državama,nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju,neoliberalna ekonomska doktrina slobodnog tržišta je u SAD-u i evropskim zemljama bila neupitna poput Božanske objave.
U sklopu te doktrin je preuzimanje stranih tvrtki bilo trenutno apsolutno "normalno i poželjno",jer je to predstavljalo uobičajenu tržišnu konsolidaciju u nekom poslovnom sektoru.
"POGREŠNI SMJER"
No,kada je preuzimanje tvrtki krenulo u "pogrešnom"smjeru,odnosno kada su tvrtke iz manje razvijenih zemalja,koje su do tada bile meta globalizacijskih akvizicija,počele kupovati tvrtke u "Starom svijetu",nastala je panika.
Tada je odjednom,načelu tržišne konsolidacije pridodano načelo zaštite nacionalnih interesa,iako je ovo potonje smatrano "istočnim grijehom" tržišno nerazvijenih zemalja.
"Što je dozvoljeno Bogu,nije volu"
Posljednji prilog tom novom "sentimentu" prema nacionalnom interesu dao je potpredsjednik talijanske vlade,još k tome socijalist,koji je komentirajući najave da bi najveću talijansku osiguravateljsku kuću mogli kupiti strani osiguravatelji rekao da je talijansko vlasništvo nad "Generalijem",naslijeđe koje treba braniti,a ne puka stvar tržišta"
A,vlada SR Njemačke je stopirala prodaju Deutsche Telekoma ruskom milijarderu jer bi to moglo ugroziti nacionalne interese.
A sjetimo se da je većinski vlasnik našeg ex HT-a a sada samo T-a upravo DT.
Gotovo ista stvar se dogodila kad je indijska tvrtka "Mital" htjela kupiti francuski konzorcij "Arcelor",kada je više od pola francuske vlade i parmanenta tražilo da se ta ponuda odbije kako bi se sačuvao francuski ponos čelične industrije.
Na nacionalne interese su se pozivali i Amerikanci kada su neke arapske tvrtke bile zainteresirane ne za kupnju,već koncesiju nekih američkih luka
"Isto" govoraše i Balkanci za svoja poduzeća i zemljišta koja su masovno (ra)prodala strancima
A,Hrvatska je prodala 95% svoje "financijske jezgre",odnosno bankarskog sustava strancima na nagovor MMF-a
i Svjetske banke.
A,eto "sasma slučajno",dobar dio te "jezgre" su kupili upravo Talijani,koji sada svojim susjedima govore kakao su tržišno nepismeni i nerazvijeni ako ne shvaćaju kako preuzimanje "financijske jezgre",predstavlja "puku stvar tržišta",a ne neko tamo zaostalo primitivno nacionalno naslijeđe.
"SLOVENSKI POUČAK"
Moglo bi se nabrojati još čitav niz primjera sličnog "licemjerstva" u režiji međunarodne zajednice,no to ipak ne bi bio izgovor za hrvatsku političku elitu,kada je u pitanju npr.rasprodaja cijelog bankarskog sustava nakon prethodne sanacije iste i to,naravno,novcem poreskih obveznika tj.građana ove zemlje.
Okrenemo li pogled prema sjevernom susjedu,Sloveniji,koja se jedina iz ex SFRJ uspjela othrvati svim pritiscima da rasproda svoja poduzeća,vidi se da se može kad se hoće ustrajati na obrani nacionalnih interesa koji su u Sloveniji,za razliku od svih ostalih država ex SFRJ iznad vlastitih."
FRENKI LAUŠIĆ
Obavezno pročitati
http://www.relfe.com/plus_5_serbo-croatian.html
"Dok je nova svjetska ekonomska globalizacija donosila nevolje samo "malim" državama,nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju,neoliberalna ekonomska doktrina slobodnog tržišta je u SAD-u i evropskim zemljama bila neupitna poput Božanske objave.
U sklopu te doktrin je preuzimanje stranih tvrtki bilo trenutno apsolutno "normalno i poželjno",jer je to predstavljalo uobičajenu tržišnu konsolidaciju u nekom poslovnom sektoru.
"POGREŠNI SMJER"
No,kada je preuzimanje tvrtki krenulo u "pogrešnom"smjeru,odnosno kada su tvrtke iz manje razvijenih zemalja,koje su do tada bile meta globalizacijskih akvizicija,počele kupovati tvrtke u "Starom svijetu",nastala je panika.
Tada je odjednom,načelu tržišne konsolidacije pridodano načelo zaštite nacionalnih interesa,iako je ovo potonje smatrano "istočnim grijehom" tržišno nerazvijenih zemalja.
"Što je dozvoljeno Bogu,nije volu"
Posljednji prilog tom novom "sentimentu" prema nacionalnom interesu dao je potpredsjednik talijanske vlade,još k tome socijalist,koji je komentirajući najave da bi najveću talijansku osiguravateljsku kuću mogli kupiti strani osiguravatelji rekao da je talijansko vlasništvo nad "Generalijem",naslijeđe koje treba braniti,a ne puka stvar tržišta"
A,vlada SR Njemačke je stopirala prodaju Deutsche Telekoma ruskom milijarderu jer bi to moglo ugroziti nacionalne interese.
A sjetimo se da je većinski vlasnik našeg ex HT-a a sada samo T-a upravo DT.
Gotovo ista stvar se dogodila kad je indijska tvrtka "Mital" htjela kupiti francuski konzorcij "Arcelor",kada je više od pola francuske vlade i parmanenta tražilo da se ta ponuda odbije kako bi se sačuvao francuski ponos čelične industrije.
Na nacionalne interese su se pozivali i Amerikanci kada su neke arapske tvrtke bile zainteresirane ne za kupnju,već koncesiju nekih američkih luka
"Isto" govoraše i Balkanci za svoja poduzeća i zemljišta koja su masovno (ra)prodala strancima
A,Hrvatska je prodala 95% svoje "financijske jezgre",odnosno bankarskog sustava strancima na nagovor MMF-a
i Svjetske banke.
A,eto "sasma slučajno",dobar dio te "jezgre" su kupili upravo Talijani,koji sada svojim susjedima govore kakao su tržišno nepismeni i nerazvijeni ako ne shvaćaju kako preuzimanje "financijske jezgre",predstavlja "puku stvar tržišta",a ne neko tamo zaostalo primitivno nacionalno naslijeđe.
"SLOVENSKI POUČAK"
Moglo bi se nabrojati još čitav niz primjera sličnog "licemjerstva" u režiji međunarodne zajednice,no to ipak ne bi bio izgovor za hrvatsku političku elitu,kada je u pitanju npr.rasprodaja cijelog bankarskog sustava nakon prethodne sanacije iste i to,naravno,novcem poreskih obveznika tj.građana ove zemlje.
Okrenemo li pogled prema sjevernom susjedu,Sloveniji,koja se jedina iz ex SFRJ uspjela othrvati svim pritiscima da rasproda svoja poduzeća,vidi se da se može kad se hoće ustrajati na obrani nacionalnih interesa koji su u Sloveniji,za razliku od svih ostalih država ex SFRJ iznad vlastitih."
FRENKI LAUŠIĆ
Obavezno pročitati
http://www.relfe.com/plus_5_serbo-croatian.html
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
CROM
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:22 am
Ovo je formula koju elita koristi kako bi si priksrbila vječno plaćanje kamata od vlada koje su uvučene u vječni rat.
1.
Rat je zadnji izlaz za svaku vladu.
Ako uspješno može voditi ratni izazov,ta će vlada preživjeti.
Ako ne može,ta će vlada pasti.
Sve je ostalo nebitno.
Svetost njenih zakona,prosperitet njenih građana i monetarni sistem,svaka će vlada brzo žrtvovati u svom primarnom nagonu za preživljavanjem.
2.
Sve što je potrebno kako bi se osiguralo da neka vlada ne isplati svoj dug ili da isti povećava je uvesti je u rat ili u ratnu prjetnju.
Što je prijetnja veća i rat žešći,veća će biti i potreba za zaduživanjem.
3.
Za uvesti neku zemlju u rat ili u ratnu prijetnju,potreban je i neprijatelj sa vjerodostojnom vojnom moći.
Ako takav neprijatelj vec postoji,tim bolje.
Ako postoji,ali je slabe vojne moći,bit će potrebno opskrbiti ga novcem kako bi izgradio svoju vojnu mašinu.
Ako neprijatelj uopće ne postoji,bit će ga potrebno stvoriti kreiranjem nepozeljnog režima.
4.
Zadnja je prepreka vlada koja odbija financirati svoje ratove kroz dugove.
Iako se to rijetko dešava,u tim će slučajevima bit potrebno ohrabriti političku opoziciju,napraviti ustanak ili revoluciju kako bi se ta vlada zamijenila nekom drugom koja će biti mnogo podložnija volji elite.
Ubojstva važnih političkih ličnosti mogu imati značajnu ulogu u tom procesu.
5.
Nijednoj se naciji ne smije dozvoliti da bude vojno jača od svog protivnika jer je krajnji ishod toga mir i smanjenje zaduženja.
Kako bi se održala vojna ravnoteža,možda će biti potrebno financirati oba dvije sukobljene strane.
Samo ako jedan od protivnika ne odgovara interesima elite i zbog toga mora biti uništen,nijednoj od sukobljenih strana ne smije se dozvoliti odlučujuća pobjeda.
Tzv.politička elita uvijek javno mora propagirati mir,dok je skriveni cilj vječni rat.
EKONOMIJA,BANKARSTVO,KREDITNE KARTICE I ZELENAŠTVO
"Moderni svijet prepoznaje i koristi dvije znanosti: matematiku i ekonomiju.
Odavno je Albert Einstein rekao:
"Najteža stvar na svijetu je shvatiti porez na dohodak."
"Svaka akcija izaziva jednaku ali suprotnu reakciju"
Interpretacija Einsteinova zakona je veoma jednostavna:
Nažalost,jedna od ove dvije znanosti kriva je za najgore zločine ikada počinjene.
Jednostavno rečeno novi novac ulazi u opticaj kroz bankarski sustav,izdan kao dug prema bankarskom sustavu.
Taj novac je kreiran iz ničega i nema nikakvog pokrića.
Značajna je razlika između nominalne vrijednosti novca i troškova njegovog tiskanja.
Ovdje govorimo o enormnom profitu,nazvanom još i seigniorage (signoraggio).
Što je još gore,s djelomičnim bankovnim rezervama kao u Euro zoni imamo isti novac na 50 raznih mjesta u isto vrijeme.
U slučaju kao ovom kad se takav novac daje u zajam,generirane kamate od početnog uloga postaju nevjerojatna brojka.
Još nije gotovo:
Morate isplaćivati javni dug,kamate,inflaciju,druge skrivene poreze,i tko zna što još...
I na kraju,svijet je pun neprijatelja koje morate pobijediti prije nego što uopće dobiju priliku okomiti se na vas.
To je rat kojega gubite već 20 stoljeća.
Što je skrivena pozadina nezavisnosti i autonomije centralnih banaka?
Privatne korporacije i gubitak monetarne suverenosti "demokratskih zemalja"?
Šta je novac?
Onaj tko ga dobije prvi na njega neće potrošiti ništa,a za njega ce dobiti svašta.
Drugi za njega mora raditi,a ako ga previše drzi u džepu,zbog inflacije neće moći kupiti ništa.
Novac je kroz povijest uvijek bio obećavajuća i odgovarajuća materijalna vrijednost.
To i je ono što ga je činilo novcem,sredstvom za razmjenu,sa garancijom.
U današnje vrijeme, ovac nema nikakvu podlogu i bez ikakve je garancije.
U isto vrijeme, "toaletni" papir je jedan od svjetskih najjeftinijih i jedan od svjetskih najskupljih proizvoda.
Zemljoposjednik ima zemlju,zlatar ima zlato,prodavac nekretnina ima nekretnine,samo novac više nema novac (čitaj plaća donosiocu,ili ti pay to the bearer on demand );ali zato narod ima dug,porez i kamate.
Šta je sardela?
Riba.
Jeli li 10 sardela = 10 riba?
Apsolutno.
Šta je jabuka?
Voćka.
Jeli li 10 jabuka = voćaka?
Pa naravno.
Šta je euro?
Komad papira.
Zašto onda 10 eura nisu 10 komada papira?
Kako skup metalnih centi moze biti jedna papirnata novčanica od 10 eura?
Kako uopće bezvrijedni papir može biti skup,zbroj bilo čega?
Pokazat ću vam jabuku u ruci,ali tako da vidite samo jednu njenu polovicu.
Hoćete li reći da u ruci držim jabuku ili pola jabuke?
Pokazat ću vam sada njenu drugu polovicu sa naljepnicom 10 jabuka - Hrvatska Centralna Banka.
Hoćete li reći da u ruci drzim 10 jabuka?
Nekada se novac mjerio nečime,najčešće zlatom i srebrom.
Zemlja ima metre,teret ima kilograme,auto konjske snage.
U frižideru imate litar mlijeka,a u novčaniku ?
Centralna je banka dala običnoj banci dvije kune.
Ova ih naravno mora vratiti tri.
Obična je banka dala seljaku dvije kune,a ovaj ih pak mora vratiti 4 (3 centralnoj i 1 običnoj banci).
Kojom će matematičkom formulom seljak vratiti 4 kune kada ih opticaju ima samo dvije ?
Jedna formula ipak postoji:
da bi vratio te 4 kune,opet će se morati zadužiti kod obične banke koja će se pak opet morati zadužiti kod centralne i tako unedogled.
NOVI NOVAC
U susret izdavanju novog novca,Centralna Banka zatraži od države dužnicke papire (državne obveznice) u iznosu od naprimjer 100 eura.
Država ima potrebu za 100 eura.
Centralna Banka naštampa novih 100 eura u susret državnom obećanju za povrat tih 100 eura + kamate.
Sada zamislimo da u sveukupnom opticaju postoji samo tih 100 eura:
Otkuda će država platiti kamate kada za to nema postojećeg novca?
Taj novac jednostavno ne postoji,u opticaju je samo 100 eura!!!
Jedina mogućnost je zamoliti Centralnu Banku da naštampa još novog novca.
Ona će to naravno učiniti,ali samo uz novo izdavanje državnih obveznica na koje opet treba platiti nove kamate.
Time je vraćanje duga i dalje nemoguće;niti ga nema,niti postoji dovoljno novca u sveukupnom opticaju.
U postojecem je sistemu nemoguće isplatiti kamate osim u slučaju novog zaduzivanja,a što je još gore,taj bezvrijedni papir svake godine gubi na svojoj vrijednosti.
Narod,u čije se ime grupa pojedinaca koja sebe naziva vlada na taj način zauvijek zadužila iz "nepoznatih razloga",taj umjetno stvoreni dug mora plaćati pravim radom,pravim znojem i pravom mukom.
Nažalost,prica ne završava ovdje:
država kao država ne proizvodi ništa.
Država je u stvari samo birokratska formalnost putem koje Centralna Banka traži svake godine nove i sve veće poreza od stanovnika i kompanija kako bi se "isplatili" dug i kamate.
Na taj se način osim što se pučanstvo stavlja pod potpunu kontrolu,proporcionalno neprestanom povećanju duga smanjuju ponuda,profesionalnost i kvaliteta sveukupno postojećeg u zemlji.
U novije vrijeme u mnogim slučajevima štampanje novca nije ni potrebno.
Radi se o virtualnim brojkama koje se pojavljuju samo na ekranima kompjutera.
Riječ kredit (credit) na latinskom znači "on ima povjerenja" ili "on vjeruje",i to je točno ono što "novac" doista jest:
vjera da je on stvaran.
Ali nije.
Čak je i onaj dio s dugom iluzija,jer kako možete biti dužni ako vam od početka ništa nije posuđeno?
Kada banka izda kredit,ona ne pozajmljuje ništa.
Oni jednostavno u vaš račun utipkaju brojku koju su vam pristali "pozajmiti",uz vašu kuću,poduzeće ili zemlju kao jamčevinu.
Oni ne stvaraju novac,oni pritiskom na tipku računala stvaraju dug,i od tog trenutka vi njima morate vratiti nepostojeći "novac" koji su vam "pozajmili",plus kamate!
Ukoliko to ne učinite,mogu vam oduzeti vašu imovinu - za to što su vam posudili - ništa.
Vlade "posuđuju novac na isti način,i porezni obveznici postaju odgovorni za "otplaćivanje" nepostojećeg novca koji su od banaka u njihovo ime posudile vlade pod kontrolom istih sila koje kontroliraju i banke.
Upravo iz ovog razloga,društveni bruto proizvod BDP mora svake godine biti u porastu.
Iako sve više radimo,sve smo siromašniji.
Obrazovanje nam je takvo da uopće ne primjećujemo da nam se isti,veliki porez naplaćuje dva puta:
prvi puta na osobnom dohotku,a drugi puta kroz masu stvari koje kupujemo.
Ako se osvrnete malo naokolo,zamijetit ćete sve više i više osoba koje rade od jutra do mraka kako bi pokušale na vrijeme isplatiti svoje dugove,račune,kazne,...
Zar smo zbilja slobodni ili smo postali novo roblje?
Ah,kada bi sve ovo znali vlasnici propalih firmi,obitelji gdje je nekad radio samo jedan član - a danas ni dva nisu dosta.
Kada bi samo znali da će kuću koju su mukom,znojem i velikim žrtvovanjem kupili,plaćati banci barem dva puta više i to kroz cijeli život a banci je bio dovoljan jedan jedini click - kao što ce joj biti dovoljan jedan jedini click za oduzeti vam tu istu kuću ako slučajno prestanete plaćati rate...ah, ad bi samo znali...
Koliko god to moglo biti zapanjujuće nekome tko je neupućen u ovu temu,bankama se dopušta da posuđuju do deset puta više od onoga što imaju na depozitu.
To se zove posuđivanje na temelju djelomičnog pokrića (engl. fractional reserve).
Henry Ford je znao:
"Dobro je da stanovništvo ne razumije naš bankarsko monetarni sistem jer mislim da bi su suprotnom slucaju imali revoluciju prije sutrašnjeg dana. "
MALO POZNATE ČINJENICE
- Sve revolucije imaju jednu zajedničku stvar:
nijedna nije promijenila monetarni sustav.
- Postojanje Bilderberga,Trilateralne komisije i sličnih organizacija.
- 4. lipnja 1963.godine,praktički nepoznata predsjednička odredba,izvršna odluka 11110,potpisana sa zakonskim ovlastima,lišila je Središnju banku SAD-a prava kreditiranja Savezne vlade SAD uz kamate.
Potezom olovke,predsjednik Kennedy proglasio je da bi Središnja banka SAD (FRB) koja je u privatnom vlasništvu mogla uskoro biti izvan poslovanja.
Nakon/zbog toga je ubijen!
- 23. lipnja 2005.godine,bivši specijalni agent IRS CID-a (Odjela za kriminalističke istrage Državene uprave prihoda) Joseph Banister,oslobođen je optužbe za poreznu prijevaru i zavjeru.
Vlada Sjedinjenih Američkih Drzava na suđenju nije mogla priložiti niti jedan zakon koji obvezuje na plaćanje poreza na dohodak.
- 15. rujna 2005.godine,Mirovni Sudac u južnom talijanskom gradu Lecce odlučilo je da je praksa Središnje Banke Italije da zadržava "seigniorage" od papirnatog novca kao vlastiti profit ilegalna te da bi novac trebao biti vraćen zakonitim vlasnicima – građanima Italije.
- Postojanje stotina triliona izmišljenih vrijednosti financijskih derivata.
NEGATIVNI UČINCI KREDITNE KARTICE
Magnetni zapis uveden 1970.godine najavio je "boom" informatičkog doba i industrije kreditnih kartica.
Davao je polet ovoj ekonomiji vec desetljećima.
Iako nemamo dužničku tamnicu kao u dane Babilona,niti je zelenaštvo zakonito (iako bi dobra diskusija mogla pokazati da je povremeno tako), čini se da smo u nekakvom zatvorenom krugu.
Pamtite sve one poljodjelce koji su prije 3000 godina zatvoreni i na taj način izmučeni nisu mogli postati zemljoposjednici.
Dakle,što mislite da pokreće našu ekonomiju?
Kredit.
I koja strašna pojava slijedi kao rezultat u epidemijskim razmjerima?
Stečaj.
Možete li si to dopustiti zbog jednog proizvoda?
Nacionalna bilanca na temelju kreditnih kartica,automobila i drugih nehipotekarnih kredita narasla je u travnju 2001.godine do nove rekordne brojke od 1,58 triliona $.
Nepravovremena plaćanja kreditne kartice (30 dana nakon dospjelosti) narasla su na novu visinu od 5% neplaćenih dugova.
To je povećanje od 17,5% u već zapanjujućem broju stečajnih tužbi.
Kreditna kartica je bila najveći pojedinačni pokretač "boom-a" stečajeva.
Pretpostavljate li da je moguće da dovoljan broj potrošača u stečaju izazove ekonomski krah?
To se dogodilo s poljodjelcima u ranim civilizacijama.
Mislim da je to veoma vjerovatno kad je vas zamak izgrađen od plastike.
O AUTORU:
Aljosa Duric predstavlja Crom Alternative Money,rijetko i konkretno globalno rješenje koje nudi multi-valutni alternativni sustav plaćanja.
Crom se zasniva na ideji da vrijednost novca ne stvara onaj tko pušta u opticaj simbole već onaj tko ih prihvaća.
Slobodni od zelenaštva,naši su ciljevi sasvim suprotni od posljedica na dugovima zasnovanog novčarskog sustava."
_________________
http://cromalternativemoney.org
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Nova Alternativna Valuta Na Balkanu - Zbogom Porez?
Slaven Tue Mar 03, 2009 11:14 pm
"Postoji jedan psihički limit iznad kojega niti jedna vlada na svijetu ne smije podignuti poreze,jer riskira revoluciju.
Taj se limit masovnom hipnozom zadnjih desetljeća penjao u sve veće visine tako da je danas porez od 50% sasvim normalna stvar,no sve ima svoje granice.
Države međutim imaju konstantnu potrebu za novim novcem.
Veoma je čudna činjenica da niti jedna država na svijetu ne može ili ne želi,vrag bi ga znao,štampati novac za sve novostvorene vrijednosti.
Zbog toga se država kada ima potrebu za novcem,obrati privatnoj instituciji,centralnoj banci,koja u osnovi nema nikakve rezerve nekakvih vrijednosti u svom posjedu.
Još je zbunjujući zakon koji onemogućuje bilo kakav oblik kontrole nad centralnim bankama.
U zamjenu za proizvedene vrijednosti koje su stvorene marljivim i teškim radom njenih stanovnika,država umjesto novog novca koji bi predstavljao vrijednosti,iizda dužničke obveznice,čime se automatski sva novostvorena vrijednost,na pitaj boga čiju ideju pretvara u dug.
Centralna banka iz ničega,uz mizeran trošak na cijenu papira i štamparsku boju,stvori traženu količinu novca.
Na taj način centralna banka dobije dužničke obveznice,a država novac.
Po isteku roka na koji su izdate obveznice,država centralnoj banci isplati obvezu sa kamatama.
Centralna je banka dakle prvo stvorila iz ničega odgovarajuću protuvrijednost,zatim je tu istu vrijednost na kraju državnom isplatom još jedanput utržila,i još se povrh svega,na kraju zasladila i kamatama.
Na sličan način funkcionira i cijeli kreditni sistem,u kojem su banke u mogućnosti zahvaljujući takozvanom "frakcijskom bankarstvu" koje zahtijeva rezervu od 2% (u normalnim uvjetima), stvarati novi novac-papir-dug u skoro pa neograničenim količinama.
Seigniorage primjer:
proizvesti novčanicu od 100 dolara košta oko 20 - 30 centi.
Dokle god cijeli svijet prihvaća vrijednost od 100 dolara za ovaj komad papira,privatna centralna banka,Federalne Rezerve zarađuju preko 99 dolara za svaku odštampanu novčanicu od 100 dolara stvorenu iz ničega.
Ovaj sistem,osim što nas je sve potopio dugovima,stvorio je i nemoguće količine "vrijednosti" u globalnom krvotoku.
1 kvadrilion američkih dolara "vrijednih" financijskih derivata je najbolji primjer za to.
I sada se tu postavlja pitanje:
Ako države,a zadnji mjeseci su ispred nas kao nepobitna činjenica,mogu stvarati trilione novih dolara novog "novca" za spašavanja privatnih banaka,zašto onda svi mi uopće plaćamo porez?
Ne mogu li države sav taj novac koji traže od nas u obliku poreza,stvoriti na isti način?
Ako se toliki "novac" može stvoriti u jednom trenutku iz ničega,i bez ikakvih posljedica,zašto nam onda porez predstavlja toliko veliki problem?
Pa uz činjenicu da nikada u povijesti nismo imali savršenije mašine i proizvodne trake koje rade bez ljudi,uz svijest da je većina toga što proizvodimo potpuno nepotrebno,pa još i da ne trebamo plaćati poreze,nekome bi izgleda smetalo da nam dnevno radno vrijeme iznosi samo 2-3 sata na dan.
Sada ćemo se obratiti i onim najnepovjerljivim,najinteligentinijim,i najiskusnijim raznoraznim naučnicima oficijalnog medijskog prostora,sa odgovorom na neizostavno pitanje:
"čime ćemo onda održavati cjelokupni sistem javnih usluga, ko ne plaćamo porez"?
Ovo je izvještaj specijalne komisije,još iz onih ludih dobrih vremena napravljen na zahtijev Predsjednika Ronalda Regana:
"Gdje završava novac od poreza"?
The Grace Commission Report:
NOVAC OD POREZA,U IZNOSU OD 100%,ODLAZI ZA PLAĆANJE KAMATA NA JAVNI DUG.
NITI JEDAN JEDINI CENT NE ZAVRŠAVA U DRŽAVNIM KASAMA.
KAKVE GOD JAVNE USLUGE DA KORISTIMO,ONE SE NE FINANCIRAJU POREZOM."
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Ekonomija -pustite je neka umre
Slaven Thu Apr 02, 2009 9:42 pm
PROROCI NADREALISTI:
https://www.youtube.com/watch?v=nt9cMJAAwPA&feature=related
https://www.youtube.com/watch?v=nt9cMJAAwPA&feature=related
"Tko god kontrolirao jednu svjetsku valutu,taj će kontrolirati i cijeli svijet kroz moć novca.
Kontrola nad novcem bi trebala pripadati ljudima svijeta,jer na kraju krajeva,oni čine tržište,i baš zbog toga,ljudi svijeta kao pojedinci trebaju biti suvereni.
To je ono osnovno pravo u proglašenju nezavisnosti svake zemlje,kako Amerike,tako i Srbije i Hrvatske,Makedonije i Bosne.
Ako vlade i slične insitucije ne proizvode robu i usluge koje se prodaju na tržištu,zašto bi baš one trebale imati moć i kontrolu nad novcem u svojim rukama,kada ne učestvuju u prometu na tržištu?
I zašto novac nad kojim imaju kontrolu nema nikakvu mjeru,pa se može stvarati iz ničega i u neograničenim količinama?
Globalna borba protiv terorizma je širom svijeta prouzročila nesmetan rast diktature sakrivene iza lažne slike o demokraciji.
Sila je jedini način na koji se laž može održavati na nogama,i što više ljudi sazna za istinu,proporcionalno je potrebna i veća i jača sila kojom se laž predstavlja za istinu.
Pošto apsolutna moć zahtijeva i apsolutnu korupciju,to bi uvođenje mjere za novac,a pogotovo vremena kojim možeš pokušati manipulirati,ali ga ne možeš i prevariti;spriječilo kreiranje novca iz ničega,i što je još važnije,kraj njegovim neograničem količinama koju zahtijeva apsolutna korupcija.
Jedna svjetska valuta je sada već stari cilj kojeg si je zacrtala globalna elita.
Jedna,globalna svjeka valuta je glavni ključ za kontrolu svih stanovnika ove planete i njihovih životnih sudbina i navika,jer kada kontroliraš novac,kontroliraš sve.
U kojem trenutku će se ljudi svijeta sjetiti da je sistem potpuno bezvrijedan ako nam dobro ne služi,štoviše,ovaj radi protiv svih nas?
Ovaj sistem je sam po sebi "zaboravio" da postoji zbog toga da on nama služi,a ne mi njemu.
Ovaj sistem uporno odbija priznati posljedice onoga u što se pretvorio,šta uništava i koga ubija.
U ovom sistemu ništa nije važnije od toga kako bogate učiniti još bogatijima,a ako to znači ubijanje i uništavanje svakoga i svega ostalog,neka tako i bude.
Sistem je važniji od života.
Ni moj,ni tvoj,ni njegov život ne znače ništa ovom sistemu,čak se pravda inzistiranjem da mnogi moraju umrijeti kako bi se on prehranio.
Nosio on uniformu ili odijelo,vjerujte mu,nikada ne laže,ako mnogi moraju umrijeti da bi nekima bilo dobro,to je dobro,točno i istinito, istem mora prevladati.
Naše su vlade postali eksperti koji uvijek sa novim hiljadu i jednim razlogom inzistiraju na tome da nemamo prava,nemamo prava na javnu i privatnu imovinu,nemamo prava na slobodu govora,nemamo prava na voliti ili ne voliti onoga koga mi hoćemo,nemamo prava na sigurnost od državnih upada,nemamo prava na odbijanje financiranja sistema koji nas polako ali sigurno jede žive.
Njihovo jedino gledište je da su samo oni važni,a mi ništa ne značimo,i ovo milimetar po milimetar,metar po metar i na kraju kilometar po kilometar postaje propis i zakon svake zemlje na ovom planetu.
Postalo je sasvim jasno i očigledno da državama više ne upravljamo mi,i da svi zakoni služe kako bi štitili globalnu elitu.
Vladajuća elita je zasjela u prijestolja i sada ima vlast nad svima nama,njihovim slugama.
Ne postoje više ni ustav ni konstitucija,ni ljudska prava ni ratni zločini,ni ženevska konvencija.
Postali smo samo potrošna roba koja vrijedi onoliko koliko je u stanju proizvesti.
Oni koji sa smijehom prepoznaju nova predivna poboljšanja novog svjetskog poretka,dobit će priliku za proizvodnju.
Oni koji pak budu tužni,dobit će rok od mjesec dana za prilagodbu.
Oni koji se ne prilagode,...
Vaši gospodari uopće nisu,niti traže vaš pristanak na novi svjetski poredak,vi ionako ništa ne značite,ali im je jako stalo do vaših osmjeha.
No ako je to ono što su željeli,ne znači da će to i uspjeti ostvariti.
Ovo nije vrijeme za osjećati se bespomoćnima,stvarnost je upravo suprotna.
Jednom kada ljudi nešto saznaju,to više nije nepoznato.
I svakoga dana,sve više i više ljudi saznaje istinu,da su ovi ljudi prevaranti i lažovi koji se zabavljaju na štetu svih nas.
Ljudi koji su naopačke okrenuli ovaj svijet u svoju korist su ljudi od krvi i mesa,isto kao ti i ja,nisu svemogući,oni su isto kao ti i ja,sasvim obični ljudi.
Njih se može maknuti sa pozornice i reći im da konačno ušute.
Nemojte ići na demonstracije i proteste.
To i je upravo ono što očekuju od vas.
Svu svoju moć crpe samo iz vašeg korištenja njihovog prljavog novca.
Izvadite novac iz banaka.
Svedite upotrebu oficijalnog novca na najmanju moguću mjeru.
Koristite se trampom,bilo čime,po izboru i cromom.
I sve će se u vrlo kratko vrijeme srediti samo po sebi,bez ijedne jedine prolivene kapi krvi,bez i ijednog jedinog ispaljenog metka.
Ovo su presudni trenutci za vječnu budućnost nas,naše djece,i djece njihove djece!
Sloboda ili totalno ropstvo,sve je u našim rukama,ovog trenutka,sad i nikad više.
Uz malo sreće,ekonomija se nikad neće oporaviti.
U savršenom svijetu, burza bi se srušila 70-80% i usto bi se zatvorio otprilike jednaki postotak naših banaka.
Da,nezaposlenost bi porasla kad bi stotine tisuća dobro plaćenih brokera i bankara ostali bez posla,no barem više ne bi izvlačili kapital o našem trošku.
Trebalo bi ih nahraniti no to bi bilo puno jeftinije nego držati ih u luksuznim uvjetima koje sada uživaju.
Čak nas i Bernie Madoff košta manje u zatvoru nego na Park aveniji.
Nisam sarkastičan.
Da ste proveli zadnje desetljeće kao ja,proučavajaći na koji je način centralizirani ekonomski plan pustošio stvarni svijet kroz posljednjih 500 godina,znali biste cijeniti ovaj financijski kolaps zbog onog što predstavlja,a to je kraj igre.
Racun je dosao na naplatu; maske su spale; pravda se pokazuje, ravnoteža se uspostavlja, i to je na kraju krajeva pozitivno.
Prije tri godine počeo sam pisati knjigu u kojoj sam želio objasniti ljudima kako je umjetan i dehumanizirajući koncept korporatizma kojem podređujemo toliki dio svojih života.
Ne samo da sam vidio kako kolaps dolazi – nego sam se bojao da neće doći dovoljno brzo da nas probudi iz samouništavajućeg sna beskonačnog ekonomskog rasta.
Planet i ljudi na njemu su oporezovani iznad svojih produktivnih mogućnosti.
Probajte to objasniti bankaru čija egzistencija ovisi o održavanju te iluzije ili ljudima čija penzija ovisi o uvlačenju nove generacije u tu piramidalnu shemu.
Probajte objasniti zadnjim kupcima stanova u Zagrebu da su investirali u nekretninu u vrhu cijena,netom prije kraha tržišta.
Sad kad je prevara koju smo pomiješali sa stvarnim ekonomskim napretkom kolabirala pod vlastitom težinom,puno je lakše voditi smislenu raspravu.
I ako išta,još je važnije da shvatimo kako je sistem koji je u opasnosti neprirodan,i da nije vrijedan ni održavanja ni spašavanja.
Zvijer koja je na izdisaju – korporativni model trgovine – nije,niti je ikad bio koristan za realnu ekonomiju.
To mu nikad nije ni bila svrha.
I prije nego počnemo raspravljati o njegovom kraju,ili još gore počnemo bacati novce na njegovo spašavanje,moramo shvatiti čemu je služio,kako nas je isisao skoro do kraja,i zašto bi ga trebali osloboditi muka (naših).
Mit o gospodarskom rastu nas je uništio.
Propao je spektakularno,u vlastitom smislu pružiti gospodarsku stabilnost i siguran život ljudi.
Prema izvješću,nejednakost (razlika u staležima) je veća u industrijaliziranim nacijama nego što je bila prije 20 godina.
Bogati su postali bogatiji,a siromašni su ostali siromašni,bogatstvo je pripalo nekolicini sretnika.
Ekološke posljedice koje imamo su "katastrofalne",navodi SDC.
U posljednjih 25 godina globalna ekonomija je udvostručena,degradirajući 60% svjetskih prirodnih ekosustava i prijeteći katastrofalnim klimatskim promjenama.
Ekonomija je pukla do temelja,tvrdi Jackson.
Povratak poslu kao što je to uobičajeno ne spada u naše opcije.
Blagostanje za nekolicinu zasnovano na uništavanju prirode i upornoj socijalnoj nepravdi nije temelj za civilizirano društvo.
Društvo utemeljeno na nemilosrdnoj potrazi za novim podriva društveno blagostanje.
Opstanak privrede same po sebi ovisi o rastu potrošnje,navodi se u izvještaju.
Tržišna ekonomija mora biti preispitana,a potrošnja usmjeriti upravo u suprotnom pravcu, poziva se u izvješću.
Patrick Harvie iz "Zelenih" je izjavio:
Dugo smo razmišljali o viziji ekonomije koja postavlja ljudske vrijednosti iznad vrijednosti dionica,presretan sam što su u SDC-u došli do istog zaključka".
Koliko god bilo bolno za gledati,koliko god iritantno onima sa sve manjim mirovinskim ušteđevinama,kolaps centralizirane korporativne ekonomije je dobra stvar.
Napraviti će mjesta realnoj ekonomiji da zauzme njezino mjesto.
Iako privremeno neugodno za bogate,i privremeno devastirajuće za siromašne,to je možda najbrži i najmirniji način za rastaviti sistem postavljen od monarha još u srednjem vijeku.
Ako korporativni trgovački lanac zbog svojih dugova ne bude u mogućnosti popuniti svoje police proizvodima ovog proljeća,to bi mogao biti poziv na buđenje ljudima da kao zajednica podrže lokalnog seljaka pretplatom na njegove proizvode.
Ako bivši analist Lehmann banke uvidi da nije u stanju naći posao ne zato što se njegova industrija skuplja,nego zato jer njegov rad ne proizvodi nikakvu dodanu vrijednost,biti će primoran naučiti raditi nešto korisno.
Ako urbani elitni roditelj više ne bude mogao plaćati privatno obrazovanje za svoju djecu,možda donira javnoj školi vrijeme koje bi inače potrošio zarađujući novce za privatnu školarinu.
Ukratko,što manje budemo u mogućnosti ovisiti o poslu po starom kao načinu poslovanja da ispunimo svoje dnevne potrebe,više ćemo biti primorani okrenuti se jedni drugima.
Ponekad ćemo si pomagati besplatno iz osobnih razloga,ili zato što živimo u istoj zajednici.
Ponekad ćemo razmjenjivati usluge.
Ponekad ćemo ovisiti o lokalnom novcu kako poslovi u centralno-bankarskom sistemu budu sve rjeđi i lošije plaćeni.
Bez centralnih banaka i korporacija,morati ćemo otpočetka naučiti kako obavljati stvari.
U tijeku toga,otkriti ćemo kako te institucije ipak nisu bile naši dobrotvori.
Nikad nisu ni trebale biti.
zmišljene su kao posrednici u našim transakcijama kako bi se okoristile novostvorenom vrijednošću na našu štetu.
Daleko od toga da su koristile trgovini i industriji,služile su kako bi stvarni svijet pretvorile u predmet špekulacija,a ljude u dužnike.
Tekuća financijska kriza je najbolja prilika u dugo vremena za nenasilnu revoluciju protiv bezličnog fašizma pod kojim nesvjesno već predugo živimo.
Ugrabimo priliku!"
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Ekonomski model-kakav je,a kakav bi trebao biti...
Slaven Mon Jan 25, 2010 5:20 pm
"Naši čelnici su nas razočarali.
Naši čelnici nas razočaravaju.
Naši lideri će nas i dalje razočaravati.
"Nema problema",kličemo.
"Nastavite nam pričati ono što želimo čuti.
Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro".
Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija.
Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.
Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa.
Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama.
Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima
Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.
Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje,tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima?
Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura?
Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?
Vodstvo može značiti mnogo stvari,ali pravo vodstvo,ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.
Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije,biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi.
Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode.
Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.
Mi Ljudi trebamo gospodarsku politiku koja će uskladiti naš model proizvodnje i potrošnje s našim stvarnim potrebama,ograničenim prirodnim resursima i sposobnošću ove planete da apsorbira otpad.
Naši lideri su nas razočarali politički.
Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji,time su naštetili našim dugoročnim interesima.
Naši lideri su nas razočarali ekonomski.
Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija.
Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.
Naši lideri su nas razočarali moralno.
Nisu ni ispoljili,a niti promicali najbolje strane ljudske prirode:umjerenost,velikodušnost,ljubav dobrotu,ljubaznost,opraštanje i miroljubivost.
Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste:proždrljivost pohlepu,mržnju,sebičnost,sukobe i osvete.
Konačno,naši lideri su nas razočarali duhovno.
Pokrenuli su industrijske sustave bez duše,otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja.
Udaljili su nas jedne od drugih.
Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak.
I sada radimo,radimo,radimo..."
Isisavajući iz nas dostojanstvo,čovječnost i dušu,parazit-korporacija je pretvorio naše vitalne funkcije potpuno ovisne o njemu,izgubili smo naše najvažnije sposobnosti.
Drogiramo se njegovim novcem-dugom, lažnom edukacijom i informacijama,fosilnim gorivima,naša tijela i umovi su bolesni, naša "odgovarajuća" tehnologija je uglavnom spremna za odbacivanje mišićno tkivo nam se pretvorilo u masno,postali smo bezdušna i ravnodušna stvorenja,naše zajednice su podijeljene,naši resursi iscrpljeni, naša planeta na izdisaju.
Uštipni se probudi se,stigao je trenutak promjena.
Veliki zadatak je pred nama,ali ne i nemoguć.
I količine i kvalitete koje su nam potrebne su tu pred nama.
Neće se pojaviti prinčevi na bijelim konjima da nas spase, moramo se osloboditi sami.
Svatko od nas treba postati vođa samog sebe i preuzeti kontrolu nad svojim životom.
Naš budući lider?
Ti i ja...
Mi ljudi,biti ćemo sutra lideri ti i ja postat ćemo vođe samih sebe slobodni, konačno,onda možemo počet raditi na velikoj obnovi za ozbiljno.
Mi ljudi smo sutrašnji lideri,počevši od odmah!
Osloboditi se možemo isključivo na jedan način,oslobađanjem ovisnosti o novcu-dugu.
Pred nama su samo dva izbora.
Možemo se prepustiti ekonomistima,i onim najcjenjenijim u ovom trenutku poput profesora Nouriel Roubinia ovdje upecanog na zabavi Romana Abramovicha koji svojim prodavanjem maglovite nauke,poput ostalih pokušava sakriti prave uzroke aktualne globalne financijske krize,crne rupe koja nas je požderala i koja nas upravo vari.
Nova javna svrha ekonomskog sustava mora biti:
Omogućiti svima da imaju koristi od fer i efikasne razmjene proizvoda i usluga i odražavati ono čime svako od nas doprinosi i ono što svatko od nas uzima iz zajedničkog bogatstva.
Da bi mogli izgraditi novi novčani sustav s novom svrhom njegovog korišćenja,prvo moramo shvatiti zašto nas je stari novčani sustav kao vrstu doveo do samoubojstva.
Moramo shvatiti da monetarni sustav utječe na naše ponašanje na svim razinama, osobnoj,porodičnoj,lokalnoj,nacionalnoj i globalnoj.
Do sada je internacionalna globalna elita bankara putem izdavanja novca kao duga kroz kontrolu svake novčanice u opticaju kontrolirala i svaki aspekt naših života,te doslovce određivala svrhu našeg postojanja i kao time neslobodnih pojedinaca i kao time nedemokratskih društvenih zajednica s katastrofalnim rezultatima.
Kad radnom čovjeku posao direktno ovisi o neshvaćanju,onda je upravo nevjerovatno koje razine može dostići ljudska glupost.
Kad čovjek od sebe radi ovcu,onda je to nadasve tužno.
https://www.youtube.com/watch?v=oCRE9qOgbug&feature=player_embedded
http://cromalternativemoney.org/index.php/en/media/news/nova-ekonomska-politika-u-sebe-vjerujemo-amen.html
Naši čelnici nas razočaravaju.
Naši lideri će nas i dalje razočaravati.
"Nema problema",kličemo.
"Nastavite nam pričati ono što želimo čuti.
Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro".
Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija.
Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.
Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa.
Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama.
Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima
Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.
Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje,tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima?
Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura?
Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?
Vodstvo može značiti mnogo stvari,ali pravo vodstvo,ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.
Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije,biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi.
Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode.
Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.
Mi Ljudi trebamo gospodarsku politiku koja će uskladiti naš model proizvodnje i potrošnje s našim stvarnim potrebama,ograničenim prirodnim resursima i sposobnošću ove planete da apsorbira otpad.
Naši lideri su nas razočarali politički.
Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji,time su naštetili našim dugoročnim interesima.
Naši lideri su nas razočarali ekonomski.
Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija.
Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.
Naši lideri su nas razočarali moralno.
Nisu ni ispoljili,a niti promicali najbolje strane ljudske prirode:umjerenost,velikodušnost,ljubav dobrotu,ljubaznost,opraštanje i miroljubivost.
Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste:proždrljivost pohlepu,mržnju,sebičnost,sukobe i osvete.
Konačno,naši lideri su nas razočarali duhovno.
Pokrenuli su industrijske sustave bez duše,otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja.
Udaljili su nas jedne od drugih.
Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak.
I sada radimo,radimo,radimo..."
Isisavajući iz nas dostojanstvo,čovječnost i dušu,parazit-korporacija je pretvorio naše vitalne funkcije potpuno ovisne o njemu,izgubili smo naše najvažnije sposobnosti.
Drogiramo se njegovim novcem-dugom, lažnom edukacijom i informacijama,fosilnim gorivima,naša tijela i umovi su bolesni, naša "odgovarajuća" tehnologija je uglavnom spremna za odbacivanje mišićno tkivo nam se pretvorilo u masno,postali smo bezdušna i ravnodušna stvorenja,naše zajednice su podijeljene,naši resursi iscrpljeni, naša planeta na izdisaju.
Uštipni se probudi se,stigao je trenutak promjena.
Veliki zadatak je pred nama,ali ne i nemoguć.
I količine i kvalitete koje su nam potrebne su tu pred nama.
Neće se pojaviti prinčevi na bijelim konjima da nas spase, moramo se osloboditi sami.
Svatko od nas treba postati vođa samog sebe i preuzeti kontrolu nad svojim životom.
Naš budući lider?
Ti i ja...
Mi ljudi,biti ćemo sutra lideri ti i ja postat ćemo vođe samih sebe slobodni, konačno,onda možemo počet raditi na velikoj obnovi za ozbiljno.
Mi ljudi smo sutrašnji lideri,počevši od odmah!
Osloboditi se možemo isključivo na jedan način,oslobađanjem ovisnosti o novcu-dugu.
Pred nama su samo dva izbora.
Možemo se prepustiti ekonomistima,i onim najcjenjenijim u ovom trenutku poput profesora Nouriel Roubinia ovdje upecanog na zabavi Romana Abramovicha koji svojim prodavanjem maglovite nauke,poput ostalih pokušava sakriti prave uzroke aktualne globalne financijske krize,crne rupe koja nas je požderala i koja nas upravo vari.
Nova javna svrha ekonomskog sustava mora biti:
Omogućiti svima da imaju koristi od fer i efikasne razmjene proizvoda i usluga i odražavati ono čime svako od nas doprinosi i ono što svatko od nas uzima iz zajedničkog bogatstva.
Da bi mogli izgraditi novi novčani sustav s novom svrhom njegovog korišćenja,prvo moramo shvatiti zašto nas je stari novčani sustav kao vrstu doveo do samoubojstva.
Moramo shvatiti da monetarni sustav utječe na naše ponašanje na svim razinama, osobnoj,porodičnoj,lokalnoj,nacionalnoj i globalnoj.
Do sada je internacionalna globalna elita bankara putem izdavanja novca kao duga kroz kontrolu svake novčanice u opticaju kontrolirala i svaki aspekt naših života,te doslovce određivala svrhu našeg postojanja i kao time neslobodnih pojedinaca i kao time nedemokratskih društvenih zajednica s katastrofalnim rezultatima.
Kad radnom čovjeku posao direktno ovisi o neshvaćanju,onda je upravo nevjerovatno koje razine može dostići ljudska glupost.
Kad čovjek od sebe radi ovcu,onda je to nadasve tužno.
https://www.youtube.com/watch?v=oCRE9qOgbug&feature=player_embedded
http://cromalternativemoney.org/index.php/en/media/news/nova-ekonomska-politika-u-sebe-vjerujemo-amen.html
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Sve bi moglo bit drugačije,ali...beeeee!
Slaven Tue Feb 03, 2015 9:41 am
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Crom Alternative News Investigative journalism and useful articles on various topics. Home Tags Search administrator Jan 17, 2010 Nova Ekonomska Politika: U Sebe Vjerujemo, Amen!
Valter Tue Feb 03, 2015 10:46 am
Naši čelnici su nas razočarali. Naši čelnici nas razočaravaju. Naši lideri će nas i dalje razočaravati.
"Nema problema", kličemo. "Nastavite nam pričati ono što želimo čuti. Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro". Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija. Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.
Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa. Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama. Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima. Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.
Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje, tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima? Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura? Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?
Vodstvo može značiti mnogo stvari, ali pravo vodstvo, ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.
Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije, biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi. Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode. Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.
Mi Ljudi trebamo gospodarsku politiku koja će uskladiti naš model proizvodnje i potrošnje s našim stvarnim potrebama, ograničenim prirodnim resursima i sposobnošću ove planete da apsorbira otpad.
Naši lideri su nas razočarali politički. Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji, time su naštetili našim dugoročnim interesima.
Naši lideri su nas razočarali ekonomski. Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija. Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.
Naši lideri su nas razočarali moralno. Nisu ni ispoljili, a niti promicali najbolje strane ljudske prirode: umjerenost, velikodušnost, ljubav, dobrotu, ljubaznost, opraštanje i miroljubivost. Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste: proždrljivost, pohlepu, mržnju, sebičnost, sukobe i osvete.
Konačno, naši lideri su nas razočarali duhovno. Pokrenuli su industrijske sustave bez duše, otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja. Udaljili su nas jedne od drugih. Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak. I sada radimo, radimo, radimo...
Moderna ekonomija nije znanost o svemiru. U stvari, to uopće nije znanost. To je igra, igra povjerenja. Nakon što je bezvrijedan papir zamijenio pravi novac s podlogom, ekonomija je postala kockarska igra na sreću namijenjena skrivanju činjenice da je papir bez ikakve garancije zamijenio zlato i srebro. Kreditni rejtinzi su pokušaj kvantificiranja povjerenja u papirnatu imovinu i ključni dio igre. Ova kockarska igra na sreću se zove "Gdje je novac"? Odgovor je jednostavan, novca nema, on ne postoji.
U kockarskoj igri na sreću moderne ekonomije, kredit (novac-dug) zamjenjuje novac, kredit stvara špekulativne balone, a pucanje tih balona dovodi do bankrota na dugovima koji uzrokuju nestanak kredita i kolaps ekonomije.
Odgovor na pitanja gdje je nestao novac tijekom Velike Depresije i gdje je nestao novac tijekom ove zadnje globalne financijske krize je isti, nije nestao novac, nestao je kredit, jer novca kao prvo i osnovno uopće nije ni bilo. Novac je odavno zamijenjen kreditom.
Kad ga više nema na raspolaganju, kredit, gnojivo ljudskog duga, učinkovito nagovješćuje kraj legaliziranoj kockarskoj igri na sreću zamaskiranoj kao moderna ekonomija, ali kreditni majstori, njihova globalna igra povjerenja sad ranjena neočekivanim nedostatkom povjerenja u njihove pečate i potpise, bolesni investitori, međutim neće tako lako odustati od muljaže u kojoj su nas do sada prevodili žedne preko vode.
Oni koji su pokrenuli ovu igru, središnji bankari i ovisnici o njima, investicijski bankari su prestravljeni da će ostati bez posla od kojeg su živjeli kao bubrezi u loju zadnjih tristo godina, možemo biti potpuno sigurni da se neće tako lako odreći svog životnog stila i standarda. U ovom trenutku središnji bankari zajednički sudjeluju u financijskoj trijaži u pokušaju nadoknađivanja kredita koji je vrlo brzo nestao uslijed nikad većeg broja bankrota i količine nepouzdanih dugova.
Sada, na početku neizbježne bliske ekonomske, političke i moralne propasti, događaji se čine problematični, a ishod još uvijek nepoznat. U retrospektivi će sve pak postati poptuno jasno, greške, razlozi, izgovori i rezultati. Iako nas središnji bankari i vlade nisu namjeravali dovesti u ovu situaciju ništa više od mrtvog pijanog vozača koji nema namjeru izazvati udes, oni su ipak odgovorni za svoje odluke i od toga ih neće spasiti nikakav imunitet.
Politicka prostitucija.
"Nema problema", kličemo. "Nastavite nam pričati ono što želimo čuti. Recite nam kako će na kraju ipak sve završiti dobro". Zato što još uvijek živimo na Zemlji iluzija. Ali sve slabijih i prozirnijih iluzija jer pukotine u armiranim zidovima "normalnosti" sve više i više prijete.
Imamo ekonomiju koja koristi imaginarni novac za stvaranje imaginarnog progresa. Vodimo ratove financirane imaginarnim nacionalnim kreditnim karticama. Raspolažemo nacionalnim energetskim politikama u cijelosti temeljenim na imaginarnim tehnologijama i resursima. Naša imaginarna politika imaginarnih klimatskih promjena će vjerojatno od nas zahtijevati masovnu migraciju na imaginarni planet.
Kucnuo je čas da si postavimo neizbježno pitanje, tko će istupiti korak naprijed i povratiti smisao i zdrav razum našim životima? Tko će nam ponuditi pravo vodstvo neophodno da se izvučemo iz ove ludnice iluzija u koju se pretvorila naša kultura? Ako neće biti naši vođe ti koji će nas voditi prema boljoj budućnosti, tko će onda to biti?
Vodstvo može značiti mnogo stvari, ali pravo vodstvo, ono koje nam je potrebno je ovo: sposobnost usklađenja ljudske sfere s biofizičkom stvarnošću.
Suprotno zajedničkom mišljenju proširenom među intelektualcima naše civilizacije, biofizičku stvarnost ne definiraju ljudi. Nju definiraju Zemlja i zakoni prirode. Nepoštivanje prirodnih zakona donosi posljedice.
Mi Ljudi trebamo gospodarsku politiku koja će uskladiti naš model proizvodnje i potrošnje s našim stvarnim potrebama, ograničenim prirodnim resursima i sposobnošću ove planete da apsorbira otpad.
Naši lideri su nas razočarali politički. Nisu učinkovito priopćili limite biofizičke stvarnosti široj populaciji, time su naštetili našim dugoročnim interesima.
Naši lideri su nas razočarali ekonomski. Nisu uspostavili model proizvodnje i potrošnje koji može trajati više od nekoliko generacija. Nametnuli su nam upravo potpunu suprotnost održivog gospodarstva i upropastili budućnost.
Naši lideri su nas razočarali moralno. Nisu ni ispoljili, a niti promicali najbolje strane ljudske prirode: umjerenost, velikodušnost, ljubav, dobrotu, ljubaznost, opraštanje i miroljubivost. Umjesto toga, promicali su i slavili najgore tendencije naše vrste: proždrljivost, pohlepu, mržnju, sebičnost, sukobe i osvete.
Konačno, naši lideri su nas razočarali duhovno. Pokrenuli su industrijske sustave bez duše, otuđili su nas od zemlje i naših bogova i svetinja. Udaljili su nas jedne od drugih. Presjekli su naše duhovne povezanosti i privezali nas za industrijsku mašinu o kojoj nam sada ovisi opstanak. I sada radimo, radimo, radimo...
Moderna ekonomija nije znanost o svemiru. U stvari, to uopće nije znanost. To je igra, igra povjerenja. Nakon što je bezvrijedan papir zamijenio pravi novac s podlogom, ekonomija je postala kockarska igra na sreću namijenjena skrivanju činjenice da je papir bez ikakve garancije zamijenio zlato i srebro. Kreditni rejtinzi su pokušaj kvantificiranja povjerenja u papirnatu imovinu i ključni dio igre. Ova kockarska igra na sreću se zove "Gdje je novac"? Odgovor je jednostavan, novca nema, on ne postoji.
U kockarskoj igri na sreću moderne ekonomije, kredit (novac-dug) zamjenjuje novac, kredit stvara špekulativne balone, a pucanje tih balona dovodi do bankrota na dugovima koji uzrokuju nestanak kredita i kolaps ekonomije.
Odgovor na pitanja gdje je nestao novac tijekom Velike Depresije i gdje je nestao novac tijekom ove zadnje globalne financijske krize je isti, nije nestao novac, nestao je kredit, jer novca kao prvo i osnovno uopće nije ni bilo. Novac je odavno zamijenjen kreditom.
Kad ga više nema na raspolaganju, kredit, gnojivo ljudskog duga, učinkovito nagovješćuje kraj legaliziranoj kockarskoj igri na sreću zamaskiranoj kao moderna ekonomija, ali kreditni majstori, njihova globalna igra povjerenja sad ranjena neočekivanim nedostatkom povjerenja u njihove pečate i potpise, bolesni investitori, međutim neće tako lako odustati od muljaže u kojoj su nas do sada prevodili žedne preko vode.
Oni koji su pokrenuli ovu igru, središnji bankari i ovisnici o njima, investicijski bankari su prestravljeni da će ostati bez posla od kojeg su živjeli kao bubrezi u loju zadnjih tristo godina, možemo biti potpuno sigurni da se neće tako lako odreći svog životnog stila i standarda. U ovom trenutku središnji bankari zajednički sudjeluju u financijskoj trijaži u pokušaju nadoknađivanja kredita koji je vrlo brzo nestao uslijed nikad većeg broja bankrota i količine nepouzdanih dugova.
Sada, na početku neizbježne bliske ekonomske, političke i moralne propasti, događaji se čine problematični, a ishod još uvijek nepoznat. U retrospektivi će sve pak postati poptuno jasno, greške, razlozi, izgovori i rezultati. Iako nas središnji bankari i vlade nisu namjeravali dovesti u ovu situaciju ništa više od mrtvog pijanog vozača koji nema namjeru izazvati udes, oni su ipak odgovorni za svoje odluke i od toga ih neće spasiti nikakav imunitet.
Politicka prostitucija.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Kako dalje?!
Valter Tue Feb 03, 2015 10:47 am
http://cromalternativemoney.org/index.php/hr
http://cromalternativemoney.org/index.php/en/media/news/nova-ekonomska-politika-u-sebe-vjerujemo-amen.html
Kritično pitanje kojeg si sad svi skupa moramo postaviti je: Što možemo učiniti?
Jeste li umorni od sveg ovog? Osjećate li se bespomoćno zbog toga što ništa nije rješeno? Jeste li razočarani u policiju?
Ništa od svega što se desilo nije bila "pogreška", "nesretan slučaj" ili "nepredviđeni događaj". Rečeno nam je da je to i sada i prije bilo potrebno. Ali nije. Nama Ljudima je dosta. Mi Ljudi nismo obavezni ovo prihvaćati. Mi Ljudi imamo svoja prava i slobode. Nama Ljudima je dosta. Sada imamo šansu i na nama leži odgovornost, i u pogledu reakcije, i u pogledu njenog izostanka.
Koji je uopće smisao života svakog od nas? Što je u stvari novac i zašto ga koristimo? Koji je razlog tome da sve države svijeta bilježe dugove umjesto dobiti? 1000 puta zašto bez obzira na evoluciju i industrijsku revoluciju imamo sve manje slobodnog vremena i sve više odricanja? 1000 puta zašto rat zovemo mirom, tiraniju demokracijom, prevaru zakonom, ropstvo slobodom, a dug bogatstvom?
Aristotel je bio prvi koji je kratko i jasno definirao novac, novac je mjerilo vrijednosti. No novac nije samo mjera za vrijednost, novac je i vrijednost mjere jer iza svake mjerne jedinice stoji i odgovarajuća kakvoća onog što se mjeri. Danas smo suočeni Pitagorinim izrazom da postoji čarolija brojeva, jer novac je kao i svaka druga mjera neki broj. U čemu je magija ove mjere? Pa da počnemo, dakle ovako:
Nikola Tesla, jedan od najvećih među najvećim znanstvenicima, dobro je znao da je električna energija svuda oko nas u neograničenim količinama. Tesla je posvetio svoj život dostavi besplatne električne energije (free energy) i ostalih naučnih dostignuća svim ljudima svijeta. Bez obzira na to što se Nikola Tesla još prije stotinjak godina vozio u električnom automobilu neograničenog dometa zavidnom brzinom, koristeći bežični prijenos električne energije, mi smo danas još uvijek primorani kupovati skupa prijevozna sredstva u kojima izgaraju isto tako skupi i prljavi benzin i nafta.
Ovo s Nikolom Teslom, odličan je primjer za sve ono što se događa u nama, s nama i oko nas, sve u svemu, sa svijetom u kojem živimo baziranom na monetarnom sustavu, ekonomskom modelu koji radi protiv nas samih i svijeta koji nas okružuje. Nikola Tesla nije samo vjerovao, on je i rješio problem, dokazao da može biti učinjeno. No svojim izumom, stvorio je problem nekim drugim ljudima koji naime nisu mogli kontrolirati nešto poput električne energije koja se šalje kroz zrak bez žica. Ti ljudi još uvijek nisu izmislili kako naplatiti besplatnu energiju, fali im uređaj kojim bi dostavu ograničili samo na one korisnike koji bi plaćali za ovu uslugu, dakle kupce. Je li potrebno spominjati, većini najvećih izuma u povijesti, radovima Nikole Tesle je od njegove smrti izgubljen svaki trag, a u nedostatku boljeg, mi i dalje koristimo izreku drugog velikog znanstevnika, Albert Einsteina: "Najteža stvar na svijetu za razumijeti je porez na dobit".
Četvrti Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, James Madison je zabilježio za buduće generacije: "Povijest pokazuje da su bankari koristiti svaki oblik zlostavljanja, spletki, laži i mogućih nasilnih sredstava za održavanje kontrole nad vladama svijeta kroz izdavanje novca".
Ubrzo nakon što je postao 20 Predsjednik SAD-a, James Garfield je izjavio: "Tko god kontrolira snabdijevanje novcem u bilo kojoj zemlji je apsolutni gospodar njene sveukupne industrije i trgovine. I kad shvatite da je za nekolicinu ljudi s vrha piramide vrlo lako kontrolirati cijeli sustav na jedan ili drugi način, nećete se više morati pitati kako nastaju razdoblja inflacije i depresije".
Vratimo se na Nikolu Teslu i upitajmo se prije svega, tko je vlasnik korporativnih mass-medija?
Odgovor je u prvom dijelu veoma širok, velike korporacije su vlasnici korporativnih medija za mase.
Ali tko posjeduje većinske-kontrolne pakete dionica tih velikih korporacija i kroz njih kontrolira njihove "vijesti" i emitirani sadržaj?
Odgovor se u svom drugom dijelu skroz na skroz suzio na nekolicinu elitnih pojedinaca s vrha piramide koji iz tajnosti upravljaju svjetskim financijskim sustavom, globalnim napretkom i globalnim krizama.
Kako zapravo funkcionira taj naš financijski sistem koji je doveo ljudsku civilizaciju do ruba propasti? Globalni financijski sustav funkcionira kroz praksu centralnog bankarstva u kojoj je od ključne važnosti činjenica da je centralna banka privatna institucija, a sav novac u opticaju izdan kao dug prema njoj samoj. Novac kojeg izdaje središnja banka nema apsolutno nikakvog pokrića ili podloge tako da se on praktički stvara iz ničeg uz minimalne troškove. Naprimjer, izrada jedne novčanice od 500 eura košta otprilike 30 centi. Poljoprivrednik je naporno radio, obrađivao zemlju i na kraju proizveo određenu količinu povrća vrijednosti 100. Međutim, sustav nije zabilježio novu vrijednost od 100 i tu je poljoprivredniku oduzeto prvih 100%. Financijski sustav je za rezultat poljoprivrednikovog rada u opticaj ubacio novu novčanicu, dug poljoprivrednika prema sustavu od 100%, i tu je poljoprivredniku oduzeto drugih 100%. Nova novčanica u opticaju kao dug vuče za sobom i isplatu kamata, pa je tako poljoprivredniku sve skupa oduzeto između 250% i 300% prvobitne vrijednosti rezultata njegovog rada. Kako je središnja banka u opticaj izbacila samo novčanicu od minus 100, a ne i novac neophodan i za isplatu kamata, tako je i poljoprivredniku nemoguće vratiti naprimjer 150 kad sve skupa postoji samo 100. Poljoprivrednik je na ovaj način zakonom prisiljen u budućnosti se ponovo zadužiti još više, kako bi bio u stanju platiti pristigle kamate. No novo zaduženje opet donosi novu glavnicu i nove kamate koje je opet nemoguće isplatiti i tako od postanka do propasti svijeta. Osim navedenog, naš je novčani sustav dozvolio i poslovnim bankama stvaranje novca kroz praksu djelomične rezerve (fractional reserve banking). Bankama je dopušteno izdavanje novca bez pokrića u svoj onoj količini koja premašuje iznos obvezne rezerve. Tako na primjer banka koja u kasi ima samo 30-ak dolara rezerve od već negdje drugdje uloženog tuđeg depozita od 10,000 dolara, može našem poljoprivredniku izdati kredit od skoro 160,000 dolara. Onog trenutka kad je poljoprivrednik podigao kredit u nepostojećem novcu, magično se povećao i sveukupan iznos novca u opticaju. Kako vam se sad čini naplaćivanje kamata na novac izdan iz ničeg, jednostavnim klikom po kompjuterskoj tastaturi?
Pitati se više tisuću puta "zašto" više nema nikakvog smisla, stigao je trenutak za tisuću puta "zato": Hitno i neodgodivo nam je potrebna monetarna reforma, novčani sustav treba početi služiti svojoj svrsi. Svrha monetarnog, odnosno finacijsko-ekonomskog sustava se mora promijeniti od onoga što je bila u svojim korijenima u dalekoj prošlosti. Svrha novčanog sustava više ne smije biti osiguranje za nečujan i nevidljiv prijenos bogatstva sa slabijih i siromašnijih ljudi na one moćnije i bogatije.
Nova javna svrha ekonomskog sustava mora biti: Omogućiti svima da imaju koristi od fer i efikasne razmjene proizvoda i usluga, i odražavati ono čime svako od nas doprinosi i ono što svatko od nas uzima iz zajedničkog bogatstva. Da bi mogli izgraditi novi novčani sustav s novom svrhom njegovog korišćenja, prvo moramo shvatiti zašto nas je stari novčani sustav kao vrstu doveo do samoubojstva. Moramo shvatiti da monetarni sustav utječe na naše ponašanje na svim razinama, osobnoj, porodičnoj, lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj.
Do sada je internacionalna globalna elita bankara putem izdavanja novca kao duga kroz kontrolu svake novčanice u opticaju kontrolirala i svaki aspekt naših života, te doslovce određivala svrhu našeg postojanja i kao time neslobodnih pojedinaca i kao time nedemokratskih društvenih zajednica, s katastrofalnim rezultatima.
Kad radnom čovjeku posao direktno ovisi o neshvaćanju, onda je upravo nevjerovatno koje razine može dostići ljudska glupost. Kad čovjek od sebe radi ovcu, onda je to nadasve tužno.
Valter: komentar modifikovan dana: Tue Feb 03, 2015 10:55 am; prepravljeno ukupno 2 puta
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Čobani i ovce
Valter Tue Feb 03, 2015 10:49 am
Nedavno je u Zimbabveu koza donijela na svijet stvorenje s ljudskim osobinama, glavom, licem, nosom, ramenim i ljudskom kožom. Prije neki dan, nedaleko od grada Izmir u Turskoj, ovca je rodila janje s ljudskom glavom. Glava janjeta je imala ljudske oči, nos i usta, samo su uši otkrivale da se radi o ovčjem licu.
Ako čovjek stvarno postane ovca kroz genetički inženjering i modifikaciju DNK, onda će to predstavljati pravu tragediju.
Ljudi postaju ovce...
Novim financijskim sustavom se pravo na stvaranje novca mora vratiti državama, a novac se treba početi izdavati kao vrijednost, a ne kao dug. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade ubirale poreze i time si obezbjeđivale stalne prihode. Moramo točno znati na šta se troši javni novac i na šta se on ne troši. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade regulirale financijsko poslovanje između pojedinaca, poduzeća i ostalih organizacija.
U Nas Vjerujemo! U Sebe Vjerujemo! Mi Moramo! Mi Možemo!
U društvu u kojem je ključni faktor novac, svakako je najvažnije pitanje tko ima pravo na izdavanje novca. Nakon otkrića Amerike, veoma su se pojačala nastojanja za osvajanjem prava na izdavanje novca, inače općeprihvaćenog državnog prava. Pojavili su se budući milijarderi koji su se pod svaku cijenu, prevarama, spletkama i krivotvorenjem htjeli dočepati prava na izdavanje novca. Osnovni razlog tim pokušajima i nastojanjima je termin "seigniorage". Seigniorage potiče iz francuske riječi "seigneur", u prijevodu gospodin, velikaš, vlastelin. U srednjem vijeku, nosioci prava na izdavanje valute su bili feudalni gospodari koji su od toga imali veliku korist. U vremenima u kojima se monetarna baza sastojala od novca napravljenog od plemenitih metala, svatko tko je imao zlato ili srebro je mogao otići u državnu kovnicu i pretvoriti ih u novac na kojeg je postavljen lik suverenog. Pravo suverenog se svodilo na prisvajanje dijela plemenitih metala od kojih se izrađivao novac. U tom kontekstu, "seigniorage" ili danak feudalnom gospodaru je rezultirao razlikom izmeđe nominalne (one naznačene na samom novcu) i intrinzične (stvarne) vrijednosti novca. Porez na kovanje novca je dakle pružao odličan izvor financiranja feudalnim gospodarima.
Čuvanje i baratanje novcem od plemenitih metala se odvijalo uz poteškoće, najviše zbog njegove specifične težine, pa je većina imućnijih ljudi počela polagati svoj novac u vidu depozita kod zlatara koji su raspolagali najsigurnijim sefovima u tadašnjim naseljima i gradovima. Zlatari su im pak u zamjenu izdavali praktične papirnate potvrde (obećanja) kao garanciju za depozite, a vlasnici su ih umjesto nepraktičnog pravog novca kojeg su predstavljale mogli koristiti za trgovanje. Ova papirnata obećanja su se brzo počela koristiti čak i kada su klijenti dolazili kod zlatara samo zbog dobivanja kredita u gotovini. Budući da su srednjovjekovni bankari (zlatari) dobro znali da će se samo vrlo nizak postotak od svih onih koji su položili pravi novac kao depozit, njih između 10 i 20% po zakonu vjerovatnoće vratiti u istom trenutku i zatražiti nazad svoj novac od plemenitih metala, počeli su prodavati kreditne potvrde koje nisu bile osigurane stvarnom imovinom, odnosmo zlatom i srebrom.
Tako je rođen princip danas poznat kao bankarska praksa djelomične rezerve (fractional reserve banking), odnosno minimalna količina pokrivenosti koja omogućuje zaradu kroz posuđivanje novca stvorenog iz ničeg. Ovim sistemom su srednjovjekovni bankari nekažnjeno mogli davati puno više zajmova nego što su u stvarnosti posjedovali novca. U onim rijetkim slučajevima u kojima su se našli da moraju vratiti više zlata nego što su ga imali u trezorima, bankari su dobivali podršku umjesto kazni. Prva posljedica korištenja ove tehnike djelomičnih rezervi je bila izdavanje u opticaj mnogo veće količine papirnatih potvrda o depozitiranim plemenitim metalima (novcu) od one koja se u stvarnosti nalazila u trezorima. Po kamatnoj stopi od 20 posto, isto zlato posuđeno pet puta je donosilo dobit od 100% svake godine. Dobit na zlatu kojeg zlatari nikad nisu stvarno posjedovali. Dok su zlatari pozajmljivali nestvaran novac negarantiran zlatnom podlogom, njihovi dužnici su morali plaćati stvarna dugovanja i kamate garantirane zakonom. Tako se na kraju događalo da su ti špekulanti postajali kreditorima puno većih iznosa od onih kojima je raspolagao cijeli grad. U toj situaciji su građani morali sve više uzimati nove kredite papirnatih obećanja što je pokrenulo nepošten prijenos bogatstva grada i države u trezore zlatara i gušenje stanovništva u dugovima.
Ekonomisti danas koriste termin seigniorage za prihode koje centralna banka ili država ostvaruju kroz mogućnost stvaranja monetarne baze u uvjetima monopola. Isti smatraju da porijeklo fenomena datira od 27 Svibnja 1694 godine osnivanjem prve središnje banke u svijetu, Bank of England. Najzaslužniji za otvaranje prve svjetske centralne banke je londonski bankar i mason William Poterson. Engleska središnja banka je izdala 1.200.000 papirnatih funti na osnovu duga od 700.000 zlatnih funti kojeg je kralj Vilijam Oranski ugovorio s njom. Središnja banka je tako započela svoje poslovanje kupnjom kraljevog duga.
Karl Marxa nisu toliko zabranjivali i mrzili zbog njegovih ideja koliko zbog toga što je u potpunosti i do detalja shvatio, i javnosti nastojao prenijeti istinu o ovom pokvarenom novčanom sustavu. U svom "Kapitalu" se 1855 dotakao i Engleske Banke. "Od početka svog postojanja, velike banke skrivene iza imena država nisu bile ništa drugo nego privatna društva špekulanata u zagrljaju Vlada koja su zahvaljujući dobivenim povlasticama Vladama mogla anticipirati novac. Time se počela gubiti nepogrešiva mjera, omjer porasta javnog duga i porasta vrijednosti dionica tih banaka, proces čiji potpuni razvoj datira od osnivanja Bank of England". Engleska banka je počela Vladi posuđivat svoj novac s kamatom od 8%, a istovremeno je imala dozvolu od Parlamenta da na osnovu istog tog kapitala još jednaput izda drugi novac i posuđuje ga stanovništvu. Engleskoj banci nije bilo dovoljno to što dok iz jedne ruke daje, u drugu ruku više prima, već dok prima, s druge strane usporedo postaje i vječni kreditor cijele nacije do posljednje pare u opticaju. Postupno je Engleska Središnja Banka neizbježno postala rezervoar zlatnog bogatstva cijele zemlje i gravitacijski centar svih komercijalnih kredita. U Engleskoj, baš kad su prestali spaljivati vještice, počeli su vješati krivotvoritelje novčanica.
Potersonova banka je osim što je postala vlasnikom kapitala na kojem je zarađivala kamate, tako raspolagala i izmišljenom monetarnom masom potpuno nepovezanom s bilo kakvim stvarnim bogatstvom, s kojom je poduzimala uspješno financijsko poslovanje i izdavala kredite na kojima je zarađivala kamate.
Za englesku vladu koja se odrekla prava na izdavanje novca, time je započeo dugi i nikada završeni period plaćanja kamata centralnoj banci, a za englesko gospodarstvo mogućnost da opticaj novca bez podloge promiče financijske špekulacije. Engleski primjer su kasnijih stoljeća pratile sve vlade svijeta, sve do današnje situacije u kojoj niti jedan narod nije vlasnik novca kojeg koristi i gdje su su svi dužnici privatnih banaka koje izdaju novac.
Ovdje valja dodati frazu koju je davno izrekao famozni njemački financijer Amschel Mayer Rothschild: "Naša politika je izazivati ratove, a održavati mirovne konferencije, na način da ni jedna od sukobljenih strana ne izvlači korist. Ratovi se moraju usmjeravati tako da obje strane sve više tonu u zaduženje, odnosno pod našu kontrolu". "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram snabdijevanje novcem države, pa me ni najmanje neće zanimati tko u njoj donosi zakone".
Možemo citirati i Maurice Allais, dobitnicu Nobelove nagrade za ekonomiju u 1988 godini: "Aktualni način na koji bankarski sustav stvara novac je identičan načinu na koji krivotvoritelji stvaraju novac. Konkretni rezultati su isti. Jedina razlika je u tome što različite osobe od toga profitiraju".
Povijest je izrodila mnogo izjava o bankama i novčanom sustavu, a ovo je svakako jedna od najzanimljivijih. Josiah Stamp je bio Predsjednik Bank of England i drugi najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ovo je izrekao u službenom govoru na sveučilištu u Teksasu 1927 godine: "Moderni bankarski sustav stvara novac iz ničega. Ovaj proces je možda najnevjerovatnija igra prestiža ikad izmišljena. Bankarsko poslovanje je koncipirano na nepravdi i rođeno u grijehu. Bankari posjeduju planetu. Oduzmite im Zemlju, ali im ostavite moć da stvaraju novac i jednim potezom olovke će stvoriti dovoljno novca da je opet kupe. Oduzmite im tu moć i sva ogromna bogatstva poput mog će nestati, i onda će ovo postati bolji i sretniji svijet za život. Ali ako želite ostati robovi bankara i
plaćati troškove vlastitog ropstva, i dalje im dopuštajte da stvaraju i kontroliraju novac".
Robert H. Hemphill, šef kreditnog odjela Federalnih Rezervi u Bank of Atlanta je u vrijeme Velike Depresije 1934 ovako napisao: "Mi smo potpuno ovisni o bankama. Netko mora pozajmiti svaki dolar koji je u opticaju. Ako banke stvaraju dovoljno sintetičkog novca, mi smo bogati, u suprotnom gladujemo. Naš monetarni sustav je apsolutno neodrživ. Promatrajući situaciju u cijelosti, apsurdna tragičnost naše pozicije je nevjerovatna, ali istinita. Radi se najvažnijem pitanju kojeg inteligentni ljudi mogu razmatrati i istraživati.
Graham Towers, guverner središnje banke Kanade od 1935 do 1955 godine je priznao: "Banke stvaraju novac, tome služe. Proces proizvodnje novca se sastoji od upisivanja stavke u registar. To je to. Svaki put kad banka daje zajam, stvara potpuno novi novac".
Seigniorage modernih vremena fukcionira ovako. Država posudi novčanicu od 100 eura od središnje banke i u zamjenu za nju izda obveznicu od 100 eura. Na kraju godine država mora uzeti od građana tih 100 eura + kamate od naprimjer 3% kako bi je vratila legitimnom vlasniku (privatnim bankarima). Središnja banka je na tiskanje novčanice od 100 eura potrošila sveukupno samo 30 centi, a od države zahtijeva da joj vrati svih 100 eura + 3%. Središnja banka je tiskara koja se ponaša kao da je vlasnik novčanice. Seigniorage, odnosno danak feudnom gospodaru na jednoj jedinoj novčanici tako iznosi €103 - €0,30 = €102,70.
Čvrsto načelo svake demokracije je da "suverenitet", odnosno vrhovna vlast pripada narodu. U državi čije je funkcioniranje uvjetovano novcem i u kojoj je narod taj koji radi i proizvodi vrijednosti što bi ih novac trebao predstavljati, a u kojoj narod nije i vlasnik novostvorenih vrijednosti odnosno novca; narod koji nije monetarno suveren ne može biti suveren niti u bilo kom drugom pogledu. Logika i zdrav razum nalažu da bi novac kojeg izdaje bilo koja centralna banka, od prvog trenutka trebao biti u vlasništvu svih građana, jer građani su ti koji čine državu, no država je prepustila pravo na izdavanje novca, monetarnu suverenost središnjoj banci, privatnoj instituciji. Ova "zbrka" oko monetarne suverenosti graniči s nevjerovatnim, ali se ispoljava kroz svaku minutu naših života s veoma negativnim posljedicama. Činjenica da se danas kad novac nema apsolutno nikakvu podlogu i kad se u biti ne razlikuje od bilo kog drugog komada bezvrijednog papira, za razliku od prijašnjih vremena kada je ispod njega stajala materijalna garancija u plemenitim metalima; država odrekla prava na stvaranje novca, dovodi do nas jedinog mogućeg zaključka u pogledu monetarne suverenosti,u pitanju je prevara ogromnih dimenzija! Upravo to i je razlog što su ova tema i informacije vezane za nju stoljećima duboko skrivane od očiju javnosti.
Ako čovjek stvarno postane ovca kroz genetički inženjering i modifikaciju DNK, onda će to predstavljati pravu tragediju.
Ljudi postaju ovce...
Novim financijskim sustavom se pravo na stvaranje novca mora vratiti državama, a novac se treba početi izdavati kao vrijednost, a ne kao dug. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade ubirale poreze i time si obezbjeđivale stalne prihode. Moramo točno znati na šta se troši javni novac i na šta se on ne troši. Moramo promijeniti i način na koji su do sada Vlade regulirale financijsko poslovanje između pojedinaca, poduzeća i ostalih organizacija.
U Nas Vjerujemo! U Sebe Vjerujemo! Mi Moramo! Mi Možemo!
U društvu u kojem je ključni faktor novac, svakako je najvažnije pitanje tko ima pravo na izdavanje novca. Nakon otkrića Amerike, veoma su se pojačala nastojanja za osvajanjem prava na izdavanje novca, inače općeprihvaćenog državnog prava. Pojavili su se budući milijarderi koji su se pod svaku cijenu, prevarama, spletkama i krivotvorenjem htjeli dočepati prava na izdavanje novca. Osnovni razlog tim pokušajima i nastojanjima je termin "seigniorage". Seigniorage potiče iz francuske riječi "seigneur", u prijevodu gospodin, velikaš, vlastelin. U srednjem vijeku, nosioci prava na izdavanje valute su bili feudalni gospodari koji su od toga imali veliku korist. U vremenima u kojima se monetarna baza sastojala od novca napravljenog od plemenitih metala, svatko tko je imao zlato ili srebro je mogao otići u državnu kovnicu i pretvoriti ih u novac na kojeg je postavljen lik suverenog. Pravo suverenog se svodilo na prisvajanje dijela plemenitih metala od kojih se izrađivao novac. U tom kontekstu, "seigniorage" ili danak feudalnom gospodaru je rezultirao razlikom izmeđe nominalne (one naznačene na samom novcu) i intrinzične (stvarne) vrijednosti novca. Porez na kovanje novca je dakle pružao odličan izvor financiranja feudalnim gospodarima.
Čuvanje i baratanje novcem od plemenitih metala se odvijalo uz poteškoće, najviše zbog njegove specifične težine, pa je većina imućnijih ljudi počela polagati svoj novac u vidu depozita kod zlatara koji su raspolagali najsigurnijim sefovima u tadašnjim naseljima i gradovima. Zlatari su im pak u zamjenu izdavali praktične papirnate potvrde (obećanja) kao garanciju za depozite, a vlasnici su ih umjesto nepraktičnog pravog novca kojeg su predstavljale mogli koristiti za trgovanje. Ova papirnata obećanja su se brzo počela koristiti čak i kada su klijenti dolazili kod zlatara samo zbog dobivanja kredita u gotovini. Budući da su srednjovjekovni bankari (zlatari) dobro znali da će se samo vrlo nizak postotak od svih onih koji su položili pravi novac kao depozit, njih između 10 i 20% po zakonu vjerovatnoće vratiti u istom trenutku i zatražiti nazad svoj novac od plemenitih metala, počeli su prodavati kreditne potvrde koje nisu bile osigurane stvarnom imovinom, odnosmo zlatom i srebrom.
Tako je rođen princip danas poznat kao bankarska praksa djelomične rezerve (fractional reserve banking), odnosno minimalna količina pokrivenosti koja omogućuje zaradu kroz posuđivanje novca stvorenog iz ničeg. Ovim sistemom su srednjovjekovni bankari nekažnjeno mogli davati puno više zajmova nego što su u stvarnosti posjedovali novca. U onim rijetkim slučajevima u kojima su se našli da moraju vratiti više zlata nego što su ga imali u trezorima, bankari su dobivali podršku umjesto kazni. Prva posljedica korištenja ove tehnike djelomičnih rezervi je bila izdavanje u opticaj mnogo veće količine papirnatih potvrda o depozitiranim plemenitim metalima (novcu) od one koja se u stvarnosti nalazila u trezorima. Po kamatnoj stopi od 20 posto, isto zlato posuđeno pet puta je donosilo dobit od 100% svake godine. Dobit na zlatu kojeg zlatari nikad nisu stvarno posjedovali. Dok su zlatari pozajmljivali nestvaran novac negarantiran zlatnom podlogom, njihovi dužnici su morali plaćati stvarna dugovanja i kamate garantirane zakonom. Tako se na kraju događalo da su ti špekulanti postajali kreditorima puno većih iznosa od onih kojima je raspolagao cijeli grad. U toj situaciji su građani morali sve više uzimati nove kredite papirnatih obećanja što je pokrenulo nepošten prijenos bogatstva grada i države u trezore zlatara i gušenje stanovništva u dugovima.
Ekonomisti danas koriste termin seigniorage za prihode koje centralna banka ili država ostvaruju kroz mogućnost stvaranja monetarne baze u uvjetima monopola. Isti smatraju da porijeklo fenomena datira od 27 Svibnja 1694 godine osnivanjem prve središnje banke u svijetu, Bank of England. Najzaslužniji za otvaranje prve svjetske centralne banke je londonski bankar i mason William Poterson. Engleska središnja banka je izdala 1.200.000 papirnatih funti na osnovu duga od 700.000 zlatnih funti kojeg je kralj Vilijam Oranski ugovorio s njom. Središnja banka je tako započela svoje poslovanje kupnjom kraljevog duga.
Karl Marxa nisu toliko zabranjivali i mrzili zbog njegovih ideja koliko zbog toga što je u potpunosti i do detalja shvatio, i javnosti nastojao prenijeti istinu o ovom pokvarenom novčanom sustavu. U svom "Kapitalu" se 1855 dotakao i Engleske Banke. "Od početka svog postojanja, velike banke skrivene iza imena država nisu bile ništa drugo nego privatna društva špekulanata u zagrljaju Vlada koja su zahvaljujući dobivenim povlasticama Vladama mogla anticipirati novac. Time se počela gubiti nepogrešiva mjera, omjer porasta javnog duga i porasta vrijednosti dionica tih banaka, proces čiji potpuni razvoj datira od osnivanja Bank of England". Engleska banka je počela Vladi posuđivat svoj novac s kamatom od 8%, a istovremeno je imala dozvolu od Parlamenta da na osnovu istog tog kapitala još jednaput izda drugi novac i posuđuje ga stanovništvu. Engleskoj banci nije bilo dovoljno to što dok iz jedne ruke daje, u drugu ruku više prima, već dok prima, s druge strane usporedo postaje i vječni kreditor cijele nacije do posljednje pare u opticaju. Postupno je Engleska Središnja Banka neizbježno postala rezervoar zlatnog bogatstva cijele zemlje i gravitacijski centar svih komercijalnih kredita. U Engleskoj, baš kad su prestali spaljivati vještice, počeli su vješati krivotvoritelje novčanica.
Potersonova banka je osim što je postala vlasnikom kapitala na kojem je zarađivala kamate, tako raspolagala i izmišljenom monetarnom masom potpuno nepovezanom s bilo kakvim stvarnim bogatstvom, s kojom je poduzimala uspješno financijsko poslovanje i izdavala kredite na kojima je zarađivala kamate.
Za englesku vladu koja se odrekla prava na izdavanje novca, time je započeo dugi i nikada završeni period plaćanja kamata centralnoj banci, a za englesko gospodarstvo mogućnost da opticaj novca bez podloge promiče financijske špekulacije. Engleski primjer su kasnijih stoljeća pratile sve vlade svijeta, sve do današnje situacije u kojoj niti jedan narod nije vlasnik novca kojeg koristi i gdje su su svi dužnici privatnih banaka koje izdaju novac.
Ovdje valja dodati frazu koju je davno izrekao famozni njemački financijer Amschel Mayer Rothschild: "Naša politika je izazivati ratove, a održavati mirovne konferencije, na način da ni jedna od sukobljenih strana ne izvlači korist. Ratovi se moraju usmjeravati tako da obje strane sve više tonu u zaduženje, odnosno pod našu kontrolu". "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram snabdijevanje novcem države, pa me ni najmanje neće zanimati tko u njoj donosi zakone".
Možemo citirati i Maurice Allais, dobitnicu Nobelove nagrade za ekonomiju u 1988 godini: "Aktualni način na koji bankarski sustav stvara novac je identičan načinu na koji krivotvoritelji stvaraju novac. Konkretni rezultati su isti. Jedina razlika je u tome što različite osobe od toga profitiraju".
Povijest je izrodila mnogo izjava o bankama i novčanom sustavu, a ovo je svakako jedna od najzanimljivijih. Josiah Stamp je bio Predsjednik Bank of England i drugi najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ovo je izrekao u službenom govoru na sveučilištu u Teksasu 1927 godine: "Moderni bankarski sustav stvara novac iz ničega. Ovaj proces je možda najnevjerovatnija igra prestiža ikad izmišljena. Bankarsko poslovanje je koncipirano na nepravdi i rođeno u grijehu. Bankari posjeduju planetu. Oduzmite im Zemlju, ali im ostavite moć da stvaraju novac i jednim potezom olovke će stvoriti dovoljno novca da je opet kupe. Oduzmite im tu moć i sva ogromna bogatstva poput mog će nestati, i onda će ovo postati bolji i sretniji svijet za život. Ali ako želite ostati robovi bankara i
plaćati troškove vlastitog ropstva, i dalje im dopuštajte da stvaraju i kontroliraju novac".
Robert H. Hemphill, šef kreditnog odjela Federalnih Rezervi u Bank of Atlanta je u vrijeme Velike Depresije 1934 ovako napisao: "Mi smo potpuno ovisni o bankama. Netko mora pozajmiti svaki dolar koji je u opticaju. Ako banke stvaraju dovoljno sintetičkog novca, mi smo bogati, u suprotnom gladujemo. Naš monetarni sustav je apsolutno neodrživ. Promatrajući situaciju u cijelosti, apsurdna tragičnost naše pozicije je nevjerovatna, ali istinita. Radi se najvažnijem pitanju kojeg inteligentni ljudi mogu razmatrati i istraživati.
Graham Towers, guverner središnje banke Kanade od 1935 do 1955 godine je priznao: "Banke stvaraju novac, tome služe. Proces proizvodnje novca se sastoji od upisivanja stavke u registar. To je to. Svaki put kad banka daje zajam, stvara potpuno novi novac".
Seigniorage modernih vremena fukcionira ovako. Država posudi novčanicu od 100 eura od središnje banke i u zamjenu za nju izda obveznicu od 100 eura. Na kraju godine država mora uzeti od građana tih 100 eura + kamate od naprimjer 3% kako bi je vratila legitimnom vlasniku (privatnim bankarima). Središnja banka je na tiskanje novčanice od 100 eura potrošila sveukupno samo 30 centi, a od države zahtijeva da joj vrati svih 100 eura + 3%. Središnja banka je tiskara koja se ponaša kao da je vlasnik novčanice. Seigniorage, odnosno danak feudnom gospodaru na jednoj jedinoj novčanici tako iznosi €103 - €0,30 = €102,70.
Čvrsto načelo svake demokracije je da "suverenitet", odnosno vrhovna vlast pripada narodu. U državi čije je funkcioniranje uvjetovano novcem i u kojoj je narod taj koji radi i proizvodi vrijednosti što bi ih novac trebao predstavljati, a u kojoj narod nije i vlasnik novostvorenih vrijednosti odnosno novca; narod koji nije monetarno suveren ne može biti suveren niti u bilo kom drugom pogledu. Logika i zdrav razum nalažu da bi novac kojeg izdaje bilo koja centralna banka, od prvog trenutka trebao biti u vlasništvu svih građana, jer građani su ti koji čine državu, no država je prepustila pravo na izdavanje novca, monetarnu suverenost središnjoj banci, privatnoj instituciji. Ova "zbrka" oko monetarne suverenosti graniči s nevjerovatnim, ali se ispoljava kroz svaku minutu naših života s veoma negativnim posljedicama. Činjenica da se danas kad novac nema apsolutno nikakvu podlogu i kad se u biti ne razlikuje od bilo kog drugog komada bezvrijednog papira, za razliku od prijašnjih vremena kada je ispod njega stajala materijalna garancija u plemenitim metalima; država odrekla prava na stvaranje novca, dovodi do nas jedinog mogućeg zaključka u pogledu monetarne suverenosti,u pitanju je prevara ogromnih dimenzija! Upravo to i je razlog što su ova tema i informacije vezane za nju stoljećima duboko skrivane od očiju javnosti.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Decentralizacija,a ne kontrola!
Valter Tue Feb 03, 2015 10:49 am
Upravo tako, ne postoji niti jedan jedini valjani razlog zbog kojeg bi države morale od privatnih bankarskih institucija tražiti kredite (s kamatama) u novcu stvorenom iz ničeg, a time i bez ikakve intrizične vrijednosti; te se tako odricale ne samo monetarne suverenosti već i upravljanja monetarnom politikom koja je jedini način da Vlada koju je dobrovoljno izabrao narod utiče na društveno-ekonomsku politiku i situaciju u zemlji.
15 Augusta 1971, prestali su vrijediti dogovori iz Bretton Woodsa, službeno je ukinut zlatni standard (zlatna podloga). Danas su jedine dvije stvari na svijetu za koje ne postoji nikakva mjera novac i zamor ljudskog tijela. Pa ipak bez obzira na to, većina je svjetskih država zbog toga što se guši u dugovima prema središnjim bankama počela produžavati naš radni vijek i odlagati odlazak u mirovinu. Zašto? Kako iza novca više ne postoji nikakva podloga, i bez obzira na to što nigdje ne stoji da je središnja banka vlasnik novca u trenutku njegovog nastajanja, središnjoj banci eventualno treba platiti sumom kojom se uobičajeno plaćaju tiskare, točnim iznosom troškova za tiskanje novca. S ukidanjem zlatne podloge 1971 godine, novcu više ne daje vrijednost onaj tko ga izdaje već onaj tko ga prihvaća. Potpuno je očigledno da guverner središnje banke svojim potpisom na svaku novčanicu-zadužnicu navodi društvenu zajednicu u lažno uvjerenje da je i dalje on taj koji novcu daje i garantira (nepostojeću) vrijednost.
Centralne banke su privatne institucije koje proizvode novac iz ničeg i posuđuju ga državama koje se tako zadužuju prema bankama. Zajednica je međutim prevarom uvjerena da su centralne banke u javnom vlasništvu samo na osnovu toga što izdaju novac. Svaka Vlada kojoj primarni cilj nije vraćanje monetarne suverenosti narodu koji ju je izabrao izdaje nacionalne interese.
Početkom prošlog stoljeća, financijskim svijetom su dominirale 4 moćne obitelji, Rotshild, Rockfeller, Morgan i Warburg. Te su obitelji vršile pritisak na Vladu Sjedinjenih Američkih Država da donese zakon o formiranju jedne velike centralne banke, u njihovom vlasništvu. Ovaj veoma ambiciozan projekt je svakako morao voditi računa o tome je li javnost spremna preuzeti rizik monetarne koncentracije u rukama nekoliko špekulanata. Skupina milijunaša je 1886 godine kupila otok po imenu Jeckyll Island i od njega napravila lovno područje i zimovalište. U veoma kratkom periodu je ovo postao najeksluzivniji klub u Sjedinjenim Američkim Državama. Do početka 20 stoljeća, u ovom klubu se koncentrirala jedna šestina sveukupnog planetarnog bogatstva .
O njegovoj ekskluzivnosti dosta govori i da su između osoba kojima je u njega odbijeno članstvo Predsjednik McKinley i Winston Churchill. S početkom novog stoljeća je Morgan, prosvijetljeni financijer počeo širiti glasine o neizbježnoj insolventnosti i propasti velikih kreditnih institucija uzrokujući tsunami bankrota i zapljena imovina. Povijest je zabilježila da je Morgan ispao najveći profiter nacionalne financijske panike 1908 godine, a najveća posljedica krize je da je Kongres ubrzo formirao Nacionalno Monetarno Tijelo. Usporedo s time su 1910 godine vlasnici najvećih banaka i tvrtki u SAD-u formirali tajno udruženje i u Studenom održali sastanak na otoku Jekyll Island, skriveni od očiju javnosti. Ovom tajnom okupljanju su prisustvovali ljudi i predstavnici osoba koje su u rukama imale 1/4 tadašnjeg svjetskog bogatstva: Frank Vanderlip, Charles Norton, Nelson Aldrich, Abraham Andrew, Paul Warburg, Henry Davison i Benjamin Strong. Razina tajnosti ovog sastanka je išla do toga da okupljeni jedan drugoga nisu smjeli oslovljavati prezimenima. Umjesto nemilosrdne bitke za konkurenciju na slobodnom tržištu, na ovom su se tajnom okupljanju ljuti konkurenti dogovorili o međusobnoj suradnji i postali partneri, Rothschild, Rockefeller, Warburg, Morgan, Kuhn i Loeb & Company. Zaključili su da se pri osnivanju nove centralne banke iz njenog naziva mora izostaviti termin "centralna banka" jer Amerika ne bi prihvatila takvu insituciju. Dogovoreno je i da će pred očima javnosti Kongres biti taj koji će upravljati centralnom bankom, ali će imena pravih privatnih vlasnika ostati sakrivena. Ovi poslovni ljudi čija je najvažnija djelatnost financijska špekulacija su dobro znali i da javnost ne smije pomisliti da će New York biti pravi i jedini izvor moći, pa je shodno tome osmišljen i trik s 12 regionalnih banaka. Uvjeravanju javnosti u pošten i demokratski novčani sustav bi svakako trebala pridonijeti i činjenica da će u imenovanjima upravnog odbora i guvernera glavnu riječ imati predsjednik države, ali to neće biti od neke naročite važnosti budući da on neće moći uticati na njihove odluke. Ako vas ikada netko bude pitao kada su osnovane Federalne Rezerve (FED), na ovom tajnom sastanku na otoku Jeckyll Island je stvorena institucija kojom je pravo na izdavanje novca oduzeto američkom narodu i prebačeno u ruke privatnih bankara koji će se njime korisititi prema vlastitim potrebama.
Krajem 1913 za vrijeme božićnih blagdana kad je većina kongresmena poput svih ostalih ljudi slavila i odmarala u krugu svojih obitelji, kroz Kongres je proguran Zakon o Federalnim Rezervama kojeg je poslije potpisao Predsjednik Woodrow Wilson. Nedugo zatim, shvativši što je u stvari učinio, Predsjednik Wilson je izjavio da je nesvjesno upropastio svoju državu.
Američki Predsjednik Abraham Lincoln je još davno shvatio problem monetarnog sustava i novca duga, pa je stoga uspješno pustio u opticaj novčanice neopterećene dugom i kamatama, zbog zelene boje nazvane "Greenbacks". Predsjednik Linkoln je ubrzo nakon toga ubijen, a ove novčanice povučene iz upotrebe.
Iz novije prošlosti izvlačimo još jedan slučaj od velike važnosti za monetarnu politiku. Predsjednik John Fitzgerald Kennedy je dobro znao da po Konsituciji samo Vlada ima pravo na izdavanje novca. Kenedijev se potpis našao na izvršnoj naredbi broj 11110 na osnovu koje je tiskano preko 4 milijarde novčanica sa natpisom "UNITED STATES NOTE" umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE". Tim je potezom Predsjednik Kenedi vratio monetarnu suverenost američkom narodu, naravno izdani novac nije bio opterećen dugom i kamatama. Nedugo zatim, John Kennedy je ubijen u atentatu, a spomenute novčanice povučene iz upotrebe.
Od ključne važnosti za razumijevanje onog što se danas događa u svijetu, svakako je i pitanje kako, gdje i zašto je rođena ideja o globalizaciji. Ideja o globalizaciji je rođena u glavama istih osoba koje su nam oduzele monetarnu suverenost i nametnule ovaj pokvareni novčani sustav. Naprimjer, sin Paul Warburga, suosnivača Federalnih Rezervi, James Paul Warburg se u govoru pred Senatom SAD-a 17 Veljače 1950 ovako izjasnio: "Treba nam jedna Svjetska Vlada, htjeli mi to ili ne. Jedino pitanje koje se nameće je hoće li se Svjetska Vlada roditi dobrovoljno ili na silu".
Početkom 20 vijeka, točnije 1901 godine je Edward Alsworth Ross, otac američkih društvenih nauka izdao knjigu s naslovom "Kontrola Nad Društvom". John D. Rockefeller se potpuno oduševio ovim djelom i već je 1902 godine u svojoj namjeri za sticanjem kontrole nad društvenom zajednicom formirao "Odbor Za Opće Obrazovanje". Nakon par godina, 1919 je Rockefeller formirao "Međunarodni Komitet Za Mentalnu Higijenu" koji se poslije razvio u "Svjetsku Federacija Za Mentalno Zdravlje". Tijekom vremena su izvođeni psihijatrijski i kemijski eksperimenti različitih vrsta na živim ljudima od kojih je najpoznatiji projekt MK-ULTRA, a Rockefeller je direktno i indirektno postao ključna osoba u svemu onome što se ticalo naučnih dostignuća u istraživanju kontrole misli. 1946 godine je Rockefeller darovao prvom Generalnom Sekretaru Ujedinjenih Naroda, Trygve Lie-u ček na preko 8 miliona dolara za kupnju zemlje na Manhattanu na kojoj je poslije izgrađeno sjedište Ujedinjenih Naroda. Odmah nakon 2 svjetskog rata se kroz UN počela širiti i podsticati ideja o izgradnji novog svjetskog poretka, a kroz znanost, opet zahvaljujući najviše Rockefelleru se došlo do saznanja da se umjesto upotrebom vojne i policijske sile puno bolji rezultati mogu postići mirnim putem. Znanstvena mentalna istraživanja su pokazala da svaka Vlada koja se bude koristila tim saznanjima može u roku od samo jedne generacije ostvariti potpunu kontrolu nad građanstvom, a za stanovništvo će ostati tajna kako se u njihovim umovima rađaju određena ubjeđenja. Danas, točnije na konferenciji u Kopenhagenu, neki su se elitni pojedinci koje nijedan narod nije izabrao demokratskim putem već počeli nazivati Globalnom Vladom. Podsjetimo da je krajnji cilj obrazovanja zasnovanog na ideji o kontroli nad društvom taj da nigdje na planeti ne smije postojati niti jedan drugi oblik obrazovanja osim onog o svjetskom građaninu. Ideja o svjetskom građaninu možda i nije tako loša, ali namjere koje su ispod nje sakrivene su pokvarene do srži, Jedan Narod, Jedna Vlada, Jedna Privatna Banka, Jedna Valuta, Apsolutna Kontrola. Ako vam to nije bilo poznato do sada, stigao je trenutak da saznate, isti ljudi koji su vlasnici Federalnih Rezervi su financirali i Staljina i Hitlera, direktno i indirektno iz vlastite koristi palili žarišta svih ratnih sukoba modernijih vremena. Nedavno je deklasifikacijom tajnih dokumenata izašlo na vidjelo i da je jedan od najvećih izvora financija Hiler pronašao u djedu predzadnjeg Predsjednika SAD-a Georga Busha, Prescott Bushu.
Znate li otkuda vuku porijeklo kartice koje provlačimo kroz kontrolne uređaje svaki put kad ulazimo i izlazimo s posla? Nekad najveću američku korporaciju IBM i Holokaust povezuje tehnologija pružena nacistima za kontrolu prisustva, Hollerith-ov tabulator. Sigurno su vam poznate slike iz koncentracionog logora Auschwitz. Suosnivači Federalnih Rezervi, Rockefeller i Warburg su kroz svoje kompanije Standard Oil i I.G. Farben izgradili ogroman industrijski kompleks, radni logor sveukupne veličine 40-ak kvadratnih kilometara s nazivom Auschwitz, u kojem je radila i proizvodila robovska radna snaga i u kojem su se obavljali strašni medicinski eksperimenti nad logorašima.
Možda će vam se ovo činiti neprihvatljivo, no najvažnija posljedica 2 svjetskog rata je i sam cilj zbog kojeg je pokrenut, proglašavanje novčanice Federalnih Rezervi za rezervnu svjetsku valutu. William Pitt je prije više od dva stoljeća ukratko sažeo ono što se dogodilo sredinom 40-ih godina prošlog vijeka: "Neograničena moć je sklona kvarenju umova onih koji je posjeduju", što je 1887 Lord Acton uobličio u "Vlast korumpira, a apsolutna vlast apsolutno korumpira". 1944 godine u mjestu Bretton Woods je na prvoj međunarodnoj monetarnoj konferenciji Ujedinjenih Naroda postignut konačni sporazum o poslijeratnom Novom Svjetskom Poretku kroz kojeg je otpočelo masivno prebacivanje moći iz državnih u ruke privatnih bankara i internacionalnih korporacija. Konferencijom Bretton Woods je novčanici Federalnih Rezervi također dodijeljen i monopol za kupoprodaju nafte i zlata. Pod kontrolom Federalnih Rezervi, na tom su skupu rođeni Međunarodni Monetarni Fond (MMF) i Svjetska Banka koji su od tada namjerno i bezobzirno uvukli takozvane zemlje u razvoju u ekstremno visoke dugove. Danas s apsolutnom sigurnošću možemo utvrditi da su Svjetska Banka i MMF-a iako ne koriste metke i bombe, svojim instrumentom za mučenje, inzistiranjem na konstantnom ekonomskom rastu, ekonomskim teoretiziranjima na račun ljudskog blagostanja nedvojbeno učinili veće štete većem broju ljudi nego bilo koja druga civilna institucija u povijesti, potpuno suprotno proklamiranim ciljevima njihovog postojanja.
U situaciji u kojoj internacionalne korporacije poput Međunarodnog Monetarnog Fonda i Svjetske Banke imaju stvarnu nadnacionalnu vlast, kakva se mogućnost otvara vladama u definiranju politika koja bi se trebale kretati u smjeru ljudskih prava? Nikakva! Svima nam se pred očima odvija nezaustavljivi proces stalnog smanjivanja ljudskih prava, sve većeg vojnog i policijskog aparata, kontrola i zakona. Ono što nam mora biti jasno u pitanju ovih nadnacionalnih tijela je da nam je u ovim godinama globalizacije, kontrola nad političkim, gospodarskim i socijalnim pitanjima u potpunosti istrgnuta iz ruku. Pravi protagonisti su postali središnje banke zajedno sa velikim financijskim organizacijama rođenim monetarnom konferencijom u Bretton Woodsu. Ove strukture djeluju u skladu s racionalnošću kakvu može imati samo fiktivni međunarodni financijski kapital-dug. Ovim organizacijama u potpunosti nedostaje demokratski legitimitet, izvan su kontrole isto kao što je i kontrola koju su nekad imale Vlade sada u rukama centralnih banaka.
Ujedinjena Europa nije ideja koja je nastala prije dva sata, ona je sastavni dio projekta globalizacije od prvih trenutaka. Paneuropski pokret je najstariji pokret za ujedinjenjem Europe kojeg su od njegovog osnivanja 1922 financirali Louis Rothschild i Max Warburg. 07 Veljače 1992 godine je u nizozemskom gradu Maastricht 12 tadašnjih zemalja članica potpisalo Ugovor o Europskoj uniji, poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta. Time je suverenitet naroda Europe prenešen na entitet koji će za njih odlučivati kroz eurobirokrate koje nisu izabrani demokratskim putem, već postavljeni od strane nadnacionalnih financijskih moći oslobođenih kontrole i odgovornosti. Naravno, Europskoj Centralnoj Banci je kao privatnoj instituciji obezbjeđeno isključivo pravo na izdavanje novčanica unutar zajednice. Pristupanjem Eurosustavu, nacionalne središnje banke uz odobrenje ECB-a posuđuju državama i bankama valutu (euro) koja nema nikakvu materijalnu podlogu, uz kamate i obvezu na povrat ukupne vrijednosti koju je euro zadobio kroz svoj opticaj.
1969 godine je porota u Minnesoti (SAD) pozvana da odluči o tužbi koju je First National Bank of Montgomery podnijela protiv Jerome Daly-a, čime su temeljne značajke danka feudalnom gospodaru-sekundarnog seignioragea (bankarska praksa djelomične rezerve) iznijete na vidjelo.
Banka je zahtijevala zapljenu kuće optuženog jer je na njoj bio obješen teret hipoteke od 14 tisuća dolara. Daly, inače uvaženi odvjetnik je predstavio sudu protivljenje izvršnoj mjeri na temelju toga da mu kreditna institucija (banka) nikad nije isporučila odgovarajuću protuvrijednost za taj dug (osnovni uvjet za valjanost ugovora). Daly je smatrao da su zbog toga što mu banka nije dala pravi novac u zamjenu za njegovo zaduženje i tužba i hipoteka nevažeće. U početku je ova obrambena taktika izgledala apsurdno sve dok nije pozvan svjedočiti gospodin Morgan, predsjednik banke u pitanju. Zahvaljujući njegovom svjedočenju, slučaj je neočekivano promijenio smjer. Predsjednik banke je potvrdio da njegova kreditna institucija redovito stvara novac iz ničega kako bi mogla izdavati svoje kredite, i da je to standardna bankarska praksa. Sudac je njegovo svjedočenje komentirao izjavom da mu to liči na prevaru. Tužitelj je priznao da je u suradnji s Federalnim Rezervama iz Minneapolisa cjelokupan iznos od 14.000 dolara na temelju navodnih kreditnih prava nastao običnim unosom te sume u računovodstveni registar i da je to odgovarajuća naknada i za potvrdu zakona, i za potvrdu hipoteke. Gospodin Morgan je priznao da ne postoji niti jedan zakon ili propis u Sjedinjenim Američkim Državama koji je njegovoj banci na to dodijelio pravo, pa je i dotični Sud donio odluku da kako bi bila pravno valjana, tužba u pitanju mora sadržavati legitimnu protuvrijednost u obziru na izvor zahtjeva. Sud je odbio zahtjev banke za zapljenom kuće optuženog. Ova sudska odluka potvrđuje da bankari izdaju zajmove bez ikakve stvarne protuvrijednosti u zamjenu za dug i da su stoga njihovi krediti zakonski nevaljani.
15 Augusta 1971, prestali su vrijediti dogovori iz Bretton Woodsa, službeno je ukinut zlatni standard (zlatna podloga). Danas su jedine dvije stvari na svijetu za koje ne postoji nikakva mjera novac i zamor ljudskog tijela. Pa ipak bez obzira na to, većina je svjetskih država zbog toga što se guši u dugovima prema središnjim bankama počela produžavati naš radni vijek i odlagati odlazak u mirovinu. Zašto? Kako iza novca više ne postoji nikakva podloga, i bez obzira na to što nigdje ne stoji da je središnja banka vlasnik novca u trenutku njegovog nastajanja, središnjoj banci eventualno treba platiti sumom kojom se uobičajeno plaćaju tiskare, točnim iznosom troškova za tiskanje novca. S ukidanjem zlatne podloge 1971 godine, novcu više ne daje vrijednost onaj tko ga izdaje već onaj tko ga prihvaća. Potpuno je očigledno da guverner središnje banke svojim potpisom na svaku novčanicu-zadužnicu navodi društvenu zajednicu u lažno uvjerenje da je i dalje on taj koji novcu daje i garantira (nepostojeću) vrijednost.
Centralne banke su privatne institucije koje proizvode novac iz ničeg i posuđuju ga državama koje se tako zadužuju prema bankama. Zajednica je međutim prevarom uvjerena da su centralne banke u javnom vlasništvu samo na osnovu toga što izdaju novac. Svaka Vlada kojoj primarni cilj nije vraćanje monetarne suverenosti narodu koji ju je izabrao izdaje nacionalne interese.
Početkom prošlog stoljeća, financijskim svijetom su dominirale 4 moćne obitelji, Rotshild, Rockfeller, Morgan i Warburg. Te su obitelji vršile pritisak na Vladu Sjedinjenih Američkih Država da donese zakon o formiranju jedne velike centralne banke, u njihovom vlasništvu. Ovaj veoma ambiciozan projekt je svakako morao voditi računa o tome je li javnost spremna preuzeti rizik monetarne koncentracije u rukama nekoliko špekulanata. Skupina milijunaša je 1886 godine kupila otok po imenu Jeckyll Island i od njega napravila lovno područje i zimovalište. U veoma kratkom periodu je ovo postao najeksluzivniji klub u Sjedinjenim Američkim Državama. Do početka 20 stoljeća, u ovom klubu se koncentrirala jedna šestina sveukupnog planetarnog bogatstva .
O njegovoj ekskluzivnosti dosta govori i da su između osoba kojima je u njega odbijeno članstvo Predsjednik McKinley i Winston Churchill. S početkom novog stoljeća je Morgan, prosvijetljeni financijer počeo širiti glasine o neizbježnoj insolventnosti i propasti velikih kreditnih institucija uzrokujući tsunami bankrota i zapljena imovina. Povijest je zabilježila da je Morgan ispao najveći profiter nacionalne financijske panike 1908 godine, a najveća posljedica krize je da je Kongres ubrzo formirao Nacionalno Monetarno Tijelo. Usporedo s time su 1910 godine vlasnici najvećih banaka i tvrtki u SAD-u formirali tajno udruženje i u Studenom održali sastanak na otoku Jekyll Island, skriveni od očiju javnosti. Ovom tajnom okupljanju su prisustvovali ljudi i predstavnici osoba koje su u rukama imale 1/4 tadašnjeg svjetskog bogatstva: Frank Vanderlip, Charles Norton, Nelson Aldrich, Abraham Andrew, Paul Warburg, Henry Davison i Benjamin Strong. Razina tajnosti ovog sastanka je išla do toga da okupljeni jedan drugoga nisu smjeli oslovljavati prezimenima. Umjesto nemilosrdne bitke za konkurenciju na slobodnom tržištu, na ovom su se tajnom okupljanju ljuti konkurenti dogovorili o međusobnoj suradnji i postali partneri, Rothschild, Rockefeller, Warburg, Morgan, Kuhn i Loeb & Company. Zaključili su da se pri osnivanju nove centralne banke iz njenog naziva mora izostaviti termin "centralna banka" jer Amerika ne bi prihvatila takvu insituciju. Dogovoreno je i da će pred očima javnosti Kongres biti taj koji će upravljati centralnom bankom, ali će imena pravih privatnih vlasnika ostati sakrivena. Ovi poslovni ljudi čija je najvažnija djelatnost financijska špekulacija su dobro znali i da javnost ne smije pomisliti da će New York biti pravi i jedini izvor moći, pa je shodno tome osmišljen i trik s 12 regionalnih banaka. Uvjeravanju javnosti u pošten i demokratski novčani sustav bi svakako trebala pridonijeti i činjenica da će u imenovanjima upravnog odbora i guvernera glavnu riječ imati predsjednik države, ali to neće biti od neke naročite važnosti budući da on neće moći uticati na njihove odluke. Ako vas ikada netko bude pitao kada su osnovane Federalne Rezerve (FED), na ovom tajnom sastanku na otoku Jeckyll Island je stvorena institucija kojom je pravo na izdavanje novca oduzeto američkom narodu i prebačeno u ruke privatnih bankara koji će se njime korisititi prema vlastitim potrebama.
Krajem 1913 za vrijeme božićnih blagdana kad je većina kongresmena poput svih ostalih ljudi slavila i odmarala u krugu svojih obitelji, kroz Kongres je proguran Zakon o Federalnim Rezervama kojeg je poslije potpisao Predsjednik Woodrow Wilson. Nedugo zatim, shvativši što je u stvari učinio, Predsjednik Wilson je izjavio da je nesvjesno upropastio svoju državu.
Američki Predsjednik Abraham Lincoln je još davno shvatio problem monetarnog sustava i novca duga, pa je stoga uspješno pustio u opticaj novčanice neopterećene dugom i kamatama, zbog zelene boje nazvane "Greenbacks". Predsjednik Linkoln je ubrzo nakon toga ubijen, a ove novčanice povučene iz upotrebe.
Iz novije prošlosti izvlačimo još jedan slučaj od velike važnosti za monetarnu politiku. Predsjednik John Fitzgerald Kennedy je dobro znao da po Konsituciji samo Vlada ima pravo na izdavanje novca. Kenedijev se potpis našao na izvršnoj naredbi broj 11110 na osnovu koje je tiskano preko 4 milijarde novčanica sa natpisom "UNITED STATES NOTE" umjesto "FEDERAL RESERVE NOTE". Tim je potezom Predsjednik Kenedi vratio monetarnu suverenost američkom narodu, naravno izdani novac nije bio opterećen dugom i kamatama. Nedugo zatim, John Kennedy je ubijen u atentatu, a spomenute novčanice povučene iz upotrebe.
Od ključne važnosti za razumijevanje onog što se danas događa u svijetu, svakako je i pitanje kako, gdje i zašto je rođena ideja o globalizaciji. Ideja o globalizaciji je rođena u glavama istih osoba koje su nam oduzele monetarnu suverenost i nametnule ovaj pokvareni novčani sustav. Naprimjer, sin Paul Warburga, suosnivača Federalnih Rezervi, James Paul Warburg se u govoru pred Senatom SAD-a 17 Veljače 1950 ovako izjasnio: "Treba nam jedna Svjetska Vlada, htjeli mi to ili ne. Jedino pitanje koje se nameće je hoće li se Svjetska Vlada roditi dobrovoljno ili na silu".
Početkom 20 vijeka, točnije 1901 godine je Edward Alsworth Ross, otac američkih društvenih nauka izdao knjigu s naslovom "Kontrola Nad Društvom". John D. Rockefeller se potpuno oduševio ovim djelom i već je 1902 godine u svojoj namjeri za sticanjem kontrole nad društvenom zajednicom formirao "Odbor Za Opće Obrazovanje". Nakon par godina, 1919 je Rockefeller formirao "Međunarodni Komitet Za Mentalnu Higijenu" koji se poslije razvio u "Svjetsku Federacija Za Mentalno Zdravlje". Tijekom vremena su izvođeni psihijatrijski i kemijski eksperimenti različitih vrsta na živim ljudima od kojih je najpoznatiji projekt MK-ULTRA, a Rockefeller je direktno i indirektno postao ključna osoba u svemu onome što se ticalo naučnih dostignuća u istraživanju kontrole misli. 1946 godine je Rockefeller darovao prvom Generalnom Sekretaru Ujedinjenih Naroda, Trygve Lie-u ček na preko 8 miliona dolara za kupnju zemlje na Manhattanu na kojoj je poslije izgrađeno sjedište Ujedinjenih Naroda. Odmah nakon 2 svjetskog rata se kroz UN počela širiti i podsticati ideja o izgradnji novog svjetskog poretka, a kroz znanost, opet zahvaljujući najviše Rockefelleru se došlo do saznanja da se umjesto upotrebom vojne i policijske sile puno bolji rezultati mogu postići mirnim putem. Znanstvena mentalna istraživanja su pokazala da svaka Vlada koja se bude koristila tim saznanjima može u roku od samo jedne generacije ostvariti potpunu kontrolu nad građanstvom, a za stanovništvo će ostati tajna kako se u njihovim umovima rađaju određena ubjeđenja. Danas, točnije na konferenciji u Kopenhagenu, neki su se elitni pojedinci koje nijedan narod nije izabrao demokratskim putem već počeli nazivati Globalnom Vladom. Podsjetimo da je krajnji cilj obrazovanja zasnovanog na ideji o kontroli nad društvom taj da nigdje na planeti ne smije postojati niti jedan drugi oblik obrazovanja osim onog o svjetskom građaninu. Ideja o svjetskom građaninu možda i nije tako loša, ali namjere koje su ispod nje sakrivene su pokvarene do srži, Jedan Narod, Jedna Vlada, Jedna Privatna Banka, Jedna Valuta, Apsolutna Kontrola. Ako vam to nije bilo poznato do sada, stigao je trenutak da saznate, isti ljudi koji su vlasnici Federalnih Rezervi su financirali i Staljina i Hitlera, direktno i indirektno iz vlastite koristi palili žarišta svih ratnih sukoba modernijih vremena. Nedavno je deklasifikacijom tajnih dokumenata izašlo na vidjelo i da je jedan od najvećih izvora financija Hiler pronašao u djedu predzadnjeg Predsjednika SAD-a Georga Busha, Prescott Bushu.
Znate li otkuda vuku porijeklo kartice koje provlačimo kroz kontrolne uređaje svaki put kad ulazimo i izlazimo s posla? Nekad najveću američku korporaciju IBM i Holokaust povezuje tehnologija pružena nacistima za kontrolu prisustva, Hollerith-ov tabulator. Sigurno su vam poznate slike iz koncentracionog logora Auschwitz. Suosnivači Federalnih Rezervi, Rockefeller i Warburg su kroz svoje kompanije Standard Oil i I.G. Farben izgradili ogroman industrijski kompleks, radni logor sveukupne veličine 40-ak kvadratnih kilometara s nazivom Auschwitz, u kojem je radila i proizvodila robovska radna snaga i u kojem su se obavljali strašni medicinski eksperimenti nad logorašima.
Možda će vam se ovo činiti neprihvatljivo, no najvažnija posljedica 2 svjetskog rata je i sam cilj zbog kojeg je pokrenut, proglašavanje novčanice Federalnih Rezervi za rezervnu svjetsku valutu. William Pitt je prije više od dva stoljeća ukratko sažeo ono što se dogodilo sredinom 40-ih godina prošlog vijeka: "Neograničena moć je sklona kvarenju umova onih koji je posjeduju", što je 1887 Lord Acton uobličio u "Vlast korumpira, a apsolutna vlast apsolutno korumpira". 1944 godine u mjestu Bretton Woods je na prvoj međunarodnoj monetarnoj konferenciji Ujedinjenih Naroda postignut konačni sporazum o poslijeratnom Novom Svjetskom Poretku kroz kojeg je otpočelo masivno prebacivanje moći iz državnih u ruke privatnih bankara i internacionalnih korporacija. Konferencijom Bretton Woods je novčanici Federalnih Rezervi također dodijeljen i monopol za kupoprodaju nafte i zlata. Pod kontrolom Federalnih Rezervi, na tom su skupu rođeni Međunarodni Monetarni Fond (MMF) i Svjetska Banka koji su od tada namjerno i bezobzirno uvukli takozvane zemlje u razvoju u ekstremno visoke dugove. Danas s apsolutnom sigurnošću možemo utvrditi da su Svjetska Banka i MMF-a iako ne koriste metke i bombe, svojim instrumentom za mučenje, inzistiranjem na konstantnom ekonomskom rastu, ekonomskim teoretiziranjima na račun ljudskog blagostanja nedvojbeno učinili veće štete većem broju ljudi nego bilo koja druga civilna institucija u povijesti, potpuno suprotno proklamiranim ciljevima njihovog postojanja.
U situaciji u kojoj internacionalne korporacije poput Međunarodnog Monetarnog Fonda i Svjetske Banke imaju stvarnu nadnacionalnu vlast, kakva se mogućnost otvara vladama u definiranju politika koja bi se trebale kretati u smjeru ljudskih prava? Nikakva! Svima nam se pred očima odvija nezaustavljivi proces stalnog smanjivanja ljudskih prava, sve većeg vojnog i policijskog aparata, kontrola i zakona. Ono što nam mora biti jasno u pitanju ovih nadnacionalnih tijela je da nam je u ovim godinama globalizacije, kontrola nad političkim, gospodarskim i socijalnim pitanjima u potpunosti istrgnuta iz ruku. Pravi protagonisti su postali središnje banke zajedno sa velikim financijskim organizacijama rođenim monetarnom konferencijom u Bretton Woodsu. Ove strukture djeluju u skladu s racionalnošću kakvu može imati samo fiktivni međunarodni financijski kapital-dug. Ovim organizacijama u potpunosti nedostaje demokratski legitimitet, izvan su kontrole isto kao što je i kontrola koju su nekad imale Vlade sada u rukama centralnih banaka.
Ujedinjena Europa nije ideja koja je nastala prije dva sata, ona je sastavni dio projekta globalizacije od prvih trenutaka. Paneuropski pokret je najstariji pokret za ujedinjenjem Europe kojeg su od njegovog osnivanja 1922 financirali Louis Rothschild i Max Warburg. 07 Veljače 1992 godine je u nizozemskom gradu Maastricht 12 tadašnjih zemalja članica potpisalo Ugovor o Europskoj uniji, poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta. Time je suverenitet naroda Europe prenešen na entitet koji će za njih odlučivati kroz eurobirokrate koje nisu izabrani demokratskim putem, već postavljeni od strane nadnacionalnih financijskih moći oslobođenih kontrole i odgovornosti. Naravno, Europskoj Centralnoj Banci je kao privatnoj instituciji obezbjeđeno isključivo pravo na izdavanje novčanica unutar zajednice. Pristupanjem Eurosustavu, nacionalne središnje banke uz odobrenje ECB-a posuđuju državama i bankama valutu (euro) koja nema nikakvu materijalnu podlogu, uz kamate i obvezu na povrat ukupne vrijednosti koju je euro zadobio kroz svoj opticaj.
1969 godine je porota u Minnesoti (SAD) pozvana da odluči o tužbi koju je First National Bank of Montgomery podnijela protiv Jerome Daly-a, čime su temeljne značajke danka feudalnom gospodaru-sekundarnog seignioragea (bankarska praksa djelomične rezerve) iznijete na vidjelo.
Banka je zahtijevala zapljenu kuće optuženog jer je na njoj bio obješen teret hipoteke od 14 tisuća dolara. Daly, inače uvaženi odvjetnik je predstavio sudu protivljenje izvršnoj mjeri na temelju toga da mu kreditna institucija (banka) nikad nije isporučila odgovarajuću protuvrijednost za taj dug (osnovni uvjet za valjanost ugovora). Daly je smatrao da su zbog toga što mu banka nije dala pravi novac u zamjenu za njegovo zaduženje i tužba i hipoteka nevažeće. U početku je ova obrambena taktika izgledala apsurdno sve dok nije pozvan svjedočiti gospodin Morgan, predsjednik banke u pitanju. Zahvaljujući njegovom svjedočenju, slučaj je neočekivano promijenio smjer. Predsjednik banke je potvrdio da njegova kreditna institucija redovito stvara novac iz ničega kako bi mogla izdavati svoje kredite, i da je to standardna bankarska praksa. Sudac je njegovo svjedočenje komentirao izjavom da mu to liči na prevaru. Tužitelj je priznao da je u suradnji s Federalnim Rezervama iz Minneapolisa cjelokupan iznos od 14.000 dolara na temelju navodnih kreditnih prava nastao običnim unosom te sume u računovodstveni registar i da je to odgovarajuća naknada i za potvrdu zakona, i za potvrdu hipoteke. Gospodin Morgan je priznao da ne postoji niti jedan zakon ili propis u Sjedinjenim Američkim Državama koji je njegovoj banci na to dodijelio pravo, pa je i dotični Sud donio odluku da kako bi bila pravno valjana, tužba u pitanju mora sadržavati legitimnu protuvrijednost u obziru na izvor zahtjeva. Sud je odbio zahtjev banke za zapljenom kuće optuženog. Ova sudska odluka potvrđuje da bankari izdaju zajmove bez ikakve stvarne protuvrijednosti u zamjenu za dug i da su stoga njihovi krediti zakonski nevaljani.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
KO NAM SVE KUVA KAŠU...
Valter Tue Feb 03, 2015 10:50 am
Belgijski lord i aktualni predsjednik misterioznog kluba Bilderberg, Etienne Davignon je nedavno priznao da se rođenje euro valute može pripisati upravo tom tajnom klubu. Bilderberg je klub čiji su članovi svjetski elitisti, između ostalih Henry Kissinger, Bill Clinton, aktualni Predsjednik Europske Komisije Jose Manuel Barroso i Predsjednik Europske Središnje Banke Jean Claude Trichet. Osnovao ga je davne 1954 godine Princ Bernhard od Nizozemske, čovjek s nacističkom prošlošću, također i osnivač WWF-a (svjetska organizacija za zaštitu prirode).
Slabo je poznato da se u prilogu dokumentima sa suđenja u Nürnbergu za ratne zločine nalazi i pismo kojeg je direktor IG Farbena August von Knieriem poslao Nacističkoj Vladi 20 Srpnja 1940 godine. U njemu su navedena sredstva pomoću kojih IG Farben namjerava učvrstiti svoju vodeću ulogu u Europi, zajednička europska valuta, zajedničko europsko zakonodavstvo, pa čak i europski sudski sustav, naravno sve pod kontrolom nacističke-IG Farben koalicije. Većina menadžera zloglasnog IG Farbena je nedugo nakon najpoznatijeg svjetskog suđenja ponovo zauzela vodeće pozicije u poslijeratnoj Njemačkoj industriji. 24.04.1964 su se nekad aktivni članovi IG Farben-nacističke koalicije iz 2 Svjetskog Rata, ključni arhitekti Europske Unije okupili u Bruxellesu, samom centru buduće Europske Zajednice kako bi starom kontinentu odredili novu budućnost. Dakle evo spiska: Walter Hallstein (prvi predsjednik Europske Komisije od 1958 do 1967, bivši advokat nacističkog režima), Ludwig Erhard (ekonomski savjetnik za nacističku IG Farben koaliciju, odgovoran za reintegraciju menadžera IG Farben osuđenih u Nürnbergu za zločine protiv čovječnosti, na vodeće korporativne pozicije u poslijeratnoj Njemačkoj), Ludger Westrick (predsjednik "Vereinigte Industrie-Unternehmen AG" za vrijeme nacizma), Karl Carstens (registrirani član nacističke stranke), Karl-Günther von Hase (pripadnik njemačke vojske od 1936. Sudjelovao u invaziji nacističke Njemačke na Poljsku u 1939, bitci za Francusku 1940 i invaziji na Rusiju).
Prije nekoliko godina je aktualni Talijanski Predsjednik Giorgio Napolitano (registrirani član komunističke partije) proglasio fašistima sve one koji se protive ideji Europske Unije. Arrigo Molinari, bivši upravnik policije u Genovi je zbog prakticiranja prisvajanja seignioragea pokrenuo tužbu protiv Talijanske Središnje Banke i Europske Središnje Banke. Početak suđenja je bio zakazan za 5 Listopad 2005, no Molinari je 17 Rujna likvidiran ubodima nožem. U izmišljenom svijetu središnjih banaka, Talijanska Centralna Banka - Banca d'Italia, monetarna institucija koja je imala otvorene crne račune na otocima Kajman predstavlja jedan od najdokumentiranijih slučajeva u novijoj povijesti. Otkriveno je naime da je ta središnja banka, u potpunoj suprotnosti s statutom, u privatnom vlasništvu. Protiv centralne banke je u Listopadu 2004 Giovanni De Gaetanis pokrenuo tužbu na koju se ova nije obazirala, pa je spomenuta institucija jedva izbjegla zapljenu guvernerovog stola uplatom u zadnjem trenutku iznosa od 276,68 eura čovjeku koji ju je tužio. U Rujnu 2005 godine, presudom suca u mjestu Lecce je praksa prisvajanja seignioragea proglašena ilegalnom, a samim time je i javni dug odjedanput postao nepostojeći. Srpnja 2006 godine, Banca d'Italia je na Vrhovnom Sudu uspjela poništiti presudu suca iz Leccea. U subotu 16 Prosinca 2006 je u potpunom medijskom mraku objavljen novi statut središnje banke u kojem je izmanipuliran članak 3 u kojem je jasno definirano vlasništvo nad tom insitucijom, izbrisan je dio u kojem je do tada stajalo da centralna banka mora biti u narodnom vlasništvu. Time je javni dug ponovo ozakonjen. Pitanje zašto nam banke posuđuju s kamatama naš vlastiti novac i dalje ostaje otvoreno.
Naši lideri nas nisu razočarali zbog njihove nekompetentnosti. Zapravo oni su, to je sasvim sigurno, vrlo kompetentni u onom što čine. Ne treba biti Albert Einstein da bi se došlo do zaključka da naši lideri ne rade u našu korist. Korporacije, nakon što su stekle pravni status i besmrtna građanska prava, zarobile su i preusmjerile cijeli smisao ljudskog postojanja. Korporacije su trijumfirale nad ljudima koji su ih stvorili i postale naši vrhovni gospodari. Korporacije su ogromne hrpe novca čija je jedina namjera postati još veća hrpa novca, ne postoji druga svrha njihovog postojanja. Korporacijama predsjedaju ljudi, ali one nisu ljudske. One su nadljudske i nepogrešivo efikasno guše ljudsku sferu skupa s ostatkom planete. Nema kvadratnog centimetra na cijeloj planeti kojeg nisu dostigle svojim hladnim ticalima. Nema lidera koji se ne nalazi na njihovom platnom spissku, direktno ili indirektno.
Od korporacija nitko nikada ne treba očekivati nikakvo pravo vodstvo jet to nije u njihovoj prirodi. One su istrošeni oportunisti uvijek u potrazi za novim profitom koji zanemaruju biofizičku stvarnost sve dok katastrofalne promjene ne postanu neizbježne, i u tom trenutku traže nove prilike i žrtve, kraj priče. To je tamna logika stroja, tamna logika naših gospodara.
Možemo li barem to priznati? Ako ćemo i dalje pasivno sjediti dok te monstruozne kreacije siluju naše braće i sestre i cijelu zemaljsku kuglu, možemo li barem pokušati imenovati onog koji nas napada? Možemo li biti iskreni sami pred sobom i našom djecom o tome? Jesmo li u stanju zadržati barem mrvicu ljudskog dostojanstva u svom ovom kaosu?
Prestanimo se dakle zanositi da će nas naš slijedeći vođa, izabran ili postavljen, nekako osloboditi zahvata krakova multinacionalnih korporacija i vratiti pravi smisao našem postojanju i životima.
Prikladna analogija je razmatranje ovih multinacionalnih korporacija kao parazita koji su potpunosti kolonizirani ljudsku vrstu i proširili se po cijelom globusu. Ovom nametniku se do sada nismo uspjeli suprotstaviti, on radi od nas ono što poželi. Katastrofalne promjene kojima se koristio parazit-korporacija za stvaranje novih prilika za bogaćenje više ne uključuju samo kolaps nekog tržišta, nekog ekosustava, jedne korporacije, neke vrste ili industrije. Sada uključuju katastrofalan kolaps sveukupne globalne ekonomije, a možda čak i kolaps čitave biosfere. Konvulzije će protresti cijelu planetu Zemlju prijeteći ne samo našoj civilizaciji već možda čak i našem opstanku kao vrste. Naš sustav nije ništa drugo nego učinkovita mašina za koncentriranje realnog bogatstva, to je ono što čine naši paraziti-korporacije, to je jedino čime se bave, sve ostalo je suvišno.
Isisavajući iz nas dostojanstvo, čovječnost i dušu, parazit-korporacija je pretvorio naše vitalne funkcije potpuno ovisne o njemu, izgubili smo naše najvažnije sposobnosti. Drogiramo se njegovim novcem-dugom, lažnom edukacijom i informacijama, fosilnim gorivima, naša tijela i umovi su bolesni, naša "odgovarajuća" tehnologija je uglavnom spremna za odbacivanje, mišićno tkivo nam se pretvorilo u masno, postali smo bezdušna i ravnodušna stvorenja, naše zajednice su podijeljene, naši resursi iscrpljeni, naša planeta na izdisaju.
Uštipni se, probudi se, stigao je trenutak promjena. Veliki zadatak je pred nama, ali ne i nemoguć. I količine i kvalitete koje su nam potrebne su tu pred nama. Neće se pojaviti prinčevi na bijelim konjima da nas spase, moramo se osloboditi sami. Svatko od nas treba postati vođa samog sebe i preuzeti kontrolu nad svojim životom. Naš budući lider? Ti i ja... Mi ljudi, biti ćemo sutra lideri, ti i ja, postat ćemo vođe samih sebe, slobodni, konačno, onda možemo počet raditi na velikoj obnovi za ozbiljno. Mi ljudi smo sutrašnji lideri, počevši od odmah!
Osloboditi se možemo isključivo na jedan način, oslobađanjem ovisnosti o novcu-dugu. Pred nama su samo dva izbora. Možemo se prepustiti ekonomistima, i onim najcjenjenijim u ovom trenutku poput profesora Nouriel Roubinia ovdje upecanog na zabavi Romana Abramovicha koji svojim prodavanjem maglovite nauke, poput ostalih pokušava sakriti prave uzroke aktualne globalne financijske krize, crne rupe koja nas je požderala i koja nas upravo vari.
Slabo je poznato da se u prilogu dokumentima sa suđenja u Nürnbergu za ratne zločine nalazi i pismo kojeg je direktor IG Farbena August von Knieriem poslao Nacističkoj Vladi 20 Srpnja 1940 godine. U njemu su navedena sredstva pomoću kojih IG Farben namjerava učvrstiti svoju vodeću ulogu u Europi, zajednička europska valuta, zajedničko europsko zakonodavstvo, pa čak i europski sudski sustav, naravno sve pod kontrolom nacističke-IG Farben koalicije. Većina menadžera zloglasnog IG Farbena je nedugo nakon najpoznatijeg svjetskog suđenja ponovo zauzela vodeće pozicije u poslijeratnoj Njemačkoj industriji. 24.04.1964 su se nekad aktivni članovi IG Farben-nacističke koalicije iz 2 Svjetskog Rata, ključni arhitekti Europske Unije okupili u Bruxellesu, samom centru buduće Europske Zajednice kako bi starom kontinentu odredili novu budućnost. Dakle evo spiska: Walter Hallstein (prvi predsjednik Europske Komisije od 1958 do 1967, bivši advokat nacističkog režima), Ludwig Erhard (ekonomski savjetnik za nacističku IG Farben koaliciju, odgovoran za reintegraciju menadžera IG Farben osuđenih u Nürnbergu za zločine protiv čovječnosti, na vodeće korporativne pozicije u poslijeratnoj Njemačkoj), Ludger Westrick (predsjednik "Vereinigte Industrie-Unternehmen AG" za vrijeme nacizma), Karl Carstens (registrirani član nacističke stranke), Karl-Günther von Hase (pripadnik njemačke vojske od 1936. Sudjelovao u invaziji nacističke Njemačke na Poljsku u 1939, bitci za Francusku 1940 i invaziji na Rusiju).
Prije nekoliko godina je aktualni Talijanski Predsjednik Giorgio Napolitano (registrirani član komunističke partije) proglasio fašistima sve one koji se protive ideji Europske Unije. Arrigo Molinari, bivši upravnik policije u Genovi je zbog prakticiranja prisvajanja seignioragea pokrenuo tužbu protiv Talijanske Središnje Banke i Europske Središnje Banke. Početak suđenja je bio zakazan za 5 Listopad 2005, no Molinari je 17 Rujna likvidiran ubodima nožem. U izmišljenom svijetu središnjih banaka, Talijanska Centralna Banka - Banca d'Italia, monetarna institucija koja je imala otvorene crne račune na otocima Kajman predstavlja jedan od najdokumentiranijih slučajeva u novijoj povijesti. Otkriveno je naime da je ta središnja banka, u potpunoj suprotnosti s statutom, u privatnom vlasništvu. Protiv centralne banke je u Listopadu 2004 Giovanni De Gaetanis pokrenuo tužbu na koju se ova nije obazirala, pa je spomenuta institucija jedva izbjegla zapljenu guvernerovog stola uplatom u zadnjem trenutku iznosa od 276,68 eura čovjeku koji ju je tužio. U Rujnu 2005 godine, presudom suca u mjestu Lecce je praksa prisvajanja seignioragea proglašena ilegalnom, a samim time je i javni dug odjedanput postao nepostojeći. Srpnja 2006 godine, Banca d'Italia je na Vrhovnom Sudu uspjela poništiti presudu suca iz Leccea. U subotu 16 Prosinca 2006 je u potpunom medijskom mraku objavljen novi statut središnje banke u kojem je izmanipuliran članak 3 u kojem je jasno definirano vlasništvo nad tom insitucijom, izbrisan je dio u kojem je do tada stajalo da centralna banka mora biti u narodnom vlasništvu. Time je javni dug ponovo ozakonjen. Pitanje zašto nam banke posuđuju s kamatama naš vlastiti novac i dalje ostaje otvoreno.
Naši lideri nas nisu razočarali zbog njihove nekompetentnosti. Zapravo oni su, to je sasvim sigurno, vrlo kompetentni u onom što čine. Ne treba biti Albert Einstein da bi se došlo do zaključka da naši lideri ne rade u našu korist. Korporacije, nakon što su stekle pravni status i besmrtna građanska prava, zarobile su i preusmjerile cijeli smisao ljudskog postojanja. Korporacije su trijumfirale nad ljudima koji su ih stvorili i postale naši vrhovni gospodari. Korporacije su ogromne hrpe novca čija je jedina namjera postati još veća hrpa novca, ne postoji druga svrha njihovog postojanja. Korporacijama predsjedaju ljudi, ali one nisu ljudske. One su nadljudske i nepogrešivo efikasno guše ljudsku sferu skupa s ostatkom planete. Nema kvadratnog centimetra na cijeloj planeti kojeg nisu dostigle svojim hladnim ticalima. Nema lidera koji se ne nalazi na njihovom platnom spissku, direktno ili indirektno.
Od korporacija nitko nikada ne treba očekivati nikakvo pravo vodstvo jet to nije u njihovoj prirodi. One su istrošeni oportunisti uvijek u potrazi za novim profitom koji zanemaruju biofizičku stvarnost sve dok katastrofalne promjene ne postanu neizbježne, i u tom trenutku traže nove prilike i žrtve, kraj priče. To je tamna logika stroja, tamna logika naših gospodara.
Možemo li barem to priznati? Ako ćemo i dalje pasivno sjediti dok te monstruozne kreacije siluju naše braće i sestre i cijelu zemaljsku kuglu, možemo li barem pokušati imenovati onog koji nas napada? Možemo li biti iskreni sami pred sobom i našom djecom o tome? Jesmo li u stanju zadržati barem mrvicu ljudskog dostojanstva u svom ovom kaosu?
Prestanimo se dakle zanositi da će nas naš slijedeći vođa, izabran ili postavljen, nekako osloboditi zahvata krakova multinacionalnih korporacija i vratiti pravi smisao našem postojanju i životima.
Prikladna analogija je razmatranje ovih multinacionalnih korporacija kao parazita koji su potpunosti kolonizirani ljudsku vrstu i proširili se po cijelom globusu. Ovom nametniku se do sada nismo uspjeli suprotstaviti, on radi od nas ono što poželi. Katastrofalne promjene kojima se koristio parazit-korporacija za stvaranje novih prilika za bogaćenje više ne uključuju samo kolaps nekog tržišta, nekog ekosustava, jedne korporacije, neke vrste ili industrije. Sada uključuju katastrofalan kolaps sveukupne globalne ekonomije, a možda čak i kolaps čitave biosfere. Konvulzije će protresti cijelu planetu Zemlju prijeteći ne samo našoj civilizaciji već možda čak i našem opstanku kao vrste. Naš sustav nije ništa drugo nego učinkovita mašina za koncentriranje realnog bogatstva, to je ono što čine naši paraziti-korporacije, to je jedino čime se bave, sve ostalo je suvišno.
Isisavajući iz nas dostojanstvo, čovječnost i dušu, parazit-korporacija je pretvorio naše vitalne funkcije potpuno ovisne o njemu, izgubili smo naše najvažnije sposobnosti. Drogiramo se njegovim novcem-dugom, lažnom edukacijom i informacijama, fosilnim gorivima, naša tijela i umovi su bolesni, naša "odgovarajuća" tehnologija je uglavnom spremna za odbacivanje, mišićno tkivo nam se pretvorilo u masno, postali smo bezdušna i ravnodušna stvorenja, naše zajednice su podijeljene, naši resursi iscrpljeni, naša planeta na izdisaju.
Uštipni se, probudi se, stigao je trenutak promjena. Veliki zadatak je pred nama, ali ne i nemoguć. I količine i kvalitete koje su nam potrebne su tu pred nama. Neće se pojaviti prinčevi na bijelim konjima da nas spase, moramo se osloboditi sami. Svatko od nas treba postati vođa samog sebe i preuzeti kontrolu nad svojim životom. Naš budući lider? Ti i ja... Mi ljudi, biti ćemo sutra lideri, ti i ja, postat ćemo vođe samih sebe, slobodni, konačno, onda možemo počet raditi na velikoj obnovi za ozbiljno. Mi ljudi smo sutrašnji lideri, počevši od odmah!
Osloboditi se možemo isključivo na jedan način, oslobađanjem ovisnosti o novcu-dugu. Pred nama su samo dva izbora. Možemo se prepustiti ekonomistima, i onim najcjenjenijim u ovom trenutku poput profesora Nouriel Roubinia ovdje upecanog na zabavi Romana Abramovicha koji svojim prodavanjem maglovite nauke, poput ostalih pokušava sakriti prave uzroke aktualne globalne financijske krize, crne rupe koja nas je požderala i koja nas upravo vari.
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Zaključak
Valter Tue Feb 03, 2015 10:52 am
Sistem alternativne valute.
Druga opcija je monetarna i financijska nezavisnost,moralno i duhovno oslobođenje,korjenita promjena kroz alternativni ekonomski sustav Crom Alternativna Razmjena,sistem u kojem je u opticaju specifičan oblik alternativne valute.
Ovaj alternativni ekonomski model u potpunosti pruža osnove za prva dva koraka,oslobađanje od ovisnosti i početak izvođenja ozbiljnih radova na velikoj obnovi.
Kao projekt,umjesto krutosti i nesavladivih birokratskih prepreka nudi fleksibilnost i širok prostor za razvijanje ideja.
Sada je na tebi red...
Sada kada ste ovo procitali,ste u stanju dalje da mislite.
Dali zelite i dalje cutati ili cete ukljuciti mozak i nesto preduzeti.
Valter
Druga opcija je monetarna i financijska nezavisnost,moralno i duhovno oslobođenje,korjenita promjena kroz alternativni ekonomski sustav Crom Alternativna Razmjena,sistem u kojem je u opticaju specifičan oblik alternativne valute.
Ovaj alternativni ekonomski model u potpunosti pruža osnove za prva dva koraka,oslobađanje od ovisnosti i početak izvođenja ozbiljnih radova na velikoj obnovi.
Kao projekt,umjesto krutosti i nesavladivih birokratskih prepreka nudi fleksibilnost i širok prostor za razvijanje ideja.
Sada je na tebi red...
Sada kada ste ovo procitali,ste u stanju dalje da mislite.
Dali zelite i dalje cutati ili cete ukljuciti mozak i nesto preduzeti.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Ili mi ili oni pitanje je sad...?!
Slaven Tue Feb 09, 2016 10:24 am
Slaven: komentar modifikovan dana: Mon Apr 27, 2020 4:47 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Kratko i jasno!
Slaven Mon Feb 25, 2019 11:23 pm
ЕКОНОМИСТА 25.2.2019. 18:32
Капитализам је један крајње болесни и мизантропски систем, заснован на похлепи и отимачини. Током историје је тај ретроградни поредак изазвао друштвену катаклизму, која је довела до смрти милиона људи широм планете - цела историја 20.тог века је умазана крвљу богатих појединаца који уништавају породице, народе, религије и природу. У капитализму је основна вредност новац. Људи су небитни, битан је искључиво профит. Захваљујући капитализму данас 1% најбогатијих држи 82% светске имовине. Радници су зависни од власника капитала и у таквом систему бивају немилосрдно експлоатисани.
Људима се ускраћује приступ основим животним потребама као што су вода, храна, кров над главом итд. Међународни банкарски картели не улажу у реалну економију и у стварање нових вредности, него се коцкају непостојећим парама, уништавајући животе радних људи-
Изузев тога, капитализам никада не усмерава привреду у добром правцу и увек доводи до криза. Богати појединци му сваки пут продужавају живот изаивајући нове ратове и страдање људи. Империјализам и јесте крајњи стадијум капитализма. Поента је да једна мала група људи живи на грбачи 99% остатка света, сисајући све ресурсе као пијавице.
Докле год се интерес појединца буде стављао изнад интереса заједнице, у том друштву неће бити напретка.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: EKONOMSKA POLITIKA
Slaven Sun Apr 18, 2021 2:37 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)