29. Novembar

Ovaj divni text htjela bih sa vama koji slavite da podijelim.



Bio jednom Dan Republike 29. novembar u “jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“.

Bila su to dobra” mlada vremena“ kada je hljeb bio dobar, rijeke čiste, godišnja padala kad im je doba, a ljudi su se voljeli.

Bili smo Jugosloveni i niko nikome nije branio da bude Bokelj, Crnogorac, Srbin, Hrvat, Albanac, Rom, Italijan, Egipćanin itd.

Praznik svih naroda i narodnosti tadašnje SFRJ.

Josip Broz Tito, borci, komunisti, skojevci, omladinci, pioniri ispod buktinje grba Jugoslavije koju je “borba rodila“.

U toj zemlji kako pišu moji drugovi iz generacije, narudžebenicu od firme si mogao predati na recepciji bilo kog hotela od Vardara do Đevđelije.

“Ko bi mi danas vjerovao, osim moje generacije?“, zapitao se maturant nekadašnje Jugoslavije.

Poštovale su se ljudske vrijednosti, mladi su cijenili iskustvo starijih, a stariji imali povjerenja u mlade.

29. novembar i dva neradna praznična dana.
Sarma, torta, vino, prijatelji, rodoljubive emisije, Titov govor, sjećanja boraca, povišena osjećanja, borbene pjesme na radiju i televiziji.

Zastave sa petokrakom na svakom mjestu u svakom gradu i selu.

Himna i svi na noge.

“Hej Slovenio još ste živi.

Živi živi duh slovenski, živjeće vjekovma“.

Ko je živ od starih, danas mu suza u oku blista.

Mladi ne znaju da je postojala ovakva zemlja, nostalgičari se sjećaju i pišu kao ja.

Dođe mi što bi pjesnik rekao:

“Da kupim razglednicu i napišem,

Dobro je, pošte rade, nema rata

I ništa više!”

Rodoljubi, ateisti, vjernici, nevjernici, patriote, pismeni i nepismeni, komunisti, pluralisti, nacionalisti, šovinisti, ujedinite se!

Možemo li?

Dubravka Jovanović


SRETAN VAM PRAZNIK !!! Sarajka