STA VI MISLITE O OVOME?!

http://www.dnevno.hr/planet-x/sirite-dalje-mediji-presutjeli-kolinda-priznala-da-nas-uvodi-u-novi-svjetski-poredak-826983


ŠIRITE DALJE! MEDIJI PREŠUTJELI: Kolinda ‘priznala’ da nas uvodi u Novi svjetski poredak!


Kolinda nasmijana na forumu o Novom svjetskom poretku,a vi o tom ne znate ništa!

Zanimljivo je kako su mediji koji uzastopno prate predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, mediji koji sustavno izvještavaju o svakom njezinom koraku, pogrešci ili padu apsolutno prešutjeli skandaloznu temu godine koja je vezana za Kolindu, a još više, koja je vezana za budućnost svijeta, pa i hrvatskih građana.

Naš portal prvi je u državi saznao i alarmirao javnost da je tada, buduća predsjednica, članica Trilateralne komisije, masonizirane organizacije koju je osnovao jedan od najvećih masona i depopulista današnjice, David Rockefeller.

Isto tako, još prije nego je Kolinda bila službeno kandidirana za predsjednicu, naš portal je slijedom ove informacije o njenom članstvu, zagarantirano ‘predvidio’ da će upravo ona biti predsjednica, jer je bilo posve jasno da Rockefeller, a ne mi, određuje tko će biti predsjednik u Hrvatskoj, kao što je to bio slučaj sa Stipom Mesićem, za kojega je Rockefeller na početku, dok je još imao svega 2 posto podrške javnosti, izjavio da je Mesić predsjednik!

Isto tako, prvi smo predvidjeli, slijedom gore navedenih informacija,  da je upravo Kolinda, godinama trenirana za predsjednicu koja će Hrvatsku uvesti u Novi svjetski poredak! No, mnogi su se tada zapravo smijali prognozama našeg portala, jer se sintagma Novi svjetski poredak uredno veže za teoriju urote, stoga čudi da su mediji prešutjeli da je Kolinda u funkciji predsjednika javno govorila o Novom svjetskom poretku kao ‘spasitelju svijeta’ čime se potvrđuju sva naša predviđanja! Kolinda je predsjednica koja će nas, Hrvate uvesti u taj novi oblik vladanja planetom!

Ono što javnost uopće ne zna je činjenica da je prije dva dana predsjednica sudjelovala na Bledskom strateškom forumu gdje je govorila na temu, pazite sad ovo: „Novi svjetski poredak: sukobljavanje ili partnerstva?“, o čemu je javnost izvještena preko službene stranice Ureda predsjednice, i nikako drugačije! U dnevniku toga nije bilo, a prešutjeli su to i vodeći tiskani mediji u Hrvatskoj! Zašto?

Sintagma Novi svjetski poredak, godinama je bila ismijavana od strane široke javnosti jer, kako su mediji predstavljali, taj pojam bio je rezerviran isključivo za ‘teoretičare urote’, koji se zbog najavljivanja Novog svjetskog poretka u masovnim medijima predstavljaju kao ludi, paranoični i bolesni!

Međutim, preko noći, taj termin se uvukao čak i na stranice predsjednice Republike Hrvatske, što je samo dokaz da smo na korak do Novog svjetkog poretka, na koji nas lagano, sitnim koracima priprema, predsjednica! Jer, kako je moguće da se svi koji spomenu ovu sintagmu novi svjetski poredak proglašavaju teoretičarem zavjere, a da predsjednica bez ikakvih problema govori o Novom svjetkom poretku kao da je to nešto najnormalnije na svijetu, iako javnost nema apsolutnog pojma da nam se nešto sprema nešt novo, a pogotovo ne novi poredak! Predsjednica je tako sudjelovala u raspravi koja se bazirala na uzroko novog svjetskog poretka, a kao uzrok je navedeno je sve ono o čemu ‘teoretičari zavjere’ zapravo pričaju godinama.
Terorizam kao  uvod u novi svjetski poredak – iz usta predsjednice?!

Na forumu se kao uzrok Novog poretka spominjao terorizam i borba protiv istoga! Zanimljivo je kako baš teoretičari urote godinama upozoravaju da je terorizam ‘izmišljen od strane ‘elite’ koja će preko ‘straha od terorizma uvesti apsolutnu kontrolu nad čovječanstvom, kao pripravu za Novi svjetski poredak! Predsjednica Hrvatske sudjelujući u ovoj raspravi indirektno je to i potvrdila, jer očito je da je za borbu protiv terorizma potreban i Novi svjetski poredak, odnosno novi način vladanja.

Klimatske promjene kao uzrok Novog svjetskog poretka

Isto tako, ‘teoretičari urote’, kako ih vole zvati, godinama upozoravaju na klimatske promjene kao na veliku prijevaru.  Najpoznatiji po alarmiranju javnosti u tom području je Lord Cristopher Monckton čovjek koji je  tijekom Summita o klimatskim promijenama u Kopenhagenu 2009. ukazao na pravu prirodu i ciljeve održavanja Summita kao i na posljedice koje bi proizašle iz potpisivanje Ugovora, nakon čega je bio udaljen sa skupa pri čemu je danski policajac primijenio silu.

Potom su Soroševi „zeleni” upali na mali privatni skup i standardnom operacijom urlikanja spriječili Moncktona i druge govornike da predstave znanstvene podatke u sferi klimatologije koji otkrivaju razmjere prijevare u kontekstu globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Lord Monckton te je prilike upozorio javnost da će se preko prijevare o ‘klimatskim promjenama, na velikom klimatskom summitu UN-a osnovati Novi svjetski poredak, i to ove 2015. godine!

Pogodite, na Bledskom strateškom forumu unutar teme Novi svjetski poredak, klimatske promjene bile su predstavljene kao jedan od uzroka Novog svjetkog poretka koji mora doći! Dakle, to više nije teorija urote, ako o tome govori Predsjednica Republike Hrvatske, zar ne?

Migracije kao uzrok Novog svjetskog poretka

Treća i najbitnija stvar o kojoj se govorilo unutar teme Novi svjetski poredak bile su migracije, koje također služe kao paravan za uspostavu Novog svjetskog poretka, što su i službeno priznali naslovom istoimene teme. O toj temi Kolinda je imala mnogo toga za reči, ali se iz priopčenja javnosti najviše ističe zapravo njena želja za suradnjom odnosno centralizacijom svijeta, pogotovo u pogledu migracija. E sada, kako smo prošli tjedan pisali OVDJE na službenim stranicama UN-a možete pogledati detaljene planove migracija koje je UN izradio još prije 15 godina koji govore kako je potrebno naseliti Europu muslimanskim obiteljima kako bi se popunile ‘populacijske’ rupe! Dakle, ove migracije su detaljno isplanirane, i opće nisu nepredviđene, kako bi poslužile između ostalog kao razlog za uspostavu Novog svjetskog poretka, što je na poslijetku bila i tema bledskog foruma na kojemu je sudjelovala i hrvatska predsjedenica.

Potpuno osupnuti činjenicom da se Ured predsjednice samo odjednom hvali činjenicom da je predsjednica sudjelovala u raspravi o Novom svjetskom poretku, istoj smo poslali upit, ne bi li predsjednica hrvatskoj javnosti objasnila što za nju znači sintagma -Novi svjetski poredak, s obzirom da se zna da se ova sintagma godinama pripisuje teoriji urote, a nikako ne i stvarnosti, no do objave ovoga teksta, njezin odgovor nije stigao! Stoga vam mi pružamo uvid u značenje  Novog svjetkog poretka (dok ne stigne njezin odgovor) kako bi bar malo znali o čemu se ovdje zapravo radi, i kamo nas to predsjednica vodi!

Teorija novog svjetskog poretka označava vjerovanje da  elitne i tajne organizacije teže ostvarenju centralizaciji svjetske politike, tj. stvaranju sekularne svjetske vlade. Novi svjetski poredak ima totalitarno uređenje, a njegovi organizatori apsolutnu moć. Neki od konkretnih ciljeva su ukidanje privatnog vlasništva i prava na posjedovanje oružja, svi izbori su kontrolirani od strane Ujedinjenih naroda, Ustav SAD-a zamijenjen Poveljom UN-a, ukidanje kućnog školovanja i uvođenje svjetskog kurikuluma. Ovom se cilju pristupa tajno. Njihova metoda dolaska na svjetsku vlast nije vojnim putem ni javnom pobunom, već operiranjem iza kulisa. Organizacije koje to čine nikada ne istupaju javno; oni rade tajno – infiltriraju svoje članove u visoke položaje vlada moćnih država, koriste se podmićivanjem i ucjenama visokih dužnosnika kako bi oni provodili njihovu volju. To je vladavina nevidljive ruke. Članovima ovih tajnih društava nije cilj ostvariti svjetsku vladu za vrijeme njihovog života, već postupno obavljati pripreme i voditi svjetsku politiku ka centralizaciji, sa Ujedinjenim narodima kao stožerom svih operacija.

Manipulacija medijima ovdje ima glavnu ulogu, kao i postavljanje ključnih ljudi na čelo važnih organizacija. Jedna metoda postizanja njihovih ciljeva je  poznata kao problem-reakcija-rješenje.  Prikažimo to na primjeru UN-a. Nakon 2. svjetskog rata osnovan je UN kao organizacija koja će osigurati mir u svijetu kroz internacionalnu politiku i ‘svjetsku policiju’. Vjeruje se da su tajna društva (crno plemstvo) bili ti koji su potaknuli svjetske ratove (problem). Svjetska populacija je reagirala na te ratove (reakcija) težnjom da se osnuje institucija koja će regulirati ratove.

Stoga su isti ti ljudi kreirali rješenje, tj. UN. Ujedinjeni narodi su  institucija koja će ostvariti Novi svjetski poredak. Već poznata činjenica da je David Rockefeller (multimilijarder i ime koje se često povezuje s iluminatima) donirao zemljište za Zgradu UN-a daje povoda raznim nagađanjima. A predsjednica Hrvatske koja sada sudjeluje na forumima oko Novog svjetskog poretka bila je članica njegove tajne organizacije. Zanimljivo zar ne? Ujedinjeni narodi su organizacija sa svjetskim utjecajem. Europska unija ima istu svrhu kao i UN: ujediniti europske države pod zajednički Ustav i valutu. Time svaka država ima manje moći koja se sve više sakuplja u rukama elite.

Nije da nismo upozoravali,a sada se otkrila sama!
Autor: Zrinka K.
Srijeda, 02. Rujan 2015.

Interesantan clanak.

Procitajte i zakljucite sami.


Valter

http://www.index.hr/vijesti/clanak/sami-ustase-su-pisali-kako-je-za-dom-spremni-ustaski-pozdrav/911290.aspx

Foto: FAH, Index

JE LI „Za dom spremni!“ ustaški pozdrav? Idemo provjeriti – upravo u dokumentima NDH. Nažalost, dosta ih je ostalo u Vojnom arhivu u Beogradu, pa su 90-tih bili nedostupni, no danas je puno toga uređeno i digitalizirano pa je i dostupno, a i bez problema se može u susjednu državu doći i provjeriti piše li upravo ono što piše.

U ovom tekstu navodit ćemo samo tekst izvornih dokumenata NDH, ali svako, baš svako preneseno slovo ima i referencu, pa bilo tko tko ne vjeruje može zatražiti pristup arhivskoj kutiji onoga što je navedeno – kako ne bi netko rekao da nekritički prenosimo dokumente koje je objavio Vojnoistorijski institut iz Beograda u knjizi „Zločini na jugoslovenskim prostorima u prvom i drugom svetskom ratu – zbornik dokumenata.“ Zbornik je izdan 1993., dakle daleko prije nego što se priča oko „Za dom spremni!“ aktualizirala u Hrvatskoj. Stoga možete biti sigurni da nitko nije dodao ili oduzeo pozdrave na kraju faksimila dokumenata.

Ako se netko buni zašto koristimo izvore iz Srbije – odgovor je zato što su dostupni i što ćemo se ograničiti na dokumente, a ne zanima nas ni slovo njihove interpretacije. Arhiva NDH je dobrim dijelom još uvijek fizički tamo.

I još jedna napomena – izvorni dokumenti će u ovom tekstu biti pisani masnim slovima (za one koji ne znaju – hrvatska riječ za ono što kažemo pogrešno „debela“ ili „bold“ slova).

Naravno, dokumente ćemo navoditi skraćeno.

Pavelić je malo kasnio na uspostavu NDH – pa je posao za njega 10. travnja 1941. odradio Slavko Kvaternik:

PROGLAŠENA JE NEZAVISNA HRVATSKA DRŽAVA

Zamjenik Poglavnika i vrhovni zapovjednik cjelokupne vojne sile Slavko Kvaternik održao je preko radija govor u kome je upravio hrvatskom narodu riječi, koje znače

USKRS HRVATSKE DRŽAVE:

HRVATSKI NARODE!

Božja providnost i volja našeg saveznika te mukotrpna višestoljetna borba hrvatskog naroda i velika požrtvovanost našeg poglavnika dra A n t e P a v e l i ć a, te ustaškog pokreta u zemlji i inozemstvu:

Odredili su da danas pred dan uskrsnuća Božjeg Sina uskrsne i naša nezavisna Hrvatska Država. (…)

Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika.

Bog i Hrvati! Za dom spremni!

Izvor: Pretiskano iz posebnog izdanja glasila „Hrvatski narod", objavljeno u Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom V, knj. 1, dok. br. 220.

To je bila jedna od rijetkih objava gdje se koristio i stari HSS-ov pozdrav „Bog i Hrvati“. Kasnije se, kako je HSS upao u nemilost (Maček je bio čak i neko vrijeme interniran u Jasenovcu) „Bog i Hrvati!“ više nije koristio.

„Za dom spremni!“ bio je upravo – pozdrav, na kraju dopisa i izvješća. Primjerice, nije se koristio u zakonskom dokumentima NDH, koji su već u lipnju 1941. uvelike progonili Židove. Dokument koji donosimo je zanimljiv da se prisjetimo što je sve potpisivao Mile Budak, po kojemu su neki u suvremenoj Hrvatskoj nazivali ulice. Dokument je i lako provjeriti – Narodne novine iz doba NDH su uredno dostupne u Saborskoj knjižnici.

ZAKONSKA ODREDBA o zaštiti narodne i arijske kulture hrvatskog naroda.

§ 1.

Židovi po rasi ne smiju nikakvom suradnjom utjecati na izgradnji narodne i arijske kulture, pa im se zabranjuje svako sudjelovanje u radu, organizacijama i ustanovama društvenog, omladinskog, športskog i kulturnog života hrvatskog naroda uopće, a napose u književnosti, novinarstvu, likovnoj i glazbenoj umjetnosti, urbanizmu, kazalištu i filmu.

§ 2.

Provedba ove zakonske odredbe povjerava se nadležnim ministarstvima bogoštovlja i nastave, udružbe i unutarnjih poslova.

§ 3.

Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u
»Narodnim novinama«.

U Zagrebu dne 4. lipnja 1941. Broj CXLVII-333-Z. p.-1941.

Poglavnik:

Dr. Ante Pavelić, v. r.

Ministar bogoštovlja i nastave:

Dr. Mile Budak, v. r.

Ministar udružbe:

Dr. Jozo Dumandžić, v. r.

Ministar unutarnjih poslova:

Dr. Andrija Artuković, v. r.

Izvor: „Narodne novine" od 4. VI 1941.

Pozdrav se koristio ne samo od strane Ustaške vlasti, već i od strane oružnika (policijske snage NDH). Uzmimo primjer iz Sarajeva koji je za razliku od Splita bio dio NDH:

KOTARSKA OBLAST SARAJEVO.

Str.Taj.broj: 3/41. god.

Predmet: Izseljavanje Srba kotara Sarajevo, povećanje oružnika.

Sarajevo, dne 11 srpnja 1941.

ORUŽNIČKOJ PUKOVNIJI SARAJEVO

Na osnovu Zakonske odredbe Poglavnika od 24/VI. 1941 i Provedbene naredbe od 26/VI.1941 god., osnovano je Državno Ravnateljstvo za Ponovu, sa sjedištem u Zagrebu koje će putem kotarskih oblasti izvršiti pored ostalog i izseljavanje Srba. (…)

Svi poslovi oko izseljavanja imaju se smatrati hitnim i neodgodivim, pa stoga molim, da mi se tražena odobrenja izdaju odmah.

Za Dom spremni!

KOTARSKI PREDSTOJNIK:

M.P. Kršlak

Izvor: Original u VII, Vojni arhiv, ANDH, k. 143-a, reg. br. 54/1.

Ministarstvo unutarnjih poslova NDH je uredno pisalo i izvješća o stanju u zemlji. Ima tih dokumenata, puno, pa navodimo samo zanimljiv primjer gdje je ustašku vlast prilično uznemirila cinična primjedba njemačkog časnika, dok se ubijanje 152 osobe kraj Donjeg Lapca samo evidentira:

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I SIGURNOST NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

Prs.Broj: 982-1-1941.

Predmet: Izvještaj o stanju

do 19.VII. u 8 sati.

Zagreb, 19. srpnja 1941.

I Z V J E Š T A J

Dana 17. o. mj. u 9 sati na državnoj granici kod Bakarca nesretnim slučajem ranio je jedan ustaša pucajući na krijumčare talijanskog vojnika.

Zapovjedničtvo prve hrvatske oružničke pukovnije javlja, da je u Bubnju kotar Donji Lapac po ustašama ubijeno 3. srpnja 152 osobe od toga 18 žena i 12 djece. Došlo je do tog zbog izazivanja sa strane Srba.

(…)

Predstojništvo željezničkog redarstva u Vinkovcima brzoglasno javlja da je prema uputi ravnateljstva za ponovu obustavilo dana 18. o. mj. selidbeni prevoz 28 Srba koji su iseljavali u Srbiju. Isti su se na to požalili njemačkom časniku na kolodvoru, koji je naredio da se prevoz mora pustiti. Kada mu je od naših vlasti skrenuta pažnja na postojeću naredbu, on se o njoj uvredljivo izrazio, te izjavio, da narod od 8. milijuna ne može zapovjedati narodu od 100 milijuna.

Za Dom spremni!

Ravnatelj:

EK

Izvor: Kopija u VII, Vojni arhiv, ANDH, k. 153-a, reg. br. 1/1.

„Ravnatelj EK“ je Eugen Kvaternik, do njega se još vratimo kasnije u tekstu. Usput, da ne bude zabune - ulice i biste Eugena Kvaternika po Hrvatskoj se odnose na političara iz 19. stoljeća, istog imena i prezimena, koji je 1871. pokrenuo Rakovačku bunu.

Nezavisna Država Hrvatska obuhvaćala je i Banja Luku, pa pogledajmo malo i tamošnje dopisivanje:

Banja Luka, 29 srpnja 1941.

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

Ustaško Redarstvo

Broj 304 1941

REDARSTVENOM RAVNATELJSTVU

BANJA LUKA

Upućuje Vam se spisak dolje navedenih Židova s molbom, da ih se spremi u Vaše Ravnateljstvo, jer će isti biti transportovani u koncentracioni logor.

Kada budu svi dopremljeni izvolite obavijestiti ovo Ravnateljstvo.

(…) /slijedi popis 40 imena, uz kojih je na par rukom dopisano „pušten“/

ZA DOM SPREMNI!

RAVNATEALJ USTAŠKOG REDARSTVA BANJA LUKA

NADZORNIK USTAŠKOG REDARSTVA ZA BIVŠU VRB. BANOVINU

Kvaternik Ozren

Izvor: Original u VII, Vojni arhiv, ANDH, k. 169, reg. br. 2/2.

Kako je bilo u NDH zorno govori i naredni dokument – ukoliko se ne pronađe baš nikakav, ali nikakav dokazni materijal protiv neke osobe – ide se u sabirni logor:

RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I SIGURNOST ZA NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU.

Broj: 15013/11-1941.

Predmet: Srbi i Židovi pod sumnjom radi komunizma-postupak.

U Zagrebu, dne 30. srpnja 1941.

VELIKIM ŽUPAMA - S v i m a . -

REDARSTVENIM RAVNATELJSTVIMA: ZAGREB, BANJA LUKA, SARAJEVO.-

U interesu javne sigurnosti imadu se svi Židovi /pokršteni ili ne/, i Srbi /prešli na katolicizam ili ne/, zatvoreni pod sumnjom radi komunizma, a protiv kojih inače ne predleži nikakav dokazni materijal da bi se mogli staviti pred prijeki sud, odpremiti u sabirni logor Župskog redarstvenog ravnateljstva u Gospiću.

U vezi ovog naloga, obavijestiti i uputiti sve podložne vlasti.

Za Dom Spremni!

Po nalogu Ravnatelja:

M.P. PREDSTOJNIK ODSJEKA:

Vutuc, v.r.

Izvor: Original u VII, Vojni arhiv, ANDH, k. 169, reg. br. 8/2.

Usput, spomenimo i kako je bilo u tom „sabirnom logoru“: U izvještaju grupe kraljevskih karabinijera iz Zadra od 28. srpnja 1941. upućenom kraljevskom gubernatoru Dalmacije, pored ostalog, stoji: „Doznaje se iz vjerodostojnog izvora da je u Smiljanu kod Gospića podignut koncentracioni logor gdje se nalazi oko 5000 pravoslavnih Srba. Tvrdi se da su uvjeti života tako loši da nesumnjivo prouzrokuju polagano smrt onima koji se tu nalaze"

Vratimo se još jednom na Eugena Kvaternika. Eugen "Dido" Kvaternik (Zagreb, 29. ožujka 1910. - Rio Cuarto, 10. ožujka 1962.) bio je ustaški pukovnik i zapovjednik Ustaške nadzorne službe (UNS) do listopada 1942. Smatran je drugom najvažnijom osobom u NDH nakon poglavnika Ante Pavelića, do njihovog sukoba 1942. godine. Postoji dokument gdje se on osobno osvrće na pozdrav „Za dom – spremni!“ Pa, pročitajmo!

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I SIGURNOST NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

Prs. Broj: 1304-1-1941.

Predmet: Izvješće o stanju do 26 srpnja u 8 sati.

Zagreb, 26. srpnja 1941.

I Z V J E Š Ć E

Između 24. i 25.VII. u noći oko 1 h atentator Josip Selanec htio je baciti bombu kroz prozor spavaće sobe na ustaškog tabornika Milu Škornjača iz Topolovca kod Siska, ali se bomba odbila od željezne prozorske rešetke i usmrtila atentatora.

U noći između 24. i 25.VII. ispaljeno je iz šume kraj capraškog logora 20 puščanih hitaca na iseljenički logor. Logoru je poslano pojačanje.

(…)

18. o.mj. održao je u Zagrebu Dr. S. Buć predavanje: Borba komunizma sa nacionalsocijalizmom", te je prije završetka predavanja naglasio, da je dužnost svakog čestitog ustaše Hrvata, da pripomogne vlastima u borbi protiv komunizma. Predavanje je završeno ustaškim pozdravom „Za Dom spremni!"

Za Dom spremni!

Ravnatelj

K.

Izvor: Original u VII, Vojni arhiv, ANDH, k. 153-a, reg. br. 8/1-1.

Kada Eugen Dido Kvaternik, drugi čovjek NDH, potpisuje izvješće koji navodi kako je „Za Dom spremni!" ustaški pozdrav, zašto bismo danas proturječili toj tvrdnji? To je bio i ostao – ustaški pozdrav!

Imamo još jedan zanimljivi dokument, dostupan i kod nas (spomenuo ga je prije par godina Vanja Deželić). Ustaški pokret je radi promidžbenih razloga preuzeo HSS-ov časopis „Hrvatski branik“, a isti časopis je digitaliziran i dostupan u elektroničkom obliku na stranicama Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci (hvalevrijedan potez!). U broju od 15. studenoga 1941. časopis objavljuje i edukativni članak za mlade: „Tumačenje Ustaškog pozdrava za Ustaške Junake“, a koji počinje:

„Dragi ustaški junaci! Svakoga dana, prije svakoga sata u školi, prije i poslije svakoga sastanka, na ulici i kod kuće mi se pozdravljamo s našim lijepim ustaškim pozdravom: za dom spremni. Taj je pozdrav lijep, pun smisla i sadržaja.“

Cijeli tekst pogledajte ispod članka.

Dakle, kada Eugen Dido Kvaternik, drugi čovjek NDH izričito navodi kako je „Za Dom spremni!" ustaški pozdrav, zašto bismo danas proturječili toj tvrdnji? To je bio i ostao – ustaški pozdrav!

Pozdrav „Za dom spremni!“ bio je pozdrav unutar administracije NDH, posebno ustaških snaga (naći će se istina dokumenata, posebno iz 1941. civilni vlasti, oružnika i domobranstva koji ga nemaju, već se koristi neutralno „dostavljam na znanje“ i slično). No, upravo je u tom obliku vezan za taj režim i taj politički sustav zla i zločina.

NDH je, kada se pogledaju ovi dokumenti, bila vazalska paradržava nacističke Njemačke, paradržava koja se više brinula o „čistoći krvi“ nego o ičemu drugome. Jeftina, rasistička, izdajnička paradržava, gdje su Banja Luka i Sarajevo bili Hrvatska, ali Split, Vis i Rijeka nisu.

Hrvati su jako brzo spoznali narav te države te se masovno priključili drugom pokretu, onom partizanskom, koji je nastupao sa saveznicima – Amerikancima, Britancima i Sovjetima.

Podsjetimo se, prvi antifašistički odred osnovan je još 22. lipnja 1941. u šumi Brezovici kraj Siska. Činili su ga upravo – Hrvati. Od poznatih povijesnih osoba – još 11. srpnja 1941. godine, nakon što su mu ustaše ubili oca i tri brata, upravo tom odredu pridružio se general Janko Bobetko. Također 1941. godine, Zagorskom partizanskom odredu pridružio se i prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman.

Kako je uostalom i Franjo Tuđman napisao u preambuli Hrvatskog ustava, govoreći o održanju i razvitku državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost: „što se očitovalo među ostalim u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)“. Svojim partizanskim pokretom Hrvatska je stala na stranu Saveznika, na stranu pobjede i postala protivnica nacifašističkih snaga Hitlera, Mussolinija i njihovih pristalica.

Sama paradržava NDH i njezin poglavnik Ante Pavelić, višestruki izdajnik koji je prvo prodao obalu, provodio rasne zakone, za hrvatskog državnog poglavara htio dovesti talijanskog princa, sve da bi na kraju spašavajući svoju guzicu napustio i vlastitu vojsku, ostali su najveća mrlja u povijesti ponosnog hrvatskog naroda.

Hrvati sami su ponajviše uništili tu NDH, samozvanu državu pod kontrolom Nijemaca i Talijana, koja je u službenim dokumentima koristila upravo pozdrav „Za dom spremni!“, pozdrav koji se u tom obliku i na taj način pojavljuje i vezuje upravo za tu nacističku vazalnu tvorevinu, njena zla, ubijanja i rasne zakone. Pozdrav koji u ovom stoljeću može izazivati samo gađenje prema jednom neljudskom režimu Hitlerovih i Mussolinijevih poslušnika.

U nastavku, par faksimila izvorne dokumentacije NDH.

http://www.express.hr/brifing/lustracija-prvi-popis-ima-gotovo-1800-imena-1481

CRNA LISTA
Lustracija: Prvi popis udbaša ima oko 1800 imena
Autor: Sergej Županić, Marcela Bratović, Bogdan Blotnej, Boris Rašeta

Donosimo najiscrpniji elaborat o tajnoj policiji Titove Jugoslavije o kojoj se u posljednje vrijeme govori više nego ikad prije

Tuđman se pojavio ‘80-ih u emigraciji i motao se cijelo vrijeme po Kanadi i Torontu, tvrdio je svojevremeno srpski udbaš Božidar Spasić.
Jugoslavija se raspala kad je ukinut nadzor nad 150 ljudi

"Ondje je upoznao Gojka Šuška koji je vodio prodavaonicu pečenih pilića, a postao je ministar obrane u Tuđmanovoj vladi. To je samo znak da je iza Hrvata stajala američka obavještajna služba. Tuđmana smo smatrali za šarlatanom i budaletinom. Nismo ga smatrali opasnim inače bi ga već likvidirali. Na jednom susretu Hrvata u Stuttgartu, ja sam osobno donio odluku o napadu na skup kako bi ih sve zaplašio. Nisam tražio ničije odobrenje. Cilj je bio postaviti jedan automobil bombu koji bi razorio sve ostale automobile. U posljednji sam tren od toga odustao kad sam vidio kako ondje govore političari iz Centralnog komiteta Hrvatske, Ivica Račan i ostali. Shvatio sam da je gotovo kad je došlo naređenje da se ukine mjera nadzora nad 150 ljudi iz emigracije i da im se dopusti dolazak u zemlju. Tad se raspala Jugoslavija..."

"Udbaši su u prevratnim okolnostima morali pronaći nekoga koga će podržati, a taj je morao biti pobjednik. Račan ne bi pobijedio pa su odabrali Tuđmana. Oni su njemu bili potrebni zbog putovnice. Dali su mu putovnicu koja mu je trebala za pobjedu. Bilo mu je važno da ode među iseljenike i od nas dobije potporu. Uz sve to, Tuđman je njima kao partizanski general bio prihvatljiviji nego da dođe netko iz emigracije... ", govorio je Nikola Štedul, hrvatski emigrant.

Ključni je čovjek ove mirne tranzicije Josip Perković, i priča o Udbi danas se može pratiti preko njega.

Udba (skraćenica od: Uprava za državnu bezbednost) posljednjih je mjeseci jedan od središnjih pojmova hrvatskog društvenog života.

Na svakom koraku susrećemo frenetične tvrdnje prema kojima Hrvatskom vladaju “Udbin sinovi”; suradnike tajne policije kolokvijalno se naziva udbašima, brojni forumi na internetu pokušavaju dokazati da je “Udba osnovala HDZ”, dok je “korištenje udbaških metoda” postala standardna difamacija političkih protivnika koju rabe svi, od desnice do ljevice.
Udbaši navodno i danas vladaju Hrvatskom

Najdalekosežnija među svim teorijama o Udbi dokazuje kako je “Udba stvorila Hrvatsku”. Zagovornici te teorije tvrde kako su ljudi bivše Službe državne sigurnosti, sredinom ‘80-ih godina prošlog stoljeća, suočeni s propašću jednopartijskog sustava, sami sebi proizveli nove gospodare, kako bi izbjegli snositi odgovornost za široku političku represiju i brojna kaznena djela.

Prema tvrdnjama ljubitelja te teorije, udbaši i danas vladaju Hrvatskom, raspoređeni na strateške položaje ekonomske i političke moći, s koje su uspjeli preuzeti političku kontrolu nad cijelom državom.

Udba je, kako bi rekao Joseph Conrad, “srce tame”. Tajne službe bave se, već prema definiciji, najmračnijim poslovima: one uhode, ucjenjuju, objavljuju dezinformacije, bave se propagandnim i psihološkim ratom, ubijaju, djeluju na rubu ili izvan zakona. Zagonetka hrvatstke priče jest - kako mogu djelovati nakon svoje smrti?

Za jednu mrtvu organizaciju, koja pod tim imenom ne postoji od 1966. godine kada su sve republičke Udbe preimenovane u Službu državne sigurnosti, bivša tajna policija - kako vjeruje dio javnosti - pokazuje, naime, izvanserijske znakove života.
Jugoslavija se nakon Titove smrti počela raspadati iznutra

Neupućen čovjek koji bi se informirao na internetu, pomislio bi, doslovno, da je riječ o djelatnoj službi, koja i danas vuče sve konce. Ipak, ako to ne čini mrtva služba, čini se da neki njeni živi pripadnici nisu sasvim nevažni članovi našeg društva.

Udbu je u fokus javnosti, dakako, vratila afera Lex Perković, odnosno, priča o Josipu Perkoviću. Oko nje se pletu sve najvažnije pozadinske hrvatske priče. Raspad socijalizma, likvidacije emigranata, likvidacije pojedinih ljudi početkom devedesetih, silasak Saveza komunista s povijesne pozornice, politička tranzicija, uspon HDZ-a, šverc oružja početkom devedesetih, INA, tajkunska privatizacija, uspostava hrvatskih tajnih službi...

Iako zagonetna priča o Udbi ne može biti razriješena bez ostatka, neki su elementi ove priče prilično izvjesni. Jugoslavija se nakon Titove smrti počela raspadati iznutra i taj je proces godinama bivao sve vidljiviji. U Ljubljani, Beogradu i Kosovu opozicija režimu bila je nakon 1981. sve oštrija.

Velik se dio srpske inteligencije počeo spremati za redefiniranje jugoslavenskog prostora, koji bi bio izložen osjetnijoj srpskoj dominaciji. Dvije opcije - unitarizacija federacije, ili stvaranje velike Srbije, praktički je zagovarao najveći dio srpske političke i intelektualne scene.

U tim je okolnostima u hrvatskoj Službi državne sigurnosti sazrelo uvjerenje da treba tražiti hrvatsku alternativu. Bilo je jasno da se raspada socijalizam. Bilo je, također, jasno da se raspada i Jugoslavija. Pripadnicima hrvatske tajne policije bilo je jasno da će, pobijede li u zemlji, na višestranačkim izborima, predstavnici ljutite desnice - uglavnom iz emigracije, ali i zemlje - pripadnici i suradnici Službe nastradati.

Samo tijekom ‘70-ih i ‘80-ih godina pobijena su, recimo, 22 hrvatska politička emigranta. Lustracija je bila najmanje zlo koje je udbaše moglo zadesiti. S desecima ili stotinama tisuća ljudi opsjednutih osvetom, mogli su računati na mnogo gore opcije.
Dio javnosti Udbine pipke vidi danas u svim važnim institucijama u zemlji

To se, međutim, nije dogodilo. Socijalistička služba države sigurnosti mirnom je tranzicijom transformirana u tajnu službu Republike Hrvatske. Prvi višestranački izbori prošli su mirno i bez većih incidenata, dok je Služba državne sigurnosti nastavila, uglavnom, lojalno služiti novim šefovima.

Dio javnosti Udbine pipke vidi danas u svim važnim institucijama u zemlji. Pojedini mediji višekratno su objavljivali duge popise suradnika vojne objavještajne službe JNA (KOS-a) i Udbe.

Prvi popis ima gotovo 1800 imena, a popisi Udbinih suradnika broje nekoliko stotina imena. Mnoštvo je javnih osoba dovođeno u taj kontekst. No valja reći da ni za jednu prozvanu osobu u Hrvatskoj, od 1991. do danas, nitko nije objavio vjerodostojne dokaze o suradnji sa Službom.

Služba državne sigurnosti vodila je, naime, poseban karton za svakog suradnika. Osoba u službi SDS-a morala je staviti potpis kojim pristaje na suradnju. U kartonu je pisao status suradnika, njegovo tajno (kodno) ime, motivi za suradnju, psihološki profil.

Modeli te suradnje lijepo se vide u njemačkom filmu “Život drugih”, koji je višekratno prikazivan i na našim televizijama. Nijedan medij nije u nas objavio suradnički karton bilo koje istaknutije prozvane osobe. Najčešće napadan bio je Sjepan Mesić.
Mesić je bio pozivan na informativne razgovore

Neki su mediji objavili zapisnike Mesićevih razgovora, iz vremena disidencije, s djelatnicima Službe državne sigurnosti, ali iz njih se vidi samo to da je Mesić bio pozivan na informativne razgovore kao osoba nad kojom se vodi operativna obrada i da tu nikakve doušničke suradnje nije bilo.

Nikakav karton nije objavljen. Isto vrijedi i za mnoge članove vrha HDZa, SDP-a, HSLS-a i drugih stranaka, koji su ne jednom bili izloženi napadima da su udbaši...

Nedvojbeno je, dakako, da su Udbaši bili Josip Manolić i Josip Boljkovac. No oni nisu radili za Udbu, nego je Udba radila za njih. Najvažnija poveznica stare i nove službe, starog i novog sustava, Udbe i SZUP-a odnosno SOE, ipak je Josip Perković.

Njemačka tv-postaja ARD je zaključila da su “bivši jugoslavenski tajni agenti nakon 1991. jednostavno ostali na sličnim pozicijama u MUP-u i promijenili stranu, ali obavljajući iste brutalne zadatke”. Izvođenje Perkovića - čovjeka koji zna sve tajne Službe, kako za vrijeme socijalizma tako i pod Tuđmanom - pred njemački sud, zato je prestrašilo mnoge ljude u Hrvatskoj.

Oni su, naime, živi i zdravi, najčešće i bogati i moćni, a sada im umjesto mirne mirovine prijete sudovanja i zatvori. Ubojstvo Stjepana Đurekovića zato bi moglo predstavljati razdjelnicu u hrvatskom političkom životu. Zašto je Đureković važniji od, recimo, Brune Bušića ili dr Branka Jelića, vođe hrvatske emigracije u Njemačkoj?
Slučaj Đureković je posebno težak

Slučaj Đureković je posebno težak jer čak nije ni riječ o klasičnom političkom ubojstvu nego o eliminaciji svjedoka koji je svjedočenjem o kriminalu u naftnoj industriji mogao stajati političke karijere Miku Špiljka, člana predsjedništva SFRJ, a od svibnja 1983. i njezina predsjednika. Barem je tako utvrdio Zemaljski sud u Münchenu u obrazloženju pravomoćne presude.

Sud je, naime, utvrdio da je 1982. njegov sin Vanja Špiljak, dok se vozilo par-nepar zbog nestašice benzina u Jugoslaviji, istraživan zbog uzimanja basnoslovnih provizija na isporuke nafte koje je na svoju ruku i za svoj račun naplaćivao od stranih dobavljača. Đureković je, kaže sud, kao direktor marketinga Ine u manjoj mjeri sudjelovao u uzimanju postotka od narodne imovine.

Stoga se Mika Špiljak pobojao da će Đureković kriminalističkim istražiteljima sve ispričati kako bi se izvukao uz što manju kaznu, a što bi značilo njegov trenutačni izgon sa svih pozicija u političkoj i partijskoj eliti. Špiljak je nakon Bakarićeve smrti bio suvereni gospodar Hrvatske, komunistički guverner, a vrlo utjecajan i na saveznoj razini.

Sud tvrdi da je Špiljakov pokušaj da to “riješi” na teritoriju Jugoslavije propao, jer nitko nije bio lud počiniti takvo što, te je stoga pala odluka da se Đurekovića zastraši tvrdnjama da će ga kriminalna istraga potpuno uništiti, kako bi ga se natjeralo na bijeg u Njemačku, gdje mu je živio sin.

S pravom se pretpostavljalo da će se tamo baviti hrvatskim nacionalističkim temama kojima je bio sklon od ranije, pa će to poslužiti kao sasvim zgodan paravan za likvidaciju preko II. odjela SDS-a. Tako je i bilo.

Prema obrazloženju pravomoćne presude Vrhovnog zemaljskog suda u Münchenu od 16. srpnja 2008., za organizaciju svega toga bio je zadužen čovjek kojega različite hrvatske vlade i sve moguće institucije već godinama štite od njemačkog pravosuđa.
Perković je smjenu vlasti prošao neokrznut

Josipa Perkovića posljednjih mjeseci šira hrvatska javnost doživljava kao personifikaciju Udbinih struktura koje su preživjele 1991. i tranziciju iz SRH u RH. Riječ je o čovjeku koji je godinama vodio II. odjel republičke Službe državne sigurnosti (SDS), odnosno Udbe, a koji je bio mjerodavan za praćenje rada nacionalističke hrvatske emigracije, pa tako i za pripremanje političkih ubojstava.

1990. godinu Perković je dočekao kao politički šef u SDS-u, ali je smjenu vlasti ipak prošao neokrznut te je postao najprije zamjenik ministra, a potom i savjetnik za sigurnost u MORH-u. Riječ je o bivšem načelniku hrvatske Sigurnosnoinformativne službe (SIS), o čovjeku koji je 1991. elegantno zamijenio stranu, sudjelovao u kreiranju mnogih struktura i mehanizama u mladoj Republici Hrvatskoj i koji je bio blizak suradnik i Gojka Šuška.

Već suho kronološki posloženi podaci oslikavaju osobu kadru preživjeti u svim vremenima i svim sustavima. Pomalo poput neuništiva ministra financija iz Magnus & Bunkerova stripa Maxmagnus.

A kad se tome doda aktualni sukob hrvatske Vlade s Bruxellesom i Berlinom zbog odbijanja izručenja Perkovića Njemačkoj kao osumnjičenog za organiziranje ubojstva emigranta Stjepana Đurekovića iz 1983., onda je jasno da životni put bivšeg visokog Udbina službenika vrijedi istražiti.

Jedina osoba koja je do sada izišla u javnost s detaljima o Perkoviću, a silom prilika je neko vrijeme s njim nakon 1990. blisko surađivala, jest Dragutin Frančišković, umirovljeni brigadir HV-a, koji je prije osamostaljenja Hrvatske bio major u zrakoplovstvu JNA, i to kao specijalni vezist, zadužen za kriptozaštitu. On je, zapravo, bio i prvi koji je organizirao neku hrvatsku tajnu službu.

"Imao sam ured u malom sobičku u Saboru, nije mi bilo na kraj pameti da tražim za sebe posebne uvjete, zemlja je bila u ratu, nije bilo sredstava. Ali on je odmah otišao u Sabor i tražio i dobio dvije sobe za svoj kabinet. To je trajalo tijekom svibnja i lipnja, dobio je čajnu kuhinju, sekretaricu, hladnjak... Tako je, kaže, počelo, a ubrzo je zaiskrilo."
Počeo davati intervjue kad je čuo da se sprema njegova likvidacija

"Polovicom kolovoza 1991. dobio sam jednu vrlo važnu, jednu ključnu informaciju na pet stranica. Odmah sam je poslao predsjedniku, predsjednicima Vlade i Sabora, ministrima obrane i unutarnjih poslova. Već me je sutradan Tuđman pozvao da dođem do njega. A Perković, kad je čuo za to, jako se zabrinuo", ispričao je jednom Frančišković, ne želeći otkriti o čemu je točno bila riječ.

"Vidio je da ta informacija koju sam slao zadire i u njega ili što već. Njegova mi je tajnica poslije rekla da se tijekom cijelog mog sastanka s Tuđmanom raspitivao kod nje jesam li se vratio, a za tri dana su me on i Šušak smijenili i poslali u Zbor narodne garde na Tuškanac, gdje je već bio prije smijenjeni Špegelj. To je bio stožer ZNG koji je postojao samo na papiru."

No Frančišković se ni tu nije zadržao. Upravo je bio u pripremi Glavni stožer HV-a, čiji mu je novi načelnik general Antun Tus, kao raniji poznanik, ponudio da bude pomoćnik načelnika za sigurnost i vojnu policiju. Ni tu ga, kaže, Perković nije ostavio na miru nego je tražio da ga svakodnevno informira o tome “što tamo rade one oficirčine”.

"A ja ga slušam i kažem: ‘Josipe, ja nikada nisam bio ničiji doušnik pa neću biti ni tvoj’. Tako smo se posvađali i razišli", opisivao je odnos koji je nakon još jednog sličnog pokušaja Perkovića potpuno pukao.

Nije pomagalo ni to što je Perković po terenu slao obavijesti da Frančišković nije mjerodavan za primanje informacija koje je skupljao. Na kraju, 1992., Šušak je, prema Perkovićevoj sugestiji, postavio za novog glavnog inspektora Josipa Lucića. "Sve su nas ili otpustili ili poslali u mirovinu", tvrdio je Frančišković koji se tada počeo vrlo ozbiljno raspitivati o Perkoviću.

No to je imalo i posljedice.

"Kad sam čuo da se sprema i moja likvidacija, počeo sam davati intervjue. Ako mi se nešto dogodi, da se zna tko iza toga stoji. Pokrenuo sam pitanje da se procesuiraju svi koji su počinili zločine i kriminal u Domovinskom ratu. Prema mojim je informacijama, likvidirano 16 ljudi. Prvi je bio Miro Barešić, nisu ga ubili četnici nego naši. Onda dalje Zoran Udiljak, zatim u Mostaru Blaž Kraljević, Paradžik. Za njega sam tu ekipu osobno ulovio u pola deset. Bili su u uniformama, s heklerima, u kancelariji. Vidio sam da su bili preplašeni kad su me vidjeli, a u 15 do deset Paradžik je ubijen", rekao je tada Frančišković.
Hrvatska je pokradena u privatizaciji

Valja napomenuti da su u Hrvatskoj uglavnom bili likvidirani pripadnici HOS-a, koji je bio oporba vladajućoj stranci. Frančišković je imao i odgovor na pitanje gdje su na kraju završili Udbini dosjei.

"Prema mojim informacijama, prije nego što se stara država ugasila, kompletna SDS-ova dokumentacija je snimljena na mikrofilmove i jedan primjerak je odvezen u Beograd. Odvezao ju je jedan čovjek iz Ogulina. S njime smo razgovarali Boljkovac i ja. On nam je rekao da je jedan primjerak u arhivi tu u Zagrebu, a da se za treći pretpostavlja da je kod Perkovića. U tome leži sva njegova moć. On sigurno ima i drugu pisanu dokumentaciju kod sebe, pa se oni koji su se bavili kriminalom i sve to znaju, boje za sebe. Za njih je opasno slati ga u Njemački jer će on tamo progovoriti, braniti se, skidati krivnju sa sebe i prebacivati na druge. Pa, Hrvatska je pokradena u privatizaciji. Govorimo o tajkunima iz prvog ešalona privatizacije, a to uključuje ne sve, ali većinu, kao i političare. Sljedeći zanimljiv detalj vezan je pak uz navodne Perkovićeve crne fondove. On je uvijek imao tzv. crnu torbu. Od njihove službe, od njihova čovjeka (Udbina, op.a.) čuo sam da je on tu crnu torbu, nakon višestranačkih izbora, s crnim fondom odnio u 5. vojnu oblast kod “organa bezbednosti” i tamo je čuvao nekih tri mjeseca jer nije bio siguran hoće li ta vlast opstati. Kada je imenovan za načelnika sigurnosti u MUP-u, tu je torbu vratio nazad. To je bio novac za specijalne zadatke."

Frančišković se složio da je SDS-ova struktura preživjela s Perkovićem sve do danas, pa i da se utkala u hrvatske obavještajne službe.

"To se može prepoznati po tome što su hrvatske službe nastavile raditi prema istim metodama kao nekoć Udba. Ti su se ljudi stali i nepropisno bogatiti", rekao je i pojasnio da su njegovi suradnici u pravilu oni za koje posjeduje podatke kojima ih može kompromitirati ako mu okrenu leđa.

A da je bilo tako od prvih dana hrvatske neovisnosti, pokazuje i slučaj s puštanjem Arkana na slobodu nakon uhićenja u Hrvatskoj 1991.
Cenzura pošte, prislušna telefonska služba, prisluškivanje s pomoću mikrofona...

"Pušten je uz znanje Tuđmana, a inicijator je bio Perković, da ne progovori o mnogim stvarima koje ne bi bile ugodne. Te likvidacije iz komunizma i one poslije opterećuju hrvatsku državu. Mesić je za Sašu Perkovića rekao da ne mogu djeca ispaštati grijehe otaca. Ja se s time slažem, ali se to onda mora odnositi na sve očeve i sve sinove. Sve je to držao njegov ćaća. Ja nemam ništa protiv tog Saše, ali to nije logično. Kažu da je on sinu sredio ispite na Pravnom fakultetu, nakon što sam to izjavio u jednom intervjuu, nitko nije rekao ni jednu riječ protiv toga. Perković je u nedavnom intervjuu izričito rekao da je on nedužan, da sam ja na njegovu mjestu, ne bih imao razloga ne odazvati se Nijemcima. Ne znam čega bih se imao bojati. A on je angažirao cijeli državni aparat da ga ne izruče Njemačkoj. A nedužan je. To ne ide jedno i drugo."
Obilježavanje 70. obljetnice Prve istarske partizanske cete Foto: Nel Pavletić (PIXSELL)

U internoj brošuri “Principi rada i sredstva rada UDBA-e” izdanoj 1947. godine, navedeno je da kao osnova operativnog rada i postavljane operativne mreže postoje tri ključna principa: objektni, linijski i teritorijalni. U objektni su pripadale obavještajne službe, antinarodni elementi i osiguranje državnih objekata.

Linijski rad obuhvaćao je obavještajne službe, neprijateljsko djelovanje građanskih stranaka, banditiziam, neprijateljsko djelovanje vjera i sekta i nacionalističkih organizacija. Sredstva kojima se služila Udba “u svakodnevnoj borbi protiv antinarodnih elemenata i agenata inozemnih obavještajnih službi” pripadalo: “agentura, evidencija u koju ulazi i kartoteka, praćenje, operativna tehnika, provjeravanje, uhićivanje i pretres”.

U opis operativne tehnike ulazili su cenzura pošte, prislušna telefonska služba, prisluškivanje s pomoću mikrofona i hvatanje razgovora na gramofonskim pločama, primanje radioizvještaja, otkrivanje nevidljivog “mastila” putem kemijskih sredstava i drugo.

"U Udbinim dokumentima, ne piše, dakako kako je to izgledalo u životu, niti piše kako su prolazile žrtve torture. Bilo je zlo i naopako. Zlostavljali su nas na sve moguće načine. Upotrebljavali su i električnu struju. Čupanje brkova. Izbijanje zubi. Lomljenje rebara. Cipelarenje na sve mile i nemile načine. Naravno, mi smo bili vezani. Pet partizana tuklo je svezanog ustaškog sina. Heroji - kao njihovi tate", rekao je jednom prilikom za Express Đuro Perica dok se s neugodom prisjeća rujna davne 1975. godine.

Jedan od utemeljitelja HDZ-a tada je uhićen, a poslije osuđen i zatočen 14 godina pod optužnicom da je sudjelovao u podmetanju bombe u Paromlinskoj ulici namijenjene koloni u kojoj je tijekom svog posjeta Zagrebu bio Tito.

Dani u istražnom u Đorđićevoj Perici su najgori dani života, kad su ga, kako tvrdi, udbaši neljudski prisiljavali ne bi li priznao nešto što nije učinio. Iza svega je, govori nam Perica, zapravo bila Udba, koja je na taj način morala opravdati svoju ulogu. Dan uoči uhićenja Perici je bio jedan od najljepših u životu.
Inicirali afere kako bi hrvatski narod držali u strahu

"Supruga i ja smo s društvom bili na izletu u Vugrovcu. Bilo je fantastično. Po povratku u Zagreb veselje smo nastavili kod jedne kolegice i zadržali se do dva sata u noći. Taman sam došao kući i zaspao kad su me ovi probudili. “Otvaraj vrata. Milicija”, vikali su. Pretresli su cijelu kuću, tražili eksploziv, mine, granate. Nisu našli ni lovačku pušku, kamoli što drugo. Bili su to zadnji izdisaji komunizma. Ne samo kod nas nego u čitavoj Europi, zadnji trzaji krepavajuće kobile", prisjetio se Perica.

Ondašnja milicija odvela ga je u istražni zatvor u Đorđićevoj ulici. Ukupno su uhitili 13 ljudi.

"Jedni su mi ispričali zašto bih morao biti kriv, a drugi tražili da to priznam. Shvatio sam da se neki vrag kroji. Oni su svake dvije godine inicirali afere kako bi hrvatski narod držali u strahu. Tko bi se pobunio, završio je tamo gdje sam ja bio", ispričao je i dodao kako su ljudi bili zastrašeni još od kraja Drugog svjetskog rata.

"To što sam proživio u istražnom neće neće vjerovati nitko tko sam nije proživio. Poslije, u Domovinskom ratu izravni su izvršitelji prešli na onu drugu stranu. Otišli su u četnike, gdje im i jest mjesto, a oni koji su naređivali ostali su u Hrvatskoj. Za ništa nisu odgovarali. Njihovi sinovi ponovno su u nekim državnim službama za sigurnost. Dobro su umreženi, jako se lijepo paze i dobro Hrvatskom gaze. Kad su u vrhu politike sinovi bivših udbaša, pitate se tko je tu lud."

Uvijek je, kaže, bio poklonik lustracije. U vrijeme kad se stvarala država smatrao je da treba maknuti “tipčine koje su do ramena krvarili ruke”. No mnogi su ga od te ideje odgovarali.

"Manolić mi je tada rekao: ‘Đuka, nećeš valjda prljati ruke’. Jer to je prljav posao. A onda sam shvatio da će tatini sinovi opet uživati plodove rada svojih otaca, a to što smo mi izgubili mladost nikome ništa. No zločin ne zastarijeva. Sad ćemo vidjeti što će učiniti ova vlast s tim cirkusom, nekakvim Lex Perkovićem. To se zove Lex glupost hrvatska. Htjeli bi biti pošten i je.., a to ne ide. Ili jedno ili drugo."

Tijekom godina u zatvoru shvatio je da osveta nema smisla. Ipak, potreba za revanšizmom ostala je do danas.

"Osveta je plod primitivnog, a revanšizam promišljenog duha. Stoga, revanšizam - da, ali na pravnoj strani s pravnim efektima. Treba se povesti računa da ti ljudi odgovaraju, jer pozivali su se na neke svoje izmišljene zakone. Ubijali su Hrvate da bi potencirali nekakvu opasnost od hrvatske političke emigracije, a bili su svjesni da ta emigracija nije mogla ništa. Do dana današnjeg nitko nije odgovarao. Stalno govore da nije vrijeme. A kad će biti vrijeme? Jer kad me ne bu, nek me grebu."

Udbin arhiv, onaj dio koji je ostao MUP-u, danas je dopstupan u Hrvatskom državnom arhivu. U najopsežnijoj seriji Dosjei građana ističu se skupine: prebjezi preko državne granice, pripadnici odmetničkih grupa, pripadnici masonskih organizacija, dužnosnici bivših građanskih stranaka te pristalice rezolucije IB-a, a sadrže različite biografije i podatke o pojedincu pod paskom SDS-a koji sadržavaju i kronologiju djelovanja praćene osobe, kaznene prijave, zapisnike saslušanja, odluke sudova protiv okrivljenih, presude, tzv. službene zabilješke operativaca kao i razgovore s osobama u vezi s praćenom osobom.

Kako je, uopće, radila Služba državne sigurnosti? Kako su angažirali suradnike? Čime su se sve bavili? Danas je moguća cjelovita rekonstrukcija metoda rada tajne jugoslavenske političke policije.

“Do suradnika koji su pomagali operativcima se dolazilo jako teško”, opisao je novinarima Božidar Spasić, kontroverzni srpski šef SDB-a, Perkovićev pandan. Spasić rado i često govori o službi, pa se čini otvoren kao Crvenkapica..
Imena suradnika i njihovi kodni nazivi vođeni u jednoj “Delovodnoj knjizi”

“Svega su tri-četiri suradnika u mom životu dobrovoljno pristala na to. Jedan od načina za dolaženje do suradnika bio je da ih se lijepo zamoli da kažu informacije, a zauzvrat će im Udba učiniti neku uslugu, na primjer, dobit će putovnicu preko veze, zaposliti ženu, omogućiti da završiš neku školu, novac, pomoć pri otvaranju obrta. Primjer je taj kad sam radio u Sarajevu, u BiH, mnogo kafića smo baš mi otvorili ljudima koju su nam pomagali. U Bosni su se morali pratiti gotovo svi jer je stanovništvo jako izmiješano, pravi bosanski lonac”, kazao Spasić.
Građanska inicijativa poziva Zagrepčane na promjenu imena Trga maršala Tita Foto: Patrik Macek (PIXSELL)

U Udbi su postojale tri vrste suradnika: Informator - on bi signalizirao o neprijateljskoj djelatnosti. Rezident - bio je Udbin tajni suradnik, koji ima informacije i kontaktira određen broj informatora i rukovodi njihovim poslovima. Rezidenta je na terenu odredio operativac (agent). Agent - Udbin tajni i kvalificirani suradnik čija je uloga raditi u “antinarodnoj sredini”.

Zbog vlastitih osobina i sposobnostima ima mogućnost infiltrirati se u neprijateljsku sredinu i razotkriti je. Njihov broj je bio malen, ali su bili najkorisniji jer su mogli dostaviti velik broj korisnih informacija i imali su visoke rezultate rada.

Imena suradnika i njihovi kodni nazivi vođeni u jednoj “Delovodnoj knjizi”. Praksa je bila takva da operativci međusobno ne znaju što rade, ali šef obavještajnog sektora je bio upućen u rad svih. Udbini su se zaposlenici morali obvezati kako neće nikad odati nijednu tajnu svog rada.

Sve prikupljene informacije odlazile su u sektor analitike koji ih je obrađivao. O sumnjivim osobama vođeni su dosjei po sovjetskom modelu kategorizacije osoba:

A – osobe koje aktivno djeluju neprijateljski (odmetnici, pripadnici ilegalne organizacije); B – osobe koje su u vezi s neprijateljski aktivnim osobama (suradnici ili pripadnici ilegalne grupe); C – osobe koje su bile pasivne kao neprijatelji, ali su za vrijeme Drugog svjetskog rata bile u neprijateljskim strukturama; D – uhićene ili osuđivane osobe; E – osobe sumnjive političke prošlosti, kažnjene društveno- korisnim radom.

Sve u svemu, Udba je pod nadzorom držala desetke tisuća ljudi, za što je bilo angažirano oko pet tisuća profesionalaca u Jugoslaviji, i deseci tisuća doušnika... Udbaši su dobrim dijelom stvarali HDZ, rekao je jednom Nikola Štedul, hrvatski emigrantski političar, koji je u listopadu 1988. u Škotskoj, gdje je živio, preživio Udbin atentat.

Štedul je napisao i objavio knjigu “Križar ili duh slobode” koja govori o križarima koji su ostali u Hrvatskoj poslije Drugoga svjetskog rata.

"Tog jutra - priča nam bivši predsjednik HDP-a - sačekao ga je Vinko Sindičić i šest puta pucao u njega. Sindičića su poslije uhitili te je za pokušaj ubojstva služio kaznu."
Udba je stvorila i HDZ

Tko je bio naručitelj, Štedul nije znao do povratka u Hrvatsku 1991. godine. Tada se sastao s Franjom Tuđmanom.

"Tražio sam da mi da neki posao. Nisam tražio namještenje i plaću nego sam htio pomoći. Tuđman me tada uputio na Perkovića. Rekao mi je da pomognem oko nabavke oružja, a da će Perković riješiti dokumente i prijelaz granice", prisjetio se Štedul.

Odmah je Tuđmanu prigovorio suradnju s Perkovićem, a ovaj mu je rekao da će te probleme riješavati nakon rata. Nikad ih nije riješio, a danas Perković zna i zašto.

"Udbaši su u tim prevrtnim okolnostima morali naći nekoga koga će podržati, a taj je morao biti pobjednik. Račan ne bi pobijedio pa su odabrali Tuđmana. Oni su njemu bili potrebni zbog putovnice. Dali su mu putovnicu, koja mu je trebala za pobjedu. Bilo mu je važno da ode među iseljenike i od nas dobije potporu. Uz sve to, Tuđman je njima kao partizanski general bio prihvatljiviji nego da dođe netko iz emigracije. Prema mojim informacijama, 1987. su odlučili da je njihov izbor Tuđman", govorio je Štedul.

Upravo zbog toga zaključuje da je HDZ stranka koju je dobrim dijelom stvarala tajna policija bivšeg režima. - Tuđman se nije mogao oduprijeti. Bez njih ne bi pobijedio, a možda bi ga i ubili da im se odupirao – smatrao je Štedul, koji je na početku rata počeo suradnju s Perkovićem, ali je brzo i odustao.

"Za Tuđmana su se komunističke strukture odlučile smatrajući da im treba netko tko je sposoban organizirati stranku, neovisno o tome postoji li i netko popularniji od njega, potom i netko koga će moći kontrolirati te tko će biti u stanju osigurati podršku i emigracije i partijskih krugova stradalih u hrvatskom proljeću te Crkve. Znali su da Tuđman ima kontakte s emigracijom, s Crkvom, znali su da on ima najozbiljnije kontakte. Perković je bio operativac. Ako nije bila donesena neka odluka, onda Perković to nije mogao provesti. Isto tako tumači krijumčarenje oružja", kaže jedan naš sugovornik, odlično upućen u problematiku Službe, koji podržava teoriju kako je Služba podržala novi sustav.
Tuđman je s lustracijom mislio krenuti nakon rata

”Perković je bio Udbin operativac i za vrijeme Jugoslavije i poslije” pripovijeda nam jedan insajder.

“On je izvršavao zadatke koje je netko drugi naredio. Partija, CK, cijeli establishment počeo se još 1986. pripremati za višestranačje, a poslije i za osamostaljenje Hrvatske. Uvidjeli su da će Jugoslavija morati prijeći na tržišno gospodarstvo te da neće moći opstati kao jednopartijska država. Znali su da konfederacija neće moći opstati već potkraj 1988. U svakoj republici nastaju inicijative koje rade svoje planove. Tako i u Hrvatskoj određene strukture počinju pripremati sustav u kojem bi one zadržale svoju dominaciju; političku, gospodarsku, obavještajnu, pa i medijsku, sudsku itd. Planirali su da zadrže vlast u toj novoj samostalnoj višestranačkoj državi od straha od revanšizma i istraga zločina koje su radili. Upravo od straha od istrage zločina smatrali su da moraju ostvariti još veću dominaciju nego za vrijeme Jugoslavije”.

Naš sugovornik odgovara potvrdno da zbog toga nije došlo ni do lustracije...

“Oni su znali” nastavlja, “da svoje planove neće moći ostvariti ako ne uključe i druge dijelove društva, pa tako i hrvatske političke emigracije i Katoličke crkve, zbog planova Miloševića i velikosrba. I oni najavljuju jedno savezništvo s disidentima i crkvima. U to vrijeme disidenti, gdje se najsposobnijom pokazala frakcija oko Tuđmana, uključujući i Crkvu to prihvaćaju. Tuđmanu, Crkvi i disidentima je to jasno, ali prihvaćaju tu igru, smatrajući da će ih moći nadigrati. Potkraj Jugoslavije i rata bilo je nezgodno za to jer bi na taj način oslabili mogućnosti otpora. Tuđman je ipak pokušao zadnjih godina rata 1992. 1993. pokrenuti to pitanje lustracije, ali se povukao i ostavio to za iza rata. Međutim, iza rata je već došla bolest, a čekalo se vjerojatno i mirna reintegracija istočne Slavonije i već je bilo gotovo. To se vidi i iz transkripta u Slobodnoj Dalmaciji, iz razgovora s Vicom Vukojevićem, gdje je rekao da se makne Perkovića....”

Služba državne sigurnosti nadgledala je, inače, sa zapanjujućom preciznošću svaki segment društvenog i privatnog života. Ministarstvo unutarnjih poslova Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ) prihvatilo je 1947. godine Uputstva za rad organa Udbe po čijoj osnovi je tajna služba dobila dozvolu za progon ljudi u devet grupa kaznenih djela.

Taj je akt dao pravo Udbinim službenicima da ljude liše slobode, privode ih, pritvaraju, provode postupake nad uhićenima. Uhićenom je otvoren dosje, registar podataka o osobi, predmetu progona i ostalo. Dokumentacija je vođena kronološki, od službenih bilješki do papira iz postupka, istrage, presude, a u njoj su bili putovnica, osobna iskaznica i drugi dokumenti.

Prema internom Udbinom klasifikacijskom sustavu s početka 1962. služba je bila orijentirana na 37 osnovnih djelatnosti i pojava, među kojima su bili: neizvršavanje odluka tijela samoupravljanja, zapostavljanje komunista i simpatizera društveno-političkog uređenja, nenamjensko trošenje sredstava, reagiranje na niske osobne dohotke, nagrade i honorare, odnosi u kolektivima, kretanje cijena i stanje tržišta, lokalizmi i partikularizmi, reakcije na privredne i političke mjere, iizražavanje nezadovoljstva radnika kroz obustave rada itd.

Posebno su praćene djelatnosti u znanstvenom sektoru, kulturi i umjetnosti (osobito filma), najviše u većim kulturnim središtima. Postojali su posebni referenti za određene dijelove društvenog, znanstvenog i kulturno-umetničkog života. Jedan referent u Službi državne bezbednosti (SDB) Beograd pratio je gradsku skupštinu sa zadatkom da “otkriva i prati antisocijalističku i drugu djelatnost u službama gradske skupštine”.
Metoda unošenja nesnošljivosti među emigrante nazvana je kodnim imenom “Pismo”

U pojedinim su općinama Udbini pripadnici povremeno pratili rad predstavničkih tijela Saveza komunista Jugoslavije (npr. na Cetinju 1959. – 1963.). Služba državne bezbednosti skupljala je zapisnike, slala izvještaje o međuljudskim odnosima i o pojedinim lokalnim političarima.

Pratila je predizborne aktivnosti, komentare o pojedinim kandidatima, načine utvrđivanja kandidacijskih lista političkih ogranaka i društveno-političkih foruma. Stalna djelatnost obuhvaćala je kadroviranje, ocjene o moralno-političkoj podobnosti i izboru pojedinih kandidata na određenu dužnost i njihovo praćenje.

U Informaciji o stanju kadrova 1964. godine u saveznim ustanovama ustanovljeno je da od 7882 osoba u 14 sekretarijata i 35 drugih saveznih ustanova, za 905 osoba postoje određeni negativni podaci, a aktivno ih je praćeno 359.

Djelatnosti Udbina djelovanja sužene su nakon kasniji reformi sustava. Od 1970.: Svatko tko želi raditi u službi mora proći provjeru. Ona se radi dugo, traži se što više izvora koji mogu dati informacije o čovjeku. Provjere prolaze kroz policijske dosjee i tajne dosjee.

Tajna služba se dijeli na dva glavna segmenta - operativu i analitiku. Operativci rade na terenu i prikupljaju se informacije koje šalju analitičarima na obradu. Operativci ne znaju međusobno tko je za što zadužen.

Što se zapravo događa u državi zna jedino direktor ili načelnik na vrhu zapovjednog lanca i on je jedini koji može nekom dostaviti cjelokupni opus informacija. Još od početka ‘60-ih godina Udba je počela sustavno razvijati svoje djelovanje među iseljeništvom i ljudima na privremenom radu.

U tim su uvjetima trebali primjenjivati “finije metode” od onih zasnovanih na gruboj sili i zatvorima u domovini (Goli otok). Manipulacije, spletke i podvale bile su najuspješnije oružje u sprečavanju svake kolektivne akcije u iseljeništvu. Hrvati u iseljeništvu s vremenom su izgrađivali mehanizme zaštite od njihovih podvala i infiltracije agenata.

Kad je Hrvatska postala samostalna i demokratska država, nije poznavala metode infiltracije i manipulacija bivših Udbinih agenata, pa su bivši operativci bili u prednosti. Ljudi nisu imali izgrađen sustav zaštite od njih, a vjerovali su kako su se mnogi udbaši promijenili zbog ponuđene pomirbe i oprosta.

Jedna od metoda unošenja nesnošljivosti među emigrante nazvana je kodnim imenom “Pismo”. Sljedeći tekst o metodi zapisan je u dokumentu “Suprotstavljanje djelatnosti stranih obavještajnih službi i neprijateljske emigracije”, sa savjetovanja viših Udbinih djelatnika održanom u Sarajevu u travnju 1987. godine, a tiskanom kao “državna tajna – strogo povjerljivo”.
Što je sadržavalo "Pismo"?

“Kroz akciju ‘Pismo’ dosad smo postigli značajne rezultate, koji se mogu posmatrati iz dva ugla”, stoji u dokumentu. “Najprije smo, blagovremenim reagovanjem u datim momentima, kada je teroristička i druga djelatnost određenih grupacija bila u usponu, plasirali kompromitirajuće podatke za poznatije ekstremiste, kao što su Vidović Mirko, Mijatović Janko, Butković Tvrtko, Bradvica Branko, Dragoja Ljubomir, Kovač Ivan, Sopta Marin, Eljuga Miljenko i drugi, čime smo u rukovodstvima HDP-a (Hrvatski državotvorni pokret), HNV-a (Hrvatskom narodnom vijeću) i nekih drugih emigrantskih organizacija uspjeli da stvorimo klimu podozrenja, nepovjerenja, međusobnih sumnjičenja, i primorali ih, na izvjestan način, da se pozabave sami sobom. Ovo je, uz druge mjere Službe, znatno doprinijelo otupljivanju oštrice njihove neprijateljske djelatnosti. Nakon toga, uslijedilo je otvoreno međusobno optuživanje ekstremista, koje je s vremenom eskaliralo i rezultiralo smjenjivanjem navedenih emigranata sa rukovodnih funkcija. Za naš budući rad u akciji “Pismo” , veoma je poučan primjer kompromitacije Vidović Mirka, koji je dugo godina bio član najužeg rukovodstva HNV-a. Naime, kroz nekoliko kontrapropagandnih letaka u jednom kontinuitetu, počev od 1981. godine, u njegovo ime i ispred HNV-a, napadali smo terorističku orijentaciju HDP-a i pojedinih terorista, čime smo stalno produbljivali postojeće sukobe. U aprilu 1985. godine distribuirali smo letak, potpisan njegovim imenom, u kojem se HNV ograđuje od “obilježavanja Blajburga”, što je u redovima ustaške emigracije izazvalo oštre komentare, kako unutar samog HNV-a, a pogotovu i HOP-u i HDP-u, čiji je predsjednik Štedul Nikola oštro reagovao. Letak je bio tako koncipiran, osmišljen i tehnički izveden, da Vidović, i pored pokušaja, nije uspio dokazati da nije njegov autor. Ovo nam je bio povod da ubrzo uputimo i drugi letak u kojem se napada Vidović u ime ustaške emigracije i traži njegovo javno izvinjenje, a također mu se imputira da je glavni krivac za polarizaciju u HNV-u. Nakon ovoga Vidoviću je naglo pao ugled i uticaj, što se naročito moglo zapaziti za vrijeme njegovih posjeta prekomorskim zemljama, da bi na izborima za VI sabor HNV-a bio odstranjen iz rukovodstva te organizacije. Želim da istaknem da se smjenjivanje Vidovića ne može posmatrati kao isključivi rezultat naše kontrapropagande, ali cijenimo da je to sigurno bio jedan od elemenata emigraciji i obavještajnim službama, koje stoje iza HNV-a, da ga uklone...”

Za gradivo dosjea građana u MUP-u RH su izrađeni poimenični popisi dosjea. Serija tematskih cjelina analitički je obrađena 1998. Za seriju dosjea Hebrang izrađen je analitički sadržaj pohranjenih spisa. Dio tematskih cjelina čuva se pri MUP RH.

Sve drugo je u Arhivu. Najveći dio njega ovog gradiva čine spisi i dokumenti različite provenijencije koje je Služba državne sigurnosti prikupljala za vlastite potrebe. Dio gradiva nastao je neposrednom djelatnošću službe, a čine ga uglavnom izradci (elaborati) kojima se elaboriraju određeni problemi i pojave, pa i osobe, zapisnici sa saslušanja i fotografije.
Posebnu seriju čine dosjei Alojzija Stepinca

Elaborate su pisali ili djelatnici SDS ili uhićenici u istražnom zatvoru, odnosno osobe koje su najbolje poznavale pojavu o kojoj treba napisati izradak. Svaka pojedina tema za koju su u SDS bili prikupljeni bilo spisi i dokumentacija drugih stvaratelja, bilo gradivo nastalo djelatnošću same službe, bila je označena određenom šifrom.

Od cjelina koje se tu nalaze izdvajamo: građanske stranke, vjerske organizacije, masoni, ustaški pokret i ustanove, terorističke grupe i organizacije, emigracija. Serija Dosje Andrije Hebranga, izuzeta je iz opće skupine dosjea zbog svoje posebne vrijednosti i rezervatnosti, a broji 27 kutija izvornih spisa te 35 kutija kopija.

Za nju je izrađen poseban popis sadržaja materijala za godine 1924. - 1984. Gradivo je prikupljeno i stvarano tijekom istrage vođene nad A. Hebrangom i ima karakter specijalne dokumentacije. Posebno Povjerenstvo za preuzimanje dosjea Andrije Hebranga 1991. izradilo je popis pojedinačnih spisa koji se izuzimaju od korištenja.

Gradivo je i mikrosnimljeno. Posebnu seriju čine dosjei Alojzija Stepinca s podacima o praćenju Stepinca, materijalu sa suđenja i dr. Fondu su priključene i knjige-izvorne Udbine evidencije, koje se tiču evidencije suradnika 1945. - 1955.

Gradivo fonda je označeno kao rezervatno. Radi utvrđivanja načina korištenja pohranjene dokumentacije dosjea građana, 20. svibnja 1993. donesen je Pravilnik o načinu davanja na uvid dosjea nastalih radom Službe državne sigurnosti koji su čuvaju u Arhivu Hrvatske, na temelju kojega građani mogu ostvariti pravo na uvid u dosje.

Dio gradiva dosjea Hebrang, izuzet je od korištenja, na temelju odluke Povjerenstva za preuzimanje dosjea iz 1991. Povijest jedinice: Prva skupina gradiva, koja se tiče dosjea Hebrang, pristigla je 1991. godine, po službenoj dužnosti iz Ureda predsjednika RH (akv. 11/1991). Ministarstvo unutarnjih poslova RH predavalo je od 1993. - 2006. više puta gradivo koje se najvećim dijelom ticalo dosjea građana (akv. 18/1993; 25,26,30,31/2001; 1,2,3/2002; 10/2006), te tematske cjeline izrađene u UDBi/SDSu preuzete 1993. (akv. 46,47/1993).
Otkupljivanje dragocjenih dosjea Udbe

Protuobavještajna agencija predaje dio gradiva dosjea (akv. 9/2006). Od Franje Bošnjaka otkupljena je 2001. knjiga Udbinih suradnika (akv. 14/2001). Godine 2008. otkupljeni su dokumenti vezani uz dosje Andrije Hebranga (akv. 45/2008) te predmet iz skupine tematskih cjelina (akv. 36/2008). Ta je dragocjena arhiva, sjajan izvor za uvide u jednu epohu i jedan režim, srećom očuvana u značajnoj mjeri.

Kad je “pao” Berlinski zid, tajna policija Njemačke Demokratske Republike (istočna Njemačka) Stasi počela je uništavati svoju dokumentaciju. Ukupno je ručno pokidano 40.000 vreća različitih papira, a sada ih njemačka vlada pokušava rekonstruirati. Svaki dio poderanih papira će skenirati i uz pomoć računalnih programa probat će ih sastaviti...

Velik broj zahtjeva za pregled Udbinih dosjea koji su u Hrvatskom državnom arhivu, davali su stanovnici Kosova. Prema Propisu o novčanoj naknadi za političke zatvorenike Jugoslavije koji je donijela vlada Kosova, ona iznosi oko 110 kuna po danu. Tu zadovoljštinu, dakako, nastoji iskoristiti široki krug ljudi koji na nju ima pravo.

Dokument je donesen 2012. godine, a samo je Kosovo zaprimilo više od 1500 zahtjeva za novčanu naknadu koju će isplaćivati iz proračuna, a potpomaže ga Europska unija. Za sad su uspjeli pronaći dokumentaciju za 80 posto prijava, a za ostalih 20 posto podataka nema ili su nestali. Takva naknada postoji i u Hrvatskoj i iznosi 54 kuna po danu.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/kovacic-po-kriterijima-nasih-politicara--ja-sam-najvjerojatnije-kreten/915551.aspx

MOST nezavisnih lista (Most) 'stigao' je u petak do građana i u Novalju na otoku Pagu gdje je domaćin okupljenim Most-ovcima bio gradonačelnik Novalje Ante Dabo, a na konferencija za novinare pod nazivom "Pokretači promjena" Most-ov kandidat u VI. izbornoj jedinici Nikola Grmoja rekao je kako je "Most noćna mora HDZ-a i SDP-a, a to će i ostati".

Gradonačelnik Dabo podsjetio je kako je Institut za javne financije proglasio Novalju najuspješnijim gradom te dodao kako mu je baš zato posebna čast što u svome gradu može ugostiti Mosto-ove pokretače promjena na lokalnim razinama.

"Borba koju sam prolazio kako bi Novalji dao ono što zaslužuje, prolazio je svaki gradonačelnik i načelnik te načelnica u svome gradu ili općini. To nas je povezalo, ta ista borba s uvijek istim 'duopolom' koji godinama devastira naše rodne krajeve. Ta borba nas je zbližila. Drago mi je vidjeti da Most raste, da se širi i da donosi promjenu na razini cijele Hrvatske", izjavio je Dabo.

Uz domaćina, prisutni su bili i gradonačelni Otočca Stjepan Kostelac, načelnik općine Ružić Josip Sučić, načelnik općine Tkon Goran Mušćet, načelnica općine Gadec i kandidatkinja Mosta nezavisnih lista u II. izbornoj jedinic Ljubica Ambrušec te Ružica Vukovac, načelnica općine Velika Kopanica te kandidatkinja MOSTa nezavisnih lista u IV. izbornoj jedinici.

Vuković je ocijenila kako je "neoprostivo ono što su HDZ i SDP učinili od poljoprivrede, kako su degradirali hrvatskoga seljaka". Nazočnima je poručila "ne boj te se! Most cijeni hrvatsku zemlju, hrvatskoga seljaka, hrvatsku poljoprivredu i spremni smo vam pomoći. Most vam čuva leđa".

Grmoja: Iza MOST-a stoje nezavisni načelnici i gradonačelnici

Zamjenik gradonačelnice Metkovića i kandidat Mosta nezavisnih lista u VI. izbornoj jedinici Nikola Grmoja napomenuo je kako Most stalno pitaju tko stoji iza njega i na to pitanje odgovorio - stoje nezavisni načelnici i gradonačelnici koji su se ujedinili i tako je sve počelo.

Podsjetio je kako je tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić, koji je tada bio načelnik općine Tompojevci, pristupio Mostu, s njim su došli Ljubica Ambrušec i Ružica Vukovac, a Petrov i on (Grmoja) razgovarali su s Ivanom Kovačićem i točno tako je nastao Most i točno ti ljudi stoje iza Most-a.

Međutim, smatra Grmoja, "uzdrmali smo sustav, pokazali smo da nismo lutke na koncu, i zato nas stalno dodjeljuju nekome, a sve zbog dikreditacije. Most je uveo nove standarde u politiku, pokazao da se želi boriti protiv korupcije i da zna dići glas kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi poput Ine. Baš zato smo noćna mora HDZ-a i SDP-a koji su udruženim snagama srušili vladu, a noćna mora ćemo i ostati".

Kako se navodi u Most-ovu priopćenju, gradonačelnik Omiša i kandidat Mosta nezavisnih lista u X. izbornoj jedinici Ivan Kovačić spomenuo je, kako je rekao, "konkretan primjer razlike između nas i njih. Moj prethodnik zadnjih dana spominje moje putne troškove koji su bili zajedno s dogradonačelnikom ukupno 50 tisuća kuna koje sam napravio svojim automobilom, a njegovi su bili 600 tisuća kuna sa službenim automobilom i vozačem".

Dodao je, kako "po ponašanju naših političara, ja koji trošim svoj auto i svoj novac sam najvjerojatnije kreten, a oni koji imaju službeni auto i vozača su najvjerojatnije gospoda. Mislim da je vrijeme da takvu 'gospodu' poput Škaričića ili Jambe potjeramo iz hrvatske politike.“

http://www.index.hr/vijesti/clanak/mohammed-je-najpopularnije-ime-za-novorodjene-djecake-u-velikoj-britaniji/917009.aspx

IAKO JE Mohammed najpopularnije ime za dječake u Engleskoj i Walesu, zapravo se nije našlo na vrhu liste najčešćih imena jer se piše i izgovara na nekoliko različitih načina. Prošle godine rođen je 7361 dječak kojeg su roditelji nazvali Mohammed, Muhammed, Mohammad ili Mohamed, izvijestio je britanski Zavod za statistiku.

Službeno postoji 14 načina na koje se može napisati ime Mohammed, koje znači "onaj koji je hvalevrijedan", a način na koji se piše najčešće ovisi o podrijetlu obitelji. Najčešća je varijacija je Muhammad koja se smjestila na 12. mjestu najpopularnijih imena s 3730 dječaka koji nose to ime.

Valter (citat):http://www.index.hr/vijesti/clanak/mohammed-je-najpopularnije-ime-za-novorodjene-djecake-u-velikoj-britaniji/917009.aspx

IAKO JE Mohammed najpopularnije ime za dječake u Engleskoj i Walesu, zapravo se nije našlo na vrhu liste najčešćih imena jer se piše i izgovara na nekoliko različitih načina. Prošle godine rođen je 7361 dječak kojeg su roditelji nazvali Mohammed, Muhammed, Mohammad ili Mohamed, izvijestio je britanski Zavod za statistiku.

Službeno postoji 14 načina na koje se može napisati ime Mohammed, koje znači "onaj koji je hvalevrijedan", a način na koji se piše najčešće ovisi o podrijetlu obitelji. Najčešća je varijacija je Muhammad koja se smjestila na 12. mjestu najpopularnijih imena s 3730 dječaka koji nose to ime.

Nisu Jugosloveni problem za regiju. Samo otvorite svoje "Kratkovide" oci i shvaticete.



Valter

http://www.jutarnji.hr/komentari/ante-tomic-zasto-bi-bog-zelio-sve-one-besmislice-koje-nam-preporucuju-popovi-i-hodze/4664333/


KLASA OPTIMIST
ANTE TOMIĆ Zašto bi Bog želio sve one besmislice koje nam preporučuju popovi i hodže?


Jedan ugledni bogoslov napisao je da žene ne smiju tražiti jednakost jer su one prirodno, kako je rekao, drugotne, podložne muškarcu. Izađe li to u glavnom vjerskom tjedniku u Hrvatskoj, mi se trebamo zabrinuti za uvjete u kojima sami živimo, a ne za stradavanja francuskih muslimanki

Jednom ćete umrijeti, neizbježno kao što svi umru, i možda susresti Onoga po kojemu je sve stvoreno, pa ćete Ga znatiželjno upitati tko je On zapravo i što točno očekuje od ljudi. Pokucat ćete i ući u ured, a Bog će vas dočekati za masivnim pisaćim stolom od hrastovine, pod svjetiljkom sa zelenim sjenilom, bilježeći nešto nalivperom. Tiho ćete se spustiti na stolac prekoputa, trudeći se ne viriti u to što On piše lijepim kosim rukopisom, ljubičastom tintom u jednostavnu bilježnicu na crte, sve dok vas, ne prekidajući posao i ne podižući oči, Svemogući sam ne potakne:

“Izvolite, gospodine.”

“Vidite, khm”, počet ćete bojažljivo se nakašljavajući, “već sam neko vrijeme tu u Raju, a još ne shvaćam čime sam zaslužio Vašu milost? Koji su me ispravni postupci ovdje doveli? Pitam to jer su pravila koja nam nameću sveti ljudi raznih vjera često zbunjujuća i kontradiktorna. Je li pomoglo što sam petkom jeo ribu? Ili je presudio slučaj da sam, na liječnikov savjet, izbacio masno i alkohol? Znači li Vam išta da ne volim plesati, jer znam da ima mormona, ili možda metodista, koji zabranjuju ples? Ili ste me možda vječnim blaženstvom nagradili zato što nikad nisam primio transfuziju krvi, kao što Jehovini svjedoci tvrde da se ne smije? Osim toga, držite li Vi da žene u javnosti moraju biti pokrivena lica? Ili nositi periku? Ili da je grijeh čupati obrve? Ili da valja nositi specijalno donje rublje? Ili odrezati komadić kože na penisu? Ili da u osobitom obredu naš grijeh može prijeći na kokoš?”

Bog će se onda zaustaviti, polako i zamišljeno zaviti kapicu nalivpera, uspraviti se i nekoliko zastrašujuće dugih trenutaka u tišini gledati iz polutame iznad stolne lampe da bi vas naposljetku tiho, prijeteći upitao:

“Dobro, mislite li vi da sam ja idiot?”

“Šta?!... Oprostite, ne!... Nisam ništa loše...”, propentat ćete užasnuto ne želeći osjetiti gnjev Božji.

“Ja sam Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga”, prekinut će vas On strogo. “Beskrajne milijarde svjetlosnih godina s kraja na kraj svemira, sve sam ja napravio. Bezbrojne zvijezde i sazviježđa. Vrela, sjajna sunca i crne rupe antimaterije. Mojom voljom bešumno putuju meteori koji će u vama nedokučivo dalekoj budućnosti uništiti jedan planet, u treptaju oka zdrobiti u prah i razvijati u hladnu tamu stotine tisuća životinjskih i biljnih vrsta na njemu. A vi me pitate za ženske gaće! Ja sam upalio iskru života, a vi me pitate za ples, čupanje obrva i komadić kože na penisu! Zar vi stvarno mislite da je mene briga za to? Otkud vam uopće pomisao da bih se ja, svemoguće i savršeno biće, naljutio ako ste vi u petak ručali naravni odrezak umjesto tunjevine s povrćem?”

Štošta je tu zaista nejasno? Vratimo se sada u stvarnost i pogledajmo agencijsku fotografiju koja je prije nekoliko dana munjevito obišla zemaljsku loptu, na kojoj čak trojica francuskih policajaca strpljivo stoje na plaži, cakum pakum opremljeni, u pancirnim prslucima i čizmama, s crnim glatkim pendrecima na pojasu, dok se jedna muslimanka ne skine u kupaći kostim koji oni drže prikladnim. Teško je izabrati stranu, kazati koja je strana u ovome čudnovatom incidentu luđa.

Za početak, policajci. Zašto njih uzrujava ima li netko na sebi više odjeće nego što je običaj? Zar su oni modni kritičari? Što sebe ne pogledaju? Bestidnici hodaju na plus trideset utegnuti u kožu i gumu kao da su se obukli na sadomazohističkom odjelu u dućanu seksualnih igračaka. A onda i ova koza u plavom kupaćem kostimu dugih rukava i nogavica, takozvanom burkiniju, sašivenom po strogim mjerilima čednosti koje propisuju radikalniji hodže. Žena je nedvojbeno žrtva, i to dvostruka. S jedne strane trpi represiju muslimanskih vjerskih vođa, s druge je prcaju predstavnici francuske svjetovne vlasti. Prvi su kao zabrinuti za njezinu čast, drugi za njezinu slobodu, a sirotica se samo željela okupati.

Teološki je, istina, nedokučivo zašto je ona odjevena kako je odjevena, zašto bi veliki i milostivi Alah u trenucima prekrasne lakoće i oslobođenja kakve ljudsko tijelo može doživjeti samo u vodi od žene tražio da se sputa s nekoliko metara tkanine. Na stvari je očito nasilje koje bi valjalo spriječiti, ali je vrlo upitno tko je pozvan da to spriječi. Ni ova trojica policajaca, ni slavna francuska republika koju oni predstavljaju ni itko drugi u čitavoj našoj civilizaciji to svakako nije. Pa i u našem kršćanskom svijetu vidjeli smo jednake pojave, i u nas se žene kriju od muškaraca.

Jeste li koji put možda vidjeli kako se redovnice kupaju? Vjerujte, ova muslimanka nije ni za dlaku sramežljivija od njih. Ako u Katoličkoj crkvi ima redova u kojima da se žene do smrti zaključaju iza samostanskih zidova, samo kroz rešetke razgovaraju s rijetkim posjetiteljima, oskudno i loše se hrane i spavaju na golom betonu, i to se ne drži zlostavljanjem, već je, naprotiv, znak prvorazredne pobožnosti, i muslimanki na francuskoj plaži morali bi dopustiti da burkini nije sredstvo patrijarhalnog pokoravanja, nego izraz njezine duboke religioznosti.

Valja biti pošten i priznati, i kršćani i muslimani i hindusi i sve druge religije jednako obespravljuju žene. Biblija nije bolja od drugih svetih knjiga koje žene doživljavaju jedva nešto vrednijima od krava ili ovaca. Osvrnimo se samo na smiješni skandal koji je u nas izbio prije desetak dana, kad je u Glasu Koncila jedan ugledni bogoslov napisao da žene ne smiju tražiti jednakost jer su one prirodno, kako je rekao, drugotne, podložne muškarcu. Izađe li to u glavnom vjerskom tjedniku u Hrvatskoj, mi se trebamo zabrinuti za uvjete u kojima sami živimo, a ne za stradavanja francuskih muslimanki.

I popovi i hodže jednako nam propisuju mnoga bizarna pravila za koje često nije jasno zašto bi Bog nešto tako želio. A ja mislim da Bog ustvari i nema ništa s tim, nego su naprosto popovi i hodže muškarci poremećene seksualnosti.

http://duh-vremena.bloger.index.hr/default.aspx

U Hrvatskoj danas živi oko 800 tisuća djece i mladih, dakle osoba mlađih od 18 godina, onog budućeg naraštaja koji će nositi teret vraćanja javnog duga i svako dijete već je sada zaduženo za 265 tisuća kuna. Svako to dijete morat će u budućnosti plaćati veće poreze i više svog novca davati državi, a manje ga trošiti na sebe, da bi se taj golemi javni dug mogao vratiti. Veliki vanjski dug smanjuje gospodarski rast jer umjesto akumulacije privatnog kapitala dolazi do akumulacije državnog duga. U trenutku prodaje državnih obveznica (čime se država zadužuje) štednja stanovništva se premješta u državne obveznice umjesto da se ulaže u kuće, dionice ili obveznice tvrtki. Tako javni dug opet djeluje na smanjenje proizvodnje, plaća i radnih mjesta. U svakom slučaju, kad ministar financija prodaje državne obveznice, to nije nekakva dosadna transakcija o kojoj u novinama čitaju samo ekonomski lumeni, već se to tiče svakog od nas, pa čak i djece, jer će se njihovim novcem te obveznice jednog dana isplaćivati. To je ujedno i cijena sistema predstavničke demokracije u kojem narod bira predstavnika buržujske klase koji potom donosi odluke u ime naroda koji je nesposoban da to čini sam. Kako je to moguće?

Državni dug RH se počeo stvarati za vrijeme Domovinskog rata prilikom dizanja golemih kredita od SAD-a i EU za kupovinu oružja za obranu od JNA koja je pak svoje oružje naslijedila iz deponije bivše države Jugoslavije. Pri završetku rata, uslijedili su troškovi za saniranje ratnih šteta i funkcioniranje državnih sustava. Tek s promjenom vlasti 2000. strani kapital postao je lako dostupan i vlada se počela ozbiljno zaduživati za velike infrastrukturne projekte poput gradnje autocesta. Političari su se tada igrali skrivača s javnim dugom koji je stvoren kroz proračun, ali ne i onim iz izvanproračunskih fondova, pa je novac uzimala iz proračuna Hrvatskih autocesta (HAC-a), Hrvatskih voda, itd. S vremenom je to postala uobičajena praksa, koju je do savršenstva razvio HDZ i Ivo Sanader.

U prvih deset godina neovisnosti, odnosno do 1999. godine, za vrijeme mandata HDZ-ovih premijera javni je dug dosegnuo 47 milijardi kuna. Od 2000. do 2003. godine, za mandata prvog SDP-ovog premijera Ivice Račana, javni je dug povećan za 34 milijarde kuna. Na kraju mandata Račanove Vlade javni je dug iznosio 81 milijardu kuna. Od 2004. godine do 2011., Ivo Sander i Jadranka Kosor (HDZ) Hrvatsku su zadužili još 75 milijardi kuna, pa je kraj mandata Vlada Jadranke Kosor dočekala sa 156 milijardi kuna javnog duga. Tijekom vladavine SDP-a kojeg je vodio Zoran Milanović dug je povećan za 57 milijardi kuna. Ukupno gledano, HDZ-ove vlade zadužile su Hrvatsku za 122 milijarde kuna (HDZ je vladao 17 godina), a SDP-ove za 91 milijardu kuna (SDP je vladao 6 godina). To bi nam reklo da bi SDP s dodatnim mandatima vladavine zadužio državu još toliko da se izjednače s HDZ-om.
Ljudi stoga izlaze na izbore i kroz 'demokraciju' glasaju na izborima za predstavnika buržujske klase (za parlament, skupštinu, razna vijeća) koji će odlučivati umjesto njih o njihovim životima te naizmjenično zaduživati građane. Izlaskom na izbore i glasajući za buržuje, davaju im se na raspolaganje sredstva preko praonice novca, zvane 'država', što dovodi do zaduživanja samih građana koji glasuju, te svih narednih generacija koje dolaze.

Država – praonica novca za buržuje

Usprkos tome što državu mnogi smatraju simbolom domoljublja, vjere i doma, ona zapravo ne predstavlja ništa od toga. od same početne ideje pa do dan danas, država služi isključivo svrsi: 1.) zaštiti privatnih interesa buržujske elite 2.) praonica novca za buržujsku elitu. Ovo sve funkcionira zapravo poprilično jednostavno: Na svaki kredit kojeg podižu buržuji na vlasti, odabrani od strane naroda, banke zadaju goleme kamate koje stvaraju dug kojeg zatim otplaćuje narod. Iste banke, koje su u privatnom vlasništvu stranih korporatista (uslijed privatizacije i raspodjele), dug koji država ima prema njima, naplaćuju građanima - putem ovrha! Primjerice, uzmimo da prosječni građanin danas ima (realnu) mizernu plaću od oko 2500 i 3500kn. U slučaju ne plaćanja jednog računa (za vodu, struju, plin, komunalije) u iznosu od (npr.) 200kn, njegov dug se povećava na 900kn, a zatim na 1100kn iz razloga jer su naplatne komunalije, voda, holdinga i struje velike firme koje imaju ugovore s odvjetnicima koji funkcioniraju kao ovršiteljska mafija. Svaki puta kada netko od građana ne plati svoj račun, odvjetnik šalje upozorenja i pokreće tužbeni postupak s time da automatski naplaćuje svoje troškove koji se nadodaju na početnu cijenu neplaćenog računa. Sljedeće što se događa jest da osoba s 2500kn plaće više nije u mogućnosti platiti svoj račun zbog zateznih kamata.

Razvijene zemlje Europske unije nisu dozvolile sistem ovršiteljske mafije jer imaju sređenu birokraciju pa su stoga troškovi njihovih ovrha svedeni na minimum. Ako neka obitelj treba dobiti opomenu zbog ne plaćanja računa ili se pokreće tužbeni postupak, to se čini automatizmom putem sa par listova koji iziđu iz kompjutora - bez troškova privatnih odvjetnika i njihovih grandiozno skupih usluga. U tranzicijskim zemljama, poput Hrvatske, u kojima korupcija diktira pravila, stvari su obrnute.
Stoga, svima bi trebalo biti jasno da pomračeni umovi i veleizdajnici koji stoje ispred HDZ-a i SDP-a nemaju apsolutnu nikakvu ulogu u ovoj igri osim da narod održavaju u neznanju, da održavaju status quo, te dužničko ropstvo građana. Jedni imaju lažne maske socijaldemokrata i liberala, dok se drugi krase lažnim domoljubljem i kršćanstvom upravljajući tako nižim strastima naroda kojemu su, uza sve ostalo, oduzeli pravo na besplatno obrazovanje, siguran dom i zaposlenje. Zaključak je da se svi politički programi kandidata na izborima 2016. svode na: održavanje postojeće monetarne ovisnosti.

Političke stranke i statusni simboli

Političke stranke su organizacije stvorene kako bi očuvale partikularne interese svojih članova – političara koji ih vode, te kako bi se isti ljudi na vlasti bogatili, te istovremeno održavali status quo. To vidimo na praktičnoj činjenici o tome koliko su HDZ i SDP zadužili građane.
Ako pogledamo povijest, u vrijeme kraljica i kraljeva je vladala ista situacija. Čak se niti golema statusna razlika nije promijenila. Tada se kraljevi i kraljice nikada nisu spuštali na razinu naroda, već je razlika između vladara, te između radničkog sloja bila nesaglediva. To se događa i danas. Političari koji sjede u saboru se ne miješaju s narodom. Oni uživaju posebne privilegije, izvan zakona, uz pomoć države. Ako se kreću među ljudima, to je isključivo za vrijeme pred izbornih kampanja, ili povodom bilo koje druge samopromocije, jer se aktivnosti svih političara svode isključivo na samopromociju. U svim ostalim situacijama buržuji se kreću u najskupljim automobilima uz jako osiguranje. Kada ljetuju, ljetuju na udaljenim jahtama ili u vilama na osiguranim imanjima. Buržuji na vlasti opstaju zahvaljujući sistemu parlamentarne demokracije (Parlamentarna demokracija je oblik predstavničke demokracije: isključivo izabrani predstavnici naroda predstavljaju narod). Parlamentarna demokracija se bazira na elitizmu i statusnoj ovisnosti. Država je aparat koji to sve omogućava.

Sirotinja i srednja radnička klasa uzastopno bira i glasa političke predstavnika na temelju toga koji je njihov status u društvu. To možda ne čine svjesno, ali statistike i činjenice govore da političari koji pobjeđuju jesu oni koji imaju najviše zakupljenog javnog prostora za samopromociju. Onaj političar koji ima više novca, moći će si priuštiti kvalitetniju političku kampanju pred izbore, više štandova na kojima će njegovi potrčci dijeliti letke i regrutirati bezumnu masu, te zakupiti što više medijskog prostora za sebe. Dakle, uz pomoć svog statusa i debljine bankovnog računa, političar ostvaruje promociju na konte koje dolaze izborni rezultati. U zemljama u kojima vlada neo-liberalni kapitalizam (sve bivše socijalističke zemlje: Poljska, Rumunjska, područje bivše Jugoslavije, itd.) je gotovo ne moguće da se dogodi da narod odabere onog političkog predstavnika koji ima niži statusni simbol od drugoga, tj. onoga tko ima manje novca. Takvo činjenično stanje opstaje zahvaljujući visokoj toleranciji na korupciju. Primjerice, u zemljama u kojima vlada praktična socijalna demokracija (Skandinavske zemlje) biranje političara se ne svodi isključivo na status, već i na praktičnost njihovog programa. Bitna razlika je i da takve zemlje imaju i više opcija nego što ih imaju neo-liberalne zemlje. Tako u skandinavskim zemljama osim konzervativaca i lijevih postoje stranke ekonomskog razvoja i zeleni. U neo liberalnim zemljama postoje konzervativci (HDZ), sindikalisti (SDP), a u onim više pro-američkim postoje i stranke nacional-kapitalizma poput Živog zida. Most i sve ostale stranke ideološki ionako već pripadaju spomenutom bloku HDZ-a ili SDP-a. Od svih opcija koje su se do sada ponudile u ovoj državi, svi oni su se grupirali na jednu od ovih ponuđenih strana, a niti jedna od tih strana ne zagovara potpuno uništenje ekonomskog sustava i građenje novog, samoodrživog sistema, jer tome ne služi parlamentarna demokracija.

Čak i Živi zid, koji se uz protuhe glavnih stranačkih blokova čine najbliže onome što svaki građanin iskonski želi, hipnotički zagovara gospodarski razvoj, monetarni suverenitet i nacionalizaciju banaka. No, jedine prave promjene se mogu dogoditi rušenjem kompletnog kapitalizma, a to podrazumjeva rušenje kompletnog bankarskog sistema, svih vladi, pa i same države, jer su svi ovi elementi čvrsto povezani. Stoga se rješenje ne nalazi u političkim strankama, niti u parlamentarnoj demokraciji (izborima), već u sabotiranju i rušenju ovog zastarjelog sistema.

Korporacijsko - monopolistička kultura i sumrak Hrvatske

Hrvati vjeruju da je recesija u Hrvatskoj rezultat stjecaja okolnosti, te da sve veći broj nezaposlenosti uzrokuje svjetska kriza, a ne sistem parlamentarne demokracije. Hrvati misle da je problem beskućništva u Hrvatskoj produkt 'nekog tamo pijanca koji je imao raskalašeni život', te da to nije produkt države (ako uopće i misle o beskućništvu). Hrvati vjeruju kako su golemi propusti i blamaže političara u strankama koje favoriziraju, produkt nestašluka, pa svake godine praštaju i ponovno glasaju za iste. Hrvati zapravo vjeruju da je današnja korporacijsko - monopolistička kultura (ili njezina uljepšana slika kakva je reinterpretirana na televiziji u obliku infantilnih reklama koje navode na bjesomučnu potrošnju i glasanje za prividna politička lica) prirodna, dobra i neizbježna. Nasuprot tome, takva je kultura zapravo neprirodna, umjetna, bezumna i genocidna.
Umjesto da se političke opcije i sami političari duboko propitkuju, zaslijepljeni su zbunjujućim i ispraznim pojmovima demokracije, koju političari jako često koriste, a da pri tome ni sami ne znaju što znači ta riječ. Osim njih, u Hrvatskoj demokraciju često serviraju obrazovni djelatnici i masovni mediji dok je istovremeno, divlji, neoliberalni kapitalizam poput zraka posvuda oko nas i iznutra i izvana. Ne vidimo ga jer se ne pojavljuje često u medijima, a 'ono što nije u medijima i ono što nije na televiziji, to nije naša realnost'.

Obećanje za nova radna mjesta

Upravo u potrebi za radnim mjestima, političari obećavaju zaposlenja. No, u suštini, nemoguće je doći do novih radnih mjesta. Ona mjesta koja su propala, propala su jer ih je sažvakao neo-liberalni sistem i ona se nikada neće vratiti. To je nešto što buržuj na vlasti neće izgovoriti, jer time više ne bi imao materijala za nova obećanja. Pravo na rad, iliti pravo na otuđeni rad zapravo uopće nema smisla.
U plemenskoj društvenoj organizaciji ljudi su u svojim pravima bili jednaki i nitko nije imao veće ili manje pravo na hranu ili dom. Poglavice, šamani i vračevi služili su svojim sunarodnjacima. Kada su pojedinci došli na ideju ostvarivanja vlasti putem prisvajanja viška proizvoda za to im je trebala podrška šamana ili vrača koji će narodu objaviti da je ovaj poglavica «pomazanik bogova» kojem je vlast dana od strane bogova. Tako nastaju vladajuće klase koje su oslonac jedna drugoj (plemstvo i svećenstvo). Tada je moguće natjerati ljude da rade što god vi želite, da grade piramide, palače, i ostale «grandiozne» građevine koje predstavljaju «napredak» ljudskog društva od primitivne jednakosti ka razvijenoj podijeljenosti – eksploataciji / otuđenom radu.

Rad koji su robovi vršili za svog gospodara u robovlasništvu, kmetovi za svog vlastelina u feudalizmu, ili radnici za svog poslodavca u kapitalizmu u načelu se ne razlikuje – to je otuđeni rad, prisilan rad u korist nekoga drugoga. Ljudi inzistiraju na svom pravu na rad, što je i razumljivo jer u ovom robovlasničkom sistemu to jest jedini način da se preživi, jer se mora raditi kako bi se plaćalo skupe režije, porez i hrana (koja bi trebala biti besplatna). Uistinu, malo je različitosti u događajima danas, od onih koji su se zbili u prošlosti, kada su robovi preklinjali svoje robovlasnike da im plate za svoj rad, skrate radno vrijeme, daju besplatni topli obrok, naknade za prijevoz i nakon toga će oni pristati i dalje biti robovi. To su stvari koje su robovi zatražili 1.svibnja prije 100 i nešto godina. Isto se čini i danas, preklinju se robovlasnici da daju posao i plaće, kako bi se kupio automobil ili digao kredit za stan. Stvari se nisu previše mijenjale, osim što sve izgleda ˝prihvatljivije˝ i ˝moralnije˝.

Političarima nije interes stvoriti samoodrživi sistem, jer sistem ne može biti održiv uz političare i parlamentarnu demokraciju. Iako je zapošljavanje, povećanje standarda, povratak profita u javni sektor, obnavljanje gospodarstva ili zaštita prirodnih resursa nešto što često čujemo od političara za vrijeme njihovih besramno infantilnih kampanja, ono nije u njihovom interesu. Ušteda na ljudskoj snazi prioritet je neo-liberalizma i mnogo je isplativije ulagati u vojsku, oružje, te ulaganjima u privatne sektore i privatne banke. Sve dok postoji relativna kupovna moć, nema potrebe za bilo kakvih progresom u društvu. Financijske krize i uvođenje mjera štednje kao odgovora na nju započeli su rastakanjima socijalnih i radničkih prava od strane politike koju sprovodi država. Nikoga nije briga za to što vi nemate posao.

Alternativa – rješenje?

Po svemu sudeći, jedino kompletno rušenje postojećeg sistema, te zamjena s potpuno novim sistemom je prihvatljivo rješenje. Niti jedna politička opcija unutar izbora ne nudi rješenje jer, naravno da sistem parlamentarne demokracije ne pristaje na neophodno samouništenje. Dakle, izlaskom na glasačka mjesta i davanjem glasa bilo kojoj političkoj stranci zapravo ojačavamo tu manjinu (1%). Organiziranje prosvjeda koji zahtijevaju izmjenu postojeće vlade s drugom, te raspisivanja novih izbora nisu rješenje jer to nije izlazak iz predstavničke demokracije. Inzistiranje na više radnih mjesta i na povrat kapitala u javni sektor također nije rješenje jer državne institucije ne postoje zbog naroda, već zbog političkih, bogataških elita koje gledaju vlastiti interes. Vrijeme je da shvatite da smo sami sa sobom i mi, 99%, moramo pronaći najfunkcionalnije rješenje i samoorganizirati se! Alternativa za parlamentarnu demokraciju jest direktna demokracija.

Direktna demokracija je oblik otvorene, demokratske institucije (mlađa sestra anarhizmu) u kojoj je potpuno nemoguće očuvati privatne interese i imati hijerarhiju. Ostvaruje se putem radničkih vijeća i plenumima na radnim mjestima, odnosno održavanjem otvorenih skupština u mjestima življenja. Direktna demokracija, odnosno mogućnost da ljudi sami donose izravne odluke umjesto da se pasivno prepuštaju samovolji "demokratski" izabranih političara pod utjecajem kapitala, je pravo rješenje za pravedniji i bolji sustav koji traže ljudi širom svijeta. Tome da donošenje važnih odluka i upravljanje resursima (institucijama, bankama, korporacijama, tvornicama) bude u rukama cijeloga društva, a ne uske političko-ekonomske elite, mogu se protiviti jedino buržuji.

U trenutku kada država i ekonomija profunkcioniraju po principu direktne demokracije uz uvažavanje temeljnih načela solidarnosti, materijalne ravnopravnosti i pravednosti, dolazimo do tranzicije prema boljem, za život ugodnijem, solidarnijem, održivijem te pravednijem društvu na kojemu se temelje sve ˝utopijske˝ideje.
Prvotno je rješenje to da svaki pojedinac prestane glasovati za političare koji pripadaju buržujskoj eliti. Za promjenu, pojedinac bi trebao početi snositi odgovornost i donositi odluke sam za vlastiti život. Glasovanjem za aktualne političke stranke koje vladaju državom zadnjih 20 godina se čini upravo suprotno. Dapače, sva šteta koja je nanesena narodu, nanesena je zapravo odobrenjem samog naroda koji je birao svog mecenu, vlasnika da sjedi na Pantovčaku i odlučuje o životima ljudi s kojima se ne može poistovjetiti niti osjeća apatiju. Zato, predstavnička demokracija u kojoj živimo i koju ljudi održavaju, jest ne-progresivan, zastarjeli sistem koji dokazano ne funkcionira.

Na kraju: golema je razlika ako na izborima više od 50% ljudi križa listiće, te ako više od 50% ljudi  ne izađe na izbore. Stoga, križanje listića je aktivno sabotiranje postojećeg sistema parlamentarne demokracije, te korak prema nečemu novom.

http://totalinfo.hr/o-bahatosti-i-poniznosti-zasto-se-ivan-pernar-zastupnik-zivog-zida-odjednom-poziva-na-tita/

O BAHATOSTI I PONIZNOSTI: Zašto se Ivan Pernar, zastupnik Živog zida, odjednom poziva na Tita?

“Pernar, spusti glavu pred policijom, pred istima pred kojima si sve ove godine hodao uzdignute glave i čije zapovijedi si odbijao”, to je poruka koju su mi poslali građani, napisao je na Facebooku novi saborski zastupnik Živog zida Ivan Pernar, o kojem se naveliko pisalo jer se odbio odazvati na obavjesni razgovor u policiji, za koji je dobio poziv.

“Primijetio sam u životu jedan obrazac ponašanja kod ljudi, a taj je da se uvijek iživljavaju na slabijima od sebe, ali pritom se ponizno odnose prema onima iznad sebe.

Npr. kada su ljudi nesretni na poslu u pravilu svoje frustracije liječe na članovima svoje obitelji, iako ti ljudi nisu krivi za njihove probleme.

U isto vrijeme šutke i bez pogovora prihvaćaju radne uvjete i svoje nadređene na poslu.

S druge strane, ja sam imao obrnutu psihologiju, uvijek sam volio izazivati autoritete, dok sam prema slabijima od sebe bio ponizan i suosjećajan.

Sjećam se da sam jednom rekao da “nije frajer onaj koji izaziva slabije od sebe, nego jače od sebe”, ali nažalost u društvu u kojem živimo, ljudi u pravilu tlače slabije od sebe i takav je odnos vertikalan, od vrha prema dnu.

Iz tog razloga, često volim pričati s najslabijim slojevima društva, beskućnicima, ljudima koji imaju malo ili ništa.

Bahat sam samo prema onima koji su jači od mene i čiji autoritet ne priznajem, to su bili npr. Kosorica i Karamarko.

Međutim, prema policajcima nikad nisam bio bahat i uvijek sam se odnosio s poštovanjem jer sam znao da su ti ljudi u istim životnim problemima kao i ja.

Pa ipak, u jednom trenutku, kada mi je policajka zaprijetila nasilnim privođenjem ako se ne odazovem na razgovor “bahato” sam odbio i rekao da nemam vremena za to jer znam da je optužba lažna i da nisam kriv.

Međutim, ljudi kod nas polaze od pretpostavke da ako izbjegavaš takvu vrstu razgovora da si kriv, ili, ako ne priznaješ sud da si također kriv.

Svojedobno je drug Tito odbio sudsku presudu i dok su ga vezanog vodili ulicama Zagreba rekao je: “Ne priznajem ovaj sud, ne priznajem sud tiranije i ropstva”.

Međutim, kada sam se ja poslužio sličnom metodom, mediji su me proglasili bahatim i arogantnim, očito prema institucijama iznad sebe moram biti sluga pokorni, a istodobno građani očekuju od mene da se grčevito borim za njih protiv svake vrste nepravde i protiv svake institucije i autoriteta koji im zagorčava život.

Ironije li, kada se i sam nađem u takvoj situaciji, građani mi oduzimaju to isto pravo i pokazuju slijepu vjeru u te iste institucije koje tlače i njih same.

Zašto se tako ponašaju ne znam, ali sam mlad čovjek, imam 30 godina i učim. Malo sam naivan jer sam vjerovao da će drugi podmetnuti leđa za mene kao i ja za njih, ali sam se prevario.

Mislio sam da će me štititi svojim glasom, kao što sam i ja njih svojim tijelom.

Zbog toga jer sam bio uz njih prošao sam svake vrste političkog progona i bio uhićivan bezbroj puta, mislio sam, krivo, da će između strane policije i moje strane, zauzeti moju stranu.

Međutim, hoće vraga, Pernar snalazi se sam, to je poruka koju su mi građani uputili.

Bio sam naivan, vjerovao sam da su oni uz mene, kao što sam ja bio uz njih sve ove godine i suprotstavljao se svim mogućim institucijama.

Odbio sam svaku vrstu posluha režimu koji uništava našu zemlju, svako mito koje su mi ponudili, a mogu imati lagodan život i 0 pravnih problema. Samo trebam stisnuti ruku HDZ-u, i kao magičnim štapićem svi moji problemi bi nestali.

Ali ja sam to odbio, radije ću biti proganjan skupa sa svojim narodom, nego biti u službi tlačitelja, ali ni to očito nije dovoljno.

“Pernar, spusti glavu pred policijom, pred istima pred kojima si sve ove godine hodao uzdignute glave i čije zapovijedi si odbijao”, to je poruka koju su mi poslali građani.”

Nešto kasnije na Facebooku je napisao:

“Da se bar ljudi trgnu iz hipnoze i shvate da u ovoj državi nije problem Pernar nego ti koji su ih pokrali i doveli do ruba ponora, da traže njihovo, a ne moje ispitivanje.

Da traže smjene u policiji i pravosuđu koje sve ove godine pokriva pljačku astronomskih razmjera.

Da prestanu vjerovati onima koji ih kradu i da stanu na stranu otpora.

Da progledaju i shvate da je cijeli ovaj medijski cirkus usmjeren protiv mene napravljen s ciljem skretanja pozornosti od stvarnih društvenih problema o kojima se u medijima ne smije govoriti.”

www.express.hr/top-news/varaju-nas-hrvatima-prodaju-srot-hrenovke-ariel-nutellu-12009]

Varaju nas: Hrvatima prodaju šrot hrenovke, Ariel, Nutellu...

Samo četiri od 26 ispitanih proizvoda isti su u Hrvatskoj i u EU, ostalo je lošije kvalitete

Analiza kvalitete 26 istih proizvoda koji se nalaze na hrvatskom i njemačkom tržištu pokazala je kako je više od polovice proizvoda na hrvatskom tržištu lošije kvalitete, ali i značajno skuplje nego na njemačkim tržištu, izjavila je u petak hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan.

Istraživanje, koje je provedeno u suradnji s Hrvatskom agencijom za hranu u nekoliko hrvatskih akreditiranih laboratorija, pokazalo je da samo kod četiri od 26 ispitanih proizvoda (15 posto) nije bilo razlike ni u kvaliteti niti cijeni.

Kod 54 posto proizvoda utvrđena je razlika u kvaliteti, dok je više od 60 posto proizvoda, u trenutku kupnje, bilo skuplje na hrvatskom tržištu.
U istoj tvornici dva proizvodna lanca

Najveće razlike uočene su kod pet prehrambenih proizvoda i jednog deterdženta. Neki od njih proizvedeni su u istoj tvornici, što pokazuje da u njima postoje dva proizvodna lanca, rekla je Borzan.

Tako su Wudy hrenovke od pilećeg i purećeg mesa na hrvatskom tržištu, suprotno nazivu, napravljene od tzv. otkoštenog mesa, koje se prema EU propisima ne smije označavati kao meso, dok je njemački proizvod napravljen od pravog purećeg i pilećeg mesa.

Uz to, proizvod s hrvatskog tržišta sadrži aditiv polifosfat, a senzorskim analizama ustanovljene su i razlike u boji, okusu i teksturi budući da je proizvod u Njemačkoj svjetliji, masniji i mekaniji. Cijena hrenovki je 37 posto niža u Hrvatskoj.

Kod Hippove dječje hrane - bio riža i mrkva s puretinom, utvrđeno je da na hrvatskom tržištu sadrži značajno manji udio povrća i veći udio riže od njemačkog proizvoda. Kašica na hrvatskom tržištu ne sadrži krumpir, već samo mrkvu i rižu te ima manje repičinog ulja, koja je izvor omega 3 masnih kiselina, važnih za razvoj djece.

Unatoč svim razlikama proizvodi na oba tržišta stavljeni su pod istom šifrom artikla, a u Hrvatskoj je 54 posto skuplji nego u Njemačkoj.
Nutella u Hrvatskoj sadrži sirutku

Značajna razlika utvrđena je i kod Nutelle, gdje proizvod u Hrvatskoj sadrži sirutku kao jeftiniju sirovinu i manji postotak obranog mlijeka, dok u Njemačkoj ima samo obrano mlijeko.

Razlike su i u mazivosti, lošijoj u hrvatskom proizvodu, koji je svjetliji i umjesto arome lješnjaka ima aromu na kakao. U Hrvatskoj je proizvod skuplji za 28 posto.

Kod voćnog jogurta od jagode Activia utvrđeno je da u Hrvatskoj ima više šećera i manji udio jagoda.

Značajna razlika postoji i kod deterdženta za rublje Ariel. Njemački proizvod za razliku od hrvatskog ima oznaku "compact" i znatno veću učinkovitost pranja pri nižoj temperaturi (40 stupnjeva Celzijusa), dok pri 60 stupnjeva Celzijusa razlika također postoji, ali je manja. Unatoč tome, deterdžent za njemačko tržište je oko 25 posto jeftiniji od onog na hrvatskom tržištu.

Ispitivanje je pokazalo da su male razlike kod piva Heineken i Coca Cole, unatoč različitim proizvođačima na hrvatskom i njemačkom tržištu, a razlikuju se u okusu, što se pripisuje razlikama u preferencijama potrošača.

Četiri proizvoda su se istaknula kao pozitivna, što znači da su iste kvalitete i iste cijene - Happy Day 100-postotni sok od naranče, Red Bull, Barilla špageti i Lenor omekšivač. Tu su i neki drugi proizvodi iste kvalitete, ali puno skuplji u Hrvatskoj, poput slanog čipsa Pringls original, koji je 110 posto skuplji u odnosu na Njemačku, zubne paste Colgate, koja je 79 posto skuplja ili Rio Mare tunjevine u maslinovom ulju, čija je cijena 46 posto viša nego u Njemačkoj.
Bomboni kod nas bolji nego u Njemačkoj

Pronađen je i jedan proizvod koji je bolji kod nas nego na njemačkom tržištu - naime, bomboni Haribo Happy Cola u Njemačkoj imaju više šećera od deklarirane vrijednosti, no zato su koda nas 39 posto skuplji.

"Hrvatski građani su u nepovoljnom položaju, kao i većina građana novijih zemalja članica EU, a to su uglavnom zemlje istočne Europe. Očito je da problem postoji svuda i da se nacionalne vlade ne mogu s time kvalitetno nositi. Zato je važno da tu temu stavimo na europsku razinu", kazala je Borzan, dodavši kako se, unatoč ugovorima EU-a koji to jamče, svi europski građani ne tretiraju jednako.

"Kad imamo takvu vrstu neravnopravnosti onda je trebamo ispraviti. Žalosna sam kada netko tu temu banalizira kao da je nama bitno ima li neki namaz više lješnjaka ili manje. Ne radi se o tome, već o političkom pitanju ravnopravnosti svih građana, koja u ovom trenutku ne postoji. Zato moramo mijenjati zakone kako bismo to ispravili", poručila je.

Cilj je, kaže, promjena zakona kako bi se to okarakteriziralo kao nepoštena trgovačka praksa i kako bismo izjednačili građane na jedinstvenom europskom tržištu, umjesto da imamo građane prvog i drugog reda.
Pepsi Cola promijenila poslovnu politiku

Dodaje kako su neke kompanije, poput Pepsi Cole, kada su vidjele rezultate istraživanja, koja su provedena i u Češkoj, Slovačkoj i Madžarskoj, promijenile poslovnu politiku i plasirale identičan proizvod u cijeloj EU jer su shvatili da im tako negativna kampanja ne treba.

"Voljela bih da i druge kompanije idu za tim primjerom, a oni koji ne budu htjeli - mijenjat ćemo zakone pa ćemo ih natjerati", rekla je Borzan.  

Dodala je kako taj problem na hrvatskom tržištu postoji desetljećima pa nije za očekivati da će se riješiti preko noći, ali smatra kako je uspjeh i to što je ta tema kao problem nametnuta u Europskom parlamentu i Vijeću, gdje je zakazana rasprava 27. rujna na Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača.

Zato su oni "NAS" hteli u EU.

Da mogu da nam uvaljuju ono sto tamo niko vise nece da kupi.

Ta situacija nije takva samo u Hrvatskoj.

Na celom podruciju bivse SFRJ je tako.

Zasto?

"JER STE VI GLASALI ZA TO" da budete u EU.

Politicari u EU (kapitalisti) se sada smeju "naivnosti" svih.

"Kratkovidost" mase dovodi kapitaliste u sve bolju poziciju.

Zasto?

Zato sto kapitalisti imaju timove koji rade na tome da "naivne" odvedu tamo gde njima pase.

Sada ste stigli tamo gde ste hteli.

Uzivajte.

Samo vi skidajte i dalje sve "ploce" sa zidova,iz vremena "mraka".

Eu ce vas nauciti kako se zivi kada se trci za laznim "sjajem".






Valter

www.express.hr/top-news/memoari-broja-1-tudmana-su-ucijenili-jednom-video-snimkom-1850?utm_campaign=Partnerski+portali&utm_medium=Widget&utm_source=Vecernji.hr#

Memoari: Tuđmana su ucijenili jednom video snimkom
Piše:Boris Rašeta

Manolić tvrdi da je Gojko Šušak bio agent Udbe i KOS-a, kao i neki drugi važni HDZ-ovci

Loše policije suzbijaju pobune, dobre policije sudjeluju u njima, a najbolje - one ih same organiziraju...

Ta se doskočica u memoarima Josipa Manolića, objavljenima prije dvije godine, potvrđuje zapanjujućim tvrdnjama, među kojima je brojno stanje KOS-ovih i Udbinih špijuna u hrvatskom vrhovništvu 1990. i 1991. šokantno - od 45 ljudi, čak 38 radilo je, kaže Manolić, za službe bivše države...

Manolić piše sve o čemu se dosad u Hrvatskoj samo šaputalo - o sprezi s Miloševićem, o trgovanju i suradnji s Arkanom, o mnogim špijunima u hrvatskim redovima.

Iz knjige se vidi dio te mreže. Idejno, moderna se hrvatska država - prema Manoliću - rađa u Savezu komunista Hrvatske.

“Ideja o dolasku nove političke snage okupljene oko Franje Tuđmana bila je ideja Mike Špiljka, ali i Steve Krajačića i Ivice Račana”, napisat će Manolić i time izravno potvrditi teze iz knjige Titov najtajniji agent (knjiga je u prodaji na svim kioscima).

“Danas se”, nastavlja Manolić, “može mnogo spekulirati o Špiljkovim motivima jer neki događaji bacaju na njih sjenu, no mislim da je Špiljak bio prije svega zainteresiran kao ‘američki čovjek’ osigurati tranziciju u kojoj će svi segmenti komunističke države biti sačuvani, Komunistička partija promijenit će naziv, članovi Partije ući će u nove stranke i tamo djelovati, represivni aparat će nastaviti funkcionirati, nacionalno biće će se homogenizirati, emigracija i vlast pomiriti...”

Mika Špiljak na jednoj strani, a na drugoj - Slobodan Milošević. Manolić tvrdi da je Tuđman, inkognito, posjetio Miloševića još dok je bio posve beznačajan disident.

“Zapravo je pravo pitanje što je Tuđman dogovarao u Beogradu te rane 1989., tko mu je organizirao sastanak, zašto nikada nitko nije ‘provalio’ taj sastanak srpskog partijskog šefa i u ono doba ‘nevažnog’ disidenta Franje Tuđmana. Jesu li Tuđman i Milošević već tada pripadali istom ‘moćnom klanu’ koji će zapravo rukovoditi raspadom (podjelom) Jugoslavije? Brojni događaji koji će uslijediti pokazat će da neka ‘nevidljiva’ ruka otvara Tuđmanu vrata u dolasku na čelo HDZ-a pa tako i susrete s istaknutim emigrantima koji su tobože na listama Udbe za likvidaciju, a zapravo su bili agenti saveznih obavještajnih službi...”

HDZ je, prema njemu, osnovan uz sudjelovanje, znanje i nadzor Udbe, možda čak i prema njihovu nalogu.

Čovjek za vezu bio je - Josip Perković. “Razgovarajući o pripremama za Prvi sabor HDZ-a i o budućim izborima uoči božićnih blagdana 1989. Tuđman će mi u povjerenju reći:

‘Joža, od danas je naša glavna veza u policiji Josip Perković. Ako nešto trebaš, molim te obrati se njemu’...

Tuđman će tu vijest o potrebi komunikacije preko Perkovića okončati riječima – ‘Joža, to ostaje između nas’.

Manolić tvrdi da je Gojko Šušak bio agent Udbe i KOS-a, kao i neki drugi važni HDZ-ovci. Najveća zagonetka knjige jest - je li vođa srpske špijunske skupine Labrador ostao u Zagrebu, i je li to čovjek koji je kontrolirao vrh HDZ-a?

O mnogim “velikim Hrvatima” Manolić iznosi zapanjujuće procjene.

“Na jednom od sastanaka o konfederalnom ugovoru do punog je izražaja došla Tuđmanova sposobnost... Pokušaj Tončija Vrdoljaka da se politički inaugurira pojam stvaranja tzv. treće Jugoslavije u tekst konfederalnog ugovora, sintagmu koju je Tonči nastojao unijeti u tekst nacrta, Tuđman je ocijenio neprihvatljivim...”

I priča o Arkanu nosi niz iznenađenja.

“Arkan je još tijekom istrage i boravka u Remetincu i prije ‘režirana suđenja’ postao dobavljač oružja za potrebe RH. Početkom 1991., godine, točnije, u travnju, RH kupit će, njegovim posredovanjem, od njegove tvrtke ‘iz vojnog skladišta u Batajnici’ oružje, pretežno kalašnjikove AK 47 i protutenkovsko naoružanje. Bila je riječ o 12 šlepera...” piše Manolić, pa dalje navodi kako je obitelj Tuđman bila ucjenjivana nekim vidozapisom.

Ne kaže o čemu je riječ, ali dodaje da je operacijom Arkanova puštanja iz hrvatskog zatvora rukovodio osobno Franjo Tuđman! Sasvim je moguće da je Arkan bio suradnik – hrvatske Službe.

Manolić opisuje i operaciju o kojoj se po Zagrebu godinama samo šuškalo.

“Operacija pribave videozapisa o likvidaciji hrvatskih branitelja s Ovčare, tema je o kojoj se i danas čovjek mora zapitati – Predsjedniče, čemu to? Prema dokumentima, u veljači 1992. Predsjednik će isplatiti dva milijuna maraka za nabavu videozapisa koji je posjedovao Željko Ražnatović, barem tako stoji u dokumentima koje država ima u posjedu. Gotov novac bit će odnesen Arkanu, a videokaseta zamotana u aliuminijsku foliju predana predsjedniku Tuđmanu u njegovoj obiteljskoj kući u Nazovoroj ulici...”

Agentica Doxa, agenti Forum, Sova, Srećko, i mnogi drugi junaci Franjine ulice, u ovoj su knjizi predstavljeni pod imenima i prezimenima.

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2017/11/23/sto-se-dogada-putin-naredio-ruskim-tvrtkama/


http://www.novi-svjetski-poredak.com/2017/11/26/zemlje-brics-a-izbacuju-rothschildove-banke/


http://www.novi-svjetski-poredak.com/2017/11/27/saudijski-arapski-nato-najavio-totalni-rat-protiv-islamskog-terorizma/

Veoma jasno.

Nema se sta reci.

Da su i danas nesvrstani bi sve bilo drugacije.

Samo sto "nekome" neodgovara mir na svetu.

"OVCE" se i dalje uzdaju u svevisnjeg dok se sve bilizi kraju.

Ukoliko se ovako nastavi nevidim buducnosti za ovaj planet.

Zalosno je shvatiti da pored toliko akademski obrazovanih,svetom vlada neinteligencija i "jaca sila" umesto uma i razuma.


Valter

[url=NISMO ISPALI IZ FOKUSA AMERIČKI HRVAT KOJI JE PISAO TRUMPOVU STRATEGIJU ZA BALKAN OTKRIVA: ‘Evo što stoji iza pojačanog interesa SAD-a za vašu regiju’]NISMO ISPALI IZ FOKUSA AMERIČKI HRVAT KOJI JE PISAO TRUMPOVU STRATEGIJU ZA BALKAN OTKRIVA: ‘Evo što stoji iza pojačanog interesa SAD-a za vašu regiju’[/url]

Trumpova je administracija fokusirana ponajprije na Baltik, gdje je prijetnja Rusije ogromna, a zatim na zapadni Balkan gdje je utjecaj Rusije vrlo toksičan – ističe izvršni urednik časopisa Amercan Interest i jedan od autora američke Strategije za Balkan Damir Marušić.

Dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću isprva se mislilo da će Zapadni Balkan posve ispasti iz fokusa američkih vanjskopolitičkih interesa. No, stvari se mijenjaju čemu svjedoči i Strategija za Balkan, dokument koji je potkraj prošle godine Atlantsko vijeće izradilo za Trumpovu administraciju. U tom dokumentu ističe se rastuća zabrinutost za stanje u ovoj regiji i ukazuje na nužnost zadržavanja Balkana na američkom radaru, ponajviše zbog, kako se napominje, toksičnog utjecaja Rusije.

Glavne točke Strategije za Balkan u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) iznio je Damir Marušić, izvršni urednik časopisa Amercan Interest i jedan od autora strategije, inače rođen u Hrvatskoj.
Washington zabrinut za smjer kojim ide zapadni Balkan

Ključne točke Strategije za Balkan su: stalna vojna nazočnost SAD-a na jugoistoku Europe, tzv. ‘povijesno pomirenje’ sa Srbijom, posrednička uloga SAD-a između Beograda i Prištine…

“Mislim da postoji rastuća briga u Washingtonu da regija (zapadni Balkan) ne ide u dobrom smjeru. Čak i ako se vratimo na Obaminu administraciju, postojao je osjećaj da nešto treba učiniti i da SAD treba obnoviti svoj angažman u regiji. Rekao bih da su ovo izvješće i njegovo lansiranje bili veoma dobar korak, kao katalizator procesa, te da je u tom smislu pokrenut novi razgovor”, kazao je Marušić za RSE.

Prema njegovim riječima, Trumpova administracija želi ponuditi novu viziju strategije za Europu, a u svjetlu porasta ruskih prijetnji diljem Starog kontinenta. U tom smislu SAD je povećao i svoj proračun za Europsku obrambenu inicijativu za 2018. godinu.

KOJU ULOGU TRUMP I PUTIN IGRAJU NA BALKANU? ‘Balkan se pretvara u područje sukoba Rusije i SAD-a’

“Cilj je staviti Balkan na radar Trumpove administracije”

“Rekao bih da ova administracija mnogo radi i razmišlja kako da rekonfigurira svoj vojni položaj za europsku sigurnost. I poanta izvješća jest da se Balkan stavi na radar ove administracije i postane dio te rekonfiguracije. I inicijalni razgovori s ljudima na Capitol Hillu (američkom Kongresu) govore da su oni vrlo otvoreni prema tome”, ističe Marušić.

Marušić napominje kako je američka administracija s pravom fokusirana ponajprije na Baltik gdje je, kaže, prijetnja Rusije ogromna, a zatim i na zapadni Balkan koji je također ranjiv na ruske manipulacije.

REGIJA SVE NAPETIJA: Rusija jača utjecaj, u BiH se vraćaju ratnici iz Sirije, a Hrvatska i Srbija zveckaju oružjem
Damir Marušić, suautor američke Strategije za Balkan
Američka politika otvorenih vrata prema Srbiji

U Strategiji za Balkan apelira se na “povijesno pomirenje” sa Srbijom.

“To je ujedno i preporuka na obvezivanje na sigurnost regije i zahtjev Srbiji da, zapravo, prestane neprestano igrati između Rusije i Zapada, već da učini izbor i pridruži se Zapadu. Potom ćemo razgovarati o povijesnom pomirenju”, kaže Marušić.

On je uvjeren da dužnosnici Srbije “generalno shvaćaju” kako budućnost njihove zemlje ne leži u odnosima s Moskvom” iako je Aleksandar Vučić nedavno bio u Rusiji i Srbija je još uvijek u igri s Moskvom.

“Ovaj prijedlog pomirenja je poruka Srbiji da će, ako se napokon odluči okrenuti Zapadu, biti dobrodošla i od Zapada i SAD-a. S vremenom, kako se odnosi budu poboljšavali, mi ćemo moći umjesto posjeta na niskim razinama, ponuditi relativno visoke posjete Beogradu koji će biti povezani s porukom srpskom narodu da je njihova budućnost na Zapadu. To je više od ičeg drugog politika otvorenih vrata”, kazao je Marušić.

VUČIĆ POSJETIO PUTINA: Razgovarali su na ruskom, a dotaknuli su se i vruće teme Kosova
“Ruska umiješanost u zbivanja na Balkanu je vrlo toksična”

Marušić napominje da se SAD, iako je dojam drugačiji, ne povlači iz Europe i da mora poslati snažan signal svim akterima u regiji, ali i Rusiji, da Balkan nije za prestrojavanje, već da će se proces rješavanja problema nastaviti i da će SAD vršiti pritisak kada bude potrebno. Također kaže kako je ruska umiješanost u procese na zapadnom Balkanu jedna od ključinih točaka izvješća na kojem je radio.

“Ruska umiješanost je veoma toksična, ali je isto tako i veoma oportunistička, naročito u Srbiji. Kao što sam spomenuo ranije, nisu samo lideri u Srbiji ti koji ne vide budućnost zemlje s Rusijom, već i ljudi. Tako je u cijeloj regiji. Nitko ne uči svoju djecu ruskom jeziku, nitko ne šalje svoju djecu u Moskvu s nadom da će tamo naći posao i budućnost. Svi se još uvijek nadaju da će se pridružiti EU-u i da će njihova djeca imati bolju budućnost na Zapadu. To svi razumiju. Mislim da tu leži šansa da se zatvori ta laka mogućnost za rusko miješanje”, uvjeren je Marušić.

BALKANSKA UTAKMICA U KOJOJ GUBI EUROPSKA UNIJA: Kako su Rusija i Amerika uspjele izgurati EU s ‘njenog’ teritorija

Političari pričaju o povijesti kako bi prikrili korupciju

Na pitanje nije li ipak u Srbiji snažan panslavenski sentiment prema Rusiji, Marušić odgovara potvrdno, ali kaže da je taj sentiment također bio korisno oruđe političarima za domaću upotrebu.

“To je kroz povijest bilo vrlo snažno, naročito kada taj sentiment mobiliziraju političari. Ali mi smo u izvješću podcrtali da je upotreba povijesti u regiji sada u tijesnoj vezi s korupcijom. Politički bazen u cijeloj regiji uočljivo stagnira, stalno se ponavljaju ista lica i vrlo je lako, kada imate opciju Rusije, upotrijebiti je u domaće svrhe. Rusi to znaju i iskorištavaju“, kazao je Marušić za RSE.

Na kraju, Marušić je upitan i o inicijativi američkog senatora Michaela Turnera da se počne razmišljati o Daytonu 2.

“Ne znam što je kongresmen imao na umu s tom idejom, ali mislim da nije naročito od pomoći izaći s takvim prijedlogom. Prošle smo godine iz nekoliko eseja i autorskih tekstova čuli da su prizivanja Daytona 2 zapravo kodirani pozivi za separtizam i mislim da to nije nimalo korisno.

www.vecernji.hr/vijesti/mirovina-umirovljenici-staz-placa-branitelji-1219371

Osobna karta umirovljenika: Za 30 godina staža 2286 kuna
Mirovinu veću od 9000 kuna prima 11.358 hrvatskih branitelja te više od 4000 bivših vojnih osoba, policijskih službenika, državnih dužnosnika i ostalih građana

Približno 18 tisuća radnika koji su prošle godine otišli u starosnu mirovinu nakon 30 godina radnog staža u prosjeku su dobili 2286 kuna mjesečne mirovine! Umirovljenici Analiza Gojka Bežovana Drugi je mirovinski stup opasno kockanje, svi su pobjegli osim Hrvatske Nova generacija umirovljenika starta s približno 550 kuna nižim starosnim mirovinama od onih koje primaju ljudi koji su umirovljeni prije deset ili petnaest godina. Statistika kaže da prosječni korisnik starosne mirovine ima 74 godine i ona za ljude koji su cijeli radni vijek proveli u Hrvatskoj iznosi nešto više od 2800 kuna! Loše prognoze Lani su žene odlazile u prijevremenu mirovinu s 57 godina i 9 mjeseci, a muškarci sa 60 godina i 11 mjeseci, dok su u starosnu mirovinu žene išle sa 63 godine, a muškarci sa 65. Računa se da će sada umirovljeni muškarci mirovinu primati 18 godina i 11 mjeseci, dok će ženama mirovina stizati pune 24 godine. Novim će se umirovljenicima mirovina povećavati dva puta godišnje, ovisno o kretanju cijena i plaća, no s obzirom na bitno nižu startnu poziciju, malo je vjerojatno da će današnja generacija 60-godišnjaka ikad mirovinama stići ljude rođene jedno ili dva desetljeća prije njih! Hrvatska ubrzano stari te s velikim teškoćama zadržava mirovine na približno 40 posto prosječne plaće u zemlji, dok se u razvijenim zapadnim zemljama mirovine kreću između 60 i 70 posto prosječnih plaća. Ima država gdje, zahvaljujući dodatnim mirovinskim rentama, primanja umirovljenika bitnije ne zaostaju za plaćama, no hrvatske su prognoze loše i one kažu da će se zbog starenja stanovništva idućih desetljeća mirovine spuštati prema 30 posto prosječne plaće, i to za ljude koji će odraditi puni radni vijek! mirovine | Autor : VL Foto: VL S vremenom bi, dakle, sadašnja prilično heterogena skupina umirovljenika mogla biti još heterogenija jer se ispostavilo da mirovinska primanja manje ovise o radnom vijeku i uplatama, a više o statusu i vremenu kada ljudi odlaze u mirovinu. Velika većina postojećih umirovljenika živi od mirovina koje su niže od danas prosječne mirovine (2318 kuna s pridodanim međunarodnim ugovorima, odnosno 2584 kune kad su u pitanju čiste hrvatske mirovine). Više od pet tisuća kuna mirovine mjesečno ima jedva 90 tisuća umirovljenika i jedino se za takve mirovine može reći da love korak s troškovima života i plaćama zaposlenih. Među njima je oko 37 tisuća branitelja, dok su ostali razne skupine povlaštenih te osiguranici koji su zarađivali dva i pol do četiri puta više od državnog prosjeka. Po godini 61,36 kn Najveće mirovine – prosječnih 9,5 tisuća kuna prima 647 bivših dužnosnika, a tisuću kuna manje dobiva 145 akademika. Bez obzira na to koliko zarađivali tijekom radnog vijeka, menadžeri, na primjer, ne mogu probiti gornji limit te su njihove mirovine 7500 tisuća kuna za puni radni vijek. Mirovine bi se u načelu trebale temeljiti na uplatama, no HZMO navodi da trenutačno imaju 1754 korisnika čija bi mirovina bila veća da ne postoji gornji limit, ali i 230.433 korisnika starosnih mirovina koji bi primali bitno manje svote da se na njih ne primjenjuje odredba o isplati najniže mirovine. Vrijednost najniže mirovine po godini staža trenutačno je 61,36 kuna, što znači da za 15 godina staža država jamči 920 kuna mirovine, dok se za 40 godina ne može dobiti manje od 2454 kune. Za prijevremenu mirovinu na tu se svotu primjenjuju penali. Hrvatska isplaćuje mirovine za 164 tisuće stranaca koji su dio radnog vremena proveli u Hrvatskoj, mahom državljana bivših jugoslavenskih republika, ali u Hrvatskoj živi i 180 tisuća građana koji su cijelu ili određeni dio mirovine zaradili u inozemstvu. U prosincu 2017. godine njihova su prosječna mjesečna primanja bila 273 eura, odnosno 2088 kuna. Prosjek spuštaju deseci tisuća radnika koji su radili na prostoru SFRJ. Prema zadnjim dostupnim podacima iz 2015. godine, godišnja vrijednost uplaćenih inozemnih mirovina bila je 592 milijuna eura, odnosno 4,4 milijarde kuna.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/mirovina-umirovljenici-staz-placa-branitelji-1219371 - www.vecernji.hr

[url=vijesti.rtl.hr/video/vijesti/248873/hrvatsko-svedska-kombinacija-pameti-dizajna-i-tehnologije-futuristicka-cetkica-za-zube-zavrsila-u-zvjezdanim-stazama/]vijesti.rtl.hr/video/vijesti/248873/hrvatsko-svedska-kombinacija-pameti-dizajna-i-tehnologije-futuristicka-cetkica-za-zube-zavrsila-u-zvjezdanim-stazama/[/url]

Upoznajte Marjana Pipenbahera - Slovenca koji će spojiti Hrvatsku: Pelješki most njegovo je životno djelo!

www.index.hr/vijesti/clanak/kako-su-uspjeli-malta-primjer-da-i-vrlo-male-zemlje-mogu-biti-uspjesne/2009474.aspx

Kako su uspjeli: Malta - primjer da i vrlo male zemlje mogu biti uspješne

MALTA, mala otočna država u Sredozemnom moru s tek nešto više od 400 tisuća stanovnika, u svega se nekoliko desetljeća transformirala u jednu od najprosperitetnijih ekonomija Europe.

Do sredine šezdesetih godina bila je pod britanskom vlašću i glavnina ekonomija bazirala joj se na pružanju usluga britanskoj vojsci koja je tamo bila smještena. Nakon odlaska Britanaca, nova neovisna država morala je izgraditi ekonomiju praktički od nule.

U početku se razvoj ekonomije temeljio na radno intenzivnim sektorima - turizmu i industriji. Fleksibilna i u to doba jeftina radna snaga privukla je brojne investitore.

No dva desetljeća kasnije, tijekom osamdesetih godina, kada je došlo do rasta cijene rada, Malta se okreće sektorima s visokom dodanom vrijednošću kao što su proizvodnja elektronike i inženjerstvo, što je bio temelj za kasniji razvoj ekonomije temeljene na znanju.

Najvažniji sektori malteške ekonomije danas su financijske usluge, zdravstvene usluge, turizam, edukacija, pomorske usluge i kreativna industrija. Članstvo u Europskoj uniji i eurozoni ojačalo je sektor usluga te je izvoz usluga u zemlje EU-a danas glavni pokretač ekonomskog rasta Malte.

Malteška ekonomija sastoji se uglavnom od vrlo malih tvrtki - 95 posto tvrtki ima do deset zaposlenih, a postoji svega nekoliko velikih kompanija poput proizvođača čipova ST Microelectronics ili proizvođača igračaka Playmobil.

Važnost tradicionalnih sektora poput poljoprivrede ili proizvodnje posljednjih godina se smanjuje, a na njihovo mjesto dolaze ICT, razvoj igara, farmaceutska industrija ili financijske usluge koje sada čine oko 15 posto BDP-a. No najsnažniji stup malteške ekonomije i dalje ostaje turizam koji čini čak 25 posto BDP-a.

Malta trenutno kao prioritet za daljnji razvoj ekonomije vidi edukaciju i zdravstvo. Oko 70 tisuća stranih studenata svake godine u toj zemlji pohađa tečajeve engleskog jezika. Mnogi strani investitori na Malti ulažu u obrazovne ustanove, a otvorena je i privatna bolnica te privatni medicinski fakultet koji računa na studente iz cijelog svijeta.

Nezaposlenost je vrlo niska, ispod pet posto. Radna snaga broji nešto više od 200 tisuća ljudi, a posljednjih godina suočavaju se s manjkom radnika pa raznim mjerama, poput povoljnog poreznog tretmana, pokušavaju privući strane radnike.

Imaju vrlo snažan rast gospodarstva, BDP im je 2015. porastao preko 7 posto, a rast na razini od otprilike 5 posto nastavio se i sljedećih godina. Malta ima BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći od 42 tisuće dolara. Za usporedbu, hrvatski BDP iznosi 24 tisuće dolara.

www.logicno.com/politika/ivan-pernar-u-posjeti-moskvi-i-centrali-putinove-stranke.html

Ivan Pernar u posjeti Moskvi i centrali Putinove stranke

Saborski zastupnik Živog zida Ivan Pernar otputovao je u posjetu Rusiji. Tamo ostaje do 20. listopada. Kao i do sada, svaku posjetu Ivana Pernara prate interesantni foto i video materijali, a informacije koje njegove posjete nose, doista se razlikuju od informacija koje čitamo, slušamo i gledamo u mainstream medijima.

Ivan Pernar je osebujan političar. Političke aktivnosti Ivana Pernara su bogate i interesantne. Ovaj saborski zastupnik ne preza ići na lice mjesta i osobno se informirati o određenom lokalnom, državnom ili međunarodnom problemu. Posjetio je Bihać i Veliku Kladušu, te nam otkrio “inženjere” i “liječnike” koji po noći kradu i obijaju raznorazne objekte, posjetio je Palestinu i intervjuirao Ahed Tamimi, a u Teheranu se sastao s najvećim svjetskim disidentima.

Danas je Ivan Pernar u Moskvi. Svojim fotografijama nam približava Moskvu i Rusiju koje ne gledamo često, jer tamo nemamo naših vanjskih suradnika. Osim Moskve, posjet Ivana Pernara nam daje priliku upoznati iz prve ruke mladež Putinove stranke “Ujedinjena Rusija”.

Nećemo ulaziti u razloge posjete, jer nismo razgovarali s Ivanom, iako on vrlo rado objasni sve što ga upitamo. Pažnju su nam privukle fotografije Ivana Pernara iz centrale mladeži Putinove stranke “Ujedinjena Rusija”. Ne zbog Ivana Pernara i lijepih mladih ljudi, čija nam lica puno toga govore, nego zbog jedne vrlo interesantne činjenice koja razbija sve predrasude Zapada.

U redakciji portala Logično, već odavno vjerujemo kako ruske političke stranke ne igraju na kartu međureligijskih i međuetničkih sukoba kako bi osvojile vlast na izborima. Umjesto međureligijskih i međuetničkih sukoba, ruske političke stranke, a posebno Ujedinjena Rusija, računaju na jedinstvo svih Rusa, bez obzira na etničku pripadnost. Rusija broji čak 83 različite etničke skupine. Usporedbe radi, u Hrvatskoj ih je 19, a u BiH 17 etničkih skupina.

Logična osoba se odmah priupita u čemu je problem u Europi i u našem regionu? Je li etnicitet glavni problem ili je nešto drugo u pitanju. Kako je moguće da u Putinovoj stranci surađuju sve etničke skupine i svi rade za svoju jednu jedinu Rusiju?

Je li naš glavni problem naša etnička pripadnost ili ekonomska sposobnost? Veže li dva beskućnika etnička pripadnost ili činjenica da su obojica bez svog doma. Možemo ići i dalje. Jedan beskućnik može biti heteroseksualac, a drugi homoseksualac. Ni ovo im neće puno pomoći kako bi pronašli svoj dom i mir.

Bivša Jugoslavija se raspala. To je gotova stvar. Danas, bilo kakva ideja o novoj Jugoslaviji vodi direktno u međuetničke i međureligijske sukobe. Novonastale zemlje su doista politički slabije na međunarodnoj sceni, nego je to bila Jugoslavija. Bili su i Mongoli jaki, ali su sada neprimjetni.

Zemlje Balkana imaju svoje granice, narode, etničke skupine, tradiciju, jezik i kulturu. Političari koji igraju na kartu međureligijskih i međuetničkih skupina nisu dobronamjerni niti u jednoj državi. Ta igra je pokušaj prikrivanja nemoći i perfidnih destruktivnih ideja.

Red, rad i mir u jednom zdravom i fer ekonomskom okruženju je rješenje svih problema. U takvom društvu ne smije biti iskorištavanja, ali ni parazitiranja. Kada bismo vas upitali kome pripada mladež Ujedinjene Rusije, desnoj ili lijevoj struji, odgovor bi bio uvijek pogrešan, jer ruska mladež pripada Rusiji.

Poruka je jasna. Učinimo dobro svojoj državi i svojim bližnjim, pazeći na unutarnje i vanjske neprijatelje koji nam svakodnevno ubacuju kost u obliku ideoloških tema. Kada svi sredimo stanje u svojoj kući, imat ćemo i mir izvan nje.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/mediji-sirenje-nato-nije-prepreka-za-novu-balkansku-krizu

Mediji: Širenje NATO-a nije prepreka za novu balkansku krizu
'Prekrajanje mapa na zapadnom Balkanu na način koji bi zadovoljio sve aktere i dalje je gotovo nemoguć zadatak', piše britanski Times.
'Za Vučića i Dodika Putin kao pokrovitelj snažan je propagandni alat medu njihovim većinom rusofilnim stanovništvom', piše britanski listTanjug/Filip Krainčanić

Pristupanje Makedonije NATO-u označava kraj duge bitke, ali prekrajanje mapa u regionu na način koji bi zadovoljio sve aktere i dalje je gotovo nemoguć zadatak, ocenjuje britanski Tajms.

List piše da su na poslednjoj zajedničkoj fotografiji NATO saveznika, za razliku od ranijih, osmesi iskreni, a osećaj olakšanja opipljiv jer je potpisivanje protokola o pristupanju Makedonije NATO-u označilo retku pobedu Zapada u regionu koji se ponovo našao na prvoj liniji sporenja velikih sila i u opasnosti da se raspline pod pritiskom.

Opisujući bivšu Jugoslaviju kao slagalicu sastavljenu iz sedam delova (šest bivših republika plus Kosovo), Tajms piše da se dve decenije od okončanja balkanskih ratova EU i NATO udvaraju novonastalim državama ulažući milijarde dolara i obećavajući članstvo, u nadi da će time garantovati mir i rešenje pitanja granica.

Sa izvesnim ulaskom Makedonije u NATO i verovatnoćom da će ona uskoro početi i pristupne pregovore sa EU-om, severni i južni delovi slagalice: Hrvatska, Slovenija, Crna Gora i Makedonija su uklopljeni, ali ostaju Srbija, Bosna i Hercegovina i Kosovo kao srce regiona i mesta na kojima bi i dalje sve moglo da pođe naopako, ocenjuje Tajms.
Crtanje karte nije jednostavno

List podseća da su tokom prošle godine predsednici Srbije i Kosova Aleksandar Vučić i Hašim Tači pregovarali iza zatvorenih vrata o sporazumu o razmeni teritorija ili, kako oni to zovu, "korekciji granice", ali da, "ipak, crtanje karte nije tako jednostavno".

Tajms navodi i da bi, ako bi dogovor bio postignut, Beograd priznao nezavisnost Kosova, otvarajući put Srbiji da se pridruži EU-u, pa je taj plan podržala visoka predstavnica EU-a Federika Mogerini.

List, međutim, ocenjuje da "kosovski plan udahnjuje novi život secesionističkim ambicijama predsednika Republike Srpske Milorada Dodika".

"A, ako se počne sa pričom o nerazdvojivosti, malo je verovatno da će se tu završiti: nerešeni sporovi ostaju u vezi sa svim granicama u bivšoj Jugoslaviji" i "slagalica od sedam komada odjednom dobija potencijal da eksplodira na mnogo više", dodaje se.

Po oceni Tajmsa, "vatru dodatno potpiruju Turska, Kina, zemlje Zaliva i, što je najvažnije, Rusija, koje se nadmeću za uticaj na Balkanu, gde je strano mešanje dovelo do toga da 20. vek počne raspadom Otomanskog Carstva i završi u krvavom grču etničkih nacionalizama".

"I dok se Kina i zemlje Zaliva u velikoj meri bave trgovinom i sticanjem imovine, predsednici Redžep Tajip Erdoan i Vladimir Putin u misiji su osvajanja srca i političkog uticaja, pa su izgradili saveze sa lokalnim nacionalističkim vođama, čije su se retorika i ambicije malo promenile od 1990-ih", navodi list.

Tajms podseća da je tokom prošlomesečne posete Srbiji Putin rekao da nema rešenja za Kosovo bez Rusije i da se čini da se on pozicionira kao garant kosovskog procesa. "I premda je Kremlj dosad uvek bio protiv kosovske nezavisnosti, analitičari kažu da će biti spreman da promeni kurs ako su nagrada veći uticaj i glavobolja za Zapad", dodaje se.
Rusija se boji gubitka utjecaja

"Rusija se ne boji prekrajanja granica, više se boji gubitka uticaja", rekao je sarajevski analitičar Adnan Huskić, dodajući da Putinov "uticaj opada u celom regionu, ali se pregrupiše u Srbiji i Republici Srpskoj".

Za Vučića i Dodika Putin kao pokrovitelj snažan je propagandni alat medu njihovim većinom rusofilnim stanovništvom. Rusija je u poslednje tri godine povećala svoje obaveštajne kapacitete u Srbiji, a u RS-u finansira ogromnu novu pravoslavnu crkvu. Ali, u isto vreme, i Vučić i Dodik drže jednu nogu na Zapadu, službeno zadržavajući izglede za članstvo Bosne i Hercegovine i Srbije u EU-u i uzimajući ogromne iznose iz pretpristupnih fondova iako su i jednoj i drugoj male šanse da će se pridružiti u bliskoj budućnosti, piše Tajms.

"Srbija voli ovo: jugoslovenska nesvrstana tradicija iz vremena hladnog rata i dalje je tu... i za njih dobro funkcioniše... Ali poslednje što bi trebalo učiniti jest ulazak u nadmetanje s Rusijom. A ako ovaj dogovor (o Kosovu) prođe, onda će sezona biti otvorena jer će EU i SAD dati odobrenje za promene granica", rekao je viši saradnik berlinskog Saveta za politiku demokratizacije Kurt Basuner.

Kada je reč o Balkanu, razgovori o razmeni teritorija, moćnim stranim prijateljima i oklevanjima EU-a učvrstili su na vlasti generaciju čelnika koji jedva da su se promenili od okončanja konflikta, ocenjuje Tajms i navodi da je "kosovski predsednik Hašim Tači bivši gerilski komandant, koga optužuju za trgovinu organima tokom rata 1998. i 1999, za šta će ga verovatno optužiti i Hag", dok se "Vučić, koji je 1990-ih za vreme vladavine Slobodana Miloševića bio ministar informisanja, suočava sa rastućim talasom protesta kod kuće zbog sve autoritarnije vladavine i plana za Kosovo".

"EU i NATO su se opredelili za stabilnost u odnosu na demokratiju i odgovornost, tako da opštoj populaciji ne nude mnogo, ali nude mnogo političkim elitama", rekao je Basuner.

Izvor: Agencije

www.24sata.hr/native-sadrzaj/napustenih-je-pasa-i-dalje-previse-a-kazne-redovito-izostaju-615544]/www.24sata.hr/native-sadrzaj/napustenih-je-pasa-i-dalje-previse-a-kazne-redovito-izostaju-615544

Što mislite o ljudima koji ostavljaju pse na ulici? Neovisno o tome imate li kućnog ljubimca ili niste ljubitelj životinja, svi se možemo složiti u jednome - nijedna životinja ne zaslužuje da je na ulici ostave ljudi koje je do tada smatrala svojom obitelji

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/native-sadrzaj/napustenih-je-pasa-i-dalje-previse-a-kazne-redovito-izostaju-615544 - 24sata.hr

Iako je u listopadu 2017. godine donesen Zakon o zaštiti životinja koji definira novčane kazne za vlasnike koji nečipiraju ili, još gore, napuštaju kućne ljubimce, mnogi ga se ne pridržavaju jer na ulicama, osim mačaka, i dalje nalazimo napuštene nečipirane pse. Prema pisanju Tportala, podaci iz Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu pokazuju da se broj napuštenih pasa i mačaka znatno povećao u odnosu na prošlu godinu. Tijekom 2017. godine Dumovec je primio 1257 pasa i 287 mačaka, a u prvih šest mjeseci 2018. u sklonište su prihvatili 723 psa i 218 mačaka. To je sveukupno 152 životinje više nego u istom razdoblju prošle godine kada je primljeno 677 pasa i 112 mačaka.
Udruga u kojoj napušteni psi nalaze spas

O tom problemu odlučili smo porazgovarati s Majom Mikelec Drmić, članicom udruge Šapica koja brine o napuštenim i nezbrinutim životinjama. Udruga je osnovana prije gotovo 13 godina, a do sada je kroz nju prošlo oko 4 tisuće pasa. Budući da su podaci skloništa Dumovec pokazali da se broj napuštenih pasa nije smanjio, zanimalo nas je kakva je trenutno situacija u udruzi Šapica.

- Na našem području vidi se smanjenje broja napuštenih pasa, no, nažalost, ne zbog Zakona, već zbog toga što godinama aktivno organiziramo akcije besplatnih kastracija vlasničkih kuja. - kaže naša sugovornica. No, i odlazak veterinaru, hrana, lijekovi i ostale potrepštine za pse udrugu itekako koštaju - Troškove pokrivamo većinom od donacija građana koji godinama prate naš rad i pomažu nam preživjeti svaku krizu. - objašnjava Mikelec Drmić te poručuje da su članovi udruge vrlo zahvalni na svakoj donaciji jer bez njih ne bi uspjeli. Udruga Šapica jedna je od udruga koje sudjeluju u Pan & Lidl akciji ''2 kune za zdjelice pune'', kojom se nastoje prikupiti sredstva za pomoć napuštenim psima.

Šapica trenutno broji sedam djelatnika, no imaju samo tri volontera koji aktivno i redovito dolaze. Rad se udruge tijekom godina razvijao pa su tako novo sklonište uspjeli izgraditi 2014. godine pomoću donacija, a od 2015. registrirano je u Ministarstvu poljoprivrede. Ono predstavlja jedini dom napuštenim psima, ali u njemu ne mogu ostati zauvijek jer se, nažalost, svake godine pojavljuje novi broj napuštenih životinja. Do sada smo naučili da je većinom riječ o osobama koje su psa dobile na poklon pa nakon nekog vremena odlučile da ga ne žele ili su odlaskom na ljetni odmor zaključile da nemaju kamo sa psom te su ga odlučile ostaviti, dok je treća opcija najčešće odbacivanje mladunčadi nekastriranih pasa. Ali istina je jedna - za ostavljanje psa ili bilo koje druge životinje nezbrinutima ne postoji razlog koji može biti dovoljno dobar.
Udomljavanjem psa uljepšavate dva života

Osim napuštanja, javlja se i problem kupnje pasa umjesto udomljavanja - Udomljeni pas daje jednako ljubavi kao i kupljeni, jednako je dobar ljubimac, a zahvalnost koju osjeća i pokazuje jer ste mu pružili dom neopisiva je. - kaže naša sugovornica te poručuje da udomljavanjem uljepšavate dva života, sebi i svom novom psu, a ujedno pomažete smanjiti broj napuštenih pasa.

Kako bismo o iskustvu s udomljenim psom čuli iz prve ruke, odlučili smo porazgovarati s Tomislavom Ladišićem (28) o tome kako je protekao proces udomljavanja kujice Walk.

- U skloništima diljem Hrvatske previše je pasa koji nemaju vlasnika. Tako smo u Splitu slučajno zalutali na Pseći buvljak gdje je mala Walk tada tražila dom. To je bila ljubav na prvi pogled. Te pametne okice bile su dovoljne da se odlučimo udomiti ju. Premda smo tada tek tražili podstanarski stan te smo znali da će nam štene samo otežati potragu za stanom, bilo nam je važnije da ju udomimo nego da lakše nađemo stan. - objašnjava naš sugovornik te dodaje još jedan razlog zašto je za njega jedina opcija bila udomiti, a ne kupiti.

- Puno pasmina zbog selektivnog uzgoja ima zdravstvenih problema tijekom života. Od problema s disanjem do problema s hodanjem. Ne želim to poticati. - kaže Ladišić. Osim što selektivni uzgoj pasa uzrokuje patnju i stvara prekomjeran broj životinja, česta je praksa uzgajivača uzgoj životinja u krvnom srodstvu što rezultira zdravstvenim problemima i genetski nasljednim bolestima.
Osim problematike selektivnog uzgoja, neki vlasnici također treniraju pse za borbu, što je okrutno, ali i zakonom zabranjeno!

- Volonterka iz skloništa rekla nam je da je Walk trebala biti trenirana za borbe pasa s obzirom na to da je njezin prvi vlasnik mislio kako je ona zapravo pasmina Cane Corso (legionari su takve pse vodili sa sobom u borbe). Nikad mi neće biti jasno kako ljudi mogu raditi takve stvari. Walk voli ljude, nevjerojatno je nježna prema djeci i drugim psima te nikad nije pokazala agresiju. - kaže naš sugovornik te dodaje da nikad nisu požalili što su je udomili jer je brzo postala dio obitelji.
Poruka svima koji oklijevaju

- Jedino oklijevanje oko udomljavanja psa bi trebalo biti: jesam li spreman na tu obvezu i mogu li se dovoljno posvetiti psu te mu pružiti sve što je potrebno. Diljem Hrvatske u skloništima i kod privremenih udomitelja puno pasa još nije sigurno u svoju sudbinu. - kaže naš sugovornik te poziva ljude da posjete neko sklonište kako bi upoznali pse: - Možda ćete se vratiti kući s novim članom obitelji koji će vam zauvijek biti zahvalan. - poručuje Ladišić.