SECATE LI SE...

http://www.vecernji.hr/hrvatska/sjecate-se-seke-s-omota-cokolade-evo-gdje-je-danas-i-kako-izgleda-994250


Sjećate se Seke s omota čokolade? Evo gdje je danas i kako izgleda

– S Bracom se ne poznajem osobno, ali me je pronašao na Facebooku prije godinu-dvije i sada smo u kontaktu – ispričala je Tea Agbaba



Popularne čokolade Seka i Braco na policama trgovina nalaze se još od 60-ih godina. Plavokosa djevojčica koja je krasila omot popularne čokolade je Tea Agbaba, kći novinara Gradimira Agbabe koja je u razgovoru za Radiosarajevo.ba otkrila kako se baš njezina fotografija našla na omotu čokolade, a otkrila je i nekoliko detalja iz svog života

– Bio je jedan sasvim normalan dan i mislim da su tražili po vrtićima djecu, te tko bi mogao biti na tim čokoladama, ali su sve vrijeme gledali u mene. Odmah su rekli da sam ja ta! – ispričala je Tea i dodala kako su joj tada svi rekli da je to predivna prilika.

– Mislim da sam upravo ja ta jer sam bila dosta nasmiješena, braća su mi uvijek govorila da imam te neke dječje obraze i da ih dan-danas imam. Valjda sam baš bila prava "mala curica" - rekla je.

Ispričala je i anegdotu kako nije znala da će na čokoladama biti i "Braco", koji je bio Dan Babić, pa joj nije bilo jasno kako će sada neki nepoznati dečko biti njezin brat, kad ona ima trojicu braće.

– Također se sjećam da sam se u jednom trenutku sama htjela fotografirati, pa su mi onda objašnjavali da nema mogućnosti da u isto vrijeme budem na fotografiji i da se sama fotografiram – ispričala je Tea za Radiosarajevo.ba.

– S Bracom se ne poznajem osobno, ali me je pronašao na Facebooku prije godinu-dvije i sada smo u kontaktu. Čini mi se kao jedan jako simpatičan dečko, dijelimo jednu dosta veliku uspomenu iz našeg djetinjstva – rekla je Tea koja je 20 godina živjela u Londonu, a trenutno je na Palma de Mallorci.

Otkrila je kako se trenutačno traži kroz posao te da joj je sreća na prvom mjestu. Ipak, kaže da je nostalgična i da joj nedostaju Hrvatska i sarma, a istaknula je da je očuvala jezik te da uvijek osjeća i zna odakle je.

http://www.vecernji.hr/hrvatska/seka-i-braco-osvojili-regiju-14-milijarde-prodanih-cokolada-229529



Seka i Braco osvojili regiju: 1,4 milijarde prodanih čokolada!

Najpoznatiji hrvatski seka i braco nisu Kerumi, već čokoladni brend koji se prodaje od Kanade i Jordana



Iako u stvarnom životu mnoge seke imaju svoga bracu i obrnuto, među kojima su i neki vrlo poznati, kao npr. braco i seka Kerum, ipak najpoznatija hrvatska  Seka i Braco čije ime je znano i u prekooceanskim zemljama stiže iz najslađe tvornice, iz požeškog Zvečeva. Najstariji čokoladni brend ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj regiji upravo je čokolada Seka i Braco. Postala je dio identiteta i kolektivnog sjećanja brojnih generacija. Međutim, kada je 1950. počela proizvodnja prve čokolade u Zvečevu ona se zvala samo – Mliječna čokolada. Kako je na njoj bio lik slatke nasmiješene djevojčice, sami kupci počeli su je nazivati Seka.

– Sjećam se, imala sam negdje 5-6 godina kada me mama poslala u obližnju seosku trgovinu kupiti neke kućne potrepštine. Na polici je iza trgovačkog pulta stajala velika čokolada od pola kilograma na kojoj je bio lik djevojčice. Trgovac je takve čokoladu prodavao na rebra jer si gotovo nitko nije mogao kupiti cijelu. Među ostalim, mama mi je rekla da kupim tri rebra čokolade, jedno rebro za mene, a ostala dva za moje dvije mlađe sestre. Vjerojatno je to bilo pred Uskrs jer čokoladu smo si tada mogli priuštiti samo za velike katoličke blagdane, Božić i Uskrs. Prvu cijelu čokoladu od 100 g dobila sam 1961. kada sam završila u bolnici u Lovranu na operaciji kralježnice, a donijela mi ju je teta Milka koja je imala više novca od moje obitelji. Tada sam dobila i Seku i Bracu – prisjeća se mr. Marica Ploužek, voditelj razvoja proizvoda u požeškom Zvečevu i tvorac mnogih sadašnjih zvečevačkih čokolada. Rodila se iste godina kada je i počela proizvodnja prve čokolade u Požegi. Kada je imala sedam godina, 1957., u Zvečevu su odlučili da svojoj prvoj čokoladi daju ime Seka jer se to ime već uvriježilo među kupcima. Odluku o tome donio je tadašnji tehnički direktor Zlatko Šimunović. Iduće godine Seka je dobila i Bracu. Likovi na omotu bili su iz mašte, nacrtani rukom.

Najkvalitetniji sastojci

S brojem godina rasla je i njihova gramatura pa je Seka od 50 grama uskoro dobila i onu od 100, 200, 300 i 500 grama koju su zvali i "polovina" jer je imala pola kilograma. Na mliječnoj čokoladi s usitnjenim lješnjacima te mljevenim keksima lik Seke i Brace pojavljuje se zajedno.

– Prvi recept za čokoladu napravio je tadašnji komercijalni direktor Zvonko Vuković. U to vrijeme u proizvodnji čokolade bilo je puno ručnog rada, a ručno se i pakirala. Linija na kojoj se tada proizvodila čokolada otišla je u povijest. Za razliku od današnje čokolade Seka koja se radi od kondenziranog mlijeka, svježeg vrhnja i dijela mlijeka u prahu tadašnja se radila samo od mlijeka u prahu te nije bila tako kvalitetna kao današnja. Za ovu kao i ostale naše čokolade koristimo najkvalitetniji kakao sa zapadne obale Afrike. Mnogo smo uložili i u obradu kakao zrna kako bismo dobili što finije čestice koje imaju 16 mikrona i koju daju veću topljivost čokoladi. Za razliku od nekih drugih čokoladnih tvrtki koji koriste gotovu kakao masu, mi još uvijek sami prerađujemo kakao. U današnjoj Seki i Braci velik je i mliječni udio od 20 posto. Na taj način povećana joj je prehrambena i nutricionistička vrijednost. Stalno se prati tehnološki napredak u svijetu, a o tome govori podatak da smo nekada za osam sati proizveli tisuću kilograma čokolade, a danas to napravimo za sat vremena – kaže mr. Ploužek.

Izvozi se i u Jordan

Upravo povećanje kvalitete, "oblačenje" u retrodizajn i tradicija, ono je što je ovoj čokoladi u posljednjih nekoliko godina osiguralo vraćanje zvjezdanijeg statusa na čokoladnom tržištu.

– U prvih 11 mjeseci 2010. prodali smo 28 posto više Seke i Brace nego lani. Prodaja raste na svim pa i na našem tržištu. Inače, ove čokolade najviše prodamo u BiH pa onda u Hrvatskoj. Izvozimo je u brojne zemlje Europe, čak i u zemlju čokolade Švicarsku, SAD, Australiju, Kanadu, Jordan i drugdje. Od 1957. do sada prodali smo milijardu i 400 milijuna komada Seke i Brace u različitim gramaturama. Udio proizvodnje ove čokolade u odnosu na naše druge čokolade je 15 posto – ističe Krunoslav Alvir, izvršni direktor Zvečeva.

Ova čokolada bila je dio identiteta i brojnih generacija na prostoru bivše države. I tijekom rata zvečevačka se čokolada prodavala i u BiH i Crnoj Gori. U Novom Sadu svjetleća reklama Braco i Seka preživjela je sve ratne godine te se danas u velikim količinama prodaje i na srpskom tržištu.
Čokoladu koja možda i previše pod

Čokoladu koja možda i previše podsjeća na djetinjstvo naših djedova i baka jednako dobro prihvaćaju i nove internetske generacije. Potvrda tome je i grupa koju su mladi osnovali na društvenoj mreži – Facebook. Grupa \"Svi koji vole čokoladu Seka i Braco\" trenutačno ima više od 1300 članova. Tomislav Alvir, izvršni direktor u Zvečevu najavljuje da će iduće godine kada Zvečevo slavi svoju 90. obljetnicu otvoriti svoj službeni profil na Facebooku. Uvjereni su da će tada broj prijatelja ne samo Seke i Brace nego i njihovih drugih čokolada za koje su dobili i najveća svjetska priznanja, kao što je Mond Selection iz Bruxellesa, biti daleko veći. Iako Zvečevo proizvodi mnoge robne marke za različite trgovačke kuće nijedna nema, kažu, onaj sastav kakav ima vrhunska mliječna čokolada Seka i Braco. Isti sastav Seke i Brace imala je samo robna marka koju je Zvečevo radilo 60-ih godina prošlog stoljeća za zagrebačku Namu. Da mladi vole ovu čokoladu, dodaje, Marica Ploužek, potvrda su i mailovi koji im stižu, a jedan od njih, među ostalim, kaže da mu je to najdraža čokolada te da za uzvrat ništa ne traži. Naši mali \"manekeni\", Nika i Domagoj, potvrdili su obožavaju Seku i Bracu jer u noj nema ništa osim čokolade, odnosno dodataka kao što su lješnjaci, grožđice, različita punjenja.

– Nedavno nas je nazvao i jedan djed iz Zagreba da nam kaže da su sadašnja seka i braco puno bolji nego kada je on bio mlad – otkriva nam mr. Ploužek, koja dodaje da je čokolada i najzdraviji slatkiš.

– To su znali i u srednjem vijeku kada su je prepisivali kao lijek. U njoj je skoncentrirano cijelo bogatstvo različitih tvari – zaključila je mr. M. Ploužek.

http://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/2997003/samo-da-me-ne-zaboravis-muz-ruzice-sokic-progovorio-o-slavnoj-glumici-otkrio-svu-bol-pa-i-zaplakao

SAMO DA ME NE ZABORAVIŠ: Muž Ružice Sokić progovorio o slavnoj glumici, otkrio svu bol pa i zaplakao!
Pop kultura 17.02.2018. 15:38h

"Samo da me ne zaboraviš", bile su poslednje reči dive jugoslovenskog glumišta Ružice Sokić koje je uputila suprugu Miroslavu Lukiću na samrti. Sa suzama u očima ove reči on i danas pamti, a tihim glasom kaže da se trudi njenu poslednju želju da ispuni.

"Trudim se da je ne zaboravim. Samo se trudim. Valjda sam uspeo. Želim da to ostane i posle mene. Da fondacija živi."



U stanu u Krunskoj uspomene su na svakom koraku. Iako Ružice Sokić već godinama nema, suprug je čuva od zaborava. U njenu čast osnovao je fondaciju koja nosi njeno ime, a njene fotografije, nagrade, slike su svuda po stanu.



"Uvek je vidim sa njenim ruksakom na leđima koji je pun dela koje igra tog momenta. U kući su svi stolovi vek bili puni dela. Igrala je po desetak predstava istovremeno. Stalno je čitala", kaže setno Lukić i dodaje:



"Znala je da izazove humor. Ali humor se izaziva i sa strogim izrazom lica. Ruža je bila ozbiljna, ali je bila dobre naravi. Kada počne da se bavi svojim poslom, bilo je opasno ubaciti se u njen vidokrug. Ako nije išlo kako treba, onda je bilo i malo nervoze."



Kuća je bila njeno utočište puno ljubavi. Ljubav je dobijala kako od supruga tako i od majke Vukosave koja je kod njih živela. Kućnim poslovima se nije bavila.



"Uvek je imala ko će da se brine o ručku i kuvanju. Čak i pre mene. Trideset godina sam bio s njom. Privatno su je ispunjavale druge stvari. Volela je da skija. To je bila njena ominjena stvar. Imao sam kuću na Kopaoniku i kada smo mogli da pobegnemo od poslovnih obaveza, stalno smo bili tamo", kaže Miroslav.
foto: Printscreen

Kada ju je prvi put video, on je znao da je Ružica njegova ljubav. Poštovanje, razumevanje i ljubav sačuvali su njihov brak.



"Znali smo se. Sviđali se. Bio sam dosta po pozorištima. Jednog leta smo se našli na Kopaoniku zajedno. Reč po reč, rodila se ljubav", priseća se Lukić i otkriva da su je srećnom činili pozorište i putovanja.



"Volela je da putuje. Obilazili smo celo Sredozemlje, putovali do Afrike. Dosta sam ja bio poslovno vezan za putovanja. Išli smo svuda. Bili i do Zimbabvea", kaže Miroslav, koji je u stopu pratio Ružicu.



Kako kaže, najviše ju je potresla majčina smrt.



"Bila je mnogo vezana za majku. Živela je kod nas, a onda je obolela i jednog dana nestala. Baš je patila zbog majke. Da bih je izvukao, vodio sam je na putovanja, a tu je bilo i pozorište. Volela je da igra žene sa dna. Film "Kada budem mrtav i beo" je obeležio njenu karijeru. Tada je ona pomagala Draganu, što je on i priznao pa je jednom prilikom rekao: "Ona me je naučila". Tada je počeo novi oblik filmskog izražavanja, koji je tada bio nepoželjan.



Prema kolegama je imala poštovanja. Poštovali su i oni nju. Družila se s njima u pozorištu, ali ne i van njega.



"Volela je Boru Todorovića i ekipu iz Ateljea sa kojima je rasla. Ona je napisala knjigu "Strast za letenjem". U njoj je opisala druženja, a upotrebila je i stih pesme "Moji su drugovi biseri rasuti"", kaže Lukić.
foto: Printscreen

Iako je bila dama starog kova, uvažena od svih, bila je poštovana od političara, uglednih ljudi, ali najviše je volela kada je zaustave na ulici obični ljudi i udele joj kompliment na račun njene glume.



"Volela je svet koji sretne na ulici. Svi saobraćajci su je znali. Oni su je zvali "Ružica nacionale". Bila je vrlo otvorena da sa svakim razgovara, da se nasmeje", kaže Miroslav.



Muzika ju je činila zadovoljnom, ali nije pripadala onim boemima za kakve se vezuju glumci.



"Ona nije pila, što je mnogo smetalo njenom poslu jer svi posle predstave sednu da piju. Ona je umela da pojede, ali nije bila ni veliki sladokusac. Volela je s Mirom Banjac da sluša pesme. Volela je da zapeva, često je govorila:



"Imati glas je božanstveni dar". Žalila je što nema glas kao operski pevači", priseća se.
foto: Luka Šarac

Vodili su harmoničan život. No, kao i u svakom braku, postojale su čarke.



"Znali smo da se posvađamo, pa ona napravi frku: „Gde su mi naočare, tu sam ih ostavila, a ti si pravio red. Šta si uradio s tim naočarima. Nemoj da ih sklanjaš“. Bile su to svađe i oko ključeva, ali i oko toga gde mi je odelo", kaže kroz osmeh Lukić.



Svojom gracioznom pojavom Ružica je bila dama kojoj su se mnogi Beograđani divili.



"Svakako su joj prilazili, nisam se u to mešao. Ona je bila lepa žena, ali nije bila zavodnički tip. Bila je duhovita i mnogima privlačna zbog toga", iskren je Lukić, koji kaže da je ona volela pozorište više od svega.



"Nije shvatala da je bolesna. Ni ja nisam prepoznao da je toliko bolesna. Imala je operaciju 2012. godine i usledila je neugodna situacija. Trebalo je da usledi rehabilitacija i tada više nije igrala. Pokušala je još jednu predstavu da odigra u januaru 2013. godine. Mučila se s njom dosta. Nije mogla da se seti teksta pa je imala šaptača. Bilo je jasno da više neće moći da igra i da se s njom nešto dešava. Ali smo mislili da se to dešava ljudima u tim godinama i da se javlja zaboravnost. Nekad se to zove demencija, nekada Alchajmer. Vodio sam je na razne preglede. Tek krajem 2013. godine na Neurohirurškoj klinici se jasno videlo da je veoma bolesna. Nažalost, ili hvala bogu, nije se dugo mučila. To su bolesti koje mogu da traju i da budu mučenje", drhtavim glasom kaže Lukić.
foto: Dragan Kadić

(Kurir.rs/Puls, F.J.)

https://www.dnevno.hr/vijesti/prije-63-godine-tito-nehru-i-naser-na-brijunima-dogovorili-osnivanje-pokreta-nesvrstanih-1340028/
Prije 63 godine Tito, Nehru i Naser na Brijunima dogovorili osnivanje Pokreta nesvrstanih
Autor: Dražen Krajcar
Petak, 19. srpanj 2019. u 11:26

Povijesni sastanak na kojem su dogovorena načela vezana uz osnivanje Pokreta nesvrstanih održan je na Brijunima 19. srpnja 1956. godine. Domaćin je bio jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito, a gosti su mu bili indijski premijer Jawaharlah Nehru i egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser. Tito je te važne državnike ugostio na otočiću Vangi, najekskluzivnijem dijelu brijunskog kompleksa, gdje je imao osobni kutak i kamo su pristup imali samo odabrani.

Nakon razgovora na Vangi, Tito, Naser i Nehru potpisali su u Bijeloj vili na Velikom Brijunu Brijunsku deklaraciju u kojoj je pisalo: “Mir se ne može postići podjelom, već težnjom ka kolektivnoj sigurnosti u svjetskim razmjerima i proširivanjem oblasti slobode, kao i okončanjem dominacije jedne zemlje nad drugom.” To je bio osvrt na hladnoratovske podjele tadašnjeg svijeta, između Istočnog (SSSR) i Zapadnog bloka (SAD). Pokret nesvrstanih trebao je pružiti svojevrsnu alternativu toj bipolarnoj podjeli svijeta.

Tek pet godina kasnije, u rujnu 1961. godine, održana je prva konferencija nesvrstanih na kojem je nazočilo 25 država. Konferencija je održana u Beogradu, a glavnu riječ imao je Josip Broz Tito. Tijekom godina broj članica je rastao te su nesvrstani kao tzv. treći blok sve više dobivali na važnosti, pogotovo u vrijeme dekolonijalizacije u Africi i Aziji. Ipak u drugoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća ugled pokreta gubi na ugledu jer su pojedine članice bile angažirane u međudržavnim ili regionalnim sukobima, pa su pristajale na savezništvo s velikim silama (SAD-om ili SSSR-om). Usto, mnoge članice na vlasti imale su represivne režime. Raspadom bipolarnog poretka uloga nesvrstanosti slabi, iako pokret i dalje djeluje te trenuntno ima 120 država članica ali koje su u današnjem svjetskom poretku minorna organizacija.
Zemlje nasljednice Jugoslavije pokazale su malo zanimanja za Pokret nesvrtsanih, a Hrvatska je neko vrijeme bila u statusu države promatračice Pokreta, što je prekinuto kada je RH pristupila NATO-u 2009. godine.

Kao zanimljivost navest ćemo činjenicu da su Malta i Cipar izašli iz Pokreta 2004. kada su se pridužile Europskoj uniji, tako da je danas jedina europska država članica Nesvrstanih Bjelorusija.


Autor Drazen Krajcar

https://www.tacno.net/mostar/esad-bajtal-gaze-nas-i-onda-nas-optuzuju-sto-se-okrecemo-proslosti/

Esad Bajtal: Gaze nas i onda nas optužuju što se okrećemo prošlosti