SAD

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2017/07/09/amis-muskarac-dobio-sest-godina-zatvora-jer-je-uzgajao-i-prodavao-svoje-biljne-lijekove/

Zakon je zakon.

Dali bio ispravan ili ne.

Verovatno nije placao porez drzavi.

Mene vise i tako nista nemoze iznenaditi.

Posebno kada je iz SAD-a.


Valter

http://net.hr/danas/svijet/mogli-su-promijeniti-povijest-10-tajnih-planova-drzava-za-napade-na-druge-zemlje/?utm_campaign=RazmjenaPrometa&utm_medium=Direct&utm_source=24sata

MOGLI SU PROMIJENITI POVIJEST: 10 tajnih planova napada na druge države koji se srećom nikad nisu dogodili

Svjetske sile moraju biti spremne na sve. Rezoniraju da rat može izbiti svakog trenutka a da one moraju biti spremne. Vrlo je vjerojatno da gotovo svaka zemlja na svijetu posjeduje razrađene planove za invaziju svojih susjeda, za svaki slučaj.
No neki od tih planova baš i nisu najbolje čuvane tajne. Neki scenariji kako najbolje skršiti susjeda procurili su u javnost, te sada točno znamo što bi se dogodilo ako bi naprimjer Kanada odlučila izvršiti invaziju na Sjedinjene Države koje su, pak, namjeravale izvršiti atomski napad na Mjesec.

Većina ovih planova danas možda djeluju ludo, no da su stvari krenule samo malo drugim tokom, svaki od njih mogao bi danas biti dio povijesti, piše Listverse.

10. Ratni plan Crveno: Američki plan invazije na Kanadu

Postojalo je vrijeme kada Sjedinjene Države nisu bile potpuno sigurne čiju će stranu zauzeti u Drugome svjetskom ratu. Tako su između ostaloga razmatrale i mogućnost da iskoriste priliku i objave rat Ujedinjenom Kraljevstvu, koji bi započeo invazijom na Kanadu.

Ako bi Britanci odlučili napasti SAD, razmišljali su Amerikanci, svoje bi trupe prvo smjestili u Kanadu. Kako nisu htjeli da se to dogodi, Amerikanci su ih namjeravali preduhitriti vlastitim napadom na sjevernog susjeda.

Cilj je bio zauzeti Halifax tako da ga Britanci ne mogu koristiti kao luku. Kako bi to što brže obavili, namjeravali su prvo bombardirati grad bombama s plinskim otrovom. Zatim bi krenuli na slapove Nijagare gdje bi zauzeli elektrane.

Nakon toga bi krenula potpuna invazija, i američke bi snake krenule kroz Qubec i Winnipeg te bi zauzele rudnike nikla u zapadnom Ontariju.

U međuvremenu bi ratna mornarica krenula na jug i zauzela Jamajku, Bahame i Bermude. Amerikanci su smatrali da bi nakon toga Velika Britanija tražila mir.

Jedini je problem predstavljala mogućnost da se sama Kanada proglasi neutralnom te se odbije boriti. No Amerikanci nisu imali namjeru niti u tome slučaju ostaviti Kanadu na miru. Ako bi Kanađani pokušali biti pacifisti, morali bi se odreći svojih luka i nešto teritorija. Ili bi američka vojska jednostavno umarširala preko granica.

9. Obrambena shema Broj jedan: Kanadski plan invazije na SAD
Kanađani su računali da brojne zemlje ne vole SAD

Ako američki plan za invaziju Kanade bio lud, ovaj je još luđi. Jer je i Kanada imala svoj tajni plan za invaziju na SAD, i oni su prvi napravili svoj.

Već 1921. Kanada je bila zabrinuta zbog mogućeg američkog napada. Bili su spremni uzvratiti udarac, i baš kao Amerikanci, namjeravali su to učiniti preventivnim napadom. Čak su poslali vojnog časnika da putuje SAD-om kako bi potražio slabe točke koje bi se mogle napasti.

Kanađani nisu ni očekivali da bi uspjeli okupirati cijele Sjedinjene Države. Željeli su samo dovoljno dugo zaokupiti američke oružane snage dok ne intervenira Velika Britanija. Plan im je bio poslati vojsku duž Zapadne obale, dok bi quibečki borci zauzeli Albany a pomorske trupe Maine.

Namjere je bila uhvatiti SAD na spavanju i zatim, kada bi se Amerikanci uspjeli reorganizirati, pobjeći natrag preko granice. Pritom bi svaki most, želježničko čvorište, tvornica i skladište bili spaljeni do zemlje što bi paraliziralo SAD i kupilo dovoljno vremena da se kanadski saveznici pridruže.

Ako bi se to dogodilo, Kanađani su mislili da bi imali dovoljno saveznika za nastavak rata. Japan, Francuska i Meksiko bi im se pridružili da unište Sjedinjene Države, jer je svim njima, vjerovali su, bilo dosta “modernih Jenkija”.

8. Operacija Dropshot: Američki plan nuklearnog napada na Sovjetski Savez

Da je povijest u jednom trenutku krenula samo malo drugačije, Hladni rat uopće ne bi bio hladan. Bio bi potpuna nuklearna apokalipsa koja bi izbrisila Rusiju s mape svijeta.

U samom početku, Sjedinjene su Države bile jedina zemlja s nuklearnim naoružanjem i definitivno su ga namjeravale koristiti. Amerikanci su razvili barem devet odvojenih planova da raznesu SSSR u komadiće. Jedan od najintenzivnijih sastojao se od iznenadnog napada s 300 nuklearnih bombi na 200 ciljeva u SSSR-u, nakon čega bi uslijedila kopnena invazija za koju su očekivali da bi bila vrlo brzo gotova.

Vlada SAD-a je čak i označila datum napada na kalendaru. Dana 1. siječnja 1957. iskoristiti će svoj cijeli nuklearni arsenal za napad na Sovjetski Savez.

Od plana su odustali nakon što je SSSR testirao svoju prvu atomsku bombu. Da Rusi nisu uspjeli nabaviti vlastito atomsko naoružanje od SSSR-a bi ostala samo radioaktivna pustoš.

7. Sedam dana do Rajne: Sovjetski plan nuklearnog napada na pola Europe
Hladni je rat nekoliko puta skoro postao vruć

I Sovjeti su, jasno, imali svoje slične planove. Vjerojatno više nego što ćemo ikada znati, ali jedan napisan 1979. je procurio u javnost, i da su krenuli u njegovo ostvarivanje, rezultat bi bio Treći svjetski rat.

Plan se temeljio na zamisli da će NATO lansirati prvi nuklearni udar na Poljsku, što je tako bizarna ideja da neki misle da je jednostavno na brzinu ubačena samo zato da bi ostatak plana djelovao berem malo opravdan. U svakome slučaju, SSSR je planirao strašan udar na NATO.

Namjeravali su lansirati nuklearno oružje ukupne snage od 7.5 megatona na ciljeve u Zapadnoj Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj i Danskoj. Zatim bi poslali vojsku da zauzme cijelu Europu do Rajne.

Očekivali su i neke žrtve. Tako su vjerovali da će Prag i Varšava biti uništeni nuklearnim udarima, te su planirali poslati poljske trupe na samoubilačke misije. Pretpostavljali su da će unutar sedam dana poginuti preko dva milijuna Poljaka, ali to ih nije pretjeralo diralo.

6. Stogodišnja priprema: Plan nacista o invaziji na Japan

Nacisti nisu nikada vjerovali da će njihov savez s Japanom biti dugotrajan. Radilo se o borbi protiv zajedničkog neprijatelja, a nakon rata stvari bi se promjenile.

“Prije ili kasnije”, upozorio je Hitler svoje generale, “doći će do obračuna između bijele i žute rase.”

No mislio je da će se to dogoditi tek u daljnoj budućnosti, te je pretpostavljao da bi moglo biti 100 godina mira prije nego što izbije sukob između Japana i Njemačke. No ipak, morali su biti spremni.

Himmler je dobio zadatak da pripremi svoj SS za buduću borbu. Njegova najveća briga bila je da će Nijemci postati spokojni i slabi tijekom godina mira. Stoga je planirao održavati svoje vojnike čvrstima tako što bi nastavio s nemilosrdnim rasnim isrebljivanjem, nakon čega bi ih poslao u “ledeno-hladnu zimu Sibira”.

No ključ je bio imati stanovništvo koje bi moglo to izdržati. Zbog toga je Hitler namjeravao provesti slijedeće desetljeće navodeći Nijemce da se množe poput “botaničkog vrta”, kako bi dobili što brojnije stanovništvo. Nacisti su smatrali kako će u vrijeme izbijanja rata Japan imati vojsku od preko milijardu ljudi. Njemačka je morala biti spremna suočiti se s tolikim brojevima.

5. Nacionalna reduta: Švicarski plan da prestanu biti neutralni
Maskirani 105mm top kod brane Lucendro u području Gotthard

Švicarci ipak nisu potpuno nabrijani na pacifizam. Nekoliko su se puta premišljali da li da uskoče u rat, a 1940. skoro i jesu.

U to je vrijeme Švicarska bila potpuno opkoljena vojskama Sila osovine te je ozbiljno razmatrala mogućnost da cijela ta ‘ostavimo Švicarsku na miru’ stvar možda i neće potrajati. Znali su da se Sile osovine u svakom trenutku mogu okrenuti protiv njih, pa su se počeli pripremati za mogući rat.

Švicarci su povukli sve svoje oružane snage s granica u Alpe, gdje su uspostavili lanac planinskih utvrda i bunkera da se pripreme za invaziju. Istovremeno su provodili vježbe i ponovo vodili bitke koje su se odvijale oko njih. A zatim su se iz petnih žila potrudili da Njemci i Talijani vide što rade, nadajući se kako će shvatiti poruku da ako se odluče napasti Švicarsku, to neće biti lak posao.

Nije da se baš radilo o paranoji. Nijemci su imali vlastiti tajni plan nazvan Operacija Tannenbaum, koji je predviđao upravo ono čega su se Švicarci bojali.

Hitler je smatrao Švicarsku “prištem na licu Europe”. Da rat nije krenuo loše po Nijemce, vjerojatno bi krenoli i u napad na Švicarsku, te bi vojnici smješteni u Alpama trebali pretvoriti svoje vježbe u praksu.

4. Turski plan za invaziju Sirije

Većina planova na ovome popisu stari su više desetljeća, no to ne znači da su zemlje prestale izmišljati načine kako da napadnu jedna drugu. Samo pokušavaju nove planove držati tajnima.

No ponekad te tajne procure, kao kada je 2014. turska zavjera da napadne Siriju procurila na YouTube.

Na snimci se mogu čuti turski ministri kako govore o mogućem terorističkom napadu na gromnicu Sulejmana Šaha, oca osnivača Otomanskog carstva. Umjesto da ih to brine, jedan od ministara kaže kako se teroristički napad “mora promatrati kao prilika za nas”. Smatrali su da, ako teroristi napadnu, to će biti izlika za slanje dodatnih vojnika u Siriju i pokretanje otvorenog rata.

Turski šef obavještajnih službi Hakan Fidan krenuo je još i dalje. Obećao je da će, ako teroristi ne napadnu, jednostavno poslati glumce da naprave lažni napad. “Poslat ću četvoricu iz Sirije, to je sve što je potrebno”, Fidan je obećao. “Legitimitet nije problem. Legitimitet se može proizvesti.”

3. Plan Izraela za invaziju Irana
Netanyahu i Barak spremali su se na invaziju s nesagledivim posljedicama

Od 2010. do 2012. izraelski su se premijer Benjamin Netanyahu i ministar obrane Ehud Barak susreli barem tri puta kako bi razmotrili planove o invaziji na Iran. I sproveli bi ih, da ih nije zaustavio Gobi Ashkenazi, zapovjednik Izraelskih obrambenih snaga.

Tri snimke koje pokazuju Netanyahua i Baraka kako razmatraju planove procurile su na internet. Najbliže su se približili pravome napadu 2010., i samo su još trebali uvjeriti svoje ministre da podrže plan. No Ashkenazi ih je uspio uvjeriti da odustanu strastvenim govorom o životima koji bi bili izgubljeni.

Ali to ih nije u potpunosti zaustavilo. Tako su 2012. ponovo krenuli s planiranjem, a izgledalo je i da će ih podržati američka vojska. Čak su proveli i zajedničke vojne vježbe za invaziju na Iran, ali su zatim, iz nepoznatih razloga, odustali od napada.

2. Projekt A119: Američki plan da bace atomsku bombu na Mjesec

Godine 1959. američka je vojska odlučila kako napadanje samo država na Zemlji jednostavno nije dovoljno ambiciozno. Odlučili su napraviti korak dalje. Baciti će atomsku bombu na Mjesec.

Plan je djelomično bio u svrhu znanstvenog eksperimenta, ali najviše su htijeli isprepadati Sovjete. Zatražili su od svojih znanstvenika da proračunaju kako da se eksplozija što bolje vidi sa Zemlje, uvjereni da će SSSR drhtati od straha ako vidi da je Amerika raznijela komad Mjeseca.

SAD nisu sprovele ovaj plan u djelo jer je netko ipak uspio uvjeriti vojsku kako bacanja atomske bombe na Mjesec baš i nije najbolji PR. No došli su zastrašujuće blizu tome. Čak su unajmili i Carla Sagana da radi na tajnom planu napada na Majesec. A da su to učinili, bacili bi atomsku bombu na Mjesec čak i prije nego što bi sletjeli na njega.

OD PUČA U SIRIJI DO INVAZIJE IRAKA: 10 katastrofalnih slučajeva rušenja režima iza kojih stoji Amerika

1. Ratni plan Bijelo: Američki plan o borbi protiv vlastitog naroda

Tijekom prve polovice 20. stoljeća Sjedinjene su Države napravile planove o invaziji na gotovo svaku državu na svijetu, uključujući i samu sebe. Radio se o Ratnom planu Bijelo, koji je bio namjenjen borbi protiv “unutarnjih nemira”, ili drugim riječima, borbi protiv vlastitog naroda.

U to su se vrijeme sindikalni vođe širom zemlje borili za radnička prava, te se vlada SAD-a bojala da bi to moglo prerasti u komunističku revoluciju. Ratni plan Bijelo bio je namjenjen borbi protiv “ustanka radikalnih ljevičara”.

Vojni inžinjerijski korpus trebao je zauzeti postrojenja vodoprivrede, elektre i plina, dok bi mornarica štitila vojnu opremu a kopnena vojska marširala kroz narod i pokušavala ga držati u miru. U međuvremenu bi bila osnovana tajna policija u Pennsylvaniji koja bi špijunirala sumnjivce kako bi ih na vrijeme zaustavila.

Čak su počeli raditi i na zakonskim mogućnostima pucanja na američke civile, kada bi to bilo opravdano, i koliko bi daleko mogli ići. Kako je vrijeme prolazilo, plan su prilagodili novome dobu. Posljednja verzija koja je procurila bila je o američkoj vojsci koja se bori protiv ustanka crnaca koji žele ljudska prava.

A sta je sa njima danas?


Valter

www.advance.hr/vijesti/svijet-sigurnosnih-sluzbi-zasto-sad-ima-cak-16-tajnih-sluzbi-i-kako-funkcionira-americka-obavjestajna-zajednica/

Svijet sigurnosnih službi: Zašto SAD ima čak 16 tajnih službi i kako funkcionira američka obavještajna zajednica?

Matteo Ristic

U modernom svijetu, nacionalna sigurnost je postala koncept na kojeg se sve više stavlja naglasak. Od inozemnih vojnih snaga, ekonomskih podataka, političkih poteza, znanstvenih istraživanja pa sve do energetskih i nuklearnih pitanja, obavještajne i protuobavještajne službe predstavljaju skriveni, iako nezaobilazni način ophođenja država u međunarodnim odnosima.

Policy makeri Sjedinjenih Američkih Država, jedne od najvećih globalnih velesila, u potpunosti razumiju važnost sigurnosnih agencija.
Američka obavještajna zajednica je skriveni dio državnog aparata koji se sastoji od 16 vladinih tajnih službi. Financirane tajnim budžetima i nadzirane od strane Ministarstva Obrane i Kongresa, obuhvaćaju preko 850.000 ljudi, 1200 vladinih agencija te preko 1900 privatnih tvrtki koje se brinu o sigurnosnim prijetnjama unutar i van granica SAD-a.

CIA
Od svih američkih tajnih službi Središnja obavještajna agencija je ona koja je najbolje poznata svjetskoj javnosti. Stvorena 1947. sa sjedištem u Langleyju, Virginiji, njezin preteča je Ured strateških usluga (OSS), vojna obavještajna agencija koja je djelovala za vrijeme Drugog svjetskog rat...

www.advance.hr/vijesti/obamina-kaoticna-ostavstina-na-bliskom-istoku-sad-vise-ne-zna-tko-im-je-saveznik-a-tko-neprijatelj/

Obamina kaotična ostavština na Bliskom istoku: SAD više ne zna tko im je saveznik, a tko neprijatelj

Vedran Obućina

Nakon propasti pregovora o miru u Siriji, Rusija je predložila novi plan Sjedinjenim Američkim Državama o rješavanju građanskog rata. Prema riječima ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, novi ruski prijedlog ne razmatra položaj ili svrgavanje sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. Lavrov se pita zašto se ne prione rješavanju prvog koraka, a to je trenutačan prekid vatre. Međutim, američki saveznici u regiji se ne slažu, te smatraju da se prestanak vatre može dogoditi tek onda kada postane jasno da Asad silazi s vlasti. Rusi su Amerikancima jasno pokazali da prestanak vatre mora biti bezuvjetan.
Zloguki jezici govore da je lako Rusima sada pričati na taj način kada je njihova potpora Asadu i sirijskoj državnoj vojsci tolika da se lako može dogoditi kako sirijska vlada neće imati ni s kim pregovarati jer su posvemašnji pobjednici u građanskom ratu. Rusija i Iran su pozvali Asada da bude dijelom tranzicijskog procesa, dok je Washington prihvatio snažan otpor kakav pružaju američki saveznici u regiji.

No, da li su doista američki saveznici u regiji - saveznici? To ponajmanje zna predsjednik Barack Obama i Bijela kuća koji su nastojali rušiti kon...

www.advance.hr/vijesti/zemlja-koja-vrije-iznutra-magnituda-policijskog-nasilja-u-sad-u-i-brutalnost-s-politickim-blagoslovom/

Zemlja koja vrije iznutra: Magnituda policijskog nasilja u SAD-u i brutalnost s političkim blagoslovom

B. Antičević

Strong>Američko Ministarstvo pravosuđa objavilo je ove srijede kako neće podići optužnicu protiv Darrena Wilsona, policajca iz grada Fergusona iz države Missouri, koji je prošlog kolovoza sa šest hitaca iz vatrenog oružja usmrtio nenaoružanog tinejdžera Michaela Browna. Odluka da se protiv policajca ubojice neće podići optužnica, unatoč brojnim svjedocima koji navode kako je ubojstvo nenaoružanog mladića bilo proizvoljno i ničim izazvano, nije pravna, već politička odluka. Time se šalje i nedvosmislena potpora prema policijskom nasilju od strane najviših državnih pravosudnih instanci kojom se istovremeno dolijeva ulje na vatru rasnih napetosti. Također radi se i o kulminaciji mjeseci u kojima se Obamina administracija predstavljala kao zaštitnik manjina, dok se istovremeno solidarizirala s policijskim aktivnostima.

U prosincu, nakon prosvjeda protiv policijskog ubojstva Michaela Browna u Fergusonu, Erica Garnera u Staten Islandu, dvanaestgodišnjaka Tamira Ricea u Clevlandu i drugih, Obamina administracija najavila je osnivanje operativne skupine za ojačavanje odnosa između lokalne policije i stanovništva koje bi ta ista policija trebala štititi. Tako, s federa...

http://net.hr/danas/svijet/americki-hrvat-koji-je-pisao-trumpovu-strategiju-za-balkan-otkriva-evo-sto-stoji-iza-pojacanog-interesa-sad-a-za-vasu-regiju/

NISMO ISPALI IZ FOKUSA
AMERIČKI HRVAT KOJI JE PISAO TRUMPOVU STRATEGIJU ZA BALKAN OTKRIVA: ‘Evo što stoji iza pojačanog interesa SAD-a za vašu regiju’

Trumpova je administracija fokusirana ponajprije na Baltik, gdje je prijetnja Rusije ogromna, a zatim na zapadni Balkan gdje je utjecaj Rusije vrlo toksičan – ističe izvršni urednik časopisa Amercan Interest i jedan od autora američke Strategije za Balkan Damir Marušić.

Dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću isprva se mislilo da će Zapadni Balkan posve ispasti iz fokusa američkih vanjskopolitičkih interesa. No, stvari se mijenjaju čemu svjedoči i Strategija za Balkan, dokument koji je potkraj prošle godine Atlantsko vijeće izradilo za Trumpovu administraciju. U tom dokumentu ističe se rastuća zabrinutost za stanje u ovoj regiji i ukazuje na nužnost zadržavanja Balkana na američkom radaru, ponajviše zbog, kako se napominje, toksičnog utjecaja Rusije.

Glavne točke Strategije za Balkan u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) iznio je Damir Marušić, izvršni urednik časopisa Amercan Interest i jedan od autora strategije, inače rođen u Hrvatskoj.
Washington zabrinut za smjer kojim ide zapadni Balkan

Ključne točke Strategije za Balkan su: stalna vojna nazočnost SAD-a na jugoistoku Europe, tzv. ‘povijesno pomirenje’ sa Srbijom, posrednička uloga SAD-a između Beograda i Prištine…

“Mislim da postoji rastuća briga u Washingtonu da regija (zapadni Balkan) ne ide u dobrom smjeru. Čak i ako se vratimo na Obaminu administraciju, postojao je osjećaj da nešto treba učiniti i da SAD treba obnoviti svoj angažman u regiji. Rekao bih da su ovo izvješće i njegovo lansiranje bili veoma dobar korak, kao katalizator procesa, te da je u tom smislu pokrenut novi razgovor”, kazao je Marušić za RSE.

Prema njegovim riječima, Trumpova administracija želi ponuditi novu viziju strategije za Europu, a u svjetlu porasta ruskih prijetnji diljem Starog kontinenta. U tom smislu SAD je povećao i svoj proračun za Europsku obrambenu inicijativu za 2018. godinu.

KOJU ULOGU TRUMP I PUTIN IGRAJU NA BALKANU? ‘Balkan se pretvara u područje sukoba Rusije i SAD-a’

“Cilj je staviti Balkan na radar Trumpove administracije”

“Rekao bih da ova administracija mnogo radi i razmišlja kako da rekonfigurira svoj vojni položaj za europsku sigurnost. I poanta izvješća jest da se Balkan stavi na radar ove administracije i postane dio te rekonfiguracije. I inicijalni razgovori s ljudima na Capitol Hillu (američkom Kongresu) govore da su oni vrlo otvoreni prema tome”, ističe Marušić.

Marušić napominje kako je američka administracija s pravom fokusirana ponajprije na Baltik gdje je, kaže, prijetnja Rusije ogromna, a zatim i na zapadni Balkan koji je također ranjiv na ruske manipulacije.

Američka politika otvorenih vrata prema Srbiji

U Strategiji za Balkan apelira se na “povijesno pomirenje” sa Srbijom.

“To je ujedno i preporuka na obvezivanje na sigurnost regije i zahtjev Srbiji da, zapravo, prestane neprestano igrati između Rusije i Zapada, već da učini izbor i pridruži se Zapadu. Potom ćemo razgovarati o povijesnom pomirenju”, kaže Marušić.

On je uvjeren da dužnosnici Srbije “generalno shvaćaju” kako budućnost njihove zemlje ne leži u odnosima s Moskvom” iako je Aleksandar Vučić nedavno bio u Rusiji i Srbija je još uvijek u igri s Moskvom.

“Ovaj prijedlog pomirenja je poruka Srbiji da će, ako se napokon odluči okrenuti Zapadu, biti dobrodošla i od Zapada i SAD-a. S vremenom, kako se odnosi budu poboljšavali, mi ćemo moći umjesto posjeta na niskim razinama, ponuditi relativno visoke posjete Beogradu koji će biti povezani s porukom srpskom narodu da je njihova budućnost na Zapadu. To je više od ičeg drugog politika otvorenih vrata”, kazao je Marušić.

https://www.express.hr/life/tko-je-zena-koja-je-srusila-najmocnijeg-covjeka-svijeta-13702

Tko je žena koja je srušila najmoćnijeg čovjeka svijeta
Piše Klara Glavač

Prva žena na čelu Fortune 500 tvrtke nakon privatne tragedije preuzela je vodstvo nad obiteljskom novinom koja je srušila Richarda Nixona

U svojoj Pulitzerom nagrađenoj autobiografiji "Personal History" Katharine Meyer Graham prisjeća se kada je njezin otac Eugene Meyer obiteljske novine The Post prepustio njezinom suprugu Philipu Grahamu. Katharine je imala 29 godina, a s Philipom je u braku bila šest godina.

- Veselilo me što je kormilo prepustio Philipu, nisam nikada niti mislila da ja uopće dolazim u obzir za tu poziciju - napisala je Graham koja je nakon suprugovog samoubojstva preuzela The Washington Post i od njega napravila jednu od najjačih novina u SAD-u koja je sedamdesetih objavila Pentagonske papire kao i razotkrila Watergate skandal. O objavljivanju Pentagonskih papira Steven Spielberg snimio je film "The Post", prvu suradnju glumačkih velikana Meryl Streep kao Katharine Graham i Toma Hanksa kao urednika Washington Posta Ben Bradleeja.

Graham je rođena u njujorškoj obitelji koja je kasnije postala vrlo važna na političkoj i društvenoj sceni Washingtona. Otac Eugene, koji je propale novine Washington Post 1933. godine kupio na aukciji, bio je bio židovskog, a majka Agnes Elizabeth Ernst njemačkog podrijetla. Njezina majka bila je predana Republikanskoj stranci kao i novinarskom zanimanju kojim se tada žene gotovo nisu bavile. Intenzivno se družila s velikanima tog vremena poput Auguste Rodina, Thomasa Manna ili Eleanor Roosevelt.

Katharine Graham je u Chicagu završila novinarstvo te je diljem Amerike, a posebno u San Franciscu, pratila borbu za radnička prava sve dok ju otac nije pozvao da radi u redakciji Washington Posta.

Njezin suprug je vrlo rano počeo bolovati od psihičkih poremećaja koje je dodatno otežavao alkoholizam. Imao je faze manije i produktivnosti, koje su onda zamijenile faze depresije i očaja. Na Božić 1962. Katharine je saznala kako je suprug planira ostaviti radi novinarke Robin Webb koja je radila za magazin Newsweek koji je njezin otac također kupio. Philip je na kraju nije ostavio jer je doživio živčani slom, a samo godinu dana kasnije, nakon što je pušten s liječenja iz psihijatrijske bolnice, počinio je samoubojstvo odrezanom puškom. Katharine je odmah postala formalni izdavač a nakon 1967. postala je i predsjednica kompanije te je bila i na čelu upravnog odbora. Kada su je pitali tko joj je, kao ženi, bio uzor u poslu Graham je odgovorila 'nitko, jer tada oko mene nije bilo niti jedne žene'. U kasnijim intervjuima kao prva žena na čelu Fortune 500 kompanije izrazila je nadu da je svojim životom barem nadahnula mlade djevojke i žene da streme prema onome što se, na prvi pogled, čini nedostižno i 'probijaju te staklene plafone'. Samo godinu dana nakon dolaska u redakciju je dovela urednika Bena Bradleeja koji je na toj poziciji ostao do 1991. godine. On je o Graham uvijek govorio kako 'apsolutno vjeruje u kineski zid između izdavača i redakcije, te nikada nije utjecala na moju uređivačku politiku'. Prvi veliki poslovni izazov bio je kada su im 1971. u ruke došli Pentagonski papiri, tajni dokumenti o ratu u Vijetnamu koji je trajao od 1945. do 1967., a koji su jasno ilustrirali da je SAD bio uključen u niz tajnih obavještajnih aktivnosti, kako je većina političara bila protiv rata, a uloga Amerike bila je 'obuzdati komunističku Kinu'. Dokumente je vojni analitičar Daniel Ellsberg prvo dostavio New York Timesu, čiji su urednici i izdavači prvo tri mjeseca razmišljali hoće li ih objaviti. Predsjednik Nixon od samog je početka pokušao zaustaviti objavljivanje, a tužbe su podignute protiv Ellsberga i New York Timesa. Iako su dokumenti više inkriminirali njegove prethodnike Nixona je Kissinger uvjerio kako će objava Pentagonskih papira ozbiljno poljuljati povjerenje građana Bijelu kuću, što se i dogodilo. Nakon tri objavljena članka predsjednik Richard Nixon i državni tužilac John N. Mitchell uspjeli su ishoditi zabranu tiskanja. New York Times odmah je apelirao vrhovnom sudu, no dok se ne donese odluka nisu mogli nastaviti s pričom. U tom trenutku uključuje se i Washington Post čijem uredniku Ben Bradleeju novinar Ben Bagdikian donosi nekoliko tisuća stranica na kućni prag. Papire je Bagdikijanu dao Ellsberg, a The Post je platio posebno avionsko sjedalo kako bi kutija koja sadrži dokumente mogla putovati kraj Bagdikiana.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/life/tko-je-zena-koja-je-srusila-najmocnijeg-covjeka-svijeta-13702 - www.express.hr

- Najbolje utrošen novac ikada - rekla je kasnije Graham. Dok je ona bila na koktel zabavi zazvonio joj je telefon, zvali su je Bradlee i njezin odvjetnik kako bi joj rekli da imaju papire te se moraju svi zajedno odlučiti hoće li prekršiti sudsku zabranu te tiskati usprkos tome što ako vrhovni sud presudi protiv New York Timesa mogu biti krivi za izdaju, ići u zatvor i biti svjedoci propasti The Posta. Dok je Graham odvjetnik uvjeravao kako ne treba tiskati jer je preopasno, Bradlee joj je rekao da ne samo da to treba ići u tisak, već treba ići taj isti dan jer je od krucijalne važnosti da se nastavi momentum kojeg je započeo Times i da se jasno pokaže da se medije ne može unaprijed ušutkavati. - U trideset sekundi morala sam donijeti odluku koja će nam svima oblikovati budućnost, i bile su 50-50 šanse da pogriješim. Iako sam vjerovala odvjetničkom mišljenju, duboko sam udahnula i odlučila poslušati Bradleeja i novinare. Rekla sam im 'tiskajte' - ispričala je Graham kasnije o tome kako je odlučila riskirati obiteljsku kompaniju. I rizik joj se isplatio. Već sljedeći dan nastavila su se natezanja s državnim tužiteljima no unutar deset dana mediji su odnijeli pobjedu kada je vrhovni sud odlučio kako neće biti nikakve zabrane. I Ellsbergov je slučaj odbačen nakon što je raspušteno suđenje jer je na vidjelo izašlo da su agenti Nixonove administracije pokušali ukrasti njegov medicinski dosje, ilegalno ga prisluškivali, a pokušali su utjecati i na suca. Samo godinu dana kasnije The Washington Post na čelu s Bradleejem i Graham Nixonu su zadali finalni udarac. Mladi novinari Carl Bernstein i Bob Woodward uz pomoć izvora 'dubokog grla' razotkrili su slučaj Watergate i kroz neprestano izvještavanje natjerali Nixona da podnese ostavku. - Privatni dijelovi Katie Graham završiti će u žrvnju ako nastavi ovako - rekao je Bernsteinu Nixonov državni tužitelj John Mitchell, što je zapamćeno kao nevjerojatno drska, javna i seksistička prijetnja. Prije 13 godina, četiri godine nakon smrti Katharine Graham 2001. otkrilo se kako je 'duboko grlo' bio William Mark Felt Sr., zamjenik direktora FBI-ja. Njegov pravi identitet, navodno, nisu znali niti Katharine Graham niti Ben Bradlee, iako je urednik Bradlee pretpostavljao kako je riječ o visoko rangiranoj osobi, a Woodward i Bernstein uvjerili su ga kako mu se može vjerovati. - Kad sam shvatila u kojem smjeru ova priča ide, i kako su vjerojatno dalekosežne posljedice jako sam htjela upoznati te klince Woodwarda i Bernsteina koji o tome pišu. Bradlee i ja smo se dogovorili da ih odvedemo na ručak.Tamo sam ponesena vlastitom znatiželjom pitala tko je 'duboko grlo'. Pogledali su me kao da sam luda, na što sam im rekla da i bolje neka mi ne kažu, ja to ne trebam niti znati - rekla je Graham o svojoj bezrezervnoj podršci novinarima i uredniku Bradleeju.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/life/tko-je-zena-koja-je-srusila-najmocnijeg-covjeka-svijeta-13702 - www.express.hr
Katharine Graham titulu i poziciju 'najmoćnije žene na svijetu', kako su je opisivali, dobila je gotovo slučajno. - Nevjerojatno se dobro snašla s kartama koje su joj dodijeljene. Uvijek je znala donijeti odluku - rekao je o Graham njezin financijski savjetnik i prijatelj Warren Buffet. Graham je nagrađena "Medaljom slobode", najvišim civilnim odličjem koje joj je dodijelio predsjednik George Bush za doprinos američkom društvu, nagradom za novinarsku odličnost "Walter Cronkite", ušla je na popis 50 najutjecajnijih boraca za slobodu medija u 20. stoljeću, a dobila je i nekoliko počasnih doktorata. Nikada se nije preudala, a iz braka s Philipom imala je četvero djece. Sin William Graham patio je od istih problema kao i njegov otac te je počinio samoubojstvo 27. prosinca 2017. godine. Graham je radila do zadnjeg trenutka. Kada je 2001. otišla u Idaho na konferenciju medijskih izdavača, pala je na pločnik te udarila glavom od čega je u bolnici i preminula. - Glavni grad naše nacije kao i cijela zemlja danas oplakuje gubitak naše voljene prve dame Washingtona i američkog novinarstva Katharine Graham. Postala je legenda za života jer je bila žestoka i odlučna, moćna ali i skromna, principijelna i dobra - rekao je nakon njezine smrti predsjednik George W. Bush Jr., a gradonačelnik Washingtona naredio je da se diljem grada na državnim zgradama barjaci spuste na pola koplja.

Pročitajte više na: https://www.express.hr/life/tko-je-zena-koja-je-srusila-najmocnijeg-covjeka-svijeta-13702 - www.express.hr

www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/uhicen-bivsi-agent-cia-e-koji-je-kriv-za-jednu-od-najvecih-americkih-obavjestajnih-katastrofa-ikada-iza-sebe-je-ostavio-20-mrtvih-dousnika/6942036/



OBAVJEŠTAJNI SKANDAL
UHIĆEN BIVŠI AGENT CIA-e KOJI JE KRIV ZA JEDNU OD NAJVEĆIH AMERIČKIH OBAVJEŠTAJNIH KATASTROFA IKADA? Iza sebe je ostavio 20 mrtvih doušnika...

AUTOR:

Jutarnji.hr

OBJAVLJENO:

17.01.2018. u 10:22



Bivši djelatnik CIA-e uhićen je pri ulasku u SAD zbog sumnje da je Kinezima otkrivao tajne informacije koje su dovele do hvatanja i ubijanja 20-ak CIA-inih doušnika u Kini između 2010. i 2012., javlja BBC.

Jerry Chun Shing Lee služio je u američkoj vojsci između 1982. i 1986., a za CIA-u je počeo raditi 1994. Agenciju je napustio 2007., navodno nezadovoljan što je prestao napredovati, te se preselio u Hong Kong.

Vratio se u Ameriku 2012. godine, navodno nakon što je dobio lažnu ponudu za posao - vjerojatno u sklopu FBI-eve istrage o brojnim CIA-inim doušnicima koji su uhvaćeni u Kini.

Pretraga Leejevih hotelskih soba otkrila je dvije male knjižice s tajnim podacima, rukom pisane, u kojima su se nalazila prava imena i telefonski brojevi CIA-inih djelatnika i suradnika u Kini.

Lee je otišao iz SAD-a početkom 2013. nakon što su ga ispitali agenti FBI-a, a sada kada se pokušao vratiti je uhićen.

Prema ministarstvu pravosuđa, optužen je za 'nezakonito zadržavanje informacija o nacionalnoj obrani', te bi mogao biti osuđen na 10 godina zatvora.

Nije optužen za špijunažu, moguće jer SAD ne želi da detalji o podacima koje je čuvao procure na sudu.

www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/sokantni-izvjestaj-americke-agencije-pentagon-financirao-snage-optuzene-za-mucenje-zlostavljanje-djece-i-ljubitelje-zloglasne-pedofilske-prakse/6965463/



A SVE SU ZNALI...
ŠOKANTNI IZVJEŠTAJ AMERIČKE AGENCIJE Pentagon financirao snage optužene za mučenje, zlostavljanje djece i ljubitelje zloglasne pedofilske prakse

AUTOR:

Hina

OBJAVLJENO:

24.01.2018. u 08:50





Pentagon je financirao afganistanske sigurnosne i redarstvene snage premda su američki dužnosnici znali da su pripadnici tih postrojba kršili ljudska prava, tvrdi agencija američke vlade zadužena za nadzor djelovanja Sjedinjenih Država u Afganistanu.

S izvješća SIGAR-a koje je u lipnju podneseno Kongresu, u utorak je skinuta oznaka tajnosti.

U njemu se tvrdi da je Pentagon više puta prekršio američko pravilo "Leahy Laws" po kojemu nije moguće pomagati stranim sigurnosnim snagama ako postoje vjerodostojne informacije o gaženju ljudskih prava s njihove strane.

Tako je dvanaest potrojba afganistanskih sigurnosnih snaga osumnjičenih za umiješanost u povrede ljudskih prava u 2013. nastavilo primati američka financijska sredstva na temelju "derogacijske odredbe" koja je 2014. primijenjena i na osam drugih postrojba.

Američko ministarstvo obrane i State Department su "dobili potvrdu da su postrojbe afganistanskih sigurnosnih snaga nedvojbeno kršile ljudska prava", istaknuo je SIGAR.

Pentagon je odgovorio kako se čini da američka agencija nije vodila računa o "izazovima na koje su američke snage nailazile tijekom uspostave i pružanja potpore afganistanskim sigurnosnim snagama".

Na dan 12. lipnja 2017. oko 2.106 američkih dužnosnika bilo je upoznato sa 75 slučajeva povrede ljudskih prava, među kojima su zlouporabe, mučenje zatvorenika i sedam slučajeva spolnog zlostavljanja djece, navodi se u izvješću.

Djeca su u Afganistanu žrtve "bacha bazi" ("igra s dječacima"), pedofilske prakse čvrsto ukorijenjene u policiji koja se sastoji u uzdržavanju dječaka koje se nerijetko otima iz obitelji, šminka i odijeva kao djevojčice a služe kao plesači i spolno roblje.

"Razmjeri spolnog zlostavljanja djece koje su počinile afganistanske sigurnosne snage neće se možda nikad doznati", zaključuje se u izvješću.

Valter (citat):

To je mnoge "kostalo" skupo. Jedno je muzika, drugo je politika.


Zato bi trebalo muziku ( muzicare ) postaviti kao diplomate i politicare. Sa ovlastenjima. Ne kao "Marionete".

Zasto sve to.

Pa zato sto u svakoj drzavi ima nesto dobro. Ako se ljudi razmum, je sve lakse. Samo da nije tih "visoko obrazovanih " politicara.