JUGOSLAVIJA

Dok u nama kuca srce i tece krv,ce i SFRJ ziveti,zauvek.

Nikada se vise nece "roditi" zemlja sa demokratskijim sistemom od nje.

Evo jedan link koji moze da pomogne svim mladim posetiocima da bolje shvate nasu ljubav prema SFRJ.

http://www.sfrj.tv/

Valter

To smo imali.

www.facebook.com/pages/TITOVA-JUGOSLAVIJA/486336291390535?sk=photos_stream&ref=page_internal

i ovo smo imali.

www.facebook.com/486336291390535/photos/a.486344114723086.118063.486336291390535/729442980413197/?type=1&theater

A sad?

Valter

Valter (citat):www.matrixworldhr.com/2018/03/13/anketa-za-pamcenje-zivi-li-se-danas-bolje-negoli-u-jugoslaviji/

Postovane drugarice, postovani drugovi.

Sve ono sto se dogadjalo i ono sto se i danas dogadja samo pokazuje da je politika SFRJ bila ispravna. Mogu neki da tvrde sta god oni hteli. Svakidasnjica jasno pokazuje koja dostignuca su bila a koja su danas. Zato budite ponosni sto ste bas vi imali cast ziveti u vreme SFRJ. Takav zivot vise nika na ovim ( a ni bilo gde u svetu ) niko nece imati. Svaki i malo pametan covek ( navarno i zena ) jasno vidi kuda nas "DEMOKRACIJA" vodi. Drugo pitanje je, ko je koliko bio svestan situacije u kojoj se nalazi.

O tome smo pisali u delovima pre mnogo godina. Pogledajte malo unazad i shvaticete sve.

Zato cenite i postujte svoje predke koji su svoje zivote dali za ono sto smo imali u SFRJ. Od kako su se "osamostalile" nase pokrajine i postale drzave se vidi u kom smeru ih svetzska politika vodi. Meni se cini da je od "osamostaljenja nekima" ugaseno svetlo. Da je upaljeno bi videli u kom smeru se sve krece.

Postujte zato i dalje one koji vas postuju. Druzite se i pricajte vasim naslednicima o pravoj istini, koju su nacionalisti uz pomoc kapitalista preokrenuli u haos i propast.

matrixworldhr.com/2018/03/13/anketa-za-pamcenje-zivi-li-se-danas-bolje-negoli-u-jugoslaviji/
Valter

http://balkans.aljazeera.net/blog/jugoslavijo-narod-te-slavio

ugoslavijo, narod te slavio
Dvadesetak miliona duša zbratimljenog naroda, narodnosti i nacionalnih manjina i ono nešto malo izroda (rečeno nam je: šaka izdajnika) na Golom otoku slavilo je Dan Republike.

Crni petak, festival mahnite rasprodaje, u nekim je dijelovima SAD-a državni praznik. Kao vjerni pratilac Dana zahvalnosti, ove godine potrefio se 25. novembra, u danu koji je u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine praznovan kao Dan državnosti. I tu prestaje svaka sličnost, a i ova bijaše slučajna i samo mjestimice podudarna.

U nekoj, ne tako davnoj prošlosti Black Friday po istoj se kalendarskoj koincidenciji trulom zapadu znao zbivati istovremeno kad i nama, u miloj nam SFR Jugoslaviji, presvijetli Dan Republike. Ovaj potonji slavio se na svakom pedlju državne teritorije: dvadesetak miliona duša zbratimljenog naroda, narodnosti i nacionalnih manjina i ono nešto malo izroda (rečeno nam je: šaka izdajnika) na Golom otoku i drugim neimenovanim ostrvima, koja su, iz naše ondašnje perspektive, percipirana kao Djevičanski otoci u nastajanju.

Ih, kakva su to slavlja bila! Ovisno o tome kojoj si narodnosnoj kategoriji pripadao, mogao si birati između nebrojenih sindikalnih turističkih aranžmana (na rate) gdje želiš praznovati Dan Republike; razumije se, u granicama vlastite države, a, po mogućnosti, izvan tvoje ti republike, sve u duhu patriotske krilatice "Upoznaj domovinu da bi je više volio". Ako si živio u Bosni, bijaše nedolično Domovinu slaviti u Jajcu. Tad je lokalpatriotizam bio okužen samoubilačkim socijalnim demonima kudikamo pogubnijim nego što su danas šovinizam, nacionalizam i fašizam u paketu.
Blagovanje Dana Republike

Nego, bratac moj, ima Domovina pregnuća i dostignuća socijalističkog radnog naroda da ti pamet stane. Šta kažeš, recimo, da te sindikalci usreće s punih pet dana razgledanja hidrocentrale Đerdap!? A bogme se ima šta gledati: za početak, ima jedna nezamislivo ogromna betonska brana. Divna je. A tek turbine, ne možeš se nagledati i nadiviti. A tek to naselje nekadašnjih neimara, zvano "Mala Jugoslavija", pa u njemu diskoteka s potocima pive, a na bini usred mraka... E ne sija petokraka, nego Leo Martin: "Put do slave i bogatstva, put do trona, oduvek je bio isti, od iskona. Put do pakla i ponora, put do sloma, oduvek je bio isti..."

Trećeg i četvrtog dana, nakon što ti se duša nasitila veličanstvenim betonom i željezom, i dan i noć padat će ledena kišurina kao da nisi u svojoj Domovini, a ti ćeš unezvijereno buljiti u mutno Dunavo k'o đavo u Dan sudnji, iz kojeg nema ni naprijed ni natrag. Uto će odnekle izbauljati i dan peti: pakuj prnje i uspomene na put do slave i bogatstva. Pred tobom je još samo put do pakla i ponora... I šest rata kredita za ovu neopisivu uživanciju, koju ćeš jednom, eto, možda godine 2016, djeci svoje djece prepričavati kao najljepše doba tvog života.

A takve priče "uvek se završe s nekom od naših pesama", ovih današnjih goropadnih: Kakav Crni petak i Žuta patka, i Dan primirja u Prvom svetskom ratu, Sretenje - Dan državnosti Srbije u znak "sećanja" na Prvi srpski ustanak, kao i na prvi srpski ustav iz 1835. godine (valjda kao demonstracija čuvenog "pogleda u budućnost", koji se danas nudi susjedima kao spasonosno rješenje problema iz ratne prošlosti); kakav Den za nezavisnota - osamostojuvanje na Makedonija od SFR Jugoslavija, Dan samostojnosti in enotnosti Slovenije, Dan neovisnosti Hrvatske plus Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, kakav Dan nezavisnosti Crne Gore i tome sličan, a opet ni nalik Dan nezavisnosti BiH! Sve to skupa, i još šire i još luđe, kad se pljusne na blagdanske kantare, ne može osoliti, a kamoli dometnuti biber po pilavu svenarodnom veselju iz vremena kad je Dan Republike blagovao ondašnji narod.
Luđački projekt

Činjenica da pet od šest samostalnih suverenih država nastalih disolucijom Jugoslavije (divne li floskule) slavi dan nezavisnosti, a samo jedna ne možda kazuje više od tisuću crnih petaka: zapadnjačkih, koji nikad ne padaju na onaj zloglasni 13. i ovih naših, koji nam nekakvom crnom magijom nabajani uredno sviću kao petak trinaesti, neovisno o tome koji je datum i dan u tjednu.

Na tom našem beskonačnom crnom petku i činjenici državne nezavisnosti u kodu "šest minus jedan" - gdje onaj Jedan ustrajno odbija da se osamostali u vlastitim međunarodno priznatim granicama - utemeljen je luđački projekt "Nikad mirna Bosna". Primijenjen na Bosnu i Hercegovinu, Kierkegaardov Pojam strepnje, u svjetlu konačnosti, polomio je zube na ovdašnjoj jedinoj preostaloj vjeri i uzdanju u sud Gospodara svih svjetova, na fatalizmu koji se, može biti, začeo u naredbi vrhunaravnog zločinitelja R. Mladića: "Velušiće tuci, Velušiće i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo... Direktnim pogocima držite pod vatrom Predsjedništvo i Skupštinu. Tucite polako, u intervalima... Idi na artiljerijsko osmatranje, da ne mogu da spavaju, da razvučemo pamet njihovu."

Kako tad, tako i dan-danas pamet nam razvlače nesmiljenom žestinom oni koji od nas drsko traže da sve sa svojom unedogled razvučenom pameću zaboravimo prošlost i okrenemo se budućnosti. Nečijoj interesnoj budućnosti, tamo daleko. Gdje cvjeta limun žut.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NIKADA PRE, NIKADA POSLE.

Jugoslaviju su izdale generacije pedeset i neke. Pored njih i mi svi sa njima.

Nismo bili u stanju da preuzmemo odgovornost za bolje sutra. Mislili smo samo na ono danas.

Ni danas se vecina nije probudila iz bunila. Zalosno ali istinito. Zato i jeste onako kako je. Tako ce i ostati, sve dok ljudi ne shvate da je jedina alternativa za bolji zivot malih naroda... drzava u kojoj su svi zajedno.

" SAMO ZAJEDNO SMO JACI".


Valter

/www.youtube.com/watch?v=J1Su6FQHAYg

https://bih-srb-hrv.blogspot.com/2018/12/u-bivsoj-sfrj-radnik-je-bio-gospodin-s.html
U bivšoj SFRJ radnik je bio gospodin s osmijehom na licu, a evo na što je sve imao pravo …
by - Balkanska Duša on - 07:19



Mnogi se još uvijek dobro sjećaju Jugoslavije i Jospia Broza Tita, a kao glavni razlog navode poseban odnos države prema radnicima, koji su bili maksimalno zaštićeni.
Povijest govori kako radnici nikada u praksi (bar u to vrijeme i unutar socijalističkih zemalja) nisu dignuti na takav pijedestal na kojem su bili u Jugoslaviji. A zašto, dokazat će i nekoliko činjenica koje se u današnje vrijeme nalaze van granica mogućeg.

Onda nitko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cijenili po svojoj osobnosti.
Nisu bile rijetke priče ljudi koji su od kvalificiranog radnika došli do direktora jedne radne organizacije. Zaposleni su dobivali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima društvene prehrane ili na kioscima koje su prodavale uglavnom kobasice i hrenovke.




U SFRJ se smatralo normalnim da zaposlenicima bude plaćen topli obrok. Radno vrijeme je bilo od 7 do 15 sati uz pauzu koju su ljudi koristili za ručak u gore spomenutim restoranima.
Subote i nedjelje su bile neradne, osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda. A za godišnje odmore, tu su uglavnom bila radnička odmarališta a u koja se opet išlo preko organizacije sindikata.
Moglo se platiti na rate tijekom godine, pa je taj obiteljski godišnji odmor bio sasvim normalna stvar i rijetki su bili oni koji nisu posjetili neka od tih radničkih odmarališta.

Plaće su uglavnom bile isplaćivane gotovinski, i to u firmama. Novac se nalazio u kuvertama. Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski pregledi bili su obavezni za sve.
Kada bi netko od radnika u mirovini umro, automatski je to za pokojnog značilo i besplatan sprovod. Ako bi umro za vrijeme radnog vijeka u istu firmu zaposlili bi istovremeno nekoga od najužih članova obitelji kako bi mogli od nečega živjeti.
Čini se da je onda radnik bio gospodin, plaća mu gospodska a na licu se uglavnom ocrtavao osmijeh i nekakav poseban žar…