LAŽNA:CRKVA,VJERA,RELIGIJA VS PRAVA DUHOVNOST

http://www.index.hr/vijesti/clanak/cinjenica-ili-laz-je-li-slavni-znanstvenik-stvarno-dokazao-da-bog-postoji/910368.aspx


UKLJUCITE SVOJ MOZAK.

Proanalizirajte ponasanje VERNIKA (na primer katolika) ili bilo kojih drugih.

"Ljubi bliznjeg svoga"= ????????

A sad,zdravi razum.


Valter

http://www.dnevno.hr/vjera/iz-zivota-crkve/knjiga-koja-ce-uzdrmati-svijet-benedikt-xvi-otkriva-zasto-je-odstupio-i-kako-gay-lobi-vrsi-pritisak-na-vatikan-948981


Knjiga pape emiritusa

KNJIGA KOJA ĆE UZDRMATI SVIJET: Benedikt XVI. otkriva zašto je odstupio i kako gay lobi vrši pritisak na Vatikan!

Autor: Z. K.
Srijeda, 24. Kolovoz 2016. u 14:14

Nakladna kuća Verbum u rujnu će objaviti knjigu "Posljednji razgovori" pape Benedikta XVI koja će prodrmati svijet i Vatikan!

Da gay lobi vrši izuzetno velik pritisak na Vatikan, i to u suradnji sa svjetskim medijima, vide svi kojima su oči otvorene. To nije nikakva tajna. Najžešći medijski pritisak izvršio se tjedan dana prije Obiteljske sinode na kojoj su neki kardinali zastupali ‘homo obitelji’. Tada su se dogodila tri podmetanja, a sve je trebalo završiti tako da Katolička crkva kaže: homoseksualci nisu u grijehu. Naravno, to nije, i nikad neće biti moguće  jer se homoseksualni čin se ne može opravdati, baš kao ni jedan drugi grijeh. Također, veliki pritisak vrši se na papu Franju kojemu se nerijetko krivo interpretiraju riječi, a sve u svrhu ‘crkvenog’ ozakonjenja gay populacije, a posljedično i raskola u crkvi.

Da je gay lobi izuzetno moćan, da je ušao u sam Vatikan i da od tamo vrši pritisak na cjelokupnu Katoličku crkvu priznao je umirovljeni papa Benedikt XVI. koji je u svojim memoarima napisao da nije bio prisiljen na odreknuće, međutim kaže kako je istina da gay lobi u Vatikanu želi preuzeti kontrolu u i utjecati na donošenje odluka.

U knjizi “Posljednji razgovori”  koja u Hrvatsku stiže u rujnu po prvi put u povijesti neki bivši papa sam procjenjuje vlastiti pontifikat po njegovu završetku. Radi se o knjizi dugih intervjua što ih je 89-godišnji Josef Ratzinger vodio s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom i trebala bi biti objavljena 9. rujna. Talijanski list Corriere della Sera  uoči objave ove knjige koja će zasigurno dobiti veliku pažnju objavio je veliki članak s ključnim naglascima knjige.

Benedikt tako u knjizi kaže da je za svog Pontifikata znao za postojanje “gay lobija” koji je  sastavljen od četvero, petero ljudi koji su pokušali utjecati na odluke Vatikana. U članku se navodi da je umirovljeni papa uspio “razbiti tu moćnu skupinu”.

U knjizi “Posljednji razgovori”, koju su mnogi već proglasili duhovnom oporukom Benedikta XVI., prvi put u dvije tisuće godina dugoj povijesti kršćanstva jedan papa pravi bilancu svojega pontifikata i svojega života, piše IKA. U prisnim i dirljivim razgovorima s Peterom Seewaldom Papa emeritus prvi put govori i o poteškoćama, osjećajima i teškim trenutcima koji su prethodili njegovu odreknuću od službe te ujedno s iznimnom iskrenošću odgovara na pitanja o svojemu javnom i privatnom životu: o uspješnoj teološkoj karijeri, prijateljstvu s Ivanom Pavlom II., sudjelovanju na Vatikanskom saboru i o izboru za papu, kao i o najkontroverznijim elementima svojega pontifikata: o nastojanjima da počisti “prljavštinu u Crkvi” (skandalu pedofilije među svećenicima, gej lobiju u Vatikanu, aferi Vatileaks), o svojemu nasljedniku papi Franji i odnosu s njime itd.
Prava za hrvatsko izdanje knjige “Posljednji razgovori” povjerena su nakladničkoj kući Verbum koja je već pripremila prijevod knjige tako da će njemačko, talijansko i hrvatsko izdanje biti objavljeni istodobno 9. rujna, dok je englesko izdanje najavljeno za studeni.

Slusajte i donesite svoje zakljucke.


Valter

http://www.index.hr/vijesti/clanak/crkva-preko-filozofskog-fakulteta-sprema-udar-na-drustvo/921439.aspx

U ZADNJIH pola godine se dosta pričalo o tome što se događa na Filozofskom fakultetu. Kronologija je tih događaja jasna i već ispričana više puta, ali, kako se sve stalno uvlači u birokratsku zavrzlamu i dnevne skoro pa sapuničaste događaje, potrebno je sve još jednostavnije objasniti, izostavljajući manje bitne detalje. Priča ukratko ide ovako.

Interesi crkvenih struktura

Od 1990., a pogotovo od potpisivanja Vatikanskih ugovora, Katolička crkva ima velik utjecaj u Hrvatskoj – ne samo na politiku nego i na obrazovanje itd. Utjecaj koji Crkva vrši preko vjeronauka kroz javno obrazovanje je već pokazao rezultate – istraživanja su pokazala da su nove generacije sve konzervativnije. Logično, Crkva je poželjela na tim rezultatima nastaviti graditi svoju ideološku hegemoniju, još više povećati svoj utjecaj i time osigurati, među ostalim, i svoj materijalni status u budućnosti. Kako to, dakle, učiniti?

Ideja je zapravo briljantna. Umjesto da nastavnici vjeronauka, obrazovani na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, predaju samo vjeronauk, kao dosad, i na taj način šire crkveni nauk – zašto oni ne bi predavali npr. i hrvatski, engleski, povijest, sociologiju, filozofiju i sve druge društveno-humanističke predmete? Tako se onda širenje crkvene konzervativne doktrine ne bi odvijalo samo na satovima vjeronauka i preko crkvenom nauku naklonjenih udžbenika i nastavnika, nego, razumno je zaključiti, i na drugim predmetima. Jasno je da će nastavnik vjeronauka, kojem Kaptol izravno mora dati dozvolu da predaje u školi i koji mu je može u svakom trenu ukinuti (bez ikakvog uplitanja bilo koga iz svjetovnih struktura u to – od ravnatelja do MZOS-a), predavati npr. povijest na malo drugačiji način nego netko tko s Crkvom nema izravne veze, niti mu ona može utjecati na posao.

No kako to postići? Vrlo jednostavno – tako da se omogući da budući nastavnici vjeronauka uza svoj studij Religijske pedagogije i katehetike na KBF-u studiraju i bilo što s Filozofskog fakulteta u Zagrebu (koji je najveći društveno-humanistički fakultet u zemlji). Što se time dobiva? Dobivate npr. profesore engleskog i vjeronauka, hrvatskog i vjeronauka, povijesti i vjeronauka itd. Kako nastavnike vjeronauka u osnovne i srednje škole, da ponovimo, izravno postavlja i smjenjuje isključivo Kaptol (iako nastavnike u potpunosti plaća država!), dogodilo bi se to da bi Kaptol de facto u škole postavljao ne samo nastavnike vjeronauka nego i profesore svih ostalih društveno-humanističkih predmeta. Kako je poznato da svi ravnatelji školâ iz praktičnih razloga preferiraju da imaju profesore koji pokrivaju više predmetâ odjednom, rečeni scenarij nije nikakva teorija urote nego sasvim logična posljedica iznijetoga.

KBF je integraciju poduke svojih vjeroučitelj(ic)a sa svim studijima FF-a, naravno, pokušao prikazati tobože u okvirima „suradnje“, „interdisciplinarnosti“ i sl. No ta priča vrlo lako pada u vodu. Kao prvo, da je riječ bila samo o interdisciplinarnosti (na stranu pitanje koliko uopće ima smisla studij za vjeroučitelje povezivati sa znanstvenim studijima), ne bi li bilo logičnije da onda KBF krene prvo u suradnju npr. s Filozofskim fakultetom družbe Isusove? Kao drugo, da je riječ samo o interdisciplinarnosti, zašto onda KBF ne bi ponudio i druge svoje studije (Filozofsko-teološki studij, Stručni teološki studij ili Studij crkvene glazbe) u kombinaciju FF-u, nego, zanimljivo, samo studij na kojem se obrazuju vjeroučitelji(ce)? Očito je, dakle, da se tu ne radi ni o kakvim plemenitim idejama humanističke suradnje, nego o vrlo proračunatim interesima i ciljevima.

Pozadinski dealovi

No kako omogućiti da Filozofski fakultet pristane na takav dogovor od kojeg ne dobiva apsolutno ništa, osim što svojim studentima smanjuje ionako već oskudne mogućnosti zaposlenja nakon studija te se potencijalno izlaže tome da KBF pokuša u budućnosti nekako utjecati i na studijske programe FF-a (zato što im se neće sviđati „rodna ideologija“, ako se ne budu poštivali njihovi „vjerski osjećaji“ i sl.)? Sjajna se prilika ukazala 2014, kada tadašnji dekan FF-a Damir Boras vodi kampanju da ga se izabere za rektora Sveučilišta u Zagrebu (za što su mu u početku insajderi bili davali jako malo izgleda). Javna je tajna sveučilišnih krugova (koju je, doduše, teško strogo dokazati osim ako nemate na raspolaganju resurse NSA-a) da je Boras, da bi osigurao potporu presudnih KBF-ovih članova za svoj izbor za rektora, u zamjenu KBF-u ponudio ugovor s FF-om. Olakotna je okolnost svakako bila u tome što to dekanu pa rektoru Borasu nije ni ideološki bilo nimalo mrsko – sjetimo se samo njegove prve rektorske izjave o tome da će na sveučilište vratiti „biblijske vrijednosti“.

Da bi se taj ugovor do kraja proveo na FF-u, Boras je za sobom ostavio svog nasljednika – novog dekana Vlatka Previšića. Dekan je Previšić nakon toga pokušao, čitavim nizom zakulisnih igara, podmetanjem ispod žita, netransparentnim odlukama i manipulacijama na sve moguće načine što brže progurati takav ugovor KBF-a s FF-om. Od samog početka se išlo potpuno nedemokratski i netransparentno jer su Boras i Previšić zacijelo smatrali da takav ugovor, od kojeg profitirati može samo Kaptol preko KBF-a, teško može proći redovne demokratske procedure i javnu raspravu na FF-u. No malo-pomalo, sve je više studenata i profesorâ uviđalo o čemu se tu zapravo radi, proces je zaustavljen, ponavljan, vraćan na dorade itd. da bi sve eskaliralo ove godine otvorenom autokracijom dekana Previšića na fakultetu (koja je uključivala cenzuru, zastrašivanje, klijentelističke dogovore, manipulacije, kršenje svih mogućih procedura i demokratskih normi i sav ostali autokratski repertoar) te otvorenim protivljenjem velikog dijela profesorâ i studenata kao odgovorom na to.

Demokracija

Stvar je u konačnici vrlo jednostavna. Autor ovog članka smatra da je ovakav ugovor o „suradnji“ KBF-a i FF-a (a zapravo podvrgavanje FF-a interesima KBF-a, tj. Kaptola) izrazito štetan i loš ne samo za FF, nego još puno više za čitavo društvo. No, kad bi većina profesorâ i studenata na FF-u bila za „suradnju“ s KBF-om nakon otvorene rasprave i da se tako odluči na legalan i transparentan način, ja bih takvu odluku onda i prihvatio. I dalje bih smatrao da je loša i možda bih javno govorio zašto – ali odluku bih prihvatio. Kada bih bio u manjini, svakako ne bih osporavao odluku većine ako je demokratski i legitimno donesena, koliko god se osobno s njom ne slagao.

No suprotna strana radi upravo to. U nastojanju da ostvare svoje ciljeve, ne prezaju ni od čega. Od samog početka tako rade jer znaju da na pošten način teško mogu pobijediti. Većina profesorâ je protiv. To se pokazalo i na jučerašnjem Vijeću fakulteta, gdje je velika većina profesor(ic)â, uz ovacije prisutnih studenata, napustila sjednicu i srušila kvorum, ne htijući sudjelovati na sjednici na kojoj je dekan na perfidan i pravno dubiozan način zabranio sudjelovanje delegatima studenata. Čak su i oni profesori koji možda svjetonazorski i nisu protiv povezivanja s KBF-om, većeg utjecaja Crkve na društvo i sl., ili su što se toga tiče indiferentni, sve više zgroženi time što trenutna uprava FF-a radi i načinom na koji se ponaša – od zaštitarâ na fakultetu preko zatvaranja dijelova fakulteta, cenzure neistomišljenikâ i kršenja svih mogućih statuta i propisa pa do dekanovih suludih i nekulturnih ispada na Vijeću fakulteta. Što se tiče studenata, ako i ne vjerujete plenumu, njihovo je mišljenje jasno – nedavna je anketa (na uzorku od skoro trećine studenata na fakultetu) pokazala da je 70% studenata FF-a apsolutno protiv ikakvog ugovora s KBF-om, a da taj ugovor apsolutno podržava samo 1,5% studenata.

Stvari su, da zaključimo, zapravo dosta jasne – unatoč svim spinovima, lažima i slabo prikrivenim interesima.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Razmislite dobro.

Ko je stvarno na vasoj strani (radnici)?

Ukljucite vec jednom svoj sopstveni mozak.

Ako ovako nastavite,ce se imati utisak da ga nemate.


Valter

http://www.intermagazin.rs/dokumentarac-koji-je-zapalio-svet-i-otkrio-vatikan-zataskava-pravu-istoriju-video/

DOKUMENTARAC KOJI JE “ZAPALIO SVET” I OTKRIO: Vatikan zataškava pravu istoriju

Istorija je potisnuta najvećim, dugoročnim zataškavanjem ikad, a Vatikan zna sve tajne.

Vatikan konstantno prati nebo sa teleskopom “Lucifer”, dok se tajno priprema za dolazak njihovih vanzemaljskih gospodara.

Čini se da oni namerno stvaraju nešto što će postaviti rimokatoličku crkvu na čelo “Novog svetskog poretka” i zvaničnog obelodanjivanja vanzemaljaca.

Istorija je bukvalno ponovo napisana, a arheološki establišment, kao i obrazovni establišment, bi želeli da verujemo da su ljudi pre više hiljada godina u ranom početku naše vrste, kada smo lupali kamenje, i jedva bili u stanju da izgradimo kolibe od blata, istovremeno gradili neverovatne megalitske strukture koje su prisutne širom sveta, a koje više svedoče nekoj superiornoj rasi i društvu nego ljudskoj vrsti, superiornoj prošlosti koja je potpuno izignorisana.

Oni koji kontrolišu prošlost kontrolišu i budućnost, i ni jedna organizacija na Zemlji nema čvršću kontrolu nad zvaničnom istorijom od Rimokatoličke crkve.

Timoti Alberino, direktor i domaćin novog dokumentarca “True Legends: The UnHoly See“, govori o dokazima da Vatikan stoji iza ogromnog zataškavanja istorije pre Potopa.

Oni su povezali određene činjenice i nalaze i sada predstavljaju dokaz duge Vatikanove zavere da zataška istoriju sveta pre potopa i istovremeno, pripremajući čovečanstvo za dolazak njihovih svemirskih gospodara, koji će doneti drugačije jevanđelje.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/zasto-ne-postoji-dan-zrtava-katolicke-crkve/801869.aspx

DA, NE postoji takav dan.

Postoji Dan žrtava fašizma, Dan žrtava holokausta, Dan žrtava totalitarnih režima, Dan žrtava domovinskog rata i mnogi drugi, no Dan žrtava Katoličke crkve ne postoji.

Ne zato što žrtve ne postoje, već zato što ih se pomelo pod tepih. Gurnulo u ormare. Sakrilo iza takozvanih - isprika.

Ne radi se tu o 4-5 godina rata, ne radi se o kojem desetljeću zlih ideologija, radi se o nekoliko stoljeća sustavnih progona, pokrštavanja, mučenja i ubijana ljudi.

I makar službeno ne postoji Dan sjećanja na žrtve Katoličke crkve, 17.02. nalazim prikladnim za takav spomendan.

Na taj dan 1600. godine, u Rimu je zbog svojih "heretičkih" tvrdnji spaljen Giordano Bruno.

Znanstvenik, pisac i pjesnik. Govorio je o tome kako su sve zvijezde sunca, i da postoji realna mogućnost za još ovakvih svjetova. Nakon što je proveo godine u tamnici, 1600. godine, živog ga spaljuju na lomači.

Kako je bio neslomljiva duha i zadnje što im je na suđenju rekao, bilo je:

"Možda vi, moji suci, izgovarate ovu presudu protiv mene s većim strahom nego ja koji ju primam".

Pa znajući njegovu narav, naređeno je da mu se čavlom zabije jezik u nepce, kako ne bi morali slušati njegovu "herezu".

Dva dana prije, 15.02. obilježava se rođendan Galilea Galileja, koji je pod prijetnjom i istragom Crkve, odlučio svoje stavove o kretanju Zemlje odbaciti kao heretičke i tako se spašava brutalne smrti, ali do kraja života živi zatvoren u svojevrsnom kućnom pritvoru.

Ovim riječima se Galileo morao pokajati klečeći na koljenima (skraćena verzija):

"Ja, Galileo, u mojoj sedamdesetoj godini života, kao zatvorenik i na koljenima, pred vašom Eminencijom i Prečasnom Gospodom kardinalima, Inkvizitorima protiv heretičke izopačenosti, imajući pred svojim očima Sveto Pismo, koje dotičem svojom rukom, odričem se i proklinjem i gnušam greške i hereze kretanja Zemlje."

Dakako, oni su samo najpoznatiji. Povijest zločina je daleko veća. A i ovo je samo sažetak (u suradnji sa Znanost i biblija):

KRIŽARSKI RATOVI

Kako je sve počelo :

Papa Urban ll, u strastvenom, propagandističkom govoru pred tisućama prikupljenih vjernika u Clermontu, u Francuskoj, 27.11.1095, poziva sve istinske kršćane da oslobode Svetu Zemlju od Muslimanskih nevjernika, koji su je osvojili stoljećima prije i sada naplaćivali hodočasnicima ulaz. Tisuće naivnih vitezova, kmetova, pa čak i nekoliko kraljeva stavlja na svoje tunike veliki crveni križ i odlazi u 200. godišnji rat za oslobađanje navodnog Isusovog groba. Začinjen prijetnjom pakla i obećanjem nagrade (konkretno Papa je udijelio "izlazak iz čistilišta svim sudionicima direktno u Raj" - poznato?), poziv je naišao na neočekivani odaziv. Oni koji su pročitali o nasilju u Bibliji znaju da i Križarski ratovi i Inkvizicija i progoni Židova i ostalih "pogana" nalaze tamo svoje puno opravdanje.

1. Prvi Križarski rat je pokrenut 1096-1099 bojnim pokličem "Deus Vult" (Bog to želi), pozivom na uništenje nevjernika u "Svetoj Zemlji". Križari u Njemačkoj prvo su se obračunali s "nevjernicima među nama", Židovima u dolini rijeke Rajne. Tisuće su odvučene iz svojih domova ili mjesta gdje su se skrivali, i sasječeni ili živi spaljeni ("vatra čisti"). Onda su religiozne legije pljačkale i ubijale putem sve do Jeruzalema. Svećenik Raymond Aguilers je napisao: "U Solomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom Božjem sudu." Oko 40.000 Muslimana, zajedno s Židovima je pobijeno u ta dva dana, i tako je Jeruzalem "očišćen od nevjerničke ruke". Zabilježeno je i da su spalili jednu sinagogu punu Židova. Nakon pokolja svi su se okupili oko navodnog Kristovog groba na misu zahvale. U njihovim rukama je grad ostao oko 100 godina.

2. Na drugi Križarski rat 1147- 1149 poziva Papa Eugenije III (d.1153); Kako je "Svetac" Bernard, redovnik iz Clairvaux-a izjavio: "Kršćani slave smrt pogana, jer je time Krist sam proslavljen." Završava totalnim porazom njemačko-francuske vojske od Turaka. 1187.

3. U Trećem Križarskom ratu (inicijator Papa Grgur VIII ), nakon što je Richard Lavljeg Srca osvojio grad Acre u 1191, naređuje da se 3000 zarobljenika -- od kojih su mnogi bili žene i djeca -- izvede iz grada i zakolje. Neki su raskomadani, ne bi li pronašli progutane dragulje. Biskupi su davali blagoslove. "Nevjernički životi nemaju vrijednosti". Kroničar Ambroise, ushićeno piše: "Pobijeni su svi odreda. Neka je za to blagoslovljen Stvoritelj!". Nakon što se Friedrih Barbarossa utopio prelazeći konjem rijeku, njemački križari se povlače, i gube stečene pozicije. Mudri muslimanski vođa Saladin daje besplatan pristup kršćanskim hodočasnicima.

4. Papa Aleksandar III posjećuje 1177. godine hrvatski grad Zadar. Trideset i pet godina poslije, Zadar su osvojili, opljačkali i srušili križari 1202. U gradu je izveden masakr. Prije polaska iz Zadra, porušili su zidine i uništili sam grad. Kuće i crkve su srušene do temelja. Oštetili su i katedralu Sv. Stošije. Preostalo stanovništvo je iseljeno iz Zadra (pretežno u Nin), dok su grad naselili Mlečani. Dio flote ostao je stacioniran na Ugljanu kao osiguranje naseljenim Mlečanima u gradu. Kako bi se Emerik ispričao građanima (preostalima koji su naselili Nin), gradu Ninu je 1203. dao status slobodnog kraljevskog grada (kao jedini dalmatinski grad).

Dječji Križarski rat 1212.

"Budući da nas Bog vidi kao grešnike, kakvi jesmo, neće nam pružiti svoju moćnu ruku i pomoći razbiti nevjernike. Zato ćemo u rat poslati nevinu djecu. Dobri Bog, uz Duha Svetoga, milostivog Isusa i njegovu bezgrešnu Majku, te ostale Svece, smilovat će se na tu djecu i, kao u dobra stara Biblijska vremena, napraviti čudo te poraziti mrske bezbožnike". Djeca su navodno ukrcana na 7 brodova i poslana u oslobađanje Svete zemlje. Većina ih nije niti došla do tamo, podavili su se, a ostatak je pao u tursko ropstvo.

Četvrti Križarski rat 1201-1204.

Povod 4.križarskog rata bio je poziv pape Inocenta II. da se dokrajči okupacija Kristova groba, pogotovo sad kad se nakon smrti Saladina 1193. njegovo carstvo raspalo na 17 država. Papin poziv je naišao na brojne poteškoće kod vladara zapadne Europe koji su međusobno posvađani te se odaziva plemstvo i vitezovi željni bogaćenja i slave (visoko francusko plemstvo iz interesa kako će osvojenu Svetu zemlju međusobno podijeliti i osnovati kršćansko kraljevstvo).

Pohod na Carigrad

Prvo osvajanje grada koji je bio u kršćanskim rukama (17. 07. 1203.) i pokolj i pljačka njegovih stanovnika - kršćana. Čak su i opatice bile silovane. Na prijestolje Patrijarha, križari ustoličuju prostitutku. Papa Inocentije III (1160-1216), daleko od toga da bi se zgražao nad zločinima koje su počinili, on se raduje pobjedi nad Istočnom Crkvom koja je do tada odbijala priznati njegovu nadmoć. Taj podlac je naredio i genocid nad Albigenzima u Francuskoj. Za nagradu je proglašen svecem.  Sve je to toliko oslabilo Bizant, da su Turci kasnije lako prodrli u Europu sve do Hrvatske i dalje.

5. - 8. Serija poraza, do osmog Križarskog rata 1291. kada su kršćani izgubili i Akon, posljednje ostatke križarske države. Epilog bi mogao biti križarski pohod koji je krenuo huškanjem pape Urbana V 1395. Tada je sa Rodosa organiziran pohod na Egipat. Križarski fanatici su zauzeli Aleksandriju. "Pokolj ne samo muslimana, već i kršćana i Židova, bio je po okrutnosti ravan onome u Jeruzalemu 1099. i Carigradu 1204

9. Edward I je pokrenuo 9. križarski rat (Edward 'Longshanks'). To je onaj vladar protiv kojeg se borio William Wallace (široj publici poznat iz filma 'Braveheart).

Križarski ratovi na Baltiku

Poznati su nam kao Sjevernjački križarski ratovi (the Northern Crusades). Pokrenuo ih je papa Celestin III 1193. godine. Cilj im je bio konvertirati na kršćanstvo Estonce, Litvance, Šveđane, Fince, Pruse, Saksonce, itd... Teutonski vojni red osnovan je u 12. stoljeću u Palestini, u Akri. Činili su ga katolici njemačkog podrijetla. Protjerani su s Bliskog Istoka negdje u prvoj polovici 12. stoljeća i onda su krenuli prema Sjeveru; prema Transilvaniji, Poljskoj, te Baltiku. Primali su naredbe direktno od pape. Provodili su prilično agresivnu politiku.

Jedan od ciljeva im je bio također bio konvertirati pravoslavnu Rusiju na katoličanstvo. Međutim, Rusi su ih pobijedili u bitci kod jezera Peipusa (negdje opet u prvoj polovici 12. stoljeća), što je postepeno dovelo do odustajanja od gore spomenute ideje. Ali, zato su krajem 14. stoljeća uspjeli doprinijeti konvertiranju Litve na kršćanstvo. Tada je došlo i do poljsko-litvanskog saveza (litvanski vladar - mislim da su imali vojvodu ili nadvojvodu - je oženio poljsku princezu).

No, isto tako treba napomenuti kako je primarni cilj ovdje bila teritorijalna ekspanzija, uz proširenje političkog utjecaja, dok je konverzija na kršćanstvo predstavaljala popratan cilj. Gore navedeni paganski narodi dugo su pružali otpor, međutim na kraju su popustili pritisku te prihvatili kršćanstvo kao religiju, te feudalizam kao poredak.

Iako su Križarski ratovi formalno završili 1291, konačnim gubitkom Svete zemlje, židovi su ponovno podvrgnuti genocidu. Skoro 40.000, mladih "ratnika križa" pljačkalo je ubijalo i spaljivalo na svom putu prema jugu Europe i iskorijenilo oko 150 židovskih zajednica.

"Sveti" kršćanski ratovi

Kada je kršćanska rulja spalila Aleksandrijsku knjižnicu (tada najveću na svijetu) 391.god, šteta po napredak čovječanstva je bila neprocjenjiva. Uz knjižnicu je bilo sveučilište sa tisućama studenata, koji su besplatno mogli učiti i biti podučavani, a za siromašnije se prikupljao novac. Ogromno dvorište je bilo neka vrsta foruma, a po noći je svatko mogao spavati na podu. Moglo se podučavati bilo što. Niti danas nemamo nešto slično. Građa se sakupljala i prevodila 625 godina, a njeni resursi su bili ogromni (sa tada nezamislivih 750.000 knjiga).

Rulju je nahuškao kršćanski parijarh Teofil. Još gore užasne scene događale su se i 21 godinu kasnije, kada je patrijarh Sveti Ćiril ohrabrio 'Kršćansku' svjetinu da mučki ubije najveću znanstvenicu svih vremena - matematičarku i filozofa - Hipatiju, 412. Ta inteligentna, rječita i ne manje lijepa predsjednica aleksandrijske škole platonističke filozofije, uhvaćena je na putu na posao, iako je bila svjesna opasnosti, i razjarena rulja ju je odvukla do oltara Teofilove crkve, i tu joj školjkama zderala svu kožu do kostiju. Glavni poticatelj Ćiril je za nagradu i mirnu savjest, proglašen Svecem, a Hipatija, po kršćanskom nauku, otišla u pakao.

U 4. stoljeću, car Konstantin, prvi rimski car koji je postao kršćanin, daje ubiti preko 3000 kršćana, jer se njihovo tumačenje Svetog Pisma nije slagalo s njegovim (zamislite nisu se slagali s prevelikim povezivanjem crkve i države). To je mnogo više od par kršćana koji su stradali u svima dobro poznatim "bacanjima kršćana lavovima" u 1. stoljeću. Ostali "progoni" kršćana (Japan, Kina, Sudan itd.) nastali su kao revolt prema pokušajima Crkve da uvodi svoju dogmu na mala vrata pod krinkom "humanitarnog rada" i tako nadvlada domaće religije.

U 777., Karlo Veliki, pobožni branitelj Rimske crkve, nakon poraza Saxonskih pobunjenika, daje im izbor između pokrštavanja i pogubljenja. Kada su odbili krstiti se, dao im je odrubiti glave - 4500 u jednom danu.

1209, Sveti Papa Inoćentije III pokrenuo je oružani pohod protiv kršćana Albigenza na jugu Francuske.

u 12 stoljeću počinje diskvalifikacija katara - upravo kada su u Europi počeli nicati religiozni pokreti Valdenaza i Albigenaza (odnosno katara), a posebice kad je utjecaj Katara poprimio takve razmjere, da je počeo predstavljati opasnost po samu Crkvu i njezina bogatstva. Ne zato jer su zagovarali asketizam i primali žene u svećenike, već zbog odricanja od svećeničke vlasti i vlasti tada totalno degradiranog Pape. Katare bismo najbolje mogli usporediti s današnjim napredno-liberalnim pogledima. Kako bi se Crkva obranila od takvih pokreta, koji su postajali sve raširenijima, ona ih je proglasila heretičkima i odredila smrtnu kaznu i mučenje za osumnjičene za herezu. Posljedica je bio i prvi interni križarski rat protiv Katara (1209-1229) u Južnoj Francuskoj (iako su ovi bili miroljubljivi).

1208.godine papa Inoćent III pozvao je na križarski rat protiv katarskih gnostičkih vjernika, kako su se skupnim imenom nazivali oni koji su prihvaćajući gnosticizam, odnosno izravnu spoznaju Boga, odbacivali posredovnu ulogu pape i svećenstva (a bez te uloge naravno da bi KC izgubila i politički utjecaj...

Katari su, dakle, izazvali bijes time što su odbacivali papinstvo i katoličku crkvu - njihova hereza u svojim dogmatskim postavkama bila je ista kao i ona manihejaca. Bijes Crkve je posebnom snagom buknuo u Beziersu, u kojem su ti papini križari počinili strahovito krvoproliće, za što nam je kao dokaz ostalo i pismo papinog legata Arnolda, monarha iz Citeauxa koji se papi Inoćentu ovako hvalisao o ishodu pokolja:

"Mi ne štedimo nijedan stalež, nijedan rod, nikakvu dob; od oštrice je mača palo oko 20 000 ljudi. Nakon pokolja, grad je opustošen i spaljen, te je tako na čudesan način bjesnjela božja osveta." Postoji priča da je papin legat kod pada Beziera izrekao i ove monstruozne riječi: "Pobijte ih sve, Bog će znati koji su njegovi." Crkveni apologeti se zaklinju da to nije kazao, ali kako se god okrene, Crkva je okaljala svoje ruke do laktova u krvi, za sva vremena.

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/foto-drzava-crkvi-poklanja-biser-arhitekture-u-najljepsoj-pulskoj-vili-iz-austrougarskog-perioda-bit-ce-smjesteni-uredi-porecko-pulske-biskupije/6438847/


VILA IDOLA
FOTO: DRŽAVA CRKVI POKLANJA BISER ARHITEKTURE U najljepšoj pulskoj vili iz austrougarskog perioda bit će smješteni uredi Porečko-pulske biskupije


Porečko-pulska biskupija u subotu je od hrvatske Vlade dobila austrougrasku Villu Idolu u Puli s pripadajućom gospodarskom zgradom i zemljištem, sveukupno 5016 četvornih metara, ukupne vrijednosti nešto više od 19,7 milijuna kuna, piše Glas Istre.

Na maratonskoj sjednici Vlade održanoj dan ranije u Kninu, donijeta je odluka kojom se, u konačnici, Villa Idola, kojom sad upravlja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO), daruje Porečko-pulskoj biskupiji za smještaj biskupskih ureda.

Formalno, riječ je o davanju prethodne suglasnosti na tu transakciju - odlučeno je da će HZMO prvo bez naknade prenijeti vlasništvo na Republiku Hrvatsku, odnosno Ministarstvo državne imovine, te da će na kraju Hrvatska austrougrasku vilu sa zemljištem i gospodarskom zgradom prenijeti u vlasništvo Porečko-pulske biskupije. Vrijednost poklonjenih nekretnina od 19,7 milijuna kuna procijenjena je po sudskom vještaku, a kako stoji u odluci, uračunat će se u naknadu za oduzeta dobra koja nije moguće vratiti pravnim osobama Katoličke crkve, sukladno Ugovoru zaključenom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

Konačnu darovnicu Katoličkoj crkvi potpisat će predsjednik Vlade, a bit će potpisana u Svetvinčentu 23. kolovoza.

Vila je, inače, u zapuštenom stanju te joj je prijetila devastacija. Od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata do 2011. funkcionirala je kao Dom za starije osobe, no otada je prazna i nerijetko se nalazila na meti vandala. Najnovijom odlukom Vlade njezina sudbina bit će posve drukčija - prenamijenit će se za pulske urede Porečko-pulske biskupije, navodi Glas Istre.

Nedavno je Regional Express pisao o stanju u kojem se ova vila nalazi te je pritom objavio isječak iz knjige Branka Perovića 'Austrougarske vile i kuće u Puli', u kojoj je ukratko opisana povijest ovog objekta.

- Villa Idola - princeze Eleonore i Alfonsa von Klossa najljepša je pulska vila iz austrougarskog perioda, a izgrađena je na mjestu zabranjenom za gradnju, za koju se dalo posebno dopuštenje Zapovjedništvo Lučkog admiraliteta u Puli. Smještena je na najljepšem i najsunčanijem, gotovo nenaseljenom području Verude.

- Po dokumentaciji koju je prikupila Mirjana Bašić, vila je pripadala princezi Eleonori i Alfonsu von Klossu, izgrađena je 1914. neposredno pred početak I. svjetskog rata, a projektirao ju je Puljanin E. Heininger. Princeza Eleonora Maria bila je prva kći austrougarskog admirala i nadvojvode Karla Stephana von Habsburga - Lothringena i supruge Marie Therese, koji su odlučili nastaniti se u Puli. Kćer Eleonora rodila se 1886. u Puli, krštena je u crkvi Gospe od Milosrđa, obred je vodio porečko-pulski biskup Flapp, djetinjstvo provela u gradu pod Arenom. Ova mlada, prpošna, atraktivna i bogata udavača plemenita roda, od brojnih udvarača, svoje je srce poklonila plemiću Alfonsu von Klossu, mladom austrougarskom časniku, tada na službi u Puli. (...) Prekrasna vila, po M. Bašić, tip je ladanjskog objekta-ljetnikovca, jedinog takvog u Puli. O njenoj reprezentativnosti svjedoči mnoštvo neorenesansnih arhitektonskih elemenata koji povezuju zatvoreni i otvoreni prostor (trijemovi, verande, balkoni), ali i kapelica kao statusni simbol obitelji. Sagrađena na mjestu ranije Stanze Cararra, vila Idola okrenuta je u smjeru istok-zapad, imala je visoko prizemlje, suteren, kat i potkrovlje, a u suterenu su bile prostorije za brojnu poslugu. Iz središnje dvorane prizemlja ulazilo se u sve ostale prostorije, stubištem je povezana s katom, potkrovljem i vrtom ispred i iza kuće. Na katu su prostorni rasporedi i komunikacija identični onima u prizemlju. U gradnji vile poštovalo se pravilo da se kupaonica smješta uz spavaću sobu, a zidovi rastvaraju vratima i prozorima, što je prostorije činilo udobnim, dobro osvijetljenim i prozračnim. Posebno se ističe impozantnost zdanja s velikim i hortikulturno uređenim dvorištem i 13 hektara pripadajućeg zemljišta. Prema zapadnoj strani je pogled na more, te se moglo uživati u prekrasnim zalascima sunca, stoji u Perovićevoj knjizi.

www.24sata.hr/news/tko-je-za-suvremenog-covjeka-bit-ce-i-za-vjeronak-u-skoli-536905]/www.24sata.hr/news/tko-je-za-suvremenog-covjeka-bit-ce-i-za-vjeronak-u-skoli-536905

'Tko je za suvremenog čovjeka, bit će i za vjeronak u školi...' Katolička Crkva i vjeronaukom u školi, posebno njegovom ekumenskom i međureligijskom dimenzijom, želi priopćavati spoznaje ne samo o svojoj konfesiji, nego o kršćanstvu i religiji općenito, ističe Hranić

Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/news/tko-je-za-suvremenog-covjeka-bit-ce-i-za-vjeronak-u-skoli-536905 - 24sata.hr

Autor: HINA
Utorak, 22.08.2017. u 16:38

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za katehizaciju i novu evangelizaciju Đuro Hranić u povodu početka nove školske i katehetske godine poručio je - "tko je za vjeronauk u školi, taj je za čovjeka, a tko je za dobro suvremenoga čovjeka, bit će i za vjeronauk u školi".

Tiskovni ured HBK-a uputio je u utorak Hranićevu poruku pod naslovom "Škola i vjeronauk pred izazovom obrazovne reforme" u kojoj stoji kako je tvrdnja da će odnos religije i obrazovanja, vjeronauka u školi i modernoga sustava školstva navodno biti bolji ako se vjeronauk ponovno progna iz školskih klupa "često površan i rasprave nedostojan diskurs".

Katolička Crkva i vjeronaukom u školi, posebno njegovom ekumenskom i međureligijskom dimenzijom, želi priopćavati spoznaje ne samo o svojoj konfesiji, nego o kršćanstvu i religiji općenito, ističe đakovačko-osječki nadbiskup.
Izgradnja mira i suživota u različitosti

Poručuje da je dijalog Crkve s nekršćanskim vjeroispovijestima neizostavni dio vjeronaučne nastave, a upoznavanjem s religijskim i konfesionalnim, etičkim i duhovnim sadržajima i stavovima u kršćanstvu i drugim religijama želi se pridonijeti izgradnji mira i suživota u različitosti.

U priopćenju se naglašava da obrazovanje koje u sebi ne sadrži i odgojnu dimenziju (tj. obrazovanje bez pitanja smisla ljudskoga života, identiteta, vrijednosti i etičkih posljedica) postaje samo tehnika za vježbanje određenih operacija.

Hranić kaže kako je moguće da u suvremenoj kulturi čovjek bude obrazovan, a da pritom ne bude religiozan.

"No, nemoguće je da se čovjek smatra obrazovanim, a da se pritom ne sučeljava s pitanjima vjere, koja je mnogima izvor života i cilj njihovih nastojanja", dodaje.

Vjeronauk u školi, koji u posljednjih 25 godina služi dobru hrvatskog čovjeka i društva, poručuje Hranić, i nadalje je pozvan činiti to isto te pritom ne zaboravljati svoju prvotnu zadaću - "naviještati Onoga koji je došao radi nas ljudi i radi našega spasenja".

"Tko je, dakle, za vjeronauk u školi, taj je za čovjeka. A tko je za dobro suvremenoga čovjeka, bit će i za vjeronauk u školi", istaknuo je Hranić.
Zarobljenik vlastitog "ja"

Hranić upozorava da su i zagovaratelji primjenjujućega znanja, onoga funkcionalnog, svjesni da ne mogu znati što će učenik trebati učiti u budućnosti – jer tehnički se svijet i potrebe tržišta rada razvijaju doista vrlo brzo.

Oni pak, nastavlja Hranić, kojima je stalo do čovjeka i njegova dobra, stavljajući njegovo dobro i sreću iznad kolektivnih i običajnih normi, te iznad svakog etičkog, vrijednosnog i identitetskog pitanja, zapravo ga čine zarobljenikom vlastitoga "ja".

Obrazovni sustav koji bi želio odgajati čovjeka samo kao pojedinca, kojemu bi njegova vlastita sreća bila jedini cilj, zaboravlja da je odgoj srca, savjesti i cjelovite osobe više od odgoja za sreću u ovozemaljskom životu.

"Obrazovni je sustav uvijek proces, koji mora poučavati te izgrađivati međuljudske odnose", poručuje Hranić.


Ko je za coveka,zeli da se on (covek) obrazuje i to tako da stvarno bude moderan covek koji gleda u buducnost.

Covek koji se bori da ostvari svoja prava sam.

Da neceka da to za njega cini neko "drugi".

Sami zakljucite,sta je potrebno coveku da bude moderan.

Samo neovisan u svom intelektu moze covek to i postici.



Valter

"Vjeronauk je u škole uveden po demokratskom izboru" Na pitanje o mogućoj reviziji Ugovora sa Svetom Stolicom, kardinal Josip Bozanić odgovorio je kako ugovori i konkordati sa Svetom Stolicom imaju trajnu vrijednost

Pročitajte više na:

https://www.24sata.hr/news/vjeronauk-je-u-skole-uveden-po-demokratskom-izboru-495061 - 24sata.hr


Vjeronauk je prije 25 godina ponovno uveden u hrvatske škole, na temelju Ugovora Svete Stolice i RH te na temelju provedbenog ugovora Vlade i Hrvatske biskupske konferencije. U osnovnim školama vjeronauk kao izborni predmet odabire 90 posto učenika, u srednjim školama njih 75 posto, što govori o tome da je u našim školama uveden po demokratskom slobodnom izboru, rekao je u četvrtak kardinal Josip Bozanić za HRT.  

Na pitanje o mogućoj reviziji Ugovora sa Svetom Stolicom, kardinal Josip Bozanić odgovorio je kako ugovori i konkordati sa Svetom Stolicom imaju trajnu vrijednost, a da je Hrvatska njima ušla u krug europskih zemalja koje imaju posebne odnose sa Svetom Stolicom.
Svečana akademija u povodu 25. obljetnice katoličkoga vjeronauka u škole

Država i Crkva susreću se u čovjeku, građaninu i vjerniku, a odatle i važnost načela, pravilne suradnje i uređivanja međusobnih odnosa na korist svih građana, riječi su sv. Ivana Pavla II. koje je citirao zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) msgr. Želimir Puljić, te istaknuo kako upravo to, s osjećajem ponosa  i radosti, komemoriramo na svečanoj akademiji u povodu 25. obljetnice uvođenja katoličkoga vjeronauka u škole.

Svečana akademija u povodu 25. obljetnice uvođenja katoličkoga vjeronauka u hrvatske osnovne i srednje škole te predškolske ustanove održana je u četvrtak navečer u Hrvatskome narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu gdje je nazočnima ponuđen bogat i raznovrstan kulturni program koji je počeo i zaokružio Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado.

Ta je svečana prigoda okupila brojne uzvanike iz crkvenoga i političkoga života, predstavnike drugih vjerskih i crkvenih zajednica u Hrvatskoj kojima je također prije četvrt stoljeća omogućena nastava vjeronauka, te mnoge vjeroučiteljice i vjeroučitelje.  Na akademiji su, među ostalima, bili i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik Hrvatskoga sabora akademik Željko Reiner, apostolski nuncij msgr. Alessandro D' Ericco, izaslanik predsjednice Republike dr. Mate Granić, izaslanik predsjednika Vlade dr. Stjepo Bartulica, ministar kulture Zlatko Hasanbegović i izaslanik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Ivan Milanović Litre, kao i nekoliko bivših mjerodavnih ministrica i ministara.

Nadbiskup Puljić: iskustvo vjeronauka u školskome programu povjeravamo ocjeni struke

Nadbiskup Puljić podsjetio je kako se vjeronauk prije 25 godina "vratio' u škole" iz kojih je bio "protjeran i zabranjen" 1952. odlukom komunističkih vlasti. Spomenuo je da su Republika Hrvatska i Sveta Stolica 19. prosinca 1996. potpisale Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, koji je ratificiran 9.  travnja 1997. kada je tadašnji državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano pohvalio Hrvatsku zbog dobre suradnje predstavnika države i Svete Stolice te istaknuo da je to "prvi slučaj ratificiranja ugovora što ih je Sveta Stolica potpisala s jednom od država proizišlih iz komunističkog iskustva".

"I dok dvadesetpetogodišnje iskustvo vjeronauka u školskome programu povjeravamo ocjeni struke, želimo neka njegov hod u svakodnevnome životu bude u skladu s Ustavom naše države i zakonodavstvom Katoličke Crkve", zaključio je predsjednik HBK msgr. Želimir Puljić.

Izaslanik ministra znanosti, obrazovanja i sporta Milanović Litre spomenuo je kako je tijekom prošle godine vjeronauk pohađalo 92 posto djece u osnovnim školama i gotovo 80 posto u srednjim školama. Učenicima je vjeronauk predavalo ukupno 2319  vjeroučiteljica i vjeroučitelja čiji rad vrjednuje pet savjetnika u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje (AZVO)

Nadbiskup Hranić: Vjeronauk ima društvenu dimenziju i trebamo nastaviti živjeti njegovu viziju

Predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za katehizaciju i novu evangelizaciju nadbiskup đakovačko-osječki msgr. Đuro Hranić rekao je kako živimo u vremenu sukoba i političkih konflikata čak i svjetskih razmjera čije se posljedice osjećaju i na našim prostorima. Naše hrvatsko društvo, istaknuo je, označeno je svjetonazorskim i ideološkim podjelama i sukobima, a u tome kontekstu netko druge vjeroispovijesti ili svjetonazora olako može biti viđen kao neprijatelj samo zato što je drukčiji.  

Zato, uvjeren je nadbiskup Hranić, "društvo u kojemu živimo ne bi smjelo prestati tražiti od Katoličke Crkve i drugih vjerskih zajednica da zajedno žive, rade i razgovaraju te na svoj način učine ovo društvo snošljivijim i spremnijim na uzajamno prihvaćanje i dijalog, unatoč pluralnosti vlastitih shvaćanja i identiteta".  

Nadbiskup Hranić ocijenio je kako konfesionalni vjeronauk može ekumenskim i međureligijskim dijalogom koji se, s drugim i drukčijim, događa unutar školskoga sustava pridonijeti međusobnom uvažavanju i prihvaćanju, suživotu i miru. Time, istaknuo je, vjeronauk ima društvenu dimenziju kao svoju bitnu sastavnicu, a drugim riječima, dodao je, "ne treba Crkva vjeronauk u školi da bi tamo naviještala Krista, nego i društvo treba konfesionalni vjeronuak da bi ostvarilo ono što jedino Bog može ostvariti u potpunosti, a to je mir i zajedništvo različitih identiteta".

"Dvadeset i pet godina upućenosti jednih na druge - Crkve i društva najbolji je znak budućnosti koja je pred nama. Previše smo dobra zajednički ostvarili da bismo na tome stali. Vrijeme koje je iza nas svjedočanstvo je da se vizije ne moraju nužno pretvoriti u iluzije. Ono što je prije 25 godina počelo kao vizija danas je naša stvarnost, a ništa nam drugo ne bih mogao poželjeti nego da tu viziju nastavimo živjeti", zaključio je nadbiskup Hranić.

www.express.hr/top-news/vatikan-je-pomagao-ustaskim-krvnicima-u-bijegu-11749]/www.express.hr/top-news/vatikan-je-pomagao-ustaskim-krvnicima-u-bijegu-11749

Vatikan je pomagao ustaškim krvnicima u bijegu
Piše Raif Okić

Ne treba šokirati što je Vatikan pomagao ustaškim krvnicima, bojali su se komunista više nego boga

Pred sam kraj Drugog svjetskog rata, kad je bilo potpuno očito da je samo pitanje dana kad će savezničke vojske napokon slomiti nacistički režim, a s njima i sve ostale fašističke države, poput NDH, najgori zločinci već su užurbano planirali svoj bijeg. Najviši nacistički dužnosnici živjeli su u golemom strahu od ratnih sudova zato što su znali da će ih proglasiti krivima zbog Holokausta Židova. Svoj bijeg planirala je i vrhuška Nezavisne Države Hrvatske, na čelu s Antom Pavelićem, koji je kasnije našao utočite u Argentini. Autor Uki Gońi, možda i najzaslužniji čovjek za otvaranje argentinskih arhiva i razotkrivanje bijega nekih od najgorih zločinaca, u razgovoru za Express kaže da je utočište odabrano pomalo slučajno.

Argentinski pisac Uki Goni

“Odbjegli hrvatski zločinci očajnički su trebali utočište. Prvo su se zaputili u Austriju, a zatim u Italiju. Međutim, zaštita koju im je Vatikan pružao nije mogla trajati unedogled. Već sredinom 1947. godine postignut je tajni dogovor između Washingtona, Londona i Vatikana da pošalju hrvatske bjegunce u Argentinu”, ispričao nam je Goni.

Pavelić je bio svjestan kakva ga sudbina čeka

Savezničke vođe su već krajem 1942. godine objavile da zločini neće pobjeći pravdi. Sovjetsko vojno pravosuđe, takvo kakvo jest, sredinom iduće godine počelo je sa suđenjima zarobljenim nacistima optuženima za ubijanje Židova. Krajem 1944. godine britanski BBC počeo je objavljivati imena pojedinaca optuženih za ratne zločine i ponavljati da ih čeka suđenje nakon rata. Pavelić je bio savršeno svjestan kakva ga sudbina čeka padne li u ruke partizanima i zbog toga je već 1943. godine kupio šezdesetak argentinskih putovnica kako bi osigurao bijeg najviših dužnosnika i njihovih obitelji.

Pavelić i najbliži suradnici su početkom 1944. godine počeli pripremati svoj neizbježni slom skrivanjem zlata i novca u Švicarskoj. Prema nekim procjenama, Hrvati su uspjeli prebaciti 2400 tona zlata i ostalih dragocjenosti u Bern. Potvrđena su dva transfera zlata: 358 kilograma zlata prebačeno je u Švicarsku narodnu banku u svibnju 1944. godine, a dodatnih 980 kilograma dospjelo je u kolovozu iste godine. Čini se da je ovih 980 kilograma zapravo ukradeno iz središnje banke Kraljevine Jugoslavije 1941. godine i skrivano negdje izvan Hrvatske.
Posljednje zlato pod hrvatskom kontrolom

Krajem te godine je Konstantin Kammerhofer, Himmlerov osobni predstavnik u Hrvatskoj, obavijestio nadređene da je ustaško povlačenje već počelo. Pavelićeva supruga, jedna kći i nekoliko rođaka kreću u Austriju, u Semmering. Unatoč svemu, Pavelić je novu, 1945. godinu, čestitao Himmleru obećanjima da će hrvatski vojnici bez oklijevanja boriti se rame uz rame s njemačkim vojnicima sve do konačne pobjede. Dok je obećavao vječnu vjernost Himmleru, Pavelić je planirao bijeg i pljačku ustaške države. Početkom svibnja 1945. godine je 45 kovčega zlata hrvatske riznice, posljednje zlato pod izravnom hrvatskom kontrolom, podijelio na dva dijela i jedan dio, 13 kovčega, poslan je u inozemstvo s Pavelićem. Ostatak je skriven kod zagrebačkih franjevaca u samostanu. Priča se da je u tom blagu, osim zlatnih poluga, bilo i mnoštvo vjenčanih prstenova, dragulja, pa čak i zlatnih zuba žrtava hrvatskih koncentracijskih logora.

Našli četiri tone Hitlerovog blaga, pod morem je od 1939.

Blago će ostati tamo, pod zaštitom Katoličke crkve, sve do 1946. godine, kad su komunisti otkrili gdje se nalazi i zaplijenili ga. Nakon kraja Drugog svjetskog rata došlo je i do masovnih suđenja diljem Europe, ali i najvećeg suđenja za ratne zločine u Nürnbergu. Argentinski diktator Juan Peron, inače veliki obožavatelj nacističkih režima, oštro se protivio svim tim suđenjima. Kako je on to rekao: “Uvjeren sam da i argentinski narod smatra Nürnberške procese sramotnima. Nisu dostojni pobjednika koji se ponašaju kao da nisu pobijedili. Sada znamo da su saveznici zaslužili poraz.

Peronova politika uključivala je fašizam

Tijekom mandata sam često govorio protiv Nürnberga što je uvreda koju povijest neće zaboraviti”. Ispričao je to Peron početkom sedamdesetih godina tijekom izgona u Španjolsku, a samo nekoliko mjeseci prije trijumfalnog povratka u rodnu zemlju. Uzevši u obzir tako oštre osude suđenja ratnim zločincima poražene strane, uzevši u obzir skrivanje fašista raznih država, uzevši u obzir Peronove diktatorske tendencije, pitali smo Gonija je li Peron bio fašist.

“Peron je bio peronist. Njegova politika uključivala je elemente fašizma, ali on nije bio potpuni fašist. Peron je bio jako fleksibilan te je njegova politika uključivala mješavinu kapitalizma, populizma, fašizma i socijalizma. Nazvao je svoj politički program Trećim putem te ga predlagao kao alternativu kapitalizmu i komunizmu. Neki od zločinaca 2. svjetskog rata odbjeglih u Argentinu vidjeli su određene sličnosti između Peronova Trećeg puta i fašizma. Ti zločinci su isto tako smatrali da je njihov fašizam nekakva zlatna sredina između kapitalizma i komunizma”, pojasnio nam je argentinski autor.

Kad već Peron nije bio fašist, pitali smo Gonija zašto je Argentina prihvatila toliko zločinaca. “Tajni dogovor o prihvatu nacista i fašista postignut je u vrijeme povlačenja Amerikanaca i Britanaca iz Italije. Vidite, Italija je bila pod njihovom kontrolom od oslobođenja i Amerikanci su isprva bili jako zagrijani za hvatanje ratnih zločinaca. Nekoliko jako bitnih hrvatskih kriminalaca uhićeno je u Italiji i poslano u Jugoslaviju na suđenje. Sredinom 1947., tijekom povlačenja, postigli su tajni dogovor s Vatikanom da Hrvate pošalju negdje izvan Europe. Argentina je prihvatila Hrvate i zato su otišli tamo.”

U svojoj knjizi je Goni pojasnio da je Pavelić proveo godinu dana nakon sloma NDH u Austriji, i to pod budnim okom britanskih vojnih i tajnih službi. Ljutiti Josip Broz Tito tražio je Pavelićevo izručenje, a slao je čak i točnu adresu gdje se Pavelić skriva u Austriji, ali Britanci su se pretvarali da nemaju pojma ni o čemu. Njihovo ministarstvo vanjskih poslova slalo je pisma Amerikancima i Sovjetima te su ih pitali da nisu kojim slučajem vidjeli Pavelića. Negdje u travnju 1946. godine odselio se Pavelić u Rim u pratnji ustaškog poručnika Dragutina Došena. Obojica su nosili halje rimokatoličkih svećenika i smjestili se u Ulicu Gioacchino Belli broj 3 u prostorije Collegio Pio Pontificio.

Prema izvještajima američkih obavještajnih službi, bila je to jedina zgrada u Rimu pod punom upravom Vatikana i trebali su posebni dokumenti za ulazak. S vremenom su Amerikanci uspjeli pohvatati sve konce priče i uvidjeli su golemu upletenost Vatikana u skrivanje raznih zločinaca. Primjerice, u svibnju 1946. godine je Pavelić boravio u Castel Gandolfu, ljetnoj papinskoj rezidenciji, gdje mu je društvo radio bivši ministar rumunjske kvislinške vlade. Doznali su Amerikanci da je Pavelić redovito imao sastanke i sa stanovitim monsinjorom Montinijem.

Montini će kasnije postati papa Pavao VI. Negdje pred kraj 1946. godine došao je brzojav iz Londona u Washington gdje su Britanci obavijestili kolege da Jugoslavija traži pet ratnih zločinaca koji se skrivaju iza vatikanskih zidina.

“Bio bi to jako neugodan presedan da britanske vlasti uhićuju ljude na vatikanskom teritoriju bez suglasnosti vatikanskih vlasti”, pisalo je u brzojavu. Amerikanci su se pomalo cinično složili i rekli da bi bilo najbolje kad bi Jugoslaveni osobno tražili pomoć od Vatikana zato što imaju diplomatskog predstavnika tamo."

Ante Pavelić
Ustaško blago
Pavelić ukrao čak i zlatne zube žrtava Jasenovca

Do kraja te godine su se pojavile glasine da je Pavelić otputovao za Argentinu, koristeći dobro uhodanu mašineriju Juana Perona, ali već početkom 1947. godine su ga Amerikanci otkrili u samostanu svete Sabine. Njihove obavještajne službe bile su jedne od rijetkih koje su se doista trudile uhvatiti Pavelića, ali im je predstavljao problem to što je Pavelić imao na raspolaganju basnoslovno bogatstvo ukradeno iz hrvatske središnje banke, ali i oduzeto od prognanih Židova i Srba. Priča se o stotinama tona zlata i tisućama karata dijamanata koje je Pavelić prokrijumčario iz Hrvatske.
Nije nužno Vatikan podržavao ustaše

Tito i Ante Pavelić

Očito je Katolička crkva odigrala golemu ulogu u skrivanju raznih zločinaca tijekom i nakon Drugog svjetskog rata što je doista neugodna povijest za Vatikan. Goni, pak, ima dobro objašnjenje za nastalu situaciju: “Nije nužno Vatikan podržavao naciste ili ustaše u Hrvatskoj. Vatikan ih jest vidio kao zaštitu od nadolazećeg komunizma. Ne samo da su pomagali ratnim zločincima da pobjegnu, nego je Vatikan upogonio ekstenzivnu mrežu lobista da pokušaju osigurati amnestije važnim nacističkim zločincima nakon rata. Čini mi se da je Vatikan vjerovao da su nacisti manje zlo od komunista koji su im bili neprijatelj broj jedan. Kad je riječ o hrvatskim zločincima, Vatikan, Washington i London su ih nakon rata slali u Jugoslaviju da se bore protiv Josipa Broza Tita i njegova režima”.

Relativno nedavno objavljeni tajni američki dokumenti pojašnjavaju zašto nisu željeli uhvatiti i izručiti ustaškog poglavnika.

“Danas, u očima Vatikana, Pavelić je militantni katolik, čovjek koji je griješio, ali je griješio u ime borbe za katoličanstvo. Zbog toga Pavelić uživa zaštitu Vatikana. Znamo da Pavelić održava kontakte s Vatikanom koji ga smatra militantnim katolikom koji se jučer borio protiv Pravoslavne crkve, a danas se bori protiv komunističkog ateizma.

Alojzije Stepinac, Ante Pavelić | Author: Leksikografski zavod
Leksikografski zavod
Stav Vatikana je da Pavelića ne treba izručiti Titovu režimu jer on nikome neće dati pravedno suđenje. Izručenje bi samo oslabilo borbu protiv ateizma i pomoglo komunizmu. Pavelićeve zločine iz prošlosti neće zaboraviti, ali Vatikan drži da mu mogu suditi samo Hrvati putem katoličke i demokratske vlade. Pavelić je navodno odgovoran za smrti oko 150.000 ljudi, ali Tito je Staljinov agent. A Staljin je odgovoran za desetke milijuna mrtvih u Ukrajini, Bijeloj Rusiji, Poljskoj, Baltiku i baltičkim državama tijekom 25 godina”, stoji u povjerljivim američkim dokumentima.

Pavelićev bijeg, čini se, koordinirao je Krunoslav Draganović. Jedni tvrde da je Anti Paveliću omogućio bijeg u Argentinu tako da ga je maskirao u svećenika s brkovima i šeširom. Drugi se kunu da ga je zamaskirao u redovnicu. Treći, zgražajući se, poriču obje ove priče. Kažu da mu Pavelić nije vjerovao ni koliko je crno pod noktom pa je poglavnik u Argentinu pobjegao krijući se od njega. Goni, pozivajući se na dostupne dokumente, kaže da je ova posljednja verzija vjerojatno najtočnija.

Ustaški poglavnik nije dobio čak ni dozvolu za dolazak u Argentinu, što je bio jedan od ključnih preduvjeta legalnog dolaska. Formular za izdavanje svojevrsne osobne iskaznice u Buenos Airesu ispunjen je tek nekoliko dana nakon Pavelićeva dolaska u novi svijet. Goni, zbog svega toga, pretpostavlja da je Peronova tajna policija preuzela Pavelića izravno s broda, vrlo vjerojatno čak i prije nego što je brod Sestriere pristao u luku. Peron je imao odlično uhodan sustav prebacivanja raznih zločinaca u Argentinu i jedan od ključnih ljudi sustava bio je Branko Benzon, bivši veleposlanik NDH u Berlinu, koji je nakon rata postao bliski Peronov suradnik.
Svoj utjecaj je koristio da bi pomagao zločincima

Benzon je bio nevjerojatni šarmer, koji je jednako mogao razgovarati s Hitlerom i prebaciti se na šarmiranje Eve Peron, prve dame Argentine. Uživao je veliki utjecaj u uredu za imigraciju, uredu koji je omogućio bijeg čak i Eugenu Didi Kvaterniku, drugom najmoćnijem čovjeku NDH. Svoj utjecaj je Benzon koristio da bi pomagao hrvatskim zločincima, ali i zlostavljao Židove. Njegova bilješke “J. NO B.” često je označavala židovske molbe za ulazak u državu. Bilješka, inače, znači “Židov, ne, Benzon” i po tome se znalo da je on osobno naredio odbijenicu.

Nisu samo ustaše našle utočište u Argentini, nego su se tu našli i Adolf Eichmann, glavni i odgovorni za masovne deportacije mađarskih Židova tijekom 2. svjetskog rata, Josef Mengele, “anđeo smrti” iz Auschwitza, odgovoran za odabir žrtava za plinske komore i mnogi drugi. Ali nisu svi uživali takve povlastice kao hrvatski fašisti. “Argentinska vojska i nacionalističke organizacije održavale su bliske veze s hrvatskim, francuskim i belgijskim fašistima koji su došli u Argentinu. Te katoličke fašiste je argentinsko društvo ubrzo asimiliralo.

Mnogi su završili u argentinskoj tajnoj službi, a neki su dobili čak i predavačke pozicije na državnim sveučilištima. Međutim, nisu održavali tako bliske veze s odbjeglim njemačkim i austrijskim nacistima. Okorjeli nacisti bili su pagani i nisu se osjećali ugodno kad bi surađivali s argentinskom vojskom i nacionalistima koji su bili tradicionalni katolici. Već 1938. godine je njemačko veleposlanstvo u Buenos Airesu poslalo izvješće o “Židovskom pitanju u Argentini” gdje su zaključili da su svi Argentinci barem dijelom Židovi zato što je većina imala pretke podrijetlom iz Španjolske.

Nacistima su svi Španjolci bili dijelom Židovi zbog velikog broja Židova koji su živjeli u Španjolskoj sve dok ih katolički kraljevi nisu protjerali 1492. godine”, pojašnjava nam Goni. Drugi važan Hrvat s one strane oceana bio je Gino Monti de Valsassina, popularno zvani grof od Montija, inače Talijan hrvatskog podrijetla. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je kao špijun nacističke vojne obavještajne službe te kao časnik njihova ratnog zrakoplovstva.
Osobno je preuzimao odgovornost za naciste

U Buenos Airesu je surađivao s Rodolfom Freudeom, šefom argentinske obavještajne službe, kako bi odbjegli nacisti imali sve potrebne dozvole za ulazak i boravak u državi. Osobno je preuzimao moralnu i materijalnu odgovornost za te naciste. Monti je dobio unosne ugovore za opremanje socijalnih klinika Evite Peron, namijenjene isključivo siromašnima, kako bi mogao neometano financirati svoje poduhvate. Međutim, taj posao mu je propao zato što je Evitu počeo pratiti ugled poslovne žene koja nema naviku podmirivati ispostavljene račune u cijelosti ili na vrijeme. Pavelić, barem sudeći prema dostupnim materijalima, nije ovisio o dobroj volji svojih novih domaćina, nego je mogao trošiti blago ukradeno iz NDH.

Emerson Bigelow, američki obavještajac, pisao je krajem 1946. godine o točnijim brojkama. Prema njegovim tvrdnjama, Pavelić je iz NDH izvukao oko 350 milijuna švicarskih franaka, većinom zlatnika. Britanske vlasti su zaplijenile oko 150 milijuna franaka vrijedno zlato na austrijsko-švicarskoj granici, a ostatak je skrivan negdje u Vatikanu. Pozamašan dio prebačen je u Španjolsku i Argentinu.
Mnogi dokumenti su u međuvremenu uništeni

U Argentini je Pavelić pokušavao uspostaviti svojevrsnu vladu u egzilu, ali to nije baš najbolje funkcioniralo unatoč basnoslovnom bogatstvu kojim se dičio odbjegli ustaški zločinac. Godine 1952. je američkim obavještajcima ispričano da je Pavelić poslao Antu Čudinu i Marka Čavića u Europu s eksplicitnim uputama za prebacivanje 250 kilograma zlata za Argentinu.

“Izvor nije upoznat s točnim raspletom misije, ali znamo da je posljednjih dana Pavelić nudio 200 kilograma zlata na tržištu Buenos Airesa preko posrednika Juana Heinricha”, prenosi u svojoj knjizi “Odessa” Goni povjerljive dokumente CIA-e. Heinrich je inače Ivo Heinrich, jedan od upravitelja Jasenovca. Argentinske vlasti pažljivo su čuvale sve dokumente o krijumčarenju ustaša i nacista, ali sve dok Goni nije počeo čeprkati po arhivima, nitko nije htio spominjati tu doista sramotnu epizodu njihove povijesti. Mnogi dokumenti su uništeni u međuvremenu, ali čak i ovaj manji dio pokazuje kakva sprega je vladala između velikih sila svijeta samo kako bi spasili šačicu najgorih zločinaca otkako je zabilježene povijesti.

http://www.globalno.org/jezivo-otkrice-javnost-sokirana-1-000-ritualno-zrtvovanih-beba-ubijenih-od-strane-katolicke-crkve-pronadeno-u-djecijem-domu/

JEZIVO OTKRIĆE- JAVNOST ŠOKIRANA: 1.000 ritualno žrtvovanih beba UBIJENIH OD STRANE KATOLIČKE CRKVE pronađeno u dječijem domu!

Masovna grobnica sa 1.000 mrtvih beba koje su ritualno žrtvovane od strane katoličke crkve, je pronađena u dečijem domu u Irskoj u petak.

Iskopavanja na mestu bivšeg dečijeg doma koji je vodila katolička crkva u Tuamu, otkrila su ogroman broj ljudskih ostataka u septičkoj jami.

Vlada je pokrenula hitnu istragu doma koji su vodile časne sestre u Tuamu, i utvrdila da je preuzeto stotine delova tela dece stare između 35 nedelja i tri godine.

Dom, koji su vodile časne sestre je primao neudate trudnice da se porode. Žene su odvajane od svoje dece, koja su čuvana na drugom mestu u kući, odgajana od strane časnih sestara, do usvajanja.

Otkriće je potvrdilo višedecenijsku sumnju da je velika većina dece koja su umrla u domu pokopana na neoznačena mesta, što je inače bila uobičajena praksa u takvim katoličkim objektima jer je stopa smrtnosti na početku 20. veka u Irskoj bila veoma visoka.

Irska vlada je 2014. godine formirala komisiju, nakon rada lokalnog istoričara u Tuamu Ketrin Korles, koja je pronašla smrtovnice za gotovo 800 dece koja su živela u tim kućama, ali je grobnih oznaka bilo samo dve.

“Sve je ukazivalo na to da je ovo područje masovna grobnica“, rekla je Korlesova za Guardian. Ona se podsetila kako su dečaci koji su se tu igrali prijavili da su videli gomilu kostiju u skrivenoj podzemnoj komori sredinom 1970-ih godina.

Vladina poverenica za decu, Ketrin Zapone, navodi da su nalazi bili “tužno i uznemirujuće otkriće” i obećala da će porodice te dece biti kosultovane u procesu sahrane i obeležavanja spomenika.

“Mi ćemo im odati počast i pobrinućemo se da se njihova tela prikladno sahrane”, rekla je Zaponeova.

Pod Zakonom o slobodi pristupa informacijama, Korlesova je zaražila dokumentaciju od veća okruga Galvej o domu od 1925. do 1961. godine. Odbijena je.

Ali je dobila dokumenta iz 1970-ih, uključujući i zvaničnu mapu današnje nekretnine koju je veće izgradilo na tom mestu.

“Oni očigledno nisu videli značaj“, rekla je Korlesova. “Postoji područje na mapi koje je označeno kao groblje“, rekla je ona. “Prvo su kuće izgrađene oko tog područja. Na kraju je igralište izgrađeno na delu samog groblja.“

Zapisnik sa sastanka veća u Tuamu poziva na “pažnju i osetljivost“ prilikom pravljenja igrališta, zbog “dečijeg groblja i susednog groblja“, rekla je Korlesova. “Igralište je neprirodno veliko, veličine je kao gradsko igralište.“

Webtribune.rs

http://100posto.hr/news/u-hrvatskoj-se-na-vjeronauku-djecu-i-dalje-uci-da-su-ateisti-krivi-za-auschwitz


Strani novinari zgroženi U Hrvatskoj se na vjeronauku djecu i dalje uči da su ateisti krivi za Auschwitz

Sanja Rapaić


Nakon što su brojni humanisti i aktivisti iz bivših jugoslavenskih republika upozorili da agresivno širenje vjerskog odgoja u javnim školama potkopava sekularni karakter tih država, strani novinari s interesom prate i stanje u Hrvatskoj. Nedavno su stoga, kontaktirali i 'Centar za građansku hrabrost', između ostalog, i kako bi provjerili jesu li doista točni podaci da se djecu na vjeronauku uči kako su ateisti odgajani bez Boga te su, stoga, spremni stvoriti nešto poput Auschwitza.

Iz 'Centra za građansku hrabrost' stranim su novinarima detaljno obrazložili zašto su neki aspekti vjerskog odgoja u javnim školama opasni i štetni. Upozorili su da je najveći problem širenje mržnje i netrpeljivosti prema drugima i drugačijima - od homoseksualaca, koje se uspoređuje s pedofilima, preko ljudi drugih nacionalnosti i drugih religija, pa do nevjernika.

'Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a često se odgaja takve koji su stvorili Oświęcim'

- U udžbeniku 'S Kristom u život', za 8. razred osnovne škole, mlade se vjernike, koji čine oko 86 posto učenika osnovnih škola, poučava da su ateisti ljudi koji su odgajani bez Boga te su stoga spremni stvoriti nešto (strašno) poput Auschwitza (a sve to usprkos činjenici da su Auschwitz koncipirali oni koji promiču ideju da Bog postoji). U udžbeniku se navodi kako su ateisti apsolutno
neprihvatljivi, te ih se etiketira kao egoistične budale čiji se broj treba postupno smanjivati, kroz nametanje kršćanskog vjerovanja, odnosno tzv. civilizacije ljubavi - piše Global Voices uz pojašnjenje da je Auschwitz bio dio mreže koncentracijskih logora koje su nacisti i fašisti koristili tijekom Drugog svjetskog rata, s ciljem istrebljenja neželjenih populacija u Europi, poput Židova, Roma, Slavena, kao i političkih protivnika, LGBT osoba i osoba s invaliditetom. Povijesni zapisi potvrđuju, navodi Global Voices, da je upravo većina članova tih režima javno tvrdila da pripadaju nekim vjerskim zajednicama, a ponekad su čak uživali i otvorenu podršku nekih svećenika.

Sporne dijelove iz udžbenika za vjerski odgoj Centar za građansku hrabrost objavio je i na svojoj Facebook stranici, a zbog interesa stranih medija, kontroverzne rečenice nekih lekcija iz vjeronauka koji se predaje u hrvatskim školama, preveli su i na engleski. Zanimljivo je, upozorili su iz Centra, da je jedna od lekcija o ateizmu iz hrvatskog udžbenika vjeronauka ilustrirana slikom 'Vrisak', a druga likom 'Anksioznost', Edvarda Muncha.
'Od bivših jugoslavenska republika Hrvatska je prva u javne škole uvela vjerski odgoj'

- Iako je vjeronauk predmet izborni, djeca nemaju alternativu – učenici koji ne pohađaju sate vjerskog odgoja moraju tako čekati, u praznim hodnicima ili školskoj knjižnici, dok nastava iz vjeronauka ne završi. No, zbog velikog pritiska vršnjaka, mnoga djeca ateista, kršćana pravoslavne vjeroispovijesti i muslimana, idu na vjeronauk te se uključuju i u sve druge vjerske aktivnosti, poput božićnih predstava. 'Centar za građansku hrabrost' stoga je, u više navrata, zahtijevao da se provedu obrazovne reforme - upozorava Global Voices.

No, od reformi niti ove godine nema ništa, pa će se nove generacije djece i dalje trovati teorijama kako su ateisti bezbožnici spremni činiti zlodjela.

Ne nazire se svjetlo na kraju tunela

Iako su, zbog spornih udžbenika za vjerski odgoj, iz 'Centra za građansku hrabrost' već u više navrata apelirali na nadležna tijela, o problemu se očitovala samo pučka pravobraniteljica za djecu koja je navela da 'ne može naređivati ni zabranjivati, niti se od nje očekuje stručna recenzija bilo kojeg sadržaja, pa tako ni sadržaja koji su na popisu obavezne lektire za osnovnu školu'.

O svemu je, još prije tri godine, obaviješteno i Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Hrvatska biskupska konferencija, no reakcija je izostala te ni do danas nije provedena nikakva reforma udžbenika ili nastavnog plana. Nova ministrica znanosti i obrazovanja, Blaženka Divjak, koja je dužnost preuzela u lipnju 2017., u najnovijem intervjuu, objavljenom 2. kolovoza, izjavila je da pitanje vjerskog odgoja nije dio reformi koje će Ministarstvo provoditi.


Setih se onoga Nemca koji je rekao:"Kada su dosli po Jevreje nisam nista rekao, jer me se nije ticalo.

Kada su dosli po Cigane nisam nista rekao jer me se nije ticalo.

Kada su dosli po Srbe nisam nista rekao jer me se nije ticalo.

Kada su dosli po mene vise nije nikoga bilo da nesto kaze."

Samo "VI" cutite i dalje........


Valter

http://www.tacno.net/novosti/papa-titu-vas-posjet-nas-pocascuje/

PREDSJEDNIK TITO JE BIO PRVI DRŽAVNIK NEKE SOCIJALISTIČKE ZEMLJE KOJI JE  POSJETIO VATIKAN

Zvuci fanfara, u slavu i čast dolaska predsjednika Tita u Vatikan, oglasile su se točno u 10.00 sati 29.3.1971. godine, čim je Josip Broz došao u vatikansko dvorište Svetoga Damiza gdje je bila postrojena, njemu u čast, Švicarska garda. Vatikanske najviše počasti, vatikanske fanfare, zvuci trublji koje najavljuju samo one do kojih vam je stalo i slikovitost Švicarske garde trebala je pokazati predsjedniku Titu, ali i gradu i svijetu, urbi et orbi, svima i svakome, da Vatikan poštuje predsjednika Tita i da mu je stalo do međusobnog prijateljstva, te da iskreno primaju u posjet predsjednika jedne socijalističke zemlje i predvodnika Pokreta nesvrstanih zemalja, poštujući njegovu ulogu svjetskog mirotvorca, između u to vrijeme međusobno sukobljenih blokova komunističkog Istoka i kapitalističkog Zapada. Poštovanje Vatikana prema Titu izraženo je i činjenicom da je njegovu posjetu najavio vatikanski dnevni list  L“ Osservatore Romano preko naslovne stranice „Pozdrav predsjedniku Titu“.

Ovaj posjet Josipa Broza Vatikanu, s pravom se može reći povijesni posjet, jer je to prvi posjet predsjednika jedne socijalističke države i najava otvaranja  Vatikana  komunističkom Istoku. Papa Pavao VI. je Josipa Broza primio u privatnoj knjižnici Svetoga Oca na drugom katu papinske palače. Njihov privatni razgovor trajao je 75 minuta. Nikada prije toga toliko dugo papa nije nasamo razgovarao s nekim državnikom kao s predsjednikom Titom. Naravno da je i to svojevrsna poruka međusobnog poštovanja ove dvojice velikana XX. stoljeća.

„Posjet kojim nas danas počašćujete

 budi u nama posebne osjećaje i misli“,

naglasio je papa Pavao VI. obraćajući se predsjedniku Titu s Vaša Ekscelencijo. Papa je dakle počašćen dolaskom Josipa Broza u Vatikan zbog svega onoga što Tito  predstavlja u globalnoj svjetskoj politici. „Mi smo sa svoje strane zahvalni Vašoj Ekscelenciji što pokazujete da cijenite Naše napore u prilog mira i bratske  suradnje svih naroda. Drago nam je  priznati da se upravo na toj razini koja nam je zajednička i koja smjera na mir i međunarodnu suradnju između države Jugoslavije i Svete Stolice zadnjih godina uspjelo razvijati međusobno zbližavanje“.

Treba napomenuti da je Jugoslavija bila prva socijalistička zemlja koja je uspostavila diplomatske odnose sa Vatikanom, prvenstveno zahvaljujući ulozi koju su Hrvati imali u Jugoslaviji, a kako svjedoči prvi veleposlanik Jugoslavije u Vatikanu, Višanin dr. Vjekoslav Cvrlje u Slobodnoj Dalmaciji 12.4.2005. godine, Beograd i Zagreb su se „dogovorili da ambasadori Jugoslavije u Vatikanu budu iz Hrvatske“. Tako je dr. Vjekoslav Cvrlje bio prvi, a Ivica Maštruko posljednji  veleposlanik Jugoslavije u Vatikanu.

Upravo dr. Vjekoslav Cvrlje svjedoči o otporima posjetu Josipa Broza Vatikanu. Pored ekstremne hrvatske emigracije i krajnije konzervativnih pojedinaca u Vatikanu i Katoličkoj Crkvi, najveći otpor odlasku Tita u Vatikan davali su u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove u Beogradu. Sam Cvrlje kaže da je umjesto očekivane pomoći od ambasade Jugoslavije u Rimu doživio potpunu opstrukciju. Broz mi se žalio, govori Cvrlje, da je svjestan  da „u mom okruženju postoje oni koji se ne slažu sa mojim odlaskom u Vatikan. Na žalost, svi ne razumiju značenje dobrih odnosa Jugoslavije i Svete Stolice i kako nam  ta suradnja može koristiti za približavanje zapadu“. Da je u to vrijeme Tito „diktator“, te da  u to vrijeme u Jugoslaviji vlada „ diktatorski režim“, naravno da ovakovi otpori državne administracije ne bi bili mogući.

Pogledamo li danas odakle dolazi netrpeljivost prema Josipu Brozu, gotovo da se ništa nije promijenilo. Osim hrvatskih ekstremista, otpor prema Brozu je značajan u Katoličkoj Crkvi od velikog broja krajnije konzervativnih biskupa i svećenika. Njima na žalost ništa ne znače pozitivne ocjene o ulozi Josipa Broza koje izriče Sveti Otac i povijesnoj Titovoj ulozi za promicanje mira u svijetu, a što je u potpunom suglasju sa naporima samog Svetog Oca koji kaže da „dužnost  koju nam nalaže sama apostolska služba koja je usmjerena na ljubav prema svim ljudima i svim narodima. Tu službu mi ne smatramo svojom, nego svojinom Onoga od kojeg potječe Nama dani nalog i kojega Mi na zemlji zastupamo“.

Nezamislivo je da bi papa Pavao VI. obasipao predsjednika Tita pohvalama i počastima koje mu pruža, da bi se s njim zadržao u razgovoru duže nego i s jednim državnikom prije njega, jedan sat i petnaest minuta, niti bi naravno kazao Titu „Posjet kojim nas danas počašćujete“, niti bi isticao hvalu politici predsjednika Tita koja je u „ mnogo čemu suglasna“ sa vatikanskom politikom mira diveći se njegovim nastojanjima i zauzimanju za male narode da se otrgnu iz kolonijalnog ropstva, nezamislivo je da bi papa Pavao VI. to pružao jednom  „diktatoru“, kako se uglavnom danas čuje iz redova Katoličke Crkve kada govore o Titu, niti bi papa, da je riječ o „diktatorskom režimu“ istakao u svom govoru: „Članci Vašeg Ustava naglašavaju načela kao što su „humaniziranje društvene sredine“, zatim „jačanja solidarnosti i suradnje među ljudima“, „poštivanje ljudskog dostojanstva“ i „opći razvitak čovjeka ukoliko je slobodno biće“. Čini se da ovo držanje Katoličke Crkve nailazi na razumijevanje Vaše Ekscelencije i odgovornih ljudi zemlje kojoj ste Vi Gospodine Predsjedniče na čelu“.

Vatikan i Jugoslavija su u blokovski podijeljenom svijetu vodili politiku „trećeg puta“, ne priklanjajući se ni kapitalističkom zapadnom utjecaju niti utjecaju komunističkog istoka. Predsjednik Tito je predvodio Pokret nesvrstanih koji je okupljao više od sto zemalja svijeta. Tito je bio simbol oslobođenja svih potlačenih naroda, a Vatikan koji također osuđuje blokovsku podjelu svijeta i čija je politika „usmjerena na ljubav prema svim ljudima i svim narodima“, uvijek vodeći računa o onima koji su mali i ugroženi, osjeća da su politike predsjednika Tita i Vatikana bliske.

O povijesnom značenju posjeta Broza Vatikanu potrebno je reći još par riječi. Često čujemo ocjenu da je slomu komunizma najviše doprinio papa Ivan Pavao Drugi. Naime, nakon Vatikanskog Sabora 1965. godine je otvoren proces nove „Istočne politike“, odnosno otvaranje Vatikana  prema socijalističkim zemljama. Jedan od prvih koji se zalagao za to novo lice Crkve bio je tadašnji poljski, kardinal Wojtyla. Papa Pavao VI. je također bio otvoreni zagovornik takvog pristupa, koji će u konačnici dovesti do pada komunizma. Značajnu ulogu u tom otvaranju Crkve ka Istoku i socijalističkim zemljama imao je upravo susret predsjednika Tita i pape Pavla VI. u Vatikanu, kao prvi posjet predsjednika jedne socijalističke zemlje koji je otvorio vrata Vatikanu u zemlje komunističkog svijeta. Taj je susret stoga epohalan, ne samo sa gledišta vatikanske, hrvatske odnosno jugoslavenske povijesti, već i za kretanja koja je potaknuo u svjetskoj povijesti uopće. Za razliku od pape Pavla VI. i Josipa Broza, mnogi to nisu razumjeli tada, a izgleda da nekima još ni dan danas to nije jasno.

Jer, koji put slijedi Katolička Crkva danas? Da li je ona na putu kojim se kretao papa Pavle VI., a nastavio Ivan Pavao II.,  putu ljubavi prema svim ljudima i svim narodima, ili je Katolička Crkva danas na „stranputici“, na putu gdje se njeni svećenici vesele i raduju tuđoj smrti? Mogu li se promicati ljubav i suživot kao temeljne kršćanske vrijednosti dočekujući na aerodromima i ljubeći ruke osuđenim ratnim zločincima? Može li se promicati tolerancija i mir među ljudima ako se svetom vodom škrope spomenici osuđenim teroristima? Kako to da biskupi koji bi trebali ljubiti istinu promoviraju po biskupskim palačama lažni film o Jasenovcu?

Kršćanstvo je u našoj povijesti odigralo značajnu prosvjetiteljsku ulogu, dalo je mnoge i značajne ljude kojima se možemo dičiti. Na žalost, danas su u Katoličkoj Crkvi najglasniji oni koji izriču sudove i promoviraju postupke koji su u očitoj opreci sa svim onim što predstavlja temelje kršćanstva. Može li se, da li će se i kada u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj pojaviti ličnost, osoba, netko za koga će se moći reći – „Posjet kojim nas danas počašćujete“?

Samo da ne bude kasno.

Dali je potreban komentar?

A neki od katolika pricaju o zlim delima "drugih" i pritome se ponose biti katolici.

Dali je potreban komentar.

Razmislite.


Valter

TKO SU 'NAJPOTREBITIJI'?
POKLONI ZA SIROMAŠNU DJECU ZAVRŠILI U PRIVATNOM KATOLIČKOM VRTIĆU Državna tajnica pobjegla od kamera ministrica


Uz pljesak je danas dočekana ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nada Murganić u privatnom katoličkom vrtiću "Blažena Hozana" u Zagrebu gdje je prisustvovala proslavi blagdana Svetog Nikole.
Vezane vijesti

MINISTRICA POSJETILA KATOLIČKI PRIVATNI VRTIĆ I ODGOVORILA NOVINARIMA 'Puno je više posvojitelja nego djece. Postojeći propisi omogućuju posvajanje'

Za blagdan svetog Nikole vrtiću je poklone darovalo Ministarstvo socijalne politike. No na poklonima među kojima su čokolade, pelene i bojanke nalaze se naljepnice na kojima piše "Za najpotrebitije", donosi Nova TV.

Margareta Mađerić, državna tajnica u Ministarstvu socijalne politike također je prisustvovala proslavi, no na njihovo pitanje zašto su pokloni „za najpotrebitije“ završili u privatnom vrtiću nije odgovorila. Svi su se povukli u malu prostoriju pa za nekoliko minuta izašli. Odgovor im je dala ravnateljica vrtića.

- Ovo jest privatni katolički vrtić, ali mi ćemo ove poklone koje smo dobili darovati djeci odnosno roditeljima koji nisu u mogućnosti svome djetetu priuštiti neki poklon za blagdan svetog Nikole - kazala je sestra Antonija Matić, ravnateljica dječjeg vrtića „Blažena Hozana“.

Na pitanje koji su to roditelji, ravnateljica odgovara kako ih ima više u naselju Trnje.

No, u pozivu za medije nigdje se ne spominju siromašne obitelji. Navedeno je kako će Ministarstvo djeci u vrtiću darovati pakete koje sufinancira Europska unija i to iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije i Europskog socijalnog fonda.

Ravnateljica tvrdi i da je poklone za djecu pripremio vrtić, a ne Ministarstvo. Ministrica je iz vrtića izašla na stražnji ulaz pa na Novoj nisu dobili njezin komentar na ovaj slučaj.
Pozega, 030717 Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic sudjelovao je na predstavljanju Programa za zaposljavanje zena Zazeli. Uz premijera, program su predstaviti ministar rada i mirovinskoga sustava Marko Pavic i ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalnih politika Nada Murganic. Projekt je vrijedan ukupno 400,900.000 kuna, a financirat ce se u okviru Operativnog programa Ucinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. iz sredstava Europskog socijalnog fonda. Na fotografiji: ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalnih politika Nada Murganic .