ŠTO ČINI ČOVJEKA ČOVJEKOM U DANAŠNJEM DRUŠTVU?
2 posters
Stranica 2/3
Stranica 2/3 • 
1, 2, 3
Anarhisti i nihilisti su u pravu!
Slaven Sun Mar 10, 2019 2:32 pm
Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Apr 09, 2020 9:26 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: ŠTO ČINI ČOVJEKA ČOVJEKOM U DANAŠNJEM DRUŠTVU?
Valter Sat May 18, 2019 2:43 pm
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/trudnice-i-mlade-majke-nepozeljne-poslodavcima
Trudnice i mlade majke nepoželjne poslodavcima
Najgori slučajevi, pogotovo kad je riječ o rodnoj i spolnoj diskriminaciji na radu, zapravo se i ne prijavljuju, kažu upućeni.
Piše:
Mladen Obrenović
„Na razgovoru za posao postavljeno mi je pitanje planiram li biti majkom. Nakon čega je naglašeno da je 'nepisano pravilo kompanije' da nema djece bar tri godine od potpisivanja ugovora“
„Neposredni rukovodilac žene u kolektivu naziva glupačama, seljankama i kvalifikuje nizom drugih neprijatnih imena koja nemaju veze sa njihovim kvalifikacijama i sl.“
„Radila sam na određeno vrijeme tri godine, stekla uslov za ugovor na neodređeno vrijeme, međutim u tom trenutku sam se nalazila na porodiljskom odsustvu što me je i koštalo radnog mjesta i neproduživanja ugovora o radu. Radila sam čitavu trudnoću, prekovremeno (što nije dodatno plaćeno)“.
„Nisam dobila unapređenje koje sam trebala dobiti s početkom nove godine jer sam zasnovala brak i smatralo se da ću odmah zatrudniti“.
„Na jednom intervjuu sam pitala za radno vrijeme i plaću. Poslodavac me čudno pogledao i rekao: 'Mislio sam da znate da je nepisano pravilo da se za plaću ne pita na intervjuima za posao'. Tu sam se šokirala, nikada više ovo nisam pitala“.
„Počeo mi je govoriti […] da sam zgodna žena, da bismo mogli izlaziti, a ja sam mu jasno rekla da me ne interesuje, da imam svog muža, jako lijep brak, da imam svoj posao i ništa me drugo što predlaže ne interesuje [...] rekao je da više nema povjerenja u mene [...] paralelno sa mojim prijavama (nadređenog), počelo je moje negativno ocjenjivanje“.
„Dekan fakulteta me seksualno uznemiravao i uslovljavao produženje ugovora. Ugovor mi nije produžen“.
Takva su svjedočanstva samo dio izjava koje su obojile statistiku izvještaja o rodno zasnovanoj diskriminaciji na radu u Bosni i Hercegovini, prije svega diskriminacije žena, koje je proveo Helsinški parlament građana Banja Luka i čiji su rezultati objavljeni ovih dana. Izvještaj je dio regionalne inicijative za rješavanje problema rodno zasnovane diskriminacije na području rada i zapošljavanja u šest balkanskih država, uz podršku Europske unije.
Majke su nepoželjne
Jedan od zaključaka proistekao iz istraživanja jest da su trudnoća i prava iz materinstva vjerojatno „najnepoželjnija“ za poslodavce što su u intervjuima potvrdili sugovornice i sugovornici iz sindikata, organizacija civilnog društva, inspekcija rada. Isti zaključak dolazi i iz opisnih odgovora u online anketi gdje se radnice žale kako ih se često upozorava da „čuvaju posao i piju redovno antibebi pilule“, da vraćaju naknadu poslodavcu isplaćenu na ime naknade plaće za vrijeme porodiljskog odsustva, te upozorenja da nema napredovanja za one koje ostanu trudne.
„Kada govorimo o ravnopravnosti na tržištu rada u BiH podaci su vrlo poražavajući. Sve se to može vidjeti kroz brojke i, što je još važnije, kroz iskustva žena do kojih smo došli u istraživanju. Žene su diskriminisane prije svega zato što su žene, a onda imamo i druge zakonom zabranjene osnove diskriminacije poput rodnih identiteta, spolne orijentacije, spolnih karakteristika… Oblici u kojima se diskriminacija pojavljuje su seksualno uznemiravanje, napredovanje u poslu, otpuštanje, a najviše zbog trudnoće i majčinstva“, ukazuje Lejla Gačanica, autorica istraživanja.
Diskriminacija počinje već kod oglasa za posao, nastavlja Gačanica, potom kod intervjua i ugovora (ženama se, primjerice, češće daju ugovori na određeno radno vrijeme, uz sporazumni raskid ugovora ponajprije zbog „opasnosti“ od trudnoće). Ukazuje i kako su evidentne i razlike u plaćama, čest rad žena u području „sive ekonomije“, dakle „radu na crno“ u kojem nemaju nikakva prava, te otežano unapređenje na poslu i službi; onemogućeno je unaprjeđenje.
Guranje radnih prava žena na marginu
Rezultati istraživanja pokazuju da je svijest o rodno zasnovanoj diskriminaciji izuzetno niska i da se odnosi kako na zaposlene tako i na poslodavce, navodi se u izvještaju. To se ogleda u prepoznavanju, prijavi i procesuiranju diskriminacije. Navodi se i kako je malo podataka o prijavama diskriminacije u BiH iz različitih razloga: opravdani strah od prijavljivanja diskriminacije, nedostatak svijesti o tome šta je diskriminacija, te kako postupiti nakon prijave nadležnim institucijama.
Podsjećajući da je Bosna i Hercegovina prije 10 godina donijela Zakon o zabrani diskriminacije, a godinu kasnije o ravnopravnosti spolova, Nives Jukić, predsjedavajuća Institucije ombudsmana za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, navodi kako građani imaju mogućnost zaštite i podnošenja žalbi ukoliko su žrtve diskriminacije po bilo kojem osnovu, pa tako i kad je posao. Ukazuje i kako su u području zapošljavanja problem siva ekonomija, neadekvatno plaćanje, noćni rad, otkazi trudnicama…
„Daleko najgori slučajevi, pogotovo kad govorimo o diskriminaciji, zapravo se i ne prijavljuju. Objektivno, ljudi imaju strah, boje se što će se dogoditi kad se to prijavi. Cjelokupno društvo jako puno mora raditi na zagovaranju i na promjeni svijesti, na zagovaranju i poštivanju jednakopravnosti svih, a posebice kad govorimo o pravima žena i muškaraca“, upozorava Jukić.
'Što bih ja finansirao natalitet?'
Kao drastične primjere navodi slučajeve u kojima su žene, nakon trudnoće i poroda, vraćene na nižerangirano i slabije plaćeno radno mjesto, ali i izjave poduzetnika iz Prnjavora koji javno postavlja pitanje: „Što bih ja finansirao natalitet?“ i nastavlja: „Čim prokrvare, otvaraju bolovanje i ne rade po devet mjeseci, a potom se porode i odmah ponovo zatrudne, povezujući ponekad i tri trudnoće“.
„Naveo je i da razmišlja o tome da kupi ženama u preduzeću antibebi pilule, jer će mu, u protivnom, 'propasti fabrika'. Upravo je to kontekst u kojem zaposlenice treba da zarađuju plate potrebne za puko preživljavanje, kao i odnos prema zaposlenicama“, prenose se stajališta istog poduzetnika u izvještaju Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
Upravo su na račun poslodavaca i upućene brojne kritike, uz primjedbu Institucije ombudsmana koja navodi da „svaka javna ustanova ili poslodavac s više od 20 zaposlenih treba imati interni akt o postupku u slučajevima diskriminacije. Poslodavci ih obično nemaju“.
Zakoni postoje, ali se ne primjenjuju
Kad je u pitanju pravni okvir – od Ustava i međunarodnih konvencija do zakona i strategija – jasno je da ono postoji, no Gačanica primjećuje kako će se i u ovom slučaju, kao i u drugim područjima, čuti kako Bosna i Hercegovina „ima prilično dobre zakone koji se ne primjenjuju“.
„Za početak, trebamo početi primjenjivati zakone koje imamo, a određene institucije počnu raditi svoj posao. Pri tome mislim na inspekcije rada koje se proglašavaju nenadležnim za oblast diskriminacije, kao što to čini i Agencija za mirno rješavanje sporova koja se takođe smatra nenadležnom za diskriminaciju na radu, odnosno prilikom zapošljavanja“, ukazuje.
Na upit je li dodatno potrebna oštrija kaznena politika, odgovora da „oštrije kaznene odredbe ne znače nužno da će biti bolja primjena“ i ponavlja da treba početi primjenjivati postojeće zakonske akte, ali i ohrabriti radnice i radnike da prijavljuju diskriminaciju.
„Međutim, moramo imati u vidu da je ovo i odgovornost poslodavaca, ali i društva u cjelini koje stigmatizira i označava osobe koje prijavljuju diskriminaciju“, konstatira Gačanica.
A posljedice nisu samo strah od gubitka posla i reakcija okoline, odustajanje od stečenog obrazovanja i napredovanja, „pristanak“ na nepovoljne uvjete rada, nepovjerenje u društvo i državu, gubitak samopouzdanja, nego i najčešće, što je posebno zabrinjavajuće, zdravstvene posljedice žena koje doživljavaju diskriminaciju i mobing na radnom mjestu.
Izvor: Al Jazeera
Trudnice i mlade majke nepoželjne poslodavcima
Najgori slučajevi, pogotovo kad je riječ o rodnoj i spolnoj diskriminaciji na radu, zapravo se i ne prijavljuju, kažu upućeni.
Piše:
Mladen Obrenović
„Na razgovoru za posao postavljeno mi je pitanje planiram li biti majkom. Nakon čega je naglašeno da je 'nepisano pravilo kompanije' da nema djece bar tri godine od potpisivanja ugovora“
„Neposredni rukovodilac žene u kolektivu naziva glupačama, seljankama i kvalifikuje nizom drugih neprijatnih imena koja nemaju veze sa njihovim kvalifikacijama i sl.“
„Radila sam na određeno vrijeme tri godine, stekla uslov za ugovor na neodređeno vrijeme, međutim u tom trenutku sam se nalazila na porodiljskom odsustvu što me je i koštalo radnog mjesta i neproduživanja ugovora o radu. Radila sam čitavu trudnoću, prekovremeno (što nije dodatno plaćeno)“.
„Nisam dobila unapređenje koje sam trebala dobiti s početkom nove godine jer sam zasnovala brak i smatralo se da ću odmah zatrudniti“.
„Na jednom intervjuu sam pitala za radno vrijeme i plaću. Poslodavac me čudno pogledao i rekao: 'Mislio sam da znate da je nepisano pravilo da se za plaću ne pita na intervjuima za posao'. Tu sam se šokirala, nikada više ovo nisam pitala“.
„Počeo mi je govoriti […] da sam zgodna žena, da bismo mogli izlaziti, a ja sam mu jasno rekla da me ne interesuje, da imam svog muža, jako lijep brak, da imam svoj posao i ništa me drugo što predlaže ne interesuje [...] rekao je da više nema povjerenja u mene [...] paralelno sa mojim prijavama (nadređenog), počelo je moje negativno ocjenjivanje“.
„Dekan fakulteta me seksualno uznemiravao i uslovljavao produženje ugovora. Ugovor mi nije produžen“.
Takva su svjedočanstva samo dio izjava koje su obojile statistiku izvještaja o rodno zasnovanoj diskriminaciji na radu u Bosni i Hercegovini, prije svega diskriminacije žena, koje je proveo Helsinški parlament građana Banja Luka i čiji su rezultati objavljeni ovih dana. Izvještaj je dio regionalne inicijative za rješavanje problema rodno zasnovane diskriminacije na području rada i zapošljavanja u šest balkanskih država, uz podršku Europske unije.
Majke su nepoželjne
Jedan od zaključaka proistekao iz istraživanja jest da su trudnoća i prava iz materinstva vjerojatno „najnepoželjnija“ za poslodavce što su u intervjuima potvrdili sugovornice i sugovornici iz sindikata, organizacija civilnog društva, inspekcija rada. Isti zaključak dolazi i iz opisnih odgovora u online anketi gdje se radnice žale kako ih se često upozorava da „čuvaju posao i piju redovno antibebi pilule“, da vraćaju naknadu poslodavcu isplaćenu na ime naknade plaće za vrijeme porodiljskog odsustva, te upozorenja da nema napredovanja za one koje ostanu trudne.
„Kada govorimo o ravnopravnosti na tržištu rada u BiH podaci su vrlo poražavajući. Sve se to može vidjeti kroz brojke i, što je još važnije, kroz iskustva žena do kojih smo došli u istraživanju. Žene su diskriminisane prije svega zato što su žene, a onda imamo i druge zakonom zabranjene osnove diskriminacije poput rodnih identiteta, spolne orijentacije, spolnih karakteristika… Oblici u kojima se diskriminacija pojavljuje su seksualno uznemiravanje, napredovanje u poslu, otpuštanje, a najviše zbog trudnoće i majčinstva“, ukazuje Lejla Gačanica, autorica istraživanja.
Diskriminacija počinje već kod oglasa za posao, nastavlja Gačanica, potom kod intervjua i ugovora (ženama se, primjerice, češće daju ugovori na određeno radno vrijeme, uz sporazumni raskid ugovora ponajprije zbog „opasnosti“ od trudnoće). Ukazuje i kako su evidentne i razlike u plaćama, čest rad žena u području „sive ekonomije“, dakle „radu na crno“ u kojem nemaju nikakva prava, te otežano unapređenje na poslu i službi; onemogućeno je unaprjeđenje.
Guranje radnih prava žena na marginu
Rezultati istraživanja pokazuju da je svijest o rodno zasnovanoj diskriminaciji izuzetno niska i da se odnosi kako na zaposlene tako i na poslodavce, navodi se u izvještaju. To se ogleda u prepoznavanju, prijavi i procesuiranju diskriminacije. Navodi se i kako je malo podataka o prijavama diskriminacije u BiH iz različitih razloga: opravdani strah od prijavljivanja diskriminacije, nedostatak svijesti o tome šta je diskriminacija, te kako postupiti nakon prijave nadležnim institucijama.
Podsjećajući da je Bosna i Hercegovina prije 10 godina donijela Zakon o zabrani diskriminacije, a godinu kasnije o ravnopravnosti spolova, Nives Jukić, predsjedavajuća Institucije ombudsmana za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, navodi kako građani imaju mogućnost zaštite i podnošenja žalbi ukoliko su žrtve diskriminacije po bilo kojem osnovu, pa tako i kad je posao. Ukazuje i kako su u području zapošljavanja problem siva ekonomija, neadekvatno plaćanje, noćni rad, otkazi trudnicama…
„Daleko najgori slučajevi, pogotovo kad govorimo o diskriminaciji, zapravo se i ne prijavljuju. Objektivno, ljudi imaju strah, boje se što će se dogoditi kad se to prijavi. Cjelokupno društvo jako puno mora raditi na zagovaranju i na promjeni svijesti, na zagovaranju i poštivanju jednakopravnosti svih, a posebice kad govorimo o pravima žena i muškaraca“, upozorava Jukić.
'Što bih ja finansirao natalitet?'
Kao drastične primjere navodi slučajeve u kojima su žene, nakon trudnoće i poroda, vraćene na nižerangirano i slabije plaćeno radno mjesto, ali i izjave poduzetnika iz Prnjavora koji javno postavlja pitanje: „Što bih ja finansirao natalitet?“ i nastavlja: „Čim prokrvare, otvaraju bolovanje i ne rade po devet mjeseci, a potom se porode i odmah ponovo zatrudne, povezujući ponekad i tri trudnoće“.
„Naveo je i da razmišlja o tome da kupi ženama u preduzeću antibebi pilule, jer će mu, u protivnom, 'propasti fabrika'. Upravo je to kontekst u kojem zaposlenice treba da zarađuju plate potrebne za puko preživljavanje, kao i odnos prema zaposlenicama“, prenose se stajališta istog poduzetnika u izvještaju Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
Upravo su na račun poslodavaca i upućene brojne kritike, uz primjedbu Institucije ombudsmana koja navodi da „svaka javna ustanova ili poslodavac s više od 20 zaposlenih treba imati interni akt o postupku u slučajevima diskriminacije. Poslodavci ih obično nemaju“.
Zakoni postoje, ali se ne primjenjuju
Kad je u pitanju pravni okvir – od Ustava i međunarodnih konvencija do zakona i strategija – jasno je da ono postoji, no Gačanica primjećuje kako će se i u ovom slučaju, kao i u drugim područjima, čuti kako Bosna i Hercegovina „ima prilično dobre zakone koji se ne primjenjuju“.
„Za početak, trebamo početi primjenjivati zakone koje imamo, a određene institucije počnu raditi svoj posao. Pri tome mislim na inspekcije rada koje se proglašavaju nenadležnim za oblast diskriminacije, kao što to čini i Agencija za mirno rješavanje sporova koja se takođe smatra nenadležnom za diskriminaciju na radu, odnosno prilikom zapošljavanja“, ukazuje.
Na upit je li dodatno potrebna oštrija kaznena politika, odgovora da „oštrije kaznene odredbe ne znače nužno da će biti bolja primjena“ i ponavlja da treba početi primjenjivati postojeće zakonske akte, ali i ohrabriti radnice i radnike da prijavljuju diskriminaciju.
„Međutim, moramo imati u vidu da je ovo i odgovornost poslodavaca, ali i društva u cjelini koje stigmatizira i označava osobe koje prijavljuju diskriminaciju“, konstatira Gačanica.
A posljedice nisu samo strah od gubitka posla i reakcija okoline, odustajanje od stečenog obrazovanja i napredovanja, „pristanak“ na nepovoljne uvjete rada, nepovjerenje u društvo i državu, gubitak samopouzdanja, nego i najčešće, što je posebno zabrinjavajuće, zdravstvene posljedice žena koje doživljavaju diskriminaciju i mobing na radnom mjestu.
Izvor: Al Jazeera
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Novinar Boris Dežulović...
Slaven Mon Aug 19, 2019 10:19 pm
BORIS DEŽULOVIĆ:Prije pedeset godina bilo je nezamislivo da gostima koji su platili noćenje domaćini naplate još i suhe smokve, pršut,vino ili slane inćune.
Ta, kako se zove,vanpansionska potrošnja bila je nešto nepristojno znak osobite negostoljubivosti – kako,zaboga, čovjeku koji je krevet pošteno platio naplatiti još i skuše,koje će se ionako ispeći za večeru i zajedno pojesti? – pa se izgovarala poput psovke: znalo se po malim mistima tko zarađuje od vanpansionske potrošnje i taj je bio na zlu glasu,kao gulikoža i prevarant što sramoti selo,pa stoga vjerojatno i ne „naš čovik“.
Pedeset godina kasnije,gostoljubivo pleme Dalmatinaca – kojima je nekad bila sramota gostu naplatiti i večeru,a kamoli parking – turistima sada osebno naplaćuju hlad u kući,hlad na parkiralištu,rezanje pizze,naručivanje pizze,listanje jelovnika,listanje jelovnika u boji,ležaljka na plaži,ulaz na plažu,pogled na plažu,hodanje po plaži,disanje...
https://www.infokolumne.com/2019/08/boris-dezulovic-cudo-vanpansionske.html?fbclid=IwAR0AgKQexHTDhgkFjo0nlX2wsJ7PqRTwCvj8_LFsFIL4vL3yGS9wZ7qUvjc
Ta, kako se zove,vanpansionska potrošnja bila je nešto nepristojno znak osobite negostoljubivosti – kako,zaboga, čovjeku koji je krevet pošteno platio naplatiti još i skuše,koje će se ionako ispeći za večeru i zajedno pojesti? – pa se izgovarala poput psovke: znalo se po malim mistima tko zarađuje od vanpansionske potrošnje i taj je bio na zlu glasu,kao gulikoža i prevarant što sramoti selo,pa stoga vjerojatno i ne „naš čovik“.
Pedeset godina kasnije,gostoljubivo pleme Dalmatinaca – kojima je nekad bila sramota gostu naplatiti i večeru,a kamoli parking – turistima sada osebno naplaćuju hlad u kući,hlad na parkiralištu,rezanje pizze,naručivanje pizze,listanje jelovnika,listanje jelovnika u boji,ležaljka na plaži,ulaz na plažu,pogled na plažu,hodanje po plaži,disanje...
https://www.infokolumne.com/2019/08/boris-dezulovic-cudo-vanpansionske.html?fbclid=IwAR0AgKQexHTDhgkFjo0nlX2wsJ7PqRTwCvj8_LFsFIL4vL3yGS9wZ7qUvjc
Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Apr 09, 2020 9:28 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Michael Poulsen
Slaven Fri Mar 06, 2020 8:57 am
Michael Poulsen
Novac nije smisao ljudskog života. Novac je sredstvo za život. Bez novca ne možemo živjeti, ali život nam se nikako ne smije pretvoriti u pohlepno nagomilavanje novca. Niti možemo preko novca mjeriti vrijednost nekog čovjeka. Novac dođe i prođe, ali djelo, koje doprinosi dobrobiti zajednice, trajno ostaje.
Neoliberalni kapitalizam je postavio nagomilavanje novca u osnove komercijalne civilizacije. To je bila kobna greška. I zbog toga smo danas društveno propali. Čovjek se doslovno pretvorio u iz manipuliranog potrošača. Konzumenta jedne narcisoidne, sebične i gramzive civilizacije u raspadu.
Ta civilizacija danas veliča primitivizam, vulgarizam, glupost i idiotizam. Dakle, nema nikakve mogućnosti da se čovječanstvo spasi od ove sumanute propasti u narkomansko - novčanoj civilizaciji gdje je novac postao glavno mjerilo svih vrijednosti. Spas se mora dogoditi jedino u velikom zaokretu odnosno preobražaju.
U temeljnoj promjeni smisla naše civilizacije, koja nužno mora početi od, rušenja političkog totalitarnog sistema i neoliberalne ekonomske politike, jer to rušenje je temelj početaka stvaranja novog društva. Kako se u ovom tekstu bavim odnosom novca u društvu, postavlja se pitanja da li bi se ukidanjem novca, kako predlažu neki suvremeni ludistički pokreti, čovječanstvo izbavilo iz nevolje? Na to pitanje može se postaviti i kontra pitanje- da li se odbacivanjem svih tehničko-tehnoloških sredstava možemo spasiti sigurne propasti?
Sve da društvo to napravi, problem se opet ne bi riješio, jer njegova suština ne leži u sredstvima koja nam služe za život, nisu krivi strojevi, internet i mobilni telefoni, nego je problem u nama koji smo izgubili svoju ljudsku suštinu i koji vodimo isprazan i dosadan život robotiziranih ljudi. Sredstva moraju biti u funkciji razvoja čovjeka i njegove zajednice, no umjesto toga, sredstva su doslovno porobila čovjeka i pretvorila ga u svoj privjesak.
Uzmimo pretpostavku da se ukine sav novac u prometu, kako bi ljudi vršili razmjenu roba i usluga? Trampom? Pa to bi nas doslovno vratilo u pećinsko doba. Nije problem, dakle, u strojevima, robotima, novcu, karticama, internetu i mobilnim uređajima, nego u nama, koji ne znamo koristiti ta sredstva za svoje oslobođenje.
Moramo sva ta sredstva staviti u funkciju oslobađanja čovjeka od carstva nužnosti borbe za životnu egzistenciju. Za to nam ne trebaju neke nove tehnologije, nego ono malo duše i ljudskosti što smo izgubili u vječitoj trci za nagomilavanjem novca.
Pitajmo se, zašto onih 60 službeno najbogatijih svjetskih ljudi (razbojnika), koji su na prevaru, otimanje, krv, suze i znoj drugih ljudi došli do tolikog bogatstva, jer na drugi način se ne može steći toliki kapital, zašto se oni ne odreknu tolikog novca u korist onih 3,5 milijarde ljudi koji nemaju i koji se muče da prežive? Zar nemaju samilosti prema drugim ljudima? Zar ih siromaštvo, bijeda i bolest drugih ljudi ne boli?
Naravno, teško je očekivati da će se kod tih okrutnih gangstera probuditi samilost i suosjećajnost prema svojoj vrsti. No, to ne treba ni ostaviti na volju onima koji nemaju duše, nego se mora stvoriti i izgraditi takav društveni sistem koji neće dozvoljavati tolike socijalne razlike, sistem koji će svima omogućavati dostojan život suvremenog čovjeka, poštujući različitosti i želje poduzetnih i vrjednijih ljudi da imaju više i da zarade više od drugih.
Ali te njihove zarade neće ugroziti zajednicu, jer naši daleki preci, nisu poznavali prisvajanja na štetu drugih ljudi u zajednici, nego su branili principe zajednice u kojoj su se dobro osjećali, jer su znali da svojim vještinama, znanjem i radom doprinose njenom napretku.
Pošto se danas ne možemo preko noći vratiti u to vrijeme, jednostavno moramo početi raditi na humanizaciji naše planete i našeg društva, koristeći postojeća sredstva kojim raspolažemo, moramo raditi na humanizaciji naših odnosa, jer to je jedini način da opstanemo kao vrsta koja je ugrozila planetu.
Znači, sve počinje od nas samih. Počinje u našoj duši i završava se u glavi koja osmišljava što i kako da radimo. Mi smo sami sebi najveći problem. Evo, radi razumjevanija, jednog primjera. Kada nemate doslovno ništa i potom operete nekome stakla na automobilu, i on vam za vaš rad plati 20 kuna, u tome trenutku je to ogroman napredak za vas, jer niste imali ništa. Sa 20 kuna možete kupiti kruh i i jogurt sa kojim biste utažili glad. Zatvorenici u konclogorima su se hranili mrvicama suhog kruha i preživjeli. Volja za životom i borba su im u tome pomogli.
Da rezimiramo misao, razlika između toga da nemate ništa i gladujete, i toga da ste u posjedu od 20 kuna, je epskih razmjera. To je mnogo veća razlika od one između 20 i 100 kuna. Razlika između deset eura i sto eura je mnogo veća, nego razlika između sto eura i tisuću eura. No kada imate milijardu eura i na prevaru od stanovnika zemlje otmete još nekoliko milijardi eura, onda između svih tih otetih milijardi više nema nikakve razlike.
Ne možete spavati u nekoliko kreveta istovremeno. Fizički je to neizvedivo. Ali, čovjekova bolesna pohlepa i želja za moći i dokazivanjem ga tjera da kupuje stotinu kreveta i stotinu vila kako bi svima pokazao svoju važnost. Ne time se ne pokazuje veličina, već glupost. No pošto se on sam ne može obuzdati, tada moraju postojati državni mehanizmi i instrumenti koji mu neće dozvoliti da se tako ponaša. Pošto nema nikakve moralne svijesti, država je dužna primorati ga da se ponaša u skladu sa principima humanističke zajednice.
Novac nam tehnički omogućava da se svi u zajednici razvijamo, neko brže a neko sporije, ali u cjelini zajednica napreduje jer potpuno i trajno iskorjenjiva siromaštvo, bijedu, prosjačenje, neimaštinu i osigurava svakom čovjeku na planeti osnovne uvjete za život dostojan doba u kome živimo.
Funkcija novca mora biti u funkciji razvoja kompletne zajednice, umjesto što je u funkciji bogaćenja privilegiranih slojeva političara i tajkuna. Pošto Hrvatska ne može promijeniti čitav svijet, ona može urediti novčane odnose u svojoj kući tako da budu postavljeni u interesu društva. Ono što je od presudne važnosti, da država ima svoju Narodnu banku i vlastitu valutu. Pošto se dolar i euro štampaju bez pokrića, njihov krah je neminovan.
Papirni novac visi u zraku, jer nema nikakvu svoju realnu osnovu. Financijski slom je izvjestan. Na pitanje kada će se dogoditi? Onda kad narkomani u Federalnim rezervama i Europskoj centralnoj banci budu prisiljeni zaustavit štampanje papirnog novca bez pokrića, jer sistem će biti toliko predoziran da će sam sebe ugroziti.
Danas je problem mnogo veći nego se u javnosti prikazuje, jer je ogromna količina bezvrijednog novca u prometu. Financijski tsunami će potopiti sve banke koje danas drže depozite građana a više nemaju odakle svim građanima taj novac vratiti. Odatle i proizlazi odluka evropskih banka da zabrane dizanje gotovog novca, jer banke taj novac nemaju i plaše se stampeda svojih uplašenih štediša.
Pisao sam nekoliko puta o tome što štediše moraju napraviti, nužno je da fizički uzmu svoj novac u ruke. To je jedini način da im računala ne izbrišu sve što su stekli. Jer financijski tsunami, otpuhati će sav njihov rad, trud i muku. Sada kada znamo šta će se dogoditi, onda je važno državu što prije oslobodi unutarnje okupacije i da se sa vlasti skinu izdajnici i konvertiti koji rade za interese međunarodne financijske oligarhije.
Hrvatskoj ne nužno potrebna vlada nacionalnog spas i slobodna Narodna banka koja će, umjesto ekspoziture MMF-a i mjenjačnice, postati centralna kreditno-monetarna institucija pod kontrolom vlade. Sve strane činovnike trena izbaciti iz HNB-a, jer to je jedini način da država vodi samostalnu kreditno-monetarnu politiku u interesu svoje privrede i građana.
Novac je krv koja snabdjeva čitav državni organizam, kako bi on mogao funkcionirati.
On ne smije stajati neplasiran n računima, jer tada dolazi do tromboze sustava. Novac se mora što brže obrtat i okretat da snabdjeva životne društvene ćelije.
Kada banke na svojim računima imaju novac za kojeg ne znaju kome ga plasirati, tada je to je velika opasnost za nastanak financijskog infarkta u državi. Ukoliko država to želi izbjeći, mora sve svoje poslovne banke podvrgnuti detaljnoj, financijskoj, magnetnoj rezonanci, koja će pokazati koliki je postotak ugroženosti njenog financijskog sistema.
U Hrvatskoj ima preko 10 milijardi eura koje nije plasirano u ili koje je pogrešno plasirano. Država se uopće ne mora zaduživati, no preduvijet za to je da novcem upravljaju inteligentni ljudi koji znaju taj posao i raditi. Jer novac je samo sredstvo za ostvarivanje boljeg i humanijeg života u zajednici slobodnih i različitih ljudi.
Novac nije smisao ljudskog života. Novac je sredstvo za život. Bez novca ne možemo živjeti, ali život nam se nikako ne smije pretvoriti u pohlepno nagomilavanje novca. Niti možemo preko novca mjeriti vrijednost nekog čovjeka. Novac dođe i prođe, ali djelo, koje doprinosi dobrobiti zajednice, trajno ostaje.
Neoliberalni kapitalizam je postavio nagomilavanje novca u osnove komercijalne civilizacije. To je bila kobna greška. I zbog toga smo danas društveno propali. Čovjek se doslovno pretvorio u iz manipuliranog potrošača. Konzumenta jedne narcisoidne, sebične i gramzive civilizacije u raspadu.
Ta civilizacija danas veliča primitivizam, vulgarizam, glupost i idiotizam. Dakle, nema nikakve mogućnosti da se čovječanstvo spasi od ove sumanute propasti u narkomansko - novčanoj civilizaciji gdje je novac postao glavno mjerilo svih vrijednosti. Spas se mora dogoditi jedino u velikom zaokretu odnosno preobražaju.
U temeljnoj promjeni smisla naše civilizacije, koja nužno mora početi od, rušenja političkog totalitarnog sistema i neoliberalne ekonomske politike, jer to rušenje je temelj početaka stvaranja novog društva. Kako se u ovom tekstu bavim odnosom novca u društvu, postavlja se pitanja da li bi se ukidanjem novca, kako predlažu neki suvremeni ludistički pokreti, čovječanstvo izbavilo iz nevolje? Na to pitanje može se postaviti i kontra pitanje- da li se odbacivanjem svih tehničko-tehnoloških sredstava možemo spasiti sigurne propasti?
Sve da društvo to napravi, problem se opet ne bi riješio, jer njegova suština ne leži u sredstvima koja nam služe za život, nisu krivi strojevi, internet i mobilni telefoni, nego je problem u nama koji smo izgubili svoju ljudsku suštinu i koji vodimo isprazan i dosadan život robotiziranih ljudi. Sredstva moraju biti u funkciji razvoja čovjeka i njegove zajednice, no umjesto toga, sredstva su doslovno porobila čovjeka i pretvorila ga u svoj privjesak.
Uzmimo pretpostavku da se ukine sav novac u prometu, kako bi ljudi vršili razmjenu roba i usluga? Trampom? Pa to bi nas doslovno vratilo u pećinsko doba. Nije problem, dakle, u strojevima, robotima, novcu, karticama, internetu i mobilnim uređajima, nego u nama, koji ne znamo koristiti ta sredstva za svoje oslobođenje.
Moramo sva ta sredstva staviti u funkciju oslobađanja čovjeka od carstva nužnosti borbe za životnu egzistenciju. Za to nam ne trebaju neke nove tehnologije, nego ono malo duše i ljudskosti što smo izgubili u vječitoj trci za nagomilavanjem novca.
Pitajmo se, zašto onih 60 službeno najbogatijih svjetskih ljudi (razbojnika), koji su na prevaru, otimanje, krv, suze i znoj drugih ljudi došli do tolikog bogatstva, jer na drugi način se ne može steći toliki kapital, zašto se oni ne odreknu tolikog novca u korist onih 3,5 milijarde ljudi koji nemaju i koji se muče da prežive? Zar nemaju samilosti prema drugim ljudima? Zar ih siromaštvo, bijeda i bolest drugih ljudi ne boli?
Naravno, teško je očekivati da će se kod tih okrutnih gangstera probuditi samilost i suosjećajnost prema svojoj vrsti. No, to ne treba ni ostaviti na volju onima koji nemaju duše, nego se mora stvoriti i izgraditi takav društveni sistem koji neće dozvoljavati tolike socijalne razlike, sistem koji će svima omogućavati dostojan život suvremenog čovjeka, poštujući različitosti i želje poduzetnih i vrjednijih ljudi da imaju više i da zarade više od drugih.
Ali te njihove zarade neće ugroziti zajednicu, jer naši daleki preci, nisu poznavali prisvajanja na štetu drugih ljudi u zajednici, nego su branili principe zajednice u kojoj su se dobro osjećali, jer su znali da svojim vještinama, znanjem i radom doprinose njenom napretku.
Pošto se danas ne možemo preko noći vratiti u to vrijeme, jednostavno moramo početi raditi na humanizaciji naše planete i našeg društva, koristeći postojeća sredstva kojim raspolažemo, moramo raditi na humanizaciji naših odnosa, jer to je jedini način da opstanemo kao vrsta koja je ugrozila planetu.
Znači, sve počinje od nas samih. Počinje u našoj duši i završava se u glavi koja osmišljava što i kako da radimo. Mi smo sami sebi najveći problem. Evo, radi razumjevanija, jednog primjera. Kada nemate doslovno ništa i potom operete nekome stakla na automobilu, i on vam za vaš rad plati 20 kuna, u tome trenutku je to ogroman napredak za vas, jer niste imali ništa. Sa 20 kuna možete kupiti kruh i i jogurt sa kojim biste utažili glad. Zatvorenici u konclogorima su se hranili mrvicama suhog kruha i preživjeli. Volja za životom i borba su im u tome pomogli.
Da rezimiramo misao, razlika između toga da nemate ništa i gladujete, i toga da ste u posjedu od 20 kuna, je epskih razmjera. To je mnogo veća razlika od one između 20 i 100 kuna. Razlika između deset eura i sto eura je mnogo veća, nego razlika između sto eura i tisuću eura. No kada imate milijardu eura i na prevaru od stanovnika zemlje otmete još nekoliko milijardi eura, onda između svih tih otetih milijardi više nema nikakve razlike.
Ne možete spavati u nekoliko kreveta istovremeno. Fizički je to neizvedivo. Ali, čovjekova bolesna pohlepa i želja za moći i dokazivanjem ga tjera da kupuje stotinu kreveta i stotinu vila kako bi svima pokazao svoju važnost. Ne time se ne pokazuje veličina, već glupost. No pošto se on sam ne može obuzdati, tada moraju postojati državni mehanizmi i instrumenti koji mu neće dozvoliti da se tako ponaša. Pošto nema nikakve moralne svijesti, država je dužna primorati ga da se ponaša u skladu sa principima humanističke zajednice.
Novac nam tehnički omogućava da se svi u zajednici razvijamo, neko brže a neko sporije, ali u cjelini zajednica napreduje jer potpuno i trajno iskorjenjiva siromaštvo, bijedu, prosjačenje, neimaštinu i osigurava svakom čovjeku na planeti osnovne uvjete za život dostojan doba u kome živimo.
Funkcija novca mora biti u funkciji razvoja kompletne zajednice, umjesto što je u funkciji bogaćenja privilegiranih slojeva političara i tajkuna. Pošto Hrvatska ne može promijeniti čitav svijet, ona može urediti novčane odnose u svojoj kući tako da budu postavljeni u interesu društva. Ono što je od presudne važnosti, da država ima svoju Narodnu banku i vlastitu valutu. Pošto se dolar i euro štampaju bez pokrića, njihov krah je neminovan.
Papirni novac visi u zraku, jer nema nikakvu svoju realnu osnovu. Financijski slom je izvjestan. Na pitanje kada će se dogoditi? Onda kad narkomani u Federalnim rezervama i Europskoj centralnoj banci budu prisiljeni zaustavit štampanje papirnog novca bez pokrića, jer sistem će biti toliko predoziran da će sam sebe ugroziti.
Danas je problem mnogo veći nego se u javnosti prikazuje, jer je ogromna količina bezvrijednog novca u prometu. Financijski tsunami će potopiti sve banke koje danas drže depozite građana a više nemaju odakle svim građanima taj novac vratiti. Odatle i proizlazi odluka evropskih banka da zabrane dizanje gotovog novca, jer banke taj novac nemaju i plaše se stampeda svojih uplašenih štediša.
Pisao sam nekoliko puta o tome što štediše moraju napraviti, nužno je da fizički uzmu svoj novac u ruke. To je jedini način da im računala ne izbrišu sve što su stekli. Jer financijski tsunami, otpuhati će sav njihov rad, trud i muku. Sada kada znamo šta će se dogoditi, onda je važno državu što prije oslobodi unutarnje okupacije i da se sa vlasti skinu izdajnici i konvertiti koji rade za interese međunarodne financijske oligarhije.
Hrvatskoj ne nužno potrebna vlada nacionalnog spas i slobodna Narodna banka koja će, umjesto ekspoziture MMF-a i mjenjačnice, postati centralna kreditno-monetarna institucija pod kontrolom vlade. Sve strane činovnike trena izbaciti iz HNB-a, jer to je jedini način da država vodi samostalnu kreditno-monetarnu politiku u interesu svoje privrede i građana.
Novac je krv koja snabdjeva čitav državni organizam, kako bi on mogao funkcionirati.
On ne smije stajati neplasiran n računima, jer tada dolazi do tromboze sustava. Novac se mora što brže obrtat i okretat da snabdjeva životne društvene ćelije.
Kada banke na svojim računima imaju novac za kojeg ne znaju kome ga plasirati, tada je to je velika opasnost za nastanak financijskog infarkta u državi. Ukoliko država to želi izbjeći, mora sve svoje poslovne banke podvrgnuti detaljnoj, financijskoj, magnetnoj rezonanci, koja će pokazati koliki je postotak ugroženosti njenog financijskog sistema.
U Hrvatskoj ima preko 10 milijardi eura koje nije plasirano u ili koje je pogrešno plasirano. Država se uopće ne mora zaduživati, no preduvijet za to je da novcem upravljaju inteligentni ljudi koji znaju taj posao i raditi. Jer novac je samo sredstvo za ostvarivanje boljeg i humanijeg života u zajednici slobodnih i različitih ljudi.
Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Apr 09, 2020 9:30 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
David Icke
Slaven Sat Apr 04, 2020 7:00 pm
Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Apr 09, 2020 9:30 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Mudra misao!
Slaven Mon Apr 06, 2020 9:26 am
Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Apr 09, 2020 9:31 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Ratnici svjetla!
Slaven Thu Apr 16, 2020 2:38 pm
OSHO: LUDACI I POLITIČARI
Čuo sam priču: Kada je Indija i Pakistan trebalo da se podele, postojala je duševna bolnica, baš na granici, i niko nije bio posebno zainteresovan da dobije tu ludnicu, ni Indija, ni Pakistan. Ali je morala nekome da pripadne - i pošto političari nisu bili mnogo zainteresovani, bilo je odlučeno da zapitaju same ludake gde žele da idu.
Veliki izbor - hiljadu ludaka se okupilo i pitali su ih: "Gde želite da idete?"
I oni su rekli: "Ne želimo da idemo nigde, jednostavno hoćemo da ostanemo ovde."
Ponovo i ponovo, to im je bilo objašnjeno na mnogo načina: "Nećete vi nigde da idete, ostaćete ovde, ali ipak vas pitamo gde želite da odete - u Indiju ili Pakistan?"
Ludaci nisu mogli da veruju svojim ušima. Oni rekoše: "Sada stvarate veliku sumnju kod nas, da li smo mi ludi, ili ste vi ludi! Ako nećemo nigde ići, zašto bi smo onda odlucivali gde da idemo?"
Nije bila moguca komunikacija. I vi vidite da su ludaci bili daleko vise u pravu. Oni su uvek daleko vise u pravu nego takozvani politicari.
Onda su vodje odlucile: samo podeliti po sredini. I podignut je zid usred ludnice. Cuo sam da se ludaci jos penju na zid i smeju. Cela stvar deluje tako smesno. Oni su na potpuno istom mestu, ali neki su postali Pakistanci a neki su ostali Indijci - a samo zid izmedju njih. I oni jos govore o tome: "Sta se dogodilo? - jer mi smo isti, vi ste isti, ne vidimo nikakvu razliku! Ali sada smo neprijatelji - u stvari, ne bi trebalo da razgovaramo."
~Knjiga mudrosti~
Jedina stvar neophodna za trijumf zla, jeste da dobri ljudi ne cine nista.
OSHO: POLITICARI
Čovječanstvo nije prljavo zbog prljavih političara, političari postoje zbog prljavog čovječanstva. Treba dobro da to razumijete. Ne bacajte odgovornost na političare. Oni jednostavno odražavaju vas, ništa drugo. To je apsurdno; prvo ih birate, a onda ih nazivate prljavim. Kada birate, vi birate najprljavije. Glasate za njih, a onda ih nazivate prljavim. Kako oni dolaze? Odakle dolaze? Oni dolaze od vas. Oni su tu uz vašu podršku. Oni će pasti ako ih ne podržite. Ne nazivajte ih prljavima. To je stari trik uma, on uvijek baca odgovornost na nekog drugog a vi se osjećate oslobođeni krivice. Zaparavo, vi ste pravi krivac. Ako prljavi političari postoje, oni postoje zbog vašeg prljavog uma. Negdje u vašem umu oni imaju svoje korijenje odakle su oni hranjeni.
Stoga, samo promjenom političara ništa se neće promijeniti. Hiljadama godina ljudi su samo mijenjali političare, baš ništa drugo, ali ništa se nije događalo, jer čovjek nije promijenio sebe. Vi nastavljate da mijenjate političare, ali ko će izabrati sljedeće? Opet ćete vi izabrati. Kad god je političar izvan vlasti, on izgleda vrlo lijepo, dobro, nevino - jer bez vlasti ne može biti prljav- vama treba vlast. Tako kada god političar nije na vlasti, on izgleda, ponizan, tako iskren. Samo mu dajte vlast, odmah se preobražava, više nije ista osoba - jer politika je put moći.
Čovjek koji ide prema vlasti morao je biti ponizan da bi vas nagovorio, da bi vas zaveo da je on ponizan, sveti čovjek. Jednom kada je na vlasti, on se više ne brine za vas. On, zapravo, nije ni ranije nikada brinuo; samo je igrao igru sa vama. On vas je zavodio, eksplotisao. Sada je postigao svoj cilj, i zašto bi brinuo o vama. Ko ste vi? On vas ne prepoznaje. Sada je dugo željena moć u njegovim rukama, on počinje da je koristi. Onda postiže da ga nazivate prljavim.
Vi ste stoljećima mijenjali političare - ništa se nije promijenilo. Bolje promijenite sebe. Vrijeme je - dovoljno je vremena. Sada morate razumjeti da ni jedna društvena revolucija nije revolucija. Ni jedna politička revolucija ne može biti revolucija. Najviše vam može dati privremeno olakšanje, ali to nije od neke vrijednosti. Dok se vi ne promijenite, ništa se ne mijenja; ljudska individua mora da se promijeni.
Sve što je lijepo neka se istakne – a sve što je nehumano osudite. Ako želite da promijenite svijet u jedan sasvim novi fenomen sa novim humanom sviješću, vi treba da uzmete čitavu ovu Zemlju iz ruku političara i svještenika. Čovjek treba da se oslobodi od tih monstruma.Politicari su bacilli atomske bombe.Danas u njihovim rukama su atomske bombe I mogu da izazovi nuklerani rat koji bi trajao samo 1 sat. Za jedan sat svi cemo biti zbrisani. I ljudi, I zivotinje I priroda - Osho Rajneesh Odlomci
Slaven: komentar modifikovan dana: Sun Apr 19, 2020 9:56 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: ŠTO ČINI ČOVJEKA ČOVJEKOM U DANAŠNJEM DRUŠTVU?
Valter Mon Apr 20, 2020 10:20 pm
Slaven (citat):
To je nepobitna istina. Pitanje je samo zasto? Razmislite o tome.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Odgovor...
Slaven Mon Apr 20, 2020 10:23 pm
Valter (citat):Slaven (citat):
To je nepobitna istina. Pitanje je samo zasto? Razmislite o tome.
Valter
Zato što su većina ljudi pogotovo danas inteređije i izdajice kad zagusti i ulizice moćnicima.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: ŠTO ČINI ČOVJEKA ČOVJEKOM U DANAŠNJEM DRUŠTVU?
Valter Sun May 10, 2020 1:43 pm
Slaven (citat):
Postavlja se pitanje, sta ja imam od toga kad celi svet vode oni sa praznim glavama? To je ocito, posebno sada kada je zajednistvo veoma bitno.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Odgovor
Slaven Sun May 10, 2020 9:26 pm
Valter (citat):Postavlja se pitanje sta ja imam od toga kad celi svet vode oni sa praznim glavama?
To je ocito,posebno sada kada je zajednistvo veoma bitno.
Valter
Imaju i elite i obični ljudi pune glave(čitaj ego) svojim sebičnim materijalističkim interesima i kako iskoristit drugog,a prazna srca,sitne duše,ako ih uopće i imaju.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"NASA POSLA" ILI???
Valter Sat Apr 03, 2021 8:36 am
https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/optuzuju-ih-da-zbog-njih-bez-posla-ostaje-200-ljudi-cacic-trazi-kaznene-prijave-kadroviranja-izvlacenje-novca-suludi-bonusi-ovo-su-sve-afere-drzavne-tvrtke-1711347/
OPTUŽUJU IH DA ZBOG NJIH BEZ POSLA OSTAJE 200 LJUDI! ČAČIĆ TRAŽI KAZNENE PRIJAVE! Kadroviranja, izvlačenje novca, suludi bonusi! Ovo su sve afere državne tvrtke!
OPTUŽUJU IH DA ZBOG NJIH BEZ POSLA OSTAJE 200 LJUDI! ČAČIĆ TRAŽI KAZNENE PRIJAVE! Kadroviranja, izvlačenje novca, suludi bonusi! Ovo su sve afere državne tvrtke!
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: ŠTO ČINI ČOVJEKA ČOVJEKOM U DANAŠNJEM DRUŠTVU?
Valter Fri Apr 30, 2021 8:16 am
https://www.vecernji.hr/premium/ceka-nas-veliki-porast-broja-samaca-u-eu-ih-je-trecina-kucanstava-kod-nas-gotovo-400-000-ljudi-1379958
Čeka nas veliki porast broja samaca. U EU ih je trećina kućanstava, kod nas gotovo 400.000 ljudi
Novija istraživanja pokazuju da su oni koji su izabrali biti sami, a nisu ih na to natjerale neuspješne veze, sretni kao i ljudi u braku
Nikad se i s pozadinom znanja iz psihologije ne bih usudila reći je li bolje danas živjeti sam ili braku jer je to individualno i ovisi od osobe do osobe. Znam samo da je najbolje živjeti život koji odgovara vašoj ličnosti, interesima, odgoju, obrazovanju, važno je da živite život u kojem ne morate raditi nasilje nad samim sobom da biste se nekom prilagodili. To je najveća pogreška. Bila sam službeno u braku 11 godina, a u biti doživljajno u njemu godinu-dvije. Udala sam se jako mlada i mislila sam da je dovoljno da se jako volimo. Ali nije, jer morate biti jako kompatibilni po odgoju, vrijednostima, interesima. Ja sam radoholičarka i uvijek sam voljela raditi i na poslu i privatno, a moj tadašnji muž, sada pokojni, nije volio raditi ili bi radio samo ono što je njega zanimalo.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/ceka-nas-veliki-porast-broja-samaca-u-eu-ih-je-trecina-kucanstava-kod-nas-gotovo-400-000-ljudi-1379958 - www.vecernji.hr
Čeka nas veliki porast broja samaca. U EU ih je trećina kućanstava, kod nas gotovo 400.000 ljudi
Novija istraživanja pokazuju da su oni koji su izabrali biti sami, a nisu ih na to natjerale neuspješne veze, sretni kao i ljudi u braku
Nikad se i s pozadinom znanja iz psihologije ne bih usudila reći je li bolje danas živjeti sam ili braku jer je to individualno i ovisi od osobe do osobe. Znam samo da je najbolje živjeti život koji odgovara vašoj ličnosti, interesima, odgoju, obrazovanju, važno je da živite život u kojem ne morate raditi nasilje nad samim sobom da biste se nekom prilagodili. To je najveća pogreška. Bila sam službeno u braku 11 godina, a u biti doživljajno u njemu godinu-dvije. Udala sam se jako mlada i mislila sam da je dovoljno da se jako volimo. Ali nije, jer morate biti jako kompatibilni po odgoju, vrijednostima, interesima. Ja sam radoholičarka i uvijek sam voljela raditi i na poslu i privatno, a moj tadašnji muž, sada pokojni, nije volio raditi ili bi radio samo ono što je njega zanimalo.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/ceka-nas-veliki-porast-broja-samaca-u-eu-ih-je-trecina-kucanstava-kod-nas-gotovo-400-000-ljudi-1379958 - www.vecernji.hr
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Stranica 2/3 • 1, 2, 3
Similar topicsStranica 2/3
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)