"SVE SE VRAĆA,SVE SE PLAĆA!"

"Ko umesto slobode zlato bira,sa  vragom ce imati posla".

Okrenite se sada oko "sebe" i znacete zasto je sve ovako.

Upitajte se i sami,dali ste i VI bili za stvaranje "samostalnih" drzava?

Ako ste iskreni,cete i znati zasto je sada ovako.

Onaj ko preko hleba (kruha) pogacu trazi,"ovako" prolazi.

Ispricajte to svojim potomcima da bar oni ne naprave istu gresku.

Sloboda se samo moze postici saradnjom u drzavi samoj.

Nikako ne "izvan" nje.



Valter

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.299.html:600957-Nove-ruske-podmornice-stvaraju-probleme-Americi-i-NATO-u


Nove ruske podmornice stvaraju probleme Americi i NATO-u
Novosti online | 16. april 2016. 18:01 | Komentara: 1

Američki admiral Mark Ferguson je primetio poboljšanje tehničkih i borbenih karakteristika ruske podmorničke flote, zbog čega je izrazio zabrinutost planovima NATO-a da štedi na Ratnoj mornarici
Američki admiral Mark Ferguson je primetio poboljšanje tehničkih i borbenih karakteristika ruske podmorničke flote, zbog čega je izrazio zabrinutost planovima NATO-a da štedi na Ratnoj mornarici.

Moskva pravi podmornice koje američka mornarica sve teže otkriva i prati, izjavio je za televiziju Si-En-En komandant Ujedinjene komande NATO-a u Napulju i Ratne mornarice SAD u Evropi i Africi admiral Mark Ferguson.

„Njihove podmornice koje su sve manje primetne. Vidimo da Rusi poseduju sve bolje sisteme naoružanja, raketne komplekse koji mogu da pogode kopnene ciljeve na velikom rastojanju. Primećujemo da se nivo njihove obuke povećava kako se približavaju područjima koja su udaljenija od njihove teritorije“, izjavio je Ferguson.

On je podsetio na to da Moskva vidi pretnju od širenja NATO-a na istoku i da ne želi da dozvoli SAD i NATO-u da deluju u područjima blizu Rusije.

Zbog zabrinutosti akcijama ruskih podmornica, SAD i njihovi saveznici iz NATO-a pokreću novi program vojnih vežbi za simuliranje protivpodmorničke operacije i primene novog naoružanja, uključujući patroliranje protivpodmorničkih aviona P-8 „posejdon“, dodao je Ferguson. U ovom trenutku NATO ima 53 podmornice, ali zbog zastarelosti i smanjenja budžeta njihov broj će do 2020. godine pasti na 41.

Bivši šef komande snaga SAD i NATO-a u Evropi general u penziji Džejms Stavridis je, sa svoje strane, rekao televiziji da SAD danas ne mogu u potpunosti da kontrolišu akcije ruskih podmornica.

„Naše jurišne podmornice su bolje, ali ne mnogo. Ruske podmornice predstavljaju realnu pretnju za grupu brodova predvođenu nosačem aviona Ratne mornarice SAD“, izjavio je Stavridis.

(Izvor: sputniknews.com)

Sloboda nikad nije pala sa "neba".

To bi trebalo da znamo.

Ili sloboda ili .......a.


Valter

http://www.021.rs/story/Info/Region-i-svet/169990/Osudjen-na-18-meseci-zatvora-zbog-nacistickog-pozdrava.html

Osuđen na 18 meseci zatvora zbog nacističkog pozdrava
Navijač bečkog Rapida osuđen je na 18 meseci zatvora zbog nacističkog pozdrava na fudbalskoj utakmici u glavnom gradu Austrije.

Autor: Seebiz.eu

Muškarac star 39 godina je dobio zabranu pristupa stadionu nakon tog događaja do kojeg je došlo 13. avgusta prošle godina na utakmici prve lige između Rapida i Medlinga.

Navijač s istetoviranom brojkom "88" što je kod za "Heil Hitler", već je osuđen 2013. jer je na Facebooku poželeo "srećan rođendan" Hitleru.

Na saslušanju u Beču u ponedeljak negirao je da je želeo da napravi politički gest na utakmici što nije uverilo porotu.

Usvojen 1947. godine austrijski zakon protiv bilo kakvog delovanja ili govora inspirisanog nacizmom jedan je od najstrožih u Evropi.


Ocito da je potrebna Evropa.

Bar kada je ponasanja nekih ljdi u pitanju.

Neki su shvatili, kod nas jos uvek ne svi.

Posebno ne:"Na saslušanju u Beču u ponedeljak negirao je da je želeo da napravi politički gest na utakmici što nije uverilo porotu. "

Toliko o tome,tko je tkome tko.

Zato,pamet u glavu.

Neverujte drugima.

Makar ti drugi bili i "vasi".

Sami zakljucite sta je prava istina.



Valter

[url=/www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/PRICA-O-FERALU-Nakon-cetvrt-stoljeca-malo-je-jasnije-tko-je-tu-zapravo-bio-David-a-tko-Golijat]/www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/PRICA-O-FERALU-Nakon-cetvrt-stoljeca-malo-je-jasnije-tko-je-tu-zapravo-bio-David-a-tko-Golijat[/url]

PRIČA O FERALU Nakon četvrt stoljeća malo je jasnije tko je tu zapravo bio David, a tko Golijat

Autor: Jasmin Klarić


Kad je HDZ pomislio da je, uz pomoć Miroslava Kutle, zgromio 1993. godine novinarski pokret otpora u Splitu, tadašnji »Feralovci« odlučili su uzvratiti režimu stoput jače. Činilo se kao borba Davida i Golijata, četvrt stoljeća kasnije ipak je malo jasnije tko je tu, zapravo, bio David, a tko Golijat

Zatvoreni prostor kao da se odjednom ispunio osviještenom tjeskobom. Bio je travanj 1990. godine, dan nakon prvog kruga prvih modernih višestranačkih i demokratskih izbora u tad još Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Mjeseci koji su prethodili blještali su najavom demokracije, ljudskih prava, slobode govora i ukidanja monopola Komunističke partije na javni prostor. Mediji su prštali novinarstvom
Dan prije, na biralištima, postalo je savršeno jasno da dolazi do promjene vlasti. Drugi krug izbora mogao je samo odlučiti o razini uvjerljive pobjede HDZ-a i Franje Tuđmana.

I odjednom, preko noći, na vijestima Hrvatskog radija spikeri su počeli koristiti neobične riječi koje su dotad koristili samo Tuđman i dio njegovih sljedbenika: »Europa«, »glede«, »u svezi«...

Postalo je jezivo jasno da je totalitarni duh upravo, doslovno preko noći, navukao novo autoritarno odijelo i da na mjesto na oltaru masa na kojem je dosad bila radnička klasa ne dolazi nikakvo šarenilo slobode, nego – sveta Nacija. A negdje u pozadini već se dao naslutiti i reski miris baruta...

Mahanje repom

Slobodna Dalmacija u to vrijeme bile su najbolje dnevne novine u državi (Jugoslaviji). Pluralistička, moderna, živih mediteranskih boja i u najžešćim političkim raspravama, najveći doprinos novinarstvu ovih prostora dala je ipak u ratnim reportažama koje su ispisivali početkom devedesetih Predrag Lucić, Zvone Krstulović, Boris Dežulović i Viktor Ivančić. To nisu bili tek novinarski uradci, jer, kad se rockeri u duši nađu na terenu brutalnog rata koji je dijelio nacije, gradove, sela, pa čak i obitelji, onda ne može nastati ništa drugo do – balada; elegična i reska. Balada koja je bila poput krika jedne iznevjerene generacije.

Ekipa koja je radila takvo novinarstvo nije, međutim, bila od sklonih samosažaljevanju. Jer, u krajnjoj liniji, izdati se može samo samog sebe.
Kad je HDZ pomislio da je, uz pomoć Miroslava Kutle, zgromio 1993. godine novinarski pokret otpora u Splitu (a velik broj novinara Slobodne Dalmacije preselio se baš u Rijeku i Novi list, utvrđujući novu kotu obrane medijske i ine slobode u Hrvatskoj), tadašnji »Feralovci« odlučili su uzvratiti režimu stoput jače. Činilo se kao borba Davida i Golijata, kao uzaludna bitka nekoliko dugokosih idealista protiv režima koji je svoju snagu crpio i iz tadašnjih ratnih zbivanja.

Četvrt stoljeća kasnije ipak je malo jasnije tko je tu, zapravo, bio David, a tko Golijat.

Tjednik »Feral Tribune« ne samo da nije pristajao na ulogu medijske pudlice rata, u kojoj su, uz zahvalno mahanje repom, uživali gotovo svi ostali mediji u zemlji. Valjalo se boriti za opstanak Nacije (to vam je ono s oltara masa) i nikakva sloboda izražavanja i novinarstvo tu nisu imali previše šansi. A »Feral«, koji je dugo uređivao Lucić, »Feral« je udarao jako, nemilosrdno i u bradu.

Uspon i pad »oglašivača«

Novinarstvo u Hrvatskoj se dolaskom mira i, još više, promjenom vlasti na prijelazu stoljeća, dijelom oslobodilo mitova krvi, tla i Središnjice. No, daleko od toga da na vidiku nije bilo novih zavojevača. Radilo se dugo, vjerno i s puno razumijevanja s »oglašivačima«. Uglavnom velikim firmama, privatnim i državnim, koje su, u tim predkriznim vremenima, punili izdavačke proračune marketinškim izdvajanjima. Svaki negativnije intonirani tekst o »oglašivaču« izazivao je instantni čir želuca nadređenih urednika i poslovnog vodstva firmi. Vremenom je stvar postala rutinom, a o velikim, bitnim i najvećim oglašivačima se ili nije pisalo ništa, ili objavljivalo novinarske uratke koji bi povremeno posramili i etičke kodekse i praksu najokorjelijih PR druida.

»Feral« je do oglasa mogao doći samo u snovima.

Vremenom je stvar postala neodrživa. »Feral« je prestao izlaziti, globalno gospodarstvo je krahiralo, a s njim, prije ili kasnije, cijela vojska dotad nedodirljivih »oglašivača« i njihovih poslovnih carstava.

Novinarstvo je, međutim, tek tad krenulo sa slobodnim padom u ništavilo.

Industrija načeta ekonomskom krizom, eksplozijom interneta i kroničnim odsustvom vizije kod onih koji su vodili medijske kuće, ponirala je ne samo u vlastitim financijskim izvješćima. Na stranicama hrvatskih (ali i dobrog dijela svjetskih) medija zavaladale su tabloidne pizdarije, slabo razrađene »priče« nastale na komadiću informacije koja je imala obaviti svoju zadaću u tko zna kojoj političkoj bitici za djelić moći.

Društvene mreže su svoj toj ignoranciji i bijesu dale idealnu platformu, a novinarstvo se, prilagođavajući, nestajalo – iz priloga u prilog, s naslovnice u naslovnicu. Bože, koliko se samo gluposti dalo vidjeti iz prvog reda tribina čitajući samo hrvatske dnevne listove! Na nekadašnje mjesto Nacije i »oglašivača« došli su »vlasnikovi frendovi« (politički i gospodarski) i »klikovi«. U tom upornom maršu kojim se, što namjerno, što kao nuspojavu, klesalo sve neinfomiranijeg birača, rijetke su bile oaze smisla i digniteta kao kolumna koju je Predrag Lucić pisao na stranicama ovog istog lista.

Biti oaza kao da mu je bila životna sudbina.

Što uopće ne zvuči loše – jer, sjetite se, u krajnjoj liniji, izdati se može samo samog sebe.

I sad, kad se zavjesa spušta, dame i gospodo, razmislite: Tko je tu, zapravo, bio David, a tko Golijat.



I pustite neku jebeno dobru, resku rock baladu.


Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

https://www.tacno.net/novosti/smrt-antifasizmu/


Smrt fašizmu širom svijeta – sloboda svim narodima ovoga svijeta!

Postoje ljudi s kojima se pristojan, normalan čovjek ne druži. Postoji rječnik kakvoga pristojan, normalan čovjek ne upotrebljava. I postoje publikacije i knjige na koje se pristojan, normalan čovjek ne obazire. Ili ih ignorira, pravi se kao da ne postoje, ili im se podsmjehuje. I njima i onima koji u njima pišu. I takvo ponašanje može zaista funkcionirati u normalnoj, sređenoj državi. Ali, u državi u kojoj osumnjičenici ili čak i osuđeni za ratne zločine sjede u parlamentu, u kojoj se protiv ministara vode sudski postupci zbog korupcije, u kojoj se rasprave na javnoj sceni nerijetko odvijaju na način kojega se ne bi postidjeli ni oni poslovični kočijaši (koji, zna se, nezamislivo psuju), u državi u kojoj provale jezika mržnje i huškanje protiv neistomišljenika na najgori mogući način, kao i bezočno krivotvorenje povijesti postaju svakodnevna pojava, u toj i takvoj državi ignoriranje i podsmjehivanje ne prolazi. Više ne!

Kada je Adolf Hitler objavio svoju programatsku knjigu Mein Kampf (Moja borba) bila je u Njemačkoj stvar prestiža, intelektualne superiornosti i dokazivanja dobrog odgoja reći da čovjek, naravno, tu knjigu nije pročitao. Mnogi i nisu, ali mnogi jesu. I ti koji jesu, mahom slaboga obrazovanja (mada je među nacistima bilo i ljudi s akademskim titulama, kao što ih ima i među ovdašnjim ustašofilima), nezaposleni, ogorčeni bijedom u Njemačkoj nakon Prvoga svjetskog rata, ti su povjerovali onome što je budući Fuehrer tamo propovijedao. Postali su vojska koja će ga bespogovorno slijediti, izvršavajući sve njegove zapovijedi, uključivši istrebljivanje (doslovno!) židovskog naroda, ali i pripadnika slavenskih naroda, kao i Roma i Sinti (svih koji nisu bili klasificirani kao pripadnici arijske rase, predodređene da vlada). Ignoriranje se obilo o glavu onima koji su se smatrali intelektualno nadmoćnima, odmahujući rukom i govoreći: “Tko bi čitao te gluposti, sve će to proći.”

Hrvatska je praktično od prvih dana svojega života kao samostalna država suočena s najgrubljim prekrajanjem novije povijesti i indoktriniranjem mladih pod plaštom reafirmiranja hrvatstva koje je, tvrde, desetljećima bilo potiskivano do te mjere da je “bilo opasno deklarirati se kao Hrvat”; mada svaki pripadnik starije generacije može (ako želi, iako mnogi oportunistički ne žele i šute) svojim osobnim dokumentima dokazati kako je ova posljednja tvrdnja gola laž, To, međutim, propovjednike mržnje, isključivosti, netolerancije i ksenofobije, uopće ne uzbuđuje. Oni će svoje laži uporno ponavljati, ispravno računajući s time da će se oni (a i nema ih baš mnogo) koji im odgovaraju – umoriti, a da će Država – kao i do sada – na sve to šutjeti, prihvaćajući tezu da sloboda govora podrazumijeva i slobodu riganja mržnje i poticanja na nasilje prema neistomišljenicima, pogotovo ako su ti neistomišljenici lijeve orijentacije i ako prihvaćaju i priznaju vrijednosti antifašističke borbe iz Drugog svjetskog rata i antifašizma, ne kao političkog, nego kao ljudskog opredjeljenja. I da će, što nije nimalo nevažno, naići na razumijevanje Crkve, mada je bilo ne tako malo svećenika, Hrvata, koji su se uključili u antifašističku borbu.

Nedavno obilježavanje osamdesete obljetnice osnivanja Sisačkog partizanskog odreda, prvi puta u organizaciji Vlade Republike Hrvatske, izazvalo je pravu histeriju među filoustašama koji su prihvatili, kroz proteklih trideset godina, da svake godine imaju/otimaju sve više slobode, ugrožavajući time slobodu svima koji ne dijele njihova uvjerenja. No, takve ionako treba zatući, pa što da se zbog toga brinu? Dapače. Treba likovati. I kada se onda dogodi skup u Brezovici, mada će tek budućnost pokazati koliko su iskrene bile tamo izrečene riječi predsjednika Vlade i vladajuće stranke, onda to dožive kao hladan tuš, I krene protuudar. O jednoj notornoj televizijskoj emisiji što se “vrti” u programu niza lokalnih televizija – nećemo. Ali hoćemo, jer naprosto moramo, citirati pisanje jednog tjednika (ne spominjući mu ime, nije zavrijedio, osim što imenom vrijeđa i Hrvatsku i hrvatski narod). Moramo zato, što je to pisanje zvono na uzbunu, što je tako nešto apsolutno neprihvatljivo, ali i nezamislivo u bilo kojoj demokratskoj evropskoj državi. Na naslovnici se koči velikim slovima: “Smrt antifašizmu, sloboda hrvatskom narodu.” Dakle, hrvatski će narod steći slobodu tek ako zatuče antifašizam (i antifašiste, razumije se samo po sebi), pri čemu je notorna istina koju je nemoguće opovrći, ali ju je vrlo lako dokazati da je veliki dio hrvatskog naroda sudjelovao u antifašističkoj borbi (većina nisu bili komunisti, ali antifašisti jesu, već samom činjenicom što su ustali u borbu protiv naci-fašističkih okupatora i njihovih domaćih pomagača).

Na toj istoj naslovnoj stranici ponuđen je i upravo “osvježavajući” tekst koji govori o njegovim autorima više i bolje, no što bi mogao itko drugi. I opet – citat: “Antifašisti, prokleti bili 22. lipnja i svakoga drugoga dana, prokleti bili danju i noću, kad liježete i kad ustajete, kad izlazite i ulazite . . . Neka srdžba Gospodnja plane protiv vas i satre ime vaše, neka vam nitko ne iskaže milost, neka nitko s vama ne ostane pod istim krovom, neka vam se nitko ne približava na četiri lakta.” Treba li boljeg primjera istinskog “kršćanskog milosrđa” (s obzirom da zazivlju Gospodina, za pretpostaviti je da se smatraju kršćanima, mada to očito nisu)? Ono što je bitno je sljedeća poruka: neka su prokleti svi oni koji su u Drugome svjetskom ratu ustali protiv naci-fašističke okupacije i protiv para-države stvorene voljom tih okupatora; treba im zatirati i samo ime, što je vrlo jasan poziv na uništavanje još ono malo preostalih spomenika žrtvama fašizma i palima u antifašističkoj borbi, kao i na radikalno redigiranje povijesnih udžbenika: napokon: neka vam nitko ne iskaže milost, a to nije ništa drugo nego poziv na likvidiranje svih koji se (još) usuđuju deklarirati kao antifašisti.

Napokon, na toj istoj naslovnici, ispod fotografije sudionika skupa u Brezovici piše: “Dabogda se vama, Titovi nekrofili, dogodilo sve ono što su partizani učinili Hrvatima.” Uz te “dobre želje” ponovo se (znao je Goebbels što govori kada je lansirao maksimu po kojoj sto puta ponovljena laž postaje istina) reciklira još jedna od ključnih laži povijesnih revizionista i filoustaša: da su partizani bili neprijatelji hrvatskoga naroda. Po ne znamo koji puta vrijedi ponoviti, mada je i to uzaludno, kako je bilo likvidacija zarobljenika nakon predaje kod Bleiburga, kako se to nije smjelo dogoditi, ali se dogodilo, usprkos Titovim (sačuvanim) zapovijedima da se sa zarobljenicima postupa u skladu s međunarodnim pravom; kako svi oni koji su pružali otpor nakon kapitulacije Trećeg Reicha 9. svibnja/maja nisu uživali zaštitu temeljem Ženevskih konvencija i kako nisu u tim likvidacijama stradali samo ustaše i domobrani (dakle: Hrvati), nego i Srbi i Crnogorci – četnici, Slovenci – belogardisti, Kosovari – balisti. Na udaru se našao neprijatelj, a ne pripadnik ove li one nacije.

Sve je to dobro poznato, sve je to dokumentirano i sve to oni koji šire laži – jako dobro znaju. No, ovo sada prevršilo je mjeru. Ako Država sada ne shvati da je ugrožena, propustila je posljednju priliku reagirati. Ako oporba ne shvati što joj je sada činiti, ne zavrjeđuje zvati se oporbom. Ako se ne oglasi Crkva (jer, oni spominju ime Gospodnje), otvara se pitanje na kojim i kakvim pozicijama ona stoji. Ako ovo prođe u znaku uzrečice: ma pusti to, nije vrijedno spomena, iduće prilike neće biti.

I zato, umjesto: smrt antifašistima – sloboda hrvatskom narodu, treba reći, jasno, glasno, odlučno i s autoritetom kakvoga ne mogu imati ni usamljeni novinari, ni pojedini povjesničari: smrt fašizmu širom svijeta – sloboda svim narodima ovoga svijeta! Samo u znaku te parole Hrvatska može graditi budućnost.

Odnosno, kao što kaže jedan pripadnik generacije ovoga autora: “Mi smo svoju slobodu nakon teške i iscrpljujuće borbe izvojevali 1945. zajedno sa cijelim svijetom, a to što se neki s time ne mogu pomiriti, nije opći, naš problem. To što uporno štete svojoj državi i što izravno rade za neprijatelje Hrvatske, to je državni problem.”


Tomislav Jakić

RAZVOJ DRUSTVA JE DUG I ZAHTEVAN POSAO. TAJ POSAO U PRVOJ LINIJI TREBA DA OBAVLJAJU VODECE STRUKTURE U DRUSTVU. NEKA DRUSTVA SU SE RAZVIJALA POD POVOLJNIM USLOVIMA, DOK DRUGA TU MOGUCNOST NISU IMALA. TI RAZLOZI SU PO NEKAD LICNE PRIRODE, DOK JE PO NEKAD KRIVICA U OKOLNOSTIMA U KOJIMA SE CEO SVET NALAZI.

Na brdovitom balkanu su se mnoge bitke vodile. Neke ni danas nisu zavrsene. Sve te bitke su sprecavale drustvo da napreduje u svom mentalnom razvoju kao celina. Konstantno mesanje velikih sila na balkanu ne samo da je vodili do unistavanja imovine drzave, to unistavanje je sa sobbom donelo i veliki zastoj u razvoju inteligencije gradjana. Ratovi nisu samo sredstvo za pokoravanje drzava. Ratovi su i unazadjivanje jednog drustva. A, drustvo koje nemoze da se razvija u mirnim uslovima nema sanse za dobar napredak u svetskim razmerama. Pri tome mislim, naprimer na palestinu. Zamislite, koji mentalitet razvijaju gradjani palestine? Pod uslovima u kojima se oni razvijaju je nemoguce razviti drustvo u pravom smeru. To je delo velikih sila koje konstantno male narode pokoravaju i time umanjuju njihov mentalni napredak. Na taj nacin izdizu sebe kao inteligentnija bica u odnosu na vecinu ostalih, posebno malih (naroda) drzava.
Nas razvoj u poslednjih pedeset godina nam je pruzio mogucnost ka boljem napredku. Na zalost su nacionalisticke snage nasu domovinu zaustavile u razvoju sa ponovnim uvodjenjem rata. O tome ne zelim sada pisati. Ima dovolljno dokaza na nasem forumu. Zalosno je sto vecina nasih gradjana nije cak ni danas shvatila koju neopisivu sansu smo imali u jugoslaviji. Tu sansu mozemo zahvaliti J. B. Titu i svim onima koji su se sa njime izborili za nasu slobodu i mir. Taj mir nam je omogucio da mozemo da rastemo, idemo u skole i usavrsavamo svoje znanje. Sve do dana kada su nastupili oni ljudi, koji su svoje sugradjane uverili u to da je bolje stvoriti svoje nacionalisticke drzave.

Tuzan i potresen sam neinteligencijom na "brdovitom balkanu".

Ljudi ( vecina ) su odabrali rat umesto mira i napredka. Ono sto danas imamo nije ni sena od onoga sto smo imali, i onoga sto smo mogli postici, da je ostalo onako.
Posto je vecina izabrala mrznju umesto ljubavi ( a ja biram ljubav umesto mrznje ) cu najverovatnije prekinuti sa dalnjim radom na ovom forumu. Potrudicu se da jos po neke podatke unesem i ako budem mogao ostavim za buduce generacije ovaj forum.  

NEKA CITAJU MLADI LJUDI, STA SU NJIHOVI OCEVI I MAJKE UCINILE OD ONE DIVNE ZEMLJE. Jugoslaviju neki zovu "VESTACKOM TVOREVINOM". Objasnite mi, molim vas, koja tvorevina je EU? Da nije mozda prirodna? UZALUD JE SLEPCU OBJASNJAVATI, KAKO SUNCE IZGLEDA.

" CUVAJTE BRATSTVO I JEDINSTVO KAO ZENICU OKA SVOGA" je bila uzrecica koju nam je drug Tito ostavio kao upozorenje.  Danas mnogi znaju zasto, ali prekasno.



Valter