DEKLARACIJA DRUGOG ZASEDANJA AVNOJ-e

Deklaracija Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije


29. novembar 1943.


U toku dvije i po godine neprekidne narodno oslobodilačke borbe protiv okupatora i njegovih pomagača, narodi Jugoslavije postigli su krupne i odlučujuće uspjehe kako u unutrašnje-političkom tako i u vanjsko-političkom pogledu. Poslije svakog neprijateljskog pokušaja da razbije našu Narodno-oslobodilačku vojsku, naša se vojna sila povećavala unutrašnje učvršćivala i vojnički stručno podizala. Što se neprijatelj više trudio da uguši oslobodilački pokret naših naroda, to su se čvršće narodne mase zbijale u tom pokretu oko Vrhovnog štaba i proslavljenog narodnog vođe druga Tita, oko Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije i oko nacijonalnih političkih pretstavništava pojedinih naroda Jugoslavije. Stalno se povećavao naš oslobođeni teritorij, rasle su naše materijalne rezerve i povećavali opskrbni izvori za našu Narodno-oslobodilačku vojsku i stanovništvo. Uporedo s tim razvijali su se organi narodne vlasti i razni privredni i upravni organi u službi te vlasti.
Priznanje krupnih uspjeha naše narodno-oslobodilačke borbe u inozemstvu s jedne strane, a s druge strane potpuno razotkrivanje izdajničke uloge izbjegličke jugoslovenske »vlade« postavili su pred rukovodeće organe našeg narodno-oslobodilačkog pokreta potpuno nove zadatke. Nastala je potreba da se svi ti uspjesi sistematski učvrste i iskoriste za dalje uspješno vođenje naše narodno-oslobodilačke borbe.

U vezi s tim činjenicama Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, na svom Drugom zasjedanju održanom 29. studena 1943 godine.
KONSTATIRA:

1. Dvije i po godine naše narodno-oslobodilačke borbe dokazale su čitavom svijetu, da su narodne mase Jugoslavije odlučno i čvrsto krenule putem udruženog otpora protiv okupatora, putem kojim je našim narodima pokazala Komunistička partija Jugoslavije kojim su zajedno s njom išle sve istinski rodoljubive snage i političke grupe naših naroda. Ogromna Većina narodnih masa Jugoslavije svrstala se u narodno-oslobodilačke redove i aktivno poduprla svoju Narodno-oslobodilačku vojsku. Zajedno s tim masama aktivno su učestvovali u narodnooslobodilačkom pokretu i njegovim organima svi rodoljubivi pošteni funkcijoneri iz svih političkih partija i grupa i domoljubivih organizacija. Sve to podjednako vrijedi za sve narode Jugoslavije. Svojom aktivnošću u narodno-oslobodilačkom pokretu narodne su mase Jugoslavije otvoreno i glasno izrazile svoj protest protiv izdajnika reakcionara i špekulanata u zemlji i inozemstvu koji su se nasiljem i prijevarom držali na vlasti u staroj Jugoslaviji, pa sada ponovo pokušavaju — opirući se na najreakcionarnije krugove — da se dočepaju vlasti pomoću izdaje, prijevare i špekulacije. Ali svi ti pokušaji ne mogu sakriti činjenicu, da je u toku narodno-oslobodilačke borbe stvoren potpuno nov odnos političkih snaga u našoj zemlji, te da mora također i u njezinoj upravi i u državnom vodstvu taj odnos novih snaga biti na prikladan način izražen.
2. Jedan od najvažnijih izvora snage naše narodno-oslobodilačke borbe jeste činjenica, da su jedinstveni narodno-oslobodilački pokret naroda Jugoslavije i njegova narodno-oslobodilačka vojska izrasli iz oslobodilačkih pokreta svih naših naroda. Narodima Jugoslavije za njihovu borbu protiv okupatora nisu bili potrebni prethodni sporazumi o ravnopravnosti itd. Oni su se latili oružja, počeli oslobađati svoju zemlju i time sebi ne samo stekli, nego i osigurali pravo na samo određenje uključujući pravo na otcepljenje ili ujedinjene drugim narodima. Sve snage koje učestvuju u narodno-oslobodilačkom pokretu od prvog dana priznaju našim narodima sva ta prava. I baš zbog toga, narodi Jugoslavije još su se tešnje povezali u zajedničkoj borbi. Kroz dvije i po godine herojske borbe protiv okupatora i njihovih pomagača u narodnim masama Jugoslavije skršeni su ostaci velikosrpske hegemonističke politike, razbijeni su pokušaji da se u naše narode ubaci međusobna mržnja i nesloga, a istovremeno su poraženi i ostaci reakcionarnog separatizma. Time su stvoreni ne samo materijalni i općepolitički, nego i svi moralni uvjeti za stvaranje buduće bratske, demokratske, federativne zajednice naših naroda, nove Jugoslavije, izgrađene na ravnopravnosti njezinih naroda. I zbog toga, upravo danas, kada stoje pred konačnim istjerivanjem okupatora iz svoje zemlje, narodi Jugoslavije opravdano zahtijevaju da se uspostavi takvo državno vodstvo koje će i po svom sastavu i po svom programu biti jemstvo da će svim narodima Jugoslavije u federalnoj Jugoslaviji biti stvarno osigurana istinska ravnopravnost.
3. Uspjesi naše narodno-oslobodilačke borbe pronijeli su slavu naših naroda u čitavom svijetu, razbili su razne snedodžbe koje su posijali neprijatelji naših naroda i snažno učvrstili među narodne političke pozicije Jugoslavije i njezinih, naroda. Veliki udio naših naroda u općoj borbi protiv fašističkih osvajača danas je već priznat od svih snaga antihitlerovskog bloka. Ali to nije dovoljno. Narodi Jugoslavije s pravom traže od saveznika i svih svojih prijatelja da bude priznata ne samo njihova borba protiv okupatora nego i njihova slobodna demokratska volja. Narodi Jugoslavije s pravom traže da bude ukinuta potpora koja se u inozemstvu donekle još daje izdajničkoj, izbegličkoj jugoslovenskoj »vladi« i kliki oko nje. U isto vrijeme narodi Jugoslavije s pravom zahtijevaju da organi njihove narodne vlasti, iznikli iz dosadašnje borbe, budu u inozemstvu priznati i poštovani.
4. Dok su narodi Jugoslavije dvije i po godine svojom krvlju natapali tlo, svoje domovine, da bi je, oslobodili od mrskih osvajača, reakcionarna izbeglička klika u inozemstvu, koja se naziva »jugoslovenskom vladom«, uradila je sve što je mogla da bi istrgla oružje iz ruku) naših naroda. Lažima i klevetama zavaravala je inozemstvo, pokušavala da sakrije pravu volju naroda Jugoslavije, pokušavala sprečiti svaku pomoć slobodoljubivih zemalja našim narodima. Lažima i klevetama pokušavala je skrenuti naše narode s puta borbenog jedinstva, bratske saradnje i sloge, s puta stvaranja nove, bratske njihove zajednice. Pomoću svojih agenata, a u prvom redu Draže Mihajlovića, ta je vlada sistematski organizirala bratoubilački rat u svim zemljama Jugoslavije u isto vrijeme, dok je klevetnički za to bacala odgovornost na Narodno-oslobodilački pokret. Ona nosi svu odgovornost za pokolje i zločine koje su vršile i još vrše četničke bande, koje službeno nose ime »Jugoslovenska vojska i otadžbina«. U isto vrijeme je radila na tome, da zavadi narode Jugoslavije, da ih nahuška na međusobno klanje. U tom izdajničkom poslu takozvana vojska te »vlade« — četnici Mihajlovića — na život i smrt se povezala s okupatorima i postala najjače uporište fašističkih osvajača u borbi protiv naših naroda. Ta »vlada« bila je u procesu stalnog raspadanja. U sadašnjem njezinom sastavu ostali su najzagrižljiviji velikosrpski elementi, na čelu s Dražom Mihajlovićem i Petrom Živkovićem, i ako on formalno nije član vlade. To je vlada otvorenog bratoubilačkog rata i šovinističkog terora, vlada službe fašističkim okupatorima, vlada izrazito antidemokratska, koja svijesno radi na razbijanju i cijepanju Jugoslavije. Zbog toga narodi Jugoslavije s pravom postavljaju zahtijev da se takvoj jugoslovenskoj »vladi« u inostranstvu i formalno oduzme pravo da ih pretstavlja.
5. Uporedo s vladom nosi odgovornost za izdajničku politiku, uperenu protiv osnovnih interesa naroda Jugoslavije, i reakcionarna protivnarodna monarhistička klika. U ime kralja Petra i monarhije, velikosrpske i druge reakcionarne (klike organizirale su i vršile najpodlije zločine protiv vlastitih naroda. Kralj Petar je kroz dvije i po godine zalagao sav svoj avtoritet da bi podupro izdajnički zločinački rad izdajnika. Desio se jedinstveni primer izdajstva u historiji: kralj je Vrhovni komandant izdajničkih četničkih bandi Draže Mihajlovića, koje su sastavni deo okupatorske vojske s kojom se naši narodi biju na život i smrt. Pošto su propali svi protunarodni pothvati reakcionarnih izdajničkih elemenata, kralj i monarhija ostali su poslednje utočište, centar svih protunarodnih snaga. Pod zastavom kralja i monarhije vrše se najgnusnija izdajstva i najstrašniji zločini protiv naših naroda. Potrebno je, prema tome, što narodi Jugoslavije traže, da se i u pogledu kralja i monarhije preduzmu mjere koje odgovaraju njihovu odnosu prema narodno-oslobodilačkoj borbi.
II.
Antifašističko Vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, u ime svih naroda Jugoslavije, koje ono pretstavlja (kao njihovo vrhovno zakonodavno pretstavničko tijelo, izražava tople osjećaje prijateljstva, koje narodi Jugoslavije gaje prema narodima Saveza Sovjetskih Socijalističkih republika, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, kao i osjećaji divljenja i priznanja za herojsku borbu i slavne pobjede Crvene armije na Istočnom bojištu i savezničkih suhozemnih, pomorskih i zrakoplovnih snaga nad fašističkim osvajačima.
Narodi Jugoslavije cijene sve znakove koji pokazuju da se u savezničkim zemljama danas sve pravilnije ocjenjuje borba koju naši narodi vode dvije i po godine i uloga koja joj pripada u zajedničkoj borbi slobodoljubivih naroda protiv fašističke kuge.
Narodi Jugoslavije prihvatili su sa zahvalnošću prvu pomoć u ratnom materijalu, opremi i hrani, koja im je ukazana od strane Saveznika. Oni s radošću pozdravljaju uspostavljanje direktnih veza između Glavnog štaba savezničkih oružanih snaga Srednjeg Istoka i Vrhovnog štaba narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije koje su omogućile početak bratske vojničke saradnje između snaga Narodno-oslobodilačke vojske i savezničkih oružanih snaga.
Narodi Jugoslavije s radošću prihvaćaju i pozdravljaju odluke Moskovske konferencije pretstavnika vlada SSSR, Velike Britanije i SAD, koje svima narodima osiguravaju, pravo da sami po slobodno izraženoj volji riješe pitanje svog unutrašnjeg državnog uređenja. Te su odluke od najveće važnosti i za narode Jugoslavije, koji su svojom upornom oslobodilačkom borbom pokazali svoju volju i spremnost, da svoju zajedničku domovinu sami izgrade na novim temeljima istinske demokracije i ravnopravnosti naroda.
Narodi će Jugoslavije produžiti i još više pojačati svoju borbu za konačnu punu pobjedu nad fašističkim osvajačima i odgovorit će svojoj dužnosti, koju osjećaju prema zajedničkoj stvari za koju se bore svi slobodoljubivi narodi svijeta. Zato oni očekuju da će njihovi napori i pogledi, koji oni svojom borbom i žrtvama daju toj zajedničkoj stvari, biti do kraja pravilno cijenjeni, te da će savezničke vlade u interesu zajedničke stvari svojim daljnjim odlukama olakšati narodima Jugoslavije da do kraja ispune veliku dužnost koju su na sebe dragovoljno preuzeli.
III>
Obzirom na sve te činjenice, Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Jugoslavije, kao najviše i jedino pravo pretstavništvo volje svih naroda Jugoslavije,
ODLUČUJE:
1: da se Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije konstituira u vrhovno zakonodavno i izvršno tijelo Jugoslavije, kao vrhovni pretstavnik suvereniteta naroda i države Jugoslavije kao cjeline i da se uspostavi Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije NKOJ kao organ sa svim obilježima narodne vlade, preko kojega će Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije ostvarivati svoju izvršnu funkciju;
2. da se izdajničkoj, jugoslovenskoj izbjegličkoj »vladi« oduzmu sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a napose da pretstavlja narod Jugoslavije ma gdje i ma pred kim;
3. da se pregledaju svi međunarodni ugovori i obaveze koje su u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopile izbjegličke »vlade«, a u cilju njihova poništenja ili ponovnog sklapanja odnosno odobrenja i da se ne priznaju međunarodni ugovori i obaveze koje bi u buduće u inostranstvu eventualno sklopila izbjeglička takozvana »vlada«;
4. da se Jugoslavija izgradi na demokratskom federativnom principu kao državna zajednica ravnopravnih naroda;
5. da se svi ti zaključci formuliraju u posebnim odlukama AVNOJ-a.

dne 29. studena 1943
u Jajcu
Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije


Tajnik:
 Pretsjednik:
 R. Čolaković, s.r.
 Dr. I. Ribar, s. r.

Nacionalni komitet oslobodjenja Jugoslavije

U odluci AVNOJ-a Nacionalni komitet je najvisi naredbodavni organ narodne vlasti Jugoslavije. Preko njega AVNOJ ostvaruje izvrsnu funkciju. Mosa Pijade je predlozio imenovanje clanova prvog sastava NKOJ-a
Predsjednik i povjerenik za narodnu odbranu – Marsal Josip Broz Tito
Prvi podpredsjednik NKOJ-a Edvard Kardelj
Drugi podpredsjednik NKOJ-a Vladislav Ribnikar
Treci podpredsjednik Bozidar Magovac
Povjerenik za spoljne poslove Josiup Smodlaka
Povjerenik za unutrasnje poslove vlada Zecevic
Povjerenik za prosvjetu Edvard Kocbek
Povjerenik za narodnu privredu Ivan Milutinovic
Povjerenik za finansije Dusan Sernec
Povjerenik za saobracaj sreten Zujovic- Crni
Povjerenik za narodno zdravlje dr Milivoj Jabrisak
Povjerenikza socijalnu politiku dr Anton Krzisnik
Povjerenik za sudstvo Frane Frol
Povjerenik za ishranu Mile Perunicic
Povjerenik za gradjevine Rade Pribicevic
Povjerenik za sume i rude Sulejman Filipovic