TREBA DA PROCITATE

www.express.hr/kultura/aralica-pokvareni-komunist-tada-je-bio-prava-rijetkost-17622

Aralica: Pokvareni komunist tada je bio prava rijetkost!
Piše Sergej Županić, Boris Rašeta

Hrvati su u 1920-ima činili sedminu članova KP SAD-a, u toj stranci pronašli su izgubljenu čestitost Crkve

Pred sam kraj romana "Farell", opisujući idejni luk glavnog junaka romana Gašpara Grbeše Bilonjića, Ivan Aralica piše retke koji zapanjuju:

"Ako je bio onaj koji je njega i mnoge druge, sve Zekane u Farellu, učinio komunistima, Gašpar nije bio i onaj koji je stvorio komunizam, pa njegova laž, njegova kleptomanija, u temelje komunizma ne može ni biti ugrađena. Gašpar je bio pokvareni sjemeništarac kojemu se učinilo da će svoju bolesnu gramzivost i vlastohleplje teže ostvariti u crkvi, gdje je pokvarenih i vlastohlepnih sva sila, nego u Komunističkoj partiji, gdje su takvi prava rijetkost, rijetkost kao što je on bio. Zato je odlučio svoju kleptomaniju i kleptolagniju ostvariti u komunizmu. A kad je vidio da to tamo ne prolazi, od toga je odustao..."
Ivan Aralica
Ima Boga Kultura
"Jedini pravi komunisti su oni koji su prošli vjeronauk"

Ivan Aralica u očima mlađe publike kotira kao pisac s Tuđmanova noćnog ormarića, Vrhovnikov privatni klasik, dijelom i ideolog, pisao mu je koncepte nekih važnih istupa. Nakon Tuđmanova odlaska politički se pasivizirao, ali je kao pisac vodio žestok rat protiv "mentalnih komunista". U recentnoj politici naginjao je više Pašaliću nego Sanaderu, pa je ovakva ocjena komunističkog pokreta, premda djelomično izvučena iz konteksta, ipak šokantna.

Da je takva lauda napisana u pohvalu političkih profila a la Drago Krpina, nitko se ne bi osobito iznenadio, no ocjena komunizma kao puritanskog pokreta u kojemu bolesno gramzivi i vlastohlepni imaju malo prostora, dok je u crkvi "pokvarenih i vlastohlepnih sva sila", nagoni na propitivanje. Malo je mjesta sumnji da je tu riječ o uvjerenju pisca, koje je pripisano glavnom liku.

No njegov je stav, kako rekosmo, ipak, nešto reljefniji: američke Hrvate, komuniste, on naziva "Zekanima" (zekani su konji zelenkaste boje), dok drugo političko pleme, ljute Hrvate, naziva "Zadrtanima", čemu ne treba prijevoda. Aralica je o komunizmu ranije govorio kao o sustavu nastalu iz mržnje i zavisti (siromašnih prema bogatima, Napoleon je jednom rekao da je Francusku revoluciju "pokretala taština, jednakost joj je bila samo izlikom"), dok je u "Psima u trgovištu" kroz lik Sulejmana prikazao Tita.

Komunistička partija SAD-a | Author: Merrill C. Berman Collection/ New York Historical Society
Merrill C. Berman Collection/ New York Historical Society

U nizu pamfleta, poput "Mentalnog komunista", Aralica je iznio tezu da "mentalni komunisti vjeruju kako će vječno vladati Hrvatskom", a moguće ih je prepoznati po snažnoj ljubomori i zavisti. Premda je sam bio u partizanima, založio se za ostanak ploče s famoznim natpisom "Za dom spremni u Jasenovcu". "HOS-ova ploča mora ostati u Jasenovcu", rekao je, "a protivnike ploče treba uvjeriti da ZDS u njezinu grbu ne znači slavljenje ustaškog režima, nego da je ta ploča postavljena u spomen žrtvi pripadnika HOS-a.

Drugo, stranke ljevice moraju shvatiti da komunizam kao osnova njihove stranačke ideologije mora biti uklonjen. Treba izjednačiti komunizam i fašizam, a iz antifašizma apstrahirati komunističko vodstvo", rekao je za Večernji list... No nije jasno zašto.

Ako među komunistima nije prolazila kleptomanija (masovno raširena bolest hrvatske političke vrhuške, koja malo pomalo uništava ovu zemlju), ako je vlastohlepnih bilo malo, ili manje no u crkvi gdje ih, slušamo li Isusa, uopće ne bi trebalo biti, ako kleptolagniju (orgazmičku sreću nakon uspješne krađe) nije moguće ostvariti među komunistima - zašto onda ekskomunicirati takve blaženike iz demokratske političke zajednice?
Ivan Aralica Top News
"Karamarko? Za takve su govorili: 'Drug nije bio na visini zadatka'"

U kojoj - budimo realni - dominiraju kleptomani, vlastohlepni lopovi i beskrupulozni pojedinci izliveni iz Gašparova kalupa... Hrvati iz Zagore činili su veliki dio članstva američke KP. Bježeći od gladi i siromaštva, dolazili su u američke rudnike i čeličane. Vješto napisan, napet, zanimljiv, radnjom i karakterima raskošan roman, "Farell" prikazuje odlazak Gašpara Bilonića u taj grad, te njegovu mobilizaciju sunarodnjaka za ideje Partije, u kojima se koristi svim sredstvima - lažima, lukavošću, opsjenama, prijevarama svih vrsta.

Vode ga pohlepa i ambicija, a kako je sposoban, uspijeva se fotografirati i sa Staljinom. Bivši sjemeništarac, kao i Džugašvili, Gašpar prenosi crkvene rituale u svoju partijsku organizaciju, koja uskoro počinje funkcionirati kao alternativna crkva, kao nova religija. Ta je religija, doduše, prilično raspojasana - komunisti imaju prilično slobodouman seksualni moral.

Oni su promiskuitetni, to vide kao dio opće emancipacije čovječanstva, "šaraju" kad god mogu. Premda fiktivni lik, Gašpar je nalik na mnoge američke Hrvate tih godina, npr. Stevea Nelsona - Stjepana Mesaroša - koji je bio istaknuti američki komunist, borac u Španjolskoj i politički komesar američke brigade.

Stjepan Mesaroš, odnosno Steve Nelson, istaknuti američki komunist hrvatskih korijena | Author: YouTube
YouTube

Fascinantno je da su Hrvati, mali narod koji je početkom stoljeća bio pod višeslojnom stranom vlašću, uz to iz dozlaboga nepismenog dijela Europe, u 20. stoljeću uspjeli ostaviti toliki trag na međunarodnoj i svjetskoj političkoj sceni. U 2. svjetskom ratu bila je riječ o partizanskom pokretu, većinski popunjenom Hrvatima, koji je godinama držao jedini slobodni teritorij u Europi, a u tom pokretu sudjelovao je kao dječak i Ivan Aralica.

Potom Josip Broz, o kojemu izvod matične knjige vjenčanih iz 1952. potvrđuje da se izjašnjavao kao Hrvat, bez da bi zbog toga završio na robiji, tijekom Hladnog rata održavao je ravnotežu između kapitalističkog i komunističkog bloka, poput tampon zone. Aralica nas, konačno, podsjeća na povijesnu činjenicu koju je do njegova "Farella" uvelike prekrio zaborav: 1925. godine Hrvati su činili čak sedminu cjelokupnog članstva KP SAD-a. Pa još kakvi Hrvati! Mahom iz dinarskih krajeva, takvih u kojima su tad još pamtili i bojeve s Turcima.

Kao netko tko je kao jako mlad bio u NOB-u, tko je poslije o njemu pisao kao razočarani idealist i oštri antikomunist, a u njemu je otkrio i korijene predaka, Aralica je pisao u "Farrellu".
Komunist u američkoj vojsci
Spenser Rapone Top News
Jedan komunist ozbiljno je razljutio Amerikance

"Ta se partija formirala u tom industrijskom središtu, u gradu Farrellu u Americi. A kako su Hrvati tu bili brojčano najjači, bilo ih je 25.000, prirodno je bilo da se učlanjuju u komuniste. Kad sam čitao ispise useljenika iz naših krajeva u SAD-u, vidio sam mnoge za koje nisam imao pojma da su umrli u Americi. Tamo su otišla dva brata mojega djeda, susjedi, brojna rodbina", objasnio nam je Aralica.

Koliko su Hrvati bili utjecajni u KP SAD-a pokazuje i to što je hrvatski jezik bio jedan od najzastupljenijih u tiskanju komunističkih novina u SAD-u, uz bok njemačkom i ruskom. Izlazili su Glas komunista, Komunista, Radnik, potom Glas radnika, Radnički glasnik, Narodni glasnik, Narodni zajedničar, u Chicagu je bila Radnička knjižara hrvatskih komunista u SAD-u, od 1937. i Hrvatsko potporno bratstvo. Kako su se Hrvati proveli s komunizmom u 20. stoljeću, pitali smo Aralicu, i jesu li ga "prokockali"?

"Što se tiče odnosa prema komunizmu, mislim da su Hrvati prošli kao većina europskih malih naroda. Kod nas se uvriježilo vjerovati da su komunistički utjecaji dolazili iz Rusije, s onim ljudima koji su sudjelovali u Oktobarskoj revoluciji - ili kao ratni zarobljenici ili kao oni koji su iz drugih europskih zemalja dolazili u Rusiju da sudjeluju u revoluciji. Međutim, kad sam istražujući sudbinu mojega djeda u komunistima doznao o ovim zbivanjima u Farrellu, vidio sam da je komunistički utjecaj u hrvatski narod, i prije i tijekom te nakon Oktobarske revolucije, dolazio iz zapadnih zemalja. Žarište tih komunističkih ideja bila su tri velika naroda: Nijemci, Francuzi i Englezi, ali je dobar dio njih začet u SAD-u. Odatle su i neki blagdani, kao Prvi maj, vezani upravo uz SAD. Samo, kako je u SAD-u komunizam doživio potpuni debakl, na to se zaboravilo i ostao je dojam da je sve dolazilo iz SSSR-a", rekao je Aralica.

Farrell, SAD - nekoć grad čelične industrije, mjesto gdje su odlazili Hrvati na rad | Author: YouTube
YouTube

Na isti način, ističe, komunizam nije autohton ni u samoj Rusiji.

"Mi se danas čudimo da se u Rusiji na krilima nacionalizma ili patriotizma razvija vrlo moćna nacija. Čini mi se kao da je komunizam Rusiji dan da ga isproba, da je nametnut od zapadnih zemalja koje su time htjele usporiti jedan munjeviti rast ruskog naroda, gospodarstva, pa i dominaciju u svjetskim prostorima. Za nas je bilo začuđujuće kad je u 90-ima došlo do raspada SSSR-a. Moram reći, kao student ruske književnosti i pasionirani pratilac tih zbivanja, da me to nije začudilo. SSSR se raspao lakše nego što se raspala Jugoslavija, 1000 puta lakše. Smatram da je brzi raspad SSSR-a, kao i spori raspad Jugoslavije, bio posljedica toga što je na čelu čitavog komunističkog bloka i SSSR-a njezina jezgra bila najmoćnija nacija. Njima je taj niz malih, slabih državica bio samo teret. Rusi su se toga vrlo lako riješili, naravno, uz iznimku Bjelorusije, koja je vrlo tijesno vezana uz Rusiju, i dijelova Ukrajine koji su etnički ruski, Krim i Donbas. Bilo je teškoća i kod onih naroda, kavkaskih, koji su direktno oslonjeni na Ruse. Drugdje je to išlo jako lako", rekao je Aralica.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Stranica 1/2

On kaže i to da je zamah komunizma, što se tiče samog početka, bio privid. "Revolucija je u Rusiji bila golemi, golemi nazadak. Bio je ubijen veći dio stanovništva, ubijena je intelektualna elita. Te priče da je Maksim Gorki spašavao intelektualce... On je zapravo bio očajan što ovi učiniše, a konačno je i njega Staljin smaknuo jer mu je prigovarao: 'Pa, zašto ubijaš učene ljude?'. Tek potom su ni iz čega stvarali novu elitu." Tihomir Orešković i Josip Bozanić Pozadina smjene Top News Drama u vrhu Crkve: Očajnički su htjeli spasiti Oreškovića Što se tiče širenja prosvjetiteljstva kao Svetog grala ideologije komunista, Aralica kaže da je nakon 2. svjetskog rata to bilo lako provoditi naprosto zato što je sve bilo zaostalo, što je i najmanja okupljena zbirka knjiga u tim uvjetima djelovala poput kulturnog proboja. "Kraljevina Jugoslavija je podigla školu u mojem selu, naprosto nije vremenski stigla sve pokriti do rata. Bio je to proces i u Austro-Ugarskoj. Samo što su komunisti to vješto koristili. Što se tiče kulturnih institucija, i to je išlo takvim entuzijazmom, otvarala su se kazališta u svakoj školi, u svakome mjestu. To jest bilo dobro, ali i taj proces je počeo puno prije, s HSS-om. I ta stranka je imala izraženu lijevu i prosvjetiteljsku orijentaciju. Bilo je toga i kod Slovenaca - 'Mohorjeva družba', kod Srba 'Kolo srpskih sestara'. Komunisti su te oblike populizma samo dalje razvijali. Umjetnost? U komunizmu ste imali mjerenje svega vrijednošću doprinosa razvoju komunizma. Tako je Lenjin glorificirao film, Staljin ga je obožavao. A to su činili i s književnošću. Odatle Krležin sukob na književnoj ljevici, rekao je: 'Književnost to ne smije raditi!' I to još prije rata. Zato on i nije išao u partizane", rekao je. Oktobarska revolucija | Author: public domain public domain Njegov idealizam ideologijom za koju ističe da je u elementarnom dijelu direktno ukorijenjena u kršćanstvu razbio se nakon rata kad je vidio da ipak postoje jednaki i jednakiji. Razlika u odnosu na današnje prilike je, kaže, to što je tad pojam luksuznog bio na puno nižoj razini - stan ili kuća, dobro odijelo i dovoljno dobre hrane većini je bilo dovoljna povlastica da ne ide u nezakonite oblike korupcije. Odatle on izvlači i svoju tezu o "komunističkom mentalitetu" kojemu kapitalizam, poslije 1990., daje presudnu priliku da se razmaše. No prvi komunisti o kojima on piše u Farrellu, suvremenici revolucionara Oktobra u Rusiji, bili su takvi idealisti da Aralica u romanu navodi Gašpara, "pokvarenog sjemeništarca", koji je komunistima pristupio zato što se u Crkvi nije mogao probiti u golemoj konkurenciji "kleptomana", da bi u komunistima shvatio da ni tu ne prolazi jer su tu grabež i vlastohleplje takva rijetkost da je previše odskakao. Taj fenomen Aralica je naširoko objasnio: "Ti naši ljudi koji su odlazili u Farrell, ako su bili pismeni, na njih se komunistička ideologija jako lijepila. Mojeg djeda opismenili su fratri. Zapanjuje koliko je puno visokih komunista bilo u mladosti ili religiozno ili predisponirano da postanu svećenici. Staljin je bio pop, jedino što je imao od škole bilo je sjemenište. Zatim Tito, Krleža..." Scena iz filma "Rani radovi" CENZURA Kultura Zabranjeni filmovi u Jugi - previše seksa, krvi i politike Partizani su, kaže, vrlo često bili vjernici, nije bilo govora o suzbijanju vjere u NOB-u. U partizanima su postojali i službeni svećenici - katolički, pravoslavni i muslimanski. "Ako ćemo pravo, nitko od tih naših koji su u Americi išli u komuniste taj politički potez nije doživljavao kao odlazak od Crkve", pričao je. Bila je riječ o ideji o "Kristu kao prvom komunistu". Aralica se za Express svojedobno složio sa zaključkom da nema kvalitetnog komunista bez dobrog tradicionalnog vjeronauka u formativnim godinama. "Mislim da su to doista bili pravi komunisti. Ti ljudi polaze od kršćanskog učenja, da je Isus tražio jednakost svih ljudi, pa kako to nisu mogli postići popovi, odnosno Crkva, da će to postići komunisti jer će podići revoluciju i preraspodijeliti dobra. To je bila jednostavna shema koju je prihvaćao naš čovjek. Moj djed je htio postati bogat, nije imao ništa protiv kapitalizma, u njega se čak savršeno uklapao kao ugostitelj. Nije imao ništa ni protiv Crkve, ona ga je opismenila. Ali ga je fascinirala mogućnost da se konačno provede u djelo nauk Isusov. Oni su nosili iskonsku ideju jednakosti, a ovi drugi su preuzeli samo borbu za isticanje i bogaćenje. To je komunizam i dovelo do kraha", kazao je. Oktobarska revolucija | Author: public domain public domain Tako su oni pismeniji, ne i spektakularno obrazovani, postali Zekani, a oni nepismeni, koji su se u SAD-u nastavljali držati stare tradicije, uz Crkvu, ostali su Zadrtani. Aralica strogo razlikuje prve, iskrene idealiste od kasnijeg komunizma, nasilja i jagme za povlasticama i samobogaćenjem. Na pitanje da objasni dio o "svoj sili gramzivih i vlastohlepnih u Crkvi", nasuprot puritanskim prvim komunistima, Aralica je odgovorio anegdotom. "U Crkvi od početaka imate procese raščišćavanja onoga što nije dobro. Imate svetost ali i ljude s manama, i stalno to dvoje morate usklađivati. Moj pokojni prijatelj Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski, znao bi mi reći: 'Znaš li što je najveći dokaz da Bog postoji? To što Crkva postoji, a da je mi svećenici nismo uništili'. Razotkrivanje skandala i obračun s njima Crkvu pročišćava, učvršćuje je, ljude s manama se pročišćava, a ostaje svetost. I komunisti su imali svoju svetost, kao revolucija, napredak, te je isto kao i u Crkvi i u komunizmu postojao ljudski faktor. No komunistička svetost se istopila u jednoj generaciji, ostao je samo ljudski faktor", kazao je. Komunizam je imao i "svece-mučenike". Tomislav Karamarko Klima se u HDZ-u Top News Savez protiv Karamarka: Moćna trojka ga se želi riješiti "Osnovna ideja komunizma doista je do te mjere privlačila ljude da su bili spremni žrtvovati svoj život. U romanu imate lik Cije Perice koji to prikazuje. Ali kad je rat završio, bile su razdiobe, jedni su slijedili put da se bogate, a drugi su išli u teško razočaranje. Pitate zašto danas nema takvih asketa i puritanaca? Reći ću vam: dabogda ih nikad ni ne bilo, to da ima ljudi koji su spremni dati i svoj život! Jer to se događa samo u kritičnim momentima u povijesti, kao kad se, primjerice, morala braniti nova hrvatska država. Tolika želja se akumulirala među ljudima da su mladi bili spremni ginuti za obranu te zemlje. Entuzijazma ipak mislim da ima još i danas. Evo, u vašoj branši, pa i u stranačkim životima. Polaganje vlastitog života kao žrtve, ne, neka se to više ne ponovi!", rekao je Aralica. Na kraju smo ga pitali i o nedostatku samoprijegora u doba neovisne nacije. Mogu li se tajkunizacija, grabež kroz privatizaciju i slično zvati domoljubnima? "Naravno da to uopće nije domobljublje! Ali tu ulazimo u ekonomiju gdje vam ja nisam stručnjak. Ha, ha, ha!" Stranica 2/2

Pročitajte više na: https://www.express.hr/kultura/aralica-pokvareni-komunist-tada-je-bio-prava-rijetkost-17622?page=2 - www.express.hr

http://www.kutaknet.com/index.php/kutak-za-dusu/hrvatskoj-uciteljici-pukao-film-radim-u-skoli-30-godina-sta-mislite-kolika-mi-je-plata

Hrvatskoj učiteljici pukao film: Radim u školi 30 godina, šta mislite kolika mi je plata?

“Magistrirala sam na fakultetu, imam 16 godina radnog iskustva, radim dva posla i doniram krvnu plazmu da bih platila račune. Ja sam učiteljica u Americi.”

Ova izjava stoji na novoj naslovnici magazina Time koji ju je jučer objavio uz još dvije naslovnice s izjavama dviju učiteljica iz američkih škola. Jedna od njih dijeli krevet u malom stanu s vlastitim djetetom, dok druga ima 20 godina radnog iskustva, a ne može si priuštiti popravak automobila, posjet liječniku niti osigurati budućnost svojoj djeci.



AMERIČKE UČITELJICE NIKAD NISU BILE MANJE PLAĆENE

Slaven (citat):https://www.logicno.com/vijesti/novi-nacrt-zakona-u-danskoj-i-zatvor-za-kriticare-liberalne-demokracije-i-nato-pakta.html?fbclid=IwAR3BP-wbnijk2oE2oxxw4E7yMQ6MyQ-aNyW3L5IC49Da2IV6ix6CCV4IS50

Koliko je NATO pakt "dobar" se na ovaj nacin potvrdjuje.

Razmislite o tome, koje to sve posledice moze imati. Oni koji rade ispravno se ne boje kritike. izgleda je NATO poceo sprovoditi politiku Erdogan. Ko ne misli isto kao ja, je moj neprijatelj. Veoma demokratski.

Razmislite o tome. Sada ste vi na redu. Pokazite sta mislite o svemu tome.


Valter

www.express.hr/ekonomix/uzrok-kriza-pa-i-onih-kod-nas-bila-je-ljudska-pohlepa-18424

''Uzrok kriza, pa i onih kod nas, bila je ljudska pohlepa''
Piše Antonija Vrčić

Bez obzira na razdoblje i društveno okruženje u kojem su započele, krize imaju niz zajedničkih momenata

U drugoj polovici 16. stoljeća tulipani su bili statusni simbol, a u Nizozemskoj kolekcionarski predmet. Uzgajali su ih aristokrati, bogati, znanstvenici i slavni. A htjeli su ih svi, pa im je tako porasla i cijena. Cijene lukovica rasle su vrlo brzo, a na vrhuncu tulipomanije jedna je lukovica imala vrijednost jedne kuće, tj. današnjih desetak tisuća eura. Bilo je i tu i onih, špekulanata, koji su založili cijelu svoju imovinu kako bi mogli doći do tih vrijednih lukovica.

''Svi su poludjeli za tulipanima, i nisu mogli dočekati proljeće da ih kupe, pa su ih unaprijed zakupili. Tako se počelo prodavati više tulipana nego što ih posađeno. I kad su oni sa priznanicama došli da ih preuzmu, nakon što su izrasli u travnju i svibnju, priznanica je bilo više nego tulipana'', ispričao nam je Ljubo Jurčić, i tako zapravo počeo priču o prvoj gospodarskoj krizi koju je potaklo ovo vrijedno cvijeće, tj. trgovanje njim.

Bila je to prva gospodarska kriza koja je nastala zahvaljujući špekulacijama i tzv. balonu, onom sličnom koji je doveo i do svima nama poznate i proživljene, velike svjetske krize koja je započela krajem 2007. godine. Bez obzira na razdoblje i društveno okruženje u kojem su započele, sve krize imaju niz zajedničkih momenata, a posebno onu temeljnu, ljudsku karakteristiku na kojoj leži odgovornost za sva politička, kulturna i društvena zla. Pohlepu.
Sjedište Lehman Brothersa u New Yorku
EKONOMIJA NEJEDNAKOSTI Ekonomix
Slijedi nam nova 'velika recesija', a nisu krive banke

''Uzrok svih kriza u povijesti je bila pohlepa. Ta pohlepa i krize nastale su u trenutku kada je počeo funkcionirati papirnati novac i njegovi derivati, taj novac koji sam po sebi nema nikakvu vrijednost. Kad je novac postao mjera vrijednosti, onda su ljudi, želeći da dođu do bogatstva, htjeli imati čim više novca. Da bi zaradili bogatstvo i ostvarili neke svoje želje, najprije su htjeli otkriti tajnu stvaranja novca. Kad su pomislili da su otkrili tajnu stvaranja novca, i kad su u to uvjerili druge, onda su počeli stvarati novac, puno brže nego što se povećavala vrijednost imovine. Novčani fondovi su rasli puno brže nego što su rasla realna dobra'', objašnjava nam Jurčić.

I to je jedno vrijeme tako i funkcioniralo, no nije moglo dovijeka, naglašava Jurčić. Tako je bilo i kod svjetske financijske krize. Uslijedila je ona nakon nekoliko godina značajnog gospodarskog rasta i dobrih rezultata na tržištu rada, te posebno na području zaposlenosti. No u to vrijeme plaće nisu pratile trend velike potrošnje, tj. ljudi sa svojim plaćama koje se nisu povećavale, nisu mogli kupovati onoliko koliko su trebali, koliko se on njih očekivalo, da bi tržište moglo napredovati. Udio plaća u BDP-u se smanjivao. Koncept razvoja temeljio se na potrošnji i politici niskih kamatnih stopa.

Zbog siromaštva ljudi hranu traže po kontejnerima | Author: Hrvoje Jelavic (PIXSELL)
Hrvoje Jelavic (PIXSELL)
''Slom sustava nastao je u trenutku kada ljudi više nisu mogli plaćati kredite koje su uzimali kako bi mogli financirati život kojeg si zapravo nisu mogli priuštiti. U pozadini ovog zadnjeg izvora krize su bili ti krediti, ali je zapravo u suštini bila pohlepa i neravnomjerna raspodjela nacionalnog dohotka. Ljudi su počeli uzimati kredite za nekretnine i kredite za burzu, pa je onda cijena financijske imovine rasla puno više, a vrijednost stanova nije se toliko povećavala. To je bio tipičan balon koji je pukao '', kaže Jurčić.

Kako nisu imali dovoljno novca za kredite, uvjeti za kredite su padali, a onda su neke agencije počele garantirati za one koji ne mogu garantirati za sebe, naglašava Jurčić, i dodaje kako su tada zbog potražnje rasle i cijene nekretnina a njihov je primjer slijedila i burza. BNP Paribas, 9.kolovoza 2007. godine, kako stoji u izvješću EU, bila je prva velika banka koja je potvrdila negativne posljedice svoje izloženosti na tržištima drugorazrednih hipotekarnih kredita u SAD-u i prisiljena blokirati izloženu imovinu. U godinama koje su uslijedile početna financijska kriza pretvorila se u bankarsku krizu i krizu državnog duga te je ubrzo zahvatila realno gospodarstvo. EU pogodila je najgora recesija u povijesti.
Propast Lehman Brothersa
POGREŠKA Ekonomix
Najveća bankarska kriza koja je dovela do svjetskog kolapsa

Sličnih, špekulativnih modela bilo je i ranije. Nedugo prije ove krize, svijetom je početkom 2000-ih zavladala dot-com kriza. Bilo je to vrijeme procvata industrije interneta. Konkurencija je bila oštra, a svi su htjeli biti najveći, najbolji. Taj pohlepni sustav nije dugo opstao i došlo je do njegovog kraha.

''Ljudi nemaju vremena da zarade neku vrijednost, nego se koncentriraju na povećanje njihove količine novca ili novčanih derivata. I na kraju kada vide da za taj novac, da za te izvedenice ne mogu kupiti ono što misle, onda se žele riješiti tih bezvrijednih vrijednosnica'', pojašnjava Jurčić.

Veliki bum i zarada na tržištu uzrokovala je euforiju, i pohlepne snove o ostvarivanju velikih profita. Tada je propao niz poduzeća, no ona koja su dot-com balon preživjela, između ostalog i Amazon i Google, danas su jako uspješne i vrijedne kompanije. Posljednja svjetska kriza imala je veliki utjecaj upravo na to tehnološki svijet koji je na njezinim krilima postao uspješniji nego ikad prije. Globalni trend otvaranja zemalja priljevu novih tehnologija i novih tržišta u tim nestabilnim vremenima prepunim nervoze, u prvi je plan doveo nestabilnost no i potaknuo, kreativnost, tj. vještinu prilagodbe pojedinca i društva na nove globalne izazove. Umjesto dotadašnje standardizacije, u centar pažnje došla je personalizacija. Nov način organizacije tržišta, kojeg su preplavili novi brendovi, nove tehnologije, startupovi, dolaze upravo iz tog razdoblja, što se može vidjeti i na primjeru Ubera.
Pretraživanje kontejnera u potrazi za PET ambalažom ili hranom
Opet Ekonomix
Stiže nam ekonomska kriza, puno gora od ove zadnje

''Svi oni započeli su upravo na početku krize i bili uspješni upravo zbog nje. Puno je ljudi ostalo bez posla, tražili su nove načine rada, nove izazove. Nova inicijativa izmijenila je trendove koji su vladali stoljećima'', naglasio je to Hans Timmer, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziju na predavanju Globalna nasljeđa financijske krize 2008. godine, pred studentima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Vrhunac krize bio je na prijelazu iz 2008. u 2009. godinu, a kako piše Nada Kerovec u svom radu Kriza, tržište rada i ne/zaposlenost: europska i hrvatska perspektiva, smanjenje ekonomske djelatnosti bilo je čak i veće od ekonomske krize iz 30-ih godina prošlog stoljeća. Velika depresija, koja je započela 1929. godine slomila je niz privrednih tvrtki, i dovela je do sloma američke ekonomije, i 15 milijuna nezaposlenih. Prelilo se to i na europske ionako krhke ekonomije.

''Postoje različite vrste kriza, bankarske, dužničke, i slične, a velike se krize događaju, u prosjeku, svakih 70 do 100 godina. I to je sve bilo u skladu sa ciklusom. Pa je tako nakon one 30-ih uslijedila ova 2008. godine '', objašnjava Jurčić.

23 milijuna ljudi ostalo je bez posla, a najviše u tekstilnoj i drugim prerađivačkim industrijama i građevinarstvu. Mnoga poduzeća pokušavala se se različitim metodama restrukturiranja prilagoditi krizi, pa je tako došlo do velikog vala otpuštanja ljudi, a i niza drugih regulacija radnog vremena, poput rada na pola radnog vremena i sl. Na burzi rada najviše je završilo nisko obrazovanih radnika, a najviša stopa ukupne nezaposlenosti od 10,1 posto zabilježena je u prvom tromjesečju 2010. godine, piše Kerovec. Iako se nezaposlenost povećala u svim dobnim skupinama, jedna od dobnih skupina koja je bila najviše pogođena nezaposlenošću bila je ona mladih osoba do 24 godine....

https://stranicajugosloveni.wordpress.com/2019/01/22/socijalizam-u-jugoslaviji



Socijalizam u Jugoslaviji
Posted on 22. Januara 2019. by BiH

Socijalizam je društveno-ekonomsko uređenje koja nastupa nakon revolucionarnog obaranja kapitalizma (eksproprijacije) i koje čini prijelazno razdoblje iz klasnog društva u besklasno.
Prema socijalističkom učenju pojedinci ne žive ili rade u izolaciji nego žive u zajedničkoj saradnji.

Osim toga, sve što ljudi proizvode je na neki način društveni proizvod i svi koji su doprinosili u proizvodnji materijalnih dobara imaju pravo udjela u njima. Društvo u cjelini treba da posjeduje ili barem ima kontrolu nad imovinom za dobrobit svih njenih članova. U socijalističkom načinu proizvodnje ne postoji nikakva posebna klasa ljudi koja u svojim rukama monopolizira sredstva za proizvodnju. Isto tako ne postoji ni jedna klasa koja bi zahvaljujući tom monopolu, mogla stalno prisvajati dio proizvoda što ga stvara druga klasa. Sva osnovna proizvodnja sredstava nalaze se u općedruštvenom vlasništvu. Višak proizvoda, stvoren pomoću tih općedruštvenih sredstava za proizvodnju, također je općedruštveno vlasništvo. Ovo uvjerenje stavlja socijalizam u sukob sa kapitalizmom koji se temelji na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju i omogućava individualne izbore na slobodnom tržištu kako bi se utvrdilo kako se distribuira roba i usluge. U kritikovanju kapitalizma socijalisti smatraju da takav način proizvodnih odnosa nužno dovodi do nelojalne i eksploatatorske koncentracija bogatstva i moći u rukama onih koji se pojavljuju kao pobjednici u takmičenju u slobodnoj tržišnoj ekonomiji. Ti isti ljudi onda koriste svoje bogatstvo i moć da ojačaju svoju nadmoć u društvu. Jer takvi ljudi su bogati i mogu birati gdje i kako da žive, a njihov izbor zauzvrat ograničava mogućnosti siromašnih.

Jugoslavija je imala najhumaniji socijalizam u povijesti čovječanstva dok je Jugoslavija bila jedna od najhumanijih država na svijetu!

Josip Broz Tito, komunistički lider Jugoslavije, bio je jedan od najboljih državnika u povijesti čovječanstva!



Socijalizam i Jugoslavija nisu nešto što bi iko trebao “mrziti”.

Socijalizam je legitimna ideja, odnosno svjetonazorski i ekonomski pravac. Socijalizam put u prosperitet društva temelji na kolektivnom pogledu na čovjeka i vjeruje u javno, društveno vlasništvo. Socijalizam se služi lijepim izrazima poput solidarnosti, brige za druge i slično.

Dakle lijepa Jugoslavija je bila najhumanija socijalistička država u povijesti čovječanstva.

Jugoslavija je imala bolji životni standard od drugih socijalističkih zemalja.

Za vrijeme SFRJ standard građana je bio mnogo veći nego danas, famozni “crveni” pasoš je otvarao sva vrata, a na more se išlo bar jednom godišnje.

To su samo neki od razloga zašto mnogi od nas žale za ovom prelijepom socijalističkom zemljom.

Jedan od razloga žala za onim čega nema sada su mnoge pogašene i privatizovane državne firme! Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je bila jedna od najrazvijenijih zemalja ako ne i najrazvijenija u Evropi..!

Nije bilo kriminala kao sada, mita, korupcije i Jugosloveni su mirno noću mogli spavati jer ih je čuvala legendarna Titova MILICIJA!

Školstvo i zdravstvo su bili besplatni. ☺

Vjersko-nacionalistička mržnja, fašizam, koje imamo prisutne sve od raspada SFRJ su bile zauzdane i pod kontrolom komunističkih vlasti. Vijernici u Boga (muslimani, katolici, pravoslavci) su mnogo zdravije vjerovali svoju vjeru slobodno, nacionalizam nije postojao, tačnije nije smio postojati i svi su živjeli BRATSTVO I JEDINSTVO! Ali nekako i previše brzo, nakon smrti doživotnog predsjednika SFRJ legendarnog Tita, sva ta ljepota života u Socijalističkoj Jugoslaviji je nestala.. Socijalizam je bio najbolje rješenje za sve nas i to je pokazalo vrijeme!

Nastavit će se..

www.klix.ba/scitech/tehnologija/youtube-uvodi-zabranu-komentarisanja-video-sadrzaja-sa-djecom-i-maloljetnicima/190228148

YouTube uvodi zabranu komentarisanja video sadržaja sa djecom i maloljetnicima
YouTube je najavio kako će uskoro zabraniti komentarisanje svih video sadržaja na kojima se pojavljuju djeca i maloljetnici, a u pokušaju da bolje zaštiti djecu i porodice.
Nekoliko brendova prestalo se oglašavati na YouTubeu nakon što su otkrili da pedofili ostavljaju predatorske komentare na video snimcima djece.

YouTube je prvobitno onemogućio komentare na videozapise koji su privlačili predatorske komentare, ali sada je odlučio kako će zabraniti komentarisanje svih sadržaja sa maloljetnicima.

Ova odluka trebala bi stupiti na snagu u roku od nekoliko mjeseci.

Iz YouTubea su, po prijemu žalbi na pedofilske komentare, urgentno radili na uklanjanju tih komentara i banovanju korisnika koji su ih ostavljali, ali to nije spriječilo da se takvi komentari i dalje pojavljuju na popularnom internet servisu.

Predstavnici YouTubea pojasnili su kako će zabrana komentarisanja u budućnosti podrazumijevati automatsku zabranu komentara na video snimcima sa djecom i maloljetnicima. Servis će koristiti algoritme za automatsku detekciju snimaka sa djecom.

Podsjećamo, milioni sati raznih snimaka svakodnevno se uploaduju na YouTube, a najveći broj je onih na kojima se pojavljuju djeca i maloljetnici.

https://dalicom.eu/danas-zene-slave-svoj-dan-pogledajte-gdje-se-i-kako-obiljezava


DANAS ŽENE SLAVE SVOJ DAN: Pogledajte gdje se i kako obilježava!
Objavio
Dalicom -
08/03/2019
Share

Međunarodni dan žena obilježava se u svijetu već više od 100 godina, na taj dan slavi se hrabost i odlučnost žena koje su imale osobitu ulogu u povijesti svojih zemalja i zajednica, te poziva na promjene koje će osnažiti ženska prava.

Dan koji slavi socijalna, ekonomska, kulturna i politička dostignuća žena nastao je iz aktivnosti radničkih pokreta početkom dvadesetog stoljeća u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi.

Prvi američki Dan žena obilježen je 28. veljače 1909., kada ga je Socijalistička partija Amerike odabrala u čast štrajka radnica tvornice odjeće u New Yorku, gdje su žene godinu prije prosvjedovale protiv radnih uvjeta.

U Kopenhagenu je 1910. utemeljen Dan žena međunarodnog karaktera, u čast pokreta za ženska prava i izgradnju potpore za ostvarivanje prava glasa za žene.

Međunarodni dan žena prvi je put obilježen 19. ožujka 1911. u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, gdje je u skupovima sudjelovalo više od milijun žena i muškaraca koji su, osim prava na glasovanje i obavljanje javnih dužnosti, zahtijevali ženska prava na rad, stručno osposobljavanje i prestanak diskriminacije na poslu.

U vrijeme Prvog svjetskog rata Međunarodni dan žena poslužio je i za proturatne prosvjede, a neki od njih održani su 8. ožujka. Godinama kasnije, točnije 1975. tijekom Međunarodne godine žena, Ujedinjeni narodi (UN) su 8. ožujka službeno počeli slaviti kao Međunarodni dan žena.

UN-ova tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana žena je “Mislite jednako, gradite pametno, inovirajte za promjene”, a usredotočit će se na inovativne načine kojima se mogu unaprijediti ravnopravnost spolova i osnaživanje žena, posebno na područjima sustava socijalne skrbi, pristupa javnim uslugama i održive infrastrukture.

Međunarodni dan žena također je prilika da se razmotri kako da se ubrza “Program UN-a 2030”, koji su zemlje članice usvojile 2015., odnosno da se ostvare globalni ciljevi održivog razvoja – jedan od njih je i postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje položaja žena i djevojaka.

Međunarodni dan žena obilježit će se diljem Hrvatske skupovima, prosvjedima, konferencijama i zabavnim programom, a razni političari i stranke čestitaju svim ženama i najavljuju podjelu cvijeća.

Akcija “Noćni marš za 8. mart” održat će se u Zagrebu (18,30 sati), Puli (18 sati) i Rijeci (18 sati) uz poruke: “Stop nasilju” i “Veća prava žena”.

U Zagrebu će se pred Vladom u 11,30 održati prosvjed pod nazivom “Tražimo siguran i besplatan pobačaj u svim bolnicama”, dok će na burzi  u 10 sati krenuti manifestacija “Zazvoni za ravnopravnost spolova” u sklopu koje burze diljem svijeta simboličkim zvukom zvona označavaju početak trgovanja na Međunarodni dan žena.

Održat će se i skup o potrebama i iskustvima žena s različitim vrstama invaliditeta “Razumna prilagodba u sustavu zdravstva”, gdje će se predstaviti prilagodba u sustavu zdravstva kao obveza prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom.

Također, Zagrebački solisti u 2019. slave 65 godina od prvog nastupa, a godinu obilježavaju besplatnim malim koncertima za građane. Jedan od njih, u povodu dana žena, odsvirat će na Cvjetnom trgu u 14 sati.

U Zagrebu se u 11 sati održava konferencija o ženama u politici u organizaciji veleposlanstava Norveške, Kanade i Grada Zagreba, a u Dubrovniku u 9 sati konferencija o ženskom poduzetništvu “Okreni ploču”.

Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, krajem 2016. u Hrvatskoj bilo 2,1 milijun žena, što je 51,7 posto ukupnog stanovništva.

Prosječna starost žena kontinuirano raste unatrag četrdesetak godina. Tako je 1971. prosječna starost žena iznosila 35,5 godina, da bi se do 2016. povećala za gotovo devet godina.

Žene u prosjeku žive sedam godina duže od muškaraca, dok se rađa više dječaka nego djevojčica. Najčešća ženska imena prema godini rođenja su Marija (1929.-1969.), Ivana (1970.-1999.) i Lucija (2000.-2011.).

Danas žene se sve kasnije stupaju u bračnu zajednicu, s prosječnom dobi od 28 godina, što je čak šest godina kasnije nego 1971. To utječe i na činjenicu da se žene sve više odlučuju na rađanje prvog djeteta u kasnim dvadesetim godinama života.

Statistika pokazuje da je manje djevojčica u dječjim vrtićima i osnovnim školama, dok je u srednjim školama podjednak broj učenica i učenika.

Na visokim učilištima više je studentica, odnosno 56,7 posto, a isto tako žene čine 60 posto diplomiranih studenata, dok je udio doktorica znanosti u 2016. iznosio 55 posto.

Podaci ukazuju da su žene sve obrazovanije i da su postigle ravnopravnost s muškarcima.

Prije 58 godina čak je 92,4 posto žena imalo osnovno obrazovanje ili manje od toga, a njih svega 0,8 posto je bilo visoko naobraženo. Prema popisu stanovništva iz 2011., udio visokoobrazovanih žena iznosi 16,7 posto, dok je udio visokoobrazovanih muškaraca 16 posto.

Promatrajući prosjek za 2016., žene su činile 52,3 posto radno sposobnog stanovništva, te 45,9 posto ukupnog broja zaposlenih.

Prosječna mjesečna neto plaća žena u 2015. iznosila je 5305 kuna i bila je za 10,9 posto manja od prosječne plaće muškaraca. Samo u dva područja, građevinarstvu te rudarstvu i vađenju, žene su imale veće plaće od muškaraca.

Najnižu plaću imale su žene zaposlene u administrativnim, pomoćnim uslužnim djelatnostima i prerađivačkoj industriji, a najvišu one u financijskim djelatnostima, djelatnostima osiguranja, informacijama i komunikacijama.