ZNANOST

http://znanost.geek.hr/clanak/otkriven-nevidljiv-stit-tisucama-kilometara-iznad-zemlje/



Na gotovo 12 000 km iznad Zemlje, nevidljiv štit zaogrnuo je naš planet, a pomaže u zaštiti od škodljivih, superbrzih, ubojitih elektrona. Ovaj štit u stilu „Zvjezdanih staza” zaustavlja te zamršene elektrone na njihovom putu, te ih sprečava da naude astonautima ili da sprže naše satelite.

Kao što je opisano u časopisu Nature, ova nevidljiva barijera nalazi se unutar Van Allenovih pojasa radijacije. Taj štit čine dva prstena u obliku uštipka oko našeg planeta koji se pružaju i oko 40 000 km oko Zemlje. Unutarnji pojas pun je visokoenergetskih protona, a vanjski je pun visokoenergetskih elektrona.

Zaštitna polja otkrili su znanstvenici sa Sveučilišta Colorado analizom podataka kroz dvije godine. Podatke je sakupljala svemirska letjelica Van Allen Probes, koja oblijeće prstenove kako bi istraživala ponašanje visokoenergetskih elektrona u tom području.

Podaci su otkrili jasnu granicu na krajnjem rubu vanjskog pojasa, koja skreće nadolazeće visokoenergetske elektrone, koji su nazvani ultrarelativistički elektroni. Te čestice jure oko Zemlje brzinom malo manjom od brzine svjetlosti, brzinom od 160 000 km/s. Pretpostavljalo se da će ti elektroni lako prijeći pojas i upasti u gornju atmosferu prije nego što ih unište sudari s molekulama zraka. Međutim, na iznenađenje stručnjaka, pronašli su točnu granicu koju elektroni ne prelaze.

„Izgleda kao da elektroni nalijeću na stakleni zid u svemiru”, kaže voditelj istraživanja, Daniel Baker. „Slično kao i štitovi koje kreira polje sila, poput onih u „Zvjezdanim stazama” kojima je zadatak bio odbijati izvanzemaljske napade, i ovaj nevidljiv štit blokira opasne elektrone. I ovo je vrlo zbunjujuć fenomen.”

Kako bi identificirali to zagonetno polje sila, znanstvenici su istražili nekoliko različitih, vjerojatnih scenarija koji bi mogli stvoriti i održavati takvu barijeru. Razmotrili su i moguću sposobnost magnetskog polja Zemlje da na neki način zarobi elektrone i zaledi ih na mjestu, ili da radiosignali iz uređaja na Zemlji na neki način ometaju elektrone. No, s obzirom na ono što vide, nijedno od tih objašnjenja nema smisla.

Umjesto toga, spominju da oblak hladnog, električno nabijenog plina, koji je poznat kao plazmasfera, ima veliku ulogu u tom fenomenu. Ovaj divovski oblak počinje na samo 900 km iznad Zemlje, ali se rasteže tisućama kilometara u vanjsku, visokoenergetsku zonu Van Allenovog pojasa kojim dominiraju elektroni. Navode da niskofrekventni elektromagnetski valovi unutar oblaka koji proizvodi fenomen plazmasfernog šuma, mogu sasjeći te opasne elektorne.

Međutim, tim smatra da priča ne završava ovdje te očekuje da se pronađe više dokaza kako bi se cijela priča zaokružila. „Smatram da je ovdje ključna stvar nastavak promatranja ove regije na vrlo detaljan način, što možemo učiniti zahvaljujući snažnim instrumentima na sondi koja se kreće Van Allenovim pojasom”, kaže Baker.

Izvor: University of Colorado Boulder, Nature, Tech Time, LA Times

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/otkriven-nevidljiv-stit-tisucama-kilometara-iznad-zemlje/#ixzz3RXCQDXj1

http://znanost.geek.hr/clanak/magnetsko-polje-zemlje-se-destabilizira/




Magnetsko polje Zemlje nastaje interakcijom rotacije jezgre planeta i električne struje. Polje tada kreira magnetosferu koja se ponaša poput štita, štiteći planet od solarnih vjetrova. Polje se nalazi i na Sjevernom i na Južnom polu, koji se koriste u navigacijske svrhe, ali ono nije statično. Varijacije u elekričnoj struji pomiču polove za 16 km u godini.

Polje samo po sebi također nije fiksirano, te se svakih 450 00 godina polovi zapravo preokrenu. To znači da je sada Južni pol tamo gdje je nekad bio Sjeverni i obratno. Prošli mjesec tim sa Sveučilišta Kalifornija utvrdio je da se zadnje preokretanje pola odvilo prije otprilike 786 000 godina, i to u manje od 100 godina – gotovo za jednog ljudskog života. Inače, takvi se događaji odvijaju tisućama godina.

Preokretanje polova sad se zbiva češće nego što se to zbivalo prije stotina milijuna godina. To je možda zbog rasta unutarnje jezgre, što ometa vanjsku jezgru i stvara nepostojano magnetsko polje.

Dokazi tog preokretanja polova mogu se vidjeti u stijenama. Kad se otopljene stijene ohlade, metalni sastojci stijene usmjereni su prema polju. Istraživanjem slojeva stijena, geolozi mogu vidjeti u kojem smjeru pokazuje metalne molekule i prema tome mogu utvrditi smjer magnetskog pola.

Europska svemirska agencija koristi tri satelita, nazvanih Swarm, koji proučavaju magnetsko polje Zemlje, kao i oceane i unutarnju strukturu planeta. Na znanstvenom sastanku u Kopenhagenu prošlo ljeto objavljeno je da magnetsko polje slabi oko 5% svakih 10 godina. Buđenje nestabilnog magnetskog polja može biti znak da će se uskoro dogoditi preokret. Snaga magnetskog polja ponekad fluktuira, no ova količina slabljenja magnetskog polja veća je nego što je to uobičajeno. Polje slabi deset puta brže nego što se predvidjelo, što upućuje na to da bi preokret zaista mogao ubrzo nastupiti.

Ako se polovi preokrenu, kompas koji pokazuje na jug umjesto na sjever i nije neki problem, ne utječe na ljude, no pitanje je što će se dogoditi s nekim životinjama. Životinje koje migriraju, poput morskih kornjača i ptica, koriste magnetska polja kako bi se orijentirale. Preokret polova mogao bi utjecati na tu sposobnost.

Još jedna zabrinutost oko preokreta polova odnosi se na činjenicu da nas oslabljeno magnetsko polje u vrijeme preokretanja neće moći prikladno zaštititi od Sunčeve radijacije. Iako nema nikakvog dokaza u fosilima o masovnom izumiranju povezanom s preokretom polova ili radijacijom, to će možda utjecati na električne mreže i satelite.

Izvor: IFLScience

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/magnetsko-polje-zemlje-se-destabilizira/#ixzz3RXD1wSoN

http://znanost.geek.hr/clanak/voda-na-zemlji-starija-je-od-sunca/



S obzirom na to da je jedan od ključnih sastojaka za postojanje života na Zemlji, nije čudno da znanstvenici žele znati kako je voda ovdje dospjela. Jedna od teorija je da je voda u našem Solarnom sustavu nastala na kemijskoj posteljici Sunca. Ako je tako, onda voda može biti zajednička samo određenim zvijezdama koje se oblikuju na određeni način. No, nova studija objavljena ovih dana u časopisu Science ukazuje na to da je bar nešto od Zemljine vode zapravo postojalo i prije Sunčeva rođenja, te da je ona došla iz međuzvjezdanog prostora.

To je definitivno nešto o čemu vrijedi razmisliti sljedeći put kad popijete čašu vode. No, otkriće je zanimljivo i zbog toga što to znači da je voda, a možda i život, moguće sveprisutan u čitavoj galaksiji.

„Ako je voda u ranom Sunčevu sustavu prvenstveno nastala od leda iz međuzvjezdanog svemira, onda je taj led zajedno sa sličnom prebiotičkom organskom materijom, rasprostranjen diljem svih protoplanetarnih diskova oko zvijezda u nastanku”, rekao je autor studije Conel Alexander.

Zaključak da je značajna količina vode na Zemlju pristigla iz međuzvjezdanog prostora, istraživači su izveli iz promatranja odnosa količine vodika i deuterija.

Deuterij je poput vodikovog težeg brata. Oba atoma imaju po jedan proton u jezgri, ali deuterij ima dodatni neutron koji se formira pod specifičnim uvjetima. U međuzvjezdanom prostoru, primjerice, smrznuta voda sadrži puno deuterija zbog izuzetno niskih temperatura i prisustva ionizirajućeg zračenja. Voda na Zemlji sadrži nešto malo deuterija – 30 puta manju količinu od međuzvjezdane vode.

Ispitivanje omjera vodika i deuterija u uzorku vode može nam reći kakvi su bili uvjeti u kojima se ta voda stvarala. Znanstvenici nisu bili sigurni je li Zemljin deuterij došao iz svemira ili je jedan od sastojaka nastao pri rađanju Sunca – sve do sad.

Da bi saznali, znanstvenici su se koristili matematičkim modelom kako bi virtualno rekreirali protoplanetarni disk mladog Sunčevog sustava – oblak oko tek rođenog Sunca. Otkrili su da, na temelju tadašnjih uvjeta, temperature i zračenja, u mladom Sunčevom sustavu nije bio moguć omjer vodika i deuterija koji danas vidimo u oceanima i na kometima. Zbog toga su istraživači procijenili da je neka količina vode (između 7 i 50%) morala doći iz međuzvjezdanog medija iz kojeg nastaju solarni sustavi.

Budući da su se i ostali solarni sustavi formirali od istog međuzvjezdanog medija, otkrića ukazuju da porijeklo vode na Zemlji nije jedinstveno te da je tekućina koja gasi žeđ i supstanca koja podržava život možda zajednička svim egzoplanetima širom galaksije.

Izvor: PopSci

Izvor: http://znanost.geek.hr/clanak/voda-na-zemlji-starija-je-od-sunca/#ixzz3RXDItPFy

http://www.dnevno.hr/magazin/zanimljivosti/najnovije-otkrice-nasa-otkrila-vise-od-tisucu-novih-planeta-920817


OTKRIO KEPLER

NAJNOVIJE OTKRIĆE: NASA otkrila VIŠE OD TISUĆU novih planeta!

Autor: A.P.
Srijeda, 11. Svibanj 2016. u 10:54

Među približno 5000 egzoplaneta ukupno otkrivenih do sada je za 3200 potvrđeno da su planete, od kojih je 2325 pronađeno teleskopom Kepler, precizira NASA u saopćenju.

NASA je otkrila 1284 novih planeta za koje smatraju da bi čak njih 550 moglo biti stjenovito poput Zemlje. Navodno bi moglo biti više planeta nego zvijezda.

Ovi planeti su otkriveni izvan Sunčevog sustava (egzoplaneta) specijalnim teleskopom Kepler. Američka svemirska agencija navodi kako se sada udvostručio broj već otkrivenih i potvrđenih planeta.
”To daje nadu da ćemo otkriti planet sličan Zemlji”, navodi šefica znanstvene ekipe NASA-e Ellen Stofan.

Osim toga, astronomi su 99 posto sigurni da su tih 1284 egzoplaneta planeti, a ne neki svemirski objekti. Kepler je za status planeta za što su potrebne dodatne analize utvrdio 1327 drugih kandidata.

Među približno 5000 egzoplaneta ukupno otkrivenih do sada je za 3200 potvrđeno da su planeti, od kojih je 2325 pronađeno teleskopom Kepler, precizira NASA u priopćenju.

“Prije lansiranja Keplera nismo znali ima li puno ili malo egzoplaneta i sada se čini da bi moglo biti više planeta nego zvijezda”, rekao je Paul Hertz, direktor odjela za astrofiziku u NASA-i.

Te informacije će voditi buduće misije u otkrivanju jesmo li sami u svemiru, dodao je on.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/satelit-tess-otkrio-novu-planetu-van-suncevog-sistema
Satelit TESS otkrio novu planetu van Sunčevog sistema
Planeta HD 21749b smještena je u sazviježđu Mrežica i kruži oko svijetle patuljaste zvijezde koja je od Zemlje udaljena 53 svjetlosne godine.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/najbrza-svemirska-letjelica-u-povijesti-skoro-da-je-dotakla-sunce/2272811.aspx


Najbrža svemirska letjelica u povijesti skoro da je dotakla Sunce
Index Vijesti prije 14 sati
NAJBRŽA svemirska letjelica u povijesti jučer je gotovo dotaknula Sunce. NASA-ina sonda Parker, lansirana 2018. godine, postavila je odjednom dva rekorda – najviše se približila našoj zvijezdi i pritom postigla najveću brzinu za svemirsku letjelicu.

Sonda Parker je 29. travnja skoro okrznula Sunce, odnosno prošla na tek nešto više od 10 milijuna kilometara od njegove površine. Kada je bila najbliže, jurila je brzinom od oko 150 kilometara u sekundi u odnosu na Sunce, odnosno putovala brže od bilo koje svemirske letjelice do sada.

Da bismo shvatili o kakvoj se brzini radi, treba napomenuti da je to oko 0.05 posto brzine svjetlosti i da bi nekome tko juri tom brzinom trebalo oko 4.5 minuta da napravi krug oko zemlje ili 40 minuta da od Zemlje dođe do Mjeseca.