(UMRLA JE) JOVANKA BROZ

Danas,20. 10. 2013 u 89 godini  je umrla Jovaka Broz.

Rodjena je 07.prosinca 1924,godine u selu Pecani, u Lici.
Veoma mlada je otisla u Partizane....

Svima onima,koje interesuje vise o Jovaki Broz preporucujem knjigu:
"Moj Zivot moja istina" Jovanka Broz.

Bila je deo nase istorije i zato je necemo zaboraviti.

Neka pociva u miru.


https://www.youtube.com/watch?v=3DQvSbrIfog


https://www.google.com/search?q=Jovanka+Broz&client=ubuntu&hs=aAh&channel=fs&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=zEZkUqa0MOGu4QTKu4HYCQ&ved=0CDMQsAQ&biw=1278&bih=879&dpr=1


Valter

[url=/www.express.hr/life/kako-su-jovanki-zabranili-da-govori-o-drzavnim-tajnama-14038]/www.express.hr/life/kako-su-jovanki-zabranili-da-govori-o-drzavnim-tajnama-14038[/url]

Kako su Jovanki zabranili da govori o državnim tajnama
Piše Express

Jovanka je nakon Brozove smrti bila u izolaciji, za što je najviše zaslužna partijska vrhuška

Najmoćniji ljudi bivše SFRJ odlučivali su sredinom osamdesetih kako spriječiti Jovanku Broz da otkrije povjerljive političke informacije i što je sve Broz posjedovao.

O svemu tome piše u zapisniku sjednice Savjeta za zaštitu ustavnog poretka od datuma 22. srpnja 1985. godine, kojeg ekskluzivno objavljuje Blic, a na kojoj su bili najutjecajniji komunistički lideri. Nikolu Ljubičića, Stanu Dolanca, Milku Planinc, Dobroslava Ćulafića i Lazara Mojsova, koji su najviše sudjelovali u raspravi, isključivo je zanimalo kako mogu spriječiti Jovanku da napiše i objavi svoje memoare, među kojima bi bili tajni podaci o događanjima u Jugoslaviji, ali i podaci o Titovoj imovini.
Jovanka i Tito
Ispovijest odvjetnika Life
"Jovanka je uvijek nosila pištolj, zvali su je - lička ku*va"

Nikome od njih nije bilo čak niti neugodno niti su se suzdržavali predložiti korake koji su bili protuzakoniti, kao što je potpuna izolacija Titove udovice. Savezne službe državne sigurnosti pratili su Jovanku u sklopu akcije "Senka". Njihovi izvještaji slani su direktno cijeloj Predsjednišvtu SFRJ-a i Savjetu za zaštitu ustavnog poretka.

Na jednom sastanku Savjeta, Stane Dolanc otvorio je točku dnevnog reda posvećenu Jovanki s riječima da su svi članovi vidjeli dva zadnja izvještaja operacije "Senka".

"Vidjeli ste da "Senka" govori o stvarima o kojima govori inače i našim građanima, njenim prijateljima, sada i Sirimavo Bandaranaike (prva žena imenovana za premijerku, Šri Lanka)."

Dolanc potom navodi da se radi o lažima i insinuacijama, pa nabraja Jovankine tvrdnje da je "rukovodstvo razdvojilo Tita i nju i da je rukovodstvo krivo što je Tito umro".

"Mislim da je to jako teška optužba i trebamo zauzeti stav o tome što ćemo napraviti, jer ovo više ne možemo trpjeti", rekao je Dolanc.

Potom se javlja general Nikola Ljubičić, koji se osvrnuo na izvještaje u kojima se navodi da Jovanka često kontaktira s narodnim herojem Milanom Velebitom i G. Valhovim, za kojeg tvrdi da je oficir sovjetskog NKVD-a i da je oni podržavaju. Napominje kako svi zajedno zaključuju da zemlja ide u propast.
Tito, Jovanka Broz i Nixona
Ljetni specijal Life
Jovanka je vrištala na Tita: "Kurvaš se okolo!"

Ljubičić potom govori o izvještaju u kojem stoji da Jovanka piše memoare i citira napisano:

"Sastanak bijednika. Zna se za koje ona smatra da su bijednici. To je Predsjedništvo SFRJ. Spominje Đuranovića, mene i druge", kaže Ljubičić.

Nastavlja kako Jovanka priča da je policija provalila u njene prostorije i izbacila je iz Užičke 15 (vila u kojoj je živjela s Titom). Ćulafić tada pojašnjava da je policija provalila, ali u Užičku 15, a ne u vilu u kojoj Jovanka živi.

Ljubičić nastavlja iznositi podatke o tome s kim se sve Jovanka sastajala i kaže kako se postavlja pitanje dokad će se tolerirati takvo njezino iznošenje stvari kojekakvim ljudima, koji onda te informacije prenose dalje i stvarno misle da je Jovanka ugrožena. Predložio je da se što prije preuredi vila za Jovanku, napravi lista stvari koje je odnijela iz Užičke 15 i donese zakon o naslijeđu Titove imovine.

Predložio je da se kontrolira sve što Jovanka napiše i da to ne smije izaći ni iz kuće ni iz države. Čak je predložio da se protiv nje pokrene krivična istraga, jer je bilo zabilježeno da je pričala da joj je Tito govorio tko će im doći glave i da se to i obistinilo.

Za kraj su čak doveli u pitanje njezin čin poručnice, a Ljubičić navodi da joj je on 1970. godine pomogao, na Titovu molbu, da dobije spomenicu 1941. kao borac Ličke jedinice, iako navodno za to nije imala uvjeta.

"Sve smo za nju napravili, a ona samo napada zemlju, rukovodstvo. Ne znam zašto je toleriramo i zbog čega", zaključuje Ljubičić.

www.express.hr/top-news/tito-se-bojao-jovanke-zbog-nje-se-zakljucavao-u-wc-558

Tito se bojao Jovanke, zbog nje se zaključavao u WC
Piše Anamarija Burazer

Jovanka se ponašala poput kraljice, nametala svoju volju u svim mogućim situacijama, bila osorna, teška, zločesta, prema mišljenju nekih liječnika, klinički paranoidna

"Ja sam bila okružena velikom pažnjom s njegove strane, velikom ljubavlju. Ne mogu se požaliti na Titovo ponašanje prema meni, tih posljednjih dana. Bio je vrlo korektan. On je mene jako volio, onako zbilja iskreno... On je znao biti tako pažljiv. Onako, na primjer, nekad kad nešto uspije prirediti i donijeti. Puno sam puta pričala o tome kako je dvadeset i više godina svako jutro kuhao kavu meni i sebi. Mi smo imali poslugu, konobare, sve to. Ali ne, on je to napravio i meni donio. Ja sam voljela ujutro spavati i on je to svaki dan uradio.Rano se dizao, uzimao novine i dok je on čitao, a imao je jedan espresso aparat, svaki bi mi dan skuhao kavu. Dvadeset godina to je činio za mene", rekla je Jovanka poznatoj beogradskoj novinarki Miri Adanji Polak, koja je imala prilike ući u njezin dom tijekom dugih godina izolacije.
Ponašala se poput kraljice

Iz dokumenta koje je sastavila posebna komisija Saveza komunista Jugoslavije (uz obilatu suradnju tajne policije), a koji je u SFRJ mogao vidjeti samo ograničeni broj ljudi, vidljivo je da je Jovanka Broz bila elementarna nepogoda za većinu Titovih suradnika, a često puta i za njega samoga.

Jovanka se ponašala poput kraljice, nametala svoju volju u svim mogućim situacijama, bila osorna, teška, zločesta, prema mišljenju nekih liječnika, klinički paranoidna.
Nisu joj se mogli suprostaviti

Njoj se nije bilo moguće suprotstaviti. Onaj tko je to učinio, bio je maknut. Najveći neprijatelj bio joj je general Ivan Mišković, moćni šef jugoslavenske tajne službe, kojega je na kraju stajala vojne karijere. A takvih je, osim Miškovića, bila legija. No Jovanki se u mnogim situacijama nije mogao suprotstaviti ni njezin suprug. U spomenutom dokumentu, “Bijeloj knjizi” (službeni naziv je “Ponašanje i djelovanje Jovanke Broz do 1974. godine/ do obrazovanja komisije SKJ”), izneseno je nekoliko zapanjujućih podataka koji zorno ilustriraju tu tezu. Josip Broz Tito, prema iskazu Nikole Ljubičića, bivšeg saveznog ministra obrane, naspram Jovanke nije bio trostruki narodni heroj.
Tito je zatražio razvod

“Ljubičić kaže da je predsjednik Republike očekivao da će vrijeme, i to što nije zajedno s Jovankom Broz, utjecati da ona promijeni svoje držanje te da je zato povremeno dolazio u Užičku 15. Jednom prilikom kad je došao Jovanka Broz je toliko vikala i grdila ga da je predsjednik bio primoran - kad je ona popodne zaspala - pozvati ađutanta, generalmajora Marka Rapu, i liječnika da ga, pošto je bio bolestan, u pidžami izvedu iz kuće i prebace u Bijeli dvor”.

Kad se Tito vratio iz Kine 1978. godine, s putovanja na koje je otišao sam jer je Jovanka postavljala neprihvatljive uvjete, donio joj je poklon. Jovanka je poklon bacila na - supruga! Tu je građanin Josip Broz donio odluku o razvodu. O tome je tada nagađala cijela Jugoslavija, ali stvarne razloge razlaza znali su samo rijetki.
Maltretirala ga je noću

Nikola Ljubičić tvrdi kako je Jovanka na Tita vršila nepodnošljivi pritisak kad je riječ o kadroviranju.

U vezi s tim slijedi jedna gotovo nevjerojatna epizoda:

“Ističe, također, da mu se Tito u nekoliko navrata žalio kako ga Jovanka Broz noću maltretira, kako je dolazila u njegovu spavaću sobu te cijelu noć vršila pritisak na njega u pogledu kadrovskih i drugih pitanja ne dopuštajući mu da spava, da je povremeno izravno vrijeđala i njega te da je često bio prisiljen zaključati se u kupaonicu i tako dočekati jutro”.
Povjerio se: 'Ne mogu živjeti od nje'

Heroj Sutjeske i Neretve, čovjek na kojega je Hitler slao Otta Skorzenyja, div koji je Staljinu rekao: “Ne!”, morao je, dakle, bježati u kupaonicu i spavati u kadi pred nadmoćnom silom Jovanke Broz, žene po čijoj su volji “vrapci na Dedinju unaprijeđeni u prepelice, a Pepeljuga u Princezu”.

Stane Dolanc, pak, opisao je istoj Komisiji Josipa Broza Tita kao - papučara.

“U raspravi na sjednici Vijeća za zaštitu ustavnog poretka 23. svibnja 1980. godine, između ostalog, rekao je da je zajedno s Petrom Stambolićem bio prisutan kad je predsjednik Republike u kućnim papučama pobjegao iz Užičke 15 u Beli dvor. Te noći Predsjednik ih je pozvao i zamolio da osiguraju da Jovanka Broz ne dolazi kod njega jer da on ‘ne može živjeti’ od nje”.
Bio mekši nego što se misli

Stvari su tu, oko Tita, na jednom planu jasne, a na drugom posve proturječne. Jasno je da mu se Jovanka popela na glavu.

Nejasno je zašto jedan “despot” - ako je uistinu bio takav - nije stvar sredio despotski, nego se evakuirao u papučama i pidžami, sramoteći se naočigled Dvora?

Ako je bio heroj, zašto stvar s Jovankom nije sredio junački - što god to značilo? Kakvu to sliku daje o Brozovu stvarnom karakteru? Iz niza svjedočenja u ovoj knjizi vidjet ćemo: on je, kao privatna osoba, bio puno mekši nego što se misli.
Bio je hedonist

Volio je biti voljen, popularan, obožavan. Bio je hedonist. Obračune s protivnicima prepuštao je drugima. Tito nije birao sukobe i ratove ako nije morao. Poznato je da nikad nije potpisao odluku o smrtnoj kazni. Te je odluke potpisivao Aleksandar Ranković, dok je bio na dužnosti.

Josip Broz Tito potpisivao je samo aktove milosti. Žene su mu znale nametnuti jaram, a to ni Staljin nije uspio. Jovanka je u tome očito bila najbolja. Štura partijska biografija Jovanku opisuje ovako:
Do rata živjela u rodnom selu

“Jovanka Budisavljević-Broz rođena je 7. prosinca 1925. godine u selu Pećani, Titova Korenica, SR Hrvatska. Po nacionalnosti je Srpkinja. Završila je četiri razreda osnovne škole u rodnom selu, u kojem je živjela do početka rata i bavila se uobičajenim poslovima u seljačkom domaćinstvu. Njezin otac Mićo Budisavljević bio je na radu u Americi i pred rat se vratio kući. Otac i majka su umrli tijekom rata. U Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije sudjelovala su joj dva brata, od kojih je jedan poginuo 1943. godine. Josip Broz Tito je travnja 1952. godine stupio u brak s Jovankom Budisavljević, koja je udajom uzela prezime svojega supruga - Broz. Iz materijala s kojima se raspolaže proizlazi da je Jovanka Broz do 1958. godine obavljala uglavnom poslove u okviru svojih redovitih obveza supruge predsjednika Republike."
Miješala se u kadrovska pitanja

Međutim, poslije toga ona sve više utječe na kadrovska rješenja i odnose u rezidencijama predsjednika Republike, a počinje se više angažirati i u redovitim državničkim i političkim obvezama predsjednika Republike te pokušava utjecati na određene odluke.

Miješanje Jovanke Broz u kadrovska pitanja i njezin odnos prema osoblju koje je radilo u rezidencijama najneposrednije je utjecalo da pojedina radna mjesta ili pojedine službe nisu dulje popunjavane radnicima potrebnih profila stručnosti.

To je utjecalo da predsjedniku Republike u to vrijeme nisu bili osigurani osnovni uvjeti za obavljanje složenih i brojnih obaveza niti mu je bila osigurana odgovarajuća zdravstvena zaštita.
Partija se morala angažirati

Jovanka Broz se u to vrijeme također sve više uključuje u mnoga pitanja vezana za izvršavanje državničkih obveza i političkih funkcija predsjednika Republike. Zahtijeva da joj se dostavljaju konkretni materijali za pojedina pitanja, a sve se više uključuje u programe i neposredne razgovore predsjednika Republike tijekom boravka u zemlji ili putovanja u inozemstvo, zbog čega je, nerijetko, dolazila u sukobe i s najbližim suradnicima predsjednika Republike.

Predsjednik Republike nije odobravao takvo ponašanje Jovanke Broz pa je povremeno dolazilo do prepirki i prikrivenih ili otvorenih sukoba između njih.

Takvo ponašanje Jovanke Broz dovelo je do toga da je predsjednik SKJ 22. siječnja 1974. godine donio odluku da se obrazuje Komisija SKJ sa zadatkom da utvrdi stanje i odnose u rezidencijama i pokušaj vanjskog utjecaja na te odnose, kao i pitanja uvjeta života i rada predsjednika Republike”.

[url=/www.express.hr/life/jovanka-tito-je-star-slic-mu-zakopcavam-11192]/www.express.hr/life/jovanka-tito-je-star-slic-mu-zakopcavam-11192[/url]

U nastavcima objavljujemo godinama skrivani dokument iz arhiva Predsjedništva SFRJ o životu crvene elite i Tita i Jovanke

Godina je 1981. Josip Broz Tito, doživotni predsjednik bivše SFRJ, mrtav je nešto više od 10 mjeseci. Njegova država, utvrda socijalizma i samoupravljanja, suočena je s neviđenom gospodarskom krizom. Nema brašna, kave, ulja, deterdženta. Benzin se prodaje na bonove i uz ograničenja.

Redukcije električne energije paraliziraju normalan život. Nema ni deviza, privreda se doslovno ruši. Državni vrh, okupljen u Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, vrhovno kolektivno tijelo koje se bavi najtajnijm pitanjima državne sigurnosti, diskretno se okupilo u Zagrebu.
Fićo
Otkrivali svakoga Life
Titova milicija znala je sve zbog ovog broja na osobnoj

Na čelu im je drug Svileni, Hrvat Vladimir Bakarić. Titov suborac i jedan od posljednjih originalnih ideologa jugoslavenskog komunizma. Tema tajnog sastanka (pretpostavlja se održanog u diskreciji Vile Weiss na Prekrižju) samo je jedna i nema veze sa dramatičnim stanjem u jugoslavenskoj ekonomiji.

Drugovi se bave sasvim drugom, njima očito opasnijom prijetnjom za državnu sigurnost: Titovom odbačenom suprugom Jovankom Budisavljević. Udovica Broz, koja je posljednje godine Titova života, provela u politčkoj i fizičkoj izolaciji od supruga i javnosti, prijeti objavljivanjem svojih memoara te, nakon godina potpune šutnje, javnim i brutalnim napadom na one koje drži krivcima za svoje progonstvo.

Panika je zbog udovice golema. Crveni vladari Jugoslavije neće mirno čekati Jovankin udar. To je napad na Tita, ali i na sve njih. To ne može proći. Upravo započinje jedan od najdramatičnijih političkih obračuna u posljednjoj dekadi postojanja SFRJ. Portal Express.hr sljedećih dana, u nastavcima, objavljuje cjeloviti, godinama skrivani, golemi dokument iz Predsjedništva SFRJ.

On daje šokantni uvid u dotad nepoznati i mistični svijet ‘crvene elite’, brak Tita i Jovanke. On je prepun intriga, podlih političkih urota, neviđenog luksuza te rastrošnog života muškarca i žene koji su doslovno određivali sudbine svojih podređenih, ali i miljuna stanovnika bivše države. “Bijela knjiga o Jovanki Broz” sve to otkriva

U drugom nastavku 'Bele knjige' otkrivamo najsočnije Jovankine tračeve koje je širila o onemoćalom Titu, slikovite detalje teškog mobinga osoblja u predsjedničkoj rezidenciji i brutalni odgovor državnog i partijskog vrha na političke ambicije Brozove supruge.

FORMIRANJE, ZADACI I RAD KOMISIJE SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

Sveukupno stanje i odnosi, sumnjičenje kadrova na radu u rezidenciji za prisluškivanje razgovora i za špijunažu, uticaj Jovanke Broz na kadrovska i druga rešenja ne samo u rezidencijama, nego i šire, određeni spoljnji uticaji na odnose u Rezidenciji i pokušaji Jovanke Broz da se meša u državničke i političke poslove i odluke postali su ozbiljna smetnja, pa je Predsednik SKJ 22. januara 1974. godine formirao posebnu komisiju, koja je imala zadatak da utvrdi pokušaje pojedinaca izvan Rezidencije koji posećuju Jovanku Broz da utiču na atmosferu i odnose u Rezidenciji, da sagleda i oceni optužbe koje je Jovanka Broz iznosila o specijalnom savetniku Predsednika Republike i Vrhovnog komandanta oružanih snaga za pitanja bezbednosti, general-pukovniku Ivanu Miškoviću, da sagleda opšte stanje i odnose u Rezidenciji i mogućnosti za poboljšanje organizacije i rada službi koje neposredno rade za potrebe Predsednika Republike.

U Komisiju su određeni potpredsednik Predsedništva SFRJ Rato Dugonjić, za predsednika, a za članove: Dobrivoje Vidić, član Predsedništva SFRJ; Jure Bilić, Stevan Doronjski, Todo Kurtović i Fadilj Hodža, članovi Izvršnog biroa Predsedništva SKJ; a iz JNA general-pukovnici Miloš Šumonja, Džemil Šarac i Ivan Kukoč.

Predsednik Republike je pre početka rada Komisije primio Ratu Dugonjića i izneo mu razloge zbog kojih je odlučio da formira Komisiju. Ukazao mu je na delikatnost i složenost rada Komisije, na mogućnost postojanja klapa koje pokušavaju da utiču na Jovanku Broz, što utiče na atmosferu u Rezidenciji.

Predsednik Republike je zahtevao da se ispita ko stoji iza toga i sa kakvim ciljem i da se obave potrebni razgovori sa svim ljudima o kojima se radi, kao i da se o svemu upozna on lično i Predsedništvo SKJ.
Pre početka rada Komisije SKJ, predsjednik Komisije je razgovarao i sa Jovankom Broz.

„Znate kako se on za sve to sekira. Sam pravi krevet, nema ko da mu ga napravi, ona nikome neda u kuću, ja sam mesecima kuvar i drugi, a šta ja znam kuvati, znate – što i vi. Svi smo špijuni, izdajnici, niko ne valja i to su vam i dalje stalne optužbe. Ne znam šta da se radi“, izjavio je jedan od Titovih ađutanata.

U tom razgovoru Jovanka Broz je iznela da je Služba bezbednosti u Rezidenciji okrenuta prema njoj, da je prati i da prikuplja informacije o tome šta radi i govori i slično, sve u cilju da je diskredituje u očima Predsednika Republike. Iznela je svoje mišljenje da je Služba bezbednosti SR Srbije (Slavko Zečević) u dosluhu sa Službom bezbednosti Armije, u kojoj je Ivan Mišković i dalje prisutan.

Jovanka Broz je tvrdila predsedniku Komisije da ima dokumentaciju koja sadrži teške optužbe na rad generala Miškovića, kao i da ima značajne podatke i o nekim drugim važnim pitanjima. Dalje je rekla da je Služba bezbednosti u Armiji slaba, da je okrenuta i prema civilima, i da iz te Službe "otiču informacije u nenadležne pravce". Tom prilikom Jovanka Broz je pravila aluzije i na saveznog sekretara za narodnu odbranu, generala armije Nikolu Ljubičića.

Valter (citat):[url=/www.express.hr/life/jovanka-tito-je-star-slic-mu-zakopcavam-11192]/www.express.hr/life/jovanka-tito-je-star-slic-mu-zakopcavam-11192[/url]

U nastavcima objavljujemo godinama skrivani dokument iz arhiva Predsjedništva SFRJ o životu crvene elite i Tita i Jovanke

Godina je 1981. Josip Broz Tito, doživotni predsjednik bivše SFRJ, mrtav je nešto više od 10 mjeseci. Njegova država, utvrda socijalizma i samoupravljanja, suočena je s neviđenom gospodarskom krizom. Nema brašna, kave, ulja, deterdženta. Benzin se prodaje na bonove i uz ograničenja.

Redukcije električne energije paraliziraju normalan život. Nema ni deviza, privreda se doslovno ruši. Državni vrh, okupljen u Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, vrhovno kolektivno tijelo koje se bavi najtajnijm pitanjima državne sigurnosti, diskretno se okupilo u Zagrebu.
Fićo
Otkrivali svakoga Life
Titova milicija znala je sve zbog ovog broja na osobnoj

Na čelu im je drug Svileni, Hrvat Vladimir Bakarić. Titov suborac i jedan od posljednjih originalnih ideologa jugoslavenskog komunizma. Tema tajnog sastanka (pretpostavlja se održanog u diskreciji Vile Weiss na Prekrižju) samo je jedna i nema veze sa dramatičnim stanjem u jugoslavenskoj ekonomiji.

Drugovi se bave sasvim drugom, njima očito opasnijom prijetnjom za državnu sigurnost: Titovom odbačenom suprugom Jovankom Budisavljević. Udovica Broz, koja je posljednje godine Titova života, provela u politčkoj i fizičkoj izolaciji od supruga i javnosti, prijeti objavljivanjem svojih memoara te, nakon godina potpune šutnje, javnim i brutalnim napadom na one koje drži krivcima za svoje progonstvo.

Panika je zbog udovice golema. Crveni vladari Jugoslavije neće mirno čekati Jovankin udar. To je napad na Tita, ali i na sve njih. To ne može proći. Upravo započinje jedan od najdramatičnijih političkih obračuna u posljednjoj dekadi postojanja SFRJ. Portal Express.hr sljedećih dana, u nastavcima, objavljuje cjeloviti, godinama skrivani, golemi dokument iz Predsjedništva SFRJ.

On daje šokantni uvid u dotad nepoznati i mistični svijet ‘crvene elite’, brak Tita i Jovanke. On je prepun intriga, podlih političkih urota, neviđenog luksuza te rastrošnog života muškarca i žene koji su doslovno određivali sudbine svojih podređenih, ali i miljuna stanovnika bivše države.  “Bijela knjiga o Jovanki Broz” sve to otkriva

U drugom nastavku 'Bele knjige' otkrivamo najsočnije Jovankine tračeve koje je širila o onemoćalom Titu, slikovite detalje teškog mobinga osoblja u predsjedničkoj rezidenciji i brutalni odgovor državnog i partijskog vrha na političke ambicije Brozove supruge.

FORMIRANJE, ZADACI I RAD KOMISIJE SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

Sveukupno stanje i odnosi, sumnjičenje kadrova na radu u rezidenciji za prisluškivanje razgovora i za špijunažu, uticaj Jovanke Broz na kadrovska i druga rešenja ne samo u rezidencijama, nego i šire, određeni spoljnji uticaji na odnose u Rezidenciji i pokušaji Jovanke Broz da se meša u državničke i političke poslove i odluke postali su ozbiljna smetnja, pa je Predsednik SKJ 22. januara 1974. godine formirao posebnu komisiju, koja je imala zadatak da utvrdi pokušaje pojedinaca izvan Rezidencije koji posećuju Jovanku Broz da utiču na atmosferu i odnose u Rezidenciji, da sagleda i oceni optužbe koje je Jovanka Broz iznosila o specijalnom savetniku Predsednika Republike i Vrhovnog komandanta oružanih snaga za pitanja bezbednosti, general-pukovniku Ivanu Miškoviću, da sagleda opšte stanje i odnose u Rezidenciji i mogućnosti za poboljšanje organizacije i rada službi koje neposredno rade za potrebe Predsednika Republike.

U Komisiju su određeni potpredsednik Predsedništva SFRJ Rato Dugonjić, za predsednika, a za članove: Dobrivoje Vidić, član Predsedništva SFRJ; Jure Bilić, Stevan Doronjski, Todo Kurtović i Fadilj Hodža, članovi Izvršnog biroa Predsedništva SKJ; a iz JNA general-pukovnici Miloš Šumonja, Džemil Šarac i Ivan Kukoč.

Predsednik Republike je pre početka rada Komisije primio Ratu Dugonjića i izneo mu razloge zbog kojih je odlučio da formira Komisiju. Ukazao mu je na delikatnost i složenost rada Komisije, na mogućnost postojanja klapa koje pokušavaju da utiču na Jovanku Broz, što utiče na atmosferu u Rezidenciji.

Predsednik Republike je zahtevao da se ispita ko stoji iza toga i sa kakvim ciljem i da se obave potrebni razgovori sa svim ljudima o kojima se radi, kao i da se o svemu upozna on lično i Predsedništvo SKJ.
Pre početka rada Komisije SKJ, predsjednik Komisije je razgovarao i sa Jovankom Broz.

   „Znate kako se on za sve to sekira. Sam pravi krevet, nema ko da mu ga napravi, ona nikome neda u kuću, ja sam mesecima kuvar i drugi, a šta ja znam kuvati, znate – što i vi. Svi smo špijuni, izdajnici, niko ne valja i to su vam i dalje stalne optužbe. Ne znam šta da se radi“, izjavio je jedan od Titovih ađutanata.

U tom razgovoru Jovanka Broz je iznela da je Služba bezbednosti u Rezidenciji okrenuta prema njoj, da je prati i da prikuplja informacije o tome šta radi i govori i slično, sve u cilju da je diskredituje u očima Predsednika Republike. Iznela je svoje mišljenje da je Služba bezbednosti SR Srbije (Slavko Zečević) u dosluhu sa Službom bezbednosti Armije, u kojoj je Ivan Mišković i dalje prisutan.

Jovanka Broz je tvrdila predsedniku Komisije da ima dokumentaciju koja sadrži teške optužbe na rad generala Miškovića, kao i da ima značajne podatke i o nekim drugim važnim pitanjima. Dalje je rekla da je Služba bezbednosti u Armiji slaba, da je okrenuta i prema civilima, i da iz te Službe "otiču informacije u nenadležne pravce". Tom prilikom Jovanka Broz je pravila aluzije i na saveznog sekretara za narodnu odbranu, generala armije Nikolu Ljubičića.

Sad, vi saberite jedan i jedan. Kto je tu, tkome tko.

www.express.hr/life/tajna-titovog-dvora-jovanka-je-pavelicev-agent-11172

Ljetni feljton otkriva tajne s Titovog dvora

U nastavcima objavljujemo godinama skrivani dokument iz arhiva Predsjedništva SFRJ o životu crvene elite i Tita i Jovanke

Godina je 1981. Josip Broz Tito, doživotni predsjednik bivše SFRJ, mrtav je nešto više od 10 mjeseci.. Državni vrh, okupljen u Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, vrhovno tijelo koje se bavi najtajnijm pitanjima državne sigurnosti, diskretno se okupilo u Zagrebu. Na čelu im je drug Svileni, Hrvat Vladimir Bakarić. Tema tajnog sastank samo je jedna: Titova odbačenom supruga Jovanka Budisavljević.

Udovica Broz, koja je posljednje godine Titova života, provela u politčkoj i fizičkoj izolaciji od supruga i javnosti, prijeti objavljivanjem memoara te, nakon godina šutnje, javnim i brutalnim napadom na one koje drži krivcima za svoje progonstvo. Panika je zbog udovice golema.

Upravo započinje jedan od najdramatičnijih političkih obračuna u posljednjoj dekadi postojanja SFRJ. Portal Express.hr sljedećih dana, u nastavcima, objavljuje cjeloviti, godinama skrivani, golemi dokument iz arhiva Predsjedništva SFRJ. On daje šokantni uvid u dotad nepoznati i mistični svijet ‘crvene elite’ te braka maršala Tita i drugarice Jovanke.

Prvi nastavak “Bijele knjige” otkriva detalje kako je od smjerne “supruge i prve drugarice”, priproste ličke partizanke, Jovanka, uz Tita, postala najmoćnija osoba u tadašnjoj Jugoslaviji. Iskazi Titovih suradnika, diplomata i visokih oficira JNA, opisuju kako su nastradali od nemilosrdne žene koja je obožavala luksuz, krzna od leoparda i hermalina i kraljevske zabave, a koju su optuživali da radi za ustaše.

Donosimo originalne zapise.

PONAŠANJE I DELOVANJE JOVANKE BROZ DO 1974. GODINE (DO OBRAZOVANJA KOMISIJE SKJ)

Određeni oblici neprihvatljivog, destruktivnog ponašanja Jovanke Broz intenzivnije su se ispoljili 1958. godine, a prema nekim saznanjima i ranije. Posle iznošenja kraćih biografskih podataka za Jovanku Budisavljević-Broz, na bazi raspoložive dokumentacije, ukazaćemo na oblike i sadržinu takvog ponašanja i delovanja od 22. januara 1974. godine kada je obrazovana Komisija SKJ radi sagledavanja i utvrđivanja stanja i odnosa.

Osnovni biografski podaci

Jovanka Budisavljević-Broz je rođena 7. decembra 1925. godine u selu Pećani, Titova Korenica, SR Hrvatska. Po nacionalnosti je Srpkinja. Završila je četiri razreda osnovne škole u rodnom selu, gde je živela do početka rata i bavila se "uobičajenim poslovima u seljačkom domaćinstvu". Potiče iz srednje seljačke porodice. Njen otac Mićo Budisavljević se nalazio na radu u Americi i pred rat se vratio kući.

Otac i majka su umrli u toku rata. U Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije su joj učestvovala dva brata, od kojih je jedan poginuo 1943. godine.

Jovanka Budisavljević organizovano radi za narodnooslobodilački pokret od avgusta 1941. do maja 1942. godine. Dobrovoljno je stupila u Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije 5. maja 1942. godine, najpre u 1. omladinsku četu u Lici, a zatim u 3. bataljon 2. brigade 6. ličke divizije. Kasnije je bila pri Štabu 1. korpusa NOVJ. U ratu je obavljala dužnosti borca, delegata u brigadnoj ambulanti i komesara hirurške bolnice 1. armije i za to vreme je dva puta lakše ranjena. Neposredno posle oslobođenja radila je jedno vreme u Generalštabu Jugoslovenske armije u Beogradu, a zatim u Štabu 1. armije u Nišu. Demobilisana je 21. oktobra 1945. godine u činu poručnika.

Jovanka Budisavljević je, posle demobilizacije, nešto više od mesec i po dana živela u rodnom selu, a zatim je 12. decembra 1945. godine reaktivirana i upućena na dužnost u Rezidenciju Predsednika Republike u Beogradu, gde je obavljala poslove higijeničarke, glavne domaćice i pomoćnika ličnog sekretara Vrhovnog komandanta.

Postoje izjave bračnog para Pavla i Bebe Martinec iz Zagreba da je Jovanka Broz za vreme rata, krajem 1942. i početkom 1943. godine (oko šest meseci) bila u Zagrebu pod lažnim imenom i izmišljenom biografijom. Ovaj bračni par je izneo da ju je u njihov stan doveo Pavlov brat Ivan Martinec. Sumnjaju da je bila povezana sa policijom i kao takva ubačena u partizane

Jovanka Budisavljević je nosilac "Partizanske spomenice 1941", Ordena za hrabrost, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima, Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, Ordena za vojne zasluge sa srebrnim mačevima i Ordena jugoslovenske zvezde sa lentom. "Partizanska spomenica 1941" dodeljena joj je 1. decembra 1972. godine rešenjem (broj 17/7-150) Personalne uprave Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu.

Josip Broz Tito je aprila 1952. godine stupio u brak sa Jovankom Budisavljević, koja je udajom uzela prezime svoga supruga – Broz.

U biografskim podacima Jovanke Broz ima i drugih nerazjašnjenih detalja. Naime, postoje izjave bračnog para Pavla i Bebe Martinec iz Zagreba da je Jovanka Broz za vreme rata, krajem 1942. i početkom 1943. godine (oko šest meseci) bila u Zagrebu pod lažnim imenom i izmišljenom biografijom. Ovaj bračni par je izneo da ju je u njihov stan doveo Pavlov brat Ivan Martinec. Sumnjaju da je bila povezana sa policijom i kao takva ubačena u partizane.

Iz materijala sa kojima se raspolaže proizlazi da je Jovanka Broz do 1958. godine obavljala uglavnom poslove u okviru svojih redovnih obaveza supruge Predsednika Republike. Međutim, posle tog vremena ona sve više utiče na kadrovska rešenja i odnose u rezidencijama Predsednika Republike, a počinje se više angažovati i oko redovnih državničkih i političkih obaveza Predsednika Republike i pokušava uticati na određene odluke.

Mešanje Jovanke Broz u kadrovska pitanja i njen odnos prema osoblju koje je radilo u rezidencijama najneposrednije je uticalo da pojedina radna mesta (lični sekretari, kuvari, kelneri, sobari i sl.) ili pojedine službe (služba zdravstvene zaštite) nisu u dužem vremenskom periodu popunjavane radnicima potrebnih profila stručnosti. To je uticalo da Predsedniku Republike u to vreme nisu bili obezbeđeni osnovni uslovi za obavljanje složenih i brojnih obaveza, niti mu je bila obezbeđena odgovarajuća zdravstvena zaštita.

Jovanka Broz se u to vreme takođe sve više uključuje u mnoga pitanja vezana za izvršavanje državničkih obaveza i političkih funkcija Predsednika Republike. Ona zahteva da joj se dostavljaju konkretni materijali za pojedina pitanja, a sve se više uključuje u programe i neposredne razgovore Predsednika Republike za vreme boravka u zemlji ili putovanja u inostranstvo, zbog čega je, ne retko, dolazila u sukobe i sa najbližim saradnicima Predsednika Republike.

Predsednik Republike nije odobravao takvo ponašanje Jovanke Broz, pa je povremeno dolazilo do prepirki i prikrivenih ili otvorenih sukoba između njih. Takvo ponašanje Jovanke Broz dovelo je do toga da je Predsednik SKJ 22. januara 1974. godine doneo odluku da se obrazuje Komisija SKJ sa zadatkom da utvrdi stanje i odnose u rezidencijama i pokušaj spoljnjeg uticaja na te odnose, kao i pitanja uslova života i rada Predsednika Republike.

Početak mešanja Jovanke Broz u državničke poslove Predsednika Republike

Potpuniju sliku o ponašanju i delovanju Jovanke Broz kao supruge Predsednika Republike i o počecima njenog mešanja u državničke poslove Predsednika Republike dao je u svojoj izjavi Mirko Milutinović,1 koji se od 1952. do juna 1977. godine, uz povremene prekide zbog obavljanja drugih dužnosti u Tajlandu i Holandiji, nalazio na dužnosti ličnog sekretara, šefa Protokola i šefa Kabineta Predsednika Republike. On iznosi da nije zapažao da se do 1954. godine Jovanka Broz na bilo koji način mešala ili pokušala uticati na neke državničke poslove Predsednika Republike. U to vreme ona je obavljala uglavnom poslove supruge Predsednika Republike. Međutim, na osnovu izmenjanih telegrama zapazio je da je pokušala uticati na Predsednika Republike da pri povratku iz Burme 1955. godine poseti Etiopiju što, inače, nije realizovano.

Iz materijala sa kojima se raspolaže proizlazi da je Jovanka Broz do 1958. godine obavljala uglavnom poslove u okviru svojih redovnih obaveza supruge Predsednika Republike. Međutim, posle tog vremena ona sve više utiče na kadrovska rešenja i odnose u rezidencijama Predsednika Republike i pokušava uticati na određene odluke.

Jovanka Broz prvi put putuje sa Predsednikom Republike u inostranstvo prilikom njegove posete zemljama Azije i Afrike 1958. i 1959. godine (8 zemalja). Prilikom tog putovanja ona se počela intenzivnije angažovati u razgovorima Predsednika Republike i članova naših zvaničnih delegacija oko suštinskih pitanja posete tim zemljama.

Jovanka Broz je tada, prvi put, u ime žena Jugoslavije vodila zvanične razgovore sa predstavnicama ženskih organizacija u zemljama koje je posećivao Predsednik Republike. U vezi sa ovim posetama, tražila je i dobijala sve materijale političkog, privrednog i drugog karaktera, a u značajnoj meri i operativnog karaktera. Zahtevala je da se za nju posebno obrađuju i detaljniji materijali istorijskog, turističkog i kulturnog karaktera, kao i detaljnije informacije o svim domaćim ličnostima sa kojima će dolaziti u kontakt.

Milutinović ukazuje da se Jovanka Broz izrazito angažovala oko pripreme i za vreme posete Predsednika Republike nekim zemljama Zapadne Afrike i Magreba, marta i aprila 1961. godine. Milutinović, koji je u to vreme bio na dužnosti savetnika za spoljno-političke poslove u Kabinetu Predsednika Republike, iznosi da se Jovanka Broz odnosila prema članovima naše delegacije kao "sviti".

Posebno je izražavala nezadovoljstvo prema radu tadašnjeg generalnog sekretara Lea Matesa i šefa Protokola Zdenka Štambuka, tvrdeći, javno, da je drug Tito nezadovoljan njihovim radom. Ona je tokom tog puta, u dva-tri maha, oštro kritikovala odnos generala Milana Žeželja prema njoj. S tim u vezi, Milutinović ukazuje da je neposredno po povratku sa tog putovanja došlo do smenjivanja Matesa i Štambuka sa dužnosti koje su obavljali.

Posebno angažovanje Jovanke Broz zapazio je oko priprema Prve konferencije pokreta nesvrstanih zemalja 1961. godine u Beogradu, za koje vreme je došlo do značajnijih adaptacija u Rezidenciji. Naglašava da je u to vreme došlo do vidljivijeg poremećaja odnosa između Jovanke Broz i Milana Žeželja i da je posle ove konferencije general Žeželj smenjen sa dužnosti ađutanta Vrhovnog komandanta oružanih snaga.

U periodu od 1964. do 1968. godine, iznosi dalje Milutinović, prisustvo Jovanke Broz u svim zvaničnim i nezvaničnim poslovima Predsednika Republike sve je uočljivije i sve značajnije. Primera radi, navodi da ona prisustvuje na VIII i IX kongresu SKJ kao gost, da redovno učestvuje u svim državnim posetama i slično. Od osoblja u rezidenciji je zahtevala da je oslovljava sa "drugarica Jovanka". Nastojala je da se u zvaničnim saopštenjima njeno učešće objavi u formulaciji: "Predsednik Josip Broz Tito i drugarica Jovanka Broz" (umesto ranije formulacije: "Predsednik Republike sa suprugom").

Od osoblja u rezidenciji je zahtevala da je oslovljava sa "drugarica Jovanka". Nastojala je da se u zvaničnim saopštenjima njeno učešće objavi u formulaciji: "Predsednik Josip Broz Tito i drugarica Jovanka Broz" (umesto ranije formulacije: "Predsednik Republike sa suprugom").

Usporedo s takvim aktivnostima i angažovanjem, Jovanka Broz počinje sve više da se bavi poslovima reorganizacije službi u Rezidenciji. Ona prati depeše Saveznog sekretarijata za inostrane poslove (koji su joj stavljali na raspolaganje lični sekretari Predsednika Republike, a kasnije je tražila da se jedan komplet dostavlja za nju posebno). Iz primedbi koje je Jovanka Broz davala generalnim sekretarima, načelniku Kabineta Vrhovnog komandanta oružanih snaga i drugima, Milutinović zaključuje da su joj bili pristupačni i materijali Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu, Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove i koordinacioni materijali Saveznog sekretarijata za inostrane poslove.

U istom periodu Jovanka Broz sve više uzima učešća u razgovorima koje Predsednik Republike vodi sa svojim glavnim političkim saradnicima, a u razgovorima sa nekim licima na radu u Rezidenciji ona iznosi svoja mišljenja o pojedinim Titovim saradnicima i njihovim suprugama, najčešće o Slavki Ranković i Lepi Perović-Popović. U vezi s tim, Milutinović navodi javni incident sa Slavkom Ranković, septembra 1964. godine, kada joj je Slavka, u prisustvu više drugarica i osoblja Rezidencije, prigovorila što angažuje toliko naših rukovodilaca oko posete supruge Novotnog. Od tada su odnosi između Jovanke Broz i Slave Ranković bili poremećeni.

Milutinović posebno naglašava da je period posle 1964. godine karakterističan za rastući uticaj Jovanke Broz na programe putovanja druga Tita u zemlji, na njeno učešće uz druga Tita na sastancima političkih aktiva u republikama i pokrajinama. Ona se neposrednije i svestranije angažovala u organizovanju prijema pojedinih političkih saradnika ili ličnih prijatelja kod druga Tita i sve otvorenije je iznosila primedbe o pojedinim političkim rukovodiocima. To je posebno bilo vidljivo u vezi sa studentskim događajima 1968. godine. Nastojala je da utiče na odluke Predsednika Republike za putovanja i posete po pozivima u zemlji, a ne retko je i odlučivala o tome.

Sve je izraženije mešanje Jovanke Broz u rad službi u Kabinetu i rezidencijama. Ona traži da se vrši zamena kadrova u rezidencijama i često uspeva u tome (primeri Žeželja, Crnobrnje, Vlade Popovića i drugih) i zagovara osavremenjavanje rada u Rezidenciji (stručno osposobljavanje kadrova, uvođenje testiranja, povećanje radnih normi, podnošenje izvještaja o radu, lični dohoci i drugo). U vezi sa njenim takvim zahtevima i odnosima, Milutinović ističe da je bilo intervala kada pojedine službe nisu funkcionisale (sekretari, lekari, konobari, sobari, kuvari i sl.).

Jovanka Broz insistirala je na preobimnim programima i ceremonijalu, na preobimnim i preskupim ručkovima, večerama i prijemima koji su se po neskromnosti i velikom broju učesnika često upadljivo razlikovali od inostranih (kao kontrast bila je, na primer, karakteristična neobično skromna večera belgijskog kralja i kraljice prilikom njihove posete Beogradu).

Puno angažovanje Jovanke Broz zapaža se početkom 1974. godine prilikom posete Indiji, Bangladešu i Siriji. Tada je, u prisustvu Predsednika Republike, tražila ne samo smenjivanje lekara, nego je i rešavala pitanja smeštaja, ishrane, poklona, pa čak određivala ko će ići u prethodnicu i slično. Posle njene intervencije došlo je do izostavljanja nekih lica iz sastava delegacije koji su ranije bili predviđeno (na primer, Miloš Melovski).

Milutinović iznosi da je Jovanka Broz za vreme X kongresa SKJ bila jako neraspoložena. Ne zna razloge, ali ističe da je Tito za vreme jedne pauze, u prisustvu Jovanke Broz i još nekih drugova rekao da "Jovanka obavlja korisne poslove, pomažući mi u obavljanju mojih dužnosti", ali da on nije Mao Ce Tung ili Nikolae Čaušesku koji su svoje supruge stavljali u Centralni komitet.

Iznoseći ocenu da je mešanje Jovanke Broz u rad Kabineta iz godine u godinu uzimala sve više maha, posebno mešanje u izbor kadrova i materijalno-finansijsko poslovanje Rezidencije, Milutinović navodi podatak da je samo na radu u rezidencijama promenjeno više od 100 ljudi, a u Kabinetu Predsednika Republike i Kabinetu Vrhovnog komandanta, glavnog ađutanta, Komade objekta na Brionima, Karađorđevu, Dobanovcima i delimično na Brdu kod Kranja promenjeno je više stotina ljudi. Dolazilo je i do čestih promena ličnih lekara i timova lekara koji su pratili Predsednika Republike prilikom poseta u zemlji i inostranstvu. Do toga je u većini slučajeva dolazilo na insistiranje Jovanke Broz, posebno u vreme kada nije bilo ličnih sekretara, a na tim radnim mestima je najčešće dolazilo do smena.

Milutinović navodi da je Jovanka Broz imala uticaja na izbor kadrova za određene dužnosti u Kabinetu Predsednika Republike. U vezi s tim, on ističe da su generalni sekretari, sekretari i šefovi Kabineta Predsednika Republike smenjivani pod njenim određenim uticajem. Ona se posebno angažovala u pogledu izbora šefa bezbednosti Predsednika Republika i njegovih pomoćnika, naročito posle smenjivanja generala Miškovića. Slično je bilo i sa kadrovima u Komadi objekta i Direkciji za reprezentativne objekte.

Milutinović, takođe, iznosi da je postepeno raslo i učešće Jovanke Broz u izradi budžeta Kabineta Predsednika Republike, tako da je kasnije predlog budžeta dostavljan i njoj. Često se dešavalo da je uspevala da izmeni neke odluke Predsednika Republike da se veće stavke u budžetu, koje su bile namenjene za izgradnju novih ili rekonstrukciju postojećih objekata, odlože za kasnije. Bilo je i slučajeva da su se vanredna sredstva morala obezbeđivati neplanirano, na osnovu njenih traženja, za koja je uspevala da naknadno dobije suglasnost Predsednika Republike.

Iz stava, oblačenja i ponašanja Jovanke Broz izbijao lični osećaj veličine. Najveći broj haljina bio je sašiven u stilu oblačenja krunisanih glava, uključujući i krzna od leoparda i hermelina. Zauzete poze i izabrane haljine i ogrlice, neodoljivo podsećale na portret-fotografije kraljice Marije Karađorđević ili rumunske kraljice

U svojoj pisanoj izjavi, Alkesandar Šokorac, šef Kabineta Predsednika Republike od marta 1973. do septembra 1975. godine, takođe, iznosi da je Jovanka Broz nastojala da se meša u gotovo sve poslove Kabineta. Šokorac tvrdi da je ona uspela da onemogući sprovođenje u život Odluke o organizaciji službi Kabineta koju je 1973. godine na Brdu kod Kranja (tzv. odluke sa Brda), uz suglasnost Predsednika Republike, donelo najviše rukovodstvo zemlje (Kardelj, Bakarić, Dolanc, Dugonjić, Bilić i Ljubičić).

www.express.hr/life/jovanka-je-vristala-na-tita-kurvas-se-okolo-11256

Jovanka je vrištala na Tita: "Kurvaš se okolo!"

U nastavcima objavljujemo godinama skrivani dokument iz arhive Predsjedništva SFRJ o životu crvene elite, Tita i Jovanke

Godina je 1981. Josip Broz Tito, doživotni predsjednik bivše SFRJ, mrtav je nešto više od 10 mjeseci. Državni vrh, okupljen u Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, vrhovno tijelo koje se bavi najtajnijm pitanjima državne sigurnosti, diskretno se okupilo u Zagrebu. Na čelu im je Drug Svileni, Hrvat Vladimir Bakarić. Tema tajnog sastanka je Titova odbačena supruga Jovanka Budisavljević.

Udovica Broz, koja je posljednje godine Titova života, provela u politčkoj i fizičkoj izolaciji od supruga i javnosti, prijeti objavljivanjem memoara te, nakon godina šutnje, brutalnim javnim napadom na one koje drži krivcima za svoje progonstvo. Panika je zbog udovice golema. Upravo započinje jedan od najdramatičnijih političkih obračuna u posljednjem desetljeću SFRJ. Portal Express.hr sljedećih dana, u nastavcima, objavljuje cjeloviti, godinama skrivani, golemi dokument iz arhiva Predsjedništva SFRJ.
Jovanka je pogoršala odnose Tita s Partijom

U ovom poglavlju prikazaće se mere koje je preduzimao Izvršni biro Predsedništva SKJ i drugi organi i tela da se prevaziđe nastalo stanje i dalja eskalacija neprihvatljivog i destruktivnog ponašanja i delovanja Jovanke Broz prema osoblju iz najbliže okoline Predsednika Republike, kao i prema najbližim saradnicima Predsednika Republike, pogoršanja odnosa između Predsednika Republike i njegove supruge, što je konačno dovelo i do prekida njihovog zajedničkog života.

www.express.hr/life/jovanka-je-bolesna-nikad-nije-bila-kod-ginekologa-11207

"Jovanka je bolesna, nikad nije bila kod ginekologa"

U nastavcima objavljujemo godinama skrivani dokument iz arhive Predsjedništva SFRJ o životu crvene elite, Tita i Jovanke

Godina je 1981. Josip Broz Tito, doživotni predsjednik bivše SFRJ, mrtav je nešto više od 10 mjeseci. Državni vrh, okupljen u Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka, vrhovno tijelo koje se bavi najtajnijm pitanjima državne sigurnosti, diskretno se okupilo u Zagrebu. Na čelu im je Drug Svileni, Hrvat Vladimir Bakarić. Tema tajnog sastanka je Titova odbačena supruga Jovanka Budisavljević.

https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/jovanka-broz-zele-sakriti-sve-sto-znam-zbog-mira-izmedzu-hrvatske-i-srbije---276344.html

Udovica Josipa Broza Tita izjavila je u intervjuu da je već godinama podvrgnuta zastrašivanju i iscrpljivanju jer su neke tajne Titova vremena čiji je svjedok 'još vruće' te još ima onih koji žele to sakriti kako bi sloga vladala između Srbije i Hrvatske.

U intervjuu koji beogradske Večernje novosti objavljuju s naznakom 'ekskluzivno', Jovanka Broz tvrdi da nedavna pljačka vile u kojoj živi, u elitnom beogradskom naselju Dedinju, nije slučajna jer su joj, među ukradenim vrijednostima, nestale i neke bilježnice.
Vezani članci

   Slika nije dostupna
   Grabar Kitarović: Tito je bio diktator!; Josipović: Bio je povijesna ličnost!
   Slika nije dostupna
   VIDEO Ovako je Tito pričao engleski

'Nisu me opljačkali obični lopovi, već ljudi koji su točno znali što traže. Njih su poslali oni koji se boje stvari koje znam i kojima sam bila svjedok dugo godina koje sam bila uz Tita', rekla je ovom listu Jovanka Broz nakon provale u vilu koju joj je nakon Titove smrti, kao 'privremeni smještaj' prije tri desetljeća dodijelila država.

'Nije istina da mi iz kuće ništa nije nestalo, kako je objavljeno. Ukrali su mi vazu Ming, vjenčani dar od pokojnog kineskog predsjednika Mao Ce-tunga. Još nisam pobrojala što je sve nestalo, ali zasad sigurno znam da su mi ukradeni nakit, novac, ali i bilješke. Ukradena je prepiska s nekim važnim ličnostima, na primjer s Cvijetinom Mijatovićem i generalom Dolničarem, koji mi tri i pol godine pošto sam istjerana iz kuće nije vratio odjeću', navodi Titova udovica.

>>Jovanka nazvala policiju, vjeruje da joj je netko provalio u vilu

Konstatirajući kako već godinama 'živi kako mora i kako drugi hoće', tvrdi da je desetljećima podvrgnuta zastrašivanju i iscrpljivanju, jer su neke tajne Titova vremena još 'vruće'.

'Sigurnosne snage, po nalogu nekih ljudi, nisu dopuštale da bilo koja informacija odavde izađe, desetljećima. Pa i u logoru je bilo lakše, jer je i tamo netko dolazio i obilazio, a ja sam 30 godina provela u samici', kazala je Jovanka ustvrdivši da se kampanja pritisaka sad ponovno pojačava, jer je u tijeku ostavinska rasprava.

Jovanka Broz, međutim, ne navodi konkretna imena, uvjerena da iza provale stoje ljudi 'koji su igrali prljave uloge u posljednjim godinama Titova života, a neki od njih su i danas živi i moćni', pišu Večernje novosti.

'Preko mojih leđa su se obračunavali s Titom, optužujući me da pravim urotu protiv njega s Đokom Jovanićem i ličkim generalima. Uspjeli su nas razdvojiti i izolirati. I mene i Tita. Praktično su nas poslali u svojevrsno izgnanstvo. Onda su Stane Dolanc, general Nikola Ljubičić i ostalo društvo vršljali i radili što su htjeli', ustvrdila je Jovanka Broz, istaknuvši kako bi sad neki sve to željeli prikriti.

'E, sad bi neki željeli da se to ne dozna, da se sve zabašuri i sakrije da bi sloga vladala između Srbije i Hrvatske, a i nekih Slovenaca koji su tu kumovali. Mislim da to nije dobro. Ako hoćemo imati dobre i prijateljske odnose s Hrvatskom, neke stvari treba raščistiti', ocijenila je Jovanka Broz u razgovoru za beogradske Večernje novosti.

Ona je, međutim, izbjegla izravan odgovor o kakvim je srpsko-hrvatsko-slovenskim tajnama riječ.

'Onaj kome sam ovo rekla - shvatit će', istaknula je ustvrdivši da je bila svjedokom događaja 1945. godine i onog što se događalo nad srpskim narodom u Hrvatskoj, te da je, nakon 50 godina, 'ta nagomilana nepravda riknula kao vulkan'.

'Sadašnja situacija s Hrvatskom me podsjeća na to vrijeme, kad se traži da radi mira prijeđemo preko ‘Oluje’ i svega što se događalo. Čini mi se da to nije u redu prema budućim generacijama i da stvari treba raščišćavati dok postoje živi svjedoci”, naglasila je Jovanka Broz.

Ona u beogradskim Večernjim novostima tvrdi da je njezin progon počeo od trenutka Titove smrti, kad je prvo službeno povjerenstvo zapečatilo neke stvari u Titovu kabinetu, a da su joj potom 'stavili pištolj pod grlo i izbacili ju' u kuću u kojoj sada živi.

Titova udovica podsjeća i da je sud nedavno utvrdio kako je nad njom počinjeno kazneno djelo jer je lišena nasljedstva, iako nije bila ni razvedena, niti osuđivana, a vjeruje da je provala u njezinu kuću suštinski povezana s ostavinskom raspravom koja je u tijeku o Titovoj imovini.

Navodeći što je sve tko od Titovih nasljednika dobio, Jovanka Broz podsjeća da je Titova i njezina imovina stvorena u njihovu braku.

'U toj cijeloj igri mene su tjerali da se tužim s Titovim sinovima, ali ja to nisam htjela jer oni nisu krivi za ovu otimačinu nada mnom', kaže udovica doživotnog predsjednika bivše SFRJ Josipa Broza Tita u intervjuu beogradskim Večernjim novostima.

Srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić se, u povodu ostavinske rasprave koju vodi obitelj Broz, početkom veljače suglasio da bude otvoren trezor u Narodnoj banci Srbije u kojem je pohranjena Titova ostavština. U trezoru bi, kako pretpostavljaju odvjetnici članova obitelji Broz, u 11 vreća trebalo biti sve što je, nakon Titove smrti, zatečeno u maršalovoj vili u Užičkoj 15 na Dedinju, među ostalim - šest posljednjih Titovih predsjedničkih plaća, autorski honorari za knjige, te nešto zlata i nakita.

Međutim, mediji već godinama spekuliraju da je znatan dio Titove ostavštine, posebice umjetnine i brojni darovi koje je desetljećima dobivao od državnika diljem svijeta, opustošen i da su nakon njegove smrti mnoge dragocjenosti netragom nestale, a procjene su da je riječ o vrijednosti od nekoliko desetaka milijuna dolara. U javnosti je i dalje sporno koji dio nasljedstva treba pripasti Titovoj udovici Jovanki Broz.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook

https://www.vecernji.hr/kultura/zilava-licanka-prezivjela-je-rat-i-ranjavanje-postala-prva-dama-jugoslavije-a-umrla-u-bijedi-1483698

Žilava Ličanka preživjela je rat i ranjavanje, postala prva dama Jugoslavije, a umrla u bijedi
Na jesen na RTS stiže igrano-dokumentarna serija "Jovanka Broz i tajne službe" koja prati Jovankin život sve do smrti.
“Živim iz inata i, dok sam živa, borit ću se za pravdu i za ono što meni pripada. Ja sam žilava Ličanka, takva sam, takva ću i umrijeti. Nisam ja neki protokolarni ukras koji oni tek tako mogu odstraniti, poništiti i uništiti. Imam čelične živce i, hvala Bogu, čuva me zdravlje pa ćemo se još preganjati. Godinama me zastrašuju, iscrpljuju, maltretiraju jer misle da će, ako ubiju mene, ubiti i sve tajne i vruće teme koje se još iz tog doba, iz Titova života, ovdje provlače. A to neće moći”, kazala je za života Jovanka Broz Žarku Jokanoviću, koji je niz ispovjednih višegodišnjih razgovora s prvom damom Jugoslavije objavio u knjizi “Moj život, moja istina”.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/kultura/zilava-licanka-prezivjela-je-rat-i-ranjavanje-postala-prva-dama-jugoslavije-a-umrla-u-bijedi-1483698 - www.vecernji.hr

VEKOVIMA SE CUVAJU USPOMENE NA JUNAKE, HEROJE ISTORIJE. SADA, KADA SMO SVE DOBILI SU ODREDJENE SNAGE U DRZAVAMA NASTALIM NA TERITORIJI BIVSE JUGOSLAVIJE POCELE DA UVODE NOVA PRAVILA. DANAS SE NEPOSTUJE ONAJ KOJI JE SVE STVORIO STO DANAS POSTOJI. PONIZAVA SE I PODCENNJU SVE OSTVARENO. TO JE VISE NEGO SRAMOTNO. BAR DOSTOJANSTVENO POSTOVANNJE PREMA PREMINULIMA BI TREBALO DA POSTOJI. NI TO NEPOSTOJI DANAS.

SVE TO JEDNOM NORMALNOM GRADJANINU PO MALO TREBA DA SMETA. DOBIJA SE CAK I UTISAK DA SE SVE POKUSAVA OKRENUTI U  SUPROTNI SMER, KADA JE ISTORIJA U PITANJU. SVI DOBRO ZNAMO, DA ZEMLJA KOJA NEMA PROSLOSTI, NEMA NI BUDUCNOSTI.

ZATO, BAS VI MLADI LJUDI TREBA DOBRO DA RAZMISLITE O SVEMU STO SE DOGADJA OKO VAS. JER OVO STO SE DANAS DOGADJA, CE VAS POGODITI SUTRA.  

ZATO VAM PREPORUCUJEM, NE VERUJTE SVEMU STO SE PISE. INFORMISITE SE SAMI, I TO SA VISE STRANA. NIKADA NIJE BILO DOBRO JEDNOSTRANO INFORMISANJE. POSTUJTE SVOJE PREDKE I SVE ONE KOJJI SU SE IZBORILI ZA ONO STO IMATE, ALI NEMOJTE BITI "KRATKOVIDI". JER, "KRATKOVIDI" VEOMA CESTO PADAJU U PROVALIJU, KOJU IM DRUGI PRIPREME.


Valter