INTERNET KOLUMNE!
Stranica 1/1
INTERNET KOLUMNE!
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:43 am
"IMAMO HRVATSKU,A NEMAMO JE!"
"Imamo Hrvatsku",vikao je najveći sin i vojskovođa regionalne sile,a istina je da mi jednostavno zaostajemo civilizacijski za Europom,pa čak i za Turskom.
"Imamo Hrvatsku",vikao je najveći sin i vojskovođa regionalne sile.
I gle čuda - imamo Hrvatsku koja,iako međunarodno priznata još 15. siječnja 1992. godine,nema definirane granice ni na zapadu,a još manje na istoku.
"Imamo Hrvatsku",a gle čuda,nemamo telekomunikacije.
"Imamo Hrvatsku",ali nemamo ni jednu relevantnu banku.
Sjedište preko 50 posto telekomunikacija je u Njemačkoj,a preko 60 posto banaka u Milanu.
Sjedište pravnog sustava polako je preselilo u Haag.
Odluka o našem ulasku u EU ne rješava se više u Zagrebu,nego u Londonu.
I to ne zbog generala prvog,drugog, ili pedeset i petog.
Mi jednostavno zaostajemo civilizacijski za Europom,pa čak i za Turskom,a ono što smo stekli tijekom zadnjih pedesetak godina prvo je opljačkano,potom rasprodano kako bi se spriječila revizija i dočekala spasonosna zastara.
U Hrvatskoj sve funkcionira na principu zastare.
Zastarilo je na stotine teških kriminalnih radnji - na području gospodarstva,brodogradnje ili trgovine.
Sve su ovce gladne,a vukovi siti,i to je,naravno,sve po zakonu.
Jer dok je "ovaca",bit će mesa,mlijeka i sira.
Naši dragi hrvatski lopovi postali su ugledni građani koji su jako duševno potreseni kad ih netko nazove pravim imenom – kriminalci.
A njihova djeca "zlatna" su mladež i hrvatska "krema".
Iako je termin "kriminalci" premekan,jer ne treba zaboraviti da se "privatizacija" (u stvari - najobičnije pljačkanje) odvijala nesmetano tijekom rata.
Naši najbolji sinovi su se izlagali pogibelji,dok su današnji uglednici uredno pljačkali sve do čega su mogli doći.
Priče o "dvjesto obitelji" krenule su kao matrica oko koje se trebao kretati razvoj,rast i blagostanje regionalne sile.
Naravno da je "neovisno sudstvo" došlo do saznanja da nije bilo nikakvih 'dvjesto obitelji',tako da je "pretvorba" u stvari provedena legalno.
Čak štoviše - po zakonu.
Velika je mudrost bila vidjeti što su današnji uglednici – lopine imali početkom 1990. godine,a što kasnije.
Gdje su,kako i koliko čega zaradili?
Još jedan mali pripadajući detalj:
gdje su i koliko poreza platili na to što sada imaju?
No naravno da sudstvo kao ni porezna uprava nisu bili u stanju odraditi taj tričavi i nevažni posao jer je puno važnije bilo odraditi tko je od umirovljenika bez važećih dozvola prodavao staru robu te tako zaradio prekršajnu prijavu.
Kako je pravda spora,ali dostižna tako je umirovljenik koji je prodavao vlastitu staru robu (za novu ionako nije imao jer mu je preko 50 posto mirovine nestalo u bespućima povijesne zbiljnosti),uredno dobio presudu i pipadajuću novačanu kaznu.
Kako novaca nema,tako je i zatvorska kazna postala realna i neizbježna.
Naravno da u demokratski izgrađenoj 'imamo Hrvatsku' ne mogu samo umirovljenici koji rasprodaju svoju preostalu imovinu,na crno,završiti u zatvoru.
Pred zatvorom je i ogromna vojska drznika koja ne plaća parkiralište.
Tu je kazna neizbježna i pravosudni proces radi kao švicarska vurica.
Tko ne plati kaznu,u pravilu dobiva prekršajnu kaznu i ukoliko je ne plati, zatvor je neizbježan.
Ali taj zakon je više nego demokratski.
Zbog neplaćanja parkiranja,bilo tko može završiti u zatvoru,bez obzira na dob,spol i mjesto protuzakonitog parkiranja.
Naravno da se to ne odnosi na odabrane kojima se ispisivači kazni za parkiranje uredno ispričaju i pospu pepelom po glavi kako ne bi zbog tog 'propusta' ostali bez radnog mjesta.
No nije naš zakon toliko rigorozan baš u svim svojim segmentima.
Imamo recimo zakon o pljačkanju gdje je sve dopušteno ako ste u pravo vrijeme bili u pravom društvu i vrištali:
"Imamo Hrvatsku!"
Jer u svakom slučaju govorili su istinu i zahvaljujući geslu 'imamo Hrvatsku' oni je imaju i danas.
Za razliku od većine koji su bili u drugom ili trećem redu i nisu imali privilegiju postati dijelom priče "imamo Hrvatsku".
No da ipak ne bi sve bilo tako crno možemo vidjeti po "rigoroznom" zakonu poznatijem kao ubojstva.
Ukoliko ste dio prave priče i pravih ljudi,onda te tričarije oko ubojstava i nisu neki problem.
Posebno ako je ubijeni bio dio krive skupine,po bilo kojem kriteriju.
Zabilježen je u analima našeg sudstva i ovakav slučaj:
čovjek je ubijen s više metaka,no to je bilo u potpunosti nevažno jer je važan samo prvi metak.
No,kako je jedan metak kao nijedan,onda stvarno nema smisla mrcvariti bilo koga "našega" zbog jednog jedinog metka.
Ako već može u perspektivi još nekoga ubiti,moglo bi se razmisliti ima li ga smisla procesuirati ili ne.
Za lakša kaznena djela nepotrebno je ljude i stavljati u pritvor ako imaju do sto kaznenih djela.
Možda se ljudi sami umore i odustanu.
Poglavito ako su to "naši" – a vrlo se dobro zna koji su to naši.
A to što nemamo ni predsjednika Vrhovnog suda,dovoljno govori u koliko uređenoj "državi' živimo."
PAVLE KALINIĆ
"Imamo Hrvatsku",vikao je najveći sin i vojskovođa regionalne sile,a istina je da mi jednostavno zaostajemo civilizacijski za Europom,pa čak i za Turskom.
"Imamo Hrvatsku",vikao je najveći sin i vojskovođa regionalne sile.
I gle čuda - imamo Hrvatsku koja,iako međunarodno priznata još 15. siječnja 1992. godine,nema definirane granice ni na zapadu,a još manje na istoku.
"Imamo Hrvatsku",a gle čuda,nemamo telekomunikacije.
"Imamo Hrvatsku",ali nemamo ni jednu relevantnu banku.
Sjedište preko 50 posto telekomunikacija je u Njemačkoj,a preko 60 posto banaka u Milanu.
Sjedište pravnog sustava polako je preselilo u Haag.
Odluka o našem ulasku u EU ne rješava se više u Zagrebu,nego u Londonu.
I to ne zbog generala prvog,drugog, ili pedeset i petog.
Mi jednostavno zaostajemo civilizacijski za Europom,pa čak i za Turskom,a ono što smo stekli tijekom zadnjih pedesetak godina prvo je opljačkano,potom rasprodano kako bi se spriječila revizija i dočekala spasonosna zastara.
U Hrvatskoj sve funkcionira na principu zastare.
Zastarilo je na stotine teških kriminalnih radnji - na području gospodarstva,brodogradnje ili trgovine.
Sve su ovce gladne,a vukovi siti,i to je,naravno,sve po zakonu.
Jer dok je "ovaca",bit će mesa,mlijeka i sira.
Naši dragi hrvatski lopovi postali su ugledni građani koji su jako duševno potreseni kad ih netko nazove pravim imenom – kriminalci.
A njihova djeca "zlatna" su mladež i hrvatska "krema".
Iako je termin "kriminalci" premekan,jer ne treba zaboraviti da se "privatizacija" (u stvari - najobičnije pljačkanje) odvijala nesmetano tijekom rata.
Naši najbolji sinovi su se izlagali pogibelji,dok su današnji uglednici uredno pljačkali sve do čega su mogli doći.
Priče o "dvjesto obitelji" krenule su kao matrica oko koje se trebao kretati razvoj,rast i blagostanje regionalne sile.
Naravno da je "neovisno sudstvo" došlo do saznanja da nije bilo nikakvih 'dvjesto obitelji',tako da je "pretvorba" u stvari provedena legalno.
Čak štoviše - po zakonu.
Velika je mudrost bila vidjeti što su današnji uglednici – lopine imali početkom 1990. godine,a što kasnije.
Gdje su,kako i koliko čega zaradili?
Još jedan mali pripadajući detalj:
gdje su i koliko poreza platili na to što sada imaju?
No naravno da sudstvo kao ni porezna uprava nisu bili u stanju odraditi taj tričavi i nevažni posao jer je puno važnije bilo odraditi tko je od umirovljenika bez važećih dozvola prodavao staru robu te tako zaradio prekršajnu prijavu.
Kako je pravda spora,ali dostižna tako je umirovljenik koji je prodavao vlastitu staru robu (za novu ionako nije imao jer mu je preko 50 posto mirovine nestalo u bespućima povijesne zbiljnosti),uredno dobio presudu i pipadajuću novačanu kaznu.
Kako novaca nema,tako je i zatvorska kazna postala realna i neizbježna.
Naravno da u demokratski izgrađenoj 'imamo Hrvatsku' ne mogu samo umirovljenici koji rasprodaju svoju preostalu imovinu,na crno,završiti u zatvoru.
Pred zatvorom je i ogromna vojska drznika koja ne plaća parkiralište.
Tu je kazna neizbježna i pravosudni proces radi kao švicarska vurica.
Tko ne plati kaznu,u pravilu dobiva prekršajnu kaznu i ukoliko je ne plati, zatvor je neizbježan.
Ali taj zakon je više nego demokratski.
Zbog neplaćanja parkiranja,bilo tko može završiti u zatvoru,bez obzira na dob,spol i mjesto protuzakonitog parkiranja.
Naravno da se to ne odnosi na odabrane kojima se ispisivači kazni za parkiranje uredno ispričaju i pospu pepelom po glavi kako ne bi zbog tog 'propusta' ostali bez radnog mjesta.
No nije naš zakon toliko rigorozan baš u svim svojim segmentima.
Imamo recimo zakon o pljačkanju gdje je sve dopušteno ako ste u pravo vrijeme bili u pravom društvu i vrištali:
"Imamo Hrvatsku!"
Jer u svakom slučaju govorili su istinu i zahvaljujući geslu 'imamo Hrvatsku' oni je imaju i danas.
Za razliku od većine koji su bili u drugom ili trećem redu i nisu imali privilegiju postati dijelom priče "imamo Hrvatsku".
No da ipak ne bi sve bilo tako crno možemo vidjeti po "rigoroznom" zakonu poznatijem kao ubojstva.
Ukoliko ste dio prave priče i pravih ljudi,onda te tričarije oko ubojstava i nisu neki problem.
Posebno ako je ubijeni bio dio krive skupine,po bilo kojem kriteriju.
Zabilježen je u analima našeg sudstva i ovakav slučaj:
čovjek je ubijen s više metaka,no to je bilo u potpunosti nevažno jer je važan samo prvi metak.
No,kako je jedan metak kao nijedan,onda stvarno nema smisla mrcvariti bilo koga "našega" zbog jednog jedinog metka.
Ako već može u perspektivi još nekoga ubiti,moglo bi se razmisliti ima li ga smisla procesuirati ili ne.
Za lakša kaznena djela nepotrebno je ljude i stavljati u pritvor ako imaju do sto kaznenih djela.
Možda se ljudi sami umore i odustanu.
Poglavito ako su to "naši" – a vrlo se dobro zna koji su to naši.
A to što nemamo ni predsjednika Vrhovnog suda,dovoljno govori u koliko uređenoj "državi' živimo."
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"UVIJEK SMO BILI ROBLJE"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:44 am
"UVIJEK SMO BILI ROBLJE"
Braniteljske udruge nikada nisu pitale kako su se uglednici obogatili dok su oni bili ubijani i ranjavani.
Nitko ne pita tko je agresorima davao našu naftu za njihove tenkove.
Francuzi i Nizozemci većinom glasova odbacili su europski ustav,čime su usporili stvaranje superdržave.
Naravno,naši domaći plemenski svodnici odmah su zaključili da se Europa ne može konstituirati politički,već samo ekonomski,i to naravno upravo onako kako su naši domaći mudraci zamislili.
No,na njihovu veliku žalost,odbacivanjem ustava od strane Francuza i Nizozemaca Europa će nastaviti u istom smjeru,samo ne u kompoziciji već u regati.
Glavni razlog odbacivanja europskog ustava je briselska birokracija koja je sama sebi postala svrha,što je u Hrvatskoj,glede i u svezi birokracije, ustaljena praksa.
Ne samo Francuzi i Nizozemci,već i mnogi drugi,zabrinuti su briselskim levijatanom koji postaje nedodirljiv,nezamjenjiv,po definiciji bezgrešan i samim tim nitko ga ne može niti smije kritizirati.
Svojevremeno je George Orwell pisao o Velikom Bratu koji sve zna i vidi.
Lakovjerni su u tome vidjeli upokojeni SSSR,no danas živimo da se radilo o zapadnom,a ne o istočnom carstvu.
Istočno je ionako propalo jer nije bilo u stanju pratiti zapadno u svim njegovim inačicama,bilo dobrim ili uglavnom lošim.
Usvajanje eura zasigurno predstavlja jednu od najbolje provedenih "pretvorbi" otkako je svijeta i vijeka.
Šleperi kamiona koji su s ražalovanim jugodinarima išli k Bosni i Hercegovini i vraćali se s "vječnim markama" u Hrvatsku dječja su priča u odnosu na "europriču" koja je provedena uz suglasnost svih sudionika "pretvorbe".
Našim "uglednim građanima",mađioničarima pretvorbe,Europa odgovara,ali samo ukoliko se ne bude ulazilo u porijeklo njihove imovine.
Takav lapsus hrvatskim sudovima se događao vrlo rijetko,ali s poznatim ishodom – nedovoljno dokaza,ili je sve bilo po zakonu.
Europa mađioničarima odgovara ako se "obaveže" da nema namjeru postavljati glupa pitanje tipa:
gdje,kada i koliko je poreza plaćeno na njihova basnoslovna bogatstva, čija najdalja povijest seže u proljeće 1990. godine.
Podrazumijeva se da braniteljske i invalidske udruge nikada nisu postavile pitanje putem odvjetnika kako su se "uglednici" obogatili dok su oni bili ubijani, ranjavani ili gurani u nervna rastrojstva.
Nije nikad ni bilo pitanja tko je agresorima uporno dostavljao naftu kroz naše linije ili: nafta kroz naše linije za njihove tenkove!
I na ta pitanja bi Europa jednog dana mogla odgovoriti kad već sami nismo imali snage za suočavanje s istinom.
Europa igra samo svoju igru,i to igru financijskog kapitala,koji je okosnica transnacionalnog kapitalizma u kojem sada živimo i pojavljujemo se samo kao kolatrealne žrtve.
Vidimo to i u sređivanju zemljišnih knjiga.
Europska birokracija sjetila se hrvatskih zemljišnih knjiga koje su krenule k rasulu tj.nesređenosti,neažuriranosti itd.nakon odlaska austrougarske birokracije.
Službena politika požurila se pohvaliti da nam Europa izlazi u susret kreditom koji će se potrošiti u sređivanje zemljišnih knjiga.
Koliko nam izlazi u susret najbolje se vidi iz toga što će taj kredit vraćati naši porezni obveznici dok će blagodati sređenih zemljišnih knjiga imati transnacionalne korporacije i bogatiji slojevi stanovništva iz Europske unije.
Englezi nemaju ni euro niti su zainteresirani za europski ustav, ali njihovi državljani kupuju po hrvatskoj obali,usput nam držeći predavanja kako su to naučili u svojoj višestoljetnoj tradiciji imperijalne sile koja civilizira domoroce.
Naravno da će Hrvatska postati dio Europe,najvjerojatnije do kraja ovog desetljeća,i - isto tako - ne zato jer nas netko voli ili ne,hoće li za nas uspješno lobirati Mate Granić ili Miomir Žužul,nego da bi transnacionalne korporacije zadržale svoj dio tržišta i zašitile svoje vlasništvo,investicije i relativno pitomu radnu snagu koja se još uvijek sjeća blagodati zdravstvenog osiguranja i sigurnosti radnog mjesta.
Europu ne možemo izbjeći jer ionako na ovim prostorima nismo nikada bili gospodari niti svoji na svome.
Uvijek smo bili roblje,kmetovi,sluge ili kako god se to danas zvalo."
PAVLE KALINIĆ
Braniteljske udruge nikada nisu pitale kako su se uglednici obogatili dok su oni bili ubijani i ranjavani.
Nitko ne pita tko je agresorima davao našu naftu za njihove tenkove.
Francuzi i Nizozemci većinom glasova odbacili su europski ustav,čime su usporili stvaranje superdržave.
Naravno,naši domaći plemenski svodnici odmah su zaključili da se Europa ne može konstituirati politički,već samo ekonomski,i to naravno upravo onako kako su naši domaći mudraci zamislili.
No,na njihovu veliku žalost,odbacivanjem ustava od strane Francuza i Nizozemaca Europa će nastaviti u istom smjeru,samo ne u kompoziciji već u regati.
Glavni razlog odbacivanja europskog ustava je briselska birokracija koja je sama sebi postala svrha,što je u Hrvatskoj,glede i u svezi birokracije, ustaljena praksa.
Ne samo Francuzi i Nizozemci,već i mnogi drugi,zabrinuti su briselskim levijatanom koji postaje nedodirljiv,nezamjenjiv,po definiciji bezgrešan i samim tim nitko ga ne može niti smije kritizirati.
Svojevremeno je George Orwell pisao o Velikom Bratu koji sve zna i vidi.
Lakovjerni su u tome vidjeli upokojeni SSSR,no danas živimo da se radilo o zapadnom,a ne o istočnom carstvu.
Istočno je ionako propalo jer nije bilo u stanju pratiti zapadno u svim njegovim inačicama,bilo dobrim ili uglavnom lošim.
Usvajanje eura zasigurno predstavlja jednu od najbolje provedenih "pretvorbi" otkako je svijeta i vijeka.
Šleperi kamiona koji su s ražalovanim jugodinarima išli k Bosni i Hercegovini i vraćali se s "vječnim markama" u Hrvatsku dječja su priča u odnosu na "europriču" koja je provedena uz suglasnost svih sudionika "pretvorbe".
Našim "uglednim građanima",mađioničarima pretvorbe,Europa odgovara,ali samo ukoliko se ne bude ulazilo u porijeklo njihove imovine.
Takav lapsus hrvatskim sudovima se događao vrlo rijetko,ali s poznatim ishodom – nedovoljno dokaza,ili je sve bilo po zakonu.
Europa mađioničarima odgovara ako se "obaveže" da nema namjeru postavljati glupa pitanje tipa:
gdje,kada i koliko je poreza plaćeno na njihova basnoslovna bogatstva, čija najdalja povijest seže u proljeće 1990. godine.
Podrazumijeva se da braniteljske i invalidske udruge nikada nisu postavile pitanje putem odvjetnika kako su se "uglednici" obogatili dok su oni bili ubijani, ranjavani ili gurani u nervna rastrojstva.
Nije nikad ni bilo pitanja tko je agresorima uporno dostavljao naftu kroz naše linije ili: nafta kroz naše linije za njihove tenkove!
I na ta pitanja bi Europa jednog dana mogla odgovoriti kad već sami nismo imali snage za suočavanje s istinom.
Europa igra samo svoju igru,i to igru financijskog kapitala,koji je okosnica transnacionalnog kapitalizma u kojem sada živimo i pojavljujemo se samo kao kolatrealne žrtve.
Vidimo to i u sređivanju zemljišnih knjiga.
Europska birokracija sjetila se hrvatskih zemljišnih knjiga koje su krenule k rasulu tj.nesređenosti,neažuriranosti itd.nakon odlaska austrougarske birokracije.
Službena politika požurila se pohvaliti da nam Europa izlazi u susret kreditom koji će se potrošiti u sređivanje zemljišnih knjiga.
Koliko nam izlazi u susret najbolje se vidi iz toga što će taj kredit vraćati naši porezni obveznici dok će blagodati sređenih zemljišnih knjiga imati transnacionalne korporacije i bogatiji slojevi stanovništva iz Europske unije.
Englezi nemaju ni euro niti su zainteresirani za europski ustav, ali njihovi državljani kupuju po hrvatskoj obali,usput nam držeći predavanja kako su to naučili u svojoj višestoljetnoj tradiciji imperijalne sile koja civilizira domoroce.
Naravno da će Hrvatska postati dio Europe,najvjerojatnije do kraja ovog desetljeća,i - isto tako - ne zato jer nas netko voli ili ne,hoće li za nas uspješno lobirati Mate Granić ili Miomir Žužul,nego da bi transnacionalne korporacije zadržale svoj dio tržišta i zašitile svoje vlasništvo,investicije i relativno pitomu radnu snagu koja se još uvijek sjeća blagodati zdravstvenog osiguranja i sigurnosti radnog mjesta.
Europu ne možemo izbjeći jer ionako na ovim prostorima nismo nikada bili gospodari niti svoji na svome.
Uvijek smo bili roblje,kmetovi,sluge ili kako god se to danas zvalo."
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"FIKUSI TRČE POČASNI KRUG"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:44 am
"FIKUSI TRČE POČASNI KRUG"
Što je Zagrepčanima trebao prometni kolaps zbogsummita predsjednika koji ni o čemu nemaju ovlasti odlučivati?
Koji je rezultat sastanka fikusa?
Zagreb je opet postao okupljalište proživljenih vrijednosti.
Skupina od šesnaest iluzionista koji sebe i druge pokušavaju uvjeriti u vlastitu veličinu vrijednosti i značaj.
Davno su prošla vremena kad su srednjoeuropski (i ne samo srednjoeuropski) predsjednici nešto značili.
Kraj Drugog svjetskog rata označio je kraj Srednje Europe,a time i kraj utjecaja njihovih predsjednika,sekretara,premijera,ministara...
Po mišljenje su se okretali Washingtonu ili Moskvi.
Onaj koji bi se drznuo razmišljati,vrlo brzo bi,po najkraćem postupku, odlazio u povijest.
Nevažno je li se to radilo s lijeve ili s desne strane zida
A kad je taj zid pao,stvorena je iluzija da se srednja Europa ponovo rađa.
No,kao i svaka iluzija,dolazila ona od nekog iluzionista po zanimanju ili od političara po uvjerenju,vrlo kratko traje pa nestaje.
Srednja Europa ne samo da nije reanimirana,nego su joj i same pretpostavke potencijalnog buđenja izbrisane.
Pod pojmom Srednje Europe rekonstituirane su bivše istočnoeuropske države kao neokolonijalne regije tipa Trećeg svijeta u Europi.
Prodati,baš sve prodati,recept je što je donesen iz raznih kuhinja čijim vlasnicima nikada nije bilo ni na kraj pameti prodati vlastita strateška uporišta.
Putem MMF-a,Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije rasprodaja se nameće kao jedino moguće ispravno rješenje "novim demokratskim državama".
U samim neokolonijama najglasniji i najzadrtiji zagovarači totalne rasprodaje su,naravno,bivši ideolozi marksističko-lenjinističkog pogleda na svijet.
S neskrivenim zanosom u očima oni objašnjavaju da je bilo neophodno prodati sve hrvatske banke i da nama ne trebaju telekomunikacije jer, eto,Nijemci njima bolje gospodare.
Kao glavni argument navode da se sada lako dolazi do telefonskih linija - kao da to ne ovisi o tehnologiji već o dobroj volji vlasnika.
Stoga nam je sada većinski vlasnik T-Mobilea njemačka država.
Jedino što ne znaju objasniti jest kako Hrvatske telekomunikacije mogu biti dobre njemačkoj državi,a hrvatskoj ne valjaju.
Možda bi se teoretičarima rasprodaje moglo vjerovati kad bi prodali svoje stanove i otišli u podstanare.
Ili kad bi prodali vlastite bubrege i uveseljavali se do kraja života dijalizatorima.
No čini mi se da njihova rasprodaja ne seže do privatnog dijela priče.
Isto tako, nitko u Hrvatskoj,a ni u Srednjoj Europi,nema hrabrosti navesti da predsjednici država u toj Srednjoj Europi predstavljaju relikt prošlosti.
Jer ne samo da oni ni o čemu ne mogu i ne smiju odlučivati bez dobivenih smjernica,već čak ni Bush,kao predsjednik posljednje velike sile,ne može ni o čemu odlučiti sam.
Preko njega,kao ustoličene figure,to rade vrhovi transnacionalnih korporacija gledajući kroz prozore svojih penthouse stanova na vrhu svijeta.
Svako vrijeme nosi svoje.
Tako je globalizacija proces koji traje i trajat će dok ne posloži cijeli svijet,krenuvši na put bez povratka,do njegova uništenja.
Postojanje po konceptu održivog profita pomelo je i sam smisao postojanja bilo kakve države.
Kad nije potrebna država već ona,kao relikt prošlosti,samo otežava nesmetani protok kapitala,tako su i predsjednici,bilo Poljske,Slovačke, Italije ili Angole - postali samo protokolarna činjenica za uveseljavanje masa sveopćim izborima svakih četiri,pet ili nije važno koliko godina.
Kako bi i mali čovjek pothranjivao iluziju da o nečem odlučuje.
I sad,kad je manje-više jasno da se Europa širi ne iz ljubavi prema onima koje usisava u svoju orbitu već isključivo zbog interesa europskog kapitala koji je opet podređen američkom transnacionalnom kapitalu - vrlo je teško odgovoriti na pitanje:
što je Zagrepčanima trebao prometni kolaps zbog summita fikusa?
Naravno,može se reći da su fikusi trčali počasni krug,no ipak je to malo preskup počasni krug.
Naime,potpuni kolaps je Zagreb koštao više desetaka milijuna kuna,što zbog potrošnje benzina dok se stoji u mjestu ili vozi po obilaznicama,što zbog kašnjenja i nedolaska na unaprijed dogovoreni sastanak ili jednostavno - zbog višesatnog kašnjenja na posao.
I sad,kad se vidi koliko je sve to stajalo,bilo bi zanimljivo vidjeti koji su bili rezultati sastanka fikusa iz šesnaest zemalja?
U svakom slučaju,ministar policije zaslužio je otići!
Da!
Ali mi smo ionako u tranziciji.
Najavili su reformu EU?
Obračun s kriminalom?
S korupcijom?
Obećali su dati obol u privođenju pravdi Osame bin Ladena?
Podastrli su rješenje za suzbijanje gladi u svijetu?
Izvijestili o uspješnoj borbi protiv AIDS-a ili ptičje gripe?
Odlučili su združenim snagama prisiliti Busha i Putina da potpišu Protokole o ispušnim plinovima iz Kjota?
Mašimo im malim zastavicama!
Dođite nam opet!"
PAVLE KALINIĆ
Što je Zagrepčanima trebao prometni kolaps zbogsummita predsjednika koji ni o čemu nemaju ovlasti odlučivati?
Koji je rezultat sastanka fikusa?
Zagreb je opet postao okupljalište proživljenih vrijednosti.
Skupina od šesnaest iluzionista koji sebe i druge pokušavaju uvjeriti u vlastitu veličinu vrijednosti i značaj.
Davno su prošla vremena kad su srednjoeuropski (i ne samo srednjoeuropski) predsjednici nešto značili.
Kraj Drugog svjetskog rata označio je kraj Srednje Europe,a time i kraj utjecaja njihovih predsjednika,sekretara,premijera,ministara...
Po mišljenje su se okretali Washingtonu ili Moskvi.
Onaj koji bi se drznuo razmišljati,vrlo brzo bi,po najkraćem postupku, odlazio u povijest.
Nevažno je li se to radilo s lijeve ili s desne strane zida
A kad je taj zid pao,stvorena je iluzija da se srednja Europa ponovo rađa.
No,kao i svaka iluzija,dolazila ona od nekog iluzionista po zanimanju ili od političara po uvjerenju,vrlo kratko traje pa nestaje.
Srednja Europa ne samo da nije reanimirana,nego su joj i same pretpostavke potencijalnog buđenja izbrisane.
Pod pojmom Srednje Europe rekonstituirane su bivše istočnoeuropske države kao neokolonijalne regije tipa Trećeg svijeta u Europi.
Prodati,baš sve prodati,recept je što je donesen iz raznih kuhinja čijim vlasnicima nikada nije bilo ni na kraj pameti prodati vlastita strateška uporišta.
Putem MMF-a,Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije rasprodaja se nameće kao jedino moguće ispravno rješenje "novim demokratskim državama".
U samim neokolonijama najglasniji i najzadrtiji zagovarači totalne rasprodaje su,naravno,bivši ideolozi marksističko-lenjinističkog pogleda na svijet.
S neskrivenim zanosom u očima oni objašnjavaju da je bilo neophodno prodati sve hrvatske banke i da nama ne trebaju telekomunikacije jer, eto,Nijemci njima bolje gospodare.
Kao glavni argument navode da se sada lako dolazi do telefonskih linija - kao da to ne ovisi o tehnologiji već o dobroj volji vlasnika.
Stoga nam je sada većinski vlasnik T-Mobilea njemačka država.
Jedino što ne znaju objasniti jest kako Hrvatske telekomunikacije mogu biti dobre njemačkoj državi,a hrvatskoj ne valjaju.
Možda bi se teoretičarima rasprodaje moglo vjerovati kad bi prodali svoje stanove i otišli u podstanare.
Ili kad bi prodali vlastite bubrege i uveseljavali se do kraja života dijalizatorima.
No čini mi se da njihova rasprodaja ne seže do privatnog dijela priče.
Isto tako, nitko u Hrvatskoj,a ni u Srednjoj Europi,nema hrabrosti navesti da predsjednici država u toj Srednjoj Europi predstavljaju relikt prošlosti.
Jer ne samo da oni ni o čemu ne mogu i ne smiju odlučivati bez dobivenih smjernica,već čak ni Bush,kao predsjednik posljednje velike sile,ne može ni o čemu odlučiti sam.
Preko njega,kao ustoličene figure,to rade vrhovi transnacionalnih korporacija gledajući kroz prozore svojih penthouse stanova na vrhu svijeta.
Svako vrijeme nosi svoje.
Tako je globalizacija proces koji traje i trajat će dok ne posloži cijeli svijet,krenuvši na put bez povratka,do njegova uništenja.
Postojanje po konceptu održivog profita pomelo je i sam smisao postojanja bilo kakve države.
Kad nije potrebna država već ona,kao relikt prošlosti,samo otežava nesmetani protok kapitala,tako su i predsjednici,bilo Poljske,Slovačke, Italije ili Angole - postali samo protokolarna činjenica za uveseljavanje masa sveopćim izborima svakih četiri,pet ili nije važno koliko godina.
Kako bi i mali čovjek pothranjivao iluziju da o nečem odlučuje.
I sad,kad je manje-više jasno da se Europa širi ne iz ljubavi prema onima koje usisava u svoju orbitu već isključivo zbog interesa europskog kapitala koji je opet podređen američkom transnacionalnom kapitalu - vrlo je teško odgovoriti na pitanje:
što je Zagrepčanima trebao prometni kolaps zbog summita fikusa?
Naravno,može se reći da su fikusi trčali počasni krug,no ipak je to malo preskup počasni krug.
Naime,potpuni kolaps je Zagreb koštao više desetaka milijuna kuna,što zbog potrošnje benzina dok se stoji u mjestu ili vozi po obilaznicama,što zbog kašnjenja i nedolaska na unaprijed dogovoreni sastanak ili jednostavno - zbog višesatnog kašnjenja na posao.
I sad,kad se vidi koliko je sve to stajalo,bilo bi zanimljivo vidjeti koji su bili rezultati sastanka fikusa iz šesnaest zemalja?
U svakom slučaju,ministar policije zaslužio je otići!
Da!
Ali mi smo ionako u tranziciji.
Najavili su reformu EU?
Obračun s kriminalom?
S korupcijom?
Obećali su dati obol u privođenju pravdi Osame bin Ladena?
Podastrli su rješenje za suzbijanje gladi u svijetu?
Izvijestili o uspješnoj borbi protiv AIDS-a ili ptičje gripe?
Odlučili su združenim snagama prisiliti Busha i Putina da potpišu Protokole o ispušnim plinovima iz Kjota?
Mašimo im malim zastavicama!
Dođite nam opet!"
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"NIKOM NIŠTA"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:44 am
"NIKOM NIŠTA"
"Nulta točka današnjeg nasilja bio je udarac nogometaša Dinama u milicajca.
Pretvaranjem udarca u herojski čin hrvatsko društvo krenulo je u smjeru koji nitko nije ni pokušavao spriječiti
Nasilje se razlijeva zagrebačkim ulicama.
I ne samo zagrebačkim.
Cijelo hrvatsko društvo guši se u nasilju koje nitko ni ne pokušava - ako ne eliminirati - barem suzbiti u koliko-toliko prihvatljive okvire.
Pravo je pitanje kako se ta stidljiva biljčica uspjela toliko razmahati od osamostaljenja Hrvatske do danas.
Koliko god da je ranije režim bio nenarodni,barem su ga tako nazivali njegovi otpadnici (nakon poraza njihovih komunističkih frakcija), zasigurno nije bilo toliko ubojstava i oružanih pljački!
Nije bilo ni onih pretvorbenih,jer su u nenarodnom režimu lopovi u daleko većem postotku završavali s druge strane rešetaka za svoje "nacionalističke" istupe.
Barem su ih tako samovoljno krstili nakon devedesete u svrhu vlastite promičbe,a u pravilu se radilo o klasičnom gospodarskom kriminalu.
Naravno,preduvjet da bi drug došao u takvu 'nacionalističku' poziciju trebao je biti višedesetljetno redovito plaćanje članarine u 'omraženoj' Partiji.
Zacijelo da su bili članovi,ali su je "rušili iznutra" dok zbog grabeži,kasnije krštene "nacionalizmom",nisu završili u Lepoglavi,Staroj Gradišci ili drugdje,gdje su se već kalili budući nacionalno svjesni.
I kad se počeo ljuljati istočni monolit,kad se urušavao Berlinski zid i kad se rasipao neraspadivi SSSR,naši su se "nacionalno svjesni" osjetili pozvanima.
Uvod u nasilje,poželjno nasilje,bila je utakmica Dinamo – Zvezda gdje su neredi unaprijed bili pripremljeni.
Ograda zarezana do pola da se lakše sruši.
Danas imamo čak dvojicu tadašnjih pendrek-efendija koji su potom okićeni generalskim znamenjem.
Ali tada su jake snage milicije imale sve predispozicije da svojom neorganiziranošću i nepripremljenošću potpomognu i ubrzaju rasap.
Događaji su ionako tekli vlastitom logikom.
Neredi su trebali kako bi se podigla temperatura.
Upravo to podizanje tenzija trebalo je ubrzati i unerediti događaje koji su se već kotrljali po ulici.
Nulta točka,iza koje više nije bilo povratka,bio je udarac nogometaša Dinama(Zvone Boban) u milicajca.
Ujedno,bio je to i udarac u ex-Jugoslaviju koja se klimala i bez njega.
No, taj udarac imao je dalekosežne posljedice.
Ne toliko za bivšu državu,nego upravo za Hrvatsku.
Pretvaranjem udarca u herojski čin hrvatsko društvo krenulo je u smjeru koji nitko nije ni pokušavao spriječiti.
Krenulo je s nogom na milicajca koji je u konkretnom slučaju pokušavao, naivno,sačuvati red gdje se on objektivno više nije mogao sačuvati.
Niti je to kome od 'nove elite' na bilo koji način odgovaralo.
Slijedio je dolazak novca dijaspore koji nitko nije evidentirao pa se dijelilo po babi i po stričevima.
Legendarna je zagubljena torba s oko tadašnja tri milijuna maraka i – nikom ništa.
Nastavilo se s prenošenjem jugodinara u Bosnu i Hercegovinu te kupovanjem čvrste valute.
Zagubilo se dosta crnih vreća krcatih raznim čvrstim valutama i – nikom ništa.
Nakon toga,uslijedile su česte eksplozije pod kućama nepodobnih.
Bilo to rasno,vjerski,nacionalno ili ideološki – nikom ništa.
Padale su i glave rasno,vjerski,nacionalno i ideološki nepodobnih i – nikom ništa.
Razigravanjem u pretvorbi,koja se zahuktala tijekom rata,gađalo se tvornicama,terenima,vilama,kućama,menadžerskim kreditima i – nikom ništa.
Uslijedio je val obračuna među "zlatnom mladeži" koja je preko noći od ničega došla do gotovo svega.
Dvadesetak ubojstava samo u Zagrebu i – nikom ništa.
Slijedili su tu i tamo,više pod pritiskom Buzina i međunarodne zajednice, sudski procesi i – nikom ništa.
Zgrtanje bogatstva daleko od zakona ili u skladu sa zakonom,ali samo za odabrane,pratilo je i nasilje kao nezaobilazan pratilac u društvu u kojem ni danas ne funkcionira pravni sustav.
Policijska istraga nema normalan i očekivan slijed.
Ona se pokreće ili na osnovi važnog telefonskog poziva ili se na osnovi sličnog telefonskog poziva po potrebi prekida.
Sve u svemu,količina nasilja koja je u društvu u stalnom porastu u uskoj je vezi s općim beznađem što se prolijeva hrvatskim ulicama,a u novokomponiranom društvu u kojem više nema nikakvih moralnih normi.
Društvo u kojem je sve moguće samo i isključivo preko veze ne može očekivati red,pogotovu na nogometnim utakmicama,usporedivo naprimjer s Velikom Britanijom.
Mi čak ne moramo ni izmišljati takav zakon.
Dovoljno ga je prevesti i prilagoditi našim uvjetima.
No,politikom nezamjeranja potencijalnim glasačima problemi će se samo produbljivati.
Sadašnja podrepaška politička garnitura nije u stanju suzbiti nasilje kao niti jedan drugi tekući problem."
PAVLE KALINIĆ
"Nulta točka današnjeg nasilja bio je udarac nogometaša Dinama u milicajca.
Pretvaranjem udarca u herojski čin hrvatsko društvo krenulo je u smjeru koji nitko nije ni pokušavao spriječiti
Nasilje se razlijeva zagrebačkim ulicama.
I ne samo zagrebačkim.
Cijelo hrvatsko društvo guši se u nasilju koje nitko ni ne pokušava - ako ne eliminirati - barem suzbiti u koliko-toliko prihvatljive okvire.
Pravo je pitanje kako se ta stidljiva biljčica uspjela toliko razmahati od osamostaljenja Hrvatske do danas.
Koliko god da je ranije režim bio nenarodni,barem su ga tako nazivali njegovi otpadnici (nakon poraza njihovih komunističkih frakcija), zasigurno nije bilo toliko ubojstava i oružanih pljački!
Nije bilo ni onih pretvorbenih,jer su u nenarodnom režimu lopovi u daleko većem postotku završavali s druge strane rešetaka za svoje "nacionalističke" istupe.
Barem su ih tako samovoljno krstili nakon devedesete u svrhu vlastite promičbe,a u pravilu se radilo o klasičnom gospodarskom kriminalu.
Naravno,preduvjet da bi drug došao u takvu 'nacionalističku' poziciju trebao je biti višedesetljetno redovito plaćanje članarine u 'omraženoj' Partiji.
Zacijelo da su bili članovi,ali su je "rušili iznutra" dok zbog grabeži,kasnije krštene "nacionalizmom",nisu završili u Lepoglavi,Staroj Gradišci ili drugdje,gdje su se već kalili budući nacionalno svjesni.
I kad se počeo ljuljati istočni monolit,kad se urušavao Berlinski zid i kad se rasipao neraspadivi SSSR,naši su se "nacionalno svjesni" osjetili pozvanima.
Uvod u nasilje,poželjno nasilje,bila je utakmica Dinamo – Zvezda gdje su neredi unaprijed bili pripremljeni.
Ograda zarezana do pola da se lakše sruši.
Danas imamo čak dvojicu tadašnjih pendrek-efendija koji su potom okićeni generalskim znamenjem.
Ali tada su jake snage milicije imale sve predispozicije da svojom neorganiziranošću i nepripremljenošću potpomognu i ubrzaju rasap.
Događaji su ionako tekli vlastitom logikom.
Neredi su trebali kako bi se podigla temperatura.
Upravo to podizanje tenzija trebalo je ubrzati i unerediti događaje koji su se već kotrljali po ulici.
Nulta točka,iza koje više nije bilo povratka,bio je udarac nogometaša Dinama(Zvone Boban) u milicajca.
Ujedno,bio je to i udarac u ex-Jugoslaviju koja se klimala i bez njega.
No, taj udarac imao je dalekosežne posljedice.
Ne toliko za bivšu državu,nego upravo za Hrvatsku.
Pretvaranjem udarca u herojski čin hrvatsko društvo krenulo je u smjeru koji nitko nije ni pokušavao spriječiti.
Krenulo je s nogom na milicajca koji je u konkretnom slučaju pokušavao, naivno,sačuvati red gdje se on objektivno više nije mogao sačuvati.
Niti je to kome od 'nove elite' na bilo koji način odgovaralo.
Slijedio je dolazak novca dijaspore koji nitko nije evidentirao pa se dijelilo po babi i po stričevima.
Legendarna je zagubljena torba s oko tadašnja tri milijuna maraka i – nikom ništa.
Nastavilo se s prenošenjem jugodinara u Bosnu i Hercegovinu te kupovanjem čvrste valute.
Zagubilo se dosta crnih vreća krcatih raznim čvrstim valutama i – nikom ništa.
Nakon toga,uslijedile su česte eksplozije pod kućama nepodobnih.
Bilo to rasno,vjerski,nacionalno ili ideološki – nikom ništa.
Padale su i glave rasno,vjerski,nacionalno i ideološki nepodobnih i – nikom ništa.
Razigravanjem u pretvorbi,koja se zahuktala tijekom rata,gađalo se tvornicama,terenima,vilama,kućama,menadžerskim kreditima i – nikom ništa.
Uslijedio je val obračuna među "zlatnom mladeži" koja je preko noći od ničega došla do gotovo svega.
Dvadesetak ubojstava samo u Zagrebu i – nikom ništa.
Slijedili su tu i tamo,više pod pritiskom Buzina i međunarodne zajednice, sudski procesi i – nikom ništa.
Zgrtanje bogatstva daleko od zakona ili u skladu sa zakonom,ali samo za odabrane,pratilo je i nasilje kao nezaobilazan pratilac u društvu u kojem ni danas ne funkcionira pravni sustav.
Policijska istraga nema normalan i očekivan slijed.
Ona se pokreće ili na osnovi važnog telefonskog poziva ili se na osnovi sličnog telefonskog poziva po potrebi prekida.
Sve u svemu,količina nasilja koja je u društvu u stalnom porastu u uskoj je vezi s općim beznađem što se prolijeva hrvatskim ulicama,a u novokomponiranom društvu u kojem više nema nikakvih moralnih normi.
Društvo u kojem je sve moguće samo i isključivo preko veze ne može očekivati red,pogotovu na nogometnim utakmicama,usporedivo naprimjer s Velikom Britanijom.
Mi čak ne moramo ni izmišljati takav zakon.
Dovoljno ga je prevesti i prilagoditi našim uvjetima.
No,politikom nezamjeranja potencijalnim glasačima problemi će se samo produbljivati.
Sadašnja podrepaška politička garnitura nije u stanju suzbiti nasilje kao niti jedan drugi tekući problem."
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"LICEMJERNI DOBROTVORI"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:45 am
"LICEMJERNI DOBROTVORI"
"Opraštanje duga Trećem svijetu marketinški je potez.
Ni MMF ni Svjetska banka nisu osnovani da bi pomagali,već da bi bacali na koljena.
Dosta je pogledati kako su "pomogli" Hrvatskoj.
Val dobrote zapljusnuo je afričke,najsiromašnije zemlje svijeta.
Najrazvijenije zemlje svijeta plus Rusija (koja je ravnopravna u površini, oružju i nafti) – što se danas zove G8 - pod predsjedanjem Velike Britanije odlučile su pomoći prezaduženim afričkim zemljama.
Britanski ministar Gordon Brown objavio je kako su na sastanku donijeli odluku da se "oprosti" 40 milijardi dolara dugova prema Svjetskoj banci, Međunarodnom monetarnom fondu i Afričkoj banci za razvoj.
"Oprostom" je obuhvaćeno osamnaest zemalja:
Ruanda,Senegal,Uganda,Niger,Benin,Zambija,Tanzanija,Mozamabik, Nikaragva,Bolivija,Etiopija,Burkina Faso,Gana,Honduras,Gvajana,Mali, Muritanija i Madagaskar.
Najavljen je "oprost" za još devet,kojima će se u narednih godinu do godinu i pol otpisati dug od 11 milijardi dolara.
I nakon toga,jedanaest država će biti oslobođeno duga od četiri milijarde dolara,naravno kad ispune uvjete koji su im postavljeni.
Sve je tako idilično jer se napokon bogati svijet Sjevera sjetio oprostiti dug kako bi pomogao najsiromašnijima.
Naravno da su i britanski ministar financija Gordon Brown i luksemburški premijer Jean-Claude Juncker zaboravili navesti kako su se te zemlje zadužile i koliku pomoć u zaduživanju i potpunom rastrojstvu njihovih gospodarstava imaju Svjetka banka,Međunarodni monetrani fond i Afrička banka za razvoj.
Naravno da je otpis minimalan i da neće omogućiti izlazak navedenih (a i dalje zaduženih) zemalja iz recesije.
Koliko imaju šansi najbolje govori podatak da je novi predsjednik Svjetske banke Paul Wolfowitz,koji je kao pomoćnik ministra obrane SAD-a osmislio način i vrijeme predviđeno za "oslobađanje" Afganistana i Iraka.
Bjelodano je da je pokušaj "pomoći" samo marketinški potez,jer niti Svjetska banka niti Međunarodni monetarni fond,a još manje Afrička banka za razvoj,nisu osnovani da bi pomagali i davali,već da bi bacali na koljena i uzimali.
Oprost duga je ovdje samo u funkciji oslobađanja dijela tereta,kako bi se opet pokrenuo proces vraćanja uloženih sredstava.
Uostalom, ono što je oprošteno uopće ne ugrožava interes ulagača jer je ono što je oprošteno već odavno povučeno i naplaćeno,a otpis je u pravilu samo ekstra-dobit koje se tu i tamo mora odreći kako bi uobičajena dobit i dalje tekla s Juga na Sjever.
Koliko je nekome "pomogao" MMF/Svjetska banka s ili bez Demekisa ili Wolfowitza,najbolje se može pratiti po Argentini,koja je, slušajući upravo Svjetsku banku i MMF,potpuno devastirana i bačena na koljena.
No,nažalost ne moramo mi ići tako daleko.
Možemo samo pogledati u osnovnim crtama kako su Svjetska banka i MMF "pomogli" Hrvatskoj.
Zahvaljujući "nesebičnoj pomoći i savjetima",Hrvatska danas nema svoju banku.
Telekomunikacije su prešle u pouzdanije ruke,naftna industrija se urušava i polako,ali sigurno prelazi u strane ruke.
Jedino što u Hrvatskoj raste je strani dug.
Naravno da je itekako sposobna Vlada Ive Sanadera pribjegla oštrom potezu za smanjivanje duga.
Naime,više ne iskazuju dug u dolarima,nego u eurima.
Tako je puno ljepše promatrati dug od 23 milijarde eura nego li to gledati kao 34 milijarde dolara.
Zaduženost je tolika da je teško naći bilo koju europsku zemlju koja je toliko zadužena i koja sustavno rasprodaje svoju supstancu kako bi namirila budžetske dubioze.
Možda dug i ne izgleda velik,ali SCG,koja ima oko deset milijuna stanovnika,trenutačno je dužna preko 11 milijardi dolara.
Čak i jedna velika država kao što je Rusija nekoliko je puta manje zadužena od Hrvatske,i to u apsolutnom iznosu.
Kako se Hrvatska može vratiti iz ponora sveopće zaduženosti u ovom trenutku je teško i zamisliti jer ova i ovakva Vlada više se brine o vlastitim kreditima i anuitetima negoli o državi i građanima koji su im dali mandat - da poboljšaju životni standard svima,a ne samo sebi i svojim ljubavnicima."
PAVLE KALINIĆ
"Opraštanje duga Trećem svijetu marketinški je potez.
Ni MMF ni Svjetska banka nisu osnovani da bi pomagali,već da bi bacali na koljena.
Dosta je pogledati kako su "pomogli" Hrvatskoj.
Val dobrote zapljusnuo je afričke,najsiromašnije zemlje svijeta.
Najrazvijenije zemlje svijeta plus Rusija (koja je ravnopravna u površini, oružju i nafti) – što se danas zove G8 - pod predsjedanjem Velike Britanije odlučile su pomoći prezaduženim afričkim zemljama.
Britanski ministar Gordon Brown objavio je kako su na sastanku donijeli odluku da se "oprosti" 40 milijardi dolara dugova prema Svjetskoj banci, Međunarodnom monetarnom fondu i Afričkoj banci za razvoj.
"Oprostom" je obuhvaćeno osamnaest zemalja:
Ruanda,Senegal,Uganda,Niger,Benin,Zambija,Tanzanija,Mozamabik, Nikaragva,Bolivija,Etiopija,Burkina Faso,Gana,Honduras,Gvajana,Mali, Muritanija i Madagaskar.
Najavljen je "oprost" za još devet,kojima će se u narednih godinu do godinu i pol otpisati dug od 11 milijardi dolara.
I nakon toga,jedanaest država će biti oslobođeno duga od četiri milijarde dolara,naravno kad ispune uvjete koji su im postavljeni.
Sve je tako idilično jer se napokon bogati svijet Sjevera sjetio oprostiti dug kako bi pomogao najsiromašnijima.
Naravno da su i britanski ministar financija Gordon Brown i luksemburški premijer Jean-Claude Juncker zaboravili navesti kako su se te zemlje zadužile i koliku pomoć u zaduživanju i potpunom rastrojstvu njihovih gospodarstava imaju Svjetka banka,Međunarodni monetrani fond i Afrička banka za razvoj.
Naravno da je otpis minimalan i da neće omogućiti izlazak navedenih (a i dalje zaduženih) zemalja iz recesije.
Koliko imaju šansi najbolje govori podatak da je novi predsjednik Svjetske banke Paul Wolfowitz,koji je kao pomoćnik ministra obrane SAD-a osmislio način i vrijeme predviđeno za "oslobađanje" Afganistana i Iraka.
Bjelodano je da je pokušaj "pomoći" samo marketinški potez,jer niti Svjetska banka niti Međunarodni monetarni fond,a još manje Afrička banka za razvoj,nisu osnovani da bi pomagali i davali,već da bi bacali na koljena i uzimali.
Oprost duga je ovdje samo u funkciji oslobađanja dijela tereta,kako bi se opet pokrenuo proces vraćanja uloženih sredstava.
Uostalom, ono što je oprošteno uopće ne ugrožava interes ulagača jer je ono što je oprošteno već odavno povučeno i naplaćeno,a otpis je u pravilu samo ekstra-dobit koje se tu i tamo mora odreći kako bi uobičajena dobit i dalje tekla s Juga na Sjever.
Koliko je nekome "pomogao" MMF/Svjetska banka s ili bez Demekisa ili Wolfowitza,najbolje se može pratiti po Argentini,koja je, slušajući upravo Svjetsku banku i MMF,potpuno devastirana i bačena na koljena.
No,nažalost ne moramo mi ići tako daleko.
Možemo samo pogledati u osnovnim crtama kako su Svjetska banka i MMF "pomogli" Hrvatskoj.
Zahvaljujući "nesebičnoj pomoći i savjetima",Hrvatska danas nema svoju banku.
Telekomunikacije su prešle u pouzdanije ruke,naftna industrija se urušava i polako,ali sigurno prelazi u strane ruke.
Jedino što u Hrvatskoj raste je strani dug.
Naravno da je itekako sposobna Vlada Ive Sanadera pribjegla oštrom potezu za smanjivanje duga.
Naime,više ne iskazuju dug u dolarima,nego u eurima.
Tako je puno ljepše promatrati dug od 23 milijarde eura nego li to gledati kao 34 milijarde dolara.
Zaduženost je tolika da je teško naći bilo koju europsku zemlju koja je toliko zadužena i koja sustavno rasprodaje svoju supstancu kako bi namirila budžetske dubioze.
Možda dug i ne izgleda velik,ali SCG,koja ima oko deset milijuna stanovnika,trenutačno je dužna preko 11 milijardi dolara.
Čak i jedna velika država kao što je Rusija nekoliko je puta manje zadužena od Hrvatske,i to u apsolutnom iznosu.
Kako se Hrvatska može vratiti iz ponora sveopće zaduženosti u ovom trenutku je teško i zamisliti jer ova i ovakva Vlada više se brine o vlastitim kreditima i anuitetima negoli o državi i građanima koji su im dali mandat - da poboljšaju životni standard svima,a ne samo sebi i svojim ljubavnicima."
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"BOGATI OPRAŠTAJU,MI RASPRODAJEMO"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:45 am
"BOGATI OPRAŠTAJU,MI RASPRODAJEMO"
"Sastanak G8 je oprostio najzaduženijim zemljama Afrike dug od pedeset milijardi dolara.
Ne radi se tu o ljubavi,već o činjenici da te države dug ionako nisu mogle vratiti
Nešto manje od pedeset milijuna ljudi koji se bave bussinesom zarađuje godišnje otprilike koliko zajedno zarađuju tri milijarde siromašnih ljudi.
Američke sankcije Iraku od 1991. do angloameričke intervencije rezultirale su s više od pola milijuna mrtve djece.
Tadašnja državna tajnica Madeleine Albright,demokratkinja, na novinarsko pitanje što o tome misli kratko je doslovno odgovorila:
"To je bio težak izbor,ali ja mislim ... mi mislimo,da je toga bilo vrijedno."
Čega?
Vidjeli smo nakon oslobođenja Iraka.
Nafta nesmetano teče,a civili isparavaju još brže nego li su isparavali tijekom sankcija.
Nekoliko desetaka tisuća Iračana oslobođeno je američkom i britanskom intervencijom ovozemaljskih briga.
Naravno da za to nitko nije odgovoran.
Najvažnije je da se u Guantanamu ne krše ljudska prava kao što se i poštuje zahtjev Kube da im se taj dio teritorija vrati pod njihovu jurisdikciju.
Tijekom prošle godine u svijetu je umrlo oko 11 milijuna djece zbog neadekvatne medicinske zaštite,nedovoljne uhranjenosti i nedostatka vode.
Sastanak G8 velikodušno je oprostio najzaduženijim zemljama Afrike dug od pedeset milijardi dolara.
Ne radi se tu o ljubavi,već o činjenici da te države dug ionako nisu mogle vratiti.
Cijela Afrika dužna je oko 320 milijardi dolara,a suverena i samostalna Republika Hrvatska 35 milijardi dolara.
Daljnja zaduženja su u tijeku.
Tko će i kako vraćati naše dugove nije,izgleda,problem ni za poziciju,pa čak ni za opoziciju.
Dok još ima dijelova INA-e,HEP-a,T-mobilea itd.,nema razloga za brigu.
Malo jača glavobolja bit će kad rasprodamo i zemljišta i šume!
Onda nastupa nagradno pitanje:
kako dalje popunjavati proračunske rupe?
Ipak,za naše tiskovine puno je važnija vijest kako su jadna napaćena djeca američkih diplomata prisiljena u školu voziti se u blindiranim,klimatiziranim automobilima,gaziti po podu istog oružje spremno za trenutnu uporabu te živjeti u zgradama koje nalikuju na tvrđave.
Vjerojatno je to točno da ni ne može biti točnije!
Samo je pitanje zbog čega je to tako,a ne nekako drugačije.
Vjerojatno njihov strah ne dolazi ni iz čega,već ima svoje itekako opipljive razloge i jako duboke korijene.
Rijetko tko je spreman žrtvovati vlastiti život baš nizašto!
Naravno,pod uvjetom da nije psihički rastrojen.
Čak i kad bi to bio razlog,trebalo bi vidjeti ima li rastrojstvo kakve veze s "humanom" politikom američkih diplomata koja je nadaleko poznata.
U borbi dobra i zla oni kao dobro pogibaju,ali zlo na kraju ipak biva pobijeđeno.
Zanimljivo bi bilo vidjeti koliko bi metara armiranog betona na sebi morali nositi mali Afganistanci kad idu u školu - da ne postanu ničim izazvana kolateralna šteta na krivom mjestu ispuštene bombe od devetsto kilograma.
Ili još gore - zašto običnom Palestincu između Ramale i Betlehema treba tri i pol do četiri sata za relaciju ne dužu od dvadeset kilometara?
I kad bi se sve navedeno zaboravilo ili shvatilo kao jedna loše smišljena šala,ipak bi se moralo postaviti pitanje:
zbog čega SAD ne pristaje staviti svoj potpis na sporazum iz Kjota jer time ne kocaka samo tuđim ili svojim glavama,već glavama cijelog čovječanstva.
Nekontrolirano ispuštanje plinova pojačava efekt staklenika i sve više utječe na promjenu klime te tako dovodi u pitanje opstojnost ove civilizacije.
Nije nimalo interesantno,jer se ovdje ne radi ni o profitu ni o nafti.
Ovdje se radi o nedovoljnom shvaćanju vladajuće administracije u Washingtonu da je bolje imati u rukama profit dokle god je to moguće.
Pa makar im zadnja Coca-Cola u rukama bila i topla.
Naravno,ta je njihova odluka i legalna i legitimna s ovakvim UN-om i onim vladama koje u njemu sjede.
Samo što je s onima koji se ne slažu biti tiha i već prežaljena koleteralna šteta da bi transnacionalni kapitalizam mogao preživjeti?"
PAVLE KALINIĆ
"Sastanak G8 je oprostio najzaduženijim zemljama Afrike dug od pedeset milijardi dolara.
Ne radi se tu o ljubavi,već o činjenici da te države dug ionako nisu mogle vratiti
Nešto manje od pedeset milijuna ljudi koji se bave bussinesom zarađuje godišnje otprilike koliko zajedno zarađuju tri milijarde siromašnih ljudi.
Američke sankcije Iraku od 1991. do angloameričke intervencije rezultirale su s više od pola milijuna mrtve djece.
Tadašnja državna tajnica Madeleine Albright,demokratkinja, na novinarsko pitanje što o tome misli kratko je doslovno odgovorila:
"To je bio težak izbor,ali ja mislim ... mi mislimo,da je toga bilo vrijedno."
Čega?
Vidjeli smo nakon oslobođenja Iraka.
Nafta nesmetano teče,a civili isparavaju još brže nego li su isparavali tijekom sankcija.
Nekoliko desetaka tisuća Iračana oslobođeno je američkom i britanskom intervencijom ovozemaljskih briga.
Naravno da za to nitko nije odgovoran.
Najvažnije je da se u Guantanamu ne krše ljudska prava kao što se i poštuje zahtjev Kube da im se taj dio teritorija vrati pod njihovu jurisdikciju.
Tijekom prošle godine u svijetu je umrlo oko 11 milijuna djece zbog neadekvatne medicinske zaštite,nedovoljne uhranjenosti i nedostatka vode.
Sastanak G8 velikodušno je oprostio najzaduženijim zemljama Afrike dug od pedeset milijardi dolara.
Ne radi se tu o ljubavi,već o činjenici da te države dug ionako nisu mogle vratiti.
Cijela Afrika dužna je oko 320 milijardi dolara,a suverena i samostalna Republika Hrvatska 35 milijardi dolara.
Daljnja zaduženja su u tijeku.
Tko će i kako vraćati naše dugove nije,izgleda,problem ni za poziciju,pa čak ni za opoziciju.
Dok još ima dijelova INA-e,HEP-a,T-mobilea itd.,nema razloga za brigu.
Malo jača glavobolja bit će kad rasprodamo i zemljišta i šume!
Onda nastupa nagradno pitanje:
kako dalje popunjavati proračunske rupe?
Ipak,za naše tiskovine puno je važnija vijest kako su jadna napaćena djeca američkih diplomata prisiljena u školu voziti se u blindiranim,klimatiziranim automobilima,gaziti po podu istog oružje spremno za trenutnu uporabu te živjeti u zgradama koje nalikuju na tvrđave.
Vjerojatno je to točno da ni ne može biti točnije!
Samo je pitanje zbog čega je to tako,a ne nekako drugačije.
Vjerojatno njihov strah ne dolazi ni iz čega,već ima svoje itekako opipljive razloge i jako duboke korijene.
Rijetko tko je spreman žrtvovati vlastiti život baš nizašto!
Naravno,pod uvjetom da nije psihički rastrojen.
Čak i kad bi to bio razlog,trebalo bi vidjeti ima li rastrojstvo kakve veze s "humanom" politikom američkih diplomata koja je nadaleko poznata.
U borbi dobra i zla oni kao dobro pogibaju,ali zlo na kraju ipak biva pobijeđeno.
Zanimljivo bi bilo vidjeti koliko bi metara armiranog betona na sebi morali nositi mali Afganistanci kad idu u školu - da ne postanu ničim izazvana kolateralna šteta na krivom mjestu ispuštene bombe od devetsto kilograma.
Ili još gore - zašto običnom Palestincu između Ramale i Betlehema treba tri i pol do četiri sata za relaciju ne dužu od dvadeset kilometara?
I kad bi se sve navedeno zaboravilo ili shvatilo kao jedna loše smišljena šala,ipak bi se moralo postaviti pitanje:
zbog čega SAD ne pristaje staviti svoj potpis na sporazum iz Kjota jer time ne kocaka samo tuđim ili svojim glavama,već glavama cijelog čovječanstva.
Nekontrolirano ispuštanje plinova pojačava efekt staklenika i sve više utječe na promjenu klime te tako dovodi u pitanje opstojnost ove civilizacije.
Nije nimalo interesantno,jer se ovdje ne radi ni o profitu ni o nafti.
Ovdje se radi o nedovoljnom shvaćanju vladajuće administracije u Washingtonu da je bolje imati u rukama profit dokle god je to moguće.
Pa makar im zadnja Coca-Cola u rukama bila i topla.
Naravno,ta je njihova odluka i legalna i legitimna s ovakvim UN-om i onim vladama koje u njemu sjede.
Samo što je s onima koji se ne slažu biti tiha i već prežaljena koleteralna šteta da bi transnacionalni kapitalizam mogao preživjeti?"
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"RAZIGRAVANJE ZA NAFTU"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:45 am
"RAZIGRAVANJE ZA NAFTU"
"Kineski div se probudio,žedan energenata koji će mu omogućiti rast.
One koji bi radili s Kinezima u Rusiji šalju u zatvor i stečaj,a u SAD-u za Kineze ne vrijede tržišna pravila
Prilikom rušenja Berlinskog zida,pobjedom opijeni apologeti bezgrešnog Zapada uvjeravali su nas kako granice odlaze u povijest i da je došlo vrijeme slobodnog protoka kapitala,roba,usluga i ljudi.
To su pratile stotine i stotine izjava raznih dužnosnika - od predsjednika SAD-a iz Bijele kuće preko Pentagona do svih pripadajućih nižih europskih i azijskih aparatčika do klonova iz istočne Europe,Južne Amerike i Afrike.
Oni koji su imali privilegiju studirati na prestižnim sveučilištima u SAD-u zasigurno su bili upoznati čemu teži SAD,primjerice - zaštita ljudskih prava,demokracija, sloboda... i sve ono na čemu smo i mi s druge strane "željezne ograde" slušali i lamentirali dok nas "oslobođenje" nije prisililo da i sami živimo unutar i s tim "blagostanjem i blagodatima".
Bivši student Sveučilišta južne Kalifornije (sredinom osamdesetih) Fu Chengyu,sada predsjednik Uprave "CNOOC-a" - Kineske naftne offshore kompanije - odlučio se za kupovinu Unocala,američke naftne kompanije, devete po veličini.
Kako su ga učili da je "samo nebo granica" ("Only sky is the limit"),Fu Chengyu je ponudio 16 i pol milijardi dolara za preuzimanje "Unocala",što i ne bi bila jako interesantna vijest da je kupac neka druga američka kompanija.
Ili britanska,izraelska ili...
No kad se tu pojavio mali žuti iz sjeverne Kine,nastupio je problem.
Odmah su tu dojučerašnji globalisti i zagovornici slobodnog protoka ljudi, usluga i roba uočili razne opasnosti za američku nacionalnu sigurnost.
Uopće se nije postavljalo pitanje je li cijena OK ili nije.
Isključivo se gledalo na kupca kao na drznika koji se usudio doći na zabranjeni teren i biti toliko drzak da bi kupovao.
Umjesto da prodaje ili radi ono što se od njega očekuje.
A div koji je spavao već se odavno probudio i radi sve što je u njegovoj moći da osigura dovoljan dotok energenata,koji će omogućiti ako ne veći rast, onda barem zadržavanje postojećeg od 9 posto.
Kina je stupila na svjetsko tržište i učinit će sve što je u njenoj mogućnosti da osigura sebi potrebni dio energetskog kolača.
U prvom potezu pokušava to na legalan način,kako to propagiraju i američke poluge svjetske moći:
Međunarodni monetarni fond,Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija.
Njihova krilatica je da kapital nema naciju.
Koliko je to točno,upravo se odigrava pred našim očima.
"Unocal" će biti najvjerojatnije prodan "CNOOC-u",ali će nakon toga vjerojatno biti političkih pokušaja da se prodaja poništi.
Kako god da se scenarij složi,maske će biti skinute.
S druge strane,u Rusiji je Putin eliminirao sve oligarhe koji su,igrom slučaja,svi bili podrijetlom Židovi.
No,najgore je prošao Hodorovski i njegov "Jukos".
Samo zbog jednog detalja:
Jukos je planirao protegnuti krak naftovoda ka Kini.
Bilo je sasvim dovoljno da Hodorovski završi u zatvoru,a "Jukos" u stečaju.
To je druga strana onoga što s kineskom ponudom rade Amerikanci.
Tržišna utakmica zamišljena je i proklamirana tek kad se točno utvrdilo gdje je kome mjesto.
Nakon nanovo promiješanih karata - vrijede nova pravila.
Izgleda da je taj nesmetani protok kapitala,usluga,roba i ljudi zamišljen isključivo kao jednosmjeran.
Naime,kapital može putovati iz SAD-a bilo gdje,bilo kuda,bilo kada i bilo kome.
Naravno, i usluge ako ih daju državljani SAD-a.
Naravno,i robe ako dobit ide transnacionalnim korporacijama koje su "pravilno" orijentirane i još "podobnije" locirane.
I Amerikanci mogu svuda.
U bilo koji dio svijeta.
Ali zauzvrat bilo koji američki službenik u bilo kojoj ambasadi ili konzulatu ima diskreciono pravo uskratiti vizu.
Ako sretnik dobije rajsku ulaznicu zvanu "viza",još ima jedan sitni filter u obliku bilo kojeg carinika koji može na bilo kojem ulazu zatražiti pravo za sebe da "sretniku" iz priče A zabrani ulazak u dio priče B.
Nakon prolaska niza takvih "prepreka",Amerikanci vam uredno uzmu otiske prstiju i sličicu spreme u novootvoreni dosje (o kome je ono pisao Orwell?).
I tada možete "slobodno" ući u SAD! "
PAVLE KALINIĆ
"Kineski div se probudio,žedan energenata koji će mu omogućiti rast.
One koji bi radili s Kinezima u Rusiji šalju u zatvor i stečaj,a u SAD-u za Kineze ne vrijede tržišna pravila
Prilikom rušenja Berlinskog zida,pobjedom opijeni apologeti bezgrešnog Zapada uvjeravali su nas kako granice odlaze u povijest i da je došlo vrijeme slobodnog protoka kapitala,roba,usluga i ljudi.
To su pratile stotine i stotine izjava raznih dužnosnika - od predsjednika SAD-a iz Bijele kuće preko Pentagona do svih pripadajućih nižih europskih i azijskih aparatčika do klonova iz istočne Europe,Južne Amerike i Afrike.
Oni koji su imali privilegiju studirati na prestižnim sveučilištima u SAD-u zasigurno su bili upoznati čemu teži SAD,primjerice - zaštita ljudskih prava,demokracija, sloboda... i sve ono na čemu smo i mi s druge strane "željezne ograde" slušali i lamentirali dok nas "oslobođenje" nije prisililo da i sami živimo unutar i s tim "blagostanjem i blagodatima".
Bivši student Sveučilišta južne Kalifornije (sredinom osamdesetih) Fu Chengyu,sada predsjednik Uprave "CNOOC-a" - Kineske naftne offshore kompanije - odlučio se za kupovinu Unocala,američke naftne kompanije, devete po veličini.
Kako su ga učili da je "samo nebo granica" ("Only sky is the limit"),Fu Chengyu je ponudio 16 i pol milijardi dolara za preuzimanje "Unocala",što i ne bi bila jako interesantna vijest da je kupac neka druga američka kompanija.
Ili britanska,izraelska ili...
No kad se tu pojavio mali žuti iz sjeverne Kine,nastupio je problem.
Odmah su tu dojučerašnji globalisti i zagovornici slobodnog protoka ljudi, usluga i roba uočili razne opasnosti za američku nacionalnu sigurnost.
Uopće se nije postavljalo pitanje je li cijena OK ili nije.
Isključivo se gledalo na kupca kao na drznika koji se usudio doći na zabranjeni teren i biti toliko drzak da bi kupovao.
Umjesto da prodaje ili radi ono što se od njega očekuje.
A div koji je spavao već se odavno probudio i radi sve što je u njegovoj moći da osigura dovoljan dotok energenata,koji će omogućiti ako ne veći rast, onda barem zadržavanje postojećeg od 9 posto.
Kina je stupila na svjetsko tržište i učinit će sve što je u njenoj mogućnosti da osigura sebi potrebni dio energetskog kolača.
U prvom potezu pokušava to na legalan način,kako to propagiraju i američke poluge svjetske moći:
Međunarodni monetarni fond,Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija.
Njihova krilatica je da kapital nema naciju.
Koliko je to točno,upravo se odigrava pred našim očima.
"Unocal" će biti najvjerojatnije prodan "CNOOC-u",ali će nakon toga vjerojatno biti političkih pokušaja da se prodaja poništi.
Kako god da se scenarij složi,maske će biti skinute.
S druge strane,u Rusiji je Putin eliminirao sve oligarhe koji su,igrom slučaja,svi bili podrijetlom Židovi.
No,najgore je prošao Hodorovski i njegov "Jukos".
Samo zbog jednog detalja:
Jukos je planirao protegnuti krak naftovoda ka Kini.
Bilo je sasvim dovoljno da Hodorovski završi u zatvoru,a "Jukos" u stečaju.
To je druga strana onoga što s kineskom ponudom rade Amerikanci.
Tržišna utakmica zamišljena je i proklamirana tek kad se točno utvrdilo gdje je kome mjesto.
Nakon nanovo promiješanih karata - vrijede nova pravila.
Izgleda da je taj nesmetani protok kapitala,usluga,roba i ljudi zamišljen isključivo kao jednosmjeran.
Naime,kapital može putovati iz SAD-a bilo gdje,bilo kuda,bilo kada i bilo kome.
Naravno, i usluge ako ih daju državljani SAD-a.
Naravno,i robe ako dobit ide transnacionalnim korporacijama koje su "pravilno" orijentirane i još "podobnije" locirane.
I Amerikanci mogu svuda.
U bilo koji dio svijeta.
Ali zauzvrat bilo koji američki službenik u bilo kojoj ambasadi ili konzulatu ima diskreciono pravo uskratiti vizu.
Ako sretnik dobije rajsku ulaznicu zvanu "viza",još ima jedan sitni filter u obliku bilo kojeg carinika koji može na bilo kojem ulazu zatražiti pravo za sebe da "sretniku" iz priče A zabrani ulazak u dio priče B.
Nakon prolaska niza takvih "prepreka",Amerikanci vam uredno uzmu otiske prstiju i sličicu spreme u novootvoreni dosje (o kome je ono pisao Orwell?).
I tada možete "slobodno" ući u SAD! "
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"POČETAK KRAJA AMERIČKE DOMINACIJE"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:46 am
"POČETAK KRAJA AMERIČKE DOMINACIJE"
"Strateško partnerstvo Indije i Kine,do jučer skoro neprijatelja,dovodi SAD u poziciju za koju su mislili da pripada prošlosti.
Novi prijatelji dominiraju polovicom svijeta!
Proljeće 2005. najavilo je velike promjene na globalnoj razini.
To naravno nema nikakve veze sa skorim lokalnim izborima na kojima će se uglavnom i dalje glasovati protiv,a ne za.
Čak i smisao svog života podrediti jednom gradu neće bitno utjecati na već odavno izgrađene stavove.
U ozbiljnim zemljama zna se da sama predizborna kampanja ne mijenja više od postotka ili dva.
Čudni su putevi Gospodnji,rekli bi svećenici,no ništa manje nisu čudni putevi i načini kako se stječu simpatije,stavovi i promišljanja na osnovi kojih se donosi neka odluka.
Pa bila to i odluka koga zaokružiti.
Ma koga god da se zaokruži,ništa se ne može izmijeniti preko noći, najvjerojatnije ni nakon tisuću i jedne noći.
Promjene se mogu ostvariti samo radom,a to je ono od čega većina u ovoj zemlji,u najmanju ruku,zazire.
Nažalost,postoje stotine primjera kako se može postati ugledan i imućan građanin preko noći - bez rada i s još manje bilo kakvog obrazovanja.
No,na drugom dijelu svijeta itekako su svjesni da se napredovati može samo i jedino radom.
Povezivanje dviju do jučer međusobno prilično neprijateljski nastrojenih zemalja poremetilo je strateške odnose snaga te je doveden u pitanje američki položaj nedodirljive sile.
Ako je SAD u sadašnjosti još neupitna kao jedina supersila,neizvjesno je što joj sutra donosi.
Proglašenje strateškog partnerstva Kine i Indije uvod je u stvaranje zajedničkog tržišta od skoro dvije milijarde i četiri stotine milijuna stanovnika.
Prostora za rast imaju obje zemlje jer Kina ima BDP po glavi stanovnika oko 1.100 dolara,a Indija oko 535 dolara.
Jedna i druga imaju daleko veći rast nego zapadne zemlje.
Strateško partnerstvo će im zasigurno poslužiti za zajednički nastup na svjetskom tržištu energenata.
Čak ni jedna supervelesila,u zadnje vrijeme svjetski policajac,ne može sebi dozvoliti luksuz da ignorira činjenicu koja se očekivala u Aziji,ali se odigrala malo prerano zauvijek dobro obaviještene krugove koncetrirane oko CIA-e,NSA-a i njihovih nezaobilaznih partnera,bilo u Londonu ili Tel Avivu.
Obje zemlje su,što nije zanemarivo,nuklearne sile,tako da bi uvođenje "američke demokracije" kakvo se trenutačno odigrava u Iraku bilo malo previše i za inače "realistične" jastrebove stacionirane u Washingtonu.
Pitanje energenata je sigurno jedno od ključnih pitanja oko kojih će se sukobi na svim razinama produbiti,a istovremeno ni jedna od strana neće moći od svojih interesa odstupiti bez velikih potresa u vlastitim privredama.
Indijski problem s Pakistanom oko Kašmira ili kineski oko nezavisnosti Tajvana pitanja su u koja su SAD dosad vrlo rado i lako dozirali,dijelili lekcije i povlačili kad god im je to odgovaralo.
Strateško partnerstvo Indije i Kine dovodi SAD u potpuno novu poziciju, za koju su mislili da pripada prošlosti,nakon nestanka SSSR-a s povijesne pozornice.
U nezavidnom položaju našao se i dalaj-lama koji je,pobjegavši iz Kine,svoj novi dom našao u Indiji.
Pitanje Tibeta sad je dodatno "zabetonirano" snagom Kine što proizlazi iz povezivanja s Indijom.
Istovremeno to može biti jedna od opcija kojom bi SAD mogle destabilizirati Kinu koja je samo izvana monolitna.
Ništa manjih unutarnjih problema ne posjeduje Indija s muslimanskom manjinom.
To što je za njih manjina - u realnim okvirima iznosi oko 120 milijuna muslimana.
Neriješena granična pitanja s Pakistanom u svakom trenutku mogu biti detonator nekog novog rata.
Ali sada nema samo Pakistan zaleđe (SAD),već i Indija svog konja za trku ima (Kina).
Koliko je za svijet značajno,i s kolikim dalekosežnim posljedicama,strateško povezivanje Kine i Indije?
Zaista,može se čak načelno govoriti i o dvadeset i prvom stoljeću kao stoljeću Azije.
Indija i Kina izlaze na dva oceana (Indijski i Tihi),što dodatno opterećuje ionako prenapregnuti američki državni proračun.
Izlazak na svjetska mora jedan je od osnovnih preduvjeta strateškog partnerstva kako bi se osigurala sigurnost naftnih nalazišta i naftnih tokova s područja koja su ili će tek biti pod kontrolom Azije.
Kako se očekuje i reforma Ujedinjenih naroda te proširenje Vijeća sigurnosti novim članicama,potpuno je razumljiva nervoza SAD,kao i njima pripadajućih klijentelističkih država koje su nesmetano mogle raditi ono što je bilo u njihovom i američkom interesu."
PAVLE KALINIĆ
"Strateško partnerstvo Indije i Kine,do jučer skoro neprijatelja,dovodi SAD u poziciju za koju su mislili da pripada prošlosti.
Novi prijatelji dominiraju polovicom svijeta!
Proljeće 2005. najavilo je velike promjene na globalnoj razini.
To naravno nema nikakve veze sa skorim lokalnim izborima na kojima će se uglavnom i dalje glasovati protiv,a ne za.
Čak i smisao svog života podrediti jednom gradu neće bitno utjecati na već odavno izgrađene stavove.
U ozbiljnim zemljama zna se da sama predizborna kampanja ne mijenja više od postotka ili dva.
Čudni su putevi Gospodnji,rekli bi svećenici,no ništa manje nisu čudni putevi i načini kako se stječu simpatije,stavovi i promišljanja na osnovi kojih se donosi neka odluka.
Pa bila to i odluka koga zaokružiti.
Ma koga god da se zaokruži,ništa se ne može izmijeniti preko noći, najvjerojatnije ni nakon tisuću i jedne noći.
Promjene se mogu ostvariti samo radom,a to je ono od čega većina u ovoj zemlji,u najmanju ruku,zazire.
Nažalost,postoje stotine primjera kako se može postati ugledan i imućan građanin preko noći - bez rada i s još manje bilo kakvog obrazovanja.
No,na drugom dijelu svijeta itekako su svjesni da se napredovati može samo i jedino radom.
Povezivanje dviju do jučer međusobno prilično neprijateljski nastrojenih zemalja poremetilo je strateške odnose snaga te je doveden u pitanje američki položaj nedodirljive sile.
Ako je SAD u sadašnjosti još neupitna kao jedina supersila,neizvjesno je što joj sutra donosi.
Proglašenje strateškog partnerstva Kine i Indije uvod je u stvaranje zajedničkog tržišta od skoro dvije milijarde i četiri stotine milijuna stanovnika.
Prostora za rast imaju obje zemlje jer Kina ima BDP po glavi stanovnika oko 1.100 dolara,a Indija oko 535 dolara.
Jedna i druga imaju daleko veći rast nego zapadne zemlje.
Strateško partnerstvo će im zasigurno poslužiti za zajednički nastup na svjetskom tržištu energenata.
Čak ni jedna supervelesila,u zadnje vrijeme svjetski policajac,ne može sebi dozvoliti luksuz da ignorira činjenicu koja se očekivala u Aziji,ali se odigrala malo prerano zauvijek dobro obaviještene krugove koncetrirane oko CIA-e,NSA-a i njihovih nezaobilaznih partnera,bilo u Londonu ili Tel Avivu.
Obje zemlje su,što nije zanemarivo,nuklearne sile,tako da bi uvođenje "američke demokracije" kakvo se trenutačno odigrava u Iraku bilo malo previše i za inače "realistične" jastrebove stacionirane u Washingtonu.
Pitanje energenata je sigurno jedno od ključnih pitanja oko kojih će se sukobi na svim razinama produbiti,a istovremeno ni jedna od strana neće moći od svojih interesa odstupiti bez velikih potresa u vlastitim privredama.
Indijski problem s Pakistanom oko Kašmira ili kineski oko nezavisnosti Tajvana pitanja su u koja su SAD dosad vrlo rado i lako dozirali,dijelili lekcije i povlačili kad god im je to odgovaralo.
Strateško partnerstvo Indije i Kine dovodi SAD u potpuno novu poziciju, za koju su mislili da pripada prošlosti,nakon nestanka SSSR-a s povijesne pozornice.
U nezavidnom položaju našao se i dalaj-lama koji je,pobjegavši iz Kine,svoj novi dom našao u Indiji.
Pitanje Tibeta sad je dodatno "zabetonirano" snagom Kine što proizlazi iz povezivanja s Indijom.
Istovremeno to može biti jedna od opcija kojom bi SAD mogle destabilizirati Kinu koja je samo izvana monolitna.
Ništa manjih unutarnjih problema ne posjeduje Indija s muslimanskom manjinom.
To što je za njih manjina - u realnim okvirima iznosi oko 120 milijuna muslimana.
Neriješena granična pitanja s Pakistanom u svakom trenutku mogu biti detonator nekog novog rata.
Ali sada nema samo Pakistan zaleđe (SAD),već i Indija svog konja za trku ima (Kina).
Koliko je za svijet značajno,i s kolikim dalekosežnim posljedicama,strateško povezivanje Kine i Indije?
Zaista,može se čak načelno govoriti i o dvadeset i prvom stoljeću kao stoljeću Azije.
Indija i Kina izlaze na dva oceana (Indijski i Tihi),što dodatno opterećuje ionako prenapregnuti američki državni proračun.
Izlazak na svjetska mora jedan je od osnovnih preduvjeta strateškog partnerstva kako bi se osigurala sigurnost naftnih nalazišta i naftnih tokova s područja koja su ili će tek biti pod kontrolom Azije.
Kako se očekuje i reforma Ujedinjenih naroda te proširenje Vijeća sigurnosti novim članicama,potpuno je razumljiva nervoza SAD,kao i njima pripadajućih klijentelističkih država koje su nesmetano mogle raditi ono što je bilo u njihovom i američkom interesu."
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"SAD ĆE ZAVRŠITI KAO SSSR"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:46 am
"SAD ĆE ZAVRŠITI KAO SSSR"
"Iako se predstavljaju kao "supersila zauvijek",prije ili kasnije naći će se zemlja koja će SAD-u i gospodarski i vojno biti ne samo ravnopravna,nego i jača od njih.
Ne tako davno,velika većina promatrača bila je oduševljena snagom i količinom sovjetskog oružja koje je u kilometarskim kolonama curilo moskovskim ulicama.
Slično,iako daleko manje i skromnije,istočnonjemačke kohorte pravilno su stupale surovih pogleda grčevito stežući kalašnjikove bez municije.
Erich Honecker bodrio ih je tvrdeći da će berlinski zid biti tu na istom mjestu i idućih sto godina ako bude trebalo.
Svi su se bahatili diljem istočne Europe,a onda je stigao vjetar (nevažno tko ga je,kako i zašto stvorio) te je pomeo sve dotad nedodirljive vođe i vođice.
Nastalo je dvadesetak novih država.
Bez nekog velikog sukoba nestalo je sovjetsko carstvo.
Čehoslovačka se u miru razdijelila,a nerazdruživa kovačnica bratstva i jedinstva,carstvo gdje caruje drugarstvo,tj. Jugoslavija - nestala je uz salve VBR-a i haubica koje su bile jamac ravnopravnosti naroda i narodnosti.
Naša sramota
:? 
i tuga 
i ničija druga 
Svako vrijeme nosi svoje.
Uostalom,tijekom Prvog svjetskog rata nestalo je Austro-Ugarsko Carstvo i turski imperij.
Revolucija je pomela rusko plemstvo i dovela na vlast kastu komesara.
I danas,nakon Papine smrti,okrenuta je nova stranica.
Stari problemi nisu riješeni,a otvoreni su mnogi novi.
Svake tri sekunde na svijetu umre jedan čovjek od gladi,dok istovremeno Amerikanci troše godišnje 40 milijardi dolara za kure mršavljenja.
Voda se sve više prepoznaje kao energent važniji od nafte.
Zasad se ratovi vode za naftu,a nažalost nije daleko dan kad će se voditi za vodu.
Već je danas litra flaširane vode skuplja od litre nafte.
Danas kao svjetska supersila i svjetski policajac dominira SAD bez neke ozbiljne konkurencije.
To se pokušava prezentirati ne samo kao sadašnjost,već kao stanje dano zauvijek.
Ali svi mi dobro znamo da sve ima svoj početak,sredinu i kraj.
Pa je na osnovi toga moguće pretpostaviti da će se, prije ili kasnije,naći zemlja koja će ne samo moći biti ravnopravna SAD-u u gospodarskom i vojnom smislu,nego će biti i jača od nje.
Naravno da su vodeći stratezi SAD-a, tipa Paul Wolfovitz, toga itekao svjesni.
Zato će na svaki način pokušati spriječiti izrastanje bilo kakve sile koja bi ih na bilo koji način pokušala ugroziti.
Iskustvo SSSR-a bilo im je dovoljno gorko,tako da će sva raspoloživa sredstva staviti u funkciju onemogućavanja bilo koga da im se približi na bilo kojem polju.
Prvo na čemu će uporno i bez obzira na gubitke raditi je daljna penetracija i dominacija u regijama koje raspolažu isplativim količinama sirove nafte.
Na kolike žrtve je SAD spreman,najbolje govori intervencija u Iraku.
Postavljanjem Kurda za predsjednika Iraka,SAD je žrtvovao jednog od svojih najznačajnijih hladnoratovskih saveznika – Tursku.
Turci ni na koji način nisu spremni pristati na uspostavu ili formiranje bilo kakve jezgre kurdske države.
Opet,Paul Wolfowitz je to itekako znao,ali je odvagnuo da je nafta važnija i od jednog saveznika.
Pa bila to i Turska.
Kurd,kao bilo što drugo osim kao izbjeglica - ili kao građanin drugog reda - zabrinuo je i određene strukture u Siriji i Iranu te sunite u Iraku.
Sve u svemu,Kurda ima otprilike 25 milijuna i već poodavno žele državu, ali im to ne polazi za rukom.
Sirija i bez Kurda ima previše problema.
Prisiljena je na povlačenje iz Libanona,a zauzvrat nije dobila Golansku visoravan.
Čak i kad se povuku do kraja,nisu sigurni da im SAD neće "uvesti demokraciju".
Govoriti o Palestincima i Izraelu,unatoč poboljšanju situacije (u odnosu na vrijeme prije dolaska Abu Abasa na vlast),više je ili manje samo prelijevanje starih priča.
Onaj koji je uvjeren da mu se nasilje isplati - s nasiljem će i nastaviti.
Onaj koji na nasilje ne može odgovoriti nikako drugačije nego nasiljem, to će i učiniti.
Očekivati neki veći preokret više je nego iluzorno.
Izrael iza sebe ima SAD,i dok je SAD to što je,obje države mogu raditi što god hoće.
Sam po sebi,Izrael je regionalna sila koja je izrazito sposobna provesti vlastite zamisli.
Ako su mogli sravniti irački nuklearni reaktor,učinit će to i s iranskim,uz prešutnu podršku SAD-a.
Palestinska država samo je objekt razgovora,samo nema te strane među Palestincima koja je spremna prihvatiti ono malo što će im jednog dana Izrael ponuditi.
Dokle god je svijetu SAD-a,ta će se igra mačke i miša nastaviti.
Kad SAD postane prošlost kao SSSR,a zasjedne Kina,mnogi će se pitati zašto nisu odradili ono što su mogli,ali zbog bahatosti nisu htjeli."
PAVLE KALINIĆ
"Iako se predstavljaju kao "supersila zauvijek",prije ili kasnije naći će se zemlja koja će SAD-u i gospodarski i vojno biti ne samo ravnopravna,nego i jača od njih.
Ne tako davno,velika većina promatrača bila je oduševljena snagom i količinom sovjetskog oružja koje je u kilometarskim kolonama curilo moskovskim ulicama.
Slično,iako daleko manje i skromnije,istočnonjemačke kohorte pravilno su stupale surovih pogleda grčevito stežući kalašnjikove bez municije.
Erich Honecker bodrio ih je tvrdeći da će berlinski zid biti tu na istom mjestu i idućih sto godina ako bude trebalo.
Svi su se bahatili diljem istočne Europe,a onda je stigao vjetar (nevažno tko ga je,kako i zašto stvorio) te je pomeo sve dotad nedodirljive vođe i vođice.
Nastalo je dvadesetak novih država.
Bez nekog velikog sukoba nestalo je sovjetsko carstvo.
Čehoslovačka se u miru razdijelila,a nerazdruživa kovačnica bratstva i jedinstva,carstvo gdje caruje drugarstvo,tj. Jugoslavija - nestala je uz salve VBR-a i haubica koje su bile jamac ravnopravnosti naroda i narodnosti.
Naša sramota
:? i tuga i ničija druga Svako vrijeme nosi svoje.
Uostalom,tijekom Prvog svjetskog rata nestalo je Austro-Ugarsko Carstvo i turski imperij.
Revolucija je pomela rusko plemstvo i dovela na vlast kastu komesara.
I danas,nakon Papine smrti,okrenuta je nova stranica.
Stari problemi nisu riješeni,a otvoreni su mnogi novi.
Svake tri sekunde na svijetu umre jedan čovjek od gladi,dok istovremeno Amerikanci troše godišnje 40 milijardi dolara za kure mršavljenja.
Voda se sve više prepoznaje kao energent važniji od nafte.
Zasad se ratovi vode za naftu,a nažalost nije daleko dan kad će se voditi za vodu.
Već je danas litra flaširane vode skuplja od litre nafte.
Danas kao svjetska supersila i svjetski policajac dominira SAD bez neke ozbiljne konkurencije.
To se pokušava prezentirati ne samo kao sadašnjost,već kao stanje dano zauvijek.
Ali svi mi dobro znamo da sve ima svoj početak,sredinu i kraj.
Pa je na osnovi toga moguće pretpostaviti da će se, prije ili kasnije,naći zemlja koja će ne samo moći biti ravnopravna SAD-u u gospodarskom i vojnom smislu,nego će biti i jača od nje.
Naravno da su vodeći stratezi SAD-a, tipa Paul Wolfovitz, toga itekao svjesni.
Zato će na svaki način pokušati spriječiti izrastanje bilo kakve sile koja bi ih na bilo koji način pokušala ugroziti.
Iskustvo SSSR-a bilo im je dovoljno gorko,tako da će sva raspoloživa sredstva staviti u funkciju onemogućavanja bilo koga da im se približi na bilo kojem polju.
Prvo na čemu će uporno i bez obzira na gubitke raditi je daljna penetracija i dominacija u regijama koje raspolažu isplativim količinama sirove nafte.
Na kolike žrtve je SAD spreman,najbolje govori intervencija u Iraku.
Postavljanjem Kurda za predsjednika Iraka,SAD je žrtvovao jednog od svojih najznačajnijih hladnoratovskih saveznika – Tursku.
Turci ni na koji način nisu spremni pristati na uspostavu ili formiranje bilo kakve jezgre kurdske države.
Opet,Paul Wolfowitz je to itekako znao,ali je odvagnuo da je nafta važnija i od jednog saveznika.
Pa bila to i Turska.
Kurd,kao bilo što drugo osim kao izbjeglica - ili kao građanin drugog reda - zabrinuo je i određene strukture u Siriji i Iranu te sunite u Iraku.
Sve u svemu,Kurda ima otprilike 25 milijuna i već poodavno žele državu, ali im to ne polazi za rukom.
Sirija i bez Kurda ima previše problema.
Prisiljena je na povlačenje iz Libanona,a zauzvrat nije dobila Golansku visoravan.
Čak i kad se povuku do kraja,nisu sigurni da im SAD neće "uvesti demokraciju".
Govoriti o Palestincima i Izraelu,unatoč poboljšanju situacije (u odnosu na vrijeme prije dolaska Abu Abasa na vlast),više je ili manje samo prelijevanje starih priča.
Onaj koji je uvjeren da mu se nasilje isplati - s nasiljem će i nastaviti.
Onaj koji na nasilje ne može odgovoriti nikako drugačije nego nasiljem, to će i učiniti.
Očekivati neki veći preokret više je nego iluzorno.
Izrael iza sebe ima SAD,i dok je SAD to što je,obje države mogu raditi što god hoće.
Sam po sebi,Izrael je regionalna sila koja je izrazito sposobna provesti vlastite zamisli.
Ako su mogli sravniti irački nuklearni reaktor,učinit će to i s iranskim,uz prešutnu podršku SAD-a.
Palestinska država samo je objekt razgovora,samo nema te strane među Palestincima koja je spremna prihvatiti ono malo što će im jednog dana Izrael ponuditi.
Dokle god je svijetu SAD-a,ta će se igra mačke i miša nastaviti.
Kad SAD postane prošlost kao SSSR,a zasjedne Kina,mnogi će se pitati zašto nisu odradili ono što su mogli,ali zbog bahatosti nisu htjeli."
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"PRIREPAŠI U JELAČIĆEVOJ TRADICIJI"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:47 am
"PRIREPAŠI U JELAČIĆEVOJ TRADICIJI"
"Sad kad je put u NATO otvoren,suverena Vlada RH u svakom trenutku treba mahnuti repom i poslati što više hrvatskih vojnika u borbu za nacionalne interese SAD- a.
Godina na izlasku,odlasku,nestanku ili kako vam drago, ostat će zabilježena kao godina kad je vladajuća struktura uspjela zatvoriti puni krug.
Od pustih obećanja ranih devedesetih i laganog kočenja krajem devedesetih,sredinom prvog desetljeća trećeg milenija krug je zatvoren – pognutom glavom i rukama na leđima.
Krajem 2005. sve prepreke za ulazak Hrvatske u Europsku uniju i NATO su uklonjene.
Carla Del Ponte osupnuta je suradnjom svih struktura.
Amerikanci ne vide više niti jednog razloga da Hrvatska ne uđe u Europsku uniju.
Sve u svemu,čista idila.
Možda je pomalo kvare Slovenci,koji i dalje svojataju ono što nije njihovo.
Nevažno je svojataju li to još od 1991. ili su im apetiti naknadno porasli.
Hoće li Hrvatska u EU ili ne tu se sada Amerikanci "ne bi šteli mešati",ali bi oni u svakom slučaju željeli da Hrvatska pod hitno uđe u NATO.
Kad bi još i potpisali izuzeće za američke vojnike glede i u svezi kaznene odgovornosti za bilo što pred Međunarodnim sudom,bilo bi to još bolje, naravno za Amerikance.
Nije loše da određena količina topovskog mesa made in Croatia krene što prije za Irak,pojača se u Afganistanu i bude u pričuvi – za što god Amerikancima zatreba.
Suverena hrvatska Vlada u svakom trenutku treba mahnuti repom i odmah poslati što više hrvatskih vojnika u borbu za američke nacionalne interese.
Mora se pomoći Bushu jer je američka javnost osjetljiva na američke žrtve upravo onoliko koliko je obrnuto proporcionalano osjetljiva za žrtve koje nisu američke.
Zato je najprihvatljivije,kad Amerikanci već procjenjuju da za Hrvatsku nije zrakoplovstvo ni mornarica,da se krene s glinenim golubovima koji po bespućima iračkih pustinja i pustojebina ostavljaju svoje kosti.
Nije ni neophodno pričekati da Hrvatska postane članica NATO-a.
Uostalom,trupe u Afganistan nisu išle kao članice NATO-a, već kao tradicionalna prirepaška politika – ginut ćemo za druge kako je to bilo uobičajeno i dosad.
Ratna škola se danas zove Ban Jelačić,po istom onom vojskovođi koji je poveo 1848.
Hrvate u borbu protiv Mađara,ali ne za hrvatske,već za austrijske interese.
Koliko su Austrijanci bili zahvalni Jelačiću za "promicanje hrvatskih interesa" najbolje govori detalj da je od 1848. godine u Hrvatskoj i Ugarskoj kao službeni jezik uveden njemački.
S tom razlikom da su ga Hrvati dobili za nagradu,a Mađari za kaznu.
Ipak,kako nam ne bi samo Amerikanci bili odjednom skloni,s njima se, bez obzira na žrtve,utrkuju Europljani.
Oni nas žele što prije vidjeti u Europskoj uniji.
Sjedište našeg bankarskog sustava već je u Milanu.
O "našim" telekomunikacijama se brinu u Darmstadtu,nad dugovima bdije MMF,o investicijama brine Svjetska banka,a ulaznicom plaćenom u krvi, mesu i kostima – poigrava se Haag.
I sve to nije važno!
Bitno da se igra nastavlja.
I Makedonija će u Europsku uniju,iako je prema jugu okružena Grčkom koja joj ne priznaje ime.
Još uvijek se zove Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija.
Na istoku Bugarska ne priznaje ni naciju ni jezik,smatrajući ih Bugarima, a jezik dijalektom bugarskog.
Na sjeveru simpatičan i tradicionalno miroljubiv "komšija" Srbija,koja ne priznaje autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve.
Po ravnogorskom pokretu,koji je u međuvremenu postao antifašistički, Makedonija je i dalje – Južna Srbija.
A kolika li je tek tuga te zemlje kojoj je Albanija zapad.
No,Albanija je i najbolji susjed kojeg Makedonija ima,ali Albanci unutar Makedonije žele što veću autonomiju koju bi mnogi razvijali do otcjepljenja.
I takva Makedonija dobila je također status kandidata.
A hrvatska Vlada maše repom zbog "uspjeha" koje je ostvarila!
Samo,na kraju ove godine Vlada bi se ipak morala upitati jesu li oni koji su sada u Haagu vodili privatni rat ili su bili samo provoditelji državne politike?"
PAVLE KALINIĆ
"Sad kad je put u NATO otvoren,suverena Vlada RH u svakom trenutku treba mahnuti repom i poslati što više hrvatskih vojnika u borbu za nacionalne interese SAD- a.
Godina na izlasku,odlasku,nestanku ili kako vam drago, ostat će zabilježena kao godina kad je vladajuća struktura uspjela zatvoriti puni krug.
Od pustih obećanja ranih devedesetih i laganog kočenja krajem devedesetih,sredinom prvog desetljeća trećeg milenija krug je zatvoren – pognutom glavom i rukama na leđima.
Krajem 2005. sve prepreke za ulazak Hrvatske u Europsku uniju i NATO su uklonjene.
Carla Del Ponte osupnuta je suradnjom svih struktura.
Amerikanci ne vide više niti jednog razloga da Hrvatska ne uđe u Europsku uniju.
Sve u svemu,čista idila.
Možda je pomalo kvare Slovenci,koji i dalje svojataju ono što nije njihovo.
Nevažno je svojataju li to još od 1991. ili su im apetiti naknadno porasli.
Hoće li Hrvatska u EU ili ne tu se sada Amerikanci "ne bi šteli mešati",ali bi oni u svakom slučaju željeli da Hrvatska pod hitno uđe u NATO.
Kad bi još i potpisali izuzeće za američke vojnike glede i u svezi kaznene odgovornosti za bilo što pred Međunarodnim sudom,bilo bi to još bolje, naravno za Amerikance.
Nije loše da određena količina topovskog mesa made in Croatia krene što prije za Irak,pojača se u Afganistanu i bude u pričuvi – za što god Amerikancima zatreba.
Suverena hrvatska Vlada u svakom trenutku treba mahnuti repom i odmah poslati što više hrvatskih vojnika u borbu za američke nacionalne interese.
Mora se pomoći Bushu jer je američka javnost osjetljiva na američke žrtve upravo onoliko koliko je obrnuto proporcionalano osjetljiva za žrtve koje nisu američke.
Zato je najprihvatljivije,kad Amerikanci već procjenjuju da za Hrvatsku nije zrakoplovstvo ni mornarica,da se krene s glinenim golubovima koji po bespućima iračkih pustinja i pustojebina ostavljaju svoje kosti.
Nije ni neophodno pričekati da Hrvatska postane članica NATO-a.
Uostalom,trupe u Afganistan nisu išle kao članice NATO-a, već kao tradicionalna prirepaška politika – ginut ćemo za druge kako je to bilo uobičajeno i dosad.
Ratna škola se danas zove Ban Jelačić,po istom onom vojskovođi koji je poveo 1848.
Hrvate u borbu protiv Mađara,ali ne za hrvatske,već za austrijske interese.
Koliko su Austrijanci bili zahvalni Jelačiću za "promicanje hrvatskih interesa" najbolje govori detalj da je od 1848. godine u Hrvatskoj i Ugarskoj kao službeni jezik uveden njemački.
S tom razlikom da su ga Hrvati dobili za nagradu,a Mađari za kaznu.
Ipak,kako nam ne bi samo Amerikanci bili odjednom skloni,s njima se, bez obzira na žrtve,utrkuju Europljani.
Oni nas žele što prije vidjeti u Europskoj uniji.
Sjedište našeg bankarskog sustava već je u Milanu.
O "našim" telekomunikacijama se brinu u Darmstadtu,nad dugovima bdije MMF,o investicijama brine Svjetska banka,a ulaznicom plaćenom u krvi, mesu i kostima – poigrava se Haag.
I sve to nije važno!
Bitno da se igra nastavlja.
I Makedonija će u Europsku uniju,iako je prema jugu okružena Grčkom koja joj ne priznaje ime.
Još uvijek se zove Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija.
Na istoku Bugarska ne priznaje ni naciju ni jezik,smatrajući ih Bugarima, a jezik dijalektom bugarskog.
Na sjeveru simpatičan i tradicionalno miroljubiv "komšija" Srbija,koja ne priznaje autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve.
Po ravnogorskom pokretu,koji je u međuvremenu postao antifašistički, Makedonija je i dalje – Južna Srbija.
A kolika li je tek tuga te zemlje kojoj je Albanija zapad.
No,Albanija je i najbolji susjed kojeg Makedonija ima,ali Albanci unutar Makedonije žele što veću autonomiju koju bi mnogi razvijali do otcjepljenja.
I takva Makedonija dobila je također status kandidata.
A hrvatska Vlada maše repom zbog "uspjeha" koje je ostvarila!
Samo,na kraju ove godine Vlada bi se ipak morala upitati jesu li oni koji su sada u Haagu vodili privatni rat ili su bili samo provoditelji državne politike?"
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"NAJVEĆE GLUPOSTI 2005."
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:47 am
"NAJVEĆE GLUPOSTI 2005."
"Pred vratima NATO-a,jasno,treba kupovati ruske helikoptere.
Ministar zdravstva,jasno,treba ukidati bolnice.
Premijer,jasno,treba HNK vratiti Mađrima.
Snježni pokrivač polegao je preko sveg onog što za sobom ostavljamo u 2005.
Nije bila baš toliko beznačajna i bezlična.
Godina koja se kotrljala svojim tijekom kao i ostale,ne pitajući nas što smo od nje očekivali.
Ipak,htjeli ili ne htjeli,otvorena su i posljednja vrata na ulasku u Europsku uniju za koju većina misli kako se radi,u najmanju ruku,o raju na zemlji.
Koliko je to raj,a koliko rad i znoj uvjerit ćemo se najkasnije do kraja ovog desetljeća na vlastitoj koži.
Naravno,pod uvjetom da Europu i svijet ne zadesi kakva kataklizma.
Pod istim snježnim pokrivačem ostali su deseci zastara vezanih uz pretvorbu i privatizaciju.
Mnogi tajkuni i tajkunčići snivat će mirno jer je njihovu "legalno" provedenu pretvorbu "legalizirao" spor ili nikakav,u svakom slučaju neučinkovit – "rad" pravosuđa.
Iako je to i takvo pravosuđe imalo nekoliko teorijskih iskoraka,od kojih zasigurno ne možemo preskočiti Gospićku pravnu školu,koja za silovanje ne optužuje počinitelja nego žrtvu.
Možda bi se u dogledno vrijeme mogla i osnovati pravnička zaklada za specijalni kut gledanja i zatiranja istine.
"IZABERITE KUT U KOJEM ĆETE UMRIJETI"
No nije samo pravna struka dala doprinos po kome ćemo pamtiti prošlu godinu.
Vrlo je važan samopregalački rad Ministarstva zdravstva,koje sustavno radi na daljnjem smanjivanju prava bolesnika na liječenje.
Stidljivo ukidanje prava na potrebne lijekove možda se u ovoj godini može i radikalnije iskazati npr. u ukidanju bolnica.
Te prostore koji samo rade gubitke može se pretvoriti u stambeno-poslovne prostore kojih u Hrvatskoj ionako i dalje manjka, iako se grade na sve strane.
Naravno,to uopće ne bi smanjilo razinu dosegnute zdravstvene zaštite – naprotiv,zdravstvena zaštita postala bi puno bolja i učinkovitija.
Liječili bi se,naravno,samo oni koji imaju novaca.
Recimo,ako nekome treba operacija srca,lijepo otputuje u Houston.
Ne samo da bi to bitno pomoglo pacijentu,koji bi financijskom injekcijom pomogao siromašnom zdravstvenom sustavu SAD-a u kojem sedamdeset milijuna ljudi nema zdravstveno,već bi i zračne kompanije imale viši profit.
Nažalost,to se ne bi odrazilo i na profitabilnost Hrvatskog zračnog crtovlja,jer ono ionako nema s čim letjeti do obećane zemlje.
A i banke bi procvale daljnjim porastom korištenja nenamjenskih kredita.
No,idealno bi ipak bilo za one koji nemaju nimalo novaca,jer bi se na taj način i riješili bilo kakvih problema vezanih uz zdravstveno osiguranje.
Mogli bi po vlastitom izboru odlučiti u kojem dijelu vlastitog stana ili kuće mogu umrijeti bez liječničke pomoći.
Ne bi se tu pravio problem ni ako izaberu kut u tuđoj kući ili stanu.
Zdravstvena zaštita se svakom godinom reducira i svaki put se sužavanje prava minorizira.
Obrazlaže se da neće imati utjecaja na kvalitetu ponuđene liječničke usluge.
To je otprilike toliko realno i racionalno objašnjenje kao kad bi se zrakoplov poslao na let s pola ili četvrt rezervoara,uz objašnjenje da nedostatak kerozina neće utjecati na sigurnost leta.
Naravno,ova godina je jedna od posljednjih godina u kojoj Hrvatska neće biti punopravna članica NATO-a.
Spremajući se za ulazak u NATO Hrvatska je odlučila ruski dug smanjiti "prebijanjem" kupujući baš ruske helikoptere M-17 što je,naravno,standardno naoružanje u NATO-u.
Ili možda nije?
Bitno da se novac koji su nam dužni potroši.
To što takav tip istočnih helikoptera ne ulazi u koncept NATO-a uopće nema veze.
Usput budi rečeno,zar ne bi bilo logičnije da dug naplatimo u nafti?
Plinu?
Ili bilo kojoj drugoj sirovini potrebnoj našoj proizvodnji?
I tko se usudio odlučiti da su baš helikopteri potrebni hrvatskom narodu kako bi prosperirao?
"USTANI BANE HEDERVARIJU"
Kako već žurimo u NATO,možda bi bilo pametno i svrsishodno da kupimo i kakav kineski zrakoplov ili možda koji "modernizirani" sovjetski tenk iz prve polovice prošlog stoljeća.
Postoje mnogi načini na koje se novac može beskorisno potrošiti.
Ideja vodilja nesvrhovite proizvodnje je ubiranje provizije.
A tome se sadašnja vlada odlučila oštro suprotstaviti.
Pitanje je samo hoće li krenuti od sebe?
Možda retrogradno od 1990.?
Od 2000.?
Ili tek od 2084.?
Ipak,snježni pokrivač nije uspio pokriti zahtjeve za povrat raznorazne imovine... Austrijancima,Talijanima,Amerikancima ili bilo kome drugom,trećemu ili dvjesto pedeset i osmom.
Možda bi i Hrvatsko narodno kazalište trebalo vratiti nasljednicima Khuena Hedervaryja kako bi i Mađari u centru Zagreba mogli otvoriti veliki šoping-centar.
Jedino travu treba asfaltirati pa je i problem parkiranja riješen.
HNK nije u povratu?
Samo spomenite premijeru!"
PAVLE KALINIĆ
"Pred vratima NATO-a,jasno,treba kupovati ruske helikoptere.
Ministar zdravstva,jasno,treba ukidati bolnice.
Premijer,jasno,treba HNK vratiti Mađrima.
Snježni pokrivač polegao je preko sveg onog što za sobom ostavljamo u 2005.
Nije bila baš toliko beznačajna i bezlična.
Godina koja se kotrljala svojim tijekom kao i ostale,ne pitajući nas što smo od nje očekivali.
Ipak,htjeli ili ne htjeli,otvorena su i posljednja vrata na ulasku u Europsku uniju za koju većina misli kako se radi,u najmanju ruku,o raju na zemlji.
Koliko je to raj,a koliko rad i znoj uvjerit ćemo se najkasnije do kraja ovog desetljeća na vlastitoj koži.
Naravno,pod uvjetom da Europu i svijet ne zadesi kakva kataklizma.
Pod istim snježnim pokrivačem ostali su deseci zastara vezanih uz pretvorbu i privatizaciju.
Mnogi tajkuni i tajkunčići snivat će mirno jer je njihovu "legalno" provedenu pretvorbu "legalizirao" spor ili nikakav,u svakom slučaju neučinkovit – "rad" pravosuđa.
Iako je to i takvo pravosuđe imalo nekoliko teorijskih iskoraka,od kojih zasigurno ne možemo preskočiti Gospićku pravnu školu,koja za silovanje ne optužuje počinitelja nego žrtvu.
Možda bi se u dogledno vrijeme mogla i osnovati pravnička zaklada za specijalni kut gledanja i zatiranja istine.
"IZABERITE KUT U KOJEM ĆETE UMRIJETI"
No nije samo pravna struka dala doprinos po kome ćemo pamtiti prošlu godinu.
Vrlo je važan samopregalački rad Ministarstva zdravstva,koje sustavno radi na daljnjem smanjivanju prava bolesnika na liječenje.
Stidljivo ukidanje prava na potrebne lijekove možda se u ovoj godini može i radikalnije iskazati npr. u ukidanju bolnica.
Te prostore koji samo rade gubitke može se pretvoriti u stambeno-poslovne prostore kojih u Hrvatskoj ionako i dalje manjka, iako se grade na sve strane.
Naravno,to uopće ne bi smanjilo razinu dosegnute zdravstvene zaštite – naprotiv,zdravstvena zaštita postala bi puno bolja i učinkovitija.
Liječili bi se,naravno,samo oni koji imaju novaca.
Recimo,ako nekome treba operacija srca,lijepo otputuje u Houston.
Ne samo da bi to bitno pomoglo pacijentu,koji bi financijskom injekcijom pomogao siromašnom zdravstvenom sustavu SAD-a u kojem sedamdeset milijuna ljudi nema zdravstveno,već bi i zračne kompanije imale viši profit.
Nažalost,to se ne bi odrazilo i na profitabilnost Hrvatskog zračnog crtovlja,jer ono ionako nema s čim letjeti do obećane zemlje.
A i banke bi procvale daljnjim porastom korištenja nenamjenskih kredita.
No,idealno bi ipak bilo za one koji nemaju nimalo novaca,jer bi se na taj način i riješili bilo kakvih problema vezanih uz zdravstveno osiguranje.
Mogli bi po vlastitom izboru odlučiti u kojem dijelu vlastitog stana ili kuće mogu umrijeti bez liječničke pomoći.
Ne bi se tu pravio problem ni ako izaberu kut u tuđoj kući ili stanu.
Zdravstvena zaštita se svakom godinom reducira i svaki put se sužavanje prava minorizira.
Obrazlaže se da neće imati utjecaja na kvalitetu ponuđene liječničke usluge.
To je otprilike toliko realno i racionalno objašnjenje kao kad bi se zrakoplov poslao na let s pola ili četvrt rezervoara,uz objašnjenje da nedostatak kerozina neće utjecati na sigurnost leta.
Naravno,ova godina je jedna od posljednjih godina u kojoj Hrvatska neće biti punopravna članica NATO-a.
Spremajući se za ulazak u NATO Hrvatska je odlučila ruski dug smanjiti "prebijanjem" kupujući baš ruske helikoptere M-17 što je,naravno,standardno naoružanje u NATO-u.
Ili možda nije?
Bitno da se novac koji su nam dužni potroši.
To što takav tip istočnih helikoptera ne ulazi u koncept NATO-a uopće nema veze.
Usput budi rečeno,zar ne bi bilo logičnije da dug naplatimo u nafti?
Plinu?
Ili bilo kojoj drugoj sirovini potrebnoj našoj proizvodnji?
I tko se usudio odlučiti da su baš helikopteri potrebni hrvatskom narodu kako bi prosperirao?
"USTANI BANE HEDERVARIJU"
Kako već žurimo u NATO,možda bi bilo pametno i svrsishodno da kupimo i kakav kineski zrakoplov ili možda koji "modernizirani" sovjetski tenk iz prve polovice prošlog stoljeća.
Postoje mnogi načini na koje se novac može beskorisno potrošiti.
Ideja vodilja nesvrhovite proizvodnje je ubiranje provizije.
A tome se sadašnja vlada odlučila oštro suprotstaviti.
Pitanje je samo hoće li krenuti od sebe?
Možda retrogradno od 1990.?
Od 2000.?
Ili tek od 2084.?
Ipak,snježni pokrivač nije uspio pokriti zahtjeve za povrat raznorazne imovine... Austrijancima,Talijanima,Amerikancima ili bilo kome drugom,trećemu ili dvjesto pedeset i osmom.
Možda bi i Hrvatsko narodno kazalište trebalo vratiti nasljednicima Khuena Hedervaryja kako bi i Mađari u centru Zagreba mogli otvoriti veliki šoping-centar.
Jedino travu treba asfaltirati pa je i problem parkiranja riješen.
HNK nije u povratu?
Samo spomenite premijeru!"
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"NOVA REFORMA-SIROMAŠNI CRKNITE!"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:47 am
"NOVA REFORMA-SIROMAŠNI CRKNITE!"
Bit 'reforme zdravstva' je udar na umirovljenike - liječit će se samo bogati,kao u SAD-u,gdje 70 milijuna ljudi nema zdravstveno,ali sustav jako dobro funkcionira.
Hrvatska sve više i češće,i po pravilu neuspješnije,provodi raznorazne reforme,privatizacije,konsolidacije, stabilizacije,implementacije... po diktatu izvana,te neizbježne sanacije iznutra.
Hrvatska je već više od pedeset godina u reformi.
Zanemarimo one prije devedesete,tako da nam ostaje svijetlih petnaest godina.
Prvo se preko noći društveno vlasništvo pretvorilo u državno.
A državno je dijelio državnik kako je smatrao za shodno.
Cijene su bile prihvatljive (menadžerski kredit s "počekom",u pravilu s nedovoljnom ili nikakvom garancijom o povratu kredita).
Prihvatitelji državnog vlasništva,a sad "poduzetnici" u pravilu su dokazane Hrvatine od stoljeća sedmog (s neizbježnom suradnjom sa službicama i prije i poslije devedesete).
Za koga – nakon devedesete – nije baš istraživano.
Da se ljude ne povrijedi.
Isisavanjem novaca iz banaka i mirovinskog fonda nastale su hrpe novokomponiranih poduzetnika,koji su na tržištu mogli preživjeti jedino ako su imali povlaštene ugovore s državnim firmama i ministarstvima po, naravno,povlaštenim cijenama.
Tako su "životarili" mnogi.
Značajnom dijelu i to nije bilo dovoljno pa su morali zatražiti "sanaciju", koja je tada,u pravilu,značila otpisivanje bankarskog menadžerskog kredita.
Kako i to netko mora platiti,tako su i banke lagano tonule,ali je sve riješeno "sanacijom" banaka – novcem poreznih obveznika!
A i čime bi drugim moglo i biti?
No,kad se "sanacija" banaka ponavljala po drugi,treći put moralo se naći novo rješenje.
Banke su privatizirane,a kako toliko novca nije bilo u Hrvatskoj,on je pronađen izvan granica.
Banke su "sanirane",privatizirane i Hrvatska je ostala bez 95 posto bankarskog sustava.
Ali,potkrao se i jedan pozitivan element,a to je da se novi vlasnici nisu zanimali tko je,kako,kada i gdje uzeo supstancu.
Time su oraspoložili "korisnike" bespovratnih kreditnih linija.
Bankarski sustav je "spašen",ali više nije imao tko sanirati "privatizirana poduzeća",tako da je rijeka radnika potekla k burzi za zapošljavanje.
Dodatni udarac hrvatskoj proizvodnji,uz "privatizaciju",dala je i filozofija "otraj – dotraj".
Jeftiniji proizvodi iz uvoza uz preskakanje plaćanja carine "jer sve su to naši" ubrzali su urušavanje i malih i srednjih poduzeća,malih trgovina i obrta.
I kako sve ima svoj nastavak,padom proizvodnje,pao je i bruto društveni proizvod,tako da se smanjio pritok u državnu kasicu-prasicu.
Mnoge stvari financiraju se iz poreza,pa je tako i zdravstveni sustav zapao u teškoće.
Mirovinski je sustav već bio "obrađen" prenamjenom sredstava,"posudbama" i izmišljanjem stotina tiusuća novih umirovljenika koji u mirovinski fond nisu tijekom života uplatili ni lipe.
Ovo se uglavnom odnosi na "lažne vojnike" i popove.
Budući da novca nema,trebaju se rezati i troškovi.
A rezanje troškova u zdravstvu znači manje prava na zdravlje – čitaj: lijekova,pregleda,operacija!
Bit takozvane "reforme zdravstva" sastoji se u tome da se "obvezno zdravstveno osiguranje" smjesti u okvire projicirane potrošnje koja proizlazi iz mogućnosti plaćanja iz državnog proračuna.
Naravno da je to najjači udar na umirovljenike (poglavito one koji su plaćali cijeli svoj vijek za zdravstveno osiguranje) jer su im i mirovine skresane na otprilike jednu trećinu (u odnosu na iznos plaće na radnom mjestu gdje su ostvarili pravo na mirovinu).
Zahvaljujući implementaciji zaključaka Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije – mirovine će,kao i zdravstvena zašita,klizati prema dolje.
Intencija je MMF-a,WB-a i WTO-a da se liječe samo bogati,kako to inače i jest u SAD-u.
Tamo sedamdeset milijuna ljudi nema zdravstveno osiguranje i sustav itekako dobro funkcionira.
Pa zašto se to ne bi onda kao "super proizvod" izvezlo i u druge države, poglavito tranzicijske (kotrljajuće).
S obzirom da je već sve odrađeno po diktatu – reforma,privatizacija, konsolidacija, stabilizacija i implementacija – ostaje samo da se sve to sanira,kako bi novi vlasnik imao od čega krenuti – NAPRIJED.
PAVLE KALINIĆ
Bit 'reforme zdravstva' je udar na umirovljenike - liječit će se samo bogati,kao u SAD-u,gdje 70 milijuna ljudi nema zdravstveno,ali sustav jako dobro funkcionira.
Hrvatska sve više i češće,i po pravilu neuspješnije,provodi raznorazne reforme,privatizacije,konsolidacije, stabilizacije,implementacije... po diktatu izvana,te neizbježne sanacije iznutra.
Hrvatska je već više od pedeset godina u reformi.
Zanemarimo one prije devedesete,tako da nam ostaje svijetlih petnaest godina.
Prvo se preko noći društveno vlasništvo pretvorilo u državno.
A državno je dijelio državnik kako je smatrao za shodno.
Cijene su bile prihvatljive (menadžerski kredit s "počekom",u pravilu s nedovoljnom ili nikakvom garancijom o povratu kredita).
Prihvatitelji državnog vlasništva,a sad "poduzetnici" u pravilu su dokazane Hrvatine od stoljeća sedmog (s neizbježnom suradnjom sa službicama i prije i poslije devedesete).
Za koga – nakon devedesete – nije baš istraživano.
Da se ljude ne povrijedi.
Isisavanjem novaca iz banaka i mirovinskog fonda nastale su hrpe novokomponiranih poduzetnika,koji su na tržištu mogli preživjeti jedino ako su imali povlaštene ugovore s državnim firmama i ministarstvima po, naravno,povlaštenim cijenama.
Tako su "životarili" mnogi.
Značajnom dijelu i to nije bilo dovoljno pa su morali zatražiti "sanaciju", koja je tada,u pravilu,značila otpisivanje bankarskog menadžerskog kredita.
Kako i to netko mora platiti,tako su i banke lagano tonule,ali je sve riješeno "sanacijom" banaka – novcem poreznih obveznika!
A i čime bi drugim moglo i biti?
No,kad se "sanacija" banaka ponavljala po drugi,treći put moralo se naći novo rješenje.
Banke su privatizirane,a kako toliko novca nije bilo u Hrvatskoj,on je pronađen izvan granica.
Banke su "sanirane",privatizirane i Hrvatska je ostala bez 95 posto bankarskog sustava.
Ali,potkrao se i jedan pozitivan element,a to je da se novi vlasnici nisu zanimali tko je,kako,kada i gdje uzeo supstancu.
Time su oraspoložili "korisnike" bespovratnih kreditnih linija.
Bankarski sustav je "spašen",ali više nije imao tko sanirati "privatizirana poduzeća",tako da je rijeka radnika potekla k burzi za zapošljavanje.
Dodatni udarac hrvatskoj proizvodnji,uz "privatizaciju",dala je i filozofija "otraj – dotraj".
Jeftiniji proizvodi iz uvoza uz preskakanje plaćanja carine "jer sve su to naši" ubrzali su urušavanje i malih i srednjih poduzeća,malih trgovina i obrta.
I kako sve ima svoj nastavak,padom proizvodnje,pao je i bruto društveni proizvod,tako da se smanjio pritok u državnu kasicu-prasicu.
Mnoge stvari financiraju se iz poreza,pa je tako i zdravstveni sustav zapao u teškoće.
Mirovinski je sustav već bio "obrađen" prenamjenom sredstava,"posudbama" i izmišljanjem stotina tiusuća novih umirovljenika koji u mirovinski fond nisu tijekom života uplatili ni lipe.
Ovo se uglavnom odnosi na "lažne vojnike" i popove.
Budući da novca nema,trebaju se rezati i troškovi.
A rezanje troškova u zdravstvu znači manje prava na zdravlje – čitaj: lijekova,pregleda,operacija!
Bit takozvane "reforme zdravstva" sastoji se u tome da se "obvezno zdravstveno osiguranje" smjesti u okvire projicirane potrošnje koja proizlazi iz mogućnosti plaćanja iz državnog proračuna.
Naravno da je to najjači udar na umirovljenike (poglavito one koji su plaćali cijeli svoj vijek za zdravstveno osiguranje) jer su im i mirovine skresane na otprilike jednu trećinu (u odnosu na iznos plaće na radnom mjestu gdje su ostvarili pravo na mirovinu).
Zahvaljujući implementaciji zaključaka Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije – mirovine će,kao i zdravstvena zašita,klizati prema dolje.
Intencija je MMF-a,WB-a i WTO-a da se liječe samo bogati,kako to inače i jest u SAD-u.
Tamo sedamdeset milijuna ljudi nema zdravstveno osiguranje i sustav itekako dobro funkcionira.
Pa zašto se to ne bi onda kao "super proizvod" izvezlo i u druge države, poglavito tranzicijske (kotrljajuće).
S obzirom da je već sve odrađeno po diktatu – reforma,privatizacija, konsolidacija, stabilizacija i implementacija – ostaje samo da se sve to sanira,kako bi novi vlasnik imao od čega krenuti – NAPRIJED.
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"KRITERIJ CIVILIZIRANOSTI"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:48 am
"KRITERIJ CIVILIZIRANOSTI"
"Nova civiliziranja danas se zovu drugačije:
"Uvođenje demokracije","borba protiv terorizma","teritorijalni integritet","slobodno tržište","Haški sud".
Civilizatori ostaju uvijek isti,kao i žrtve.
Najveći problem takozvanih tranzicijskih zemalja je prihvaćanje bilo kakvih kriterija,naravno u skladu s razumom.
Govoriti o tradiciji je više-manje iluzorno,jer glavnina zemalja nema nikakvih tradicija.
Bilo kulturnih,znanstvenih,moralnih,povijesnih ili bilo kakvih.
Uglavnom ih nemaju ili ih imaju kao mitove koji su u totalnom srazu s činjenicama.
Naravno da tamne natkriljuju svijetle stranice povijesti.
Uobičajeno je govoriti,učiti nove naraštaje kroz udžbenike,o svijetloj povijesti,ratničkoj,kulturnoj i znanstvenoj tradiciji... koja je uglavnom izmišljena.
No i kad se nešto potvrdi kao izmišljotina,u pravilu se želi upornim ponavljanjem pretvoriti u dogmu o kojoj se,radi pristojnosti i samorazumijevanja po sebi,nije uputno raspitivati niti pokušati realno sagledati.
Ako netko inzistira na takvom stavu,na "kritici svega postojećeg",odmah postaje nacionalni izdajnik,otpadnik,krivorodac uvijek za nešto kriv,bilo na sjeveru, jugu, istoku ili zapadu.
A svaka zemlja,ma gdje bila,uvijek ima dežurne krivce.
Kao što ima i ugledne građane,koji su se u pravilu obogatili preko noći i nije pristojno pitati,a još manje raspitivati se,kako su zaradili prvi milijun.
Kako danas o "uglednicima" sve najljepše i najbolje,tako i o spomenicima zaslužnima,manje zaslužnima i nezaslužnima.
Hvalospjevi su najprihvatljiviji,kritika i propitivanje su krajnje nepotrebni i društveno neprihvatljivi.
Tko bi danas mogao postaviti pitanje o spomenicima npr. Miklosu Zrinyju u Mađarskoj kad se,naravno,radi o nacionalnom junaku bez kojeg bi povijest bila pomalo isprazna.
Ili tko bi mogao postaviti pitanje o povijesnom ruskom gradu Kalinjingradu u kojem se rodio Kant,samo što se tada taj isti grad zvao Königsberg,a i stanovništvo je imalo malo drugačija prezimena.
Bi li možda tko želio nešto reći o Beču 1938. godine,kad su Židovi odjednom,ničim izazvani,zaključili da bi možda bilo dobro za zdravlje da promjene sredinu.
Ili kad im je zdravlje u Beogradu 1941. bilo riješeno - barem su rješavatelji zdravstvenih problema mislili tako - kad su grad proglasili očišćenim od nižih rasa.
Ni oni zapadniji,ma koliko glumili kulturu,uljuđenost i racionalnost, povijesno nisu bili nimalo milosrdniji od drugih.
Bilo da su branili vlastitu "kulturu" na jugu Afrike ili na sjeveru Irske.
Ništa bolji nisu ni oni kojima su desetljeća trebala kako bi se pomirili s činjenicom da ni jedan dio Afrike nije Francuska,kao ni mirenje s drugom bojom kože koja također pripada Francuskoj.
Civiliziranje koje je provodio bijeli čovjek,bilo to u Americi, Australiji ili Novom Zelandu mnogi polaznici tečaja "civiliziranja" nisu preživjeli.
Milijuni su umrli u nerazumijevanju civilizacije koja je sebe smatrala jedinom ispravnom,naprednom i,naravno,jedinom prihvatljivom.
Bilo je pokušaja da se izjednače prava civilizatora i onih koji su se opirali civiliziranju.
Preživjeli su neki i Ligu naroda i nakon nje i Ujedinjene narode,ali se nasilje iz međunarodnih odnosa nije pomaklo ni za milimetar.
Godinama se nasilje držalo na uzdi ravnotežom straha.
No u zadnjih petnaestak godina ravnoteže je nestalo i neravnoteža je dovela do novih valova nasilja,koja i dalje inzistiraju na "civiliziranju".
No ta nova civiliziranja danas se zovu drugačije,dok su neki provoditelji ostali isti.
Neki civiliziranje zovu "uvođenje demokracije",drugi "borbom protiv terorizma",treći "očuvanjem teritorijalnog integriteta",četvrti "očuvanjem slobodnog tržišta",a neki "Haškim sudom".
Bilo kako bilo,cviviliziranje traje stoljećima.
Provode ga uglavnom isti sudionici,a žrtve su uglavnom određene i poznate kao stoljeće ili dva ranije.
Ono što je dozvoljeno velikima zabranjeno je malima.
Čak kad rade po nalogu velikih,na kraju mali dobiju po ušima od onih čije su naputke provodili.
Kad miš padne,umre ili jednostavno ispari - igra se ne prekida,nastavlja se s novim glumcem.
Samo režiser ostaje isti.
To je,unatoč svemu,"civilizacija".
PAVLE KALINIĆ
"Nova civiliziranja danas se zovu drugačije:
"Uvođenje demokracije","borba protiv terorizma","teritorijalni integritet","slobodno tržište","Haški sud".
Civilizatori ostaju uvijek isti,kao i žrtve.
Najveći problem takozvanih tranzicijskih zemalja je prihvaćanje bilo kakvih kriterija,naravno u skladu s razumom.
Govoriti o tradiciji je više-manje iluzorno,jer glavnina zemalja nema nikakvih tradicija.
Bilo kulturnih,znanstvenih,moralnih,povijesnih ili bilo kakvih.
Uglavnom ih nemaju ili ih imaju kao mitove koji su u totalnom srazu s činjenicama.
Naravno da tamne natkriljuju svijetle stranice povijesti.
Uobičajeno je govoriti,učiti nove naraštaje kroz udžbenike,o svijetloj povijesti,ratničkoj,kulturnoj i znanstvenoj tradiciji... koja je uglavnom izmišljena.
No i kad se nešto potvrdi kao izmišljotina,u pravilu se želi upornim ponavljanjem pretvoriti u dogmu o kojoj se,radi pristojnosti i samorazumijevanja po sebi,nije uputno raspitivati niti pokušati realno sagledati.
Ako netko inzistira na takvom stavu,na "kritici svega postojećeg",odmah postaje nacionalni izdajnik,otpadnik,krivorodac uvijek za nešto kriv,bilo na sjeveru, jugu, istoku ili zapadu.
A svaka zemlja,ma gdje bila,uvijek ima dežurne krivce.
Kao što ima i ugledne građane,koji su se u pravilu obogatili preko noći i nije pristojno pitati,a još manje raspitivati se,kako su zaradili prvi milijun.
Kako danas o "uglednicima" sve najljepše i najbolje,tako i o spomenicima zaslužnima,manje zaslužnima i nezaslužnima.
Hvalospjevi su najprihvatljiviji,kritika i propitivanje su krajnje nepotrebni i društveno neprihvatljivi.
Tko bi danas mogao postaviti pitanje o spomenicima npr. Miklosu Zrinyju u Mađarskoj kad se,naravno,radi o nacionalnom junaku bez kojeg bi povijest bila pomalo isprazna.
Ili tko bi mogao postaviti pitanje o povijesnom ruskom gradu Kalinjingradu u kojem se rodio Kant,samo što se tada taj isti grad zvao Königsberg,a i stanovništvo je imalo malo drugačija prezimena.
Bi li možda tko želio nešto reći o Beču 1938. godine,kad su Židovi odjednom,ničim izazvani,zaključili da bi možda bilo dobro za zdravlje da promjene sredinu.
Ili kad im je zdravlje u Beogradu 1941. bilo riješeno - barem su rješavatelji zdravstvenih problema mislili tako - kad su grad proglasili očišćenim od nižih rasa.
Ni oni zapadniji,ma koliko glumili kulturu,uljuđenost i racionalnost, povijesno nisu bili nimalo milosrdniji od drugih.
Bilo da su branili vlastitu "kulturu" na jugu Afrike ili na sjeveru Irske.
Ništa bolji nisu ni oni kojima su desetljeća trebala kako bi se pomirili s činjenicom da ni jedan dio Afrike nije Francuska,kao ni mirenje s drugom bojom kože koja također pripada Francuskoj.
Civiliziranje koje je provodio bijeli čovjek,bilo to u Americi, Australiji ili Novom Zelandu mnogi polaznici tečaja "civiliziranja" nisu preživjeli.
Milijuni su umrli u nerazumijevanju civilizacije koja je sebe smatrala jedinom ispravnom,naprednom i,naravno,jedinom prihvatljivom.
Bilo je pokušaja da se izjednače prava civilizatora i onih koji su se opirali civiliziranju.
Preživjeli su neki i Ligu naroda i nakon nje i Ujedinjene narode,ali se nasilje iz međunarodnih odnosa nije pomaklo ni za milimetar.
Godinama se nasilje držalo na uzdi ravnotežom straha.
No u zadnjih petnaestak godina ravnoteže je nestalo i neravnoteža je dovela do novih valova nasilja,koja i dalje inzistiraju na "civiliziranju".
No ta nova civiliziranja danas se zovu drugačije,dok su neki provoditelji ostali isti.
Neki civiliziranje zovu "uvođenje demokracije",drugi "borbom protiv terorizma",treći "očuvanjem teritorijalnog integriteta",četvrti "očuvanjem slobodnog tržišta",a neki "Haškim sudom".
Bilo kako bilo,cviviliziranje traje stoljećima.
Provode ga uglavnom isti sudionici,a žrtve su uglavnom određene i poznate kao stoljeće ili dva ranije.
Ono što je dozvoljeno velikima zabranjeno je malima.
Čak kad rade po nalogu velikih,na kraju mali dobiju po ušima od onih čije su naputke provodili.
Kad miš padne,umre ili jednostavno ispari - igra se ne prekida,nastavlja se s novim glumcem.
Samo režiser ostaje isti.
To je,unatoč svemu,"civilizacija".
PAVLE KALINIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"VRIJEME NESIGURNOSTI RADNOG MJESTA"
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:48 am
"VRIJEME NESIGURNOSTI RADNOG MJESTA"
"Radna prava krčkaju se danas u istom loncu 'Ujedinjene Europe',pa je sve izglednije da će se ubuduće puno lakše ostajati bez posla,sa ili bez razloga.
Zakon o zapošljavanju mladih (CPE) digao je Pariz,a zatim i Francusku - na noge.
Francuska je poznata po brzini širenja demonstracija od centra prema periferiji.
Sukob je izazvao prijedlog zakona kojim se mladima do 26 godina olakšava zapošljavanje,ali poslodavac prilikom uručivanja otkaza to ne mora ni na koji način obrazložiti.
Npr.,razlog za otkaz može biti i nezadovoljavajuća boja očiju ili odbijanje predloženih seksualnih usluga.
Pariz je na takav prijedlog premijera Dominiquea de Villepina reagirao demonstracijama studenata i radnika.
Demonstracije tjednima onemogućavaju normalno funkcioniranje gradova.
Ipak,to nije navelo predsjednika Jacques Chiraca da povuče sporni prijedlog zakona.
Ublažio ga je,neznatno,nakon što je Ustavni sud zaključio da zakon nije protivan Ustavu te nakon prijetnje premijera da će podnijeti ostavku ako predsjednik ne potpiše zakon.
Zakon ipak nije potpisan,zasad!
Studenti,radnički sindikati i politička ljevica uz podršku sada i opozicijske Socijalističke stranke traže od predsjednika Chiraca da putem svojih ovlasti Zakon o zapošljavanju mladih pošalje u parlament,čime bi zakon,u stvari,bio stavljen na led.
To bi sadašnjeg premijera Villepina natjeralo na ostavku,koju je sam najavio ako ga ne podrži Chirac.
On je i sam zainteresiran da ga na idućim izborima za predsjednika naslijedi Villepin,a ne Sarkozy,sadašnji ministar unutarnjih poslova.
Tijekom samih demonstracija Sarkozy se držao vrlo rezervirano,kako ne bi na predstojećim izborima odbio svoje potencijalne birače koji su sada sudionici demonstracija.
Nakon što je stabilizirao odnose sa suprugom,cijela situacija i neredi oko novog zakona idu mu na ruku.
Sarkozy je sve izgledniji Chiracov nasljednik.
Demonstracije koje traju ukazuju da je nekadašnje zapošljavanje za stalno u daljnjem padu i da će s vremenom nastaviti još padati.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme ima svoje jako duboke korijene,no njegov zvjezdani trenutak bilo je razdoblje od pedesetih do sedamdesetih godina.
Nakon toga blago je stagnirao,da bi padom Berlinskog zida bila okrenuta nova stranica.
Vrijeme nesigurnosti radnog mjesta navire poput plime.
Još donedavno poput polarnih medvjeda zaštićena su bila radna mjesta u "zemljama realnog socijalizma".
Trend sada tranzicijskih zemalja razlijeva se i na Zapad,jer više nije bilo "crvene opasnosti" zbog koje su se morale davati određene pogodnosti kako bi se pokazalo da su prava (pa i radna) veća nego li s druge strane "željezne zavjese".
Kako se sada radna prava i prava iz rada krčkaju u istom loncu "Ujedinjene Europe",tako postaje sve izglednije da će se ubuduće puno lakše ostajati bez posla (sa ili bez razloga) u odnosu na jučer.
Promjene uzrokovane globalizacijom dovode i do novih odnosa ne samo među uposlenicima i vlasnicima,nego i među uposlenicima samim.
Iskonska ideja kolektivnog projekta i alternativne opće vrijednosti su odbačene.
Bilo koji stav,kritički,distancirani... ili traženje ikakve neovisnosti ili slobode neprihvatljiv je od strane vlasnika i menadžmenta.
Nekadašnja uobičajena solidarnost i uzajamna pomoć su obezvrijeđeni,skoro pa zabranjeni.
Osim mladih,veliki problem na tržištu rada su svi koji su prešli pedesetu,poglavito žene.
Naime,na tržištu rada na njih se gleda kao na one koji su već trebali otići,a petljaju se,smetaju i nedovoljno pridonose jedinom preostalom Bogu dvadeset i prvog stoljeća – Profitu.
Moderni, suvremeni "radnik" mora se vrlo dobro znati prodati,pokazati vjernost na prvom mjestu kako bi se mogao razlikovati od drugih te se tako izdvojiti.
Danas je sve više privatno i javno preživljavanje svakog pojedinca podređeno surovoj logici učinkovitosti i rentabilnosti firme bez realnih mogućnosti pojedinca da izbjegne takvu poziciju.
Utoliko je važnije da se demonstracije u Francuskoj nastave dokle god se ne poništi zakon koji omogućava poslodavcima ubijanje i zadnjih natruha ljudskog bića zaposlenim radnicima!"
PAVLE KALINIĆ
Poznati hrvatski ekonomski kolumnista
,Danko Plevnik,je u svojoj kolumni i kroz tekst i kroz slike cinično 
komentirao situaciju,davši prvo sliku protesta HispanoAmerikanaca u SAD-u, zatim radnika u Italiji,te studenata u Francuskoj,a na kraju je slika mladih Hrvata koji sjede u kafićima i bezbrižno se sunčaju i lješkare u vrijeme kad bi trebali raditi 
,a za piće su im dali roditelji,koji su svoje plaće i penzije zaradili,ni više,ni manje nego u "mraku SFRJ" 
-U SAD-u protestuju HispanoAmerikanci,u Italiji radnici,u Francuskoj studenti,a u Hrvatskoj je stiglo proljeće.
Što reći na ovo,nego "blago narodu koji ovakvu mladež
ima,a još se više blago onome koji živi među njima i sa njima"
"Radna prava krčkaju se danas u istom loncu 'Ujedinjene Europe',pa je sve izglednije da će se ubuduće puno lakše ostajati bez posla,sa ili bez razloga.
Zakon o zapošljavanju mladih (CPE) digao je Pariz,a zatim i Francusku - na noge.
Francuska je poznata po brzini širenja demonstracija od centra prema periferiji.
Sukob je izazvao prijedlog zakona kojim se mladima do 26 godina olakšava zapošljavanje,ali poslodavac prilikom uručivanja otkaza to ne mora ni na koji način obrazložiti.
Npr.,razlog za otkaz može biti i nezadovoljavajuća boja očiju ili odbijanje predloženih seksualnih usluga.
Pariz je na takav prijedlog premijera Dominiquea de Villepina reagirao demonstracijama studenata i radnika.
Demonstracije tjednima onemogućavaju normalno funkcioniranje gradova.
Ipak,to nije navelo predsjednika Jacques Chiraca da povuče sporni prijedlog zakona.
Ublažio ga je,neznatno,nakon što je Ustavni sud zaključio da zakon nije protivan Ustavu te nakon prijetnje premijera da će podnijeti ostavku ako predsjednik ne potpiše zakon.
Zakon ipak nije potpisan,zasad!
Studenti,radnički sindikati i politička ljevica uz podršku sada i opozicijske Socijalističke stranke traže od predsjednika Chiraca da putem svojih ovlasti Zakon o zapošljavanju mladih pošalje u parlament,čime bi zakon,u stvari,bio stavljen na led.
To bi sadašnjeg premijera Villepina natjeralo na ostavku,koju je sam najavio ako ga ne podrži Chirac.
On je i sam zainteresiran da ga na idućim izborima za predsjednika naslijedi Villepin,a ne Sarkozy,sadašnji ministar unutarnjih poslova.
Tijekom samih demonstracija Sarkozy se držao vrlo rezervirano,kako ne bi na predstojećim izborima odbio svoje potencijalne birače koji su sada sudionici demonstracija.
Nakon što je stabilizirao odnose sa suprugom,cijela situacija i neredi oko novog zakona idu mu na ruku.
Sarkozy je sve izgledniji Chiracov nasljednik.
Demonstracije koje traju ukazuju da je nekadašnje zapošljavanje za stalno u daljnjem padu i da će s vremenom nastaviti još padati.
Ugovor o radu na neodređeno vrijeme ima svoje jako duboke korijene,no njegov zvjezdani trenutak bilo je razdoblje od pedesetih do sedamdesetih godina.
Nakon toga blago je stagnirao,da bi padom Berlinskog zida bila okrenuta nova stranica.
Vrijeme nesigurnosti radnog mjesta navire poput plime.
Još donedavno poput polarnih medvjeda zaštićena su bila radna mjesta u "zemljama realnog socijalizma".
Trend sada tranzicijskih zemalja razlijeva se i na Zapad,jer više nije bilo "crvene opasnosti" zbog koje su se morale davati određene pogodnosti kako bi se pokazalo da su prava (pa i radna) veća nego li s druge strane "željezne zavjese".
Kako se sada radna prava i prava iz rada krčkaju u istom loncu "Ujedinjene Europe",tako postaje sve izglednije da će se ubuduće puno lakše ostajati bez posla (sa ili bez razloga) u odnosu na jučer.
Promjene uzrokovane globalizacijom dovode i do novih odnosa ne samo među uposlenicima i vlasnicima,nego i među uposlenicima samim.
Iskonska ideja kolektivnog projekta i alternativne opće vrijednosti su odbačene.
Bilo koji stav,kritički,distancirani... ili traženje ikakve neovisnosti ili slobode neprihvatljiv je od strane vlasnika i menadžmenta.
Nekadašnja uobičajena solidarnost i uzajamna pomoć su obezvrijeđeni,skoro pa zabranjeni.
Osim mladih,veliki problem na tržištu rada su svi koji su prešli pedesetu,poglavito žene.
Naime,na tržištu rada na njih se gleda kao na one koji su već trebali otići,a petljaju se,smetaju i nedovoljno pridonose jedinom preostalom Bogu dvadeset i prvog stoljeća – Profitu.
Moderni, suvremeni "radnik" mora se vrlo dobro znati prodati,pokazati vjernost na prvom mjestu kako bi se mogao razlikovati od drugih te se tako izdvojiti.
Danas je sve više privatno i javno preživljavanje svakog pojedinca podređeno surovoj logici učinkovitosti i rentabilnosti firme bez realnih mogućnosti pojedinca da izbjegne takvu poziciju.
Utoliko je važnije da se demonstracije u Francuskoj nastave dokle god se ne poništi zakon koji omogućava poslodavcima ubijanje i zadnjih natruha ljudskog bića zaposlenim radnicima!"
PAVLE KALINIĆ
Poznati hrvatski ekonomski kolumnista
,Danko Plevnik,je u svojoj kolumni i kroz tekst i kroz slike cinično komentirao situaciju,davši prvo sliku protesta HispanoAmerikanaca u SAD-u, zatim radnika u Italiji,te studenata u Francuskoj,a na kraju je slika mladih Hrvata koji sjede u kafićima i bezbrižno se sunčaju i lješkare u vrijeme kad bi trebali raditi ,a za piće su im dali roditelji,koji su svoje plaće i penzije zaradili,ni više,ni manje nego u "mraku SFRJ" -U SAD-u protestuju HispanoAmerikanci,u Italiji radnici,u Francuskoj studenti,a u Hrvatskoj je stiglo proljeće. Što reći na ovo,nego "blago narodu koji ovakvu mladež
ima,a još se više blago onome koji živi među njima i sa njima"
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Pavle Kalinić
Slaven Sun Sep 14, 2008 4:49 am
Nedavno je kolumnista ovih internet kolumni,Pavle Kalinić ,gostovao u emisiji "Otvoreno" na HTV-u na temu o približavanju pristupanja Hrvatske NATO-savezu 
U emisiji,koja traje jedan sat i koja je koncipirana tako da uvijek pola gostiju bude jednog gledišta,a pola drugog,pa ukrštavaju mišljenja međusobno ,te se i gledatelji uključuju sa svojim komentarima i pitanjima i sa svojim odgovorima na anketno tj.referendumsko pitanje na dotičnu temu 
,je Pavle Kalinić nakon 15 minuta napustio studio(emisija ide uživo ) iziritiran i isprovociran perfidnim i licemjernim ponašanjem,ne onih iz "suprotna tabora" ,već onih iz vlastita tj.jednog od njih
A,što je još najbizarnije i najtragičnije u toj priči je da na pitanje da li Hrvatska treba ući u NATO(na što je 88% anketiranih gledatelja preko telefona koji su se javljali reklo NE 
,a uzorak je bio oko 3000 u uru vrimena 
) jedan od gostiju iz tabora protiv NATO-a,koji je član Centra za MIROVNE studije ,rekao ne znam član,ponavljam centra za MIROVNE studije na pitanje da li HR treba ući vojni savez kakav je NATO rekao da ne zna 
To samo dokazuje da ili je ta organizacija obična farsa i produžena ruka vlasti ili je taj dotični,u međuvremenu "kupljen" ,pa je promijenio svoje stajalište,barem ono javno
Sutradan je u novinama Pavle Kalinić komentirao da
isti oni ljudi koji su se kleli u:Tita,SFRJ,socijalizam,marksizam,danas zastupaju druga stajališta i druge fetiše(kapitalizam,NATO,SAD,neoliberalizam,tržište...)
Toliko o ljudskoj "dosljednosti i poštenju"
Potpisniku ovih kolumni(Pavle Kalinić)je nedavno bilo fizički onemogućeno da prisustvuje poslovno-političkom ručku predstavnika Hrvatske u SAD-u na čelu s Bushem i njegovim establišmentom.
Imajući u vidu njegove kolumne,koje nisu na tragu ostalih OPORTUNISTA I ULIZIVAČA nije niti čudno.
Njemu svaka čast na odvažnosti i iskrenosti.
No,takvi su u manjini i zato nam je kako nam je.
,gostovao u emisiji "Otvoreno" na HTV-u na temu o približavanju pristupanja Hrvatske NATO-savezu U emisiji,koja traje jedan sat i koja je koncipirana tako da uvijek pola gostiju bude jednog gledišta,a pola drugog,pa ukrštavaju mišljenja međusobno
,te se i gledatelji uključuju sa svojim komentarima i pitanjima i sa svojim odgovorima na anketno tj.referendumsko pitanje na dotičnu temu ,je Pavle Kalinić nakon 15 minuta napustio studio(emisija ide uživo ) iziritiran i isprovociran perfidnim i licemjernim ponašanjem,ne onih iz "suprotna tabora" ,već onih iz vlastita tj.jednog od njih A,što je još najbizarnije
i najtragičnije u toj priči je da na pitanje da li Hrvatska treba ući u NATO(na što je 88% anketiranih gledatelja preko telefona koji su se javljali reklo NE ,a uzorak je bio oko 3000 u uru vrimena ) jedan od gostiju iz tabora protiv NATO-a,koji je član Centra za MIROVNE studije ,rekao ne znam član,ponavljam centra za MIROVNE studije na pitanje da li HR treba ući vojni savez kakav je NATO rekao da ne zna To samo dokazuje da ili je ta organizacija obična farsa
i produžena ruka vlasti ili je taj dotični,u međuvremenu "kupljen" ,pa je promijenio svoje stajalište,barem ono javno Sutradan je u novinama Pavle Kalinić komentirao da
isti oni ljudi koji su se kleli u:Tita,SFRJ,socijalizam,marksizam,danas zastupaju druga stajališta i druge fetiše(kapitalizam,NATO,SAD,neoliberalizam,tržište...)
Toliko o ljudskoj "dosljednosti i poštenju"
Potpisniku ovih kolumni(Pavle Kalinić)je nedavno bilo fizički onemogućeno da prisustvuje poslovno-političkom ručku predstavnika Hrvatske u SAD-u na čelu s Bushem i njegovim establišmentom.
Imajući u vidu njegove kolumne,koje nisu na tragu ostalih OPORTUNISTA
I ULIZIVAČA nije niti čudno. Njemu svaka čast na odvažnosti i iskrenosti.
No,takvi su u manjini
i zato nam je kako nam je.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)