DA LI SE ISPLATI UČITI U KAPITALIZMU?!
2 posters
Stranica 1/1
DA LI SE ISPLATI UČITI U KAPITALIZMU?!
Slaven Sat Sep 13, 2008 6:05 am
"RAD-ZABAVA ZA NAIVNE"
"Hrvatska verzija puna je nekih drugih skrivenih značenja.
Tu je uvijek ton koji upozorava da se posao češće odrađuje,nego radi,manje voli,a više podnosi.
Tu je poruka da su vrijedan rad,stručnost i profesionalizam "zabava" za naivne od kojih ima malo koristi,osim rijetkih izuzetaka,jer je jedina formula za:
osobni,poslovni i društveni napredak aktivno pridruživanje nekom od nebrojenih plemensko-političkih klanova:
rodijačkih,stranačkih,zavičajnih,interesnih...
Uz pomoć takve pozadinske logistike,a ne tamo nekakvog vrijednog rada i stručnosti,u Lijepoj Našoj mogu se u najkraćem roku dosegnuti:
društveni,poslovni,kulturni,znanstveni i mnogi drugi vrhovi.
I može se s tih vrhova,bez prolijevanja znoja i prevelikog brazdanja sive moždane mase tamo nekakvim učenjem,
(toliko o kapitalizmu o sistemu u kojem "bolji"
idu naprijed 
)
pametovati i šefovati puno stručnijima od sebe koji pojma nemaju kako se probija u životu.
E sad,što se tim našim "lumenima" nitko osobito ne divi,nego se boji njihove moæi i veza-koga briga.
Jer,ako im se i ne dive oni pametniji i nepravedno preskočeni,puno su brojniji oni što im se ulizuju,očekujući vlastitu "profesionalnu" promociju
baziranu na aktivnosti jezika i umijeću spletkarenja,a ne na aktivnostima neurona.
I tako se ,umjesto spirale napretka društva i ekonomije,koju mogu zavrtjeti jedino sposobni,stručni i profesionalni ljudi na svim razinama,zatvara krug statusa quo i nazadovanja.
Krug koji stalno sam sebe reproducira i koji mladima šalje poruku da nije naodmet učiti,ali se i diviti i pridružiti valja ponajprije "spretnima i okretnima" koji "znaju znanje":
grupašiti,spletkariti,mućkariti,zaraditi,politizirati.
Riječju,gaziti sve pred sobom."
Temeljna kapitalistička postavka
MIOMIR ŠTRBAC
"Hrvatska verzija puna je nekih drugih skrivenih značenja.
Tu je uvijek ton koji upozorava da se posao češće odrađuje,nego radi,manje voli,a više podnosi.
Tu je poruka da su vrijedan rad,stručnost i profesionalizam "zabava" za naivne od kojih ima malo koristi,osim rijetkih izuzetaka,jer je jedina formula za:
osobni,poslovni i društveni napredak aktivno pridruživanje nekom od nebrojenih plemensko-političkih klanova:
rodijačkih,stranačkih,zavičajnih,interesnih...
Uz pomoć takve pozadinske logistike,a ne tamo nekakvog vrijednog rada i stručnosti,u Lijepoj Našoj mogu se u najkraćem roku dosegnuti:
društveni,poslovni,kulturni,znanstveni i mnogi drugi vrhovi.
I može se s tih vrhova,bez prolijevanja znoja i prevelikog brazdanja sive moždane mase tamo nekakvim učenjem,
(toliko o kapitalizmu o sistemu u kojem "bolji"
idu naprijed )pametovati i šefovati puno stručnijima od sebe koji pojma nemaju kako se probija u životu.
E sad,što se tim našim "lumenima" nitko osobito ne divi,nego se boji njihove moæi i veza-koga briga.
Jer,ako im se i ne dive oni pametniji i nepravedno preskočeni,puno su brojniji oni što im se ulizuju,očekujući vlastitu "profesionalnu" promociju
baziranu na aktivnosti jezika i umijeću spletkarenja,a ne na aktivnostima neurona.
I tako se ,umjesto spirale napretka društva i ekonomije,koju mogu zavrtjeti jedino sposobni,stručni i profesionalni ljudi na svim razinama,zatvara krug statusa quo i nazadovanja.
Krug koji stalno sam sebe reproducira i koji mladima šalje poruku da nije naodmet učiti,ali se i diviti i pridružiti valja ponajprije "spretnima i okretnima" koji "znaju znanje":
grupašiti,spletkariti,mućkariti,zaraditi,politizirati.
Riječju,gaziti sve pred sobom."
Temeljna kapitalistička postavka
MIOMIR ŠTRBAC
Slaven: komentar modifikovan dana: Wed Feb 04, 2009 7:42 pm; prepravljeno ukupno 2 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"Državno obrazovanje-dostignuća i neuspjesi"
Slaven Sat Sep 13, 2008 6:05 am
"DRŽAVNO OBRAZOVANJE-DOSTIGNUCA I NEUSPESI"
"Državno obrazovanje kao i državna svojina,u poslednjoj deceniji kod nas, dobilo je krajnje negativnu konotaciju.
I zaista,prve asocijacije mlađih generacija sa školskim sistemom sasvim opravdano su polomljene stolice,nezainteresovani profesori i krajnje sterilna atmosfera koja ubija svaki pokušaj kreativnosti.
U takvoj društvenoj klimi,raznim Karićima,Zečevićima i sličnoj gospodi biznismenima bilo je lako da osnivaju privatne megatrendovske jaslice, obdaništa,škole,gimnazije i univerzitete.
Tako danas,samo na teritoriji glavnog grada imamo preko 30,a u zemlji preko 100 registrovanih univerziteta i oko 1000 registrovanih firmi u oblasti obrazovanja...
Bilo da ste oduvek maštali o tome da budete sertifikovani umetnik ili berzanski broker svoje snove možete ispuniti preko noći za "tričavih" par hiljada maraka.
Ideološka ofanziva s desna uspela je da progura ideju kako je za sve propuste domaćeg školstva kriv sam koncept državne organizacije svih nivoa obrazovanja.
Sadašnji politički establišment,služeći se prljavom igrom pretvaranja žrtve u krivca,tvrdi kako su delom krivi i sami "lenji" i "pohlepni" studenti.
Sistem univerzalnog besplatnog školovanja u poslednjih pedeset godina ih je, kažu ovi,"iskvario".
Kao lek za bolesno stanje našeg školstva oni predlažu,na opšte oduševljenje istih Karića i Zečevića,kresanje budžeta,upisnih lista, uvođenje školarina i osnivanje dopunskih privatnih škola.
I "logično", umesto jednog zar nije bolje imati na desetine privatnih univerziteta pa nek se svako sam snalazi.
Na kraju krajeva,"svemoćno" tržište će posle nekog vremena regulisati stvari i u igri će ostati samo najbolji,najkvalifikovaniji.
Razne stipendije će se pobrinuti za one koji nemaju novca.
Ali,da li je baš tako?
Mnoge razvijene zapadne zemlje su imale u posleratnim decenijama sistem univerzalnog besplatnog školstva.
Čak su i najveći zagovornici privatne svojine i tržišta,kao na primer Amerika,vremenom bili primorani da shvate prednosti ovakvog uređenja i obezbedili besplatno školovanje svojih stanovnika u najgorem slučaju sve do kraja srednje škole.
Naravno,ne iz nekog čovekoljublja i brige za intelektualni razvoj omladine,već zarad samog opstanka tržišnog,kapitalističkog sistema koji nije sposoban da samostalno proizvodi kadrove tako potrebne za nemilosrdnu eksploataciju u trci za profitom.
Ali, poslednjih decenija ih logika kapitala primorava da demontiraju sistem obrazovanja što dalje produbljuje unutrašnje kontradikcije sistema.
Intenzivan naučno-tehnološki progres u poslednjih dvesta godina,a posebno u poslednjih nekoliko decenija svakako je rezultat rastuće uloge države u oblasti nauke i obrazovanja.
Automatizacija procesa proizvodnje i brojne tehnološke inovacije rezultat su naglog povećanja raspoloživosti naučnih saznanja i revolucionarnih prodora u nauci kao i rapidnog povećanja stručnosti i osposobljenosti radne snage.
Formiranje velikih državnih institucija kroz koncentraciju finansijskih sredstava,materijalnih resursa i stručnih kadrova u naučnim institucijama, i formiranje masovnog obrazovnog sistema osnovni su elementi koji stoje u pozadini ovog procesa.
Slabije razvijene zemlje u svetu,poput naše,koje su se izborile u određenom istorijskom trenutku da preotmu obrazovanje iz ruku privatnih institucija,ili koje su ga podigle od nule budući da su bile nerazvijene agrarne zemlje,predstavljaju još ubedljivije primere.
Ukažimo ukratko na dostignuća državnog obrazovanja u našoj zemlji.
Pre Drugog svetskog rata obuhvat odgovarajuće starosne grupe stanovništva osnovnim obrazovanjem bio je ispod 45% na našim prostorima.
To znači da ni svako drugo dete starosti izmedju 7 i 14 godina nije bilo obuhvaćeno osnovnom školom.
Po tome se značajno zaostajalo za razvijenim evropskim zemljama tog vremena.
U prilog izrečenoj oceni može se navesti i podatak da je učešće potpuno nepismenih u stanovništvu starijem od deset godina bilo preko 35%,a zajedno sa polupismenim oko 80%!
O visokom obrazovanju da i ne govorimo.
To je bila privilegija malog broja ljudi - dvorske elite i bogatih familija.
Posle Drugog svetskog rata,stavljanjem obrazovanja pod kontrolu države,stvari se radikalno menjaju.
Po prvi put u istoriji na ovim prostorima obrazovanje postaje dostupno svima.
Milioni ljudi koji nisu umeli ni da se potpišu po prvi put u istoriji stiču pravo na besplatno školovanje.
Osnovno školovanje postaje obavezno po zakonu.
Populariše se kampanja opismenjavanja širokih slojeva radnika i seljaka, a širom zemlje se izgrađuje obrazovna infrastruktura - osnovne škole, fakulteti,radnički univerziteti,biblioteke itd.
Pored dece,poseban akcenat se stavlja i na doškolovavanje i stručnu spremu starijih građana.
Tako širok sloj ljudi biva uključen u sistem "večernjih skola" gde im je bilo omogućeno da nakon posla steknu stručna znanja za koja im se nikada ranije nije ukazala prilika.
Ovakva politika vuče korene direktno iz revolucije - za vreme NOB-a partizanske jedinice su organizovale časove opismenjavanja i političke teorije u borbi a na oslobođenim teritorijama su organizovane prve škole.
Vrši se sekularizacija i škola se po prvi put oslobađa stega crkve.
Različite etničke grupe stiču pravo da se obrazuju na svom jeziku i uče o svojoj kulturnoj baštini.
Rezultati jednog ovakvog poduhvata su krajnje impresivni.
Do 1991. godine od preko 2,5 miliona stanovnika bez školske spreme s početka pedesetih ostalo je nešto preko 660.000.
Udeo stanovnika sa srednjom školom je više nego učetvorostručen u ovom periodu,a najveći pomak je ostvaren u višem i visokom obrazovanju gde je taj broj udevetostručen.
Sa nepunih 41.000 visoko obrazovanih ljudi 1953. taj broj skače na 622.000 krajem osamdesetih.
Ovako impresivan pomak ne bi se mogao ostvariti bez planske politike države koja se nije libila da preotme obrazovanje iz ruku uskog sloja privilegovanih ljudi koji su nad njim držali monopol i stavi ga na raspolaganje širokim narodnim masama kao njihovo neotuđivo pravo.
Međutim ovaj trend nije imao istu pozitivnu tendenciju tokom čitavog perioda.
Logično,ekonomski i politički razvoj naše zemlje ogledao se u obrazovanju.
Tako uočavamo da je broj studenata rastao sve do pred kraj sedamdesetih - kada dostiže svoj vrhunac - a zatim osetno opada tokom osamdesetih.
Istu tendenciju pokazuje i osnovna i srednješkolska populacija.
Već tokom šezdesetih potpuna birokratizacija Komunističke partije zajedno sa uvođenjem tržišnih elemenata u domaću ekonomiju i vezivanjem za međunarodne finansijske institucije počinje da se odražava na celokupno društvo pa i na obrazovanje.
Socijalne razlike se polako ali sigurno uvećavaju.
U to vreme nailazimo na embrionske naznake problema koji će par decenija kasnije eksplodiratri u lice naše generacije.
Već tada partijski funkcioneri,poput starih buržoaskih porodica,stiču priliku da šalju svoju decu na visoke škole u inostranstvo.
Nedostatak primene demokratskih principa unutar partije oslikava se i na ostale institucije u društvu.
Svako kritičko mišljenje se obeshrabruje i škole se pretvaraju u dogmatske institucije čiji je zadatak da uniformišu mišljenje i opravdaju novostvoreni sloj birokratije koji je izrastao iz revolucije.
Dogmatski karakter skola jasno je oslikavala Titova slika iznad svake table a pionirski folklor prikrivao odsustvo bilo kakve demokratske institucije samih učenika.
Naravno,ovaj proces nailazi na otpor među omladinom.
Poznati studentski protest 1968. bio je jasan stav protiv ovakvih pojava u društvu.
Parola "Dole crvena buržoazija!",proglas slobodnog crvenog univerziteta "Karl Marks" i politika povezivanja sa radnicima su najsvetliji dometi posleratnog studentskog organizovanja kod nas.
Nažalost,ovaj pokret je slomljen i time izgubljena možda i poslednja prilika da se stvari preokrenu.
Posle tog poraza birokratija se ustoličila i pustila još dublje korenje a obrazovni sistem potpuno podredila svojim interesima.
Finalni rezultat vog procesa su dobro poznate škole u kojima smo svi mi odrasli.
Birokratija poprima potpuno pogrešan stav prema obrazovanju identičan onom vladajuće klase u zapadnim zemljama.
Na obrazovanje se nije gledalo kao na produktivnu aktivnost,iz koje bi se planskom politikom na duge staze mogla dobiti višestruka korist za celo društvo - već kao na običan budžetski trošak.
Shodno tome,investicije u obrazovanje su se uvek izvlacile iz siće koja u državnoj kasi ostane posle "prioriteta" kao što su policija i vojska.
U ovom periodu,naše obrazovanje je odlikovala izuzetna svestranost.
Tako je prosečan Jugosloven u školi mogao doći u dodir sa širokom lepezom nauka i saznanja iz svih oblasti.
Za razliku od svojih vršnjaka u Americi,na primer,naš đak je dobro znao koji je glavni grad Mongolije i ujedno koji je biološki proces osmoze.
Međutim,problem nije bio u opsegu znanja već u načinu na koji su ta znanja prezentirana.
U krajnje rigidnoj atmosferi profesori su đake zasipali brojkama i podacima.
U tom jednosmernom procesu nije bilo prostora za učešće i aktiviranje samih učenika.
"Vrhunski" oblik studentskog učešća u samoj materiji i dan danas predstavljaju referati u osnovnim i srednjim školama ili seminarski ispiti na fakultetima koje po svom nahođenju zadaje,deli i ocenjuje pojedincima vrhovni autoritet - nastavnik/profesor.
U takvoj atmosferi razvijaju se i ohrabruju krajnje negativne pojave kao što su poltronstvo,pokornost prema autoritetu,gubitak maštovitosti, samoinicijative.
Poput bolesti bulemije kod koje pacijenti nekontrolisano natrpavaju svoj želudac raznom hranom u kratkom vremenskom periodu i zatim uz osećaj griže savesti sve to povrate - od učenika su se stvarale mašine koje se programiraju da u ograničenom vremenskom roku upiju i memorišu što više podataka i čuvaju ih do prvog ispita - a posle toga šta ostane.
Socijalno raslojavanje u društvu našlo je svoj izraz i u školskom sistemu.
Podela na stručne srednje škole i gimnazije teoretski je trebalo da da veći izbor mladima ali u stvarnosti deca iz srednje klase urbanih sredina uglavnom su bila ohrabrivana da se upišu u gimnazije dok su deca iz radničkih slojeva uglavnom "birala" usmerene strukovne škole.
Naravno, ovaj "odabir" nije bio svojevoljan,on je pre svega bio uslovljen materijalnim položajem porodice iz koje dolazi učenik.
Deca iz srednje klase su imala finansijsku i moralnu podršku roditelja koji su sebi mogli priuštiti luksuz da izdržavaju svoju decu još četiri do osam godina dok ona ne steknu "široko obrazovanje" i postanu "intelektualci" dok su porodice iz nižih socijalnih miljea bile primorane da što pre zaposle svoje dete i time dobiju još jedan izvor prihoda.
Kroz sve dublju ekonomsku krizu koja je zahvatila našu zemlju sedamdesetih obrazovne institucije - pre svega fakulteti,kod nas dobijaju potpuno novu društvenu funkciju.
Svima su nam poznate priče o "večitim studentima - kojima je sistem omogućio da uživaju u svojoj lenjosti" oni naime "iskorišćavaju besplatno školovanje" i studiraju po 10 i više godina.
Istina je pak da ovakvi "lenjivci" čine ubedljivu manjinu studentske populacije koja se na fakultetima zadržava duže od predviđenog roka.
Sa prestankom otvaranja novih radnih mesta u našoj privredi stvorio se čitav novi sloj kvalifikovanih mladih ljudi koji gube perspektivu.
Imajući ovo u vidu mnogi studenti gube inicijativu i ne vide razloga da privedu kraju svoje studije.
Kao studenti imali su pravo na mnoge beneficije (smeštaj,hrana,popusti) koje bi im se uskratile momenta kad bi diplomirali.
Tako,umesto da završe na ulici mnogi mladi produžavaju svoj studentski staž dok se ne snađu.
Time se fakulteti,u nedostatku pravih,pretvaraju u specifični oblik socijalnih ustanova koje imaju mnogo širu društvenu funkciju od originalno predviđene.
Naravno,vlasti ovo tolerišu pokušavajući da ublaže socijalne tenzije - no time se ne rešava osnovni problem.
A to nisu ni "lenji" studenti niti besplatan državni sistem školovanja,već birokratija na vrhu koja se rukovodi sopstvenim interesima i nije u stanju da reši nagomilane političke i ekonomske probleme sa kojima se suočavamo.
Ukoliko se nastavi u ovom pravcu i ne pruži nikakav organizovani otpor politici sadašnje vlasti,lako se moze desiti da naša deca odrastu u društvu po karakteristikama sličnom onom od pre rata - kada je obrazovanje bila privilegija bogatih pojedinaca u društvu a ne opšte pravo.
Studenti se odlučno i militantno moraju suprotstaviti svakom pokušaju uvođenja školarina,rezanja obrazovnog budžeta,smanjenja mesta za brucoše i sličnih pokušaja ukidanja prava koja su dobijena decenijskom borbom.
Najavljena reforma školstva je svakako preko potrebna,ali studenti ne smeju sebi dozvoliti da budu uvučeni u nekritičku podršku ovom zakonu i potezima nove vlasti kao što su to učinile njihove organizacije.
Reforma obrazovnog sistema sama po sebi,izolovano od ostatka društva, nije ni dovoljna ni moguća;moraju se promeniti materijalni uslovi - a to je moguće jedino podruštvljavanjem svih resursa i sredstava za proizvodnju,njihovim stavljanjem pod demokratsku kontrolu svih članova društva."
GORAN MARKOVIC
"Državno obrazovanje kao i državna svojina,u poslednjoj deceniji kod nas, dobilo je krajnje negativnu konotaciju.
I zaista,prve asocijacije mlađih generacija sa školskim sistemom sasvim opravdano su polomljene stolice,nezainteresovani profesori i krajnje sterilna atmosfera koja ubija svaki pokušaj kreativnosti.
U takvoj društvenoj klimi,raznim Karićima,Zečevićima i sličnoj gospodi biznismenima bilo je lako da osnivaju privatne megatrendovske jaslice, obdaništa,škole,gimnazije i univerzitete.
Tako danas,samo na teritoriji glavnog grada imamo preko 30,a u zemlji preko 100 registrovanih univerziteta i oko 1000 registrovanih firmi u oblasti obrazovanja...
Bilo da ste oduvek maštali o tome da budete sertifikovani umetnik ili berzanski broker svoje snove možete ispuniti preko noći za "tričavih" par hiljada maraka.
Ideološka ofanziva s desna uspela je da progura ideju kako je za sve propuste domaćeg školstva kriv sam koncept državne organizacije svih nivoa obrazovanja.
Sadašnji politički establišment,služeći se prljavom igrom pretvaranja žrtve u krivca,tvrdi kako su delom krivi i sami "lenji" i "pohlepni" studenti.
Sistem univerzalnog besplatnog školovanja u poslednjih pedeset godina ih je, kažu ovi,"iskvario".
Kao lek za bolesno stanje našeg školstva oni predlažu,na opšte oduševljenje istih Karića i Zečevića,kresanje budžeta,upisnih lista, uvođenje školarina i osnivanje dopunskih privatnih škola.
I "logično", umesto jednog zar nije bolje imati na desetine privatnih univerziteta pa nek se svako sam snalazi.
Na kraju krajeva,"svemoćno" tržište će posle nekog vremena regulisati stvari i u igri će ostati samo najbolji,najkvalifikovaniji.
Razne stipendije će se pobrinuti za one koji nemaju novca.
Ali,da li je baš tako?
Mnoge razvijene zapadne zemlje su imale u posleratnim decenijama sistem univerzalnog besplatnog školstva.
Čak su i najveći zagovornici privatne svojine i tržišta,kao na primer Amerika,vremenom bili primorani da shvate prednosti ovakvog uređenja i obezbedili besplatno školovanje svojih stanovnika u najgorem slučaju sve do kraja srednje škole.
Naravno,ne iz nekog čovekoljublja i brige za intelektualni razvoj omladine,već zarad samog opstanka tržišnog,kapitalističkog sistema koji nije sposoban da samostalno proizvodi kadrove tako potrebne za nemilosrdnu eksploataciju u trci za profitom.
Ali, poslednjih decenija ih logika kapitala primorava da demontiraju sistem obrazovanja što dalje produbljuje unutrašnje kontradikcije sistema.
Intenzivan naučno-tehnološki progres u poslednjih dvesta godina,a posebno u poslednjih nekoliko decenija svakako je rezultat rastuće uloge države u oblasti nauke i obrazovanja.
Automatizacija procesa proizvodnje i brojne tehnološke inovacije rezultat su naglog povećanja raspoloživosti naučnih saznanja i revolucionarnih prodora u nauci kao i rapidnog povećanja stručnosti i osposobljenosti radne snage.
Formiranje velikih državnih institucija kroz koncentraciju finansijskih sredstava,materijalnih resursa i stručnih kadrova u naučnim institucijama, i formiranje masovnog obrazovnog sistema osnovni su elementi koji stoje u pozadini ovog procesa.
Slabije razvijene zemlje u svetu,poput naše,koje su se izborile u određenom istorijskom trenutku da preotmu obrazovanje iz ruku privatnih institucija,ili koje su ga podigle od nule budući da su bile nerazvijene agrarne zemlje,predstavljaju još ubedljivije primere.
Ukažimo ukratko na dostignuća državnog obrazovanja u našoj zemlji.
Pre Drugog svetskog rata obuhvat odgovarajuće starosne grupe stanovništva osnovnim obrazovanjem bio je ispod 45% na našim prostorima.
To znači da ni svako drugo dete starosti izmedju 7 i 14 godina nije bilo obuhvaćeno osnovnom školom.
Po tome se značajno zaostajalo za razvijenim evropskim zemljama tog vremena.
U prilog izrečenoj oceni može se navesti i podatak da je učešće potpuno nepismenih u stanovništvu starijem od deset godina bilo preko 35%,a zajedno sa polupismenim oko 80%!
O visokom obrazovanju da i ne govorimo.
To je bila privilegija malog broja ljudi - dvorske elite i bogatih familija.
Posle Drugog svetskog rata,stavljanjem obrazovanja pod kontrolu države,stvari se radikalno menjaju.
Po prvi put u istoriji na ovim prostorima obrazovanje postaje dostupno svima.
Milioni ljudi koji nisu umeli ni da se potpišu po prvi put u istoriji stiču pravo na besplatno školovanje.
Osnovno školovanje postaje obavezno po zakonu.
Populariše se kampanja opismenjavanja širokih slojeva radnika i seljaka, a širom zemlje se izgrađuje obrazovna infrastruktura - osnovne škole, fakulteti,radnički univerziteti,biblioteke itd.
Pored dece,poseban akcenat se stavlja i na doškolovavanje i stručnu spremu starijih građana.
Tako širok sloj ljudi biva uključen u sistem "večernjih skola" gde im je bilo omogućeno da nakon posla steknu stručna znanja za koja im se nikada ranije nije ukazala prilika.
Ovakva politika vuče korene direktno iz revolucije - za vreme NOB-a partizanske jedinice su organizovale časove opismenjavanja i političke teorije u borbi a na oslobođenim teritorijama su organizovane prve škole.
Vrši se sekularizacija i škola se po prvi put oslobađa stega crkve.
Različite etničke grupe stiču pravo da se obrazuju na svom jeziku i uče o svojoj kulturnoj baštini.
Rezultati jednog ovakvog poduhvata su krajnje impresivni.
Do 1991. godine od preko 2,5 miliona stanovnika bez školske spreme s početka pedesetih ostalo je nešto preko 660.000.
Udeo stanovnika sa srednjom školom je više nego učetvorostručen u ovom periodu,a najveći pomak je ostvaren u višem i visokom obrazovanju gde je taj broj udevetostručen.
Sa nepunih 41.000 visoko obrazovanih ljudi 1953. taj broj skače na 622.000 krajem osamdesetih.
Ovako impresivan pomak ne bi se mogao ostvariti bez planske politike države koja se nije libila da preotme obrazovanje iz ruku uskog sloja privilegovanih ljudi koji su nad njim držali monopol i stavi ga na raspolaganje širokim narodnim masama kao njihovo neotuđivo pravo.
Međutim ovaj trend nije imao istu pozitivnu tendenciju tokom čitavog perioda.
Logično,ekonomski i politički razvoj naše zemlje ogledao se u obrazovanju.
Tako uočavamo da je broj studenata rastao sve do pred kraj sedamdesetih - kada dostiže svoj vrhunac - a zatim osetno opada tokom osamdesetih.
Istu tendenciju pokazuje i osnovna i srednješkolska populacija.
Već tokom šezdesetih potpuna birokratizacija Komunističke partije zajedno sa uvođenjem tržišnih elemenata u domaću ekonomiju i vezivanjem za međunarodne finansijske institucije počinje da se odražava na celokupno društvo pa i na obrazovanje.
Socijalne razlike se polako ali sigurno uvećavaju.
U to vreme nailazimo na embrionske naznake problema koji će par decenija kasnije eksplodiratri u lice naše generacije.
Već tada partijski funkcioneri,poput starih buržoaskih porodica,stiču priliku da šalju svoju decu na visoke škole u inostranstvo.
Nedostatak primene demokratskih principa unutar partije oslikava se i na ostale institucije u društvu.
Svako kritičko mišljenje se obeshrabruje i škole se pretvaraju u dogmatske institucije čiji je zadatak da uniformišu mišljenje i opravdaju novostvoreni sloj birokratije koji je izrastao iz revolucije.
Dogmatski karakter skola jasno je oslikavala Titova slika iznad svake table a pionirski folklor prikrivao odsustvo bilo kakve demokratske institucije samih učenika.
Naravno,ovaj proces nailazi na otpor među omladinom.
Poznati studentski protest 1968. bio je jasan stav protiv ovakvih pojava u društvu.
Parola "Dole crvena buržoazija!",proglas slobodnog crvenog univerziteta "Karl Marks" i politika povezivanja sa radnicima su najsvetliji dometi posleratnog studentskog organizovanja kod nas.
Nažalost,ovaj pokret je slomljen i time izgubljena možda i poslednja prilika da se stvari preokrenu.
Posle tog poraza birokratija se ustoličila i pustila još dublje korenje a obrazovni sistem potpuno podredila svojim interesima.
Finalni rezultat vog procesa su dobro poznate škole u kojima smo svi mi odrasli.
Birokratija poprima potpuno pogrešan stav prema obrazovanju identičan onom vladajuće klase u zapadnim zemljama.
Na obrazovanje se nije gledalo kao na produktivnu aktivnost,iz koje bi se planskom politikom na duge staze mogla dobiti višestruka korist za celo društvo - već kao na običan budžetski trošak.
Shodno tome,investicije u obrazovanje su se uvek izvlacile iz siće koja u državnoj kasi ostane posle "prioriteta" kao što su policija i vojska.
U ovom periodu,naše obrazovanje je odlikovala izuzetna svestranost.
Tako je prosečan Jugosloven u školi mogao doći u dodir sa širokom lepezom nauka i saznanja iz svih oblasti.
Za razliku od svojih vršnjaka u Americi,na primer,naš đak je dobro znao koji je glavni grad Mongolije i ujedno koji je biološki proces osmoze.
Međutim,problem nije bio u opsegu znanja već u načinu na koji su ta znanja prezentirana.
U krajnje rigidnoj atmosferi profesori su đake zasipali brojkama i podacima.
U tom jednosmernom procesu nije bilo prostora za učešće i aktiviranje samih učenika.
"Vrhunski" oblik studentskog učešća u samoj materiji i dan danas predstavljaju referati u osnovnim i srednjim školama ili seminarski ispiti na fakultetima koje po svom nahođenju zadaje,deli i ocenjuje pojedincima vrhovni autoritet - nastavnik/profesor.
U takvoj atmosferi razvijaju se i ohrabruju krajnje negativne pojave kao što su poltronstvo,pokornost prema autoritetu,gubitak maštovitosti, samoinicijative.
Poput bolesti bulemije kod koje pacijenti nekontrolisano natrpavaju svoj želudac raznom hranom u kratkom vremenskom periodu i zatim uz osećaj griže savesti sve to povrate - od učenika su se stvarale mašine koje se programiraju da u ograničenom vremenskom roku upiju i memorišu što više podataka i čuvaju ih do prvog ispita - a posle toga šta ostane.
Socijalno raslojavanje u društvu našlo je svoj izraz i u školskom sistemu.
Podela na stručne srednje škole i gimnazije teoretski je trebalo da da veći izbor mladima ali u stvarnosti deca iz srednje klase urbanih sredina uglavnom su bila ohrabrivana da se upišu u gimnazije dok su deca iz radničkih slojeva uglavnom "birala" usmerene strukovne škole.
Naravno, ovaj "odabir" nije bio svojevoljan,on je pre svega bio uslovljen materijalnim položajem porodice iz koje dolazi učenik.
Deca iz srednje klase su imala finansijsku i moralnu podršku roditelja koji su sebi mogli priuštiti luksuz da izdržavaju svoju decu još četiri do osam godina dok ona ne steknu "široko obrazovanje" i postanu "intelektualci" dok su porodice iz nižih socijalnih miljea bile primorane da što pre zaposle svoje dete i time dobiju još jedan izvor prihoda.
Kroz sve dublju ekonomsku krizu koja je zahvatila našu zemlju sedamdesetih obrazovne institucije - pre svega fakulteti,kod nas dobijaju potpuno novu društvenu funkciju.
Svima su nam poznate priče o "večitim studentima - kojima je sistem omogućio da uživaju u svojoj lenjosti" oni naime "iskorišćavaju besplatno školovanje" i studiraju po 10 i više godina.
Istina je pak da ovakvi "lenjivci" čine ubedljivu manjinu studentske populacije koja se na fakultetima zadržava duže od predviđenog roka.
Sa prestankom otvaranja novih radnih mesta u našoj privredi stvorio se čitav novi sloj kvalifikovanih mladih ljudi koji gube perspektivu.
Imajući ovo u vidu mnogi studenti gube inicijativu i ne vide razloga da privedu kraju svoje studije.
Kao studenti imali su pravo na mnoge beneficije (smeštaj,hrana,popusti) koje bi im se uskratile momenta kad bi diplomirali.
Tako,umesto da završe na ulici mnogi mladi produžavaju svoj studentski staž dok se ne snađu.
Time se fakulteti,u nedostatku pravih,pretvaraju u specifični oblik socijalnih ustanova koje imaju mnogo širu društvenu funkciju od originalno predviđene.
Naravno,vlasti ovo tolerišu pokušavajući da ublaže socijalne tenzije - no time se ne rešava osnovni problem.
A to nisu ni "lenji" studenti niti besplatan državni sistem školovanja,već birokratija na vrhu koja se rukovodi sopstvenim interesima i nije u stanju da reši nagomilane političke i ekonomske probleme sa kojima se suočavamo.
Ukoliko se nastavi u ovom pravcu i ne pruži nikakav organizovani otpor politici sadašnje vlasti,lako se moze desiti da naša deca odrastu u društvu po karakteristikama sličnom onom od pre rata - kada je obrazovanje bila privilegija bogatih pojedinaca u društvu a ne opšte pravo.
Studenti se odlučno i militantno moraju suprotstaviti svakom pokušaju uvođenja školarina,rezanja obrazovnog budžeta,smanjenja mesta za brucoše i sličnih pokušaja ukidanja prava koja su dobijena decenijskom borbom.
Najavljena reforma školstva je svakako preko potrebna,ali studenti ne smeju sebi dozvoliti da budu uvučeni u nekritičku podršku ovom zakonu i potezima nove vlasti kao što su to učinile njihove organizacije.
Reforma obrazovnog sistema sama po sebi,izolovano od ostatka društva, nije ni dovoljna ni moguća;moraju se promeniti materijalni uslovi - a to je moguće jedino podruštvljavanjem svih resursa i sredstava za proizvodnju,njihovim stavljanjem pod demokratsku kontrolu svih članova društva."
GORAN MARKOVIC
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"ŽIVJETI OD MOZGA"
Slaven Sat Sep 13, 2008 6:06 am
"ŽIVJETI OD MOZGA"
"Napalo i prozvalo je ovog tjedna sa jednog ekonomsko-političkog semina raradnike iz:poslovnog,političkog i diplomatskog vrha,za nedovoljnu konkurentnost,koja po njima proizlazi iz nedovoljne naobrazbe.
Hrvatski premijer najavljuje zakon o cjeloživotnom obrazovanju.
Predsjednik "Microsofta" za Hrvatsku,Goran Radman(za neupućene predsjednik vječitog Ivice Račana),tvrdi da je stjecanje novih znanja,jedini način napredovanja.
Međutim,on je na taj položaj dospio starim znanjem budući da je završio politologiju(tzv.kumrovečka škola),nikad se nije bavio informatikom,ali ga je unatoč tome,postavilo za predsjednika navedene firme!
Načelno pitanje koje se nezaobilazno postavlja je da li ćemo učiti po političkim kriterijima podobnosti,ili po ekonomskim kriterijma stručnosti:
kako će se,kojom brzinom i učinkovitošću,tjerati ljude da uče cijeli život,posebice u svjetlu dokaza da se i u svijetu,a pogotovo kod nas nikada ne napreduje zbog učenosti,nego zbog:veza,mita,nepotizma,korupcije,interesa,beskarakternosti ili pripadnosti vladajućoj skupini?!
Otkuda ta želja vlasti da uvijek uče oni drugi?!
Obrazovanje postaje strateški čindbenik razvoja pomoću kojeg se najuspješnije diktira tehnološki primat.
Cjeloživotnim obrazovanjem se intenzivira tržište rada i smanjuje uvoz radne snage.
Turbokapitalizam da se obrazujemo da bismo bili konkurentni,a ne sretni,što će imati negativne posljedice na humani razvoj društva i napredak čovječanstva.
Postindustriji trebaju postljudi,nezainteresirani za svoj antropološki dignitet i vlastiti smisao.
Kapitalisti je u interesu da znanstveni radnici sve više i više uče za sve manju i manju plaću,da bi ljudski kapitak obrnuli do iznemoglosti.
Kao što je protuprirodno od bebe tražiti da trči ili vodi konverzaciju(razgovor),tako ni starije ljude,bez obzira na zakonske sankcije ne možemo i ne smijemo primorati da uče i pamte.
Vi stalno učite,a mi ćemo stalno rukovoditi!
Cjeloživotno učenje je nepedagoška pedagoška floskula kojoj se želi izbjeći bit kadrologije-da na važna mjesta dolaze sposobni ljudi,oni koji odbijaju nalik ulizivanja šefu kao oblik vječne mudrosti.
Ako je u Hrvatskoj tek 7% visokoobrazovanih ljudi,kakvom posebnošću možemo biti konkurentni Švedskoj gdje je taj postotak kudikamo većI(70%) jer je njihovim profesorima,kao i Vladama cilj što više obrazovanih,jer se ne iživljavaju na svojim studentima,kao njihove kolege u Hrvatskoj filujući ih kojekakvin bespotrebnim informacijama.
Je li ikad tko u Hrvatskoj promaknut na osnovi samosvojsne pameti?
Realnost je da sveučilišni nastavnici,čim doktoriraju,bježe od knjige i traže spas u ocjenjivanju tuđeg učenja.
Paul Lafargue,poznat po knjizi:"Pravo na lijenost",još poznatiji kao Marksov zet,izvršio je 1911.samoubojstvo zajedno sa suprugom Laurom,smatrajući se prestarim za permanentno revolucioniranje,danas bi se reklo za permanentno učenje.
Ako je za njega svaki rad bio prisilni rad,što bi tek rekao na zakone o prisilnom učenju.
Naravno da treba učiti,ali i od drugih.
Kada je veliki engleski istraživač Afrike htio da njegovi nosači Masai i nakon dva sata hoda nastave put,oni su sjeli i rekli da moraju čekati da im stignu njihove duše.
Imamo li i mi,kao vječni nosači,tuđeg,u ovom slučaju našeg znanja pravo da pričekamo odgovore naših duša na voluntarističke povike naših goniča,koji će živjeti i okoristiti se na račun našeg,a ne njihovog znanja!"
DAMIR PILIĆ
"Napalo i prozvalo je ovog tjedna sa jednog ekonomsko-političkog semina raradnike iz:poslovnog,političkog i diplomatskog vrha,za nedovoljnu konkurentnost,koja po njima proizlazi iz nedovoljne naobrazbe.
Hrvatski premijer najavljuje zakon o cjeloživotnom obrazovanju.
Predsjednik "Microsofta" za Hrvatsku,Goran Radman(za neupućene predsjednik vječitog Ivice Račana),tvrdi da je stjecanje novih znanja,jedini način napredovanja.
Međutim,on je na taj položaj dospio starim znanjem budući da je završio politologiju(tzv.kumrovečka škola),nikad se nije bavio informatikom,ali ga je unatoč tome,postavilo za predsjednika navedene firme!
Načelno pitanje koje se nezaobilazno postavlja je da li ćemo učiti po političkim kriterijima podobnosti,ili po ekonomskim kriterijma stručnosti:
kako će se,kojom brzinom i učinkovitošću,tjerati ljude da uče cijeli život,posebice u svjetlu dokaza da se i u svijetu,a pogotovo kod nas nikada ne napreduje zbog učenosti,nego zbog:veza,mita,nepotizma,korupcije,interesa,beskarakternosti ili pripadnosti vladajućoj skupini?!
Otkuda ta želja vlasti da uvijek uče oni drugi?!
Obrazovanje postaje strateški čindbenik razvoja pomoću kojeg se najuspješnije diktira tehnološki primat.
Cjeloživotnim obrazovanjem se intenzivira tržište rada i smanjuje uvoz radne snage.
Turbokapitalizam da se obrazujemo da bismo bili konkurentni,a ne sretni,što će imati negativne posljedice na humani razvoj društva i napredak čovječanstva.
Postindustriji trebaju postljudi,nezainteresirani za svoj antropološki dignitet i vlastiti smisao.
Kapitalisti je u interesu da znanstveni radnici sve više i više uče za sve manju i manju plaću,da bi ljudski kapitak obrnuli do iznemoglosti.
Kao što je protuprirodno od bebe tražiti da trči ili vodi konverzaciju(razgovor),tako ni starije ljude,bez obzira na zakonske sankcije ne možemo i ne smijemo primorati da uče i pamte.
Vi stalno učite,a mi ćemo stalno rukovoditi!
Cjeloživotno učenje je nepedagoška pedagoška floskula kojoj se želi izbjeći bit kadrologije-da na važna mjesta dolaze sposobni ljudi,oni koji odbijaju nalik ulizivanja šefu kao oblik vječne mudrosti.
Ako je u Hrvatskoj tek 7% visokoobrazovanih ljudi,kakvom posebnošću možemo biti konkurentni Švedskoj gdje je taj postotak kudikamo većI(70%) jer je njihovim profesorima,kao i Vladama cilj što više obrazovanih,jer se ne iživljavaju na svojim studentima,kao njihove kolege u Hrvatskoj filujući ih kojekakvin bespotrebnim informacijama.
Je li ikad tko u Hrvatskoj promaknut na osnovi samosvojsne pameti?
Realnost je da sveučilišni nastavnici,čim doktoriraju,bježe od knjige i traže spas u ocjenjivanju tuđeg učenja.
Paul Lafargue,poznat po knjizi:"Pravo na lijenost",još poznatiji kao Marksov zet,izvršio je 1911.samoubojstvo zajedno sa suprugom Laurom,smatrajući se prestarim za permanentno revolucioniranje,danas bi se reklo za permanentno učenje.
Ako je za njega svaki rad bio prisilni rad,što bi tek rekao na zakone o prisilnom učenju.
Naravno da treba učiti,ali i od drugih.
Kada je veliki engleski istraživač Afrike htio da njegovi nosači Masai i nakon dva sata hoda nastave put,oni su sjeli i rekli da moraju čekati da im stignu njihove duše.
Imamo li i mi,kao vječni nosači,tuđeg,u ovom slučaju našeg znanja pravo da pričekamo odgovore naših duša na voluntarističke povike naših goniča,koji će živjeti i okoristiti se na račun našeg,a ne njihovog znanja!"
DAMIR PILIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"VI SAMO UČITE,A MI ĆEMO VODITI"
Slaven Sat Sep 13, 2008 6:08 am
"VI SAMO UČITE,A MI ĆEMO VODITI"
"Načelno pitanje koje se nezaobilazno postavlja je da li ćemo učiti po političkim kriterijima podobnosti,ili po ekonomskim kriterijma stručnosti:
Otkuda ta želja vlasti da uvijek uče oni drugi?
Turbokapitalizam od nas traži i naređuje da se obrazujemo da bismo bili konkurentni,a ne sretni,što će imati negativne posljedice na humani razvoj društva i napredak čovječanstva.
Postindustriji trebaju postljudi,nezainteresirani za svoj antropološki dignitet i vlastiti smisao.
Kapitalisti je u interesu da znanstveni radnici sve više i više uče za sve manju i manju plaću,da bi ljudski kapital obrnuli do iznemoglosti.
Vi stalno učite,a mi ćemo stalno rukovoditi!
Cjeloživotno učenje je nepedagoška pedagoška floskula kojoj se želi izbjeći bit kadrologije-da na važna mjesta dolaze sposobni ljudi,oni koji odbijaju nalik ulizivanja šefu kao oblik vječne mudrosti.
Imamo li i mi,kao vječni nosači,tuđeg,u ovom slučaju našeg znanja pravo da pričekamo odgovore naših duša na voluntarističke povike naših goniča,koji će živjeti i okoristiti se na račun našeg,a ne njihovog znanja!
DANKO PLEVNIK"
"Načelno pitanje koje se nezaobilazno postavlja je da li ćemo učiti po političkim kriterijima podobnosti,ili po ekonomskim kriterijma stručnosti:
Otkuda ta želja vlasti da uvijek uče oni drugi?
Turbokapitalizam od nas traži i naređuje da se obrazujemo da bismo bili konkurentni,a ne sretni,što će imati negativne posljedice na humani razvoj društva i napredak čovječanstva.
Postindustriji trebaju postljudi,nezainteresirani za svoj antropološki dignitet i vlastiti smisao.
Kapitalisti je u interesu da znanstveni radnici sve više i više uče za sve manju i manju plaću,da bi ljudski kapital obrnuli do iznemoglosti.
Vi stalno učite,a mi ćemo stalno rukovoditi!
Cjeloživotno učenje je nepedagoška pedagoška floskula kojoj se želi izbjeći bit kadrologije-da na važna mjesta dolaze sposobni ljudi,oni koji odbijaju nalik ulizivanja šefu kao oblik vječne mudrosti.
Imamo li i mi,kao vječni nosači,tuđeg,u ovom slučaju našeg znanja pravo da pričekamo odgovore naših duša na voluntarističke povike naših goniča,koji će živjeti i okoristiti se na račun našeg,a ne njihovog znanja!
DANKO PLEVNIK"
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Dostupnost znanja u kapitalizmu
Slaven Sat Sep 13, 2008 6:11 am
U kapitalizmu ima jako mnogo načina da se čovjek obrazuje,bilo formalno(fakultet) bilo preko raznih tečajeva,da ili započne ili usavrši znanja iz odreðenih područja. 
Ali,"kvaka"
je u tome da se to plaća i to više 
nego što iznosi prosječna radnička plaća i povrh toga,nitko ni nakon toga ne garantira 
posao,nego se sam 
na tržištu moraš potruditi doći do toga,a preduvjet je da masno plaćaš ove tečajeve da bi uopće mogao pristupiti nekom natječaju(konkursu) tj.biti konkurentan. 
U SFRJ
socijalizmu je npr.znanje bilo besplatno 
,a nakon toga te je èekao zagarantiran posao. 
Svakako treba ovdje napomenuti,da mnogi poslodavci tj.šefovi premda ni sami ne zadovoljavaju postavljenim previsokim kriterijima za radna mjesta,iste postavljaju za radnike,a za njih to ne vrijedi jer su oni gazde i to je njihovo vlasništvo i "oni tebe hrane"
Evo npr.sadašnji ministar turizma Hrvatske je osoba koja je diplomirani pravnik,a ne zna niti engleski,dok se za recepcionere i konobare te čak i sobarice traži znanje dvaju stranih jezika. 
Postavlja se sad pitanje "tko je ovdje lud i kome smrde noge".
Po meni nema dileme,to su nikad poslušniji i pokorniji radnici koji slijepo i ćutke izvršavaju sve veće zahtjeve poslodavaca i na taj način i sebi i drugim radnicima,sportskim riječnikom 
,"dižu letvicu" sve više ,pa usljed sve većeg broja obrazovanih,rastu i kriteriji za najobičnija radna mjesta,pa kako je počelo,još će kapitalisti tražiti i za čistaèčcu da ima fakultet.
Umjesto da se "ovce" pobune zbog svega ovoga,one jedna drugoj podmeću nogu i natječu se koja će prije biti "ošišana".
Evo,npr.znam više ljudi koji su završili fakultet,nisu dobili posao,otišli na bauštelu ili konobariti(to jedino u ovoj državi možeš raditi ) i upisali od tih para magisterij.
I to su potomci slavnih predaka koji su goloruki išli na neprijatelja,a njima je teško bar mirno pposvjedovati za dostojanstvo rada. 
Ali,"kvaka"
je u tome da se to plaća i to više nego što iznosi prosječna radnička plaća i povrh toga,nitko ni nakon toga ne garantira posao,nego se sam na tržištu moraš potruditi doći do toga,a preduvjet je da masno plaćaš ove tečajeve da bi uopće mogao pristupiti nekom natječaju(konkursu) tj.biti konkurentan. U SFRJ
socijalizmu je npr.znanje bilo besplatno ,a nakon toga te je èekao zagarantiran posao. Svakako treba ovdje napomenuti,da mnogi poslodavci tj.šefovi
premda ni sami ne zadovoljavaju postavljenim previsokim kriterijima za radna mjesta,iste postavljaju za radnike,a za njih to ne vrijedi jer su oni gazde i to je njihovo vlasništvo i "oni tebe hrane" Evo npr.sadašnji ministar turizma Hrvatske je osoba koja je diplomirani pravnik,a ne zna niti engleski,dok se za recepcionere i konobare te čak i sobarice traži znanje dvaju stranih jezika.
Postavlja se sad pitanje "tko je ovdje lud i kome smrde noge".
Po meni nema dileme,to su nikad poslušniji
i pokorniji radnici koji slijepo i ćutke izvršavaju sve veće zahtjeve poslodavaca i na taj način i sebi i drugim radnicima,sportskim riječnikom ,"dižu letvicu" sve više ,pa usljed sve većeg broja obrazovanih,rastu i kriteriji za najobičnija radna mjesta,pa kako je počelo,još će kapitalisti tražiti i za čistaèčcu da ima fakultet. Umjesto da se "ovce"
pobune zbog svega ovoga,one jedna drugoj podmeću nogu i natječu se koja će prije biti "ošišana". Evo,npr.znam više ljudi koji su završili fakultet,nisu dobili posao,otišli na bauštelu ili konobariti(to jedino u ovoj državi možeš raditi
) i upisali od tih para magisterij. I to su potomci slavnih predaka koji su goloruki
išli na neprijatelja,a njima je teško bar mirno pposvjedovati za dostojanstvo rada.
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Moj komentar!
Slaven Sat Sep 13, 2008 6:18 am
Ovo sam istakao iz svog prethodnog posta smatrajući ga vrlo važnim za istaći budući da je ovo temeljni kapitalistički obrazac u kojem manjima diktira MAKSIMALISTICKE uvjete(znanje više i sve više stranih jezika,fakultet u roku,sve veće znanje iz informatike,razna dodatna znanja iz koječega,evidentirano iskustvo u radnoj knjižici,iako je mnogo poslova "na crno" kako bi se izbjeglo plaćanje nameta državi tj.buduće mirovine i socijalnog osiguranja osiguranika...itd )većini koja bi ona morala ispuniti i ispunjavati da bi onda,eventualno dobila posao i MINIMALISTICKU plaću i prava,a sve te maksimalističke uvjete za minimalističke plaće koju ta manjima postavlja većini ta manjina sama ne ispunjava budući da je do kapitala došla ili pretplaćenošću svoga posla(show business) ili iskorištavanjem drugih ili špekulacijama i manipulacijama te ulizivanju(štekanju) moćnicima što im je omogućilo da imaju i posjeduju taj kapital kojeg u većini slučajeva žele obrći tj.oploditi odnosno umnožiti preko svjesno i namjerno potplaćenog rada radnika ,usputno tvrdeći kako nema mogućnosti podignuti plaće radnicima,a s druge strane ulažući u širenje biznisa i širenje svojih vila,voznog parka i ostalih osobnih stvari
I,što je najžalosnije od svega toga,ljudi se tome masovno i histerično prilagođavaju i povinavaju kritizirajući i pljujući po onima koji to ne rade
Koliko ljudi nemaju dostojanstva svjedoči i jedan primjer koji sam nedavno vidio na TV-u gdje jedan ostario i već izmučen radnik u brodogradilištu kaže pred kamerama da kapitalizam ne iskorištava ljude kako su nas učili u socijalizmu,već da uvodi:red,rad,i odgovornost (mogao je onda i izreći "Arbeit macht frei"-omiljenu uzrečicu nacista )
Da mi je znati da li su tom čovjeku ponudi koji sitniš buržuji ,da tako kaže,ili je usljed rada i rada( i to potplaćenog ) koji samo prevladava u radnikovu životu,totalno izgubio na uvidu u realnost
U kapitalizmu radnik je previše odgovoran i previše radi u odnosu na svoju plaćicu ,za razliku od buržuja koji premalo radi i premalo je odgovoran u odnosu na svoju plaćetinu
Jer,kad firmi dobro ide tj.ostvaruje velik promet i profit,gazdina plaćetina raste ,dok je radnikova plaćica na istom ,a kad firmi dobro ne ide,tj.kad je promet i profit manji,smanjuje se i radnikova plaćica ,u najboljem slučaju ,a u najrealnijem slučaju,dobija otkaz
Još k tome,kad radnik zgriješi nešto u poslu,tu svoju grešku PRETPLATI IZ SVOJE POTPLACENE PLACICE ,dok gazda iz svoje PRETPLACENE PLACETINE NE SNOSI NIKAKVE POSLJEDICE
Ipak je on gazda,pa ima pravo i na pogrešku,a nju uostalom nikada neće proznati jer će je svaliti na leđa i račun radnika
Nema se vremena u ovom kratkom životu za ništa osim za raditi,i k tome još potplaćeno ,a onaj kojemu životni smisao nije u bjesomučnoj i histeričnoj utcri za što većim posjedovanjem koječega ,već u:druženju,putovanjima,hobijima...taj je lijenčina i parazit
Da,život traje 500 godina,još bi i shvatio i razumio ovakvo ponašanje,no kako život traje daleko kraće no što većina se daleko više trudi i grize oko svojih statusa,to me samo tjera na gnušanje(gađenje,indignaciju) spram ljudskog roda
Zato je i toliko malo ljudi na forumima,a pogotovo ovim yu.
Starije generacije u principu nisu informatički obrazovane ,a mlađim generacijama je smisao života u:sportu,muzici i seksu ,a ako ne u tome,onda u:moći,lovi i statusu
Ruku na srce i jedno i drugo počevši od socijalističke ležernosti i usporenosti pa do kapitalističkog presinga i stresa su krajnosti
Ja vjerujem da je rješenje u sredini koja može zadovoljiti različite interese različitih ljudi i njihovih svjetonazora i karakteristika,jer samo kompromis između svih tih ljudskih međusobnih različitosti može dati zadovoljavajuće rješenje te na taj način zadovoljiti i poštivati sve te navedene različitosti
budući da je ovo temeljni kapitalistički obrazac u kojem manjima diktira MAKSIMALISTICKE uvjete(znanje više i sve više stranih jezika,fakultet u roku,sve veće znanje iz informatike,razna dodatna znanja iz koječega,evidentirano iskustvo u radnoj knjižici,iako je mnogo poslova "na crno" kako bi se izbjeglo plaćanje nameta državi tj.buduće mirovine i socijalnog osiguranja osiguranika...itd )većini koja bi ona morala ispuniti i ispunjavati da bi onda,eventualno dobila posao i MINIMALISTICKU plaću i prava,a sve te maksimalističke uvjete za minimalističke plaće koju ta manjima postavlja većini ta manjina sama ne ispunjava budući da je do kapitala došla ili pretplaćenošću svoga posla(show business) ili iskorištavanjem drugih ili špekulacijama i manipulacijama te ulizivanju(štekanju) moćnicima što im je omogućilo da imaju i posjeduju taj kapital kojeg u većini slučajeva žele obrći tj.oploditi odnosno umnožiti preko svjesno i namjerno potplaćenog rada radnika ,usputno tvrdeći kako nema mogućnosti podignuti plaće radnicima,a s druge strane ulažući u širenje biznisa i širenje svojih vila,voznog parka i ostalih osobnih stvari I,što je najžalosnije od svega toga,ljudi se tome masovno i histerično prilagođavaju i povinavaju kritizirajući i pljujući po onima koji to ne rade
Koliko ljudi nemaju dostojanstva
svjedoči i jedan primjer koji sam nedavno vidio na TV-u gdje jedan ostario i već izmučen radnik u brodogradilištu kaže pred kamerama da kapitalizam ne iskorištava ljude kako su nas učili u socijalizmu,već da uvodi:red,rad,i odgovornost (mogao je onda i izreći "Arbeit macht frei"-omiljenu uzrečicu nacista ) Da mi je znati da li su tom čovjeku ponudi koji sitniš buržuji
,da tako kaže,ili je usljed rada i rada( i to potplaćenog ) koji samo prevladava u radnikovu životu,totalno izgubio na uvidu u realnost U kapitalizmu radnik je previše odgovoran i previše radi u odnosu na svoju plaćicu
,za razliku od buržuja koji premalo radi i premalo je odgovoran u odnosu na svoju plaćetinu Jer,kad firmi dobro ide tj.ostvaruje velik promet i profit,gazdina plaćetina raste
,dok je radnikova plaćica na istom ,a kad firmi dobro ne ide,tj.kad je promet i profit manji,smanjuje se i radnikova plaćica ,u najboljem slučaju ,a u najrealnijem slučaju,dobija otkaz Još k tome,kad radnik zgriješi nešto u poslu,tu svoju grešku PRETPLATI IZ SVOJE POTPLACENE PLACICE
,dok gazda iz svoje PRETPLACENE PLACETINE NE SNOSI NIKAKVE POSLJEDICE Ipak je on gazda,pa ima pravo i na pogrešku,a nju uostalom nikada neće proznati jer će je svaliti na leđa
i račun radnika Nema se vremena u ovom kratkom životu za ništa osim za raditi,i k tome još potplaćeno
,a onaj kojemu životni smisao nije u bjesomučnoj i histeričnoj utcri za što većim posjedovanjem koječega ,već u:druženju,putovanjima,hobijima...taj je lijenčina i parazit Da,život traje 500 godina,još bi i shvatio i razumio ovakvo ponašanje,no kako život traje daleko kraće no što većina se daleko više trudi i grize oko svojih statusa,to me samo tjera na gnušanje(gađenje,indignaciju) spram ljudskog roda
Zato je i toliko malo ljudi na forumima,a pogotovo ovim yu.
Starije generacije u principu nisu informatički obrazovane
,a mlađim generacijama je smisao života u:sportu,muzici i seksu ,a ako ne u tome,onda u:moći,lovi i statusu Ruku na srce
i jedno i drugo počevši od socijalističke ležernosti i usporenosti pa do kapitalističkog presinga i stresa su krajnosti Ja vjerujem da je rješenje u sredini
koja može zadovoljiti različite interese različitih ljudi i njihovih svjetonazora i karakteristika,jer samo kompromis između svih tih ljudskih međusobnih različitosti može dati zadovoljavajuće rješenje te na taj način zadovoljiti i poštivati sve te navedene različitosti
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Odgovor
Valter Sat Sep 13, 2008 8:29 am
Veoma interesantna tema i komentar.
Licno smatram,da je jedan sistem tek tada uspesan,kada se svi gradjani u njemu "nadju".
Svaki gradjanin treba da oseca da je deo toga sistema i da se u njemu oseca kao kod kuce.
Za sada je to bio samo jedan sistem,a to je sistem iz SFRJ-e.
Sasvim sigurno je da uvek ima mogucnost prepravke i novog uredjenja.
Sasvim sigurno nije u interesu ni gradjana ni radnicke klase sistem u kom se od dvadeset i cetiri sata najveci deo provede izvan kuce,odnosno u firmi.
Valter
Licno smatram,da je jedan sistem tek tada uspesan,kada se svi gradjani u njemu "nadju".
Svaki gradjanin treba da oseca da je deo toga sistema i da se u njemu oseca kao kod kuce.
Za sada je to bio samo jedan sistem,a to je sistem iz SFRJ-e.
Sasvim sigurno je da uvek ima mogucnost prepravke i novog uredjenja.
Sasvim sigurno nije u interesu ni gradjana ni radnicke klase sistem u kom se od dvadeset i cetiri sata najveci deo provede izvan kuce,odnosno u firmi.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Pa se ti sad,misli...
Slaven Wed Feb 04, 2009 7:34 pm
"Ekonomija bi trebala postojati i sluziti s razlogom da svima osigura ono za cime imaju potrebu.
Bankama je osim funkcije cuvanja,data i mogucnost stvaranja.
Vise manje,ono sto mi,svi ljudi svijeta posjedujemo,i sto bi banke trebale cuvati ima svoju cijenu i vrijednost.
Ona iznosi oko 50 triliona dolara.
Svi kriju i taje cinjenicu da su banke od toga stvorile virtulnih 1 kvadrilion dolara nepostojecih vrijednosti.
Sistem u kojemu zivimo,je pokvaren i lazan od A do Z.
Naime samo na taj nacin,sa korumpiranom svakom karikom tog lanca koji nas steze,sistem moze opstati.
Korumpirati svaku kariku tog lanca nije jeftino.
Bas iz tog razloga,postoji potreba za stvaranjem neogranicenih suma novca.
Sve ima svoje granice,i svi smo mi upravo presli one nase.
Vise manje,ono sto mi,svi ljudi svijeta posjedujemo,i sto bi banke trebale cuvati ima svoju cijenu i vrijednost.
Bas iz tog razloga,vrijednost onoga sto mi svi posjedujemo je u zadnjih par mjeseci pala za 40% posto.
Nevjerovatno nije li?
Ovime banke nastoje nadoknaditi razliku izmedju 50 triliona i 1 kvadriliona dolara.
Medjutim ideja i namjera je na svu srecu neostvariva,razlika je naime drasticna!
Ako ja banci placam vecu nadoknadu od one od koju meni banka daje,onda imamo problem.
Ako dobijem 10,a moram dati 20,onda nisam dobio 10,nego izgubio 10.
Ako sam ja u banku ulozio 10,a banka je multiplikatorom (frakcijsko bankarstvo) iz tih 10 stvorila iz nicega novih 1000 jer joj zakon na to daje pravo,onda sam ja u stvari izgubio mnogo,prvenstveno svoje dostojanstvo.
nflacija je skriveni porez,ciji razlog zakon taji,a svi je ekonomisti (politicari i doktori) svijeta kroz najludje teorije tumace na svakakve razlicite nacine;inflacija je direktna posljedica upravo ove sposobnosti i mogucnosti banaka da stvaranjem novog novca iz nicega obezvrijedjuju nase vrijednosti.
Kako cijeli svijet zivi u duznickom sistemu tako je i priznao i prihvatio mjernu jedinicu vrijeme i u buducnosti.
Steta je samo sto taj isti svijet odbija prihvatiti cinjenicu koja proizlazi iz toga: zaduzio je (porobio) sve buduce generacije.
Da bi opstao i prezivio,ljudski rod ima potrebu za 100.
Kako bi se od njega sakrila ta cinjenica,prinudilo ga se da proizvodi 1000.
Kada niti to nije bilo dosta,prinudilo ga se da ovih 1000 koje proizvodi i od koji se 900 baca,proizvodi sto pokvarljivije,kako bi ga se natjeralo da sve vise mora proizvoditi.
Suluda je cinjenica,da iako skoro sve proizvode masine bez ljudi cime je proizvodnja sve brza i brza,sve veca i veca,covjek mora sve vise svog vremena (koje je njegova najdragodcjenija vrijednost) provoditi na radnom mjestu.
Zbog cega,zasto?
Pa o tome se radi,to je glavni cilj!
Nije problem novac,to ste valjda sada svi shvatili.
U zadnjih par mjeseci,stvoreno ga je iz nicega,novog novca,vise nego u cjelokupnoj povijesti covjecanstva.
Cilj je covjeku oduzeti vrijeme.
Oduzeti mu vrijeme za druzenje,za obrazovanje,za ljubav,za ovo,za ono,...
Robovlasnicki sistem je u potpunosti uspio onda kada je rob samog sebe uvjerio da je slobodan.
Sta je u stvari slobodno trziste?
Bit slobodnog trzista danas u 2009 godini,je konacno izbila na vidjelo.
Bit nije kako, gdje i zasto,bit je u stvari cime?
E pa od prije dva - tri dana,eurima,dolarima ili cromovima,po vasem izboru i volji.
Slobodno trziste je natjecanje i konkurencija.
Nema tog naucnika, politicara ili ekonomiste,koji moze bez upotrebe lazi,ogromne lazi objasniti kako to da danas svi gubimo?
Kako to da ako je nekima gore, drugima nije postalo bolje?
Ne nije,zbog toga je i zovu globalnom krizom,ha,ha,ha... iako svi poslujemo na "slobodnom"
trzistu,ha,ha,ha,...
Problem u problemu:
Tvoj problem nije novac.
Nikada ga u povijesti ljudske vrste nije bilo više.
I nikada ga u povijesti ljudske vrste nije stvoreno u toliko ogromnim količinama,iz ničega,u tako kratko vrijeme.
I nikada nismo imali veću proizvodnju.
I nikada nismo imali savršenije mašine,koje rade bez ljudi.
Pa opet,nikada nismo više vremena provodili na radnom mjestu!
Jer nikada nismo proizvodili toliko bekorisnih škart proizvoda.
Sve zbog toga jer nikada u historiji,nismo bili više zaduženi.
Finale ove igre nije novac.
Svi putevi vode u oduzimanje slobodnog vremena i slobodne svijesti.
Produženjem radnog vremena i vijeka,hipnotizirajućom televizijom i neodoljivim internet programima za druženje i virtualnu ljubav.
Promijeni svoj sat!
Uopće nema veze koju ćeš marku kupiti.
Bitno je da umjesto sati i minuta,pokazuje stoljeća.
Najvažnije od svega je da velika kazaljka pokazuje ovo novo,21 stoljeće.
Kao što su stari govorili,vrijeme je novac!
Sada valjda konačno uviđaš da si ostao i bez vremena i bez novca."
http://forum.cromalternativemoney.org/viewtopic.php?t=373
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
II dio
Slaven Sat Feb 14, 2009 2:35 pm
"Reci mi šta se događa,šta se dešava sa našim svijetom?
Dragi prijatelju,dopusti mi da ti kažem dvije stvari:
dug je rat,rat je dug i ti upravo svjedočiš planetarnom bankrotu.
Najvjerovatnije nisi znao,ali mediji za mase širom svijeta su u rukama samo par ljudi.
Upravo zbog toga ti u ratu vidiš mir,u diktaturi prepoznaješ demokraciju,u ropstvu vidiš slobodu,a umjestu dugova vidiš vrijednosti.
Nitko te ne sili,ali priznaj sam sebi,što prije to bolje:
- tvoja realnost je virtualnost
- politički,ti si zombi
- ekonomski,ti si rob
- uništavaš svoje prirodno stanište
- uništavaš samog sebe,i druge
Ne nalaziš li ništa čudno u tome da se danas,kada se spašavanja u vrijednostima od triliona dolara izvode jednostavnim klikom mausa,nitko više ne sjeća Afrike?
Tvoj problem nije novac.
Nikada u povijesti na svijetu nije bilo toliko novca kao danas.
Nikada u povijesti nije stvoreno toliko puno novaca iz ničega,u tako kratkom vremenskom periodu.
Nikada u povijesti nije toliko puno ljudi,toliko puno dalo toliko malom broju ljudi.
Za živjeti dobar život,trebaš proizvesti 10,ali si prisiljen proizvoditi 100.
90 od toga je smeće koje nikome nije potrebno.
Pa zašto onda cijeli svoj život trošiš na proizvodnju smeća koje nitko ne treba
Odgovor je jednostavan,zbog novca za preživljavanje.
Ima nešto veoma pogrešno i sumnjivo u tome.
Dizajnirano prirodom,ljudski rod treba novu robu i usluge u racionalnim proporcijama.
Veći dug zahtjeva više novca za isplatu samog duga i još kamata.
Više novca zahtjeva više posla i rada.
Neprirodno,više posla i rada znači više nepotrebnih roba i usluga.
Za razmjenu više roba i usluga,trebamo još više novca.
Čisto,kratko i jasno,žalosno ali istinito,što više proizvodimo i što više novca stvaramo,manje vrijednosti i više duga posjedujemo.
Centralna banka je privatna institucija koja ima monopol nad stvaranjem i izdavanjem novca.
Upravo gledaš kako je lako stvoriti trilione novih dolara iz ničega i ostvariti privatnu zaradu na javnim interesima.
Trošiti cijeli svoj život na proizvodnju smeća koje nikome nije potrebno,u utrci za papirom kojega zovu "novac" u kojoj ne možeš pobijediti,je pravi apsurd.
Danas smo svi kapitalisti.
Danas svi živimo u svijetu slobodnog tržišta,svijetu tržišnog natjecanja i konkurencije.
Zašto je onda kriza globalna?
Zašto svi osjećamo bol,i "nitko" ne profitira na mukama onog drugoga?
Zašto kapitalizam postaje komunizam,dojučerašnji monstrum?
Evo nas dakle kod tvog glavnog problema,sve se vrti oko njega,tvog vremena.
Ako cijeli život trošiš na proizvodnju beskorisnih stvari,ako se novac stvara iz ničega kroz privatni i javni dug ostvarujući na taj način privatni profit,onda je valjda jasno da netko od tebe radi ovcu.
Iako je sa druge strane raj ne misliš li da je čudno što nitko ne želi umrijeti da bi živio vječno?
To je samo zbog toga što je vrijeme najveća dragocjenost svakome od nas.
Oni žele vrijeme,svačije vrijeme,žele da tračiš svoje vrijeme.
Vrijeme koje je neophodan faktor,vrijeme koje trebaš za svoju edukaciju,da postaneš financijski neovisan i shvatiš da su te lagali.
Znam da imaš svoj san.
Loše vijesti,evo od čega je sastavljen raj:
spojimo skupa nepokrivene obveze zdravstvenog i socijalnog osiguranja Sjedinjenih Američki Država,pa se njihov javni dug penje na cifru od 99.2 triliona dolara do beskonačnosti.
Društveni Bruto Proizvod (BDP) Sjedinjenih Američkih Država je samo oko 13 triliona dolara i predstavlja samo 0.013% financijskih obveza.
Trgovanje financijskim instrumentima derivatima je nedavno premašilo cifru od 1 kvadriliona dolara.
Kula od karata se srušila i otkrila dužničku rupu baziranu na derivatima koja se ne može začepiti svim novcem ovog svijeta, a kamoli sa "par triliona" koje vlade svijeta frenetično bacaju u nju.
Noćas sam sanjao
- Automobil: "Pierce Arrow",godina 1931,modificiran od Nikole Tesle
- Mjesto: Sweet home Alabama
- Osoba: Predsjednik Barack Obama
- Cesta: U.S. Route 66
- Restoran
- Jukebox
- Pjesma: Vrijeme je na našoj strani
- Kava
- Račun: Plaćen u cromovima
Svaki član registracijskog tipa "Građanin" i "Građanin penzioner" prima svakog mjeseca 730 cromova od Crom Time Banke.
Time im je pružena monetarna suverenost.
U novom softwerskom riješenju "Javni Referendum" koje uskoro stiže,kroz Crom Time Banku koja pripada svim ljudima svijeta,osigurat će se direktna demokracija.
Superman i Batman zajedno nisu u stanju riješiti probleme ovog društva baziranog na dugu.
Spašavanje od dugova novim dugovima je kao gašenje vatre benzinom.
Sa 1.000.000 članova,crom će postati direktno konvertibilan za oficijalne valute.
Pomozimo Obami da pomogne nama!
Promijenimo ovaj svijet na bolje.
Priključi se:
https://cromland.cromalternativemoney.org
Počasti predsjednika kavom i sa tvog mobilnog telefona:
https://cromland.cromalternativemoney.org/mobile
On te čeka,čeka 1.000.000 vas.
Ako predsjednik odbije 1.000.000 kava,prikupljeni novac ćemo donirati Unicef-u.
Specijalna nota:za sada,Obama je virtualni član na čekanju."
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Kapitalisti tzv."kršćani,zapravo sotonisti!
Slaven Thu Apr 16, 2009 1:40 pm
"SVE MOJE ZABLUDE O KAPITALIZMU"
"Nama koji smo odrastali iza željezne zavjese,Zapadna Evropa izgleda je poput zemlje vječno natkrivene dugom.
Mrzla coca-cola u limenci,velika milka u ruci svakog djeteta,sav taj sja neona,tršćanskih robnih kuća Upim i Coin i autocesta s četiri traka kojima jure i zuje bjesni automobili,sve mi je to u formativnim godinama pojačavalo fascinaciju kapitalizmom.
Mislio sam tada,naivni jado,kako je to sistema kao stvoren za darovite,vrijedne i uporne,i da je takvima put do vrha zajmčen.
No,zajedno s pubertetskim miteserima i dugom kosom,s vremenom su se negdje izgubile i moje fantazije o najokrutinijem od svih sistema,od kojega ipak bolje,navodno nema.
Ne,nije se to dogodilo zbog naših Kutli-mutli i ostalih tajkuna čija su carstva ovdje nastajala na prvom sumnjivom milijunu,jer to sam ionako dugo držao našim specifikumom,nego zbog priče prijatelja koji je bio menadžer u velikim korporacijama u Americi i Evropi,i koji mi je pomiren s nepravdom na kojoj je građen suvremeni svijet,bez ikakve ograde i zadrške pričao o načinu na kojem počivaju velike i moćne kompanije za koje dva desetljeća proljeva:krv,znoj i suze.
TRI NIVOA
Vidiš pajdo moj,cili ti kapitalizam funkcionira po sistemu videoigrice,samo šta do najvišeg levela ne napreduju:najdarovitiji,najučeniji i najuporniji kako ti blesavi lude misliš,nego najpodobniji i najbeskrupulozniji-neljudi i špije.
Naravno,ako uz to imaš još i diplomu prestižnog koledža,dobro dođe kao pokriće za naivce,ali uglavnom,ona ne znači ništa.
Važno je samo da si poslušno govno koje kima glavom nadređenomu.
Čuj,sve ti je jednostavno,da jednostavnije ne može biti.
Imaš politiku,vlasnike korporacija,direktore,predradnike,kako bi se po komunistički reklo i "trliše".
I šta misliš,ko je u najgoroj poziciji?
Pa,radnici,ja ću ko iz topa!
Ne,predradnici,a sad vidi kako.
Politika svime upravlja i može ucjenjivati vlasnike kompanija jer su prvi kapital ka i naši stekli pljačkom.
Zbog toga je vlasnik uvijek u smrtnom strahu za svoje bilijune.
Zato oni za direktora,koji će provodit njihove naputke,postavljaju najpodobnijeg lizogusca kojeg mogu nać na kugli zemaljskoj,i zato je stalno otvorena kapitalistička utrka za najvećeg od svih utirača,kako bi direktor uvijek bio svjestan da postoji i veće đubre od njega.
Nije važno je li tip stručan,je li obrazovan,ima li bogato iskustvo na istim i sličnim poslovima,važno je da svaku naredbu provodi bez suvišnih pitanja,i još važnije,da pristaje na sve moguće malverzacije!
Dobro,nisi mi rekao zašto je najgore predradnicima?
Pa,zato jer su oni redovito stručnjaci koji moraju izvršavati zadatke koje od njih direktori i uprava traže,bez obzira što ovi nemaju pojma o struci i uvida u to što je moguće,a što nije.
A,radnicima ne može bit gore od njih,jer se radnike u kapitalizmu ionako ništa ne pita,oni su nikakav subjekt:u pet minuta čovika zaposliš,u pet minuta ga isprašiš na ulicu s kutijom u koje pospremi najvažnije stvari.
A,dobro,opet postoji konkurencija koja će ih zbog takvog poslovanja uništit,dovest pred bankrot?-ne dam da mi razbije iluziju da ćemo kad-tad i mi osjetiti kapitalizam u kojem će pobjeđivati najbolji.
Koja konkurencija,o čemu ti pričaš?
Kad u Americi nikne mali market od kojeg bi lipo mogla živit jedna poštena i vridna obitelj,menadžeri velikog trgovačkog lanca odmah daju naredbe:satari,zgazi!
Saš ti pitat, šta ćeš ih gazit,neš ti konkurencije?
Je,ali ako konkurenta ne uništiš u početku,dok je još u "embriju",kasnije,kad naraste,moga bi postat gadan takmac koji će ti pokazat zube i ugrozit te na tržištu.
Čekaj,ti meni cilo vrime govoriš kako u kapitalizmu prolaze samo tipovi,ajme-meni,bez svoga ja,mediokriteti i beskičmenjaci,kako si onda ti uspija?
Ka i drugi.
Veza sam konja di gazda kaže.
Znači...
Reci,reci slobodno,govno i u skladu s time,ti ćeš platiti ovu turu pića,iako je na meni bio red"
SAŠA LJUBIČIĆ
"Nama koji smo odrastali iza željezne zavjese,Zapadna Evropa izgleda je poput zemlje vječno natkrivene dugom.
Mrzla coca-cola u limenci,velika milka u ruci svakog djeteta,sav taj sja neona,tršćanskih robnih kuća Upim i Coin i autocesta s četiri traka kojima jure i zuje bjesni automobili,sve mi je to u formativnim godinama pojačavalo fascinaciju kapitalizmom.
Mislio sam tada,naivni jado,kako je to sistema kao stvoren za darovite,vrijedne i uporne,i da je takvima put do vrha zajmčen.
No,zajedno s pubertetskim miteserima i dugom kosom,s vremenom su se negdje izgubile i moje fantazije o najokrutinijem od svih sistema,od kojega ipak bolje,navodno nema.
Ne,nije se to dogodilo zbog naših Kutli-mutli i ostalih tajkuna čija su carstva ovdje nastajala na prvom sumnjivom milijunu,jer to sam ionako dugo držao našim specifikumom,nego zbog priče prijatelja koji je bio menadžer u velikim korporacijama u Americi i Evropi,i koji mi je pomiren s nepravdom na kojoj je građen suvremeni svijet,bez ikakve ograde i zadrške pričao o načinu na kojem počivaju velike i moćne kompanije za koje dva desetljeća proljeva:krv,znoj i suze.
TRI NIVOA
Vidiš pajdo moj,cili ti kapitalizam funkcionira po sistemu videoigrice,samo šta do najvišeg levela ne napreduju:najdarovitiji,najučeniji i najuporniji kako ti blesavi lude misliš,nego najpodobniji i najbeskrupulozniji-neljudi i špije.
Naravno,ako uz to imaš još i diplomu prestižnog koledža,dobro dođe kao pokriće za naivce,ali uglavnom,ona ne znači ništa.
Važno je samo da si poslušno govno koje kima glavom nadređenomu.
Čuj,sve ti je jednostavno,da jednostavnije ne može biti.
Imaš politiku,vlasnike korporacija,direktore,predradnike,kako bi se po komunistički reklo i "trliše".
I šta misliš,ko je u najgoroj poziciji?
Pa,radnici,ja ću ko iz topa!
Ne,predradnici,a sad vidi kako.
Politika svime upravlja i može ucjenjivati vlasnike kompanija jer su prvi kapital ka i naši stekli pljačkom.
Zbog toga je vlasnik uvijek u smrtnom strahu za svoje bilijune.
Zato oni za direktora,koji će provodit njihove naputke,postavljaju najpodobnijeg lizogusca kojeg mogu nać na kugli zemaljskoj,i zato je stalno otvorena kapitalistička utrka za najvećeg od svih utirača,kako bi direktor uvijek bio svjestan da postoji i veće đubre od njega.
Nije važno je li tip stručan,je li obrazovan,ima li bogato iskustvo na istim i sličnim poslovima,važno je da svaku naredbu provodi bez suvišnih pitanja,i još važnije,da pristaje na sve moguće malverzacije!
Dobro,nisi mi rekao zašto je najgore predradnicima?
Pa,zato jer su oni redovito stručnjaci koji moraju izvršavati zadatke koje od njih direktori i uprava traže,bez obzira što ovi nemaju pojma o struci i uvida u to što je moguće,a što nije.
A,radnicima ne može bit gore od njih,jer se radnike u kapitalizmu ionako ništa ne pita,oni su nikakav subjekt:u pet minuta čovika zaposliš,u pet minuta ga isprašiš na ulicu s kutijom u koje pospremi najvažnije stvari.
A,dobro,opet postoji konkurencija koja će ih zbog takvog poslovanja uništit,dovest pred bankrot?-ne dam da mi razbije iluziju da ćemo kad-tad i mi osjetiti kapitalizam u kojem će pobjeđivati najbolji.
Koja konkurencija,o čemu ti pričaš?
Kad u Americi nikne mali market od kojeg bi lipo mogla živit jedna poštena i vridna obitelj,menadžeri velikog trgovačkog lanca odmah daju naredbe:satari,zgazi!
Saš ti pitat, šta ćeš ih gazit,neš ti konkurencije?
Je,ali ako konkurenta ne uništiš u početku,dok je još u "embriju",kasnije,kad naraste,moga bi postat gadan takmac koji će ti pokazat zube i ugrozit te na tržištu.
Čekaj,ti meni cilo vrime govoriš kako u kapitalizmu prolaze samo tipovi,ajme-meni,bez svoga ja,mediokriteti i beskičmenjaci,kako si onda ti uspija?
Ka i drugi.
Veza sam konja di gazda kaže.
Znači...
Reci,reci slobodno,govno i u skladu s time,ti ćeš platiti ovu turu pića,iako je na meni bio red"
SAŠA LJUBIČIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Bolonjska lakrdija
Slaven Mon May 04, 2009 7:05 pm
Izišao je novi naslov knjige STOLJEĆE RATA 2. dio Tajni geostrateški plan američke Vlade
Intrigantni podnaslovi i teme.
O Bushuameričkim vojnim bazama koje 'čuvaju demokraciju' opkoljavajući Rusiju,O cionističkoj mreži tererozma...
Teorija neobrazovanosti je aktualna,polemična i sjajno artikulirana kritika pojma ‘društvo znanja’.
Politikom popuštanja ‘kapitalizaciji duha’ (umjesto otpora ‘produhovljenjem kapitala’) nedvojbeno srlja u opću masovnu i sveprisutnu,upravo vrišteću neobrazovanost te kako se omiljena političarska fraza ‘društvo znanja’ jasno pokazuje kao isprazna demagoška floskula.”
To bi moralo zainteresirati javnost zemlje u kojoj je provedba reforme obrazovanja po istoj špranci ušla u svoju zrelu fazu i kad bi trebala pokazati prve konkretne rezultate,zemlje u kojoj je najprodavaniji publicistički naslov godine simpatetičkomagijska kvaziduhovna tinejdžerska Tajna (čije domaće izdanje,by the way,kaska za svijetom nekoliko godina),a najprodavaniji roman Sise i guzice neke starlete.
Teorija neobrazovanosti nije se našla ni na kojoj listi,čak nije ni nužno da se nađe.
Nama tako draga individualna sloboda jest spoznajni i samospoznajni proces.
A da bismo spoznali,moramo nekog vraga i znati,što ćemo postići jedino tako da učimo,što pak podrazumijeva i da učimo misliti (svojom glavom,bi rekli).
Ustrajavanje na poglupljivanju,oponašanju,nekritičnosti,fahidiotizmu i svemu ostalome do čega dovodi podilaženje sebi (a inzistirati na trivijalizaciji jest isključivo podilaženje sebi) vodi nas u smjeru suprotnom od slobode.
Nevjerojatno uznemirujuće zvuči upozorenje da bi nas društvo znanja,umjesto da nas oslobodi,moglo pretvoriti u još pomnije okovane sužnje kapitala.
Blesastu masu bez individualnosti koja maše repom od sreće samo dok ima štogod lijepo i šareno kupiti – svejedno bio to auto,nos ili diploma – i kasnije to krvavo otplaćivati.
A kako ni naši domaći kapitalisti nisu baš neki briljantni vizionari,ili visokoobrazovana uglađena gospoda s osjećajem za kontribuciju na razini čovječanstva,perspektiva slike društva i nije nam bajna.
Već je lako možete zamisliti:
malobrojni tutleki koji se vozikaju u ispoliranim terencima maltretiraju mnogobrojne tutleke koji se koriste javnim prijevozom i povremeno divljaju po stadionima.
Svi zajedno sve što imaju kupuju od nekog trećeg i misle,kao i svi glupani,kako su pametni zato jer su nešto “povoljno” kupili.
A pritom njih barem 40 posto,prema snoviđenju ministra obrazovanja i sporta,s magistarskom diplomom u džepu,ovaj put legalnom,nipošto nekim marifetlukom đapićevskog tipa.
“Ljevica” se svodi na pomodne tlapnje u glavama mladih,ili starijih s figom u džepu koji besramno govore o apstraktnim radničkim i intelektualnim slobodama,napretku i antiglobalizmu ili pak pišu te nekakve klasno, asno, spolno,rodno “osviještene” angažirane pamflete,a ako ih slučajno zamolite za tekst,mrtvo-hladno vas “drugarski” odbiju jer “ne pišu za kikiriki”.
Zašto se s kritikom nije oglasila kvazidesnica?
Oni bi bar trebali biti konzervativni i netolerantni prema reformama.
Ako su pak njihovi na vlasti,zašto nisu napali uvoz ideje koja prijeti da će rastočiti i ovo malo pameti što još po kojekakvim zakutcima ima njihova presveta Nacija.
Jok,oni se bave ljudskim pravima Marka Perkovića Thompsona, i očekivati je da pokrenu inicijativu za spomeničku zaštitu njegova scenskog rekvizita – velikog mača.
Opet cirkus,opet parada i kič.
Ako će i gunđati protiv Europske unije,to je samo zbog neugodnih civilizacijskih tekovina,nipošto zbog neoliberalističkih podvala kakvo je “društvo znanja”.
To potpuno nepostojanje suvisle kritike,suvislih političkih opcija,samo potvrđuje stanje barbarstva o kojemu smo govorili na početku:
mi smo društvo blesana koje će ova reforma,po svoj prilici,dotući do kraja zato jer nas vode ljudi beskralježnjaci,a oporba su im amebe i člankonošci.
Lakrdija.
I nikome se nećemo moći požaliti da nismo znali i da nas nisu lijepo upozorili,dok smo mi cirkusirali.
Sve se,dakle,svodi na cirkus i paradu,i svi znamo tko već vlada i što vlada,ne samo društvom preko politike,nego i srcima ljudi.
Profit.
Svejedno krupan ili sitan.
Sve ostalo je samo lakrdija!"
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Ionako će sve radit roboti?!
Slaven Tue Feb 03, 2015 10:44 am
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Oni bi uskoro mogli preuzeti i vaše radno mjesto
Valter Tue Feb 03, 2015 11:05 am
http://dnevnik.hr/vijesti/zanimljivosti/ovi-roboti-uskoro-bi-mogli-preuzeti-i-vase-radno-mjesto---364988.html
Futurističko društvo kojim dominiraju roboti, a koje za sad gledamo samo u filmovima, uskoro bi moglo postati stvarnost. Ovo je sedam radnih mjesta na kojima bi vas bez problema mogli zamijeniti roboti.
1. Djelatnici u maloprodaji
Ako bolje promislite, neka vrsta robota za ovo radno mjesto postoji. Velik broj maloprodajnih lanaca već je uveo samoposlužne blagajne na kojima kupac sam skenira kupljenu robu. No, u pripremi je Fellow Robot koji može zamijeniti i sve ostale djelatnike u trgovini. On, naime, može komunicirati s kupcima na nekoliko jezika te im pomoći u pronalasku pojedinih artikala i naplatiti im kupljenu robu.
2. Recepcionisti i tajnici
Kada zovemo neku službu za korisnike uglavnom razgovaramo s aparatom koji će nas, ako imamo sreće, kasnije spojiti sa živom osobom. A takvi automatizirani operateri dobili su ljudski oblik zahvaljujući jednom japanskom profesoru. Hiroshi Ishiguro stvorio je androide koji bi mogli postati recepcionisti i tajnici budući da su programirani da se ponašaju poput ljudi i izvode osnovne funkcije ne bi pomogli korisniku.
3. Zaštitari
Istina, ne radi se o Robocopu, ali roboti zaštitari mogu podići uzbunu 'nanjuše' li opasnost. Iz Silicijske doline nedavno su izašli roboti koji imaju detektore topline, mirisa i zagađenja, a opremljeni su i alarmima, GPS-om i laserima. Tvorci ovih robota nadaju se da bi oni jednom mogli patrolirati javnim površinama poput trgovačkih centara ili sveučilišnih kampusa.
VIDEO 11 razloga zbog kojih bismo ih se možda trebali bojati...
4. Učitelji
Iako će djeca ovom idejom biti oduševljena, učitelji, očito, neće. A robot za edukaciju već postoji. Zove se NAO i već se koristi u nekim školama kako bi djeci pomogao pri učenju matematike, informatike, ali i govorničkih vještina.
5. Piloti i vozači
Pibot je novi humanoidni robot koji može upravljati zrakoplovom. Koliko god to zastrašujuće zvuči, ista tehnologija uskoro će se početi testirati na manjim autobusima. Tako bi bez posla u budućnosti mogli ostati piloti, ali i profesionalni vozači.
6. Barmeni
Oni kojima je glavna zanimaciju u barovima očijukanje sa zgodnim barmenima i barmenicama, ostat će kratkih rukava kada njihov posao preuzme bionički barmen. Njih su već usvojili u tvrtki Royal Caribbean koja je na svom kruzeru predstavila bioničke barove u kojima robotske ruke spravljaju pića.
7. Pop ikone
Znate li da u Japanu već postoji bionička pop diva imena Hatsune Miku? Radi se o humanoidnom robotu koji pjeva, tako da ne bi čudilo da jednog dana Hollywood umjesto dosadašnjih popularnih glumaca u svoje filmove ubaci upravo ovakve robote. Zapravo, trenutno se i radi jedna produkcija u kojoj glavnu ulogu ima upravo robot, piše NYDailyNews.
Vezani članci
Sad vi razmislite dali to stvarno zelite?
Valter
Futurističko društvo kojim dominiraju roboti, a koje za sad gledamo samo u filmovima, uskoro bi moglo postati stvarnost. Ovo je sedam radnih mjesta na kojima bi vas bez problema mogli zamijeniti roboti.
1. Djelatnici u maloprodaji
Ako bolje promislite, neka vrsta robota za ovo radno mjesto postoji. Velik broj maloprodajnih lanaca već je uveo samoposlužne blagajne na kojima kupac sam skenira kupljenu robu. No, u pripremi je Fellow Robot koji može zamijeniti i sve ostale djelatnike u trgovini. On, naime, može komunicirati s kupcima na nekoliko jezika te im pomoći u pronalasku pojedinih artikala i naplatiti im kupljenu robu.
2. Recepcionisti i tajnici
Kada zovemo neku službu za korisnike uglavnom razgovaramo s aparatom koji će nas, ako imamo sreće, kasnije spojiti sa živom osobom. A takvi automatizirani operateri dobili su ljudski oblik zahvaljujući jednom japanskom profesoru. Hiroshi Ishiguro stvorio je androide koji bi mogli postati recepcionisti i tajnici budući da su programirani da se ponašaju poput ljudi i izvode osnovne funkcije ne bi pomogli korisniku.
3. Zaštitari
Istina, ne radi se o Robocopu, ali roboti zaštitari mogu podići uzbunu 'nanjuše' li opasnost. Iz Silicijske doline nedavno su izašli roboti koji imaju detektore topline, mirisa i zagađenja, a opremljeni su i alarmima, GPS-om i laserima. Tvorci ovih robota nadaju se da bi oni jednom mogli patrolirati javnim površinama poput trgovačkih centara ili sveučilišnih kampusa.
VIDEO 11 razloga zbog kojih bismo ih se možda trebali bojati...
4. Učitelji
Iako će djeca ovom idejom biti oduševljena, učitelji, očito, neće. A robot za edukaciju već postoji. Zove se NAO i već se koristi u nekim školama kako bi djeci pomogao pri učenju matematike, informatike, ali i govorničkih vještina.
5. Piloti i vozači
Pibot je novi humanoidni robot koji može upravljati zrakoplovom. Koliko god to zastrašujuće zvuči, ista tehnologija uskoro će se početi testirati na manjim autobusima. Tako bi bez posla u budućnosti mogli ostati piloti, ali i profesionalni vozači.
6. Barmeni
Oni kojima je glavna zanimaciju u barovima očijukanje sa zgodnim barmenima i barmenicama, ostat će kratkih rukava kada njihov posao preuzme bionički barmen. Njih su već usvojili u tvrtki Royal Caribbean koja je na svom kruzeru predstavila bioničke barove u kojima robotske ruke spravljaju pića.
7. Pop ikone
Znate li da u Japanu već postoji bionička pop diva imena Hatsune Miku? Radi se o humanoidnom robotu koji pjeva, tako da ne bi čudilo da jednog dana Hollywood umjesto dosadašnjih popularnih glumaca u svoje filmove ubaci upravo ovakve robote. Zapravo, trenutno se i radi jedna produkcija u kojoj glavnu ulogu ima upravo robot, piše NYDailyNews.
Vezani članci
Sad vi razmislite dali to stvarno zelite?
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Dodatak
Valter Tue Feb 03, 2015 11:29 am
U prvom momentu je ovo zastrasujuce.
Kada se razmisli se ipak nebi trebalo (bar jedan deo) ostvariti.
Robot barmen,nije samo osoba koja mesa i servira pice.
To je i osoba koja komunicira sa ljudima.
To jedan robot nemoze.
Bar ne za sada.
No,ako je pak ljudska inteligencija toliko zaostala da sebi dopusti da vlada robot,je sama zato kriva.
Nesmemo zaboraviti da robota neko (covek) mora napraviti.
Racunica kapitalista se tu nece ostvariti.
"Usteda" i zarada se moze ostvariti samo ako covek ono sto mu se ponudi i kupuje= koristi.
Ako se pak ponudjeno ne kupuje=ne konzumira,se za kapitalistu ne isplati u to ulagati.
Zato sto (logicno) roba koja je proizvedena,a nedonosi profit,donosi gubitak.
Neverujem da ce se dugorocno covek radnik (u usluzinim delatnostima) zamenuti robotima.
Za to je potrebno da svi mi i sami doprinesemo tome.
Tako sto cemo ukljuciti svoj mozak i koristiti stvarno samo onu tehnologiju koja ima svrhu i u interesu je napredka covek samoga.
To nije lak poduhvat.
Posebno za generacije koje su od svojih roditelja razmazene,pa zato misle da uvek sve mora da imaju.
To medjutim nije lako.
Oni ljudi koji su u svom zivotu imali tu nesrecu da izgube,znaju sta znaci boriti se za svoj polozaj u zivotu.
Zato je potrebno,vec danas misliti na sutra.
Zajednickim snagama se moze puno postici,samo treba ukljuciti mozak.
Nemojte voditi politiku "nojeva glava".
Idite redovno na izbore.
Tako cete dokazati da ste osoba koja ima ukljucen mozak.
Nema nista losije od predaje.
To je izdaja samoga sebe.
Zivot je lep.
Zivot je ponekad i okrutan.
Samo one osobe koje se znaju izboriti za svoju poziciju u drustvu su i uspesne u zivotu.
Ne zaboravite vrednost covek se vidi po tome,koliko ga se ljudi seca nakon njegove smrti.
Razmislite,koga se vi secate (od onih koje vise nema) i zasto ih se secate.
Samo oni ljudi koji se ne predaju,ostvare uspeh u zivotu.
Sasvim je logicno da necete uspeti u zivotu ako stalno ponavljate: "Sta vredi,itako necu uspeti".
Na taj nacin sami sebe ubijate u pojam u samom startu.
Treba sebi dat motivaciju za napred.
Kada imate svoj program i svoj cilj u zivotu,je uspeh siguran.
I jos nesto.
Nezaboravite.
Mnogi putevi vode u "Rim".
Krenite odmah "na put" i sticicete u "Rim".
Valter
Kada se razmisli se ipak nebi trebalo (bar jedan deo) ostvariti.
Robot barmen,nije samo osoba koja mesa i servira pice.
To je i osoba koja komunicira sa ljudima.
To jedan robot nemoze.
Bar ne za sada.
No,ako je pak ljudska inteligencija toliko zaostala da sebi dopusti da vlada robot,je sama zato kriva.
Nesmemo zaboraviti da robota neko (covek) mora napraviti.
Racunica kapitalista se tu nece ostvariti.
"Usteda" i zarada se moze ostvariti samo ako covek ono sto mu se ponudi i kupuje= koristi.
Ako se pak ponudjeno ne kupuje=ne konzumira,se za kapitalistu ne isplati u to ulagati.
Zato sto (logicno) roba koja je proizvedena,a nedonosi profit,donosi gubitak.
Neverujem da ce se dugorocno covek radnik (u usluzinim delatnostima) zamenuti robotima.
Za to je potrebno da svi mi i sami doprinesemo tome.
Tako sto cemo ukljuciti svoj mozak i koristiti stvarno samo onu tehnologiju koja ima svrhu i u interesu je napredka covek samoga.
To nije lak poduhvat.
Posebno za generacije koje su od svojih roditelja razmazene,pa zato misle da uvek sve mora da imaju.
To medjutim nije lako.
Oni ljudi koji su u svom zivotu imali tu nesrecu da izgube,znaju sta znaci boriti se za svoj polozaj u zivotu.
Zato je potrebno,vec danas misliti na sutra.
Zajednickim snagama se moze puno postici,samo treba ukljuciti mozak.
Nemojte voditi politiku "nojeva glava".
Idite redovno na izbore.
Tako cete dokazati da ste osoba koja ima ukljucen mozak.
Nema nista losije od predaje.
To je izdaja samoga sebe.
Zivot je lep.
Zivot je ponekad i okrutan.
Samo one osobe koje se znaju izboriti za svoju poziciju u drustvu su i uspesne u zivotu.
Ne zaboravite vrednost covek se vidi po tome,koliko ga se ljudi seca nakon njegove smrti.
Razmislite,koga se vi secate (od onih koje vise nema) i zasto ih se secate.
Samo oni ljudi koji se ne predaju,ostvare uspeh u zivotu.
Sasvim je logicno da necete uspeti u zivotu ako stalno ponavljate: "Sta vredi,itako necu uspeti".
Na taj nacin sami sebe ubijate u pojam u samom startu.
Treba sebi dat motivaciju za napred.
Kada imate svoj program i svoj cilj u zivotu,je uspeh siguran.
I jos nesto.
Nezaboravite.
Mnogi putevi vode u "Rim".
Krenite odmah "na put" i sticicete u "Rim".
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9621
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Opaska
Slaven Tue Feb 03, 2015 12:22 pm
Valter (citat):Zajednickim snagama se moze puno postici,samo treba ukljuciti mozak.
Nemojte voditi politiku "nojeva glava".
Idite redovno na izbore.
Tako cete dokazati da ste osoba koja ima ukljucen mozak.
Nema nista losije od predaje.
To je izdaja samoga sebe.
Ne zaboravite vrednost covek se vidi po tome,koliko ga se ljudi seca nakon njegove smrti.
Stvar je u tome da "ovce" nemaju mozga(pa biraju krive,ili uopće ne biraju npr.),a "čobani" koji vladaju nemaju srca.
"Pantha rhei"("Sve prolazi,sve se mijenja")rekao je davno starogrčki filozof Heraklit,vremena i ljudi se brzo mijenjaju,samo interes ni kod ovca ni kod čobana nikada ne prestaje nadodajem ja.
Winston Churchill:"Ne postoje vječni prijatelji,već postoje samo vječni interesi"
Uostalom,dobri ljudi brzo padnu u zaborav jel većina nije imala koristi od njih,mislim na obične ljude,ne narcisoidne "velikane"
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Pa sad Vi sami zaključite!
Slaven Sat Feb 28, 2015 6:48 pm
Slaven: komentar modifikovan dana: Mon Apr 27, 2020 5:01 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: DA LI SE ISPLATI UČITI U KAPITALIZMU?!
Slaven Tue Mar 03, 2020 10:26 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: DA LI SE ISPLATI UČITI U KAPITALIZMU?!
Slaven Sat Jun 06, 2020 9:24 am
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)