HIPNOZA I ZATUPLJENOST MASA GLUPOSTIMA I BUDALAŠTINAMA!
Stranica 1/1
HIPNOZA I ZATUPLJENOST MASA GLUPOSTIMA I BUDALAŠTINAMA!
"PSIHOLOGIJA MASA I FAŠIZAM LIGHT U ITALIJI"
"PROMIJENITI SVE DA SE NE PROMIJENI NIŠTA"
"U davnim tridesetim godinama minulog vijeka neseretni je psihijatar Wilchelm Reich(umro umno poremećen u zatvoru najslobodnije države svijeta,SAD-a)napisao veoma zanimljivu knjižicu, koja je savršeno objašanjavala uspon i uspjeh nacifašizma u masama.
Knjiga se zvala "Masovna psihologija fašizma".
A kako je s tim stvarima danas,kad se sve izmijenilo?
Kako je rekao Lampedusa,u čuvenom romanu i kasnije u Viscontijevom filmu "Gepard":
Sve se promijenilo,da se ne bi izmijenilo ništa...
Bilo je to tako na Siciliji,zaostalom i izoliranom otoku,kojim su surovim feudalnim apsolutizmom vladali Burboni i njihovi namjesnici,sve dok nije došao Garibaldi i njegove "crvene košulje".
Garibaldinac Nino Bixio,usprkos očekivanjima naprednih,krvavo je ugušio pobunu seljaka protiv sicijalnske aristokracije i zemljoposjednika i na svaku granu maslinika objesio po jednog "prostaka"...
Na čelo zemlje došli su pijemontezi,odnosno dinastija Savoja,ali se za sirotinju ništa nije izmijenilo.
Ujedinjenjem Italije južnjačka bijeda ostala je to sve do dana današnjeg...
Prezirana,zaostala,divlja,krvavo iskorištavana i najsurovije kažnjavana za najmanji neposluh...
U dvadesetogodišnjoj vladavini fašizma,koliko je trajao Mussolinijev režim,malobrojni su bili uvjereni fašisti,psi režima,s nožem u zubima, crnom košuljom,pendrekom i ricinusovim uljem.
A ipak ti su malobrojni fašisti sa svojim operetskim "Maršem na Rim" i manje operetskim batinanjem uništili jake i veoma brojne socijalističke organizacije na sjeveru zemlje,razbili zadrugarski pokret,potrošačke zadruge,organizacije socijalističke omladine,pošto su prebili i pobacali kroz prozore i s balkona gradonačelnike manjih i većih gradova i na smrt pretukli njihove advokate,zapalili Društvene domove od Trsta do Bologne i Rima,a socijalističke agitatore napojili ricinusom.
Broj onih što su tukli i palili bio je neznatan,ali kako je napisao Nenni:
"Fašizam je pobijedio ne zbog terora malobrojnih,već zbog konformizma većine,koja je pristala uz režim i trajno se prilagodila fašizmu."
Može se preslikat i na našu situaciju iz 1990-ih,zar ne
Baš o tome govori poznato Moravijino djelo "Konformist",pretočeno u istoimeni film Bernarda Bertolluccija.
Prihvaćajući iz konformizma fašistički režim protagonist priče odlazi u Pariz i glumeći da je opozicionar uvlači se u intelektualne krugove talijanske političke emigracije u Francuskoj.
Tamo,srdačno prihvaćen u krugovima antifašista,priprema umorstvo svog pokrovitelja i nekadašnjeg profesora na Univerzitetu...
Uvaženog naučnika i njegovu mladu ženu fašisti zvjerski ubiju na putu u šumi.
No šta vrijedi pisati knjige i pravite filmove,ako priblesavo čovječanstvo stalno,kao nedotupavi đak,pravi iste pogreške?
Režim umjesto partija i vođa masa
Svakako situacija u kojoj se našao svijet nakon pada Berlinskog zida ide tome na ruku.
Kad se srušila takozvana "gvozdena zavjesa" oslobodivši "okova totalitarizma" milione i otvorivši "put na istok" svjetskom kapitalu, evropska - smjesta reformirana - ljevica previdjela je dramu,koja će se dogoditi...
Kapitalizam,lišen opasnog rivala,potpuno je pobjesnio.
To bješnjenje zapanjilo je one koji su živjeli na pravoj, odnosno "pobjedničkoj" strani,na zapadu i sjeveru zemaljske kule.
Oni su,budući da su komunisti i njihove masovne partije nestali sa političke pozornice,očekivali od kapitalizma lojalno ponašanje.
Ali vuk ostaje vuk i hrani se jaganjcima...
Budući da nije više bilo protuteže ni opasnog neprijatelja,koji bi ga mogao napasti,kasni se kapitalizam prepustio dotad susprezanim neumjerenostima i devijacijama,bez zadrške.
Pobjednički marš imperijalizma više ništa nije moglo obuzdati.
Više nije postojala prijetnja,nekad realna na evropskom Zapadu,koja se čini smiješnom današnjim vlastodršcima,da bi se široke narodne mase, koje su još bile čvrsto vezane za političke partije i njihove ideologije,ako ih previše nagaze,mogle okrenuti i odustavši od opreznog pristajanja uz sistem,učiniti skok,koji bi značio njegovo radikalno odbacivanje.
Kako je danas van pameti i sama pomisao na takvo što,kasni je kapitalizam mogao bez straha pokazati svoje istinsko lice.
A ono je kao i uvijek light fašizam,a drugačije i ne može da bude ,jer to je u samoj prirodi vlasti,naročito vlasti,koja počiva na svemoći kapitala.
Prvi i najbolji primjer za to stanje stvari u Evropi i svijetu jeste Italija Silvija Berluconija.
Fašizam je režim,a šta je režim?
To je vremensko-prostorni zatvoreni krug u kojem su moralna pravila donedavno općeprihvaćena,sada poništena i pogažena,a sama logika okrenuta naglavačke.
U takvom naopakom sistemu izgleda logično,dubokoumno i mudro sve ono što je nelogično,apsurdno i glupo,ali budući da se to opsesivno i neprestano ponavlja,postaje uobičajeno i normalno.
Šta je normalno?
– pitao se Lav Tolstoj i s njim teoretičar književnosti Viktor Šklovski.
Normalan je onaj,odgovara Tolstoj, koji u jednom vremenu najbolje usvoji i saživi se sa svim postavkama,predodžbama i predubeđenjima toga vremena...
A onda to vrijeme mine i ono što je bilo normalno postaje apsurdno, zastarjelo i smiješno...
Nešto kao staromodne haljine – dobre jedino za maskaradu.
Italija,najtradicionalnija zemlja u Evropi,a stalno opsjednuta modernitetom i ovoga je puta kao i 1922. pojurila u prve redove,poput ambicioznog đačiča.
Da bi se sve što se događa u toj zemlji shvatilo treba znati šta je dvadesetgodišnji fašistički režim značio za Talijane.
Za osvještene on je značio apsolutno zlo,ukidanje demokracije,nasilje, rasne zakone,imperijalističke ratove,ratnu katastrofu,koja se s njemačkom okupacijom i savezničkim bombardiranjem pretvorila u općenarodnu tragediju te krvavi partizanski i ustvari građanski rat.
Ali za mase koje su ga živjele i proživjele tokom dvadeset godina fašizam je značio i uobičajeni način mišljenja,koji je ostavio duboke tragove.
Za siromašne seljake,koji su umirali od malarije na zapuštenom jugu,on je značio isušivanje močvara,kakvu-takvu agrarnu reformu,uvođenje osmosatnog radnog dana i pojavu državnih institucija za brigu o djeci i materinstvu te nekakvu obrazovnu i zdravstvenu politiku...
Značio je i slavu pobjede u ratovima u Africi,samozadovoljnu sliku jednog naroda i jedne monarhije,koja je napokon u vlastitim očima stekla dignitet i opila se nacionalnim ponosom.
Pobjeda u borbi za žito,pobjeda u borbi protiv boleština,masovno preseljenje težaka bezemljaša sa sjevera u isušene močvare centra Italije,na takozvani Agro Romano,gušenje svake "subverzije",odnosno opozicije,izgradnja novih gradova u slavu rimskih legija,sa zvučnim imenima "Littoria","Sabaudia","Latina",rast industrije i opće zaposlenosti, koja je proizvodila za vojsku,opijali su mase.
Društvo je država,a ona je u prvom redu kasarna i stadion i narod je zadovoljan.
Bavi se svojim poslom,dok ga gladijatori zabavljaju,po starom prokušanom receptu rimskog imperija.
Dejavous,vec viđeno mnogo puta zar ne
"PROMIJENITI SVE DA SE NE PROMIJENI NIŠTA"
"U davnim tridesetim godinama minulog vijeka neseretni je psihijatar Wilchelm Reich(umro umno poremećen u zatvoru najslobodnije države svijeta,SAD-a)napisao veoma zanimljivu knjižicu, koja je savršeno objašanjavala uspon i uspjeh nacifašizma u masama.
Knjiga se zvala "Masovna psihologija fašizma".
A kako je s tim stvarima danas,kad se sve izmijenilo?
Kako je rekao Lampedusa,u čuvenom romanu i kasnije u Viscontijevom filmu "Gepard":
Sve se promijenilo,da se ne bi izmijenilo ništa...
Bilo je to tako na Siciliji,zaostalom i izoliranom otoku,kojim su surovim feudalnim apsolutizmom vladali Burboni i njihovi namjesnici,sve dok nije došao Garibaldi i njegove "crvene košulje".
Garibaldinac Nino Bixio,usprkos očekivanjima naprednih,krvavo je ugušio pobunu seljaka protiv sicijalnske aristokracije i zemljoposjednika i na svaku granu maslinika objesio po jednog "prostaka"...
Na čelo zemlje došli su pijemontezi,odnosno dinastija Savoja,ali se za sirotinju ništa nije izmijenilo.
Ujedinjenjem Italije južnjačka bijeda ostala je to sve do dana današnjeg...
Prezirana,zaostala,divlja,krvavo iskorištavana i najsurovije kažnjavana za najmanji neposluh...
U dvadesetogodišnjoj vladavini fašizma,koliko je trajao Mussolinijev režim,malobrojni su bili uvjereni fašisti,psi režima,s nožem u zubima, crnom košuljom,pendrekom i ricinusovim uljem.
A ipak ti su malobrojni fašisti sa svojim operetskim "Maršem na Rim" i manje operetskim batinanjem uništili jake i veoma brojne socijalističke organizacije na sjeveru zemlje,razbili zadrugarski pokret,potrošačke zadruge,organizacije socijalističke omladine,pošto su prebili i pobacali kroz prozore i s balkona gradonačelnike manjih i većih gradova i na smrt pretukli njihove advokate,zapalili Društvene domove od Trsta do Bologne i Rima,a socijalističke agitatore napojili ricinusom.
Broj onih što su tukli i palili bio je neznatan,ali kako je napisao Nenni:
"Fašizam je pobijedio ne zbog terora malobrojnih,već zbog konformizma većine,koja je pristala uz režim i trajno se prilagodila fašizmu."
Može se preslikat i na našu situaciju iz 1990-ih,zar ne
Baš o tome govori poznato Moravijino djelo "Konformist",pretočeno u istoimeni film Bernarda Bertolluccija.
Prihvaćajući iz konformizma fašistički režim protagonist priče odlazi u Pariz i glumeći da je opozicionar uvlači se u intelektualne krugove talijanske političke emigracije u Francuskoj.
Tamo,srdačno prihvaćen u krugovima antifašista,priprema umorstvo svog pokrovitelja i nekadašnjeg profesora na Univerzitetu...
Uvaženog naučnika i njegovu mladu ženu fašisti zvjerski ubiju na putu u šumi.
No šta vrijedi pisati knjige i pravite filmove,ako priblesavo čovječanstvo stalno,kao nedotupavi đak,pravi iste pogreške?
Režim umjesto partija i vođa masa
Svakako situacija u kojoj se našao svijet nakon pada Berlinskog zida ide tome na ruku.
Kad se srušila takozvana "gvozdena zavjesa" oslobodivši "okova totalitarizma" milione i otvorivši "put na istok" svjetskom kapitalu, evropska - smjesta reformirana - ljevica previdjela je dramu,koja će se dogoditi...
Kapitalizam,lišen opasnog rivala,potpuno je pobjesnio.
To bješnjenje zapanjilo je one koji su živjeli na pravoj, odnosno "pobjedničkoj" strani,na zapadu i sjeveru zemaljske kule.
Oni su,budući da su komunisti i njihove masovne partije nestali sa političke pozornice,očekivali od kapitalizma lojalno ponašanje.
Ali vuk ostaje vuk i hrani se jaganjcima...
Budući da nije više bilo protuteže ni opasnog neprijatelja,koji bi ga mogao napasti,kasni se kapitalizam prepustio dotad susprezanim neumjerenostima i devijacijama,bez zadrške.
Pobjednički marš imperijalizma više ništa nije moglo obuzdati.
Više nije postojala prijetnja,nekad realna na evropskom Zapadu,koja se čini smiješnom današnjim vlastodršcima,da bi se široke narodne mase, koje su još bile čvrsto vezane za političke partije i njihove ideologije,ako ih previše nagaze,mogle okrenuti i odustavši od opreznog pristajanja uz sistem,učiniti skok,koji bi značio njegovo radikalno odbacivanje.
Kako je danas van pameti i sama pomisao na takvo što,kasni je kapitalizam mogao bez straha pokazati svoje istinsko lice.
A ono je kao i uvijek light fašizam,a drugačije i ne može da bude ,jer to je u samoj prirodi vlasti,naročito vlasti,koja počiva na svemoći kapitala.
Prvi i najbolji primjer za to stanje stvari u Evropi i svijetu jeste Italija Silvija Berluconija.
Fašizam je režim,a šta je režim?
To je vremensko-prostorni zatvoreni krug u kojem su moralna pravila donedavno općeprihvaćena,sada poništena i pogažena,a sama logika okrenuta naglavačke.
U takvom naopakom sistemu izgleda logično,dubokoumno i mudro sve ono što je nelogično,apsurdno i glupo,ali budući da se to opsesivno i neprestano ponavlja,postaje uobičajeno i normalno.
Šta je normalno?
– pitao se Lav Tolstoj i s njim teoretičar književnosti Viktor Šklovski.
Normalan je onaj,odgovara Tolstoj, koji u jednom vremenu najbolje usvoji i saživi se sa svim postavkama,predodžbama i predubeđenjima toga vremena...
A onda to vrijeme mine i ono što je bilo normalno postaje apsurdno, zastarjelo i smiješno...
Nešto kao staromodne haljine – dobre jedino za maskaradu.
Italija,najtradicionalnija zemlja u Evropi,a stalno opsjednuta modernitetom i ovoga je puta kao i 1922. pojurila u prve redove,poput ambicioznog đačiča.
Da bi se sve što se događa u toj zemlji shvatilo treba znati šta je dvadesetgodišnji fašistički režim značio za Talijane.
Za osvještene on je značio apsolutno zlo,ukidanje demokracije,nasilje, rasne zakone,imperijalističke ratove,ratnu katastrofu,koja se s njemačkom okupacijom i savezničkim bombardiranjem pretvorila u općenarodnu tragediju te krvavi partizanski i ustvari građanski rat.
Ali za mase koje su ga živjele i proživjele tokom dvadeset godina fašizam je značio i uobičajeni način mišljenja,koji je ostavio duboke tragove.
Za siromašne seljake,koji su umirali od malarije na zapuštenom jugu,on je značio isušivanje močvara,kakvu-takvu agrarnu reformu,uvođenje osmosatnog radnog dana i pojavu državnih institucija za brigu o djeci i materinstvu te nekakvu obrazovnu i zdravstvenu politiku...
Značio je i slavu pobjede u ratovima u Africi,samozadovoljnu sliku jednog naroda i jedne monarhije,koja je napokon u vlastitim očima stekla dignitet i opila se nacionalnim ponosom.
Pobjeda u borbi za žito,pobjeda u borbi protiv boleština,masovno preseljenje težaka bezemljaša sa sjevera u isušene močvare centra Italije,na takozvani Agro Romano,gušenje svake "subverzije",odnosno opozicije,izgradnja novih gradova u slavu rimskih legija,sa zvučnim imenima "Littoria","Sabaudia","Latina",rast industrije i opće zaposlenosti, koja je proizvodila za vojsku,opijali su mase.
Društvo je država,a ona je u prvom redu kasarna i stadion i narod je zadovoljan.
Bavi se svojim poslom,dok ga gladijatori zabavljaju,po starom prokušanom receptu rimskog imperija.
Dejavous,vec viđeno mnogo puta zar ne
Slaven: komentar modifikovan dana: Wed Sep 10, 2008 5:26 am; prepravljeno ukupno 1 puta
II dio
"REVIZIONIZAM"
A danas?
Danas jasno nije više moguće tako.
Ali se zato počinje slikanjem fašizma kao dobroćudnog paternalizma.
Berlusconi tvrdi da fašizam uopće nije bio tako dramatičan moment u historiji Italije kako to govori ljevica,jer su opozicionari jednostavno konfinirani,to jest poslati na plaćene ferije na Lipare ili Poncu i Kikladske otoke,sve sama krasna mjestašca,današnje skupe vrhuške najeksluzivnijeg turizma.
Ipak te perle,što ih bacaju sa svih šest (tri državna i tri privatna) berlusconijevih TV kanala njegovi istomišljenici i pripuzi,nisu još same po sebi toliko opasne.
Daleko je gora zatvorenost sistema,navođenje publike da se bavi glupostima i samom sobom i da sa treskom zatvori prozore prema istinskim svjetskim zbivanjima i problemima kako talijanskog društva i Evropske Zajednice,tako i svijeta.
Nije da o tim problemima ne govore i vijesti i mnogi specijalizirani komentari.
Ali govore onako i onoliko kako to režimu i njegovom protagonisti Silviju Berlusconiju odgovara.
Kreveljenje na TV kanalima je dopušteno,izrugivanje i imitiranje premijera je uobičajeni ispušni ventil.
Ono što nije dozvoljeno jeste ozbiljna i duboka sociološka analiza situacije u kojoj se danas nalaze Italija,Evropa i svijet.
Radikalizam je prepušten Radikalnoj partiji,a ona je izravni eksponent politike SAD-a u Italiji i Evropi,jer su talijanski radikali – transverzalni.
Ljevičarima na televiziju pristup nije zabranjen,ali za njih jednostavno nema vremena,osim za po koju rečenicu u debatama,jer čitavo TV vrijeme do kraja pokrivaju sve gluplji i sve ništavniji programi,u kojima se ne događa ništa osim igara za maloumne.
Pošast na svim kanalima jeste poplava svuda sličnih ili jednakih kvizova, lišenih obrazovnog cilja,jer nisu usmjereni na sticanje znanja već predstavljaju vid igre ne sreću.
A sve to se čini s namjerom da potpuno zaokupi i anestezira gledaoce.
Uz to treba dodati ogromne zarade na reklamama,jer sve televizije i javne i privatne,žive od propagandnih poruka koje,da bi došle na ekran, moraju proći kroz agenciju Publitalija,a ova je opet vlasništvo Silvija Berlusconija.
I tako u Italiji Berlusconi i njegovi drže svu medijsku tj. informativnu, ekonomsku i političku vlast.
Preostaje još ona sudska – koja im se opire,ali kako se čini,ni ona neće dugo.
Namjerno se zaboravlja i prenebegava činjenica,da bi suvremena demokracija trebala počivati na jednakosti u pristupu javnim institucijama,zaštiti prava manjina,na podjeli vlasti,na uvažavanju pluralizma,na otvorenosti.
Belusconi i njegov model ponovo su uspostavili autarhičnu zatvorenost, koja ne dopušta protivljenje,jer po vlastitom shvaćanju predstavlja najbolji od mogućih svjetova.
"UMJESTO PENDREKA EKRAN"
Kod toliko ogromnog monopola nad sredstvima informiranja i uz toliko opčinjavanje masa u suvremenoj Italiji političko ubojstvo je potpuno nepotrebno.
Ono predstavlja prevaziđenu,zastarjelu metodu – metodu prošlog vijeka.
Mase su zaokupljene gledanjem Big Brothera ili Otoka slavnih,zabavama i zabavljačima,koji ih opijaju svakidašnjim trivijalnostima,golotinjom,plesanjem,pjevanjem i ljubakanjima i tako u beskraj,dok potpuno ne otupi svaka forma osporavanja i svaka želja za ozbiljnim razgovorom i istinskom kritikom i kontestacijom.
Cijeli dan se prikazuje kako obični ljudi ili slavne ličnosti provode vrijeme u banalnim zanimacijama,kako se svađaju,pare,ljube ili tuku u kući iz koje nema izlaza ili na usamljenom otoku.
Taj usamljeni otok i ta zatvorena kuća u kojoj milioni gledaju ishitrene trivijalnosti,istinska su metafora današnje Italije i svijeta te stanja svijesti,koje prevladava.
U Italiji je Berlusconijev režim baš zbog toga zasnovan na širokom, gotovo plebiscitarnom pristajanju masa,kao i na jednoobraznom načinu mišljenja.
I evo nas opet u jednoumlju, ali onom sufliranom od kapitalizma,i to onog kasnog.
A šta dalje?
Treba odmah objasniti: stvarnost je danas mnogo manje dramatična od prvog i pravog fašizma, ali baš zato čini sve forme osporavanja, različitog mišljenja i neslaganja daleko bezopasnijim i beznačajnijim nego nekad.
Režimu više nisu potrebni ricinus i pendreci da bi stvarao i održavao opće pristajanje i odobravanje.
Dovoljan je pristup i monopol nad sredstvima informiranja - u prvom redu nad televizijom.
Pendrek je zamijenjen televizijskim ekranom.
Eto tako napreduje light fašizam u Italiji i svugdje drugdje.
A fašizam light kao i light hrana izaziva bulimiju,stalnu glad i stalnu potrebu za sve većom količinom jela,odnosno za sve većom količinom TV i telematske zabave đubretarskog tipa i sadržaja.
Davna je istina,koju je već iskušala Catarina Medici,kraljica Francuske,u osam vjerskih ratova s hugenotima:zabranom se ne postiže ništa,zlo se tako ne može iskorjeniti
Štaviše,ono se uvećava,dok ga dopuštanje i tolerancija umanjuje.
Ranije su istu paradogmu već bili pokazali vjerski progoni i Bartolomejska noć.
Grozan pokolj nije smirio ni preplašio reformirane – štaviše oni su gordo podigli glave i s pjesmom bogu istine ponosno se penjali na gubilišta.
Što su više palili hugenote,više su se punile protestantske bogomolje i sve je više rastao broj onih što su pristajali uz Reformaciju i pod prijetnjom užeta i vatre.
Kad je zavladala vjerska tolerancija i pošto je potpisan Nantski edikt, protestantska je crkva u Francuskoj izgubila bitku.
U Italiji danas ne progone opoziciju nasiljem,već je guše ograničavanjem i zatvaranjem za nju medijskog prostora te opijanjem masa trivijalnošću ponuđenih TV sadržaja i ordinarnim glupostima.
Utapnje u banalnosti i uspavljivanje kritičkog duha pokazalo se dosad vrlo uspješnom metodom.
Kako je dvadesetih godina rekao njemački dramaturg Erwin Piscator,da bi se fašizam doveo na političku pozornicu trebalo je prethodno cijeli svijet pretvoriti u golemu instituciju za imbecile.
A da bi se to postiglo treba se vješto služiti mas-medijima.
OPČINJENOST EKRANOM"
Danas se stvaranje konsenzusa javnosti ne postiže propagandom nego stvaranjem ugode TV-gledalaca.
Za vrijeme tako zvanih totalitarizama uloga radija bila je sasvim drugačija i vrlo važna.
No radio se danas smatra za "teško" sredstvo:
potrebna mu je politička propaganda i zvučni slogani koji se neprestano ponavljaju,jer je poruka verbalna.
TV slike,i slike s ekrana uopće,kao na primjer one u kinu,djeluju drugačije i drugačije se koriste.
Njihova je moć da potpuno zaokupe pažnju i opčine gledaoca daleko veća.
Narodni su vođe nekad govorili na dupke punim trgovima pred masama koje su pljeskale,a radio je prenosio njihove govore.
Danas je sve to izišlo iz mode.
Mase drži i opčinjava mali ekran s malo misli i to plitkih.
I ovdje caruje minimalizam.
Njihova glavna zabava su reality show i Veliki brat,koji ih odvodi od grube svakidašnjice i njezinih problema i navodi na neprestani dijalog s ničim.
Društvo je zabavljeno površnom psihologijom ličnosti i introspekcijom,a politička analiza postala je sasvim demodirana.
Tako je direktni televizijski prijenos dobio vrijednost grčke "agore", zajedničkog društvenog prostora.
A on je preplavljen neizmjernom glupošću psihološke iznutrice tako zvanih "malih ljudi".
Tako je javno postalo privatno.
Televizija ne nudi prozor u svijet,već pogled u privatnost kroz ključanicu.
Banalno i bezsadržajno krčmi se kao zanimljivo i važno te predstavlja jedini ponuđeni sadržaj i duhovnu hranu masa.
Dokle će tako?
Ne zna se,iako se počinje primjećivati izvjestan zamor.
Jer kad se ugase "svijetla pozornice" ostaje stvarnost,mizernija nego ikada.
I krajnje razgolićena kao i djevojke na TV ekranima.
Najgore je što zasad tome nema ozbiljne alternative:jedini postojeći drugačiji put jeste onaj što ga je pokazala Amerika na nedavnim izborima.
Put kojim je još jednom izabran Bush.
A on znači povratak na vječne vrijednosti desnice:Bog,Domovina, Porodica,vjerski integralizam i izvoz sopstvene civilizacije oružanom silom.
U to ime propagira se i koncept da je rat neophodan,jer je isti nezamjenjiv vid borbe jedine istinske kulture i civilizacije protiv terorizma.
Zar će Italija,Evropa i svijet na tome ostati i opstati?"
JASNA TKALEC
A danas?
Danas jasno nije više moguće tako.
Ali se zato počinje slikanjem fašizma kao dobroćudnog paternalizma.
Berlusconi tvrdi da fašizam uopće nije bio tako dramatičan moment u historiji Italije kako to govori ljevica,jer su opozicionari jednostavno konfinirani,to jest poslati na plaćene ferije na Lipare ili Poncu i Kikladske otoke,sve sama krasna mjestašca,današnje skupe vrhuške najeksluzivnijeg turizma.
Ipak te perle,što ih bacaju sa svih šest (tri državna i tri privatna) berlusconijevih TV kanala njegovi istomišljenici i pripuzi,nisu još same po sebi toliko opasne.
Daleko je gora zatvorenost sistema,navođenje publike da se bavi glupostima i samom sobom i da sa treskom zatvori prozore prema istinskim svjetskim zbivanjima i problemima kako talijanskog društva i Evropske Zajednice,tako i svijeta.
Nije da o tim problemima ne govore i vijesti i mnogi specijalizirani komentari.
Ali govore onako i onoliko kako to režimu i njegovom protagonisti Silviju Berlusconiju odgovara.
Kreveljenje na TV kanalima je dopušteno,izrugivanje i imitiranje premijera je uobičajeni ispušni ventil.
Ono što nije dozvoljeno jeste ozbiljna i duboka sociološka analiza situacije u kojoj se danas nalaze Italija,Evropa i svijet.
Radikalizam je prepušten Radikalnoj partiji,a ona je izravni eksponent politike SAD-a u Italiji i Evropi,jer su talijanski radikali – transverzalni.
Ljevičarima na televiziju pristup nije zabranjen,ali za njih jednostavno nema vremena,osim za po koju rečenicu u debatama,jer čitavo TV vrijeme do kraja pokrivaju sve gluplji i sve ništavniji programi,u kojima se ne događa ništa osim igara za maloumne.
Pošast na svim kanalima jeste poplava svuda sličnih ili jednakih kvizova, lišenih obrazovnog cilja,jer nisu usmjereni na sticanje znanja već predstavljaju vid igre ne sreću.
A sve to se čini s namjerom da potpuno zaokupi i anestezira gledaoce.
Uz to treba dodati ogromne zarade na reklamama,jer sve televizije i javne i privatne,žive od propagandnih poruka koje,da bi došle na ekran, moraju proći kroz agenciju Publitalija,a ova je opet vlasništvo Silvija Berlusconija.
I tako u Italiji Berlusconi i njegovi drže svu medijsku tj. informativnu, ekonomsku i političku vlast.
Preostaje još ona sudska – koja im se opire,ali kako se čini,ni ona neće dugo.
Namjerno se zaboravlja i prenebegava činjenica,da bi suvremena demokracija trebala počivati na jednakosti u pristupu javnim institucijama,zaštiti prava manjina,na podjeli vlasti,na uvažavanju pluralizma,na otvorenosti.
Belusconi i njegov model ponovo su uspostavili autarhičnu zatvorenost, koja ne dopušta protivljenje,jer po vlastitom shvaćanju predstavlja najbolji od mogućih svjetova.
"UMJESTO PENDREKA EKRAN"
Kod toliko ogromnog monopola nad sredstvima informiranja i uz toliko opčinjavanje masa u suvremenoj Italiji političko ubojstvo je potpuno nepotrebno.
Ono predstavlja prevaziđenu,zastarjelu metodu – metodu prošlog vijeka.
Mase su zaokupljene gledanjem Big Brothera ili Otoka slavnih,zabavama i zabavljačima,koji ih opijaju svakidašnjim trivijalnostima,golotinjom,plesanjem,pjevanjem i ljubakanjima i tako u beskraj,dok potpuno ne otupi svaka forma osporavanja i svaka želja za ozbiljnim razgovorom i istinskom kritikom i kontestacijom.
Cijeli dan se prikazuje kako obični ljudi ili slavne ličnosti provode vrijeme u banalnim zanimacijama,kako se svađaju,pare,ljube ili tuku u kući iz koje nema izlaza ili na usamljenom otoku.
Taj usamljeni otok i ta zatvorena kuća u kojoj milioni gledaju ishitrene trivijalnosti,istinska su metafora današnje Italije i svijeta te stanja svijesti,koje prevladava.
U Italiji je Berlusconijev režim baš zbog toga zasnovan na širokom, gotovo plebiscitarnom pristajanju masa,kao i na jednoobraznom načinu mišljenja.
I evo nas opet u jednoumlju, ali onom sufliranom od kapitalizma,i to onog kasnog.
A šta dalje?
Treba odmah objasniti: stvarnost je danas mnogo manje dramatična od prvog i pravog fašizma, ali baš zato čini sve forme osporavanja, različitog mišljenja i neslaganja daleko bezopasnijim i beznačajnijim nego nekad.
Režimu više nisu potrebni ricinus i pendreci da bi stvarao i održavao opće pristajanje i odobravanje.
Dovoljan je pristup i monopol nad sredstvima informiranja - u prvom redu nad televizijom.
Pendrek je zamijenjen televizijskim ekranom.
Eto tako napreduje light fašizam u Italiji i svugdje drugdje.
A fašizam light kao i light hrana izaziva bulimiju,stalnu glad i stalnu potrebu za sve većom količinom jela,odnosno za sve većom količinom TV i telematske zabave đubretarskog tipa i sadržaja.
Davna je istina,koju je već iskušala Catarina Medici,kraljica Francuske,u osam vjerskih ratova s hugenotima:zabranom se ne postiže ništa,zlo se tako ne može iskorjeniti
Štaviše,ono se uvećava,dok ga dopuštanje i tolerancija umanjuje.
Ranije su istu paradogmu već bili pokazali vjerski progoni i Bartolomejska noć.
Grozan pokolj nije smirio ni preplašio reformirane – štaviše oni su gordo podigli glave i s pjesmom bogu istine ponosno se penjali na gubilišta.
Što su više palili hugenote,više su se punile protestantske bogomolje i sve je više rastao broj onih što su pristajali uz Reformaciju i pod prijetnjom užeta i vatre.
Kad je zavladala vjerska tolerancija i pošto je potpisan Nantski edikt, protestantska je crkva u Francuskoj izgubila bitku.
U Italiji danas ne progone opoziciju nasiljem,već je guše ograničavanjem i zatvaranjem za nju medijskog prostora te opijanjem masa trivijalnošću ponuđenih TV sadržaja i ordinarnim glupostima.
Utapnje u banalnosti i uspavljivanje kritičkog duha pokazalo se dosad vrlo uspješnom metodom.
Kako je dvadesetih godina rekao njemački dramaturg Erwin Piscator,da bi se fašizam doveo na političku pozornicu trebalo je prethodno cijeli svijet pretvoriti u golemu instituciju za imbecile.
A da bi se to postiglo treba se vješto služiti mas-medijima.
OPČINJENOST EKRANOM"
Danas se stvaranje konsenzusa javnosti ne postiže propagandom nego stvaranjem ugode TV-gledalaca.
Za vrijeme tako zvanih totalitarizama uloga radija bila je sasvim drugačija i vrlo važna.
No radio se danas smatra za "teško" sredstvo:
potrebna mu je politička propaganda i zvučni slogani koji se neprestano ponavljaju,jer je poruka verbalna.
TV slike,i slike s ekrana uopće,kao na primjer one u kinu,djeluju drugačije i drugačije se koriste.
Njihova je moć da potpuno zaokupe pažnju i opčine gledaoca daleko veća.
Narodni su vođe nekad govorili na dupke punim trgovima pred masama koje su pljeskale,a radio je prenosio njihove govore.
Danas je sve to izišlo iz mode.
Mase drži i opčinjava mali ekran s malo misli i to plitkih.
I ovdje caruje minimalizam.
Njihova glavna zabava su reality show i Veliki brat,koji ih odvodi od grube svakidašnjice i njezinih problema i navodi na neprestani dijalog s ničim.
Društvo je zabavljeno površnom psihologijom ličnosti i introspekcijom,a politička analiza postala je sasvim demodirana.
Tako je direktni televizijski prijenos dobio vrijednost grčke "agore", zajedničkog društvenog prostora.
A on je preplavljen neizmjernom glupošću psihološke iznutrice tako zvanih "malih ljudi".
Tako je javno postalo privatno.
Televizija ne nudi prozor u svijet,već pogled u privatnost kroz ključanicu.
Banalno i bezsadržajno krčmi se kao zanimljivo i važno te predstavlja jedini ponuđeni sadržaj i duhovnu hranu masa.
Dokle će tako?
Ne zna se,iako se počinje primjećivati izvjestan zamor.
Jer kad se ugase "svijetla pozornice" ostaje stvarnost,mizernija nego ikada.
I krajnje razgolićena kao i djevojke na TV ekranima.
Najgore je što zasad tome nema ozbiljne alternative:jedini postojeći drugačiji put jeste onaj što ga je pokazala Amerika na nedavnim izborima.
Put kojim je još jednom izabran Bush.
A on znači povratak na vječne vrijednosti desnice:Bog,Domovina, Porodica,vjerski integralizam i izvoz sopstvene civilizacije oružanom silom.
U to ime propagira se i koncept da je rat neophodan,jer je isti nezamjenjiv vid borbe jedine istinske kulture i civilizacije protiv terorizma.
Zar će Italija,Evropa i svijet na tome ostati i opstati?"
JASNA TKALEC
ZAGREBAČKO ŠETALIŠTE "SLAVNIH"
ZAGREBAČKO ŠETALIŠTE "SLAVNIH"
Ako ste ikad željeli gaziti po Miroslavu Radmanu,Miljenku Jergoviću,Ivanu Ljubičiću,Nives Celzijus ili Vjekoslavu Šuteju,pruža vam se prilika.
Šetalište slavnih u centru Zagreba samo što nije tu.
ZAGREB – Po uzoru na holivudski Walk of Fame i Zagreb će dobiti Ulicu slavnih,i to u centru grada.
Svoju zvijezdu dobit će poznate osobe iz javnog života koje ostavljaju pozitivan trag svojim djelima u Hrvatskoj ili promiču njezino ime u svijetu.
Zvijezde će se birati u znanosti,kulturi i umjetnosti,sportu,lifestyleu,a posebnu zvijezdu Life Star dobit će osoba koja više nije među živima,a ostavila je dubok trag svojim djelima na Hrvatsku.
Javnim glasanjem bit će izabrani oni koji će se moći pohvaliti svojom zvijezdom.
Dobitnici prvih pet zvijezda bit će poznati do kraja godine,a postavljanje zvijezda očekuje se potkraj siječnja.
Neki od pametnih komentara forumaša:
Ako ste ikad željeli gaziti po Miroslavu Radmanu,Miljenku Jergoviću,Ivanu Ljubičiću,Nives Celzijus ili Vjekoslavu Šuteju,pruža vam se prilika.
Šetalište slavnih u centru Zagreba samo što nije tu.
ZAGREB – Po uzoru na holivudski Walk of Fame i Zagreb će dobiti Ulicu slavnih,i to u centru grada.
Svoju zvijezdu dobit će poznate osobe iz javnog života koje ostavljaju pozitivan trag svojim djelima u Hrvatskoj ili promiču njezino ime u svijetu.
Zvijezde će se birati u znanosti,kulturi i umjetnosti,sportu,lifestyleu,a posebnu zvijezdu Life Star dobit će osoba koja više nije među živima,a ostavila je dubok trag svojim djelima na Hrvatsku.
Javnim glasanjem bit će izabrani oni koji će se moći pohvaliti svojom zvijezdom.
Dobitnici prvih pet zvijezda bit će poznati do kraja godine,a postavljanje zvijezda očekuje se potkraj siječnja.
Neki od pametnih komentara forumaša:
"Vidla žaba da se konji kuju,pa i ona digla nogu"!
...........................................................................................................
Joj..sad se bu to davalo svakoj sponzoruši i zvejzdicama jednodnevnicama....znamo kako to ide kod nas...pokažeš sisu..."daš" nekom poznatom i opa evo tebi prostor na šetalištu...mislim stvarno...ako to dobi jedna Nives "fukam sve za lovu" Celzijus onda možemo početi i svima to djeliti...od stana do stana...
...........................................................................................................
Evo jedna anegdotica;bio jednom jedan koncert Jelene Rozge ilitiga Magazina,nije sad važno di,ovoga ljeta
Skupila se ekipa (nismo imali di ić) i odemo mi,jel,na Jelenu Rozgu
S nama pođe jedan od njezinih (bivših) najvećih obožavatelja (ajmo reć da je to bio mlađi brat od,nije bitno,nekoga od nas).
Momčić je bio zaluđen njom i dao bi bio sve na svitu da dobije njezin autogram..i tako mi krenemo put stola kraj bine gdje je (ne)dotična sjedila kad tamo op...ne može...šta ne može,pitamo mi...ne može,kaže (pazite)tjelohranitelj...kako,zašto,pa samo sekundu....ma ne može,opet će on...a dobro recite nam zašto....gospodična Jelena je izričito tražila da je se ne uznemirava!?
Hallooo?
Zna li ta anoreksična tuka da ona živi od ljudi koji dolaze na njezine koncerte i slušaju njezinu kvazi muziku!!
Takvoj još samo fali da završi na šetalištu slavnih,ej morat će mo joj počet plaćat poglede kad je negdi ne daj bože slučajno ugledamo usput!
P.S.
Da ne bi netko pomislio da se to čekalo u redu za njezin autogram..nije bilo žive baje oko nje!
...........................................................................................................
Ma zbljuvat ću se...
"ŽENA BIRA SPERMU-SVE EKSTREMNIJI BIG BROTHER"
"ŽENA BIRA SPERMU
NEMILOSRDNA INDUSTRIJA ZABAVE
SVE EKSTREMNIJI BIG BROTHER"
"Reality show je postao jedna od najgledanijih emisija kao odraz svoga vremena i svijeta u kojem živimo.
U Nizozemskoj,pradomovini Big Brothera,trenutačno se prikazuju tri showa,među kojima i "Donator sperme" u kojemu jedna žena u nekoliko tjedana MORA od 25 muškaraca,izabrati jednog s kojim ć imati dijete.
Začetke današnjih realityja stručnjaci vide u čuvenoj emisiji "Skrivena kamera"(candid camera),koja se prvi puta emitirila još davne 1948.,a gdje drugdje nego u SAD-u.,iste godine kada je istaknuti književnik Orwell napisao svoj znameniti roman “1984”.u kojem je čovječanstvu najavio “Big Brothera”(“Velikog brata”).
Prvim realitijem modernog tipa smatra se TV dokumentarac :“An american family”,koji je na TBS-u prikazan još 1973,dok je koncept Big Brothera kakav danas gledamo na televiziji prvi put viđen na nacionalnoj TV-e u Nizozemskoj 1999.,ravno pola stoljeća nakon Orwella.
Zbog daljnjeg poticanja gledanosti,jer se pokazalo da su obični ljudi u običnim situacijama publici naprosto dosadni,producenti smišljaju sve eksremnije relity situacije.
Primjerice,u Nizozemskoj,trenutačno idu tri realitya("Bolji u krevetu","Donator sperme","Ekpedicija Robinson (Crusoe)").
Glavna poruka koju reality šalju je poruka prosječnosti i praznine koja je usporediva jedino s prazninom ljudi kojima gledanje Big Brothera ispunjava tu prazninu.
Hrvatski alternativni umjetnik,Siniša Labrović,je ovih dana izjavio:
"Stupanj ovčje inteligencije dovoljan za reality kao TV formu nije toliko žalostan i zabrinjavajući kao kao ovce glume reality kandidate nego kad reality kandidate gledaju ovce ispred TV ekrana i troše na njih vrijeme i novac kroz impulse i ispadaju na taj način još veće ovce od onih na televiziji."
NEMILOSRDNA INDUSTRIJA ZABAVE
SVE EKSTREMNIJI BIG BROTHER"
"Reality show je postao jedna od najgledanijih emisija kao odraz svoga vremena i svijeta u kojem živimo.
U Nizozemskoj,pradomovini Big Brothera,trenutačno se prikazuju tri showa,među kojima i "Donator sperme" u kojemu jedna žena u nekoliko tjedana MORA od 25 muškaraca,izabrati jednog s kojim ć imati dijete.
Začetke današnjih realityja stručnjaci vide u čuvenoj emisiji "Skrivena kamera"(candid camera),koja se prvi puta emitirila još davne 1948.,a gdje drugdje nego u SAD-u.,iste godine kada je istaknuti književnik Orwell napisao svoj znameniti roman “1984”.u kojem je čovječanstvu najavio “Big Brothera”(“Velikog brata”).
Prvim realitijem modernog tipa smatra se TV dokumentarac :“An american family”,koji je na TBS-u prikazan još 1973,dok je koncept Big Brothera kakav danas gledamo na televiziji prvi put viđen na nacionalnoj TV-e u Nizozemskoj 1999.,ravno pola stoljeća nakon Orwella.
Zbog daljnjeg poticanja gledanosti,jer se pokazalo da su obični ljudi u običnim situacijama publici naprosto dosadni,producenti smišljaju sve eksremnije relity situacije.
Primjerice,u Nizozemskoj,trenutačno idu tri realitya("Bolji u krevetu","Donator sperme","Ekpedicija Robinson (Crusoe)").
Glavna poruka koju reality šalju je poruka prosječnosti i praznine koja je usporediva jedino s prazninom ljudi kojima gledanje Big Brothera ispunjava tu prazninu.
Hrvatski alternativni umjetnik,Siniša Labrović,je ovih dana izjavio:
"Stupanj ovčje inteligencije dovoljan za reality kao TV formu nije toliko žalostan i zabrinjavajući kao kao ovce glume reality kandidate nego kad reality kandidate gledaju ovce ispred TV ekrana i troše na njih vrijeme i novac kroz impulse i ispadaju na taj način još veće ovce od onih na televiziji."
"VELIKI BRAT,MALA PAMET"
"VELIKI BRAT,MALA PAMET"
"Napokon je došao kraj i trećeg po redu hrvatskog Big Brothera!
I ovaj nam je pokazao koliko je čovjek sposoban samog sebe degradirati zbog novca.
Eksperiment s polupismenim stanarima bez ikakve samosvijesti,ljudima na testu izdržljivosti u prostoru i vremenu,bio bi upitan i kao istraživačka studija biheviorista,a kamoli kao model zabavnog programa.
Projekt,koji je zauzeo čelno mjesto gledanosti na našoj televiziji,nedvojbeno je odraz kulture i načina života današnjemladosti koja pored:znanstvenih,obrazovnih i drugih emisija prednost daje (ne)sadržaju reality programa.
Svi znamo na što se to svodi:na voajerstvo,stupidne igre,naslađivanje tuđim nesrećama i zadiranje u tuđu intimu.
Čini se,međutim,kako je to poželjan model ponašanja u današnjem društvu koji mediji agresivno i nesavjesno potiču.
Nedavno je u jednom dnevnom listu objavljeno kako urednici "Big Brothera" mole boga da nastane neki skandal,da se neko potuče,da se dvoje uhvati "in flagranti" u seksualnom klinču,kako bi javnost,u nedostatku vlastita privatna života i zaposlenja,imala šta za gledati i tako kratiti vrijeme.
Ovom fenomenu bila je nedavno posvećena i ne samo jedna cijela "Latinica",nego i mnoge kolumne svih značajnih komentatora u zemlji.
Ali,ni to nije bilo dovoljno da se podigne kriterij svijesti.
Štoviše,još uvijek gdje god se gradom prođe,slušate samo priče o intimnostima stanara,njihovu pljuvanju između sebe,neisključivanju mikrofona pri obavljanju nužde,perveznostima ispod popluna itd.
"POLITIKA-MEDIJI-MAFIJA"
Naravno da se nitko od njih nije potrudio pomoći nekom slabijem članu društva,bože sačuvaj,jer zabavnije je izbaciti neku od ništarija iz igre za milijun kuna,koju,uzgred budi rečeno,financiraju samo gledatelji nazivanjem telefonskih brojeva podrške pojedinim natjecateljima,ali i slušanju njihova životopisa,dok idu skupi impulsi.
Freud i Jung bi guštali analizirajući izjave "primata-big brotherovaca" kako žele funkcionirati kao zajednica,dok svak svakome govori iza leđa i zabija nož u ista!
Tako tipično za tzv."nintendo-holivudske generacije"
SAMO OSOBNI INTERES ,A TO NIKADA NE PRIZNATI
te dok se cjelokupna javnost uključujući i voditelje emisije sprdaju s njima.
Naš gorespomenuti "psiho-duet" uživao bi i u proučavanju gledatelja koji se spuštaju(neki bogme i dižu)na razinu trivijalnih i nesadržajnih događanja ove glupave i zatupljujuće emisije.
Nismo bili pošteđeni ni pjevušanjem Božićnim pjesama koje protagonisti ovog showa pjevaju u ambijentu koji je sve,a samo ne skroman,kao što bi Božić,jelte,trebao biti.
Sve u svemu,"Big Brother" je krunski dokaz da živimo u društvu mediokriteta,koji jedno govore danas,drugo sutra,a ponašaju se skroz drugo,a misle skroz treće,a djeluju skroz četvrto,a gledaju njih,i sami postajemo njima sličnima,što,nažalost,pogoduje razvoju autokracije,štoviše prividne anarhije,u kojoj vladaju najspretniji i najlukaviji pripadnici svetog trojstva-"Politika-mediji-mafija",pod blagoslovom Crkve."
ANA JERKOVIĆ
"Napokon je došao kraj i trećeg po redu hrvatskog Big Brothera!
I ovaj nam je pokazao koliko je čovjek sposoban samog sebe degradirati zbog novca.
Eksperiment s polupismenim stanarima bez ikakve samosvijesti,ljudima na testu izdržljivosti u prostoru i vremenu,bio bi upitan i kao istraživačka studija biheviorista,a kamoli kao model zabavnog programa.
Projekt,koji je zauzeo čelno mjesto gledanosti na našoj televiziji,nedvojbeno je odraz kulture i načina života današnjemladosti koja pored:znanstvenih,obrazovnih i drugih emisija prednost daje (ne)sadržaju reality programa.
Svi znamo na što se to svodi:na voajerstvo,stupidne igre,naslađivanje tuđim nesrećama i zadiranje u tuđu intimu.
Čini se,međutim,kako je to poželjan model ponašanja u današnjem društvu koji mediji agresivno i nesavjesno potiču.
Nedavno je u jednom dnevnom listu objavljeno kako urednici "Big Brothera" mole boga da nastane neki skandal,da se neko potuče,da se dvoje uhvati "in flagranti" u seksualnom klinču,kako bi javnost,u nedostatku vlastita privatna života i zaposlenja,imala šta za gledati i tako kratiti vrijeme.
Ovom fenomenu bila je nedavno posvećena i ne samo jedna cijela "Latinica",nego i mnoge kolumne svih značajnih komentatora u zemlji.
Ali,ni to nije bilo dovoljno da se podigne kriterij svijesti.
Štoviše,još uvijek gdje god se gradom prođe,slušate samo priče o intimnostima stanara,njihovu pljuvanju između sebe,neisključivanju mikrofona pri obavljanju nužde,perveznostima ispod popluna itd.
"POLITIKA-MEDIJI-MAFIJA"
Naravno da se nitko od njih nije potrudio pomoći nekom slabijem članu društva,bože sačuvaj,jer zabavnije je izbaciti neku od ništarija iz igre za milijun kuna,koju,uzgred budi rečeno,financiraju samo gledatelji nazivanjem telefonskih brojeva podrške pojedinim natjecateljima,ali i slušanju njihova životopisa,dok idu skupi impulsi.
Freud i Jung bi guštali analizirajući izjave "primata-big brotherovaca" kako žele funkcionirati kao zajednica,dok svak svakome govori iza leđa i zabija nož u ista!
Tako tipično za tzv."nintendo-holivudske generacije"
SAMO OSOBNI INTERES ,A TO NIKADA NE PRIZNATI
te dok se cjelokupna javnost uključujući i voditelje emisije sprdaju s njima.
Naš gorespomenuti "psiho-duet" uživao bi i u proučavanju gledatelja koji se spuštaju(neki bogme i dižu)na razinu trivijalnih i nesadržajnih događanja ove glupave i zatupljujuće emisije.
Nismo bili pošteđeni ni pjevušanjem Božićnim pjesama koje protagonisti ovog showa pjevaju u ambijentu koji je sve,a samo ne skroman,kao što bi Božić,jelte,trebao biti.
Sve u svemu,"Big Brother" je krunski dokaz da živimo u društvu mediokriteta,koji jedno govore danas,drugo sutra,a ponašaju se skroz drugo,a misle skroz treće,a djeluju skroz četvrto,a gledaju njih,i sami postajemo njima sličnima,što,nažalost,pogoduje razvoju autokracije,štoviše prividne anarhije,u kojoj vladaju najspretniji i najlukaviji pripadnici svetog trojstva-"Politika-mediji-mafija",pod blagoslovom Crkve."
ANA JERKOVIĆ
Dok vi aplaudirate...
http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?f=5&t=1860&start=20
Kad kapituliram sebe unazad uviđam da nisam samog sebe nikada zapitao o tome šta je u biti sport,zašto on uopće postoji,čak sam išao i na fakultet koji je vezan uz sport,koji ga veliča,a danas uviđam da je cijeli taj sport u samoj biti jedna opasna ideja,jedna zabluda stvorena zbog toga da drži čovjeka u još većem snu koje bolesne individue iskoriste na svoj način,nevjerojatna je misao za pomisliti da ako psihopate stoje iza sporta i cijele te industrije da ljudi koji se njime bave i sami na neki način odbacuju ljudskost,u sportu postoje mi i oni,samo rekord je važan,običan ništavni rezultat i upravo u tome leži cijeli smisao sporta koji je čista pogreška.
Okupacija jadnog naroda da se bave stvarima koje nemaju apsolutnu nikakvu vrijednost za njih same i još uz to uništavaju svoje tijelo,troše uzalud energiju potrebnu za rad na sebi,a i vladajuća elita može biti mirna kada narodu daje okupaciju i zanimaciju u obliku sporta,sport je otišao predaleko i zato je postao tihi ubojica.
Tko će biti prvi,hoće li Ivica Kostelić osvojiti globus,hoćemo se kvalificirati na svjetsko prvenstvo u rukometu,nogometu,košarci,da li će Dinamo dočekati proljeće u Europi,to su tako debilne stvari da to riječima ne mogu opisati i ljudi se time bave tim ništavnim stvarima,prate događanja,gledaju tekme,čitaju novine,klade se,luduju kada im nacija ili klub pobijede,a plaču kada izgube
Taj moram tako reći debilizam sam vidio u svom gradu proteklih nekoliko godina i zgrozilo me.Apsolutno ništavne stvari koje nemaju nikakvu vrijednost,samo čovjek im daje vrijednost,izvan njega samog nemaju nikakvu vrijednost,pa za Boga miloga jedan komet koji u čovjekovim očima nema nikakvu vrijednost može izrisati svu vrijednost koju je čovjek stvorio na Zemlji u roku nekoliko sekundi,ako ćemo kod vrijednosti jedno planetarno tijelo nam može dokazati kako su sve naše vrijednosti za koje držimo da su vrijedne u samoj svojoj biti ništavne.
Nažalost skoro pa sve je izrežirano tako da se ljudi drže u snu.
Ljubodrag Duci Simonović iako imam osjećaj da priča glasnim i grubim tonom i uz to Sokrat prema viđenom mu je uzor (Sokrata smatram glumcem,Nietzche ga je najbolje pročitao i opisao usvojim djelima) ipak odlično kritizira sport.
Samo većina nema uši da bi mogla podnijeti ono rečeno o sportu,to razumijem jel je previše ukorijenjen u psihu ljudi,nešta slično kao religija.
http://www.2012-transformacijasvijesti.com/Kontrola%20illuminati%20i%20subliminalne%20poruke.htm
http://cromalternativemoney.org/index.php/en/media/news/peticije-online-peticija-protiv-peticija.html
http://www.4dportal.com/index.php?option=com_content&view=article&id=1225%3Ajo-666-dana-do-21122012&catid=41%3Abizarno&Itemid=99&lang=en
Slaven: komentar modifikovan dana: Mon Apr 20, 2020 6:07 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Što se krije iza filma i nogometa...
Slaven: komentar modifikovan dana: Mon Apr 20, 2020 6:08 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Medijsko "pranje mozga"
Posljedice "demokracije"
http://www.advance.hr/vijesti/mars-dostojanstva-deseci-tisuca-na-ulicama-spanjolske-kruha-posla-krov-nad-glavom/
Američka propaganda
Hladni rat u kulturi - CIA u svetu umetnosti i književnosti“.
Britanska istoričarka Frensis Saunders otkriva kako je Amerika dobila hladni rat osvajanjem umova ljudi.
Vlada SAD je uložila ogromna sredstava u tajni program kulturne propagande.
Rezultat je bio izuzetno čvrsta mreža ljudi koji su radili za CIA na unapređivanju ideje da je svetu potreban „Paks Amerikana“,novo doba prosvećenosti koje će se zvati „Stoleće Amerike“.
Isti ljudi koji su čitali Dantea i išli na Jejl i bili obrazovani za javnu službu, regrutovali su naciste,manipulisali ishodom demokratskih izbora,davali LSD nevoljnim ljudima,otvarali poštu hiljada američkih građana,zbacivali vlade, podržavali diktature,smišljali ubistva - navodi Saundersova u knjizi „Hladni rat u kulturi - CIA u svetu umetnosti i književnosti“.
U knjizi se citira i „Izveštaj Nacionalnom savetu za bezbednost“,koji je,kako tvrde ruski izvori,kreirao Dals.
Ona otkriva i mnoge ikone moderne kulture kao ambiciozne zanatlije koji su radili za stranu koja ih bolje plati.
Hemingvej se navodi kao saradnik američke službe,a Pikaso - sovjetske.
Dirigente Vilhelma Furtenvenglera i Herberta fon Karajana,osvedočene naciste,CIA je štitila od jevrejskih organizacija,jer ih je smatrala korisnim za borbu protiv komunističkog uticaja u kulturi.
Za CIA ni komunizam ne bi bio tako strašan da nije bio toliko slovenski,otkriva britanska istoričarka.
Svu materijalnu moć uložićemo za otupljivanje i zaglupljivanje ljudi.
Ljudski mozak i svest mogu se izmeniti.
Posejaćemo haos,neprimetno ćemo ih uputiti da veruju u pogrešne stvari. Naći ćemo saveznike i istomišljenike u samoj Rusiji.
Rezultat će biti konačno gubljenje samosvesti - piše u dokumentu,koji američka strana naziva produktom teorije zavere.
Neprimetno,ali aktivno i stalno,doprinosićemo zaglupljivanju činovnika i stvaranju neprincipijelnosti.
Čast i državni poredak predstavljaće nešto prošlo i nepotrebno,što će se ismejavati.
Biće pojedinaca koji će uvideti šta se događa.
Njih ćemo učiniti bespomoćnim izložićemo ih podsmehu - citira se dokument pripisan Dalsu."
http://forum.badnjak.com/viewtopic.php?f=10&t=682#p36640
http://www.advance.hr/vijesti/mars-dostojanstva-deseci-tisuca-na-ulicama-spanjolske-kruha-posla-krov-nad-glavom/
Američka propaganda
Hladni rat u kulturi - CIA u svetu umetnosti i književnosti“.
Britanska istoričarka Frensis Saunders otkriva kako je Amerika dobila hladni rat osvajanjem umova ljudi.
Vlada SAD je uložila ogromna sredstava u tajni program kulturne propagande.
Rezultat je bio izuzetno čvrsta mreža ljudi koji su radili za CIA na unapređivanju ideje da je svetu potreban „Paks Amerikana“,novo doba prosvećenosti koje će se zvati „Stoleće Amerike“.
Isti ljudi koji su čitali Dantea i išli na Jejl i bili obrazovani za javnu službu, regrutovali su naciste,manipulisali ishodom demokratskih izbora,davali LSD nevoljnim ljudima,otvarali poštu hiljada američkih građana,zbacivali vlade, podržavali diktature,smišljali ubistva - navodi Saundersova u knjizi „Hladni rat u kulturi - CIA u svetu umetnosti i književnosti“.
U knjizi se citira i „Izveštaj Nacionalnom savetu za bezbednost“,koji je,kako tvrde ruski izvori,kreirao Dals.
Ona otkriva i mnoge ikone moderne kulture kao ambiciozne zanatlije koji su radili za stranu koja ih bolje plati.
Hemingvej se navodi kao saradnik američke službe,a Pikaso - sovjetske.
Dirigente Vilhelma Furtenvenglera i Herberta fon Karajana,osvedočene naciste,CIA je štitila od jevrejskih organizacija,jer ih je smatrala korisnim za borbu protiv komunističkog uticaja u kulturi.
Za CIA ni komunizam ne bi bio tako strašan da nije bio toliko slovenski,otkriva britanska istoričarka.
Svu materijalnu moć uložićemo za otupljivanje i zaglupljivanje ljudi.
Ljudski mozak i svest mogu se izmeniti.
Posejaćemo haos,neprimetno ćemo ih uputiti da veruju u pogrešne stvari. Naći ćemo saveznike i istomišljenike u samoj Rusiji.
Rezultat će biti konačno gubljenje samosvesti - piše u dokumentu,koji američka strana naziva produktom teorije zavere.
Neprimetno,ali aktivno i stalno,doprinosićemo zaglupljivanju činovnika i stvaranju neprincipijelnosti.
Čast i državni poredak predstavljaće nešto prošlo i nepotrebno,što će se ismejavati.
Biće pojedinaca koji će uvideti šta se događa.
Njih ćemo učiniti bespomoćnim izložićemo ih podsmehu - citira se dokument pripisan Dalsu."
http://forum.badnjak.com/viewtopic.php?f=10&t=682#p36640
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Sun Mar 17, 2024 1:07 am by Valter
» DOKAZI, CEGA ....
Sat Jan 20, 2024 10:57 pm by Valter
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Mon Jan 15, 2024 12:48 am by Valter
» DALI ZNATE ZA OVO?
Sat Jan 06, 2024 1:01 am by Valter
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
Mon Dec 25, 2023 11:43 pm by Valter
» KRIVI SMO MI!
Mon Dec 25, 2023 12:38 am by Valter
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
Tue Nov 28, 2023 11:15 pm by Valter
» GOVORI DRUGA TITA
Tue Nov 28, 2023 10:48 pm by Valter
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)
Tue Nov 28, 2023 10:40 pm by Valter