STA DA ODABEREM?
3 posters
Stranica 2/10
Stranica 2/10 • 
1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Wed Jan 17, 2018 2:56 pm
http://100posto.hr/news/hrvati-nam-ne-daju-da-na-vina-stavljamo-etikete-na-hrvatskom-pa-to-je-jedan-od-nasa-tri-jezika
ŠOK U BIH, PROPADA MILIJUNSKI BIZNIS 'Hrvati nam ne daju da na vina stavljamo etikete na hrvatskom. Pa to je jedan od naša tri jezika!'
Bizaran sukob nastao je između hrvatskih vlasti i bosanskohercegovačkih proizvođača vina. Kako je izvijestila tamošnja komora za vanjsku trgovinu, hrvatskim institucijama smeta što su etikete na vinima na hrvatskom jeziku jer se time navodno kupac može dovesti u zabludu da je riječ o domaćem, a ne uvoznom proizvodu.
"Zbog toga smo preko Odbora Europske komisije tražili tumačenja gdje smo kazali da je jedan od tri jezika u BiH i hrvatski te da se takav proizvod ne može vraćati jer smo napisali na jednom od svojih jezika", kažu u Komori, a donose banjalučke Nezavisne novine.
Jednak tretman
Problem je bio i u oznakama "vrhunsko" i "kvalitetno" jer je Hrvatska, navode bh. vinari, uvela rigorozne kontrole proizvoda iz "trećih zemalja", u što spada i Bosna i Hercegovina. Hercegovački vinari navode kako je bilo više slučajeva gdje su vinari morali povlačiti svoje proizvode iz prodaje i mijenjati etikete.
Tamošnji vinari pritom su ogorčeni što je Hrvatska lani bez problema u BiH izvezla vino u vrijednosti većoj od 30 milijuna kuna, dok je BiH u Hrvatsku uspjela izvesti vina u vrijednosti svega oko 7,8 milijuna kuna. Traže jednakan tretman za sve.
ŠOK U BIH, PROPADA MILIJUNSKI BIZNIS 'Hrvati nam ne daju da na vina stavljamo etikete na hrvatskom. Pa to je jedan od naša tri jezika!'
Bizaran sukob nastao je između hrvatskih vlasti i bosanskohercegovačkih proizvođača vina. Kako je izvijestila tamošnja komora za vanjsku trgovinu, hrvatskim institucijama smeta što su etikete na vinima na hrvatskom jeziku jer se time navodno kupac može dovesti u zabludu da je riječ o domaćem, a ne uvoznom proizvodu.
"Zbog toga smo preko Odbora Europske komisije tražili tumačenja gdje smo kazali da je jedan od tri jezika u BiH i hrvatski te da se takav proizvod ne može vraćati jer smo napisali na jednom od svojih jezika", kažu u Komori, a donose banjalučke Nezavisne novine.
Jednak tretman
Problem je bio i u oznakama "vrhunsko" i "kvalitetno" jer je Hrvatska, navode bh. vinari, uvela rigorozne kontrole proizvoda iz "trećih zemalja", u što spada i Bosna i Hercegovina. Hercegovački vinari navode kako je bilo više slučajeva gdje su vinari morali povlačiti svoje proizvode iz prodaje i mijenjati etikete.
Tamošnji vinari pritom su ogorčeni što je Hrvatska lani bez problema u BiH izvezla vino u vrijednosti većoj od 30 milijuna kuna, dok je BiH u Hrvatsku uspjela izvesti vina u vrijednosti svega oko 7,8 milijuna kuna. Traže jednakan tretman za sve.
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
SECANJA..
Valter Sun Jan 28, 2018 9:44 pm
http://www.xxzmagazin.com/sjecanje-na-zuka-dzumhura
Sjećanje na Zuka Džumhura
Piše: Suada Tozo Waldmann
Zuko je bio kritičar, pisac scenarija, karikaturist, mudrac, filozof i vizionar. Duša mu je bilo putovati - vozom, brodom, kocijom, lađom, avionom, na leđima kamile, konja ili na magarcu. Želio je svojim ‘bangavim’ stopama kročiti svugdje po bijelom svijetu. Nikad pak ne hitati, a ni po koju cijenu ne trčati1; izvještavati, raportirati o svemu i svačemu, a najviše o ljepoti, mudrosti, skladu, talentu, umjetnosti, filozofiji, arhitekturi. S vremena na vrijeme gunđati, kritizirati malograđane, ‘tvrdosere’, ‘mekosere’… Mjeriti koracima veličinu trgova, šepuriti se perivojima, zavirivati u bašče, šetati se kroz vrtove, nabrajati do iznemoglosti, upoređivati, seiriti, pjevati, teferičiti
Na uvodnoj fotografiji Zuko je očevidno ‘uhvaćen na djelu’ u kockarnici nekog luksuznog kazina ili hotela. Ležerno nalakćen na naslon barske stolice, stoički fiksira objektiv fotoaparata. Iz očiju mu svjetlucaju šeretske iskrice. U blagom osmijehu zerica ironije. Bore između čupavih obrva starog morskog vuka čine veliko ‘V’ naopako, znak gubitnika kojemu ni do čega nije previše stalo. Lafovski stisnute usne okvirene prosjedom kratkom bradom, ni previše njegovanom, ali niti zapuštenom. Frizura, ni malograđanski kratka, ali niti beatnik tipa. Obrazi i nos preplanuli od sunca i pokoje čašice više. Frajerski brkovi zavodnika. Iz džepa flanelske košulje kanadskog drvosječe viri kutija Marlbora. Cigareta dogorijeva između kažiprsta i srednjaka ogromne šake. Komotno izlizane traperice, najvjerovatnije čuvene ‘leviske’.
Tepih kompliciranih geometrijskih motiva dominantne žute boje doima se bogato, raskošno. Očevidno potpuno prekriva pod kockarnice, prigušuje korake posjetilaca. Skladni je okvir za Zukovu plavo-teget-sivu kombinaciju i jeftinu pozlatu barskih stolica s elegantnim vertikalnim prugama.
Sasvim u pozadini, okrenuti leđima, dva igrača u striktnim večernjim odijelima. Jedan od njih skinuo je smoking, samo je u prsluku i bijeloj košulji. Vjerovatno prolazi kroz gubitničku fazu kockanja. Mini-scena dvojice igrača zadubljenih u igru je kontrapunkt šarolikosti tepiha i Zukovoj ležernosti. Esteta, dandy, kameleon, istočnjački kicoš, diplomirani visoko-kvalificirani majstor marifetluka, šejtanski šegrt …
U putopisnim crticama sabranim u ‘Hodoljublja’ Zuko samog sebe pak portretira i predočuje čitaocu kao hodočasnika ljepote, pustolova, hodoljuba (ponekad ‘ubogi hodoljub’), lutalicu, bekriju, vjetrogonju, umirovljenog budalastog klovna, propalicu, ispičuturu, barabu, vjetrogonju, probisvjeta, skitnicu (ponekad ‘skitnica poderanih gaća’) posranog goluba i… poguziju.
Kritičari, recenzenti, prijatelji ga s pravom karakteriziraju kao boema, šaldžiju-šereta, istočnjačkog mudraca, vicmahera… Slobodan Despot ga u jednom svom članku reducira na ‘muslimana’. On je samog sebe prepoznao na Velaskezovoj slici ‘Pijanice’, identificirajući se sa jednim od njih, to jest trećim s desna od boga vina Baha. I stvarno, ima neke sličnosti između Zukovog šeretskog osmijeha, njegovih obješenih brkova sa onima koje krase pijanicu sa slike Velaskeza!
U malo ozbiljnijem tonu dodala bih da je uza sve to bio kritičar, pisac scenarija, karikaturist, mudrac, filozof i vizionar. Duša mu je bilo putovati - vozom, brodom, kocijom, lađom, avionom, na leđima kamile, konja ili na magarcu. Želio je svojim ‘bangavim’ stopama kročiti svugdje po bijelom svijetu. Nikad pak ne hitati, a ni po koju cijenu ne trčati1; izvještavati, raportirati o svemu i svačemu, a najviše o ljepoti, mudrosti, skladu, talentu, umjetnosti, filozofiji, arhitekturi. S vremena na vrijeme gunđati, kritizirati malograđane, ‘tvrdosere’, ‘mekosere’… Mjeriti koracima veličinu trgova, šepuriti se perivojima, zavirivati u bašče, šetati se kroz vrtove, nabrajati do iznemoglosti, upoređivati, seiriti, pjevati, teferičiti, prebrojavati sve do posljednjeg kipa: božice, bogove, kornjače, ribe, delfine i ostale životinje koje krase fontane Madrida. Zuriti satima u nebo, oblake i horizont… Zabadati nos u knjige, stare i nove, historije, kataloge, biografije… Letjeti u mislima kroz vrijeme, seliti se s jednog mjesta na drugo na krilima mašte i čarobnom ćilimu. Probati, kušati, osjetiti, mirisati, počev od ruža do svakojakih vina, mirođija i napitaka.
Iznad svega bio je privržen i volio je svoju Bosnu i Hercegovinu, rodni Konjic, Mostar, Neretvu, ali je istovremeno više od svega volio biti u pokretu, otkrivati nove predjele, gradove, lica, običaje, adete. Totalno enciklopedijsko stvorenje, otvoreno, blagonaklono, bez dlake na jeziku, sa smislom za humor (najčešće na vlastiti račun), s iskrenom nehinjenom skromnosti i vedrinom nekog ko spava snom pravednika jer ima mirnu savjest.
Zuko je također pjesnik. U hladu vrba, uz polić loze, usredotočen na žubor Neretve, moli konobara obližnje kafane neka s vremena na vrijeme premjesti oblutke u plićaku tako da može čuti novu pjesmu. Neretvu je Zuko pretvorio u juke box!
Na tu listu voljela bih dodati da je smjeli izmišljač novih riječi i izraza, a i jedan od rijetkih balkanskih autora koji je savršeno znao rabiti jezičke varijante svih govornih narječja, kultura i uljuđenosti na prostoru takozvane Titove Jugoslavije. Koristio je naizmjence, simultano, dva pisma (latiničnu abecedu, ćirilicu tj.‘bosančicu), arkaizme, egzotizme, rusizme, germanizme, provincijalizme, staroslavisme, turcizme i sijaset sinonima. Zuko je skovao svoj specifičan ‘zukovski’ fond riječi, stil, pravopis i gramatiku.
Nema nikakve komplekse niti ustručavanja pozajmiti izraze iz makedonskog, slovenačkog, mađarskog, njemačkog, francuskog … Rabiti krnjave, ali sočne izraze iz svakodnevnog života, pjesmi i napjeva. Potpuno spontano upotrebljava simpatični, opće poznati, makedonski pridjev ‘ubav’ za opis rodnog grada Salvadora Dalija: ‘mali i ubavi Figueras’ (str. 30) i opis trga gdje se nalazi spomenik jevrejskog mudraca i liječnika Majmonidesa: Ubavi mali trg (str. 143).
Ta njegova “imperijalistička” sposobnost i vještina za lingvističkim prisvajanjem i osvajanjem niti u jednom času ne doima se nakaradno, vjestački ili neukusno. Dapače! Budući je Zukova zamisao, želja i namjera da čitaoca ili slušaoca (gledaoca) zainteresira, šarmira, očara i obendija, izgleda mu logično služiti se svim raspoloživim materijalom, verzijama, lingvističkim mirođijama. Tom književnom sladokuscu, cordon bleu, ispičuturi, poguziji i gurmanu je stalo svoje jelo što ukusnijim sačiniti, a Zuku, inventivnom ‘džez muzičaru’ izvesti svoju solo improvizaciju što virtuoznije i sa što više suptilnosti i nijansi.
Slikar Zuko svakako zna dobro pripovijedati o slikarima! Evo jednog njegovog nenadmašnog opisa svijeta Salvadora Dalija: “Nestaju zidovi, padaju svodovi, rusš se stubovi, pojavljuje se njegova slika gluhoga nekog predjela po kome se, obješeni o golo granje, suše veliki džepni satovi poput debelih jufki za pitu, ili poput ovih hotelskih jastuka. Njihovi federi, točkići i žembereci odavno ne rade, ali oni tek sada u u nekom ogromnom uhu otkucavaju jedno dalijevsko, ravnodušno, slijepo i nemušto vrijeme skuckano od varnica, trenutaka, mrvica i krpica”.
Ono što je za mene zagonetka je sljedeće. Kako je moguće da Zuko koji je tako dugo vremena proveo radeći za istaknute novinske kuće tipa Politika, Vreme, Jez, BH Dani itd. družio se, napijao se, bio prisan i surađivao sa hrpama intelektualaca, pisaca, slikara, političara od kojih je veliki broj među njima zacijelo i tad imao u sebi šovinističko-nacionalističke nagone i monstruozne ideje o etničkom engeneeringu od koje su one najvažnije i najzloglasnije objelodanili za Zukova života, dakle, kako je moguće da niti u jednom Zukovom djelu, bilo da se radi o priči, prikazu, scenariju, tv emisiji, nigdje nema nagovještaja, slutnje o uroti koju je sva ta njegova bivša ‘raja’ pripremala, podržavala, pljeskala joj, bilo da se radi o pretvorbi Jugoslavije u Srboslaviju, kreiranju Velike Srbije ili pak Izetbegovićevoj suludoj ideji o stvaranju islamske državice na Balkanu?
Photo: www.balcanicaucaso.org
Nigdje ni tračka upozorenja, aluzije upućene običnom smrtniku, čitaocu, gledaocu, običnom čovjeku, sugrađaninu Konjičanu, susjedu Sarajliji, nepoznatom tuzlanskom rudaru o paklenim nakanama razbijanja Jugoslavije! Da li Zuko uprkos svojoj suptilnosti, rafiniranosti, mudrosti, enciklopedijskom znanju posjeduje također neke od opće poznatih osobina svojstvenih bosanskom mentalitetu tj. onu specifičnu smjesu naivnosti, lakomislenosti, djetinjatosti noja koji suočen sa opasnosti, zaranja glavu u pijesak, funkcionira po sistemu ‘što je babi milo to joj se i snilo’?
Posvetimo se sada maloj amaterskoj grafološkoj analizi Zukovih raznolikih potpisa. Možda nam ona može donekle dati odgovor na to pitanje. Većinu ljupkih, lelujavih crteža koje ilustriraju njegove putne crtice, hodoljub ne potpisuje. Ili nema vremena za to, ili zaboravi ili smatra da je to nepotrebno. Ali kad se potpiše, onda se stvari zakompliciraju. Potpisi pustolova su priče same za sebe.
Vecinu uredno, s đačkom priležnošću potpisuje sa čitkim Zuko Džumhur, pisac i živopisac. ‘Pisac’ je najčešće u latiničnom skriptu, ‘živopisac’ u ćiriličnom gdje je početno ‘z’ izuzetno vješto stilizirano. Samo po sebi doima se već kao minimalistički crtež. ‘Zuko’ je čas napisano latinicom, čas ćirilicom. Katkad je ZuKo poput kakvog Kineza ili Kambodžijanca.
Kameleonske igre, pretvorbe, prerušavanja… Prezime Džumhur najčešće je u ćirilici, najvjerovatnije iz estetskih razloga. Naime, prema mom skromnom mišljenju, ćirilično ‘dž’ vizuelno je mnogo uspjelije nego li latinično koje je neka vrsta frankensteinskog znaka nevješto sklepanog od ‘d’ i ‘ž’. Jedno od mogućih objašnjenja je također to što je slavni Hodoljub sticajem životnih okolnosti, djetinjstva provedenog na Dorćolu, najvjerovatnije prvo savladao ćirilicu, a tek onda latinicu. Početno veliko ćirilično ‘Dž’ u minimalističkom krasnopisnom stilu podsjeća na vinsku čašu sa vijugavom iskrivljenom stopom. Da li je to neka vrsta podsvjesnog signala za hedonističku dimenziju Zukovog karaktera?
Photo: http://www.globalcir.com
Ispod ilustracije kafane ‘Kod Sezana’ (str. 13) potpisuje se jednostavnom trojkom, tj. brojem 3 za ‘Zuko’ i ljekarski nečitkim ‘Džumhur’. Na prvoj ilustraciji crtice ‘Samotnik iz Eksa’ koja prikazuje njegovog ljubimca slikara Paul-a Cezanne kako ide na posao ‘u krajolik, u Provansu’ stavlja sljedeću bilješku: “Foto: ZuKoDžumhur. (Vjerovatno je bio malo pripit ili previše ushićen, pa nije više znao da li se radi o fotki ili o crtežu, ili je htio napraviti vic). Naredni crtež posvećen Cezanneu gdje vidimo preteču impresionista kako se sprema na počinak stoji ‘ZuKoDžumhur, pisac i živopisac’. (Usput, Cezanne je jedini slikar u ‘Hodoljublju’ kome su posvećene dvije priče. To svjedoči o jačini Zukovog divljenja i poštivanja ovog slikara.)
Ilustraciju priče o Segoviji sa nizom briljantnih karikatura stanovnika tog grada stoji jedini latinični potpis slavnog skitnice ‘Zuko Džumhur’.
Pisac i živopisac? Živopisac je naravno slikar. Samo ne bilo koji slikar, nego onaj koji radi freske, slika generalno religiozne teme, izrađuje ili restaurira ikone. Sve to Zuko nikad, koliko je poznato, nije u svom životu radio. Živopisac je povezano sa ‘životopisom’ (uostalom, kad se utipka ‘živopisac’ na Google pretraživaču, on predlaže smjesta ‘životopis’ ili kako se to na staroslavenskom lijepo kaže ‘žitije’).
Zašto onda Zuko sebe smatra piscem i životopiscem? Moje skromno mišljenje je da je on shvatao taj izraz doslovno tj. kao nekog ko opisuje život općenito. Vjerovatno mu je pasala melodija i muzikalnost spoja te dvije riječi.
Diplomirani visokokvalificirani majstor marifetluka? Šejtanski šegrt? Dandy? Naivni kameleon? Vrag to samo može znati.
1 Anegdota o susretu sa joggerom. Zukova opaska: “Bog je svakoj osobi dodijelio određeni broj koraka u životu, zasto uzalud traćiti taj kapital”
Pariz, 2011. godine
Sjećanje na Zuka Džumhura
Piše: Suada Tozo Waldmann
Zuko je bio kritičar, pisac scenarija, karikaturist, mudrac, filozof i vizionar. Duša mu je bilo putovati - vozom, brodom, kocijom, lađom, avionom, na leđima kamile, konja ili na magarcu. Želio je svojim ‘bangavim’ stopama kročiti svugdje po bijelom svijetu. Nikad pak ne hitati, a ni po koju cijenu ne trčati1; izvještavati, raportirati o svemu i svačemu, a najviše o ljepoti, mudrosti, skladu, talentu, umjetnosti, filozofiji, arhitekturi. S vremena na vrijeme gunđati, kritizirati malograđane, ‘tvrdosere’, ‘mekosere’… Mjeriti koracima veličinu trgova, šepuriti se perivojima, zavirivati u bašče, šetati se kroz vrtove, nabrajati do iznemoglosti, upoređivati, seiriti, pjevati, teferičiti
Na uvodnoj fotografiji Zuko je očevidno ‘uhvaćen na djelu’ u kockarnici nekog luksuznog kazina ili hotela. Ležerno nalakćen na naslon barske stolice, stoički fiksira objektiv fotoaparata. Iz očiju mu svjetlucaju šeretske iskrice. U blagom osmijehu zerica ironije. Bore između čupavih obrva starog morskog vuka čine veliko ‘V’ naopako, znak gubitnika kojemu ni do čega nije previše stalo. Lafovski stisnute usne okvirene prosjedom kratkom bradom, ni previše njegovanom, ali niti zapuštenom. Frizura, ni malograđanski kratka, ali niti beatnik tipa. Obrazi i nos preplanuli od sunca i pokoje čašice više. Frajerski brkovi zavodnika. Iz džepa flanelske košulje kanadskog drvosječe viri kutija Marlbora. Cigareta dogorijeva između kažiprsta i srednjaka ogromne šake. Komotno izlizane traperice, najvjerovatnije čuvene ‘leviske’.
Tepih kompliciranih geometrijskih motiva dominantne žute boje doima se bogato, raskošno. Očevidno potpuno prekriva pod kockarnice, prigušuje korake posjetilaca. Skladni je okvir za Zukovu plavo-teget-sivu kombinaciju i jeftinu pozlatu barskih stolica s elegantnim vertikalnim prugama.
Sasvim u pozadini, okrenuti leđima, dva igrača u striktnim večernjim odijelima. Jedan od njih skinuo je smoking, samo je u prsluku i bijeloj košulji. Vjerovatno prolazi kroz gubitničku fazu kockanja. Mini-scena dvojice igrača zadubljenih u igru je kontrapunkt šarolikosti tepiha i Zukovoj ležernosti. Esteta, dandy, kameleon, istočnjački kicoš, diplomirani visoko-kvalificirani majstor marifetluka, šejtanski šegrt …
U putopisnim crticama sabranim u ‘Hodoljublja’ Zuko samog sebe pak portretira i predočuje čitaocu kao hodočasnika ljepote, pustolova, hodoljuba (ponekad ‘ubogi hodoljub’), lutalicu, bekriju, vjetrogonju, umirovljenog budalastog klovna, propalicu, ispičuturu, barabu, vjetrogonju, probisvjeta, skitnicu (ponekad ‘skitnica poderanih gaća’) posranog goluba i… poguziju.
Kritičari, recenzenti, prijatelji ga s pravom karakteriziraju kao boema, šaldžiju-šereta, istočnjačkog mudraca, vicmahera… Slobodan Despot ga u jednom svom članku reducira na ‘muslimana’. On je samog sebe prepoznao na Velaskezovoj slici ‘Pijanice’, identificirajući se sa jednim od njih, to jest trećim s desna od boga vina Baha. I stvarno, ima neke sličnosti između Zukovog šeretskog osmijeha, njegovih obješenih brkova sa onima koje krase pijanicu sa slike Velaskeza!
U malo ozbiljnijem tonu dodala bih da je uza sve to bio kritičar, pisac scenarija, karikaturist, mudrac, filozof i vizionar. Duša mu je bilo putovati - vozom, brodom, kocijom, lađom, avionom, na leđima kamile, konja ili na magarcu. Želio je svojim ‘bangavim’ stopama kročiti svugdje po bijelom svijetu. Nikad pak ne hitati, a ni po koju cijenu ne trčati1; izvještavati, raportirati o svemu i svačemu, a najviše o ljepoti, mudrosti, skladu, talentu, umjetnosti, filozofiji, arhitekturi. S vremena na vrijeme gunđati, kritizirati malograđane, ‘tvrdosere’, ‘mekosere’… Mjeriti koracima veličinu trgova, šepuriti se perivojima, zavirivati u bašče, šetati se kroz vrtove, nabrajati do iznemoglosti, upoređivati, seiriti, pjevati, teferičiti, prebrojavati sve do posljednjeg kipa: božice, bogove, kornjače, ribe, delfine i ostale životinje koje krase fontane Madrida. Zuriti satima u nebo, oblake i horizont… Zabadati nos u knjige, stare i nove, historije, kataloge, biografije… Letjeti u mislima kroz vrijeme, seliti se s jednog mjesta na drugo na krilima mašte i čarobnom ćilimu. Probati, kušati, osjetiti, mirisati, počev od ruža do svakojakih vina, mirođija i napitaka.
Iznad svega bio je privržen i volio je svoju Bosnu i Hercegovinu, rodni Konjic, Mostar, Neretvu, ali je istovremeno više od svega volio biti u pokretu, otkrivati nove predjele, gradove, lica, običaje, adete. Totalno enciklopedijsko stvorenje, otvoreno, blagonaklono, bez dlake na jeziku, sa smislom za humor (najčešće na vlastiti račun), s iskrenom nehinjenom skromnosti i vedrinom nekog ko spava snom pravednika jer ima mirnu savjest.
Zuko je također pjesnik. U hladu vrba, uz polić loze, usredotočen na žubor Neretve, moli konobara obližnje kafane neka s vremena na vrijeme premjesti oblutke u plićaku tako da može čuti novu pjesmu. Neretvu je Zuko pretvorio u juke box!
Na tu listu voljela bih dodati da je smjeli izmišljač novih riječi i izraza, a i jedan od rijetkih balkanskih autora koji je savršeno znao rabiti jezičke varijante svih govornih narječja, kultura i uljuđenosti na prostoru takozvane Titove Jugoslavije. Koristio je naizmjence, simultano, dva pisma (latiničnu abecedu, ćirilicu tj.‘bosančicu), arkaizme, egzotizme, rusizme, germanizme, provincijalizme, staroslavisme, turcizme i sijaset sinonima. Zuko je skovao svoj specifičan ‘zukovski’ fond riječi, stil, pravopis i gramatiku.
Nema nikakve komplekse niti ustručavanja pozajmiti izraze iz makedonskog, slovenačkog, mađarskog, njemačkog, francuskog … Rabiti krnjave, ali sočne izraze iz svakodnevnog života, pjesmi i napjeva. Potpuno spontano upotrebljava simpatični, opće poznati, makedonski pridjev ‘ubav’ za opis rodnog grada Salvadora Dalija: ‘mali i ubavi Figueras’ (str. 30) i opis trga gdje se nalazi spomenik jevrejskog mudraca i liječnika Majmonidesa: Ubavi mali trg (str. 143).
Ta njegova “imperijalistička” sposobnost i vještina za lingvističkim prisvajanjem i osvajanjem niti u jednom času ne doima se nakaradno, vjestački ili neukusno. Dapače! Budući je Zukova zamisao, želja i namjera da čitaoca ili slušaoca (gledaoca) zainteresira, šarmira, očara i obendija, izgleda mu logično služiti se svim raspoloživim materijalom, verzijama, lingvističkim mirođijama. Tom književnom sladokuscu, cordon bleu, ispičuturi, poguziji i gurmanu je stalo svoje jelo što ukusnijim sačiniti, a Zuku, inventivnom ‘džez muzičaru’ izvesti svoju solo improvizaciju što virtuoznije i sa što više suptilnosti i nijansi.
Slikar Zuko svakako zna dobro pripovijedati o slikarima! Evo jednog njegovog nenadmašnog opisa svijeta Salvadora Dalija: “Nestaju zidovi, padaju svodovi, rusš se stubovi, pojavljuje se njegova slika gluhoga nekog predjela po kome se, obješeni o golo granje, suše veliki džepni satovi poput debelih jufki za pitu, ili poput ovih hotelskih jastuka. Njihovi federi, točkići i žembereci odavno ne rade, ali oni tek sada u u nekom ogromnom uhu otkucavaju jedno dalijevsko, ravnodušno, slijepo i nemušto vrijeme skuckano od varnica, trenutaka, mrvica i krpica”.
Ono što je za mene zagonetka je sljedeće. Kako je moguće da Zuko koji je tako dugo vremena proveo radeći za istaknute novinske kuće tipa Politika, Vreme, Jez, BH Dani itd. družio se, napijao se, bio prisan i surađivao sa hrpama intelektualaca, pisaca, slikara, političara od kojih je veliki broj među njima zacijelo i tad imao u sebi šovinističko-nacionalističke nagone i monstruozne ideje o etničkom engeneeringu od koje su one najvažnije i najzloglasnije objelodanili za Zukova života, dakle, kako je moguće da niti u jednom Zukovom djelu, bilo da se radi o priči, prikazu, scenariju, tv emisiji, nigdje nema nagovještaja, slutnje o uroti koju je sva ta njegova bivša ‘raja’ pripremala, podržavala, pljeskala joj, bilo da se radi o pretvorbi Jugoslavije u Srboslaviju, kreiranju Velike Srbije ili pak Izetbegovićevoj suludoj ideji o stvaranju islamske državice na Balkanu?
Photo: www.balcanicaucaso.org
Nigdje ni tračka upozorenja, aluzije upućene običnom smrtniku, čitaocu, gledaocu, običnom čovjeku, sugrađaninu Konjičanu, susjedu Sarajliji, nepoznatom tuzlanskom rudaru o paklenim nakanama razbijanja Jugoslavije! Da li Zuko uprkos svojoj suptilnosti, rafiniranosti, mudrosti, enciklopedijskom znanju posjeduje također neke od opće poznatih osobina svojstvenih bosanskom mentalitetu tj. onu specifičnu smjesu naivnosti, lakomislenosti, djetinjatosti noja koji suočen sa opasnosti, zaranja glavu u pijesak, funkcionira po sistemu ‘što je babi milo to joj se i snilo’?
Posvetimo se sada maloj amaterskoj grafološkoj analizi Zukovih raznolikih potpisa. Možda nam ona može donekle dati odgovor na to pitanje. Većinu ljupkih, lelujavih crteža koje ilustriraju njegove putne crtice, hodoljub ne potpisuje. Ili nema vremena za to, ili zaboravi ili smatra da je to nepotrebno. Ali kad se potpiše, onda se stvari zakompliciraju. Potpisi pustolova su priče same za sebe.
Vecinu uredno, s đačkom priležnošću potpisuje sa čitkim Zuko Džumhur, pisac i živopisac. ‘Pisac’ je najčešće u latiničnom skriptu, ‘živopisac’ u ćiriličnom gdje je početno ‘z’ izuzetno vješto stilizirano. Samo po sebi doima se već kao minimalistički crtež. ‘Zuko’ je čas napisano latinicom, čas ćirilicom. Katkad je ZuKo poput kakvog Kineza ili Kambodžijanca.
Kameleonske igre, pretvorbe, prerušavanja… Prezime Džumhur najčešće je u ćirilici, najvjerovatnije iz estetskih razloga. Naime, prema mom skromnom mišljenju, ćirilično ‘dž’ vizuelno je mnogo uspjelije nego li latinično koje je neka vrsta frankensteinskog znaka nevješto sklepanog od ‘d’ i ‘ž’. Jedno od mogućih objašnjenja je također to što je slavni Hodoljub sticajem životnih okolnosti, djetinjstva provedenog na Dorćolu, najvjerovatnije prvo savladao ćirilicu, a tek onda latinicu. Početno veliko ćirilično ‘Dž’ u minimalističkom krasnopisnom stilu podsjeća na vinsku čašu sa vijugavom iskrivljenom stopom. Da li je to neka vrsta podsvjesnog signala za hedonističku dimenziju Zukovog karaktera?
Photo: http://www.globalcir.com
Ispod ilustracije kafane ‘Kod Sezana’ (str. 13) potpisuje se jednostavnom trojkom, tj. brojem 3 za ‘Zuko’ i ljekarski nečitkim ‘Džumhur’. Na prvoj ilustraciji crtice ‘Samotnik iz Eksa’ koja prikazuje njegovog ljubimca slikara Paul-a Cezanne kako ide na posao ‘u krajolik, u Provansu’ stavlja sljedeću bilješku: “Foto: ZuKoDžumhur. (Vjerovatno je bio malo pripit ili previše ushićen, pa nije više znao da li se radi o fotki ili o crtežu, ili je htio napraviti vic). Naredni crtež posvećen Cezanneu gdje vidimo preteču impresionista kako se sprema na počinak stoji ‘ZuKoDžumhur, pisac i živopisac’. (Usput, Cezanne je jedini slikar u ‘Hodoljublju’ kome su posvećene dvije priče. To svjedoči o jačini Zukovog divljenja i poštivanja ovog slikara.)
Ilustraciju priče o Segoviji sa nizom briljantnih karikatura stanovnika tog grada stoji jedini latinični potpis slavnog skitnice ‘Zuko Džumhur’.
Pisac i živopisac? Živopisac je naravno slikar. Samo ne bilo koji slikar, nego onaj koji radi freske, slika generalno religiozne teme, izrađuje ili restaurira ikone. Sve to Zuko nikad, koliko je poznato, nije u svom životu radio. Živopisac je povezano sa ‘životopisom’ (uostalom, kad se utipka ‘živopisac’ na Google pretraživaču, on predlaže smjesta ‘životopis’ ili kako se to na staroslavenskom lijepo kaže ‘žitije’).
Zašto onda Zuko sebe smatra piscem i životopiscem? Moje skromno mišljenje je da je on shvatao taj izraz doslovno tj. kao nekog ko opisuje život općenito. Vjerovatno mu je pasala melodija i muzikalnost spoja te dvije riječi.
Diplomirani visokokvalificirani majstor marifetluka? Šejtanski šegrt? Dandy? Naivni kameleon? Vrag to samo može znati.
1 Anegdota o susretu sa joggerom. Zukova opaska: “Bog je svakoj osobi dodijelio određeni broj koraka u životu, zasto uzalud traćiti taj kapital”
Pariz, 2011. godine
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Tue Apr 24, 2018 7:14 am
www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/govor-visoke-ruske-duznosnice-u-parlamentu-bih-izazvao-zgrazanje-u-sarajevu-vrijedala-ameriku-kritizirala-crnu-goru-i-zaprijetila-makedoniji/7278189/
POLITIČKA BURA
GOVOR VISOKE RUSKE DUŽNOSNICE U PARLAMENTU BiH IZAZVAO ZGRAŽANJE U SARAJEVU Vrijeđala Ameriku, kritizirala Crnu Goru i zaprijetila Makedoniji
AUTOR:
Hina
OBJAVLJENO:
23.04.2018. u 20:18
Istup predsjednice gornjeg doma parlamenta Rusije Valentine Matvijenko koja je u ponedjeljak u govoru pred Domom naroda parlamenta Bosne i Hercegovine u Sarajevu održala pravi protuzapadni govor, pretvorio se u politički skandal uz brojne negativne reakcije iz BiH.
Matvijenko koja obnaša dužnost predsjednice Vijeća federacije ruskog parlamenta je prva istaknutija osoba iz političkog života Rusije koja je posjetila BiH još od 1999. kada je u Sarajevu na summitu novoutemeljenog Pakta stabilnosti bio Boris Jeljcin no njen je govor poslužio uglavnom kao još jedna prilika za javni obračun sa SAD-om i drugim zapadnim državama te s NATO-om.
Matvijenko je iz Sarajeva otvoreno poručila kako se SAD odnose neprijateljski prema Rusiji, kritizirala je Crnu Goru zbog ulaska u NATO te neizravno zaprijetila Makedoniji ukoliko krene istim tim putem.
Pozvala je i na "reformiranje" državnih pravosudnih institucija u BiH te na očuvanje "široke autonomije" entiteta i poručila kako Rusija traži da se što prije zatvori Ured visokog predstavnika za BiH (OHR) a sve su to teze na kojima opetovano inzistiraju vlasti Republike Srpske kamo Matvijenko putuje u utorak i gdje je očekuje susret s Miloradom Dodikom i još jedan govor, ovoga puta u entitetskom parlamentu.
Bošnjački zastupnik Doma naroda parlamenta BiH Halid Genjac nezadovoljan govorom ruske dužnosnice ustao je usred sjednice i napustio dvoranu.
Za lokalne je medije kazao kako je to bila njegova osobna reakcija jer je Matvijenko zloporabila govornicu u parlamentu BiH.
"Matvijenko je govorila o vanjskoj politici SAD-a, što je potpuno neprimjereno za ovu priliku, karakterizirajući tu politiku na razne načine, uglavnom neprimjerene. Govorila je o nasilnom ulasku Crne Gore u NATO, navodeći da je protiv toga, navodno, više od 50 posto stanovništva Crne Gore. Ono što je posebice neprimjereno i nedopustivo - izravno se miješala u unutarnja pitanja BiH, govoreći o pozicijama Ustavnog suda, Tužiteljstva BiH", kazao je Genjac.
Najavio je kako će sada barem Bošnjaci u Domu naroda reagirati odgovarajućim diplomatskim kanalima, upozorenjima, izjavama.
"Mi ćemo, onim što nam bude na raspolaganju, upozoriti da je ovo nedopustivo i okvalificirati na pravi način", kazao je Genjac, ujedno glavni tajnik vladajuće bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA).
Zastupnik SDP BiH u Zastupničkom domu parlamenta BiH Saša Magazinović upozorio je kako je ovo javna potvrda ruskih nastojanja da utječu na države regije pa tako i na BiH te kako se to čini na "agresivan, nepristojan i uvredljiv način".
"Ovo danas je skandal. Da Rusija imalo voli i cijeni BiH ne bi se preko naših leđa prepucavala sa Zapadom", kazao je Magazinović.
POLITIČKA BURA
GOVOR VISOKE RUSKE DUŽNOSNICE U PARLAMENTU BiH IZAZVAO ZGRAŽANJE U SARAJEVU Vrijeđala Ameriku, kritizirala Crnu Goru i zaprijetila Makedoniji
AUTOR:
Hina
OBJAVLJENO:
23.04.2018. u 20:18
Istup predsjednice gornjeg doma parlamenta Rusije Valentine Matvijenko koja je u ponedjeljak u govoru pred Domom naroda parlamenta Bosne i Hercegovine u Sarajevu održala pravi protuzapadni govor, pretvorio se u politički skandal uz brojne negativne reakcije iz BiH.
Matvijenko koja obnaša dužnost predsjednice Vijeća federacije ruskog parlamenta je prva istaknutija osoba iz političkog života Rusije koja je posjetila BiH još od 1999. kada je u Sarajevu na summitu novoutemeljenog Pakta stabilnosti bio Boris Jeljcin no njen je govor poslužio uglavnom kao još jedna prilika za javni obračun sa SAD-om i drugim zapadnim državama te s NATO-om.
Matvijenko je iz Sarajeva otvoreno poručila kako se SAD odnose neprijateljski prema Rusiji, kritizirala je Crnu Goru zbog ulaska u NATO te neizravno zaprijetila Makedoniji ukoliko krene istim tim putem.
Pozvala je i na "reformiranje" državnih pravosudnih institucija u BiH te na očuvanje "široke autonomije" entiteta i poručila kako Rusija traži da se što prije zatvori Ured visokog predstavnika za BiH (OHR) a sve su to teze na kojima opetovano inzistiraju vlasti Republike Srpske kamo Matvijenko putuje u utorak i gdje je očekuje susret s Miloradom Dodikom i još jedan govor, ovoga puta u entitetskom parlamentu.
Bošnjački zastupnik Doma naroda parlamenta BiH Halid Genjac nezadovoljan govorom ruske dužnosnice ustao je usred sjednice i napustio dvoranu.
Za lokalne je medije kazao kako je to bila njegova osobna reakcija jer je Matvijenko zloporabila govornicu u parlamentu BiH.
"Matvijenko je govorila o vanjskoj politici SAD-a, što je potpuno neprimjereno za ovu priliku, karakterizirajući tu politiku na razne načine, uglavnom neprimjerene. Govorila je o nasilnom ulasku Crne Gore u NATO, navodeći da je protiv toga, navodno, više od 50 posto stanovništva Crne Gore. Ono što je posebice neprimjereno i nedopustivo - izravno se miješala u unutarnja pitanja BiH, govoreći o pozicijama Ustavnog suda, Tužiteljstva BiH", kazao je Genjac.
Najavio je kako će sada barem Bošnjaci u Domu naroda reagirati odgovarajućim diplomatskim kanalima, upozorenjima, izjavama.
"Mi ćemo, onim što nam bude na raspolaganju, upozoriti da je ovo nedopustivo i okvalificirati na pravi način", kazao je Genjac, ujedno glavni tajnik vladajuće bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA).
Zastupnik SDP BiH u Zastupničkom domu parlamenta BiH Saša Magazinović upozorio je kako je ovo javna potvrda ruskih nastojanja da utječu na države regije pa tako i na BiH te kako se to čini na "agresivan, nepristojan i uvredljiv način".
"Ovo danas je skandal. Da Rusija imalo voli i cijeni BiH ne bi se preko naših leđa prepucavala sa Zapadom", kazao je Magazinović.
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Bošnjaci uvijek uz Jugoslaviju unatoč žrtvama!
Slaven Mon May 14, 2018 2:05 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Mon May 14, 2018 5:10 pm
Tako i jeste. Ili jesi shvatio,ili nisi.
Mi znamo to.
Sasvim sigurno se moze polemisati o svim vremenima. Sasvim je sigurno i to, da je jedino tito bio na strani radnicke klase. Samo sto ta ista radnicka klasa nije shvatila ( ili nije bila u stanju da shvati ) koju obavezu im prema svojoj jedinoj domovini i svojoj buducnosti.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Wed May 23, 2018 12:46 pm
http://www.tacno.net/novosti/zvali-smo-ga-naprosto-stari-kao-sto-se-zove-oca-ili-drugara/
Zvali smo ga naprosto “Stari” kao što se zove oca ili drugara; tu smo živjeli u slozi, bez obzira na razlike. U istoriji ratovanja najgore mjesto dobili su rušitelji gradova.
desimirhajvazPiše: Desimir Hajvaz
Nisam vjerovao da će se iko usuditi srušiti Stari most u mom gradu. Putovao sam posljednjih mjeseci po stranim gradovima i govorio o njemu: šest mostova je uništeno u Mostaru i oko njega, ali nije onaj Stari. Činilo mi se da će bez obzira na rat, ostati kao vrijednost i kao dio istorije. Povjerovao sam da će se, upravo na temelju vrijednosti i istorije, naći neko rješenje i spasiti ono što se još može u Bosni i Hercegovini spasiti.
Još jednom sam bio naivan.
Neumjesno bi bilo u ovom času raspravljati o ljepoti mostarskog mosta, o njegovom skladu s okolinom, o smjelosti njegove gradnje i bjelini kamena od koga je bio isklesan. Za njega me vežu uspomene iz djetinjstva i mladosti. Zvali smo ga naprosto „STARI“, kao što zovemo oca ili drugara: nalazi se „na Starom“, kupali“ pod Starim“, najhrabriji od nas skakali su u Neretvu „sa Starog“. Ispod njega su stijene koje Mostarci zovu pećinama; „ZELENIKA“ nad kojom su rasli smokva i šipak, “ŠUPLJA“ pod kojom je opasni vrtlog („KAPAK“), veliki i mali „SOKO“, „GLAVAR“ nalik molu u nekoj maloj luci, veliki „DURADŽIK“ na kojem su se dječaci pripremali za „SKOK SA ĆUPRIJE“. Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s mora. Tu je Mediteran.
Tu smo živjeli odavno u slozi, bez obzira na razlike. Moji su prijatelji nosili katolička, muslimanska i pravoslavna imena: prepoznavali smo se više po osobinama nego po imenima. Za vrijeme II-svjetskog rata, u gradu kroz koji su prolazile i harale strane i domaće vojske -Nijemci, Italijani, ustaše i četnici- uvukao se noću u Mostar bataljon ranjenih i iznemoglih partizana: ni jedan nije prokazan. Bili smo solidarni, bez obtira na razlike.
Ponosili smo se time: istorija je potvrdila takve vrijednosti.
Stari su most konačno srušili, nema više dvojbe, bojovnici takozvane Herceg-Bosne.
U istoriji ratovanja, najgore mjesto dobili su rušitelji gradova.
Bez obzira ko je prvi počeo, ko više a ko manje srušio ili ubio, jedna se krivica nemože pravdati drugom. Svako treba da odgovara za svoja nedjela. Mostara više nema. Ono što je ostalo od 09. novembra 1992. ne možemo zvati Mostarom. Jer kameni luk koji je lebdio iznad zapjenušale Neretve nije bio samo most koji spaja istočni i zapadni dio grada.
Od kad je daleke 1566. godine neimar Hajrudin naredio da se skinu skele koje su služile za gradnju, a kamen ostao da lebdi dvadesetak metara iznad vode, most je postao simbol grada.
Mostar je podijeljen grad, zapadni dio pripada Hrvatima, a istočni muslimanima, Srba više nema, protjerani su iz svog grada, srušena im je crkva na istočnoj strani gdje su sa muslimanima činili većinu. Tu je rođen ALEKSA ŠANTIĆ, SVETOZAR ĆOROVIĆ i OSMAN ĐIKIĆ. Nikad više neće biti onaj Mostar kao što je bio prije 1992. godine.
To je sad podijeljen grad – ko ga je podijelio “NAROD NIJE“ podijelili su ga te usijane političke glave, koje nemaju osjećaja za NAROD.
To je bilo tako te 1992. godine, a sada je još gore jer je Mostar podijeljen grad, što je prava DISKRIMINACIJA – po Međunarodnom pravu, ali na žalost ni Međunarodno pravo se ne poštuje.
Ovo je prava istina, odnosno samo jedan dio ratnih dešavanja, a mogla bi se napisati velika knjiga, vjerovatno ću je napisati, ako me zdravlje posluži.
MOSTAR JE BIO PRAVA EVROPA, GDJE JE ŽIVJELO U SLOZI: PRAVOSLAVLJE- KATOLIČANSTVO I ISLAM, TO JE ONA PRAVA DEMOKRATSKA EVROPA.
stari
Ilustracija: Šukrija Meholjić
Zvali smo ga naprosto “Stari” kao što se zove oca ili drugara; tu smo živjeli u slozi, bez obzira na razlike. U istoriji ratovanja najgore mjesto dobili su rušitelji gradova.
desimirhajvazPiše: Desimir Hajvaz
Nisam vjerovao da će se iko usuditi srušiti Stari most u mom gradu. Putovao sam posljednjih mjeseci po stranim gradovima i govorio o njemu: šest mostova je uništeno u Mostaru i oko njega, ali nije onaj Stari. Činilo mi se da će bez obzira na rat, ostati kao vrijednost i kao dio istorije. Povjerovao sam da će se, upravo na temelju vrijednosti i istorije, naći neko rješenje i spasiti ono što se još može u Bosni i Hercegovini spasiti.
Još jednom sam bio naivan.
Neumjesno bi bilo u ovom času raspravljati o ljepoti mostarskog mosta, o njegovom skladu s okolinom, o smjelosti njegove gradnje i bjelini kamena od koga je bio isklesan. Za njega me vežu uspomene iz djetinjstva i mladosti. Zvali smo ga naprosto „STARI“, kao što zovemo oca ili drugara: nalazi se „na Starom“, kupali“ pod Starim“, najhrabriji od nas skakali su u Neretvu „sa Starog“. Ispod njega su stijene koje Mostarci zovu pećinama; „ZELENIKA“ nad kojom su rasli smokva i šipak, “ŠUPLJA“ pod kojom je opasni vrtlog („KAPAK“), veliki i mali „SOKO“, „GLAVAR“ nalik molu u nekoj maloj luci, veliki „DURADŽIK“ na kojem su se dječaci pripremali za „SKOK SA ĆUPRIJE“. Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s mora. Tu je Mediteran.
Tu smo živjeli odavno u slozi, bez obzira na razlike. Moji su prijatelji nosili katolička, muslimanska i pravoslavna imena: prepoznavali smo se više po osobinama nego po imenima. Za vrijeme II-svjetskog rata, u gradu kroz koji su prolazile i harale strane i domaće vojske -Nijemci, Italijani, ustaše i četnici- uvukao se noću u Mostar bataljon ranjenih i iznemoglih partizana: ni jedan nije prokazan. Bili smo solidarni, bez obtira na razlike.
Ponosili smo se time: istorija je potvrdila takve vrijednosti.
Stari su most konačno srušili, nema više dvojbe, bojovnici takozvane Herceg-Bosne.
U istoriji ratovanja, najgore mjesto dobili su rušitelji gradova.
Bez obzira ko je prvi počeo, ko više a ko manje srušio ili ubio, jedna se krivica nemože pravdati drugom. Svako treba da odgovara za svoja nedjela. Mostara više nema. Ono što je ostalo od 09. novembra 1992. ne možemo zvati Mostarom. Jer kameni luk koji je lebdio iznad zapjenušale Neretve nije bio samo most koji spaja istočni i zapadni dio grada.
Od kad je daleke 1566. godine neimar Hajrudin naredio da se skinu skele koje su služile za gradnju, a kamen ostao da lebdi dvadesetak metara iznad vode, most je postao simbol grada.
Mostar je podijeljen grad, zapadni dio pripada Hrvatima, a istočni muslimanima, Srba više nema, protjerani su iz svog grada, srušena im je crkva na istočnoj strani gdje su sa muslimanima činili većinu. Tu je rođen ALEKSA ŠANTIĆ, SVETOZAR ĆOROVIĆ i OSMAN ĐIKIĆ. Nikad više neće biti onaj Mostar kao što je bio prije 1992. godine.
To je sad podijeljen grad – ko ga je podijelio “NAROD NIJE“ podijelili su ga te usijane političke glave, koje nemaju osjećaja za NAROD.
To je bilo tako te 1992. godine, a sada je još gore jer je Mostar podijeljen grad, što je prava DISKRIMINACIJA – po Međunarodnom pravu, ali na žalost ni Međunarodno pravo se ne poštuje.
Ovo je prava istina, odnosno samo jedan dio ratnih dešavanja, a mogla bi se napisati velika knjiga, vjerovatno ću je napisati, ako me zdravlje posluži.
MOSTAR JE BIO PRAVA EVROPA, GDJE JE ŽIVJELO U SLOZI: PRAVOSLAVLJE- KATOLIČANSTVO I ISLAM, TO JE ONA PRAVA DEMOKRATSKA EVROPA.
stari
Ilustracija: Šukrija Meholjić
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
VAZNO
Valter Sat Oct 06, 2018 11:41 pm
https://avaz.ba/region/hrvatska/415722/i-bh-gradani-mogu-biti-zarazeni-evo-kako-se-zastititi-od-virusa-zapadnog-nila
PREVENCIJA Preporučuje se primjena ličnih zaštitnih mjera od uboda komaraca
I bh. građani mogu biti zaraženi: Evo kako se zaštititi od virusa Zapadnog Nila
Razdoblje inkubacije bolesti traje od dva do četranest dana
Nakon što je u Hrvatskoj dvoje ljudi umrlo od virusa Zapadnog Nila, donosimo upute o zaštiti od komaraca, koje je objavio Nastavni zavod za javno zdravstvo u ovoj državi:
Groznica Zapadnog Nila je virusna bolest koja se sezonski pojavljuje (na području Evrope sezonom se smatra vrijeme od juna do novembra). Bolest se prenosi ubodom zaraženog komarca, a vrsta komarca koja najčešće prenosi virus je "Culex pipiens" (razvija se posvuda u okolišu, u prirodnim leglima te u raznolikim posudama s vodom). Prirodni domaćin i najčešći rezervoar virusa Zapadnog Nila su različite vrste ptica, a ljudi, kopitari ili drugi sisavci su slučajni domaćini. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
Razdoblje inkubacije bolesti (vrijeme od ulaska virusa u tijelo čovjeka do pojave prvih znakova bolesti) traje od dva do 14 dana i u najvećem broju slučajeva prolazi bez pojave jasnih simptoma i znakova bolesti. U 10 do 20 posto slučajeva razvija se bolest sa simptomima nalik gripi uz neke od sljedećih simptoma: povišena temperaturu, umor i slabost, glavobolja, bolovi u leđima, mišićima i zglobovima, osip, povećani limfni čvorovi.
Kod vrlo malog postotka zaraženih ljudi (najčešće kod starijih osoba, osoba oboljelih od hroničnih bolesti, osoba s oslabljenim imunološkim sistemom, trudnica) razvija se bolest koja zahvata centralni nervni sistem sa simptomima meningoencefalitisa (glavobolja, ukočeni vrat, dezorijentiranost, slabost mišića, tremor, oduzetost (paraliza), poremećaj svijesti) koji zahtijeva bolničko liječenje. Trenutno nije dostupna vakcina niti specifični antivirusni lijek protiv zaraze virusom Zapadnog Nila.
Kako bi se smanjio rizik оd zаrаžаvаnjа virusоm Zаpаdnоg Nilа, preporučuje se primjena ličnih zaštitnih mjera od uboda komaraca, ali i mjere suzbijanja komaraca u okolišu.
Pri boravku u područjima gdje ima puno komaraca nosite odjeću svijetlih boja, majice dugih rukave i duge hlače. Zaštitite prozore i vrata mrežama za kukce i zavjesama, postavite mreže iznad kreveta.
PREVENCIJA Preporučuje se primjena ličnih zaštitnih mjera od uboda komaraca
I bh. građani mogu biti zaraženi: Evo kako se zaštititi od virusa Zapadnog Nila
Razdoblje inkubacije bolesti traje od dva do četranest dana
Nakon što je u Hrvatskoj dvoje ljudi umrlo od virusa Zapadnog Nila, donosimo upute o zaštiti od komaraca, koje je objavio Nastavni zavod za javno zdravstvo u ovoj državi:
Groznica Zapadnog Nila je virusna bolest koja se sezonski pojavljuje (na području Evrope sezonom se smatra vrijeme od juna do novembra). Bolest se prenosi ubodom zaraženog komarca, a vrsta komarca koja najčešće prenosi virus je "Culex pipiens" (razvija se posvuda u okolišu, u prirodnim leglima te u raznolikim posudama s vodom). Prirodni domaćin i najčešći rezervoar virusa Zapadnog Nila su različite vrste ptica, a ljudi, kopitari ili drugi sisavci su slučajni domaćini. Bolest se ne prenosi s čovjeka na čovjeka.
Razdoblje inkubacije bolesti (vrijeme od ulaska virusa u tijelo čovjeka do pojave prvih znakova bolesti) traje od dva do 14 dana i u najvećem broju slučajeva prolazi bez pojave jasnih simptoma i znakova bolesti. U 10 do 20 posto slučajeva razvija se bolest sa simptomima nalik gripi uz neke od sljedećih simptoma: povišena temperaturu, umor i slabost, glavobolja, bolovi u leđima, mišićima i zglobovima, osip, povećani limfni čvorovi.
Kod vrlo malog postotka zaraženih ljudi (najčešće kod starijih osoba, osoba oboljelih od hroničnih bolesti, osoba s oslabljenim imunološkim sistemom, trudnica) razvija se bolest koja zahvata centralni nervni sistem sa simptomima meningoencefalitisa (glavobolja, ukočeni vrat, dezorijentiranost, slabost mišića, tremor, oduzetost (paraliza), poremećaj svijesti) koji zahtijeva bolničko liječenje. Trenutno nije dostupna vakcina niti specifični antivirusni lijek protiv zaraze virusom Zapadnog Nila.
Kako bi se smanjio rizik оd zаrаžаvаnjа virusоm Zаpаdnоg Nilа, preporučuje se primjena ličnih zaštitnih mjera od uboda komaraca, ali i mjere suzbijanja komaraca u okolišu.
Pri boravku u područjima gdje ima puno komaraca nosite odjeću svijetlih boja, majice dugih rukave i duge hlače. Zaštitite prozore i vrata mrežama za kukce i zavjesama, postavite mreže iznad kreveta.
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Svaka mu je na mjestu!
Slaven Tue Oct 09, 2018 10:10 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Sat Oct 13, 2018 11:15 pm
www.tacno.net/novosti/nacije-od-kartona/
I treba li onda čuditi da u državi ogrezloj u mržnji i nacionalizmu, s uličnim pretorijancima i klaunom na čelu izvršne vlasti, na promociji knjige o najvećem ustaškom zlikovcu, Maksu Luburiću, bude i kolega mu po zločinu, osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, inspirator užasnog, masovnog pokolja civila i djece u bosanskom selu Ahmići? I sve to u glavnom gradu države čiji se ustav poziva na antifašizam, a zakoni sankcioniraju širenje zločinačkih ideologija. U državi čiji omiljeni pjevac Thompson nježno tepa tome Luburiću i o Jasenovcu arlauče kao o „kući Maksovih mesara“, a šefica države za nedavnog posjeta Kanadi cijuče Thompsonovu „Lijepa li si“, pjesmuljak koji Hrvatsku širi i na dijelove Bosne.
Treba to vidjeti. Tu raskoš nacionalističkog kiča i državotvorne iluzije, oličene u stotinama kamenih i brončanih figura političara i vojskovođa svih fela, artista, pisaca, poeta, e da bi se doista shvatilo razmjere revizionističkog apsolutizma države čiji je suverenitet takav da joj, zbog ucjena NATO-a i Grčke, prijeti čak i promjena imena. Novo ime Sjeverna Makedonija okljaštrit će, znači, sav ogroman identitetski trud i pretvaranje glavnog grada Skopja u drastičan primjer stvaranja izmaštane nacionalne povijesti. U gipsu i knaufu. Tako taj meki i dragi narod, koji živi od prosječno tristotinjak eura mjesečno, godinama svjedoči ulaganju golemog novca u stotine i stotine nevjerojatno šaljivih figura tobožnjih nacionalnih vođa, lavova i konja, čudesno golemih zdanja uzduž Vardara, kao šizofrenog simbola ideje o stoljetnoj makedonskoj državnosti koja da je gorko nastradala baš u vrijeme Jugoslavije. Pa je taj revizionistički Diznilend upotpunjen Muzejom žrtava komunizma, ogromnom kulisom za neki film strave i užasa kojemu su bili izloženi „borci“ za makedonsku samostalnost od strane komunističkih zlotvora. Tu u memljivom prostoru makedonski nacionalisti, napravljeni od voska, groteskno vise s plafona, isplaženog jezika, s omčom oko vrata, dok se u podnožju sjaje čizme nekog strašnog komunističkog krvnika, svi rekviziti totalitarnog jugoslavenskog užasa izloženi su u jezivo mračnom ambijentu, sve kako bi režiser te nacionalističke farse postigao što mučniji efekt na posjetioce. Ili što smješniji. Za one kojima je poznata prava povijest Makedonije. Uglavnom, neodoljivo je redikulozan taj čudesni i skupi teatar zabune, groteskni stalni postav makedonske vjekovne državotvornosti, stradale najteže baš u vrijeme jugoslavenskog socijalizma.
Upravo kao i hrvatska tisućljetna državnost kojoj kraja ne bi bilo, e da nije ušla u sastav jugoslavenske diktature, pa zato, ne u tako komičnom ključu kao u Skopju, nego mnogo mračnijem, i ovdje niču novi punktovi antitotalitarizma. Uskoro će tako golemi kamenolom iznad rudnika Raša u Istri postati Memorijalni centar europskih totalitarizama, s akcentom dakako na onom najgorem, jugoslavenskom, valjda zbog teških uvjeta rada tamošnjih kopača kamena i rudara Raše izloženih totalnom jugoslavenskom mraku. Arsaland će se zvati, taj revizionistički bastard porušene industrije i ideološke magle, u kojemu će se rame uz rame izložiti totalitarne memorabilije, uniforme Hitlerjugenda i pionirske kapice, a Hrvatska će skrojiti još djeličak nove povijesti. Kao nadomjestak izgubljene sadašnjosti i svoje operetne demokracije. Neće ona nipošto lako sustići Makedoniju, količinom okamenjene lažne povijesti, ali nije da se ne trudi i svakim danom napreduje sve dublje u mrak vlastitog revizionizma, koji pak za razliku od makedonskog, ima svoje snažne reperkusije na svakodnevni život, prepun etničke mržnje i fašističkih prijetnji.
Jer mrgodna je to država čiji heroji još ne vise isplažena jezika u nekom muzeju komunizma, nego se javno glorificiraju baš u primjerenom prostoru Nacionalne biblioteke gdje publika uživa u predstavljanju knjige o „životu i djelu generala Drinjanina i hrvatskog viteza“. Svakako tipa koji je zbog svoje borbe za nacionalnu stvar nastradao od duge ruke jugoslavenskih krvnika u Madridu gdje je pobjegao nakon sloma fašizma. Eh da, samo ovdje je riječ upravo o hrvatskoj specifičnosti, o tome da se otvoreno veliča zapovjednik konclogora Jasenovac, Maks Luburić, ustaški ubojica koji je klao na svom putu od Sarajeva do Podravine i posebno uživao u ubijanju jasenovačkih zatočenika. I treba li onda čuditi da u državi ogrezloj u mržnji i nacionalizmu, s uličnim pretorijancima i klaunom na čelu izvršne vlasti, na promociji knjige o najvećem ustaškom zlikovcu, Maksu Luburiću, bude i kolega mu po zločinu, osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, inspirator užasnog, masovnog pokolja civila i djece u bosanskom selu Ahmići? I sve to u glavnom gradu države čiji se ustav poziva na antifašizam, a zakoni sankcioniraju širenje zločinačkih ideologija. U državi čiji omiljeni pjevac Thompson nježno tepa tome Luburiću i o Jasenovcu arlauče kao o „kući Maksovih mesara“, a šefica države za nedavnog posjeta Kanadi cijuče Thompsonovu „Lijepa li si“, pjesmuljak koji Hrvatsku širi i na dijelove Bosne.
Vicente Perez Garcia, identitet kojega je Luburiću podario Francov režim, pokopan je u Valenciji, ali bi ga se socijalistička španjolska vlada, u sklopu zakona koji predviđa konačni raskid s režimom dikatora Franca, sada htjela rješiti, kao i vođe NDH, Ante Pavelića. I treba li sumnjati da će kosti krvnika ova Hrvatska, ako do toga dođe, rado prihvatiti? I zašto ne, ako je od ustašije prestravljeni klaun na vlasti upravo dao zeleno svjetlo za gradnju spomenika Gojku Šušku, Tuđmanovu ministru obrane, ratnom zločincu prema čijim je zamislima Hrvatska komadala Bosnu. Utoliko se makedonski primjer gipsane glorifikacije državotvornosti nadaje tek kao komični cartoon u odnosu na raspojasani hrvatski nacionalizam. Totalitaran u nepristojno visokoj dozi zajedništva podanika i vlasti.
Mladina
I treba li onda čuditi da u državi ogrezloj u mržnji i nacionalizmu, s uličnim pretorijancima i klaunom na čelu izvršne vlasti, na promociji knjige o najvećem ustaškom zlikovcu, Maksu Luburiću, bude i kolega mu po zločinu, osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, inspirator užasnog, masovnog pokolja civila i djece u bosanskom selu Ahmići? I sve to u glavnom gradu države čiji se ustav poziva na antifašizam, a zakoni sankcioniraju širenje zločinačkih ideologija. U državi čiji omiljeni pjevac Thompson nježno tepa tome Luburiću i o Jasenovcu arlauče kao o „kući Maksovih mesara“, a šefica države za nedavnog posjeta Kanadi cijuče Thompsonovu „Lijepa li si“, pjesmuljak koji Hrvatsku širi i na dijelove Bosne.
Treba to vidjeti. Tu raskoš nacionalističkog kiča i državotvorne iluzije, oličene u stotinama kamenih i brončanih figura političara i vojskovođa svih fela, artista, pisaca, poeta, e da bi se doista shvatilo razmjere revizionističkog apsolutizma države čiji je suverenitet takav da joj, zbog ucjena NATO-a i Grčke, prijeti čak i promjena imena. Novo ime Sjeverna Makedonija okljaštrit će, znači, sav ogroman identitetski trud i pretvaranje glavnog grada Skopja u drastičan primjer stvaranja izmaštane nacionalne povijesti. U gipsu i knaufu. Tako taj meki i dragi narod, koji živi od prosječno tristotinjak eura mjesečno, godinama svjedoči ulaganju golemog novca u stotine i stotine nevjerojatno šaljivih figura tobožnjih nacionalnih vođa, lavova i konja, čudesno golemih zdanja uzduž Vardara, kao šizofrenog simbola ideje o stoljetnoj makedonskoj državnosti koja da je gorko nastradala baš u vrijeme Jugoslavije. Pa je taj revizionistički Diznilend upotpunjen Muzejom žrtava komunizma, ogromnom kulisom za neki film strave i užasa kojemu su bili izloženi „borci“ za makedonsku samostalnost od strane komunističkih zlotvora. Tu u memljivom prostoru makedonski nacionalisti, napravljeni od voska, groteskno vise s plafona, isplaženog jezika, s omčom oko vrata, dok se u podnožju sjaje čizme nekog strašnog komunističkog krvnika, svi rekviziti totalitarnog jugoslavenskog užasa izloženi su u jezivo mračnom ambijentu, sve kako bi režiser te nacionalističke farse postigao što mučniji efekt na posjetioce. Ili što smješniji. Za one kojima je poznata prava povijest Makedonije. Uglavnom, neodoljivo je redikulozan taj čudesni i skupi teatar zabune, groteskni stalni postav makedonske vjekovne državotvornosti, stradale najteže baš u vrijeme jugoslavenskog socijalizma.
Upravo kao i hrvatska tisućljetna državnost kojoj kraja ne bi bilo, e da nije ušla u sastav jugoslavenske diktature, pa zato, ne u tako komičnom ključu kao u Skopju, nego mnogo mračnijem, i ovdje niču novi punktovi antitotalitarizma. Uskoro će tako golemi kamenolom iznad rudnika Raša u Istri postati Memorijalni centar europskih totalitarizama, s akcentom dakako na onom najgorem, jugoslavenskom, valjda zbog teških uvjeta rada tamošnjih kopača kamena i rudara Raše izloženih totalnom jugoslavenskom mraku. Arsaland će se zvati, taj revizionistički bastard porušene industrije i ideološke magle, u kojemu će se rame uz rame izložiti totalitarne memorabilije, uniforme Hitlerjugenda i pionirske kapice, a Hrvatska će skrojiti još djeličak nove povijesti. Kao nadomjestak izgubljene sadašnjosti i svoje operetne demokracije. Neće ona nipošto lako sustići Makedoniju, količinom okamenjene lažne povijesti, ali nije da se ne trudi i svakim danom napreduje sve dublje u mrak vlastitog revizionizma, koji pak za razliku od makedonskog, ima svoje snažne reperkusije na svakodnevni život, prepun etničke mržnje i fašističkih prijetnji.
Jer mrgodna je to država čiji heroji još ne vise isplažena jezika u nekom muzeju komunizma, nego se javno glorificiraju baš u primjerenom prostoru Nacionalne biblioteke gdje publika uživa u predstavljanju knjige o „životu i djelu generala Drinjanina i hrvatskog viteza“. Svakako tipa koji je zbog svoje borbe za nacionalnu stvar nastradao od duge ruke jugoslavenskih krvnika u Madridu gdje je pobjegao nakon sloma fašizma. Eh da, samo ovdje je riječ upravo o hrvatskoj specifičnosti, o tome da se otvoreno veliča zapovjednik konclogora Jasenovac, Maks Luburić, ustaški ubojica koji je klao na svom putu od Sarajeva do Podravine i posebno uživao u ubijanju jasenovačkih zatočenika. I treba li onda čuditi da u državi ogrezloj u mržnji i nacionalizmu, s uličnim pretorijancima i klaunom na čelu izvršne vlasti, na promociji knjige o najvećem ustaškom zlikovcu, Maksu Luburiću, bude i kolega mu po zločinu, osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, inspirator užasnog, masovnog pokolja civila i djece u bosanskom selu Ahmići? I sve to u glavnom gradu države čiji se ustav poziva na antifašizam, a zakoni sankcioniraju širenje zločinačkih ideologija. U državi čiji omiljeni pjevac Thompson nježno tepa tome Luburiću i o Jasenovcu arlauče kao o „kući Maksovih mesara“, a šefica države za nedavnog posjeta Kanadi cijuče Thompsonovu „Lijepa li si“, pjesmuljak koji Hrvatsku širi i na dijelove Bosne.
Vicente Perez Garcia, identitet kojega je Luburiću podario Francov režim, pokopan je u Valenciji, ali bi ga se socijalistička španjolska vlada, u sklopu zakona koji predviđa konačni raskid s režimom dikatora Franca, sada htjela rješiti, kao i vođe NDH, Ante Pavelića. I treba li sumnjati da će kosti krvnika ova Hrvatska, ako do toga dođe, rado prihvatiti? I zašto ne, ako je od ustašije prestravljeni klaun na vlasti upravo dao zeleno svjetlo za gradnju spomenika Gojku Šušku, Tuđmanovu ministru obrane, ratnom zločincu prema čijim je zamislima Hrvatska komadala Bosnu. Utoliko se makedonski primjer gipsane glorifikacije državotvornosti nadaje tek kao komični cartoon u odnosu na raspojasani hrvatski nacionalizam. Totalitaran u nepristojno visokoj dozi zajedništva podanika i vlasti.
Mladina
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Tue Oct 16, 2018 9:54 am
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/94852/ovako_su_hrvatski_mediji_prikazali_porodicu_zeljka_komsica_i_komsije_ma_nije_zeljko_dobar_za_nas_nije_nikako.html
OVAKO SU HRVATSKI MEDIJI PRIKAZALI PORODICU ŽELJKA KOMŠIĆA I KOMŠIJE: "Ma nije Željko dobar za nas, nije nikako..."
Njegov otac Marko Hrvat je iz Kiseljaka, majka Danica Srpkinja iz Doboja, a supruga Sabina Bošnjakinja iz Sarajeva. Majku su mu u okruženom Sarajevu ubili Srbi, od kojih je i sam u uniformi Armije BiH branio rodni grad u krvavom ratu koji je izbio netom nakon što je diplomirao pravo.
Zahvaljujući glasovima Bošnjaka Željko Komšić u tročlanom državnom Predsjedništvu BiH postao je predstavnik Hrvata, koji ga tamo ne priznaju svojim, piše Jutarnji list u velikoj reportaži o Željko Komšiću.
Biran je po nacionalnom ključu, koji je njegovim izborom zapravo izigran, te Izbornom zakonu koji je Ustavni sud proglasio neustavnim. Sve to događa se u federalnoj državi s elementima konfederacije koju čine entiteti Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpske te Brčkog distrikta, koja ima krvavu prošlost i ne tako sjajnu budućnost. Društveno i politički skrojena je po krvnim zrncima i zamišljena da je zajednički vode najbolji Bošnjak, najbolji Srbin i najbolji Hrvat. Bosna, dakle, nije nimalo jednostavan sustav pa činjenica da je vodi Bosanac, što Komšić politički jest, samo još dodatno sve komplicira.
Branio Sarajevo
Njegov otac Marko Hrvat je iz Kiseljaka, majka Danica Srpkinja iz Doboja, a supruga Sabina Bošnjakinja iz Sarajeva. Majku su mu u okruženom Sarajevu ubili Srbi, od kojih je i sam u uniformi Armije BiH branio rodni grad u krvavom ratu koji je izbio netom nakon što je diplomirao pravo.
Na fotografiji: Rodna kuća Željka Komšića
Za ratne zasluge nagrađen je priznanjem Zlatni ljiljan, za političke funkcijom predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva, načelnikom općine Novo Sarajevo, zamjenikom gradonačelnika Sarajeva te prvim veleposlanikom BiH u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. Na općim izborima 2006. je izabran za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, na sljedećim isto, ali s dvostruko većom podrškom. Zbog izbornog zakona morao je pauzirati jedan mandat pa se sada vratio na velika vrata, više ne kao SDP-ovac, nego kao predsjednik Demokratske fronte, lijevo-unitarističke stranke koju je osnovao u međuvremenu. Sa suprugom je odrastao u istom neboderu, on na 15., ona na 10 katu, a prije deset godina dobili su kćer Lanu. Sarajlije ga vole i jer još živi u stanu naslijeđenom od oca Marka, a ta se ljubav nekako proširila Bosnom, ali, očito, samo među Bošnjacima. Kako objasniti da kao Hrvat na drugom kraju države, u Bihaću u kojem živi 90 posto Bošnjaka, glatko pobjeđuje ostavljajući iza sebe čak pet bošnjačkih kandidata, među njima i Šefika Džaferovića, koji će postati njegov bošnjački kolega u Predsjedništvu. S druge strane, u Kiseljaku, gdje su većinski Hrvati, ne može dobiti ni 13 posto glasova i pobjeđuje ga HDZ-ovac Dragan Čović. A i to što je tamo dobio, glasovi su Bošnjaka. Nije tajna da ga Hrvati ne vole, no u Kiseljaku ga preziru. U mjestu odakle i sam potječe čak je i najuža rodbina rezervirana kad je riječ o Željku Komšiću. Drago im je zbog obiteljskih veza, ali ne ustručavaju se otvoreno reći da on nije dobro rješenje za hrvatsko pitanje.
Tri linije
Po jumbo plakatima Milorada Dodika, Šefika Džaferovića i Dragana Čovića, koji izviruju iza svakog zavoja krivudave Bosne na putu od Broda do Sarajeva, vrlo lako je pratiti kojem entitetu pripada komad države kojim prolazimo. Komšića nismo vidjeli nigdje, a ne bismo naišli ni na onaj jedan jedini polupokidani portret oblijepljen oko stupa u Bilalovcu, da nismo do glavnoga grada odlučili ići preko Kiseljaka. Tri linije Komšića potječu iz kruga od oko 20 kilometara u ovome kraju, a međusobno nisu rodbinski povezani. Željkovi su iz Datića do kojih se dolazi preko Bilalovca, a obiteljski nadimak im je Marjanovići. Bliže Kiseljaku, iz Parževića je Ivo Komšić, bivši sarajevski gradonačelnik, a iz samog Kiseljaka dolazi loza Davida Komšića, danas Zagrepčanina na zlu glasu zbog ubojstva djevojke Kristine Krupljan.
Datići su na brdu, a na samom vrhu kuću je sagradio Željkov djed prije stotinu godina. Otac Marko ju je obnovio prije tridesetak, ali od rata nije gore došao nijednom, rekao je da bi mu srce puklo kad bi je vidio. Do nje se ide asfaltiranim putem koji ubrzo postaje makadam, a on se nakon nekog vremena pretvara u blatnjavi šumski put. Marko je imao čak 14-ero braće i sestara, jer mu se otac dvaput ženio. Najbliže djedovini živi Marijan Komšić, Željkov bratić, sin Markova brata Ante. On i majka mu Anđa objasnili su nam kako je izgledalo njihovo golemo obiteljsko stablo u kojemu je jedna grana, ona sarajevska, najviše izrasla.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Bratic Marijan i tetka Andja Komsic.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Bratić Marijan i tetka Anđa Komšić
- Svi su se bavili poljoprivredom, a uz to su radili u tvrtkama. Moj otac je bio građevinac. Stric Marko jedini se školovao. Završio je gimnaziju u Sarajevu, a u to vrijeme to su napravila samo tri čovjeka iz Kiseljaka. Poslije je postao direktor u Mirovinskom - kaže Marijan.
Osim njih u Sarajevu i jedne Markove sestre u Novom Sadu, većina obitelji ostala je na području Kiseljaka. Od sve braće i sestara, Marku su žive samo još dvije sestre.
- Zadnja je umrla prije tri mjeseca, a najstariji brat nestao je još u Drugom svjetskom ratu. Bio je crnokošuljaš. Svekar je znao pričati da mu je on bio najdraži, najvredniji i najsličniji njemu od sve djece koju je imao kasnije - kaže Anđa.
Tijekom posljednjeg rata poginula su dva bratića Željka Komšića, jedan je bio zatočenik, a sestričnu su brutalno zlostavljali. Jedan od poginulih bio je i Marijanov brat Pero.
- Ovaj teren su držali muslimani, tu nedaleko od kuće Pero je došao u izvidnicu, oni su zapucali, metak se odbio od grane direktno u njegovo srce. Umro je na mjestu - kaže Marijan. Unatoč ratnim ranama, Marijan kaže, mora se živjeti zajedno, mora se naći zajednički jezik s Bošnjacima.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Izborni plakat Zeljka Komsica.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Izborni plakat Željka Komšića
Drugi bratić
- Odavde se iselilo valjda 95 posto ljudi, ostao je samo tko je morao. I ja sam otišao u Zagreb, ali sam se vratio zbog majke i nepokretnog brata. Nešto sam malo taksirao, ali sada sam bez posla. U tome je stvar, meni je važna sigurnost i da imam stan i plaću. Svi mi možemo sjediti skupa kad nam je dobro, al kad je loše, koljemo se. Sve dok ne bude jedan predsjednik BiH, neće biti dobro. Željko bi za takvo što bio idealan. Međutim, s obzirom na tročlano predsjedništvo i situaciju kakva je sada - nije. Znači, drago mi je što je uspio, razumijem njegovo stajalište o Bosni, on voli Bosnu, čovjek se borio za Sarajevo, ali on je Hrvat samo prezimenom i to nije to. On ne predstavlja Hrvate u tom Predsjedništvu, jer se ne zalaže za neke stvari koje su nama bitne - kaže Marijan Komšić.
Pitamo ga je li glasovao za bratića ili za HDZ-ova Dragana Čovića, ali nije dao konkretan odgovor, komentirajući da smo ga stavili u neugodnu situaciju.
- Što god da kažem, ne bi valjalo - smije se Marijan.
- Ma nije Željko dobar za nas, nije nikako - usmjerila je odgovor majka Anđa.
Drugi Željkov bratić Mladen Komšić, sin Markova brata Ive, bio je 12 dana zatočenik bošnjačkog zatvora, a onda i osam mjeseci u pritvoru u tim zlim vremenima. Kaže da je sa Željkom i strikom Markom uvijek bio u kontaktu i da su imali odličan odnos, jer su oni dobri ljudi.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Bratic Mladen Komsic.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Bratić Mladen Komšić
- Hrvati ga kritiziraju, to je poznato, ali sada je na njemu da pokaže da su u krivu. Što se mene tiče, svejedno je, bio Komšić ili Čović, nema tu neke velike razlike. Bio je Čović prije njega, ne vidim da se što promijenio. Narod smatra da Komšić nije dobar, ali kako ću ja to reći kad smo djeca iste braće? - pravda se Mladen.
Franjo Tomić je Željkov bratić po majci, Markovoj sestri. Oni su bili bliski, Marko bi znao prespavati kod Franje svaki put kad bi došao na područje Kiseljaka.
- Znam da ga ne vole i znam da je izabran u Predsjedništvo, ali što da vam kažem. Ništa ja tu ne mogu promijeniti - kratko je komentirao Franjo. Njegova supruga Emilija za Željka ima samo riječi hvale, ali i ona smatra da on za Hrvate nije dobar izbor.
- Išla sam glasovati i za Sanadera i za Plenkovića i za Kolindu. HDZ nas je na ovim prostorima uvijek okupljao i to nama jako puno znači. Moramo imati nekoga tko će se boriti za naše interese - kaže Željkova teta Emilija Tomić.
Preko ove obitelji stupili smo u kontakt sa Željkovim ocem Markom koji nije želio istupati, samo nam je poručio kako je njegov sin uvijek i u svemu bio odlikaš. Zbog puta i ranije dogovorenih obveza Željko Komšić, rekli su nam u stranci, do 21. listopada neće davati izjave.
Sve što su nam rekli o Komšiću na ulicama Kiseljaka oni koje predstavlja u Predsjedništvu države ne možemo prenijeti u novinama jer je bilo poprilično prosto i uvredljivo. Jelenko Perić kaže da nikako nije zadovoljan rezultatima izbora jer su “naštimani”.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Mjestanin Kiseljaka Jelenko Peric.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Mještanin Kiseljaka Jelenko Perić
Adio, Bosna
- Ne sa srpske strane, nego s bošnjačke. Garantiram, kad bi se brojao glas po glas, ne bi se našlo sto Hrvata da je za njega glasovalo. Ja sam mu susjed, otac mu je jako dobar čovjek kojeg poštuju, vjernik je i poštuje susjede, ali Željko? Ne znam, ja bih rekao da je on strani faktor, možda i strani plaćenik - kaže Jelenko Perić.
Zatekli smo ga s poznanikom u mjestu Brestovsko točno ispred kuće haaškog osuđenika Tihomira Blaškića, koji je također odselio iz srednje Bosne. Čovjek koji nam se nije želio predstaviti želio je prokomentirati aktualnu političku situaciju osobnim primjerom.
- Jedno dijete mi je u Švedskoj upravo završilo medicinu, dvoje ih je u Njemačkoj. Imam još dvije 15-godišnjakinje, i kad one završe školu, bit će “adio Bosna”. Odsad se Bosna i Hercegovina piše bez “H”, znači samo je ostala Ercegovina, jer Hrvata ovdje više biti neće - kaže nam čovjek od pedesetak godina.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Mjestanka Kiseljaka Lucija Vucic.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Mještanka Kiseljaka Lucija Vučić
Lucija Vučić se požalila da zbog prezimena smatraju da je Srpkinja, jer ga dijeli s Aleksandrom, predsjednikom Srbije, a ona je Hrvatica.
- Muž mi je branitelj, ratni invalid, ostao bez noge, djever poginuo, brat umro od raka. Naši ljudi su nas branili, a nisu radili prljave stvari. Treba li mi nakon svega da me Komšić pljuje? Dosta mi je omalovažavanja i trpljenja. Imam 59 godina i nemam drugi život, hoću oko sebe fine ljude, a ne one kojih bi se trebala bojati. Želim slobodno i uzdignuta čela reći: Ja sam Hrvatica. Nisam za Komšića jer ne valja, nametnut nam je. Nije još dobro ni došao, a već prijeti, on će ovo i ono. Ma, kome ti prijetiš, Komšiću? - pita ga Lucija.
Jutarnji.hr
OVAKO SU HRVATSKI MEDIJI PRIKAZALI PORODICU ŽELJKA KOMŠIĆA I KOMŠIJE: "Ma nije Željko dobar za nas, nije nikako..."
Njegov otac Marko Hrvat je iz Kiseljaka, majka Danica Srpkinja iz Doboja, a supruga Sabina Bošnjakinja iz Sarajeva. Majku su mu u okruženom Sarajevu ubili Srbi, od kojih je i sam u uniformi Armije BiH branio rodni grad u krvavom ratu koji je izbio netom nakon što je diplomirao pravo.
Zahvaljujući glasovima Bošnjaka Željko Komšić u tročlanom državnom Predsjedništvu BiH postao je predstavnik Hrvata, koji ga tamo ne priznaju svojim, piše Jutarnji list u velikoj reportaži o Željko Komšiću.
Biran je po nacionalnom ključu, koji je njegovim izborom zapravo izigran, te Izbornom zakonu koji je Ustavni sud proglasio neustavnim. Sve to događa se u federalnoj državi s elementima konfederacije koju čine entiteti Federacija Bosne i Hercegovine i Republike Srpske te Brčkog distrikta, koja ima krvavu prošlost i ne tako sjajnu budućnost. Društveno i politički skrojena je po krvnim zrncima i zamišljena da je zajednički vode najbolji Bošnjak, najbolji Srbin i najbolji Hrvat. Bosna, dakle, nije nimalo jednostavan sustav pa činjenica da je vodi Bosanac, što Komšić politički jest, samo još dodatno sve komplicira.
Branio Sarajevo
Njegov otac Marko Hrvat je iz Kiseljaka, majka Danica Srpkinja iz Doboja, a supruga Sabina Bošnjakinja iz Sarajeva. Majku su mu u okruženom Sarajevu ubili Srbi, od kojih je i sam u uniformi Armije BiH branio rodni grad u krvavom ratu koji je izbio netom nakon što je diplomirao pravo.
Na fotografiji: Rodna kuća Željka Komšića
Za ratne zasluge nagrađen je priznanjem Zlatni ljiljan, za političke funkcijom predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva, načelnikom općine Novo Sarajevo, zamjenikom gradonačelnika Sarajeva te prvim veleposlanikom BiH u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji. Na općim izborima 2006. je izabran za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, na sljedećim isto, ali s dvostruko većom podrškom. Zbog izbornog zakona morao je pauzirati jedan mandat pa se sada vratio na velika vrata, više ne kao SDP-ovac, nego kao predsjednik Demokratske fronte, lijevo-unitarističke stranke koju je osnovao u međuvremenu. Sa suprugom je odrastao u istom neboderu, on na 15., ona na 10 katu, a prije deset godina dobili su kćer Lanu. Sarajlije ga vole i jer još živi u stanu naslijeđenom od oca Marka, a ta se ljubav nekako proširila Bosnom, ali, očito, samo među Bošnjacima. Kako objasniti da kao Hrvat na drugom kraju države, u Bihaću u kojem živi 90 posto Bošnjaka, glatko pobjeđuje ostavljajući iza sebe čak pet bošnjačkih kandidata, među njima i Šefika Džaferovića, koji će postati njegov bošnjački kolega u Predsjedništvu. S druge strane, u Kiseljaku, gdje su većinski Hrvati, ne može dobiti ni 13 posto glasova i pobjeđuje ga HDZ-ovac Dragan Čović. A i to što je tamo dobio, glasovi su Bošnjaka. Nije tajna da ga Hrvati ne vole, no u Kiseljaku ga preziru. U mjestu odakle i sam potječe čak je i najuža rodbina rezervirana kad je riječ o Željku Komšiću. Drago im je zbog obiteljskih veza, ali ne ustručavaju se otvoreno reći da on nije dobro rješenje za hrvatsko pitanje.
Tri linije
Po jumbo plakatima Milorada Dodika, Šefika Džaferovića i Dragana Čovića, koji izviruju iza svakog zavoja krivudave Bosne na putu od Broda do Sarajeva, vrlo lako je pratiti kojem entitetu pripada komad države kojim prolazimo. Komšića nismo vidjeli nigdje, a ne bismo naišli ni na onaj jedan jedini polupokidani portret oblijepljen oko stupa u Bilalovcu, da nismo do glavnoga grada odlučili ići preko Kiseljaka. Tri linije Komšića potječu iz kruga od oko 20 kilometara u ovome kraju, a međusobno nisu rodbinski povezani. Željkovi su iz Datića do kojih se dolazi preko Bilalovca, a obiteljski nadimak im je Marjanovići. Bliže Kiseljaku, iz Parževića je Ivo Komšić, bivši sarajevski gradonačelnik, a iz samog Kiseljaka dolazi loza Davida Komšića, danas Zagrepčanina na zlu glasu zbog ubojstva djevojke Kristine Krupljan.
Datići su na brdu, a na samom vrhu kuću je sagradio Željkov djed prije stotinu godina. Otac Marko ju je obnovio prije tridesetak, ali od rata nije gore došao nijednom, rekao je da bi mu srce puklo kad bi je vidio. Do nje se ide asfaltiranim putem koji ubrzo postaje makadam, a on se nakon nekog vremena pretvara u blatnjavi šumski put. Marko je imao čak 14-ero braće i sestara, jer mu se otac dvaput ženio. Najbliže djedovini živi Marijan Komšić, Željkov bratić, sin Markova brata Ante. On i majka mu Anđa objasnili su nam kako je izgledalo njihovo golemo obiteljsko stablo u kojemu je jedna grana, ona sarajevska, najviše izrasla.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Bratic Marijan i tetka Andja Komsic.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Bratić Marijan i tetka Anđa Komšić
- Svi su se bavili poljoprivredom, a uz to su radili u tvrtkama. Moj otac je bio građevinac. Stric Marko jedini se školovao. Završio je gimnaziju u Sarajevu, a u to vrijeme to su napravila samo tri čovjeka iz Kiseljaka. Poslije je postao direktor u Mirovinskom - kaže Marijan.
Osim njih u Sarajevu i jedne Markove sestre u Novom Sadu, većina obitelji ostala je na području Kiseljaka. Od sve braće i sestara, Marku su žive samo još dvije sestre.
- Zadnja je umrla prije tri mjeseca, a najstariji brat nestao je još u Drugom svjetskom ratu. Bio je crnokošuljaš. Svekar je znao pričati da mu je on bio najdraži, najvredniji i najsličniji njemu od sve djece koju je imao kasnije - kaže Anđa.
Tijekom posljednjeg rata poginula su dva bratića Željka Komšića, jedan je bio zatočenik, a sestričnu su brutalno zlostavljali. Jedan od poginulih bio je i Marijanov brat Pero.
- Ovaj teren su držali muslimani, tu nedaleko od kuće Pero je došao u izvidnicu, oni su zapucali, metak se odbio od grane direktno u njegovo srce. Umro je na mjestu - kaže Marijan. Unatoč ratnim ranama, Marijan kaže, mora se živjeti zajedno, mora se naći zajednički jezik s Bošnjacima.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Izborni plakat Zeljka Komsica.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Izborni plakat Željka Komšića
Drugi bratić
- Odavde se iselilo valjda 95 posto ljudi, ostao je samo tko je morao. I ja sam otišao u Zagreb, ali sam se vratio zbog majke i nepokretnog brata. Nešto sam malo taksirao, ali sada sam bez posla. U tome je stvar, meni je važna sigurnost i da imam stan i plaću. Svi mi možemo sjediti skupa kad nam je dobro, al kad je loše, koljemo se. Sve dok ne bude jedan predsjednik BiH, neće biti dobro. Željko bi za takvo što bio idealan. Međutim, s obzirom na tročlano predsjedništvo i situaciju kakva je sada - nije. Znači, drago mi je što je uspio, razumijem njegovo stajalište o Bosni, on voli Bosnu, čovjek se borio za Sarajevo, ali on je Hrvat samo prezimenom i to nije to. On ne predstavlja Hrvate u tom Predsjedništvu, jer se ne zalaže za neke stvari koje su nama bitne - kaže Marijan Komšić.
Pitamo ga je li glasovao za bratića ili za HDZ-ova Dragana Čovića, ali nije dao konkretan odgovor, komentirajući da smo ga stavili u neugodnu situaciju.
- Što god da kažem, ne bi valjalo - smije se Marijan.
- Ma nije Željko dobar za nas, nije nikako - usmjerila je odgovor majka Anđa.
Drugi Željkov bratić Mladen Komšić, sin Markova brata Ive, bio je 12 dana zatočenik bošnjačkog zatvora, a onda i osam mjeseci u pritvoru u tim zlim vremenima. Kaže da je sa Željkom i strikom Markom uvijek bio u kontaktu i da su imali odličan odnos, jer su oni dobri ljudi.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Bratic Mladen Komsic.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Bratić Mladen Komšić
- Hrvati ga kritiziraju, to je poznato, ali sada je na njemu da pokaže da su u krivu. Što se mene tiče, svejedno je, bio Komšić ili Čović, nema tu neke velike razlike. Bio je Čović prije njega, ne vidim da se što promijenio. Narod smatra da Komšić nije dobar, ali kako ću ja to reći kad smo djeca iste braće? - pravda se Mladen.
Franjo Tomić je Željkov bratić po majci, Markovoj sestri. Oni su bili bliski, Marko bi znao prespavati kod Franje svaki put kad bi došao na područje Kiseljaka.
- Znam da ga ne vole i znam da je izabran u Predsjedništvo, ali što da vam kažem. Ništa ja tu ne mogu promijeniti - kratko je komentirao Franjo. Njegova supruga Emilija za Željka ima samo riječi hvale, ali i ona smatra da on za Hrvate nije dobar izbor.
- Išla sam glasovati i za Sanadera i za Plenkovića i za Kolindu. HDZ nas je na ovim prostorima uvijek okupljao i to nama jako puno znači. Moramo imati nekoga tko će se boriti za naše interese - kaže Željkova teta Emilija Tomić.
Preko ove obitelji stupili smo u kontakt sa Željkovim ocem Markom koji nije želio istupati, samo nam je poručio kako je njegov sin uvijek i u svemu bio odlikaš. Zbog puta i ranije dogovorenih obveza Željko Komšić, rekli su nam u stranci, do 21. listopada neće davati izjave.
Sve što su nam rekli o Komšiću na ulicama Kiseljaka oni koje predstavlja u Predsjedništvu države ne možemo prenijeti u novinama jer je bilo poprilično prosto i uvredljivo. Jelenko Perić kaže da nikako nije zadovoljan rezultatima izbora jer su “naštimani”.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Mjestanin Kiseljaka Jelenko Peric.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Mještanin Kiseljaka Jelenko Perić
Adio, Bosna
- Ne sa srpske strane, nego s bošnjačke. Garantiram, kad bi se brojao glas po glas, ne bi se našlo sto Hrvata da je za njega glasovalo. Ja sam mu susjed, otac mu je jako dobar čovjek kojeg poštuju, vjernik je i poštuje susjede, ali Željko? Ne znam, ja bih rekao da je on strani faktor, možda i strani plaćenik - kaže Jelenko Perić.
Zatekli smo ga s poznanikom u mjestu Brestovsko točno ispred kuće haaškog osuđenika Tihomira Blaškića, koji je također odselio iz srednje Bosne. Čovjek koji nam se nije želio predstaviti želio je prokomentirati aktualnu političku situaciju osobnim primjerom.
- Jedno dijete mi je u Švedskoj upravo završilo medicinu, dvoje ih je u Njemačkoj. Imam još dvije 15-godišnjakinje, i kad one završe školu, bit će “adio Bosna”. Odsad se Bosna i Hercegovina piše bez “H”, znači samo je ostala Ercegovina, jer Hrvata ovdje više biti neće - kaže nam čovjek od pedesetak godina.
Kiseljak, 111018.Obitelj Zeljka Komsica porijeklom je iz Kiseljaka, no i tamo su ogorceni njegovim izborom u Predsjednistvo BiH.Na fotografiji: Mjestanka Kiseljaka Lucija Vucic.Foto: Robert Fajt / CROPIXRobert Fajt / CROPIX
Na fotografiji: Mještanka Kiseljaka Lucija Vučić
Lucija Vučić se požalila da zbog prezimena smatraju da je Srpkinja, jer ga dijeli s Aleksandrom, predsjednikom Srbije, a ona je Hrvatica.
- Muž mi je branitelj, ratni invalid, ostao bez noge, djever poginuo, brat umro od raka. Naši ljudi su nas branili, a nisu radili prljave stvari. Treba li mi nakon svega da me Komšić pljuje? Dosta mi je omalovažavanja i trpljenja. Imam 59 godina i nemam drugi život, hoću oko sebe fine ljude, a ne one kojih bi se trebala bojati. Želim slobodno i uzdignuta čela reći: Ja sam Hrvatica. Nisam za Komšića jer ne valja, nametnut nam je. Nije još dobro ni došao, a već prijeti, on će ovo i ono. Ma, kome ti prijetiš, Komšiću? - pita ga Lucija.
Jutarnji.hr
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Thu Oct 18, 2018 9:02 pm
https://expresstabloid.ba/intervju/131898/lepa-brena-ja-sam-kolateralna-steta-raspada-jugoslavije/
LEPA BRENA: Ja sam kolateralna šteta raspada Jugoslavije
Pjevačica Lepa Brena tvrdi da je kolateralna šteta raspada Jugoslavije. Žena koja je u SFRJ od kraja sedamdesetih do početka devedesetih godina bila najveća zvijezda estrade, kaže da je raspad države jedan od najgorih trenutaka u njenom životu.
17/10/2018
NIJE ZA STARO GVOŽĐE: Lepa Brena u top formi
-Mislim da je čovjek najveći monstrum koji postoji, jer to šta čovjek čovjeku može da uradi, ne može niko drugi. Istorija to dokazuje. Postoji nekoliko momenata koji su, zaista, bili katastrofalni po sve nas, a za mene, lično, to je početak raspada Jugoslavije, jer je Lepa Brena bila kolateralna šteta. Tada su se, u svim novonastalim državama, pojavili nacionalno – vjerski idoli, dok su, prije toga, svi su bili Jugosloveni, kaže Brena za Novosti.
Danas se, dodaje, svi toga odriču.
-Ja sam ptica koja ne mijenja ni ćud, ni narav, ni perje, a to sam i pokazala tokom svih ovih godina. Da li je to moj inat ili tvrdoglavost, ne znam. Najveći gubitak mi je smrtRake Đokića,čovjeka koji je bio alfa i omega moje karijere i Slatkog greha, aStefanovaotmica je nešto nepojmljivo za svaku majku, za svakog roditelja. Ucjene koje smo mi tada doživjeli, ne bih poželjela nikome. Međutim, život teče dalje, moja djeca su živa i zdrava, vode svoje živote, a ja sam izabrala optimizam kao svoj životni pravac, i to da budem radoholik, jer su, samo ljudi koji rade posao koji vole, zaista srećni i zadovoljni. Izabrala sam da sreća bude moj izbor, a ne trenutno stanje. Za to se treba izboriti. Probajte i vidjećete da je zaista lijepo, dodaje Brena.
Tagovi: Lepa Brena
LEPA BRENA: Ja sam kolateralna šteta raspada Jugoslavije
Pjevačica Lepa Brena tvrdi da je kolateralna šteta raspada Jugoslavije. Žena koja je u SFRJ od kraja sedamdesetih do početka devedesetih godina bila najveća zvijezda estrade, kaže da je raspad države jedan od najgorih trenutaka u njenom životu.
17/10/2018
NIJE ZA STARO GVOŽĐE: Lepa Brena u top formi
-Mislim da je čovjek najveći monstrum koji postoji, jer to šta čovjek čovjeku može da uradi, ne može niko drugi. Istorija to dokazuje. Postoji nekoliko momenata koji su, zaista, bili katastrofalni po sve nas, a za mene, lično, to je početak raspada Jugoslavije, jer je Lepa Brena bila kolateralna šteta. Tada su se, u svim novonastalim državama, pojavili nacionalno – vjerski idoli, dok su, prije toga, svi su bili Jugosloveni, kaže Brena za Novosti.
Danas se, dodaje, svi toga odriču.
-Ja sam ptica koja ne mijenja ni ćud, ni narav, ni perje, a to sam i pokazala tokom svih ovih godina. Da li je to moj inat ili tvrdoglavost, ne znam. Najveći gubitak mi je smrtRake Đokića,čovjeka koji je bio alfa i omega moje karijere i Slatkog greha, aStefanovaotmica je nešto nepojmljivo za svaku majku, za svakog roditelja. Ucjene koje smo mi tada doživjeli, ne bih poželjela nikome. Međutim, život teče dalje, moja djeca su živa i zdrava, vode svoje živote, a ja sam izabrala optimizam kao svoj životni pravac, i to da budem radoholik, jer su, samo ljudi koji rade posao koji vole, zaista srećni i zadovoljni. Izabrala sam da sreća bude moj izbor, a ne trenutno stanje. Za to se treba izboriti. Probajte i vidjećete da je zaista lijepo, dodaje Brena.
Tagovi: Lepa Brena
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: STA DA ODABEREM?
Slaven Mon Oct 29, 2018 10:39 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Sun Nov 04, 2018 1:11 pm
www.tacno.net/kolumna/sramotan-proustaski-maraton-na-hrt-u/
RH ima ustav i zakone koji nedvosmisleno stoje na pravoj strani i ne dopuštaju neke zabune ili revizionističke preinake glede i u svezi ustaša, kvislinškog režima ratnog i zločinca protiv čovječnosti Ante Pavelića, prošlosti te Drugog svjetskog rata na hrvatskom tlu, dobrih i loših momaka, ustaškog konc-logora Jasenovca i četrdesetak manjih stratišta za masovno istrjebljenje Srba, Roma, Židova, komunista, nepoćudnih Hrvata, etc., pa ni proklamativno javnoj medijskoj kući HRT-u, dok ju financiraju svi građani, ne samo ustaški potomci čoporativno pripušteni iz emigracije, nije dopušteno odstupati od istine kakva je bila i bez koje danas ne bi bilo RH. Da ta javna kuća ima upravu i nadzorni odbor kakve nema, nego hrpu kameleona koji ni sami ne znaju što misle i zašto ne misle svojom glavom, red je da se urednici formata „Dobro jutro, Hrvatska“ Ani Milić i voditeljici Ljiljani Vinković „bezodvlačno“ uruče izvanredni otkazi ugovora o radu. Kao što je to prethodno trebalo učiniti – zašto nije? – novinarkama Karolini Vidović-Krišto i Marini Pulić-Medved te njihovim urednicima. Zbog krimena također omalovažavanja povijesne istine radi promocije proustaških krivotvorina
Marijan Vogrinec
Tek što se malo slegla prašina u javnosti zbog proustaških provokacija na HTV-u reklamiranjem u udarnom jutarnjem terminu knjige „Istina o Jasenovcu“ izvjesnog Igora Vukića te posipanja pepelom odgovornih za ispade profesionalno bljedunjavih i ideološki pristranih novinarskih „uzdanica“ Marine Pulić-Medved i, osobito, Karoline Vidović-Krišto, evo nastavka ucrnjene sapunice na programu samoproglašeno javne medijske kuće, novi proustaški skandal u izvedbi urednice HTV-ovog „Dobrog jutra, Hrvatska“ Ane Milić, majke novog, mlađahnog vladina glasnogovornika Marka Milića (HDZ), sina iz prvog braka poznatog novinara Gorana Milića, te voditeljice emisije Ljiljane Vinković koja si je, skandalozno, dala oduška grubo izvrijeđati zdrav razum gledatelja, propagirajući povijesni šund na osnovi kvaziistraživanja, krivotvorina i ignoriranja istine o zločinačkoj/genocidnoj ideologiji i praksi podrepaškog Trećem Reichu, ustaškog režima i tzv. NDH. Reklo bi se, ništa novo s ovakvom rukovodnom, pa onda, analogno, trećerazrednom uredničko-novinarskom garniturom. Za vola ubit’.
Ne samo medijski nego je i širi javni prostor eksplodirao već u četvrtak zgražanjem nakon što su ideološki kratkovidna ili ciljano zločesta urednica Ana Milić i njezina isto tako nedobronamjerna – nedopustivo u ozbiljnom javnom mediju – voditeljica „Dobrog jutra, Hrvatska“ Ljiljana Vinković ugostile u studiju dvojicu valjda glavnih „krivaca“ za još jednu „kulturnu“ provokaciju, pretenciozno nazvanu Festival domoljubnog filma Gordan Lederer. Izvjesni Marijan Capek potpisuje se kao autor festivala, a uz njega je u HTV-ovu studiju bio dopredsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Smiljan Tomašević. Jedne od 1350 tzv. braniteljskih i stradalničkih udruga čiji šefovi bez respektabilnijeg broja članova i javnog autoriteta, među inim, rasipaju obilan novac osiromašenih i opljačkanih poreznih obveznika na kojekakve „projekte“ što nemaju blage veze s povijesnom istinom. Ali itekako imaju sa širenjem ideološke i protusrpske mržnje, krivotvorenjem prošlosti (osobito novije) te izravno raspiruju političke, etničke, vjerske, etc. podjele u zemlji koja tone i izumire.
„Prije nego što su organizatori uopće stigli predstaviti program festivala (na koji su uvršteni filmovi „Štafeta smrti“, „Dr. Franjo Tuđman – junak Domovinskog rata“, „Broj 55“, „Krvava berba grožđa“, „Jazovka“, Ovčara, neispričana priča“, „Sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj 1918.-2018.“ Jakova Sedlara, etc., dijelom amaterski ili uradci izazivačkih/neprihvatljivih poruka, op. a.)“, komentirao je Denis Mahmutović na portalu Indexu.hr, „prekinula ih je voditeljica Ljiljana Vinković. ‘Ne smijemo zaboraviti, to je Jakov Sedlar i film Sto godina srbijanskog terora, kojim će se on predstaviti’, rekla je voditeljica, pokazujući grafičko rješenje filma. Na slici se, u varijanti američkog Mount Rushmorea, iznad hrpe požutjelih lubanja nalaze Aleksandar Karađorđević, Svetozat Pribičević, Milorad Pupovac i Aleksandar Vučić.“
„Domoljublje“ na gomilama leševa!?
Nakon Capekovog predstavljanja festivalskog programa i Tomaševićeve dopune, „opet se javila voditeljica Vinković, ovaj put s drugim grafičkim rješenjem. ‘Tu je i Mit o Jasenovcu od Romana Leljaka. Drago mi je da ste i njega uključili, on je puno istraživao o ovome, tako da će biti zanimljivo pogledati njegova dva filma’, rekla je Vinković. Na to joj je Tomašević odgovorio kako vjeruje da smo mi zrelo demokratsko društvo koje se može suočiti s prošlošću. ‘Trebamo ići s istinom i krajnje je vrijeme da se ne dijelimo na lijeve i desne i da moramo prihvatiti prošlost nakva kakva je’, rekao je Tomašević dok je kamera zumirala naslov Mit o Jasenovcu. Čelnici gradova Samobora i Čakovca već su se ogradili od prikazivanja ovog filma (na kojem te na knjizi Leljak diže lovu, hodočasteći po župnim dvorovima i braniteljskim prostorijama širom RH, op. a.) te oštro osudili pokušaj povijesnog revizionizma ‘najmračnijeg doba hrvatske povijesti’“, komentirao je Index.hr.
RH ima ustav i zakone koji nedvosmisleno stoje na pravoj strani i ne dopuštaju neke zabune ili revizionističke preinake glede i u svezi ustaša, kvislinškog režima ratnog i zločinca protiv čovječnosti Ante Pavelića, prošlosti te Drugog svjetskog rata na hrvatskom tlu, dobrih i loših momaka, ustaškog konc-logora Jasenovca i četrdesetak manjih stratišta za masovno istrjebljenje Srba, Roma, Židova, komunista, nepoćudnih Hrvata, etc., pa ni proklamativno javnoj medijskoj kući HRT-u, dok ju financiraju svi građani, ne samo ustaški potomci čoporativno pripušteni iz emigracije, nije dopušteno odstupati od istine kakva je bila i bez koje danas ne bi bilo RH. Da ta javna kuća ima upravu i nadzorni odbor kakve nema, nego hrpu kameleona koji ni sami ne znaju što misle i zašto ne misle svojom glavom, red je da se urednici formata „Dobro jutro, Hrvatska“ Ani Milić i voditeljici Ljiljani Vinković „bezodvlačno“ uruče izvanredni otkazi ugovora o radu. Kao što je to prethodno trebalo učiniti – zašto nije? – novinarkama Karolini Vidović-Krišto i Marini Pulić-Medved te njihovim urednicima. Zbog krimena također omalovažavanja povijesne istine radi promocije proustaških krivotvorina
Marijan Vogrinec
Tek što se malo slegla prašina u javnosti zbog proustaških provokacija na HTV-u reklamiranjem u udarnom jutarnjem terminu knjige „Istina o Jasenovcu“ izvjesnog Igora Vukića te posipanja pepelom odgovornih za ispade profesionalno bljedunjavih i ideološki pristranih novinarskih „uzdanica“ Marine Pulić-Medved i, osobito, Karoline Vidović-Krišto, evo nastavka ucrnjene sapunice na programu samoproglašeno javne medijske kuće, novi proustaški skandal u izvedbi urednice HTV-ovog „Dobrog jutra, Hrvatska“ Ane Milić, majke novog, mlađahnog vladina glasnogovornika Marka Milića (HDZ), sina iz prvog braka poznatog novinara Gorana Milića, te voditeljice emisije Ljiljane Vinković koja si je, skandalozno, dala oduška grubo izvrijeđati zdrav razum gledatelja, propagirajući povijesni šund na osnovi kvaziistraživanja, krivotvorina i ignoriranja istine o zločinačkoj/genocidnoj ideologiji i praksi podrepaškog Trećem Reichu, ustaškog režima i tzv. NDH. Reklo bi se, ništa novo s ovakvom rukovodnom, pa onda, analogno, trećerazrednom uredničko-novinarskom garniturom. Za vola ubit’.
Ne samo medijski nego je i širi javni prostor eksplodirao već u četvrtak zgražanjem nakon što su ideološki kratkovidna ili ciljano zločesta urednica Ana Milić i njezina isto tako nedobronamjerna – nedopustivo u ozbiljnom javnom mediju – voditeljica „Dobrog jutra, Hrvatska“ Ljiljana Vinković ugostile u studiju dvojicu valjda glavnih „krivaca“ za još jednu „kulturnu“ provokaciju, pretenciozno nazvanu Festival domoljubnog filma Gordan Lederer. Izvjesni Marijan Capek potpisuje se kao autor festivala, a uz njega je u HTV-ovu studiju bio dopredsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Smiljan Tomašević. Jedne od 1350 tzv. braniteljskih i stradalničkih udruga čiji šefovi bez respektabilnijeg broja članova i javnog autoriteta, među inim, rasipaju obilan novac osiromašenih i opljačkanih poreznih obveznika na kojekakve „projekte“ što nemaju blage veze s povijesnom istinom. Ali itekako imaju sa širenjem ideološke i protusrpske mržnje, krivotvorenjem prošlosti (osobito novije) te izravno raspiruju političke, etničke, vjerske, etc. podjele u zemlji koja tone i izumire.
„Prije nego što su organizatori uopće stigli predstaviti program festivala (na koji su uvršteni filmovi „Štafeta smrti“, „Dr. Franjo Tuđman – junak Domovinskog rata“, „Broj 55“, „Krvava berba grožđa“, „Jazovka“, Ovčara, neispričana priča“, „Sto godina srbijanskog terora u Hrvatskoj 1918.-2018.“ Jakova Sedlara, etc., dijelom amaterski ili uradci izazivačkih/neprihvatljivih poruka, op. a.)“, komentirao je Denis Mahmutović na portalu Indexu.hr, „prekinula ih je voditeljica Ljiljana Vinković. ‘Ne smijemo zaboraviti, to je Jakov Sedlar i film Sto godina srbijanskog terora, kojim će se on predstaviti’, rekla je voditeljica, pokazujući grafičko rješenje filma. Na slici se, u varijanti američkog Mount Rushmorea, iznad hrpe požutjelih lubanja nalaze Aleksandar Karađorđević, Svetozat Pribičević, Milorad Pupovac i Aleksandar Vučić.“
„Domoljublje“ na gomilama leševa!?
Nakon Capekovog predstavljanja festivalskog programa i Tomaševićeve dopune, „opet se javila voditeljica Vinković, ovaj put s drugim grafičkim rješenjem. ‘Tu je i Mit o Jasenovcu od Romana Leljaka. Drago mi je da ste i njega uključili, on je puno istraživao o ovome, tako da će biti zanimljivo pogledati njegova dva filma’, rekla je Vinković. Na to joj je Tomašević odgovorio kako vjeruje da smo mi zrelo demokratsko društvo koje se može suočiti s prošlošću. ‘Trebamo ići s istinom i krajnje je vrijeme da se ne dijelimo na lijeve i desne i da moramo prihvatiti prošlost nakva kakva je’, rekao je Tomašević dok je kamera zumirala naslov Mit o Jasenovcu. Čelnici gradova Samobora i Čakovca već su se ogradili od prikazivanja ovog filma (na kojem te na knjizi Leljak diže lovu, hodočasteći po župnim dvorovima i braniteljskim prostorijama širom RH, op. a.) te oštro osudili pokušaj povijesnog revizionizma ‘najmračnijeg doba hrvatske povijesti’“, komentirao je Index.hr.
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: STA DA ODABEREM?
Valter Thu Nov 08, 2018 2:34 pm
www.vecernji.hr/vijesti/oprezno-s-navigacijom-ostao-bez-2500-kuna-kod-granice-hrvatske-i-slovenije-1281224
Oprezno s navigacijom: Ostao bez 2500 kuna kod granice Hrvatske i Slovenije
Nije jedini koji je tada dobio kaznu jer je zaustavljen još jedan automobil
07. studenoga 2018. u 13:20
Iako nam navigacija može mnogo pomoći prilikom naših putovanja, ponekad treba biti oprezan prilikom oslanjanja na njihove preporuke. Najbolje je to osjetio jedan hrvatski državljanin (podaci poznati redakciji) koji je, slijedeći navigaciju Google Mapsa, završio s kaznom od 2500 kuna. Bajakovo prije puta Ako ste građanin BiH i želite ući u Hrvatsku, uskoro vas čekaju nova pravila! On je u utorak prije podne krenuo iz Ptuja u Sloveniji prema Hrvatskoj, a navigacija mu je ponudila put preko mjesta koje nije granični prijelaz i gdje se granicu može prijeći samo uz pograničnu propusnicu. – Mjesto na kojem me zaustavio granični policajac poslužilo je kao svojevrsni bankomat za državni proračun jer nije ni bila ponuđena opcija upozorenja ili vraćanja u Sloveniju već automatska kazna u iznosu od 2000 do 10000 kuna + troškovi utvrđivanja postupka – kazao je za Večernji kažnjeni muškarac koji je morao platiti 2000 kuna kazne i 500 kuna prekršajnog postupka. Naveo je i kako je mogao dobiti i do 30 dana zatvora. Ljutit je i zbog ponašanja pograničnog policajca. – Bio je na rubu profesionalizma s izjavom ''Pročitajte zakon o nadzoru državne granice i zakonik o schengenskim granicama'' – kazao nam je. | Autor : Vecernji.hr Foto: Vecernji.hr Nije jedini koji je tada dobio kaznu jer je zaustavljen još jedan automobil, a u njemu su se nalazile dvije osobe. Smatra da je državni proračun ovdje profitirao jer nije bilo nikakve namjere kršenja bilo kakvog zakona ili pravilnika. Nije ukinuta granična kontrola MUP na svojim stranicama pod djelom ''Prelazak granice'' navodi kako ulaskom Hrvatske u EU nije ukinuta granična kontrola s državama članicama EU (Slovenijom i Mađarskom). Navode i da se ''osobama s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije pri ulasku i izlasku provjerava identitet i državljanstvo te vjerodostojnost i valjanost putne isprave za prelazak granice, među ostalim i provjerom u relevantnim bazama podataka''.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/oprezno-s-navigacijom-ostao-bez-2500-kuna-kod-granice-hrvatske-i-slovenije-1281224 - www.vecernji.hr
Oprezno s navigacijom: Ostao bez 2500 kuna kod granice Hrvatske i Slovenije
Nije jedini koji je tada dobio kaznu jer je zaustavljen još jedan automobil
07. studenoga 2018. u 13:20
Iako nam navigacija može mnogo pomoći prilikom naših putovanja, ponekad treba biti oprezan prilikom oslanjanja na njihove preporuke. Najbolje je to osjetio jedan hrvatski državljanin (podaci poznati redakciji) koji je, slijedeći navigaciju Google Mapsa, završio s kaznom od 2500 kuna. Bajakovo prije puta Ako ste građanin BiH i želite ući u Hrvatsku, uskoro vas čekaju nova pravila! On je u utorak prije podne krenuo iz Ptuja u Sloveniji prema Hrvatskoj, a navigacija mu je ponudila put preko mjesta koje nije granični prijelaz i gdje se granicu može prijeći samo uz pograničnu propusnicu. – Mjesto na kojem me zaustavio granični policajac poslužilo je kao svojevrsni bankomat za državni proračun jer nije ni bila ponuđena opcija upozorenja ili vraćanja u Sloveniju već automatska kazna u iznosu od 2000 do 10000 kuna + troškovi utvrđivanja postupka – kazao je za Večernji kažnjeni muškarac koji je morao platiti 2000 kuna kazne i 500 kuna prekršajnog postupka. Naveo je i kako je mogao dobiti i do 30 dana zatvora. Ljutit je i zbog ponašanja pograničnog policajca. – Bio je na rubu profesionalizma s izjavom ''Pročitajte zakon o nadzoru državne granice i zakonik o schengenskim granicama'' – kazao nam je. | Autor : Vecernji.hr Foto: Vecernji.hr Nije jedini koji je tada dobio kaznu jer je zaustavljen još jedan automobil, a u njemu su se nalazile dvije osobe. Smatra da je državni proračun ovdje profitirao jer nije bilo nikakve namjere kršenja bilo kakvog zakona ili pravilnika. Nije ukinuta granična kontrola MUP na svojim stranicama pod djelom ''Prelazak granice'' navodi kako ulaskom Hrvatske u EU nije ukinuta granična kontrola s državama članicama EU (Slovenijom i Mađarskom). Navode i da se ''osobama s pravom slobodnog kretanja u skladu s pravom Unije pri ulasku i izlasku provjerava identitet i državljanstvo te vjerodostojnost i valjanost putne isprave za prelazak granice, među ostalim i provjerom u relevantnim bazama podataka''.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/oprezno-s-navigacijom-ostao-bez-2500-kuna-kod-granice-hrvatske-i-slovenije-1281224 - www.vecernji.hr
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Stranica 2/10 • 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Stranica 2/10
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)