ULOGA MMF-a U JUGO KRIZI
2 posters
Dejan Jović
„Jugoslavija je umnogome doživjela propast jer je dopustila da se nekažnjeno digne pobuna protiv nje. Zemlje liberalne demokracije ne dopuštaju nekažnjeno dizanje pobuna. Velika Britanija je da bi spriječila građanski rat u Sjevernoj Irskoj sedamdesetih godina uvela vanredno stanje i izvela tenkove na ulice. Naša JNA se ograničila na snimanje filmova o švercu oružja a država nije bila u stanju proglasiti ni vanredno stanje“.
„Razlog zbog kojega su zapadne višenacionalne države opstale a Jugoslavija nije dakle bio u tome što je u principu nemoguće da višenacionalne države opstanu nego u tome što je socijalistički koncept bio antidržavni i što je proglasio unitarizam glavnom opasnošću“.
“Separatistički nacionalisti, poput
Tu|mana, osjećali su da je demokratska Jugoslavija
smrtna opasnost za hrvatski nacionalizam.
Demokratska bi Jugoslavija stvorila jugoslavensku
političku naciju i ne bi dopustila postojanje
više političkih nacija na istom prostoru
gdje ona postoji. Hrvatska nacija bila bi kulturalna
kategorija, koja bi opstala kao lingvistička,
religijska, možda i ekonomska zajednica, ali bi
izgubila status koji je imala u socijalističkoj Jugoslaviji.
Ne samo hrvatska nego sve jugoslavenske
nacije (uključujući i srpsku) postale bi u demokratskoj
Jugoslaviji ono što jesu . manjina
stanovništva. Nacionalizam bi bio dopušten, ali
bi nasilje bilo zaustavljeno. Nacionalistima bi
bilo ponudjeno da se demokratskim sredstvima
bore za otcjepljenje (kao što to mogu separatistič
ke partije u liberalnim demokracijama), ali
bi svaki pokušaj organiziranja gradjanskog rata bio spriječen efikasnom akcijom policije i vojske.”
“Zašto bi, medjutim, ijedna jugoslavenska
nacija (uključujući i Srbe) pristala na to da od
konstitutivnog naroda postane manjina? Zašto bi pristale
na redukciju svog statusa, ako su osjetile da
mogu iskoristiti zadnje dane anarhije i postati ve-
ćina u svojim novim nacionalnim državama.
Njihovo je pitanje bilo logično i glasilo je, da
parafraziramo Vladimira Gligorova, zašto bismo
bili manjina u velikoj državi, kad možemo biti većina u maloj?
To je pitanje razbilo Jugoslaviju, a potom bi,
. da nije bilo medjunarodne intervencije, razbilo
i Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju,
te SR Jugoslaviju (posebno Srbiju).”
“Tudjmanov strah od nastanka jugoslavenskog
naroda rasplamsao se pred mogućnošću da Jugoslavija postane članica Evropske
zajednice (sada: Evropska unija).”
“Nepomirljivo je tvrditi da šest prilično
sličnih naroda ne može živjeti u Jugoslaviji, zemlji
potpuno konfederaliziranoj i s 80-godi-
šnjim iskustvom zajedničkog života, a istodobno
navodno zagovarati članstvo u Evropskoj uniji, u
kojoj 12 (danas 15) potpuno različitih zemalja
formira tijela koja su više obavezujuća za zemlje
članice nego što su bile odluke jugoslavenskog
političkog vrha u zadnjim godinama Jugoslavije.”
“No, da su
se separatisti našeg balkanskog tipa,
sa svojim akcijama tvrdoglavog odbijanja bilo
kakvog kompromisa, preuzimanja graničnih
prijelaza i okruživanja vojnika u kasarnama,
uvoženja oružja po mrklom mraku s namjerom
da započnu gra|anski rat, pojavili na Zapadu .
ne samo da ne bi uspjeli, nego bi njihovi vodje
danas bili tek na početku dugotrajnih zatvorskih
kazni.”
“Tudjman je bio prvi iskreni separatistički
nacionalist koji je došao na vlast u Jugoslaviji. Ni Milošević ni Kučan to nisu bili. Oni
su, da se poslužimo slikovitom usporedbom koju je dao David (Lord) Owen o Miloševiću
(ali se odnosi i na Kučana) . jahali na tigru nacionalizma u nadi da će ga uspjeti kontrolirati,
jer su se bojali da ih taj tigar inače ne proguta (1995: 128-9). U Miloševićevu je slu-
čaju posebno dvojbeno je li on bio ili ne nacionalist. U svojoj je prvoj fazi, Milošević vjerojatno
bio jugoslavenski nacionalist, ali on nikada nije postao srpski nacionalist, kako ga danas
mnogi nazivaju. Nikada, naime, nije htio da se formira srpska nacionalna država. Njegova
je vezanost za Jugoslaviju, pa makar i do trenutka kad je Jugoslavija postala samo ime
i ništa više, bila glavni razlog zbog kojeg je na kraju izgubio popularnost i izbore (2000).
Više o tome u mom tekstu u Liberal Debatt (2000). Nasuprot tome, Tudjman je bio
uvjereni separatistički nacionalist. Iako je glavni sukob u posljednjim godinama Jugoslavije
bio izme|u Slovenije i Srbije, tek s dolaskom Tud|mana na vlast Jugoslavija je postala
nemoguća.”
“Naravno da je ideologija odumiranja
države, tako centralna za marksističko razumijevanje
države, iznimno relevantna kad se raspravlja
o raspadu Jugoslavije”
“.Po kojim god se
kriterijima prava manjina usporedjivala,
socijalistička bi Jugoslavija bila iznad, ne ispod, onoga
što su manjinama (kao takvim, dakle ne članovima
manjinskih grupa kao gradjanima!) ponudile
zapadno-evropske zemlje i Sjedinjene
Američke Države. Uvodjenje zapadnih standarda
tretiranja manjina, prema tome, znači oduzimanje
nekih prava i statusa koji su bili jamčeni
za vrijeme socijalizma, a ne proširenje tih prava.
Nije čudno, stoga, da Albanci na Kosovu,
baš kao ranije i Srbi u Bosni i Hrvatskoj odbacuju
razne zapadnoevropske prijedloge, smatrajući
i da time gube mnogo, a ne dobivaju ni-
šta; ništa osim liberalne demokracije, za koju .
kao što je već objašnjeno ranije u ovom tekstu .
nikad nisu mnogo marili.”
“Na političkoj
razini, suvremene nacionalne države dopuštaju
daleko manje multikulturalnosti i razlika nego
što ih je dopuštala socijalistička Jugoslavija.”
“Vojska i policija
su propustile zaustaviti raspad i gradjanski
rat kad se on pojavio kao realna opasnost, ali
razlozi zbog kojih se takva opasnost uopće pojavila
su dublji. Država u odumiranju je propustila
uspostaviti jedinstveni obrazovni sistem,
osnovati jugoslavensku televiziju (sjetimo se samo
problema koje je imao JUTEL kad je počeo
emitirati . prekasno), potaći studente da studiraju
u drugim republikama Jugoslavije
i ljudima da se zaposle tamo gdje ima posla
umjesto da primaju socijalnu pomoć tamo gdje
ga nema; ponuditi stipendije onima koji bi
htjeli učiti slovenski, makedonski i albanski jezik;
narediti oficirima da moraju tečno govoriti
bar tri osnovna jezika jugoslavenskih naroda,
ako ne već i albanski; itd. Sve se to radi(lo) u
Belgiji, Kanadi i Švicarskoj, zemljama koje se
nisu bojale jedinstva, niti su ga proglašavale unitarizmom.”
„Razlog zbog kojega su zapadne višenacionalne države opstale a Jugoslavija nije dakle bio u tome što je u principu nemoguće da višenacionalne države opstanu nego u tome što je socijalistički koncept bio antidržavni i što je proglasio unitarizam glavnom opasnošću“.
“Separatistički nacionalisti, poput
Tu|mana, osjećali su da je demokratska Jugoslavija
smrtna opasnost za hrvatski nacionalizam.
Demokratska bi Jugoslavija stvorila jugoslavensku
političku naciju i ne bi dopustila postojanje
više političkih nacija na istom prostoru
gdje ona postoji. Hrvatska nacija bila bi kulturalna
kategorija, koja bi opstala kao lingvistička,
religijska, možda i ekonomska zajednica, ali bi
izgubila status koji je imala u socijalističkoj Jugoslaviji.
Ne samo hrvatska nego sve jugoslavenske
nacije (uključujući i srpsku) postale bi u demokratskoj
Jugoslaviji ono što jesu . manjina
stanovništva. Nacionalizam bi bio dopušten, ali
bi nasilje bilo zaustavljeno. Nacionalistima bi
bilo ponudjeno da se demokratskim sredstvima
bore za otcjepljenje (kao što to mogu separatistič
ke partije u liberalnim demokracijama), ali
bi svaki pokušaj organiziranja gradjanskog rata bio spriječen efikasnom akcijom policije i vojske.”
“Zašto bi, medjutim, ijedna jugoslavenska
nacija (uključujući i Srbe) pristala na to da od
konstitutivnog naroda postane manjina? Zašto bi pristale
na redukciju svog statusa, ako su osjetile da
mogu iskoristiti zadnje dane anarhije i postati ve-
ćina u svojim novim nacionalnim državama.
Njihovo je pitanje bilo logično i glasilo je, da
parafraziramo Vladimira Gligorova, zašto bismo
bili manjina u velikoj državi, kad možemo biti većina u maloj?
To je pitanje razbilo Jugoslaviju, a potom bi,
. da nije bilo medjunarodne intervencije, razbilo
i Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju,
te SR Jugoslaviju (posebno Srbiju).”
“Tudjmanov strah od nastanka jugoslavenskog
naroda rasplamsao se pred mogućnošću da Jugoslavija postane članica Evropske
zajednice (sada: Evropska unija).”
“Nepomirljivo je tvrditi da šest prilično
sličnih naroda ne može živjeti u Jugoslaviji, zemlji
potpuno konfederaliziranoj i s 80-godi-
šnjim iskustvom zajedničkog života, a istodobno
navodno zagovarati članstvo u Evropskoj uniji, u
kojoj 12 (danas 15) potpuno različitih zemalja
formira tijela koja su više obavezujuća za zemlje
članice nego što su bile odluke jugoslavenskog
političkog vrha u zadnjim godinama Jugoslavije.”
“No, da su
se separatisti našeg balkanskog tipa,
sa svojim akcijama tvrdoglavog odbijanja bilo
kakvog kompromisa, preuzimanja graničnih
prijelaza i okruživanja vojnika u kasarnama,
uvoženja oružja po mrklom mraku s namjerom
da započnu gra|anski rat, pojavili na Zapadu .
ne samo da ne bi uspjeli, nego bi njihovi vodje
danas bili tek na početku dugotrajnih zatvorskih
kazni.”
“Tudjman je bio prvi iskreni separatistički
nacionalist koji je došao na vlast u Jugoslaviji. Ni Milošević ni Kučan to nisu bili. Oni
su, da se poslužimo slikovitom usporedbom koju je dao David (Lord) Owen o Miloševiću
(ali se odnosi i na Kučana) . jahali na tigru nacionalizma u nadi da će ga uspjeti kontrolirati,
jer su se bojali da ih taj tigar inače ne proguta (1995: 128-9). U Miloševićevu je slu-
čaju posebno dvojbeno je li on bio ili ne nacionalist. U svojoj je prvoj fazi, Milošević vjerojatno
bio jugoslavenski nacionalist, ali on nikada nije postao srpski nacionalist, kako ga danas
mnogi nazivaju. Nikada, naime, nije htio da se formira srpska nacionalna država. Njegova
je vezanost za Jugoslaviju, pa makar i do trenutka kad je Jugoslavija postala samo ime
i ništa više, bila glavni razlog zbog kojeg je na kraju izgubio popularnost i izbore (2000).
Više o tome u mom tekstu u Liberal Debatt (2000). Nasuprot tome, Tudjman je bio
uvjereni separatistički nacionalist. Iako je glavni sukob u posljednjim godinama Jugoslavije
bio izme|u Slovenije i Srbije, tek s dolaskom Tud|mana na vlast Jugoslavija je postala
nemoguća.”
“Naravno da je ideologija odumiranja
države, tako centralna za marksističko razumijevanje
države, iznimno relevantna kad se raspravlja
o raspadu Jugoslavije”
“.Po kojim god se
kriterijima prava manjina usporedjivala,
socijalistička bi Jugoslavija bila iznad, ne ispod, onoga
što su manjinama (kao takvim, dakle ne članovima
manjinskih grupa kao gradjanima!) ponudile
zapadno-evropske zemlje i Sjedinjene
Američke Države. Uvodjenje zapadnih standarda
tretiranja manjina, prema tome, znači oduzimanje
nekih prava i statusa koji su bili jamčeni
za vrijeme socijalizma, a ne proširenje tih prava.
Nije čudno, stoga, da Albanci na Kosovu,
baš kao ranije i Srbi u Bosni i Hrvatskoj odbacuju
razne zapadnoevropske prijedloge, smatrajući
i da time gube mnogo, a ne dobivaju ni-
šta; ništa osim liberalne demokracije, za koju .
kao što je već objašnjeno ranije u ovom tekstu .
nikad nisu mnogo marili.”
“Na političkoj
razini, suvremene nacionalne države dopuštaju
daleko manje multikulturalnosti i razlika nego
što ih je dopuštala socijalistička Jugoslavija.”
“Vojska i policija
su propustile zaustaviti raspad i gradjanski
rat kad se on pojavio kao realna opasnost, ali
razlozi zbog kojih se takva opasnost uopće pojavila
su dublji. Država u odumiranju je propustila
uspostaviti jedinstveni obrazovni sistem,
osnovati jugoslavensku televiziju (sjetimo se samo
problema koje je imao JUTEL kad je počeo
emitirati . prekasno), potaći studente da studiraju
u drugim republikama Jugoslavije
i ljudima da se zaposle tamo gdje ima posla
umjesto da primaju socijalnu pomoć tamo gdje
ga nema; ponuditi stipendije onima koji bi
htjeli učiti slovenski, makedonski i albanski jezik;
narediti oficirima da moraju tečno govoriti
bar tri osnovna jezika jugoslavenskih naroda,
ako ne već i albanski; itd. Sve se to radi(lo) u
Belgiji, Kanadi i Švicarskoj, zemljama koje se
nisu bojale jedinstva, niti su ga proglašavale unitarizmom.”
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Sun Mar 17, 2024 1:07 am by Valter
» DOKAZI, CEGA ....
Sat Jan 20, 2024 10:57 pm by Valter
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Mon Jan 15, 2024 12:48 am by Valter
» DALI ZNATE ZA OVO?
Sat Jan 06, 2024 1:01 am by Valter
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
Mon Dec 25, 2023 11:43 pm by Valter
» KRIVI SMO MI!
Mon Dec 25, 2023 12:38 am by Valter
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
Tue Nov 28, 2023 11:15 pm by Valter
» GOVORI DRUGA TITA
Tue Nov 28, 2023 10:48 pm by Valter
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)
Tue Nov 28, 2023 10:40 pm by Valter