KRITIKA KAPITALIZMA

VIJEST KOJU MEDIJI NAMJERNO PRESUCUJU-Srušene su klinike smrti’[/url]


Autor: Zrinka Kasapić
Srijeda, 06. Siječanj 2016. u 18:35

Čeka se vaš glas....

Iako je o video uratcima koji prikazuju da djelatnici klinika ‘Planned Parenthood’ preprodaju dijelove tijela i organe tek abortirane dječice, brujao svijet, taj isti svijet se potpuno utišao kada su na red došle ‘posljedice’ po jednu od najvećih industrija smrti u svijetu. Industrije koja promovira i ubija djecu diljem planeta a potom dodatno zarađuje na prodaji organa.

Iako je po nekoj logici cijeli planet trebao biti ujedinjen u zaštiti života i njegova dostojanstva to se ipak nije zbilo. Mediji su naprosto prešućivali daljni razvoj ove situacije, a reklamirali su se moćnici poput Hilary Clinton i Baracka Obame koji su unatoč tome što je ova organizacija ‘uhvaćena’ u zastrašujućem zločinu, blagoslovio njihov rad ali i zlodjela koji čine. Također, u velikoj mjeri od svjetkih medija je i prešućena vijest da je američki Senat srušio ovu industriju smrti. Naime, Senat je donio odluku o prestanku financiranja Planned Parenthooda, najvećeg američkog lanca klinika za abortus, nakon što je ranije Centar za medicinski napredak objavio niz snimki u kojem razotkriva da je Planned Parenthood uključen u ilegalno trgovanje organima abortirane djece.

Međutim, iako bi tek sada svijet trebao biti na nogama, slaviti i pokazati što misli o ovoj pohvalnoj odluci američkog Senata, čini se da se Planned Parethood oslanja na tišinu medija kao i na VETO Baracka Obame koji je već najavio da će poništiti odluku Senata i tako potvrditi demokraciju u kojoj živimo. Jedan čovjek očito zapeo u službi zla, stavit će VETO na spas organizacije koja ubija nerođenu djecu i sve to u velikoj medijskoj tišini? Di su sad mediji? Di su sad organizacije za ljudska prava? UN? Demokracija? Nema ničega….. samo puka tišina besmisla i krikovi života koji i dalje čekaju vaš glas, glas rođenih!


Dali vam treba jos dokaza ?

Nama je vec odavno jasno,kud nas svetske "demokratske" snage vode.

A vama ?

SFRJ vam nije (vecini) bila dobra.

Sad uzivajte u "demokratiji" koja se sve vise "siri".

Dok se jedni bore za istinu (pravdu ,drugi i dalje "plivaju" sa "demokratijom".

Pa nije ni cudo sto nam je (svima) ovako.


Valter

Sada kada neme kome da se prebacuje krivica za sve (one "druge strane" ) se odjednom jasno pokazuje ko je u stvari glavni "kuvar" svih "supica".

Mada smo mi to od samoga pocetka znali i upozoravali,nas skoro niko (posebno "ovce") nije slusao.

Sada svi moramo (mada mi nismo krivi) to sve da podnosimo.

I pored jasnih pokazatelja se jos uvek krivica pokusava gurati " drugima".

Ko sada jos uvek nece da vidi pravu istinu,ce jednoga dana biti krivac za saucesnistvo u unistavanju cele planete.

Razmislite dobro (ako posedujete tu darovitost) dali stvarno zelite biti "saucesnik" "Terminatoru"?

Vasa odluka ce uticati na buducnost,vasu i nasu.


Valter

Koji sistem je ovo napravio?

Dali je to sistem Josipa Broza ili " demokratski" sistem.

Bilo bi posteno,bar toliko iskrenosti prema buducim generacijama.


http://www.dnevno.hr/novac/nova-financijska-kriza-razornija-od-one-2008-881820


2016.: Kolaps tržišta vrijednosnih papira

Nova financijska kriza razornija od one 2008.!

Autor: Vladimir Perić/7Dnevno/15. siječnja 2016.
Petak, 15. Siječanj 2016. u 18:21


Dugo se već govori o novoj 2008. i novoj velikoj krizi, no čini se da će ono pred nama biti daleko razornije nego u toj godini velike financijske krize. Naime, financijski balon duga u financijskom sustavu, danas je napuhan s novih 20 tisuća milijardi dolara, te je značajno veći i napetiji nego 2008.

Nova godina krenula je s iznimno turbulentnim događajima na tržištima vrijednosnih papira. Burze širom svijeta su prvi tjedan trgovanja završile spektakularno, oborivši brojne, uglavnom negativne rekorde.

Najvažnija burza svijeta na Wall Streetu iskusila je najgori prvi tjedan trgovanja u posljednje 84 godine, zaključivši ga s gotovo 7 posto minusa. Kina je bila prisiljena čak dva puta obustaviti trgovanje do kraja dana, te su prošli četvrtak donijeli odluku kako ”do daljnjeg” suspendiraju primjenu automatskih protokola, tzv. osigurača, koji obustavljaju trgovinu na 15 minuta ukoliko pad ili rast budu veći od 5 posto, ili do kraja dana, ukoliko je riječ o 7 ili više postotnih poena.

Kako smo imali prilike svjedočiti, očito su upravo ti osigurači doprinijeli dodatnom širenju panike među investitorima koji su odmah nakon prve prisilne 15 minutne pauze, nahrupili prodavati što se prodati moglo, pa je u svega nekoliko novih sekundi trgovanja pad dosegao 7 posto. Pokušaj kineskih vlasti da ožive burzu sa čak 30 milijardi dolara, koje su upumpali u financijski sustav proteklog tjedna, tek je nakratko donio smirenje, da bi već u ponedjeljak indeks Shanghai SE Composite izgubio novih 5,33 posto, ili gotovo 15 posto od početka godine.

Japanski Nikkei također trpi udarce: pao je za 7 posto.

Servisiranje starih dugova, novac na burzama

Najvažnije europske burze su u padu od 6 do 9 posto od početka godine, a najgorom se pokazala burza u Frankfurtu, financijskoj prijestolnici Europe. I Baltic Dry Indeks pao je po tko zna koji put u proteklih godinu dana na novu najnižu povijesnu razinu, što je nedvojbeni znak kako je svjetska trgovina u velikom padu.

Dugo vremena se govori o novoj 2008. godini i novoj velikoj krizi, međutim čini se kako će ono što je pred nama biti daleko gore i razornije nego što je bilo u toj godini velike financijske krize. Nekoliko je razloga za to, a prvi među njima je dug unutar financijskog sustava koji je u međuvremenu dramatično porastao. Financijski balon duga, koji je 2008. godine zamalo prsnuo, danas je napuhan s novih 20 tisuća milijardi dolara, što znači da je značajno veći i još napetiji nego ranije.

Drugi razlog krije se u politici centralnih banaka proteklih nekoliko godina. Već su primijenili sve mjere koje su im bile na raspolaganju, uključivši i one nekonvencionalne i radikalne. Riječ je, naravno, o politici nultih kamatnih stopa, pa i onih s negativnim kamatnim stopama, i primjenjivali su ih godinama. Prisjetimo se: te 2008. godine, tek se započelo s politikom nultih kamatnih stopa, a politika negativnih kamatnih stopa smatrala se tzv. ”nuklearnom opcijom” koja graniči s ludošću, naravno, u kontekstu monetarne politike.

Danas su i jedna i druga politika dio svakodnevice, kao nešto posve normalno, iako nikakve veze s normalnim u monetarnom smislu nema. Europska središnja banka je samo u prošlih osamnaest mjeseci srezala kamatne stope u negativno područje tri puta, s namjerom da spriječi deflaciju. Svijet je nemoćno gledao kako željene posljedice tih mjera izostaju: inflacija se jedva pomakla s mjesta, a niti gospodarske aktivnosti nisu živnule.

Tu je, naravno, kao još jedna ”nuklearna opcija” uvedeno i kvantitativno popuštanje, kojim su centralne banke pokušale potaknuti kupovinu vrijednosnih papira, posebice državnih obveznica, u nadi da će se pokrenuti novi ciklus investicija i zaduživanja. Da bi to uradili, odštampali su nevjerojatnih 14 tisuća milijardi novih dolara u raznim valutama, a čak je i u Europskoj uniji, gdje je legalnost kvantitativnog popuštanja upitna, do danas odštampano više od 1000 milijardi eura.

Ono što se dogodilo, bilo je naprosto servisiranje starih dugova i novac se, umjesto u realnoj ekonomiji, našao na burzama gdje se ništa ne proizvodi.

Programi kvantitativnog popuštanja bili su zaista golemi. Primjerice, jedan jedini takav program u Japanu započeo je u travnju 2013. godine, vrijednosti od čak 25 posto nacionalnog BDP-a. Niti to nije pomoglo japanskom gospodarstvu: jedva da se malo trznulo prije negoli se ponovno izvrnulo na leđa u potpunoj nemoći. Zatim je uslijedio još jedan takav pokušaj u listopadu 2014. godine koji također nije uspio potaknuti japansko gospodarstvo na nekakav zamjetniji rast.

Islanđani jedini postupili na pravi način

I konačno, treba reći kako su bilance centralnih banaka narasle do točke u kojoj su veće čak i od čitavih ekonomija nekih razvijenih država. Bilanca američkog FED-a je 4,5 tisuća milijardi dolara, što je više od gospodarstva Njemačke i tek nešto manje od gospodarstva Japana. Bilanca ESB-a je 2,7 tisuća milijardi eura, što je veće od gospodarstava Francuske ili Brazila. Bilanca BOJ-a (Bank of Japan) je 3 tisuće milijardi dolara i veća je od gospodarstva Velike Britanije.

Uz takve bilance središnjih banaka, popratni učinci njihove ekspanzije, čak i uz programe kvantitativnog popuštanja, biti će daleko manji negoli su bili 2008. godine, kada su te bilance još uvijek imale prostora za rast. Danas je investitorima potpuno jasno što 200 ili 300 posto povećanja bilance središnjih banaka može kupiti. Kupili su samo vrijeme, da se sve ne raspadne tada, i u narednih nekoliko godina kreiran je veći problem nego tada. Nitko se, osim Islanđana, nije usudio problemu pristupiti na pravi način – trpanjem kriminalnih financijaša u zatvor i dopuštanjem da banke propadnu.

Ukratko, središnje banke su u daleko lošijem stanju za borbu s još jednom krizom, negoli su bile 2008. godine, upravo iz razloga što svi ekonomski parametri jasno ukazuju da će nova kriza biti daleko razornija i veća od prethodne. Nikako ne smijemo zaboraviti na činjenicu da ovaj put imamo novih 20 tisuća milijardi dolara duga u financijskom sustavu negoli je to bilo 2008. godine, te će posljedično i učinci prsnuća tog prenapetog financijskog balona, prepunog neotplativih dugova, biti daleko teži nego svega nekoliko kratkih godina ranije.


Jos jedan dokaz "kratkovidosti" velike vecine ljudi kada su sistemi u pitanju.

Svako ljudsko bice koje ima "zdrav razum" zna da je politika "demokracije" politika "porobljavanja" radnicke klase.

To pokazuje da je unapredjenje skolskog sistema (u stvarno pravom smeru) preko potreban.

Po ponasanju vecine nasih gradjana je u tom smeru jos puno toga za ciniti.

Izmedju ostalog to mozemo i "demokratskom" sistemu zahvaliti.

On ("demokratski" sistem) ne pusta dovoljno vremena razvoju ljudskog bica,vec gledajuci samo interese kapitalista juri "napred" i time preskace odredjene razvojne stepenice drustva.

Kada se profit postavi iznad drustva,se i drustvo pogresno razvija.

Zbog niskog razvojnog kapaciteta vecine gradjana,oni (gradjani) dopustaju da ih kapitalisticki ="demokratski" sistem manipulise.

Tako sa jedne strane nastaju bogatasi,a sa druge (radnici "robovi") i "OVCE" koje na sve sto oni prvi kazu zadovoljno "bleje" jer ima dovoljno "sena".

Sta je sa dugorocnim posledicama,se pri tome malo ko od "OVACA" pita.

Kapitaliste=" demokratske" snage to i tako neinteresuje.

Ovaj gore navedeni clanak to jasno pokazuje.

Nazalost vecina to nece shvatiti,zbog "kratkovidosti" svoje.

Zato i imamo ovo sto imamo.

RAZMISLITE MALO O TOME.


Valter

http://www.express.hr/drustvo/zrtva-prostitucije-dnevno-sam-imala-60-klijenata-molila-sam-ih-da-me-ubiju-3862


POTRESNA ISPOVIJEST
Žrtva prostitucije: Dnevno sam imala 60 klijenata, molila sam ih da me ubiju
Autor: Merita Arslani

Dvije godine nakon što je pobjegla iz ralja organizirane prostitucije prvi put progovara o hororu kojeg je preživjela

Mlada majka otkrila je u potresnoj ispovijesti kako ju je muškarac, za kojeg je mislila da je 'onaj pravi', natjerao na prostituciju. Deset godina bila je prisiljena raditi za njega, a u tih deset godina bila je silovana 40.000 puta. Pri tom je za svog svodnika za kojeg je vjerovala da joj je dečko za kojeg će se udati zaradila 1.2 milijuna dolara.

Svoju je priču ispričala za MailOnline, a njome kako kaže, želi upozoriti ostale žene kako je lako upasti u zamku prostitucije, te kako su je dnevno znali silovati i po 60 puta.

Alejandra Rodriguez je tako otkrila da ju jedan od 'klijenata' silovao dok je držao pištolj u njezinim ustima, a ona ga je preklinjala da je upuca i završi njezinu agoniju.

Njezina je noćna mora počela kada je imala 19 godina. Tada se zaljubila u muškaraca kojeg je nazvala Francisco. On joj je nakon samo osam dana rekao da je zaljubljen u nju i da se želi s njom oženiti.

Nagovorio ju je da ode s njim u meksički grad Tenancingo i da živi tamo s njim i njegovim roditeljima. Pristala je, ali to je bila prevara. Čim su došli u njegovu kuću, Francisco se promijenio – držao ju je zaključanu po cijele dane i nije joj dozvolio da ode.

Spletom raznih okolnosti odjednom je postala njegova seksualna robinja. Vodio ju je od grada do grada po Meksiku i Americi i prodavao muškarcima za novac.

Alejandra je jedna od tisuće djevojaka koje su završile kao žrtve organizirane prostitucije u Tenancingu, relativno malom gradu u Meksiku u kojem svi žive od prostitucije. Velike kuće i skupi auti plaćeni su seksualnim iskorištavanjem djevojaka, prostitucijom i trgovinom ljudima.

Alejandri je ovo prvi razgovor za medije od kada je uspjela pobjeći prije dvije godine.

"Francisco je bio pet godina stariji od mene. Zaveo me, mislila sam da me stvarno voli. Kasnije sam vidjela kako zavodi i druge djevojke. Kad smo došli u njegovu obiteljsku kuću, primijetila sam da je luksuzna i da je pod visokim osiguranjem 24 sata dnevno. Francisco je tamo živio s majkom i ocem. U početku su bili ljubazni, ali vrlo brzo su me počeli prisiljavati na prostituciju. Obećavali su mi novac i poklone. Nakon dugo nagovaranja sam pristala, ali nije mi bilo ni na kraj pameti što me čeka. Već prvi dan sam radila od deset ujutro do deset navečer, a Francisco mi je prvog dana doveo dvadeset mušterija. Nakon prvog dana sam pokušala pobjeći, ali me Francisco uspio spriječiti i pretukao me. Prije nego sam ušla u taj svijet, imala sam samo dva dečka", ispričala je Alejandra.

Nakon dva mjeseca ju je prvi put odveo u Ameriku. Ilegalno su prešli granicu u Arizoni i Alejandra se opet našla zatvorena, ovaj put u njegovoj kući u Atlanti.

Tamo je upoznala jednu djevojku iz Dominikanske republike, ali nije im bilo dozvoljeno da razgovaraju. Alejandra je ispričala kako je ta djevojka pokušala više puta pobjeći, pa su je na kraju ubili.

"Kap koje je Franciscu prelila čašu bilo je kad je djevojka pokušala jednom klijentu odgristi nos. Francisco ju je upucao u glavu. Meni je znao dovoditi po 60 klijenata dnevno. Mislim da sam dok sam radila za njega bila silovana više od 40.000 puta. Nikad nisam vidjela ni centa."

Bilo joj je dozvoljeno samo jedan put da se vrati u Meksiko i to kada je zatrudnila. Dijete je ostalo s Franciscovim roditeljima. Nakon deset godina odlučila je da mora pobjeći. Uspjela se domoći autobusne stanice u Mexico Cityju i pobjeći. Sin joj je ostalo s Franciscom i njegovim roditeljima.


To je sastavni deo sistema u drzavi, i pored toga se i dalje zove "demokratija".

Pa samo vi i dalje podrzavajte....

A sad?

I vecina i dalje "bleji" na sve,bitno je imati I FON.

"Inteligencija".....


Valter






http://www.express.hr/drustvo/ako-prostitutka-zeli-van-obrijemo-je-na-celavo-i-gasimo-cikove-po-glavi-1426

http://duh-vremena.bloger.index.hr/default.aspx


Stvarni uzroci eksploatacije onkraj teorije o iluminatima U kapitalističkom društvu, ljudi se dijele na dvije glavne klase. Većina je otuđena od svojeg rada, svog vremena, svojih života i svojih obitelji kako bi zarađivali svoje plaće da prežive. Ova klasa proizvodi ili konzumira kapital i zove se proletarijat ili radnička klasa. Proletarijat uključuje radnike koji prodaju svoj rad, kao i sve koji ovise o njima, poput nezaposlenih, djece, nemoćnih i drugih. Druga klasa preuzima kontrolu nad otuđenim vještinama radnika (kapitalom), kao i nad otuđenim proizvodima njihovog rada (kapitalom). Ova klasa zove se buržoazija ili kapitalistička klasa. Buržuji koriste vještine i proizvode radnika za vlastitu korist, održavajući time ovakav odnos među klasama.

Dokle god svakodnevni klasni odnosi eksploatacije funkcioniraju, moć i bogatstvo buržuja nastavit će rasti prisvajanjem otuđenog rada proletarijata te time dodatno jačati sustav koji održava ovakve odnose. Jedini način za borbu protiv ovoga je napad na kompletni sustav kapitalističkog društva, umjesto da se targetira samo jedna imaginarna skupina moćnika koje teoretičari zavjera nazivaju iluminatima. Ugnjetavanje i eksploatacija uzrok je kapitalističkog sustava.

Ako proučimo sistem kapitalizma, vrlo brzo ćemo doći do odgovora kako društvo generira ugnjetavanje i eksploataciju. Tek kada shvatimo kako sustav funkcionira, možemo ga zamijeniti nečim novim. Ni prije niti poslije.

Kapital

Svakodnevno stvaramo proizvode na pokretnim trakama. No, kada oni izađu iz tvornica oni više ne pripadaju nama: u restoranima i dućanima pripremamo i prodajemo proizvode (kapital) koji nisu naši. Kad smo nezaposleni, okruženi smo zgradama, odjećom i prehrambenim proizvodima (kapitalom) koji nisu naši, a koji su otuđeni od ljudi poput nas nakon što su napravljeni. Životinje, koje bi trebale nesmetano boraviti u prirodi također su oskvrnjene, zatočene i pretvorene u proizvodne jedinice (kapital) koje prekomjerno konzumiramo čineći ekocid najširih razmjera. Svi naši potencijali, kao ljudskih bića, su zakinuti, s odrastanjem nestaju i najčešće nikada niti ne dođu do izražaja jer se svakodnevno grčimo za preživljavanjem, jer ne možemo jednostavno uzeti hranu, odjeću ili sklonište koji nam trebaju, ili ih podijeliti s drugima ako ih napravimo. Sve pripada nekome drugome, najčešće nekoj korporaciji. Hrana, odjeća i skrovište - osnovno ljudsko pravo svakog živog bića, ne smije imati cijenu, a kamoli biti nedostupno. No, u kapitalističkom sistemu stvari koje pripadaju svakome prema osnovnom ljudskom pravu, imaju cijenu i zahtijevaju borbu i prestiž, što na kraju uzrokuje neimaštinu, beskućništvo, siromaštvo i glad.

Kao produkt istoga dolazi i do kriminala koji je jedan od osnovnih uzroka kapitalističkog društvenog uređenja. Onaj tko nema novca, onaj tko nije uspio zaraditi zbog nepravde, bolesti ili nekog trećeg razloga, neće imati osnovu za siguran život. Nije moguće čak ni dijeliti s drugima stvari koje napravimo, jer država uvijek pronađe načina da dijeljenje proglasi ilegalnim i da vas kazni zbog toga. S druge strane, ono što ima mogućnost protoka jest kontrolirani kapital koji pripada nekoj korporaciji ili je u nečijem vlasništvu.

Rasizam je također unosni kapital. On proletarijat tjera u ratove koji su također kapital, jer se vode isključivo zbog industrije oružja, kapitala koji se nalazi na prvom mjestu kao najunosniji u svijetu. Također, vode se i zbog gospodarenja nad resursima, što je također kapital. Sve nuspojave kolonizacije od strane zapadnog imperija, masovno ubijanje civila na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, izbjeglički valovi, terorizam, itd. su produkti kapitalističkog divljanja i buržuje opskrbljuju kapitalom.

Stoga, kapitalizam nisu kapitalisti koji upravljaju korporacijama, to je čitavi sistem s pravilima koja se moraju slijediti, kako bi se generiralo što više kapitala. Dokle god je rad otuđen od jedne klase u korist druge, svakodnevno funkcioniranje društva stvarat će kapital, a s njim i vladajuću klasu koja kontrolira otuđeni rad i proizvode (kapital).

Otuđenje

Kada je jedna klasa prisiljena prodavati svoju radnu snagu kako bi si priskrbili hranu, odjeću i skrovište, nusprodukt jest otuđenje. Otuđenje je zajednički osjećaj mnogim ljudima i može se reći kako ono opisuje današnji svijet. Koliko vas nije upoznato s ovim osjećajem u svojoj svakodnevici?

Pojam 'otuđenje' opisuje odvajanje nečega od sebe. Primjerice, kada idete na posao, vaše su sposobnosti otuđene od vas za vrijeme radnog procesa i postaju kapital. Sposobnost dizanja kutija, obavljanje mentalnih zadataka, koordiniranje rada drugih kolega je svojstvo uma i tijela tijekom radnog vremena i ono postaje oruđe u službi nekoga tko ga koristi za vlastitu dobit. Dakle, vaše osobine su otuđene kako bi služile tuđim interesima.

Otuđenje opisuje odnose među ljudima koji su postali skriveni iza odnosa sa stvarima. Sve u vašem domu proizveli su, transportirali i prodali ljudi poput vas, vaši kolege proleteri. Ti ljudi također ovise o stvarima koje vi proizvodite, transportirate ili prodajete putem otuđenog rada. Jedini oni koji ne ovise i koji nisu ugroženi jest buržoazija. Nakon dugo vremena ovakva nam se situacija počela činiti sasvim normalnom. Ljudi se brzo dresiraju i navikavaju na nametnute sisteme vrijednosti. Od ideje za monitoringom i postavljanjem kamera na ulice je prošlo malo vremena. Prije 20 godina to je bila tema znanstvene fantastike, a danas je to opće prihvaćena svakodnevica i više nitko nema ništa protiv kamera koje se nalaze na svakom uglu ulice, u svim zgradama i hodnicima.

To je zato što kapitalizam ne ulazi na velika vrata, nego se polagano ušuljava u naše živote.
Većina još uvijek nema osjećaj da ih netko na nešto prisiljava, već misle da sve rade svojom voljom. Međutim, to je vrlo daleko od istine i ne treba puno da se toga postane svjestan. Upravo su ljudi sam obrambeni mehanizam kapitalizma. Oni misle da ih nitko ne prisiljava direktno na mukotrpan posao, no činjenica da većina nas mora raditi, te da su nam opcije radikalno sužene predstavlja prisilan rad. Nemamo slobodan pristup resursima (zemlji, alatima, vještinama potrebnim za samoostvarenje i preživljavanje). Te su stvari ukradene od naših predaka i danas smo prisiljeni raditi kako ne bi gladovali. Ako ne donosimo pametne ekonomske odluke, ubrzo završavamo siromašni i bankrotirani. Ista roba koju proizvode milijuni radnika počinje dominirati nad njima samima.

Rad protiv nas samih

Što više otuđenog rada obavljamo, to generiramo više kapitala, što više kapitala proizvedemo, to ljudi koji upravljaju kapitalom imaju veću moć nad nama. Kapital može poprimiti različite oblike. Šefovi ponekad investiraju u velike poslovne zgrade i tvornice, i u tom slučaju kapital poprima oblik fizičkih zgrada. Ponekad šefovi koriste kapital kako bi unajmili ljude koji osiguravaju glatko odvijanje procesa stvaranja kapitala, kao što su na primjer menadžeri ili policajci. U tom slučaju, kapital je personificiran u drugim ljudskim bićima i njihovim ponašanjima. Ali, sam je kapital nešto mnogo veće od bilo kojeg pojedinačnog policajca, menadžera ili šefa. Korporacija može promijeniti svakog glavnog direktora, upravni odbor ili čitavu radnu snagu, no kapital će svejedno teći.

'vladari su kao meci u šenzeru,čim ispucate jednog, drugi će odmah zauzeti njegovo mjesto.'- Ruski romanopisac Lav Tolstoy

Mi smo ti koji svakim danom iznova stvaramo i reproduciramo kapitalistički sustav kroz podržavanje korporacija u kupovini i potrošaštvu, podržavanja industrije nasilja nad životinjama, gledajući korporatističku televiziju i ne radeći ništa kako bi se srušio kapitalizam. Televizija, toksični otpad, fast food, nuklearne bombe, ratovi, oružje, sve je to također kapital kojega on (kapitalizam) kontinuirano stvara kroz naše svakodnevne aktivnosti. Kapital živi na našoj energiji, on dominira nad nama iz naše nutrine. Ako pokušamo zaraditi švercom, na kraju radimo više nego bi radili za šefa, i uz to riskiramo i tamničenje. Ako prodajemo travu, moramo se natjecati s drugima koji rade isto i stvarati novac za dobavljače. Ako smo mi dobavljači, ponovno riskiramo tamničenje. Ako pokrenemo vlastiti biznis, opet ćemo se ubijati od posla da izdržimo konkurenciju. Dakle, čak i ako smo sam svoj gazda naš rad je otuđen. I dalje trošimo vlastiti talent, kreativnost i vrijeme kako bi preživjeli, održavajući pri tome kapitalistički sustav na životu.

Problem teorije o iluminatima

Teorija o iluminatima ne uspijeva objasniti funkcioniranje ovog sustava niti nudi ikakvo rješenje za njega. Teoretičari zavjera svu krivnju svaljuju isključivo na jednu skupinu, bilo to da se radi o masonima, židovima ili bankarima. U svijetu oko sebe, teoretičari zavjera percipiraju određene aspekte kapitalističkog sustava, ali njihova objašnjenja tih pojava su pogrešna. Umjesto uočavanja činjenice da je kapital dominantna slika u društvu, oni ga zamjenjuju s drugim, imaginarnim silama projicirajući ogromnu moć na pojedince, za koje se onda čini kao da posjeduju svu moć samog kapitala. Teoretičari iluminata brkaju dužnosnike u vladama i korporacijama sa silom koja pogoni kapitalizam kao cjelinu.

Nema sumnje kako mnoga mjesta na kojima se donose važne odluke poput korporativnih direktorskih sala, federalnih rezervi ili pentagona nisu demokratske i transparentne institucije. Teoretičari iluminata s pravom ističu zahtjev da bi svi kojih se odluke tiču trebali sudjelovati u njenom donošenju, no ono što ne shvaćaju je da, dokle god će kapitalistički sustav stvarati moćne ljude i korporacije, stvarna demokracija neće biti moguća.

Iluminati, NLO-i, vanzemaljci i antikrist su projekcije kapitala na izmišljene skupine. Ljudi koji žele promijeniti svijet koristeći teoriju o iluminatima bore se sa sjenama, sjenama kapitala, pravog vanzemaljca kojeg svi mi stvaramo putem društvenih odnosa u kojima svakodnevno sudjelujemo. Štoviše, mnogi teoretičari zavjera misle da su sjedeći za kompjutorima ili čitajući neke knjige o teorijama zavjera već izašli iz sistema. No, informiranje o tajnim društvima, iluminatima i vanzemaljcima im ne može priskrbiti zaštitni omotač od kapitalizma. Tvrdnja da su svi ljudi izmanipulirani, te da im jedino može pomoći istina, na način da ih oni (teoretičari iluminata) nagovore da pogledaju neki prosvjetljujući materijal ili da pogledaju link kojeg postaju na internetu, je potpuni promašaj. Unatoč tome što svi imamo pristup internetu, blogovima, facebooku i youtubeu, revolucija se neće dogoditi na youtubeu i internetu, već se ona mora dogoditi u nama samima, a zatim na ulicama.



"SAMO ONI LJUDI KOJI DRUGACIJE MISLE MENJAJU SVET"

Ucimo iz iskustava drugih.

Prestanimo biti "OVCE" sa kojima politicari manipulisu,i ostvaruju svoje licne ciljeve.

Politicari su (treba da su) predstavnici gradjana.

Nikako ne obrnuto.

Dali je to stvarno tako?

I zasto je to tako kako je?

Ukljucite svoj mozak i sve ce vam biti jasno.

Ne dopustajte (ako Vam je stalo do njih),da vasa dece ispastaju vase greske.


Valter

http://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zasto-nijemci-sve-vise-misle-da-je-jednakost-vazna/4682513/

Zašto Nijemci sve više misle da je jednakost važna?

AUTOR:SNJEŽANA PAVIĆ

To što posvuda po Europi slabi i nestaje klasična ljevica, ne znači da su građani nezainteresirani za ono što se oduvijek smatralo lijevim temama: za socijalnu pravdu i društvenu jednakost. Čak 79 posto Nijemaca smatra da bi glavni društveni cilj trebala biti socijalna pravda, a 59 posto ih smatra da cilj treba biti jednakost - da, omraženi socijalistički ideal jednakosti, sa što manjim socijalnim razlikama u društvu. Objavio je to prije nekoliko dana Institut Allensbach, jedan od najuglednijih istraživača javnog mnijenja u Njemačkoj, u istraživanju koje je potvrdilo da Nijemci danas žive materijalno bolje nego jučer, ali nisu zadovoljni i boje se budućnosti.

Ne muči Njemačku samo pitanje kako integrirati milijun tražitelja azila.

Krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) prvu je pobjedu nad CDU Angele Merkel, i to baš u pokrajini Mecklenburg-Zapadna Pomeranija gdje se kancelarka redovito kandidira, odnijela zahvaljujući i jasnom socijalnom programu: više besplatnih jaslica, produljenje plaćenog porodiljnog dopusta, više učitelja i policajaca, veće plaće i mirovine, smanjenje zaostajanja Istoka za Zapadom. Suočena s dobrim gospodarskim rezultatima, škrta vlada Angele Merkel odlučila je dio bogatstva vratiti građanima. “Iskoristit ćemo dobar priljev u proračun kako bismo pojačali socijalnu sigurnost”, obećala je kancelarka Angela Merkel otvarajući u srijedu u Bundestagu raspravu o proračunu za 2017. godinu. Prethodni dan je strogi ministar financija Wolfgang Schäuble izazvao šok najavom smanjivanja poreza za one sa srednjim i nižim plaćama. Dosad je to odlučno odbijao.

Raspoloženje u Njemačkoj se promijenilo, ukazuje Institut Allensbach. Još 2009. godine za društvenu se jednakost, odnosno za to da socijalne razlike ne budu prevelike, zalagalo 48 posto Nijemaca, dakle manje od pola. Ova druga polovina mislila je da je socijalna nejednakost dobra za društvo, u skladu s logikom da to tjera ljude da više rade pa je na kraju svima bolje. Ali ne, Nijemci tako više ne misle. Pristojna većina, njih 59 posto, vjeruje kako bi cilj bogatog njemačkog društva trebala biti jednakost.

Otkud takav zaokret, što se u međuvremenu dogodilo?

U međuvremenu se dogodila globalna kriza u kojoj su nestali milijuni srednje plaćenih poslova, koje su zamijenili oni slabo plaćeni. Kriza je pojačala senzibilitet za socijalnu nejednakost i slične teme. Osim toga, postali su vidljivi rezultati velike reforme tržišta rada i socijalne politike koje je početkom milenija provela vlada socijaldemokrata Gerharda Schrödera u sklopu Agende 2010. Prema podacima njemačkoga državnog statističkog zavoda, da nema socijalne pomoći, 25 posto stanovništva Njemačke živjelo bi ispod granice siromaštva. Svaki četvrti Nijemac udovoljava europskoj definiciji siromaštva - zarađuje manje od 60 posto medijana, odnosno najčešće isplaćene plaće. To je u Njemačkoj 987 eura mjesečno za samca. Pod rizikom od siromaštva 2014. živjelo je 16,7 posto Nijemaca, što je nešto malo manje nego godinu prije. Trećina Nijemaca, dakle, ne živi dobro.

Dobra statistika

Nekima je dobro, ostalima nije. Statistički podaci su odlični, privreda raste, rastu izvoz i zaposlenost: od ujedinjenja nikad nisu imali manju nezaposlenost, u prvoj polovici 2016. radilo je 529.000 radnika više nego u to doba 2015., postotak nezaposlenih (4,2 posto u srpnju) dvostruko je manji nego na razini EU. Ali, imati posao više ni u Njemačkoj ne znači da imate dovoljno novca da platite stan, hranu i režije: čak 33,8 posto radnih mjesta u Njemačkoj krajem 2015. činili su tzv. mali poslovi, oni s kraćim radnim vremenom i plaćom do 450 eura. Prošle je godine broj radnika koji rade privremeno, preko agencija za zapošljavanje i s bitno nižom bruto plaćom od prosjeka (1700 eura bruto), dosegnuo novi rekord od 961.000, prenijela je agencija dpa odgovor savezne vlade na pitanje zastupnika Ljevice (Die Linke) Klausa Ernsta. To je ta hvaljena fleksibilizacija tržišta rada: od 2003. kad je reforma provedena, broj “malih poslova” je, prema podacima tamošnjega Ministarstva rada i socijalne skrbi, porastao s 5,6 na 7,6 milijuna. Dakle, 7,6 milijuna Nijemaca (većinom Njemica) mjesečno zarađuje manje od 450 eura. Oko dva milijuna radi ih dva posla da preživi. Od 2007. brojka tako zaposlenih uglavnom je konstantna, a od prošle godine lagano pada, vjerojatno zbog uvođenja minimalne plaće.

Krajem 2014. u Njemačkoj je bilo više od 7,5 milijuna ljudi koji su primali neki oblik socijalne pomoći od države ili 9 posto više nego godinu prije. Krajem 2014. svaki peti stanovnik Berlina (19,3 posto) i Bremena (17,5 posto) ovisio je o socijalnoj pomoći.

Javne kuhinje

Najbogatiji je jug zemlje, Bavarska i Baden-Württemberg, gdje o socijali ovisi oko pet posto stanovništva. Reforma radnih i socijalnih zakona Njemačku je iz države socijalne sigurnosti pretvorila u državu javnih kuhinja za siromašne, kako je to sociolog Christoph Butterwegge ocijenio za DW. I kad imaju dobar posao i dobra primanja, Nijemci su u strahu. Istraživanje Instituta Allensbach pokazalo je da više od 80 posto građana izjavljuje da se boji, iako ih nikad prije nije toliko svoju ekonomsku situaciju smatralo dobrom (njih 54 posto je zadovoljno ili vrlo zadovoljno, za usporedbu s 44 posto iz 2011.). Većina ih se boji rasta nasilja, na trećem mjestu izvora zabrinutosti su izbjeglice. Čak 58 posto ispitanika reklo je anketarima da današnje vrijeme smatraju posebno nesigurnim. Samo 36 posto ih optimistično gleda na budućnost.

“Iskoristit ćemo dobar priljev u proračun za jačanje socijalne sigurnosti”, odgovorila je Angela Merkel ovaj tjedan u Bundestagu, otvarajući raspravu o proračunu za 2017. godinu. Pohvalila se većim brojem radnih mjesta, smanjenom nezaposlenošću i najvećim rastom mirovina u posljednje 23 godine. Prethodni dan, u utorak, neumoljivi Wolfgang Schäuble najavio je zaokret: smanjit će poreze za one koji zarađuju malo ili prosječno, a pritom povećati proračunsku potrošnju za 3,7 posto. Država će više uložiti u obrazovanje, obećao je, u promet, jačanje obrane i unutarnje sigurnosti. I digitalizaciju.
Odbijeni pozivi

Schäuble je dosad odbijao sve pozive na smanjenje poreza kako bi se potaknula veća potrošnja. Njemačka stoji dobro: münchenski IFO institut procjenjuje da će suficit u 2016. dosegnuti rekordnih 278 milijardi eura, što znači da su Nijemci pretekli Kinu.

Na smanjenje poreza pozvao je sredinom kolovoza i Deutsche Bank. Schäuble je s tim izašao tri tjedna poslije, nakon gorkog poraza u Mecklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji. AfD se doživljava kao antiimigrantska stranka, ali oni igraju puno šire, računajući na strahove birača i razočaranost velikim strankama. Uostalom, Mecklenburg jedva da je vidio izbjeglice, ali zato, poput ostatka bivše Istočne Njemačke, ima vidljive socijalne probleme i 25 godina nakon ujedinjenja.

Schäuble je planirao poreze smanjiti tek nakon izbora 2017., no čini se kako je CDU shvatio da nema vremena za gubljenje. Süddeutsche Zeitung objavio je u četvrtak poslijepodne da bi porezno olakšanje moglo stići već do kraja mjeseca. Bit će vjerojatno povećan osobni odbitak i olakšice za djecu te revidiran sustav koji je ponekad značio da kad vam se poveća plaća, automatski upadnete u viši porezni razred pa vam se prihodi zapravo smanje. Unutar CDU neki misle da bi rez mogao biti smjeliji pa šef zastupnika CDU u Bundestagu Volker Kauder poziva Schäublea na odlučnije smanjenje tako da bi se, umjesto s 15 milijardi, srednji i niži slojevi rasteretili s 40 milijardi. U nadi da se strah neće preliti u nove glasove radikalima u AfD-u idući vikend na izborima u Berlinu, a iduće godine na saveznoj razini.

http://www.vecernji.hr/eu/eu-godisnje-baci-143-milijarde-eura-hrane-20-proizvedenog-1132679

EU godišnje baci 143 milijarde eura hrane, 20% proizvedenog

U isto vrijeme dok se tone hrane bacaju, 55 milijuna Europljana ne može si priuštiti kvalitetan obrok 
– barem svaki drugi dan

Autor:
Jolanda Rak Šajn

Situacija u kojoj se 20 posto hrane proizvedene u EU baci ili ne iskoristi, uz štetu od 143 milijarde eura godišnje, nemoralna je i neodrživa! U isto vrijeme, 55 milijuna Europljana si ne može priuštiti kvalitetan obrok barem svaki drugi dan. Komisija poduzima i poduzimat će korake da se to ispravi i tu će nam od koristi biti rad zastupnice Borzan i Europskog parlamenta, kazao je povjerenik Europske komisija za zdravstvo i sigurnost hrane Vytenis Andriukaitis na stručnom skupu na temu bacanja i sigurnosti hrane koji je u Europskom parlamentu (EP) organizirala zastupnica Biljana Borzan.

Traćenje resursa

Andriukaitis najavljuje kako će EK ispitati koje europske propise treba mijenjati ili doraditi kako bi se uklonile prepreke za povećanje doniranja i smanjenje bacanja hrane. Odredbe o oznakama datuma “upotrijebiti do” i „najbolje upotrijebiti do“, primjerice, razlikuje manje od polovice građana, što znatno pridonosi bacanju hrane u domaćinstvima.

Borzan, koja je izvjestiteljica EP-a za pitanja bacanja i sigurnosti hrane, kaže kako EU, kao jedna od najnaprednijih i najbogatijih zajednica na svijetu, ima moralnu i političku obvezu smanjiti goleme količine hrane koja se baci svake godine. Prema procjenama, u EU se godišnje baci 88 milijuna tona hrane, pri čemu se 53 posto odnosi na kućanstva, 19 posto na prerađivače, 12 posto na restorane, 10 posto na primarnu proizvodnju poput poljoprivrede i 5 posto na trgovinski sektor. Ispada da se samo na domaćinstva odnosi oko 98 milijardi eura, što u situaciji kad 125 milijuna ljudi prijeti siromaštvo, po stanovniku EU iznosi oko 200 eura godišnje, a kad bi se nastavilo tim tempom, do 2020. bi na smeću završavalo 120 milijuna tona hrane.

– Odbačena hrana predstavlja i traćenje resursa upotrijebljenih za njenu proizvodnju poput vode, tla, radnih sati, struje, goriva i drugih vrijednih i često ograničenih resursa – upozorava Borzan, kojoj su se u inicijativi za smanjenje bacanja hrane pridružili i Udruga poljoprivrednika COPA-COGECA, FoodDrinkEurope, Eurocommerce, udruga potrošača BEUC, Federacija europskih banaka hrane i Europski ured za okoliš. Borzan kaže kako trenutačno 52 europska propisa utječu na bacanje hrane, na pozitivan ili negativan način. Prije spomenute odredbe o označavanju datuma i propisi o plaćanju PDV-a na donacije primjeri su zakona koje treba mijenjati ili doraditi. U isto vrijeme, potrebno je pooštriti neke higijenske propise i regulativu o pružanju informacija o hrani potrošačima.

Sigurnost na prvom mjestu

– Ne smijemo kompromitirati sigurnost da bismo smanjili bacanje hrane – kazala je Borzan.

Plan je, naime, da se do 2030. bacanje hrane smanji 50%, i ne samo kod trgovaca i potrošača nego i u primarnoj proizvodnji i distribuciji. Na upit znače li nedavni slučajevi sa salmonelom u Hrvatskoj da uvozimo smeće iz nekih država članica, Borzan je komentirala kako bi se o kvaliteti dalo raspravljati. No kad je u pitanju sigurnost hrane, ista pravila vrijede za sve članice, ali svaka država može i postrožiti kriterije na vlastitom tržištu. No njih ima i u drugim članicama. I Hrvatska u tome nije iznimka.

Komentarje suvisan.

Mi smo to znali.

Samo ko cuje nas??


Valter

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/kako-nas-proizvodaci-varaju-na-kucanskim-aparatima-namjerno-ih-programiraju-tako-da-se-pokvare-cim-im-istekne-garancija-a-popravci-su-preskupi/5613459/


GORUĆI PROBLEM
KAKO NAS PROIZVOĐAČI VARAJU NA KUĆANSKIM APARATIMA 'Namjerno ih programiraju tako da se pokvare čim im istekne garancija, a popravci su preskupi'

AUTOR:NIKOLA PATKOVIĆ


Naravno, sumnja za to ide u smjeru samih proizvođača za koje se smatra kako nove tehničke uređaje praktički programiraju tako da se kvare vrlo brzo nakon isteka jamstva, što tada nemali broj građana ponovno odvodi u trgovinu i kupovinu novoga uređaja, jer se onaj pokvareni nerijetko ne isplati popravljati s obzirom na cijene rezervnih dijelova.

Problem je to o kojem se na europskoj razini već duže vrijeme raspravlja, a neke su države Europske unije donijele i svoje zakone s ciljem reguliranja ove situacije na tržištu.

Tako je u Francuskoj, čijih 92 posto građana smatra da su prozvodi pokvare odmah nakon isteka jamstva, zakonom zabranjeno programirano kvarenje. U Austriji, pak, postoji oznaka koja se dodjeljuje za električne uređaje koji dulje traju i lakše se popravljaju, a u Švedskoj se daju porezne olakšice potrošačima koji uređaje nose na popravak. No, intencija Europskog parlamenta je da se ti problemi riješe na razini svih zemalja EU, o čemu se raspravljalo i na parlamentarnom Odboru za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača u sklopu Izvješća o produljenju trajanja proizvoda, na kojem radi i hrvatska zastupnica Biljana Borzan.

- Prvi nacrt Izvješća EP-a osvrće se i na problem popravka uređaja u slučaju manjih kvarova. Tako primjerice kada pukne ležaj na perilici, morate zamijeniti cijeli bubanj jer nema manjih rezervnih dijelova. Ponekad su oni toliko skupi da se uopće ne isplati popravljati. Rezervni dijelovi ne samo da moraju biti dostupni, već moraju biti po razumnoj cijeni -  kazala je Biljana Borzan navodeći da je taj sektor u velikim problemima jer se recimo samo u Njemačkoj u jednoj godini broj radnji za popravak smanjio za 13 posto.

Neke studije pokazale su da su perilice za rublje programirane na određeni broj okretaja, televizori na nekoliko tisuća radnih sati, a printeri na određen broj stranica.

- Europsko socijalno i gospodarsko vijeće objavilo je studiju kojom je dokazano da bi uvođenje minimalne oznake trajanja proizvoda dovelo do povećanja prodaje označenih proizvoda za 55 posto. Samo bi printerima prodaja porasla za 70 posto. Također, pokazalo se da su potrošači voljni platiti više za trajnost proizvoda, primjerice kako bi perilica za rublje trajala dvije godine dulje spremni su izdvojiti 100 eura više – istaknula je Borzan, dodavši i da su „istraživanja pokazala da su ponovna upotreba ili popravak puno bolji čak i od recikliranja proizvoda jer stvaraju preko 10 tisuća novih radnih mjesta više i imaju bolji utjecaj na okoliš.“


Kada cete se probuditi?

To je normalna praksa u kapitalizmu.

Na taj nacin pokazuju da su "bolji" od drugih.

Ima radnih mesta.

Samo na cija ledja??

"JADNE SU OVCE" koje ne shvataju da jedino sto "COBANI" hoce je da ih sisaju.


Valter

Neznam samo sa kime da se sprovede ?

Svi odose da budu sluge tim istim kapitalistima.


Valter

www.advance.hr/vijesti/konzumeristicki-kapitalizam-i-njegova-filozofija-kupujem-dakle-postojim/

Konzumeristički kapitalizam i njegova filozofija: Kupujem, dakle postojim

Boris Živković

Kapitalistička proizvodnja potrošnje je nedvojbeno općedruštveni i sveobuhvatni fenomen današnjice - otvara nesaglediv prostor za artikulaciju brojnih pitanja. Kako potrošačke prakse reprezentiraju identitete potrošača, njihove životne stilove, interese, svjetonazore? Pomaže li taj fenomen izražavanju vlastite osobnosti ili tek pruža privid istoga? Jesu li današnje prakse potrošnje nametnuta ideologija suvremenog kapitalizma ili tek slobodan izbor pojedinaca? Kako izgradnja šoping centara utječe na mijenjanje vizure gradova i javnog prostora općenito? Možemo li govoriti o svojevrsnoj transformaciji iz potrošača u protrošača (prosumer)?... Aktualnost ovih pitanja tako našu epohu definira ne samo kao neoliberalnu, već i kao epohu konzumerističkog kapitalizma. U svijetu je nastala nova religija, a njezin moto je 'Kupujem, dakle postojim!' Paradoksalno, najveće vjerske blagdane prati svjetovna potrošačka groznica. Na sva zvona udara se po potrošačkom mentalitetu, a rijetko mu se tko može oduprijeti. Konzumistička filozofija i konzumerizam posebno su naišli na kritiku pri udaru recesije, pada potrošačke moći i standarda.  Govori li to o našoj povodljivosti, nedostatku samopouzdanja i iz...


Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik advance.hr
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se

http://100posto.hr/news/najteza-godina-za-hm-pala-zarada-vlasnik-tjera-sina-s-cela-tvrtke-a-onda-su-objavili-rasisticki-oglas



modni div posrnuo Najteža godina za H&M: Pala zarada, vlasnik tjera sina s čela tvrtke, a onda su objavili 'rasistički' oglas

Rasistički skandal koji je nedavno pogodio H&M najnoviji je pokazatelj problema u upravljanju tim švedskim modnim divom, koji je nekoć bio jako popularan među kupcima, no sada se pritisnut problemima nastoji preorijentirati na internetsku prodaju, smatraju analitičari.

H&M je jedan od najvećih švedskih izvoznih brendova i industrijski div, uz Ikeu, Spotify, Electrolux i Volvo. U vlasništvu dinastije Persson, izlistan je na burzi u Stockholmu od 1974. godine. Surađivao je sa superzvijezdama kao što su Beyonce i Madonna, a prestižne modne kuće kao što su Sonia Rykiel, Lanvin i Kenzo dizajnirale su za njega ekskluzivne kolekcije.

Kompanija je jedan od najpoznatijih modnih brendova na svijetu. Konzultantska kuća Interbrand svrstala ju je na 23. mjesto na popisu najpoznatijih tvrtki u svijetu 2017., ispred Ikee i Hermesa. No u zadnje vrijeme, ima problema s privlačenjem kupaca u svojih 4553 trgovina širom svijeta i sporo razvija internetsku prodaju.

"Ovo je bila jedna od najtežih godina za H&M", rekao je Joakim Bornold, ekonomist investicijske banke Nordnet za France Presse, napominjući da je vrijednost dionica tvrtke pala za 35 posto od siječnja 2017. godine.

U prosincu, kompanija je objavila da je ostvarila pad prodaje od četiri posto u četvrtom kvartalu u odnosu na prethodnu godinu, na 5 milijardi eura. Ne samo da H&M-u prodaja nikada nije bilježila pad, nego je on bio i veći nego što su analitičari očekivali.

H&M, koji je vlasnik i brendova COS, Monki, Weekday, Cheap Monday, Arket i H&M Home, objavio je u prosincu da će zatvoriti neke trgovine, ali ne koliko i gdje.

Kompanija će 31. siječnja objaviti izvješće o ostvarenim prihodima za cijelu proteklu godinu.

"Nisu uspjeli definirati svoju viziju za internetsku prodaju i kako se planiraju natjecati s doista digitalnim kompanijama", rekao je Bornold. "To se u kombinaciji s rezultatima prodaje lošijim od očekivanih odrazilo na povjerenje investitora u kompaniju."

Glavni izvršni direktor H&M-a Karl-Johan Persson odbacuje takvo objašnjenje. "Naša digitalna strategija kristalno je jasna. Internetska trgovina, za sve naše brendove, definitivno je dio kompanije koji jako dobro posluje i profitabilan je", inzistira Persson, nasljednik kompanije koju je utemeljio njegov djed Erling.

Taj 42-godišnjak vodi kompaniju već osam godina. Neki analitičari pitaju se hoće li ga uskoro otjerati iako njegov otac Stefan Persson, predsjednik upravnog odbora, isključuje tu mogućnost.

Kao da zarada kompanije nije dovoljno problematična, H&M se prošli tjedan zatekao usred medijske oluje, optužen za rasizam. U svojem internetskom katalogu objavio je, naime, reklamu s fotografijom crnog dječaka s majicom s kapuljačom na kojoj je pisalo "Najcool majmun u džungli".

Po profesorici marketinga Evi Ossiansson sa Sveučilišta Gothenburg, taj propust znak je da je H&M izgubio svoj smisao da sve što dotakne pretvori u zlato. "To je znak da kompanija ima problema, i kada je riječ o tome kako bi trebala razvijati svoje poslovanje u pogledu internetske prodaje i digitalizacije u našem društvu, kao i u svojem komuniciranju" s javnošću, kazala je.

Kompanija je pokušala utišati kritike ispričavši se i povukavši oglas i sporni odjevni predmet iz prodaje. No šteta je učinjena.

NBA superzvijezda LeBron James prosvjedovao je na Instagramu 9. siječnja, nekoliko sati nakon što je odjevni predmet povučen iz prodaje. "Ja vidim Malog Kralja!! Vladara svijeta, nedodirljivu Silu koja nikada ne može biti zanijekana!", napisao je, uz fotografiju na kojoj crni dječak ovaj put nosi krunu, koja je otisnuta i na majici umjesto spornog teksta.

Kanadski pjevač The Weekend, koji je surađivao s H&M-om prošle godine u proljetnim i jesenskim kolekcijama, raskinuo je u međuvremenu ugovor s kompanijom.

"U nekim slučajevima, da bi privukle pozornost, kompanije vole prijeći granicu u svojem komuniciranju s javnošću i reklamama", kazala je Ossiansson, dodajući: "To je riskantno."

www.logicno.com/politika/uoci-sastanka-opcw-a-o-slucaju-skripal-britanski-vojni-laboratorij-amnestira-rusiju.html

Uoči sastanka OPCW-a o “slučaju Skripal” britanski vojni laboratorij amnestira Rusiju
04/04/2018 N. Babić 22 comments

Danas se na zahtjev Rusije održava sastanak Izvršnog vijeća Organizacije za zabranu kemijskog oružja OPCW na kojem će se raspravljati o slučaju Skripal. Predsjednik Izvršnog vijeća, Sheikh Mohammed Belal iz Bangladeša, ranije je za TASS potvrdio da je sjednica zakazana, a na njoj bi se trebali pojaviti predstavnici devet zemalja iz Azije, devet iz Afrike, pet iz Latinske Amerike, pet iz istočne Europe i deset iz zapadne Europe i Australije.

Ruska Federacija, koja zajedno s Poljskom, Azerbejdžanom, Estonijom i Slovačkom želi da OPCW razmotri i da jasne odgovore na pitanja u slučaju Skripal, navodnog trovanja bivšeg ruskog agenta i njegove kćerke Julije u Salisburyu u Velikoj Britaniji, zbog kojega je London optužio Moskvu da je provela napad kemijskim oružjem na njezinom teritoriju.

Zapadni blok u Izvršnom odboru OPCW-a predstavljaju Australija, Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Velika Britanija i SAD.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je izjavio kako će nedolazak ili napuštanje sjednice predstavnika Velike Britanije i najglasnijih zemalja u optužbama Rusije smatrati priznanjem njihove krivice i da nemaju nikakvih dokaza protiv Ruske Federacije o odgovornosti za navodno trovanje Sergeja i Julije Skripal.

No, neposredno uoči najavljenog sastanka, službeni London se suočio sa šokom i priznanjem britanskih znanstvenika da nisu mogli dokazati da je nervni agens navodno korišten u napadu proizveden u Rusiji. Podsjetimo da formulu takozvanog “Novičoka” imaju i SAD, vjerojatno i druge zemlje NATO pakta koje imaju razvijene laboratorije za istraživanje kemijskog i biološkog oružja. Na ovom je otrovu radio Vil Mirzayanov, sovjetski i ruski vojni znanstvenik koji od ’90-ih živi u Sjedinjenim Državama.

No, sada imamo preokret u istrazi i izjava britanskih stručnjaka bi uoči sastanka u OPCW-u mogla potkopati sve optužbe Therese May protiv Rusije.

Stručnjaci iz britanskog vojnog laboratorija Porton Down nisu uspjeli odrediti točan izvor kemijskog oružja korištenog u napadu na oca i kćer Skripal u Salisburyu prošlog mjeseca, priznao je glavni direktor ovog odjela u sklopu britanskog Ministarstva obrane. Dodao je kako je britanska vlada koristila druge izvore kako bi došla do zaključka da iza napada stoji Kremlj, prenosi The Independent.
Porton Down

FOTO: Porton Down i mjesto trovanja Skripala

Priznanje je došlo nakon što je Rusija zahtijevala da joj Britanija predstavi “sve moguće elemente dokaza” da je ona odgovorna za navodni pokušaj ubojstva koji je izazvao globalni diplomatski sukob i doveo do najlošijih odnosa Moskve i brojnih zapadnih zemalja još od Hladnog rata.

Kremlj poriče bilo kakvu umiješanost u napad od 4. ožujka, ali britanska vlada i dalje tvrdi kako “nema drugih uvjerljivih razloga” i da samo Rusija može biti odgovorna za napad.

“Mi smo uspjeli identificirati otrov i potvrditi da se radi o “Novičoku”, te identificirati da se radi o bojnom nervnom otrovu”, rekao je Gary Aitkenhead, glavni direktor vojnog laboratorija u Porton Downu.

“Nismo identificirali točan izvor, ali smo pružili znanstvene informacije vladi koja je zatim koristila brojne druge izvore kako bi došla do zaključka”, rekao je Gary Aitkenhead i odbio je odgovoriti na pitanje posjeduje li njegov laboratorij zalihe “Novičoka”.

Odbacio je bilo kakvu mogućnost da je otrov korišten u napadu u Salisburyu došao iz laboratorija Porton Down.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je rekao kako se nada da će se na sastanku globalnog tijela za nadzor kemijskog oružja podvući crta pod slučaj trovanja bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripala.

Ruski predsejdnik je napomenuo kako je čelnik britanskog vojnog laboratorija jučer rekao da još nije moguće reći gdje je proizveden vojni nervni otrov kojim je napadnut Skripal i da takve tvari stručnjaci proizvode u najmanje oko 20 zemalja.

Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov je novinarima rekao kake se britanska teorija o tome tko je otrovao Skripala “ionako neće potvrditi”.

http://analiziraj.ba/2018/05/20/pad-vrijednosti-slobode-na-evropskom-trzistu

Otvoreno društvo je u krizi. Na tržištu vrijednosti već odavno mnogo bolje od slobode kotiraju sigurnost, stabilnost i disciplina. To je možda i ponajbolji indikator pada anglo-američkog i francuskog utjecaja, odnosno rasta njemačkog, kineskog i ruskog.

Liberalne tradicije Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije ili Francuske, koje za razliku od ruske, njemačke i kineske počivaju na relativizaciji principa autoriteta, vodile su ključnu riječ u dvije decenije nakon pada Berlinskog zida. Međutim, već na početku novog milenijuma, administracija Georgea W. Busha je, u sklopu rata protiv terorizma, uime sigurnosnih zahtjeva, počela s ograničavanjem sloboda i privatnosti. Patriot Act, kojim je državnim sigurnosnim agencijama dopušteno pravo provjere telefonskih i e-mail komunikacija, kao i finansijskih transakcija, bez sudskog naloga, bio je samo vrh ledenog brijega.

Nakon katarzičnog perioda Obamine vladavine, uslijedio je radikalni Trumpov napad na liberalne tekovine, kroz mjere kao što su zabrana ulaska građana sedam muslimanskih zemalja u SAD, najavljenu izgradnju zida na granici s Meksikom ili kontroverzno imenovanje Gine Haspel, optužene za organizirana mučenja ranih 2000-ih, na mjesto direktorice Centralne obavještajne agencije.
Kriza demokratije

Dok je u godinama američke dominacije i svjetskog liberalnog poretka, mnogo glasnije iznošeno pitanje stanja demokratskih sloboda i ljudskih prava u Kini, situacija je danas sasvim obratna. Tako je predsjednik Donald Trump, povodom dodjele doživotnog mandata Xi Jipingu, svom kineskom kolegi uputio euforičnu čestitku, sugerišući čak da ne bi bilo loše ni za SAD da imaju takvu mogućnost (doživotnog mandata), što je predstavljalo pravi presedan i izazvalo žestoke reakcije liberalne javnosti.

U nedavno objavljenom članku Kina i budućnost demokratije, Barry Eichengreen je kazao da trenutna kineska moć, prosperitet i stabilnost čine da i druge zemlje sve češće posmatraju kineski autoritarni sistem kao model za oponašanje, bez ranijeg zazora spram njegove nedemokratske forme. Eichengreen svoju prodemokratsku argumentaciju temelji na ubjeđenju da kineski sistem ne može besprijekorno funkcionisati, a kada počne praviti greške neće ih moći tako lako ispraviti zbog odsustva demokratskog korektivnog mehanizma. To ne daje odgovor na temeljno pitanje: šta raditi u međuvremenu?

Zazor od tereta liberalne demokratije već je duže vrijeme prisutan i u Evropi. Dok razvijene zemlje poput Njemačke, Francuske ili Holandije zasad uspješno odolijevaju (dokad?) snažnim desnim, populističkim pokretima, u zemljama poput Mađarske ili Poljske takvi pokreti već su odavno preuzeli vlast i krenuli u obračun s civilnim društvom i nezavisnim medijima. Za novi srednjoevropski autoritarizam dobar primjer je protjerivanje Fondacije Otvoreno društvo iz Mađarske, što je empirijski podatak koji više odgovara predstavi Evropske unije o Turskoj ili Rusiji nego o samoj sebi.

Utjecajni predsjednik liberalnog kluba u Evropskom parlamentu i bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt već duže vrijeme oštro kritikuje tolerantan odnos glavnih nosilaca moći u EU, poput njemačke kancelarke Angele Merkel, prema autoritarnim establišmentima u Poljskoj i Mađarskoj. “Kad bi ove dvije države aplicirale za članstvo u Evropskoj uniji, morale bi biti odbijene”, napisao je nedavno Verhofstadt. On je pokrenuo i inicijativu za uslovljavanje podrške iz Kohezivnog fonda EU za Budimpeštu i Varšavu njihovim odnosom prema ljudskim pravima i slobodama.

Devalvacija slobode na evropskom tržištu vidljiva je i u odnosu prema državama, koje se nalaze u procesu priključenja. Verhofstadt imenuje odnos briselske centrale prema “problematičnim članicama” kao tolerantan (u pogrdnom smislu riječi), a zapravo bi se odnos Bruxellesa kao formalnog i Berlina kao suštinskog izvorišta EU politike mogao odrediti kao odobravanje autoritarnih tendencija.

To se najbolje vidi u odnosu prema Beogradu. Dok kritička javnost u Srbiji ne prestaje ukazivati na autokratske metode vlasti Aleksandra Vučića, dotle berlinsko-briselska centrala ima samo riječi hvale za srbijanske vlasti koje revno ispunjavaju obaveze po pitanju integracije u trgovinski, finansijski, saobraćajni, energetski i druge “nevrednosne” sisteme EU. Riječju, sigurnost, stabilnost, (finansijska) disciplina, odgovornost, uređenost – glavne su vrijednosti sadašnje Evropske unije. Sloboda je maknuta u drugi plan.
Karl Popper i njegova knjiga

Kultna knjiga engleskog filozofa Karla Poppera Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji predstavljala je jedan od kanonskih tekstova svjetskog liberalno-intelektualnog poretka, na čijim ruševinama živimo. U tom prošavšem vremenu, kao stub dominantnog ideološkog diskursa, “Otvoreno društvo” je opravdano, kao i svaki mainstream, nailazilo na negativan stav kod intelektualaca sklonih hiperkritičnosti i manjinskoj perspektivi. Međutim, stvari se nasreću, ili nažalost, mijenjaju, te knjiga ponovo dobiva na aktuelnosti.

Jednakost građana pred zakonom, pravo na izvrsnost, uz ograničenje mogućnosti da prekomjerna sloboda pređe u nepravdu prema drugima, odgovornost prema javnim poslovima uz svijest da je korisno i dobro da svi imaju pravo iznijeti mišljenje o općim stvarima – sve su to univerzalni demokratski principi, koje Perikle formuliše u 5. stoljeću p. n. e., na kojima je utemeljena politička modernost Zapada, a kojima je privržen i sam Popper.

Pola stoljeća nakon vrhunca atinske demokratije, javlja se Platon sa Državom, kao rodonačelnik evropskog totalitarizma, odnosno predstavnik uznemirenosti pred efektima “razularene slobode”. Promjene nisu ireverzibilne, a demokratija je daleko od savršenog modela.

Popperova intelektualna veličina nije samo u detektovanju historijske univerzalnosti borbe između ova dva principa (otvorenog i zatvorenog društva), koja u različitim formama traje i danas, već u dubokom razumijevanju ljudskih motiva, želja i potreba, koje stoje ne samo iza ideje otvorenog društva već (nažalost) i iza suprotne platonovske ideje.
Prevelika sloboda

Ljudi u vremenu “razularene slobode” žive pod velikim pritiskom, imaju osjećaj izgubljenosti, neizvjesnosti i nesigurnosti. Prevelika sloboda za snažne pojedince znači i njihovu težnju da porobe slabije. Ukoliko želi to spriječiti, država mora ograničavati slobode. Tako je Platon, kao i mnogi današnji konzervativci, svoju zastrašenu mržnju prema otvorenom društvu i individualnoj slobodi i inicijativi transformisao u ljubav prema pravednosti i želju za boljom državom, u kojoj je svako zadovoljan i u kojoj je surovost grabeži za novcem zamijenjena zakonima darežljivosti i prijateljstva.

Na sličan način će Popper imati razumijevanje i poštovanje prema Marxovom strahu od neograničenih sloboda i nezaštićenosti ljudi u ranom, nedovoljno regulisanom kapitalizmu, koji je u odnosima između individua tolerisao eksploataciju, a u odnosima između nacija – imperijalizam.

“Svi mi imamo osjećaj da bi svako bio sretan u divnoj, savršenoj zajednici naših snova”, utemeljuje Popper svoj liberalni credo, dodajući da naša obaveza ipak ne treba da bude učiniti ljude sretnim. Miješanje u privatnost, suspendiranje slobode i skidanje odgovornosti s pojedinca ne može voditi ka sreći, ma koliko dobre namjere stajale iza takve težnje. Jednostavno, bez obzira na vaš pristup i njihove potrebe, pa i želje, ne možete učiniti ljude sretnim ukoliko oni sami ne budu presudni uzrok toj svojoj sreći.

Razumijevanje revolta protiv slobode, što je u očima dobre namjere uvijek različito od odobravanja njegovih posljedica, omogućava nam efikasniji pristup u borbi protiv njegovih uzroka i posljedica. Moralno-politička autarkičnost pseudoliberalne misli, koja nema sluha za štetne posljedice neograničene slobode, samo na neizravan način doprinosi širenju zaraze revolta protiv slobode, te joj Popper suprotstavlja pojam demokratskog intervencionizma kao sinteze težnji slobode i uređenosti.
Humanistički motivi

Historija nas je naučila da nema apsolutne hijerarhije vrijednosti, koja bi jednako važila svuda i uvijek. Bilo bi na granici kultur-šovinizma (vjerovatno i preko nje) kada bismo, recimo, uz anglo-američku sferu vezali vrijednost slobode, a uz njemačku vrijednost discipline i regulacije, te dali prvoj prednost u odnosu na drugu (“porobljavajuću”) u svakom mogućem kontekstu.

Sloboda, koja je forma moći, nije svuda i uvijek najvažnija, a ako ju se bespogovorno obožava, ona lako postaje svoja suprotnost u vidu neograničene slobode u potčinjavanju drugih i sebe, u vidu nametanja volje drugima (konkurencija bez pravila i monopol) ili nemogućnosti da se vlastita volja kontroliše (npr. lijenost).

Živimo u neizvjesnom vremenu, koje lako pribjegava platonskoj konzervativnoj reakciji, nakon perioda skoro pa neograničenih individualnih sloboda i američke dominacije na svjetskoj pozornici, koja je dovela do toga da su se mnogi (nacije i pojedinci) osjetili potlačenim od “razularenog” tržišta.

Ipak, činjenica da je danas demokratija više egalitarna (npr., nema ropstva ili dječijeg rada), a da su totalitarni sistemi više demokratski (npr., nema gulaga) nego u Platonovo, Marxovo ili Popperovo vrijeme, govori o određenom historijskom kretanju, pa čak i napretku, ukoliko ga shvatamo u smislu ravnoteže i kompromisa između osnovnih ljudskih težnji.

Svako vrijeme je vrijeme poremećenosti slobode i reda. Jasno je da je u prethodnom, liberalnom poretku bilo previše slobode, koja je svojim težnjama za neograničenošću zapadala u zamke finansijske nediscipline & krize (što je, recimo, disciplinovana Njemačka izbjegla 2008. godine), kao i akumulacije bogatstva i moći u rukama manjine. Međutim, iako su razumljivi motivi populističkih pokreta, posljedice njihove platonske reakcije, u vidu prekomjernog ograničavanja sloboda ili propagiranja moralno-rasne neravnopravnosti ljudi, svakako predstavljaju glavnog protivnika dalje borbe za slobodu.
Izbjeći potčinjenost

Konkretno, Evropi su u situaciji nakon kraja američke dominacije potrebni jedinstvo i disciplina kako ne bi dopustila da bude potčinjena bilo od strane SAD-a ili Kine, ali pravo da ne bude potčinjena neće joj priskrbiti samo moć, koju može ostvariti kroz disciplinu, već i unutrašnja demokratija kroz kontrolu moći svake od članica EU, posebno obuzdavanje etnocentričnih ideologija.

Podrška ideji evropskog jedinstva je opravdana sve dok je riječ o jedinstvu ravnopravnih članica, što znači i određenu dozu nejedinstva (pluralizma), bez čega bi Evropska unija bila samo strogo hijerarhijski finansijski i sigurnosni sistem u kojem slobode članica i građana imaju sve manju važnost u poređenju sa odgovornostima i obavezama.

Na opasnosti takve germanizirane Evrope, kroz politike finansijske discipline i subordinacije, koju je prethodnih godina simbolizirao dosadašnji njemački ministar finansija Wolfgang Schäuble, još u jeku grčke finansijske krize ukazivao je bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer u tekstu „Povratak ružnog Nijemca“. Njemačka je, pojašnjava on, veliki dobitnik evropske unifikacije i u njenom najvećem interesu jeste senzibilna briga za čuvanje evropskog jedinstva, čemu je najveća prijetnja mogućnost neograničene slobode njemačke moći i finansijskog diktata.

Važno je odluku Evropske unije da primi veliki broj izbjeglica poštovati kao humanu i hrabru, s obzirom na sigurnosne rizike, ali i kao pametnu i neophodnu investiciju imajući u vidu evropski demografski deficit. Ključno je pak za EU da bude snažan i transparentan glas, koji će se protiviti trendu sve većeg ograničavanja sloboda i naglašavanja obaveza (građana i članica). To se pravda zahtjevima sigurnosti, uređenosti i funkcionalnosti, što pak – zvuči paradoksalno – ne smanjuje stepen straha i nepovjerenja.

Naprimjer, prije imenovanja nove vlade u martu 2018. i postavljanja ultrakonzervativnog Horsta Seehofera (CSU) na mjesto ministra unutrašnjih poslova, u Njemačkoj je došlo do ogromnog pada krivičnih djela, sa deset miliona iz 2016. na 5,7 miliona u 2017. godini. Međutim, taj trend je, paradoksalno, praćen neprestanim povećanjem osjećaja nesigurnosti, “ne zbog povećanja kriminaliteta, već zbog osjećanja gubljenja domovine”, odnosno povećanog broja stranaca, kako je nedavno za DW pojasnio Christian Pfeiffer, direktor istraživačkog instituta za kriminologiju i bivši ministar pravosuđa Donje Saksonije.
Jednaka mjera empatije i obaveze

Nije sporno imati razumijevanja prema vlastitom strahu, čak i kada je statistički neutemeljen, ali je štetno da takav strah bude osnov javnih politika s ciljem pritiska na manjinske rasne i etničke skupine i ograničavanje individualnih sloboda. Umjesto da empatiju usmjerimo samo prema sebi, a obaveze samo prema strancima (izbjeglicama ili državama u procesu EU integracija), najbolje i najkorisnije je za obje strane da se empatija i obaveze dijele u jednakoj mjeri.

Osnovnoj tezi ovog članka doprinosi i atmosfera nezamislivosti ponavljanja protesta mladih imigrantskog porijekla u francuskim predgrađima 2005. protiv policijskog nasilja i nezaposlenosti, koji su unatoč velikoj materijalnoj šteti (oko osam hiljada zapaljenih auta) tada u “teško, neoliberalno vrijeme” viđeni u duhu francuske egalitarne, revolucionarne tradicije. Danas, zbog prevlasti pseudoliberalnog imperativa za submisivnom integracijom, koji ima mnogo više sluha za obaveze nego za prava i potrebe imigranata, eventualno ponavljanje egalitarne pobune naišlo bi na žestoku islamofobnu reakciju (etiketa “radikalnog islama”) i vjerovatno i mnogo veći stepen državnog nasilja. Svijest o tome blokira očitovanje nezadovoljstva, ali ne eliminiše njegove uzroke, čime mu garantuje ne samo opstojnost već i rast, kao i bazu za liberalno-egalitarne politike.

U situaciji u kojoj se i sama Evropska unija nalazi pred ogromnim izazovima i neriješenim izvorima frustracije, šta tek reći za Bosnu i Hercegovinu, koja je tek na putu priključivanja ovom kontinentalnom konglomeratu. U svjetlu korištenih parametara, BiH je van evropskih trendova povećanja funkcionalnosti nauštrb slobode. Štaviše, na snazi su suprotni procesi: oslabljena funkcionalnost omogućava veći stepen sloboda. Usljed višestruke podjele moći, najprije na tri etnička korpusa, a onda i kroz političke podjele unutar njih (uz natprosječan broj stranaka), BiH nema predispozicije za uspostavu homogene i snažne izvršne vlasti, koja bi autoritarno preuzela cjelokupnu odgovornost, ograničila moć i slobode građana, a u zamjenu ponudila uređenost i prosperitet.

Odsustvo koncentracije političke moći omogućava povećani stepen političkih sloboda, ali i nedovoljnu funkcionalnost sistema, pa i njegovih kapaciteta da garantuje ekonomske jednakosti, kao preduvjet i realnih sloboda. To stanje nedovoljno ograničene slobode u BiH, čije su naličje nerijetko odsustvo discipline, lijenost, neodgovornost i neefikasnost, ne treba gledati sa prijezirom i mržnjom, niti s prekomjernim samozadovoljstvom, već kao priliku da se kroz proces euroatlantskih integracija i postepeni društveni inžinjering (Popperova preporuka) stanje popravlja s ciljem ostvarenja što većeg stepena ravnoteže slobode i uređenosti.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/njemacka-industrija-pala-cetvrti-mjesec-zaredom

Njemačka industrija pala četvrti mjesec zaredom
Novi pad njemačke industrijske proizvodnje signal je da privredni rast u najvećoj evropskoj ekonomiji posustaje.

Njemačka industrijska proizvodnja neočekivano je pala u decembru, četvrti mjesec zaredom, što je još jedan signal da privredni rast u vodećoj evropskoj ekonomiji posustaje.

Podaci Federalnog zavoda za statistiku, objavljeni u četvrtak, pokazuju da je industrijska proizvodnja u decembru pala za 0,4 posto, prenosi Reuters.

Analitičari kažu da je zbog toga sve vjerovatnije da je i privredni rast u četvrtom kvartalu pao, što bi značilo da je Njemačka ušla u recesiju jer je zabilježila smanjenje bruto domaćeg proizvoda (BDP) i u trećem tromjesečju.
Pad proizvodnje

Pad industrijske proizvodnje u decembru predvodio je sektor građevinarstva, gdje se aktivnost smanjila za više od četiri posto, a mali porast prerađivačke industrije nije to mogao neutralizirati, prenosi Tanjug.

Ministarstvo privrede saopćilo je da se automobilski sektor, koji je u trećem kvartalu ukočio ekonomski rast zbog novih standarda o emisiji plinova tako što je bilo manje registracije novih vozila, oporavio u decembru i ostvario rast proizvodnje za više od sedam posto.

Sve izraženiji znaci usporavanja naveli su vladu u Berlinu da revidira naniže prognozu rasta za ovu godinu na samo jedan posto.

Razočaravajući pokazatelji o industrijskoj proizvodnji pojavili su se samo dan nakon objave podataka da su industrijske narudžbe u decembru pale drugi mjesec uzastopno.

Izvor: Agencije

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/video-sef-evropskog-parlamenta-uskliknuo-zivjele-italijanska-istra-i-dalmacija

Video: Šef Evropskog parlamenta uskliknuo 'Živjele italijanska Istra i Dalmacija!'
Antonio Tajani izrekao je to u govoru na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve za vrijeme egzodusa iz Istre, Rijeke i Dalmacije kod Trsta.

Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani prošlog je vikenda održao govor povodom Dana sjećanja na žrtve za vrijeme egzodusa iz Istre, Rijeke i Dalmacije i pri kraju govora rekao: "Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija!"

Komemoracija je održana u Basovizzu pokraj Trsta, a u svom govoru Tajani je spomenuo i fojbe.

Na svojem Twitter profilu objavio je kako osjeća moralnu dužnost, s trobojnicom u srcu, da dođe na komemoraciju povodom Dana sjećanja na žrtve za vrijeme egzodusa iz Istre, Rijeke i Dalmacije, prenosi Index.hr.

Na Facebooku je objavio i videosnimku postavljanja vijenaca u Monrupinu.

"Odajemo počast palim žrtvama, žrtvama mržnje prema Talijanima, ubijenima od onih koji su na uniformi imali crvenu zvijezdu, ubijenima jer nisu htjeli spustiti našu trobojnicu", objavio je.
'Sramota koju više ne smijemo vidjeti'

Na njegovom je Facebook profilu objavljena i videosnimka govora.

Tijekom govora Tajani je, među ostalim, kazao da je "Trst grad koji simbolizira nacionalni identitet".

"Kao Talijan, kao patriot, kao predsjednik Europskog parlamenta, učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih osigurao da Bruxelles usmjeri pozornost na ono što se dogodilo u ovom dijelu Italije. Tijekom sljedećeg zasjedanja u Europskom parlamentu sjetit ću se tragedije ovih zemalja, tako da će svi znati što se ovdje dogodilo", kazao je, kako prenosi Tportal.

Pri završetku govora uskliknuo je "Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija!" te dodao kako je "to sramota koju više ne smijemo vidjeti".

Izvor: Agencije

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/tajani-se-izvinjava-ako-je-krivo-shvacen

ajani se izvinjava 'ako je krivo shvaćen'
Čelnik Evropskog parlamenta odgovorio na kritike njegovog govora u nedjelju o Italiji, Istri i Dalmaciji.
Predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani izjavio je u ponedjeljak na početku plenarne sjednice u Strazburu kako u njegovim izjavama u govoru u nedjelju u Basovizzi pokraj Trsta nije bilo nikakvih teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj i Sloveniji i kako mu je žao ako su njegove izjave pogrešno shvaćene, prenosi agencija Hina.

„Moje izjave ni na koji način ne znače teritorijalne pretenzije. Govorio sam o Istranima i Dalmatincima koji govore italijanski, a čiji su mnogi sinovi i unuci bili prisutni na svečanosti. Italijanski, hrvatski i slovenski narodi i države povezani su jakim vezama i žao mi je ako je značenje mojih riječi krivo shvaćeno. Nisam nikoga namjeravao uvrijediti, želio sam poslati poruku mira svima da se ono što se tada dogodilo nikada više ne ponovi“, rekao je on na početku sjednice EP-a.
Podsjećanje na žrtve

Tajani je kazao kako je „komemorirao žrtve italijanske strane, ali i sve žrtve tog nesretnog razdoblja, Slovence i Hrvate“ te da je govorio u historijskom kontekstu. Govoreći o „hiljadama nevinih žrtava“, istakao je kako se nije „radilo o odmazdi za krivnje fašizma jer je među italijanskim žrtvama neprihvatljive mržnje, koja je bila i ideološka i etnička i društvena, bilo mnogo osoba koje nisu imale ništa s fašistima i njihovim progonima“.

„Svojim prisustvom htio sam podsjetiti na hiljade žrtava, naročito italijanskih, ali i hrvatskih i slovenskih“, kazao je predsjednik EP-a. U svom je obraćanju, kako je pojasnio, htio istaći put mira i pomirenja između italijanskog, hrvatskog i slovenskog naroda i njihov doprinos evropskom projektu.

„Upravo ponovo ustanovljavajući historijsku istinu bilo je moguće napraviti zaokret u odnosima između Italije, Hrvatske i Slovenije, danas zemljama povezanim čvrstim prijateljstvom“, kazao je Tajani, dodavši kako je „trajan mir između nekadašnjih neprijatelja najbolji primjer kako je Evropska unija uspješna priča“.

Tajani je u nedjelju govorio na svečanosti obilježavanja Dana sjećanja na žrtve fojbi u Basovizzi kod Trsta. Na kraju govora, uzviknuo je: „Živio Trst, živjela italijanska Istra, živjela italijanska Dalmacija“.
Populističke izjave

Na Tajanijeve izjave reagirali su prije početka plenarne sjednice brojni hrvatski i slovenski zastupnici u Evropskom parlamentu.

„Dobro se sjeća narod Istre i Dalmacije kakav je bio talijanski teror. Razumijem da narod komemorira svoje mrtve, ali govoriti o talijanskoj Istri i Dalmaciji predstavlja relikt jednog drugog vremena“, poručila je preko Twittera Dubravka Šuica.

„Snažno osuđujem sramotni populistički govor predsjednika Tajanija. Narod Istre i Dalmacije bio je žrtva te retorike i tužno je i zabrinjavajuće što neki nisu naučili ništa iz vlastitih grešaka“, rekla je Ivana Maletić.

Tonino Picula je poručio kako je „takva iredentistička retorika otvoreni napad na Osimski sporazum i Helsinški završni akt“.

Ivan Jakovčić i Ruža Tomašić na početku plenarne sjednice tražili su objašnjenje od Tajanija. Jakovčić je poručio kako nije zadovoljan Tajanijevijem „žaljenjem ako je krivo shvaćen“.

„Nedovoljno, predsjedniče“, rekao je.

Biljana Borzan je poručila kako te „iredentističke izjave nisu dostojne predsjednika Europskog parlamenta“. Dodala je kako je poslala prijedlog pisma hrvatskim kolegama iz Evropske pučke stranke kako bi svi zajedno reagirali na revizionističke izjave.
Uspomene na okupaciju

Jozo Radoš je ocijenio nedjeljni Tajanijev istup kao „pokušaj prizivanja italijanske okupacije i zatiranja Hrvata. To je primitivni populizam protiv kojeg se evropske demokratske stranke trebaju boriti, a ne ga promovirati“, rekao je Radoš dodajući kako očekuje oštru osudu i zastupničkog kluba EPP-a kojoj pripada Tajani.

Ruža Tomašić je izjavila kako „hrvatska Istra i hrvatska Dalmacija znaju što je talijanski teror. Hrvatima ovakve izjave bude mučne uspomene na okupaciju i nametanje talijanske kulture i jezika“.

Izvinjenje je zatražila i Marijana Petir.

„Izjava predsjednika EP-a, koja je obojena povijesnim revizionizmom uvredljiva je za sve građane Hrvatske, baca sjenu na nevine žrtve koje su fašisti ubili, doprinosi narušavanju bilateralnih odnosa Hrvatske i Italije i stvaranju antieuropskog ozračja. Tražimo ispriku!“, napisala je Petir.

Izvor: Agencije

Valter (citat):http://balkans.aljazeera.net/vijesti/tajani-se-izvinjava-ako-je-krivo-shvacen

ajani se izvinjava 'ako je krivo shvaćen'
Čelnik Evropskog parlamenta odgovorio na kritike njegovog govora u nedjelju o Italiji, Istri i Dalmaciji.
Predsjednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani izjavio je u ponedjeljak na početku plenarne sjednice u Strazburu kako u njegovim izjavama u govoru u nedjelju u Basovizzi pokraj Trsta nije bilo nikakvih teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj i Sloveniji i kako mu je žao ako su njegove izjave pogrešno shvaćene, prenosi agencija Hina.

„Moje izjave ni na koji način ne znače teritorijalne pretenzije. Govorio sam o Istranima i Dalmatincima koji govore italijanski, a čiji su mnogi sinovi i unuci bili prisutni na svečanosti. Italijanski, hrvatski i slovenski narodi i države povezani su jakim vezama i žao mi je ako je značenje mojih riječi krivo shvaćeno. Nisam nikoga namjeravao uvrijediti, želio sam poslati poruku mira svima da se ono što se tada dogodilo nikada više ne ponovi“, rekao je on na početku sjednice EP-a.
Podsjećanje na žrtve

Tajani je kazao kako je „komemorirao žrtve italijanske strane, ali i sve žrtve tog nesretnog razdoblja, Slovence i Hrvate“ te da je govorio u historijskom kontekstu. Govoreći o „hiljadama nevinih žrtava“, istakao je kako se nije „radilo o odmazdi za krivnje fašizma jer je među italijanskim žrtvama neprihvatljive mržnje, koja je bila i ideološka i etnička i društvena, bilo mnogo osoba koje nisu imale ništa s fašistima i njihovim progonima“.

„Svojim prisustvom htio sam podsjetiti na hiljade žrtava, naročito italijanskih, ali i hrvatskih i slovenskih“, kazao je predsjednik EP-a. U svom je obraćanju, kako je pojasnio, htio istaći put mira i pomirenja između italijanskog, hrvatskog i slovenskog naroda i njihov doprinos evropskom projektu.

„Upravo ponovo ustanovljavajući historijsku istinu bilo je moguće napraviti zaokret u odnosima između Italije, Hrvatske i Slovenije, danas zemljama povezanim čvrstim prijateljstvom“, kazao je Tajani, dodavši kako je „trajan mir između nekadašnjih neprijatelja najbolji primjer kako je Evropska unija uspješna priča“.

Tajani je u nedjelju govorio na svečanosti obilježavanja Dana sjećanja na žrtve fojbi u Basovizzi kod Trsta. Na kraju govora, uzviknuo je: „Živio Trst, živjela italijanska Istra, živjela italijanska Dalmacija“.
Populističke izjave

Na Tajanijeve izjave reagirali su prije početka plenarne sjednice brojni hrvatski i slovenski zastupnici u Evropskom parlamentu.

„Dobro se sjeća narod Istre i Dalmacije kakav je bio talijanski teror. Razumijem da narod komemorira svoje mrtve, ali govoriti o talijanskoj Istri i Dalmaciji predstavlja relikt jednog drugog vremena“, poručila je preko Twittera Dubravka Šuica.

„Snažno osuđujem sramotni populistički govor predsjednika Tajanija. Narod Istre i Dalmacije bio je žrtva te retorike i tužno je i zabrinjavajuće što neki nisu naučili ništa iz vlastitih grešaka“, rekla je Ivana Maletić.

Tonino Picula je poručio kako je „takva iredentistička retorika otvoreni napad na Osimski sporazum i Helsinški završni akt“.

Ivan Jakovčić i Ruža Tomašić na početku plenarne sjednice tražili su objašnjenje od Tajanija. Jakovčić je poručio kako nije zadovoljan Tajanijevijem „žaljenjem ako je krivo shvaćen“.

„Nedovoljno, predsjedniče“, rekao je.

Biljana Borzan je poručila kako te „iredentističke izjave nisu dostojne predsjednika Europskog parlamenta“. Dodala je kako je poslala prijedlog pisma hrvatskim kolegama iz Evropske pučke stranke kako bi svi zajedno reagirali na revizionističke izjave.
Uspomene na okupaciju

Jozo Radoš je ocijenio nedjeljni Tajanijev istup kao „pokušaj prizivanja italijanske okupacije i zatiranja Hrvata. To je primitivni populizam protiv kojeg se evropske demokratske stranke trebaju boriti, a ne ga promovirati“, rekao je Radoš dodajući kako očekuje oštru osudu i zastupničkog kluba EPP-a kojoj pripada Tajani.

Ruža Tomašić je izjavila kako „hrvatska Istra i hrvatska Dalmacija znaju što je talijanski teror. Hrvatima ovakve izjave bude mučne uspomene na okupaciju i nametanje talijanske kulture i jezika“.

Izvinjenje je zatražila i Marijana Petir.

„Izjava predsjednika EP-a, koja je obojena povijesnim revizionizmom uvredljiva je za sve građane Hrvatske, baca sjenu na nevine žrtve koje su fašisti ubili, doprinosi narušavanju bilateralnih odnosa Hrvatske i Italije i stvaranju antieuropskog ozračja. Tražimo ispriku!“, napisala je Petir.

Izvor: Agencije

Na cije zrtve podseca?
Moze se primetiti da nije spomenuo " sve" nevine zrtve drugog svetskog rata. Samo one koje njemu odgovaraju. Veoma "demokratski".

Valter