STA DA ODABEREM?

Sve zavisi od vas i nas.

https://www.dnevno.hr/vijesti/regija/skandalozno-komsic-poslao-pismo-u-eu-gadno-optuzio-hrvatsku-i-srbiju-1711850/



SKANDALOZNO! KOMŠIĆ POSLAO PISMO U EU: Gadno optužio Hrvatsku i Srbiju

https://www.vecernji.hr/vijesti/tuzitelji-u-bih-istrazuju-povezanost-smrti-od-covida-s-kineskim-respiratorima-1481970



BiH istražuje povezanost smrti od Covida s kineskim respiratorima
Odluka je donesena nakon što je 17 anesteziologa iz Kliničkog centra u Sarajevu upozorilo kako se pacijentima oboljelim od covida s najtežom kliničkom slikom pruža neodgovarajuća skrb

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2021&mm=04&dd=12&nav_category=167&nav_id=1841371

BiH na redu: "Dovršiti raspad" - mirno (ne) može?

Željko Komšić je potvrdio da je predsednik Slovenije Borut Pahor rekao da su sve češći glasovi u Evropi o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije.

https://www.vecernji.hr/vijesti/bosnjacka-politika-i-javnost-ogorcene-hrvatska-uz-pomoc-slovenije-rusi-bih-1484181
Bošnjačka politika i javnost ogorčene: Hrvatska uz pomoć Slovenije ruši BiH
Veliku nervozu u Sarajevu potvrdilo je i pismo koje je u EU i UN poslao vatreni protivnik izborne reforme Željko Komšić

https://balkans.aljazeera.net/blogs/2021/4/18/nicija-zemlja-nasih-prvih-20-godina-lezanja-na-mini

Ničija zemlja: Naših prvih 20 godina ležanja na mini

Dvadeset godina nakon ‘Ničije zemlje’ i dvadeset pet godina poslije rata kao da se nismo nikud ni pomjerili.

Amir Sužanj


18 Apr 2021
Nedovršeni rat i neuvjerljivi mir od svih nas napravili su ljude na mini kojima je jedino preostalo da, tako ostavljeni, bespomoćno čekaju dolazak noći i tame iza koje nema jutra (Screenshot)

“Kad sam se ono prošle godine liječio od PTSP-a”, priča bivši vojnik Samir, koji je ostao bez noge od mine usred bitke negdje prema Treskavici, “pita mene onaj psiholog, psihijatar, šta li je – o čemu razmišljam kad mi noću san neće na oči. Pred očima mi je uvijek ista slika, kažem mu ja, onaj Cera iz Ničije zemlje što ostade da leži na mini dok mu sunce zalazi iza leđa i dok čeka noć znajući da mu niko neće pomoći. Pa kako to, čudi se doktor, proveo si bogzna koliko vremena gore u blatu i krvi, preživio toliku pucnjavu i strahote, ostao bez noge, a ne možeš da spavaš zbog nekakve scene iz filma? E, moj doktore, stižu mene i moje strahote, kako neće, svašta sam se nagledao… Ali ta scena ležanja na mini noćima mi ne izlazi iz glave, kao da se baš meni dogodila.”

Zastade malo taj dobro načeti veteran, tek da povuče dim cigarete, pa nastavi, gledajući negdje iza mojih leđa, u prazno, u ništa. “Znam od riječi do riječi tu scenu, mogao bih ti je sad odglumiti za oskara: Cera, ne mrdaj, ispod tebe je mina, ako se pomjeriš odosmo svi u p**** materinu. Stavili su je ispod tebe jer su mislili da si mrtav, kad dođu naši da te dignu da eksplodira… E jarane moj, u toj sceni sabrani su svi naši životi, i u ratu i poslije rata. I danas mi ležimo na toj mini i znamo da niko neće doći, samo nismo svjesni toga.”

Priznajem da mi je to njegovo ispovijedanje od prije nekoliko godina izgledalo kao magnovenje čovjeka koji se stalno susreće sa slikama iz rata i nikako ne uspijeva da izađe iz tog strašnog kruga. Dozrijevala je, doduše, godinama u meni ta metafora i veza sa okolnostima u kojima živimo, ali mi je baš ovih dana kristalno jasno osvijetli sjajna sarajevska novinarka Koraljka Kurcenberger, jedna od najfascinantnijih osoba iz medijskog miljea s kojima sam imao sreću i čast sarađivati…

“Stvarnost je premašila film. Iz rova u komentare, iz rata u nemirni mir. Dvadeset godina poslije Ničije zemlje nalazimo se između, prema, na putu… Oživljavamo i sliku čovjeka koji leži na mini. U toj političkoj metafori i dalje živimo, prolaze nam životi u nekim drugim i drugačijim rovovima, između vanjskih i unutarnjih interesa, na ničijoj zemlji”, konstatuje ta vrsna autorka zajedno sa svojim sagovornicima, cijenjenim znalcima u oblasti kinematografije Juricom Pavičićem, Erolom Zupčevićem i Dinom Mustafićem.
Proročanska simbolika postdejtonske BiH

Kad bi čovjek htio biti zajedljiv i sarkastičan, (a mora biti jer živimo u okolnostima koje nas, htjeli-ne htjeli, čine takvima) morao bi priznati da je čovjek na mini u filmu Danisa Tanovića bila jedna proročanska simbolika postdejtonske Bosne i Hercegovine.

Malo ko je, doduše, mogao i pomisliti da će u toj košmarnoj metafori odrasti čitave generacije – oni koji su rođeni godinu ili dvije poslije Tanovićevog oskara danas su punoljetni ljudi.

Akteri su i danas, manje-više prepoznatljivi. Umjesto UNPROFOR-a, tu je međunarodna zajednica utjelovljena u OHR-u, Vijeću za implementaciju mira, kvinti i ko zna čemu još, izgubljena u nedefinisanom cilju i lavirintu besmislenih procedura, koje ionako ne vode nikuda. Tu su i domaći igrači, duboko ukopani u svojim rovovima, koji nemaju nikakvu želju da slušaju i razumiju glasove te iste međunarodne zajednice i koji imaju isti model ponašanja – samo viči yes!

Nikome od njih ni na um ne pada da deaktivira minu jer bi mogla eksplodirati, pa zato niko ništa ne dotiče. Svima odgovara da nesretnik i dalje leži na mini, jer sve dok on leži, neće doći do eksplozije, koja će sve raznijeti. Tek s vremena na vrijeme, isuviše rijetko, oni direktno pogođeni, obični ljudi, iskoče iz rova u gaćama, metaforički goli i bosi, mašući okolo ne bi li kako skrenuli pažnju da su tu, da postoje, i živeći u iluziji kako će neko doći, deaktivirati eksplozivnu napravu na kojoj sjede, spasiti ih i izvesti ih iz rova na sigurno.
‘Ko je počeo rat?’

Dvadeset godina nakon Ničije zemlje i dvadeset pet godina poslije rata kao da se nismo nikud ni pomjerili.

Nedovršeni rat i neuvjerljivi mir od svih nas napravili su ljude na mini kojima je jedino preostalo da, tako ostavljeni, bespomoćno čekaju dolazak noći i tame iza koje nema jutra. I dalje smo sitni i bespomoćni pijuni u rukama raznih centara moći, kako domaćih, tako i onih stranih, koji preko naših rovova vode svoje bitke. I dalje smo samo sitan kusur u računicama i jednih i drugih.

I danas, u tom učmalom rovovskom ambijentu, sa svih strana odjekuje pitanje ko je počeo rat, samo što smo izgubili osjećaj za vrijeme, pa više i ne osjećamo da sjedimo na mini koja bi mogla eksplodirati.

Umjesto da pogledamo oko sebe i shvatimo da smo ostavljeni na goloj ledini nad nezaraslim rovovima, mi se radije iščuđavamo “sranju u Ruandi” poredani iza onih koji nas predvode u tumaranju po postdejtonskoj tranzicijskoj magluštini i toliko otupjeli za sopstvenu stvarnost da više nismo sposobni postaviti sami sebi ni ono čuveno pitanje sa samog početka Ničije zemlje – e j*** me ako ovaj zna đe nas vodi!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor : Al Jazeera

Amir Sužanj

Amir Sužanj, novinar i urednik na Radiju BiH. U novinarstvu valjda od rođenja - rođen 3. maja (1969), na Svjetski dan slobode medija. Cijeli svoj novinarski vijek proveo na Radio-televiziji BiH, u informativnom programu. Čovjek je nekonvencionalnih mjerila vrijednosti u novinarstvu, što ga često skupo košta.

https://www.pozitivno.ba/japodski-otoci-bih-skriveni-raj-prirode-foto-video/
Ako bi me pitao koje to skriveno mjesto u Bosni i Hercegovini predstavlja pravi odmor za dušu, onaj mali kutak raja gdje možemo uživati u prelijepoj i netaknutoj prirodi naše zemlje i bijeg od svih problema i čuda koje nam se dešavaju, mislim da bi moj odgovor bio upravo Japodski otoci.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/deutsche-welle-sto-rusija-zeli-na-zapadnom-balkanu/2271498.aspx

Deutsche Welle: Što Rusija želi na zapadnom Balkanu?
Marion Kraske, Deutsche Welle prije 13 sati
72

https://www.index.hr/vijesti/clanak/dodik-hrvati-su-beznacajni-jer-ih-muslimani-majoriziraju/2271590.aspx


Dodik: Hrvati su beznačajni jer ih muslimani majoriziraju
Index Vijesti prije 24 sata
547

https://www.pozitivno.ba/bosna-i-hercegovina-kanjon-rakitnice-prirodna-ljepota-na-samo-30-km-od-sarajeva-foto-video/


BOSNA I HERCEGOVINA: Kanjon Rakitnice, prirodna ljepota na samo 30 km od Sarajeva (FOTO & VIDEO)
January 25, 2021 BiH, Najbolje vijesti
Kanjon Rakitnice je 26 kilometara dug, čudesno privlačan, izazovan i nepristupačan u isto vrijeme, po svojim karakteristikama spada među najznačajnije prirodne znamenitosti Bosne i Hercegovine. Ovaj pravi morfološki fenomen, prostor divlje i netaknute prirode, nalazi se na samo tridesetak kilometara od Sarajeva.