UKRAJINA

http://www.advance.hr/vijesti/sudbonosni-sastanak-u-minsku-i-odvratna-pomisao-o-umiranju-za-vladajucu-klasu-zasto-smo-dopustili-da-dode-dan-kada-ce-se-ponovno-birati-izmedu-mira-ili-velikog-rata-u-europi/



Susreti poput današnjeg neizvjesni su sve do samoga kraja, no današnji susret u Minsku je, tvrde svi, od sudbonosne važnosti za Ukrajinu, Europu i svijet. Danas bi se tamo trebali susresti četvorica lidera - francuski predsjednik Francois Hollande, njemačka kancelarka Angela Merkel, ruski predsjednik Vladimir Putin i ukrajinski predsjednik Petro Porošenko.

Sastanak u Minsku već danima odzvanja vrlo neugodnim "sloganima", poput onog: "Zadnja šansa za mir u Europi", "Pokušaj sprječavanja velikog rata" i sl.

Možda je ovo vrijeme da se upitamo još jednom kako smo uopće do ove situacije došli, ili možda nije? Možda je sada već kasno za ta pitanja, jer nitko za njih nije mario ni prije godinu dana, a sada mariti ni nema nekakvog posebnog utjecaja.

Malo tko je mario za racionalne glasove, one koji su upozoravali "Ne trgajte Ukrajinu, ne razvaličite je između velikih sila!", guralo ih se na marginu, prozivalo ih se nerealnima, da ne shvaćaju "sudbonosnu važnost trenutka". Kakvog trenutka? Trenutka velikih globalnih preslagivanja kapitalističkih struja? Zar bi nam ti trenutci trebali biti toliko važni da nismo ni svjesni da se Europa već mjesecima nalazi na rubu velikog rata? Ili još gore - da jesmo svjesni i da nas to ne dira?

Današnji sastanak u Minsku već jest poraz Europe i cjelokupnog međunarodnog poretka. Činjenica da početkom 2015. imamo nekakva "povijesna" zasjedanja lidera koji za stol dolaze sa svojim uskim interesima je poraz svih nas i svih naših društvenih uređenja.

To je pobjeda ciničnih medijskih komentatora koji za vrijeme bilo kakvih izbora tvrde, nažalost s pravom, da glasače ne zanima vanjska politika. Ne zanima ih, ne, ali baš taj segment politike koji se ostavlja kao nezanimljiv uzrokovati će najveću moguću magnitudu štete i tragedije.

Ukrajina nije samo bure baruta, Ukrajina je domino baruta - možda nas svega tri ili četiri poteza dijele od katastrofe nezamislivih razmjera. Propast pregovora u Minsku mogao bi značiti otvoren poziv za "vojno rješenje" situacije na istoku Ukrajine. To može lako dovesti do ulaska ruske vojske u Ukrajinu i odluke NATO-a da je baš sad zadnji trenutak da se Rusiju zaustavi prije nego krene dalje. I? Što onda? Čemu se nadati, gledati prema horizontu?

Prosječan stanovnik ove zemlje, kao i Europe, ni ne zna što se događa u Ukrajini, kako je sve započelo i kako sve jako tragično može završiti. Ogromna kompleksna tema svedena je na šture detalje koji se svode na definiranje pozitivnih i negativnih aktera.

Oni koji pak znaju situaciju ne shvaćaju je iz drugih razloga. Ne razumiju da je svaki ishod, ali zaista svaki ishod, puno bolji od rata u Europi. Odcjepljenje cijelog Donbasa i pripojenje Rusiji, bolje je od rata u Europi. Poraz ruske politike i smjena vlasti u Rusiji, također je puno bolja od rata u Europi. Niti jedan ideal, niti jedno globalno političko previranje, niti jedna promjena, nije vrijedna rata u Europi.

Ukrajinsku krizu treba okončati danas, sve drugo biti će poraz. Četvorka u Minsku baviti će se krivim pitanjima, detaljima oko linije fronte, razinama autonomije pobunjeničkih vlasti u Donbasu itd. Ta pitanja trebaju doći tek naknadno, prvo trebaju dogovoriti, potpisati, pečatirati, stav da rata u Europi ne može biti, u niti jednom slučaju.

http://www.advance.hr/vijesti/sudbonosni-sastanak-u-minsku-i-odvratna-pomisao-o-umiranju-za-vladajucu-klasu-zasto-smo-dopustili-da-dode-dan-kada-ce-se-ponovno-birati-izmedu-mira-ili-velikog-rata-u-europi/


Možemo li to očekivati? Ne možemo, do toga smo došli da čak ni to ne možemo očekivati. Štoviše, jutros, svega nekoliko sati pred sam sastanak u Minsku, još nije uopće sigurno ni hoće li se svi na njemu pojaviti. To je razina neodgovornosti s kojom se politički vrh odnosi prema milijunima stanovnika Europe. To je dokaz da su potrebne smjene režima od Washingtona, preko Europe, Moskve i dalje, jer cjelokupan poredak, oblici vlasti i ustroja, postali su preopasni za običan narod o čijoj se sudbini, egzistenciji, razgovara u nekoliko očiju.

Svijetu ne treba preslagivanje moći, svijetu treba transformacija moći iz jedne nakaradne i opasne vertikale u jednu odgovornu horizontalu. Ovakav poredak, kada nas uopće dovodi do ovakvih "sudbonosnih sastanaka", pokazao je da je preopasan i da ne smije opstati.

Ruski ministar vanjskih poslova, Sergej Lavrov, rekao je jutros kako je on "siguran" da će pregovori završiti "političkim rješenjem sukoba u Ukrajini". Možda bude tako, kamo sreće da bude tako, ali ako se to i desi, nemamo razloga za slavlje. Šteta je već učinjena, već se plesalo po samom rubu i to ne smijemo zaboraviti. Ukrajina je dokaz da geopolitičko rivlastvo u eri financijskog kapitalizma, odnosno imperijalizma, može dovesti svijet na rub rata.

Možda ova epizoda završi smirivanjem, ali do kada? Trebamo li nakon toga strahovati što će se desiti u drugim zemljama? "Ukrajina" je svugdje, može buknuti bilo gdje. Sve što se s njom desilo imalo je okus vanjske politike. Kakav Majdan, kakva autentičnost - sve je bilo i ostalo je na potezima pijuna u okvirima geopolitičke šahovske ploče.

Nije normalno zagovarati kolaps ove ili one sile, jer to se neće desiti mirnim putem. Zagovarati takvo što znači prizivati "konačni obračun", a u istom ćemo vjerojatno naviše postradati mi, periferni narodi perifernih zemalja. Tko gine? Rusi i Amerikanci? Ne, ginu Ukrajinci, ginu Sirijci, a sutra će ginuti možda i Balkanci čiji mediji se ovih dana tako perverzno naslađuju pričama o tome kako "Srbi i Hrvati ponovno ratuju, na istoku Ukrajine" dajući legitimitet istima i ostavljajući dojam da se sve može jako brzo podići na višu razinu propagande, osjećaj odgovornosti obrane "naše" sfere interesa, naših globalnih "saveznika".

Narodi Europe nemaju saveznika, ni u Moskvi ni u Washingtonu, a bome ni u svojim glavnim gradovima. Jedini saveznik je onaj kojeg su i imali svo ovo vrijeme, jedni druge. Svi drugi polako im prodaju rat kao poželjno stanje. Nakon odlaska u Kijev i Moskvu, a danas u Minsk, vodeći Zapadni mediji obrušili su se na njemačku kancelarku Merkel tvrdeći da nema "petlje", da se ne želi suprotstaviti Rusiji. Tu je bilo čak i opasnih sugestija da je njemački narod kao narod pogrešno "sputan vlastitom prošlošću", da su postali odveć pacifistički raspoloženi...

Svaki normalan stanovnik Europe je pacifistički raspoložen, pa živimo na jednoj ogromnoj grobnici ratnih zločina i nezamislivog terora, zato spoznaja o "sudbonosnom" sastanku u Minsku i jest toliko odvratna, jer nas još jednom stavlja u poziciju da nam se rat nudi kao dio prirodne egzistencije našeg kontinenta, što je najveća laž u povijesti.

Svi ratovi vodili su se iz interesa i uvijek iz interesa vladajućih elita. Narod zna i može samo ginuti, dobiti u konačnici neće ništa, samo duže i kraće periode mira pred nove ratne strahote.

Na ruševinama Europe nakon Drugog svjetskog rata SAD su stasali kao najveća svjetska sila. Zar bismo trebali još jednom se pobiti i sve svoje srušiti da bi se ista sila obnovila ili da bi možda na njeno mjesto došla neka druga gladna europskog paleža?

Današnji sastanak u Minsku je jedna velika sramota, trganje Ukrajine na sfere interesa je jedna velika sramota, cjelokupni društveno-politički poredak našeg svijeta je opako sramotan jer nas je u stanju dovesti do ovakvih Rubikona - u konačnici smo i sami poprilično sramotni jer dajemo legitimitet takvom poretku i dopuštamo da nas vodi u budućnost na koju ne možemo utjecati, ne možemo se od nje spasiti.

Svaka smrt u Ukrajini, od prošle veljače do ove veljače, bila je uzaludna. Svaka od tih osoba ostala je bez života za tuđe ideale, za linije na karti, za ekonomske i korporativne interese vladajuće kapitalističke klase koja i države koristi samo kao instrument svoje masovne eksploatacije.

Ukrajini treba mir, iskreno se nadajmo da će ga danas dobiti, bar u okvirnim smjernicama. Odbacimo svu otrovnu želju za vojnim rješenjima, jer ona bi nam se mogla tako surovo obiti o glavu, doslovno. Uzmimo ovaj sastanak u Minsku kao jedan važan trenutak šireg promatranja, sagledavanja situacije iz malo veće udaljenosti - iste politike uskoro će nas dovesti i do još "sudbonosnijih" susreta, a uskoro će doći i onaj na kojem mir više neće biti na stolu. Nadajmo se da današnji nije takav i nadajmo se da će do idućeg buknuti kritična masa u Europi koja neće pustiti da ih vladajuće elite više ikada odvedu u nove ratove.

http://www.kurir.rs/planeta/vesli-klark-ukrajince-obucavamo-kao-hrvate-pred-oluju-clanak-1724183

Vesli Klark: Ukrajince obučavamo kao Hrvate pred Oluju


Bivši komadant NATO u Evropi Vesli Klark rekao je da obučavaju snage pod komandom Kijeva kao što su devedesetih obučavali hrvatske snage
Vesli Klark, foto rojters

VAŠINGTON - Ukrajinskim vojnicima je potrebna obuka slična onoj koja je hrvatskim vojnicima u ratu na prostoru bivše Jugoslavije povećala borbenu sposobnost, izjavio je penzionisani general vojske SAD Vesli Klark.

- Mi obučavamo jedinice oružanih snaga Ukrajine na nivou bataljona. Ukrajinci su se pokazali kao dobri ratnici na tom polju, ali bih hteo da vidim obuku i na drugim nivoima - na primer, obuku komande i osoblja - rekao je Klark, nekada komadant Severnoatlantske alijanse (NATO) u Evropi, a prenosi agencija Sputnjik.

On je naveo primer obučavanja hrvatske vojske pre početka operacije „Oluja“, tokom koje je u avgustu 1995. proterano između 200.000 i 250.000 Srba iz Republike Srpske Krajine, a ubijeno 742 vojnika i 1.196 civila.

Stvoreni konflikti

Klark je na predavanju u Vašingtonu dodao da situacija u Ukrajini mnogo podseća na situaciju na Balkanu.

- Konflikt u Ukrajini je veštački stvoren na isti način kao što je stvoren sukob na Balkanu. Slobodan Milošević je dugo tvrdio da nema kontrolu nad bosanskim Srbima. Putin na isti način tvrdi da nema uticaja na pobunjenike u Ukrajini. I to nije samo način stvaranja sukoba na Balkanu i Ukrajini već se ista stvar dogodila 1939. u istočnoj Poljskoj, posle potpisivanja sporazuma SSSR i nacističke Nemačke, takozvanog sporazuma Molotov-Ribentrop. Događaji na Krimu i u Donbasu podsećaju na ono što se dogodilo pre 70 godina - kaže Klark.

Priprema za ofanzivu

Penzionisani američki general tvrdi da pobunjenici na istoku Ukrajine spremaju prolećnu ofanzivu i da će krenuti u napad odmah posle Uskrsa.

- Pripreme su u toku, a ofanziva će početi između pravoslavnog Uskrsa, koji je 12. aprila, i Dana pobede u Evropi 9. maja. Zbog toga bi Obamina administracija trebalo da uradi dve stvari - podeli obaveštajne informacije o toj ofanzivi s Kijevom i pošalje im pomoć, u koju će biti uključeno i smrtonosno oružje - rekao je on.

Ivan Proškin
ORUŽJE ĆE PRODUŽITI RAT

Analitičar Ivan Proškin kritikovao je poziv za naoružavanje Ukrajinaca.
- Vesli Klark tvrdi da će slanje oružja Ukrajini sprečiti krvoproliće u toj zemlji, a poziva se na to da je u vreme rata u BiH NATO predugo čekao kako bi poslao oružje. Međutim, oružje koje je poslato u Bosnu nije sprečilo sukobe, već je dovelo do eskalacije sukoba, u kojem je ubijeno između 150.000 i 200.000 ljudi - kaže Proškin.

O „Oluji“

- Operacija „Oluja“ je bila vojna akcija Hrvatske u avgustu 1995. godine
- Trajala je od 4. do 9. avgusta 1995. godine
- Završila se padom Republike Srpske Krajine
- U sukobima su stradali 742 vojnika i 1.196 civila
- Sa zauzete teritorije proterano je između 200.000 i 250.000 Srba
- Međunarodni sud u Hagu „Oluju“ je prvo okarakterisao kao udruženi zločinački poduhvat, a potom je presuda promenjena

http://www.advance.hr/vijesti/u-ukrajini-donijet-zakon-kojime-se-zabranjuje-politicko-i-izborno-djelovanje-za-sve-komunisticke-stranke/

Zivela "Demokracija".

Koja je to Demokracija,kada se ponasa kao ......?

KOLIKO JE TO DOBAR SISTEM SE VIDI PO TOME,STO SVE OSTALE ZABRANJUJE.

To za mene znaci da je totalitarni sistem.

Ako neko tvrdi da je samo njegov sistem ispravan
(to nije od mene) je to totalitarni sistem.

Osim toga,bez obzira koliko neki sistem bio dobar (pitanje je samo za koga) on nije dobar ako se ljudi sa puskama teraju u njega.

Bez obzira koji to sistem bio.

Procitajte i zakljucite sami dali je to tako ili nije.


Valter

http://www.altermainstreaminfo.com.hr/vijesti/ukrajinska-komunisticka-partija-srodne-stranke-i-organizacije-488


Ukrajinska Komunistička partija srodne stranke i organizacije objedinila u "Ljevičarski front"


piše: N.Babic

Nakon što je Vrhovna Rada u skladu s rezolucijom o osudi totalitarnih režima krenula u obračun sa svima i svime što podsjeća na vremena Sovjetskog Saveza, posebno se na udaru našla Komunistička partija Ukrajine, koja je bila prisutna u svim sazivima ukrajinskog parlamenta sve do nacionalističko-neonacističkog prevrata od veljače prošle godine.

Ukrajinska vlada je Okružnom sudu u Kijevu predala zahtjev kojim je tražila zabranu rada KPU, ali se na ročištu od 25. svibnja sud u Kijevu nije htio izjasniti i predmet vratio Ministarstvu pravosuđa, prenose ukrajinske RIA Novosti.

Ovakvo radikalnim mjerama bi se zabranili rad i djelovanje za 115 000 članova koliko ih je KPU imala prema podacima iz 2012. godine.

Nakon progona, diskriminiranja, zabrane djelovanja i optužbi za izdaju, vidjevši da zemlja srlja u bankrot i propast, komunisti i lijeve stranke Ukrajine su se odlučile ujediniti u jednu veliku ljevičarsku frontu, prenose ukrajinske Vijesti.

"Ujedinjenu lijevu oporbu" su osnovali Komunistička partija (Petro Simonenko) Progresivna socijalistička stranka (Natalia Vitrenko), Radnička partija (Svjetoslav Bondarčuk), Lenjinski Komsomol Ukrajine i Savez sovjetskih časnika. Svi čelnici ovih stranka i organizacija su prije dva dana potpisali su sporazum o ujedinjenju.

Ustavotvorna skupština na kojoj je ukrajinska javnost  obaviještena o ujedinjenju ljevice, stranaka lijevog centra i  društvenih organizacija u održana je 12. lipnja u Kijevu.

Memorandum su potpisale sve ugovorne strane i tako je nastala "Ujedinjena lijeva oporba" koji će se boriti za načela demokracije i socijalne pravde, protiv socijalnog i nacionalnog genocida koji se provodi nad Ukrajincima, protiv fašizma i za obnovu savezničkih odnosa s Rusijom.

"Lijevu oporbu" vode Petro Simonenko i Natalia Vitrenko, olimpijski prvak Rudolf Povarnicin i filozof Georgij Krjučkov.

Manifest "Ujedinjene lijeve oporbe"

Ukrajinski pokret političkih stranaka lijevog i lijevog centra i društvenih organizacija postaje "Lijeva oporba".

Tijek unutarnje i vanjske politike u Ukrajini, posebice nakon prevrata u veljači 2014., doveo je našu zemlju do gubitka državnog suvereniteta, podjela i bratoubilačkog građanskog rata, ekonomskog kolapsa, socijalnog i etničkog genocida. Ukrajini prijeti kolaps, a vanjske sile žele isprovocirati Treći svjetski rat.

Potpisali smo sporazum o pridruživanju s Europskom unijom, a s druge strane poslušno provodimo drakonske mjere koje je uvjetovao MMF. Ukrajina je tako izgubila svoju ekonomsku i političku neovisnost i sada je zapravo zemlja pod vanjskom kontrolom.  Našu unutarnju i vanjsku politiku definiraju SAD i međunarodna financijska oligarhija.

Provedba tzv. reformi vodi u bankrot. One se provode po modelu perifernog neoliberalnog kapitalizma, dok smo s druge strane napustili integraciju sa zemljama Carinske unije. Ukrajina se tako sama osudila na deindustrijalizaciju i na pljačku javnih dobara od strane oligarhijskih klanova. Ta su dobra stvarale generacije sovjetskih ljudi, a sada nam prijeti gubitak milijuna radnih mjesta, siromaštvo i izumiranje stanovništva.  Današnji BDP Ukrajine nije čak ni 60% od razine iz 1990. godine.

Uništena je domaća proizvodnja, ali i sva vodeća izvozno orijentirana industrija u zemlji. Financijski sustav u zemlji je na rubu kolapsa. Eksploatacija radne snage je među najvišima u svijetu, a plaće su na  razini najsiromašnijih afričkih zemalja. Zdravstvene usluge i obrazovanje su nedostupni za većinu stanovništva.

U tijeku je izgradnja jednonacionalne države, a nametanjem nacionalno-šovinističke ideologije su se pogazili ustav Ukrajine i načela međunarodnog prava. U tijeku je masovna jezična, nacionalna, regionalna i konfesionalna  diskriminacija stanovništva.

Ukrajinska država je nekada bila u stanju pouzdano štititi zakonska prava, živote i sigurnost svojih građana.

Usvajanjem  zakona "o osudi komunističkog  i nacionalsocijalističkog totalitarnog režima u Ukrajini i zabranom isticanja njihovih simbola" od strane Vrhovne Rade Ukrajine se teško prekršio ustav koji je jamčio pravni status i sjećanje na borce za ukrajinske neovisnost u dvadesetom stoljeću, ali i svima onima  koji su doprinijeli pobjedi nad nacistima u Drugom svjetskom ratu.

"Otvaranje pristupa arhivima stranih represivnih organa i komunističkog totalitarnog režima koji je trajao od 1917. do 1991. godine", kako stoji u rezoluciji, nije samo odraz totalitarne prirode aktualnog vladajućeg režima u Ukrajini, nego cinično falsificiranje povijesti i revizija odluka vojnog suda u Nürnbergu i provokacija međunarodne zajednice.

Kršenje ustava, cenzura, manipuliranje javnim mnijenjem, zastrašivanja i progon disidenata, progon kanonske pravoslavne crkve, protuustavne zabrane rada političkih stranaka, progon i fizičko nasilje nad ideološkim i političkim protivnicima, izuzetno je opasno kršenje općenito prihvaćenih standarda u civiliziranom svijetu i uskraćivanje temeljnih prava Ukrajincima.

U takvim okolnostima, mi, predstavnici oporbenih političkih stranaka i javnih organizacija smo se ujedinili u okviru pokreta "Lijeve oporbe" kako bi spasili Ukrajinu, zaštitili naše sunarodnjake i zajamčili mir, prosperitet i sigurnost u zemlji, kao i slobodu govora i uvjerenja, pravično suđenje, uistinu demokratski izbore, socijalnu pravdu, demokraciju i vladavinu prava.

Tražit ćemo prije svega trenutačni prekid krvoprolića na istoku zemlje, mirno rješenje sukoba na temelju Sporazuma iz Minska i decentralizaciju vlasti.

Vjerujemo da će, ako ne osiguramo trajan mir u Ukrajini, doći do duboke, sveobuhvatne krize. Mi se moramo vratiti u krug naprednih zemalja, a to je nemoguće bez obnove dobrosusjedskih, jednakih i uzajamno korisnih odnosa s Ruskom Federacijom i Bjelorusijom.

S njima, za razliku od SAD-a i zemalja Europske unije, mi dijelimo zajedničku povijest, kulturu, duhovnost i civilizacijske vrijednosti. Povijest je dokazala da su se teritorijalni integritet i neovisnost Ukrajine mogli očuvati samo zajedništvom naših zemalja i bratskih naroda.

Vjerujemo da moramo zaustaviti genocid, ali i uništavanje nacionalnog gospodarstva, što je nemoguće postići bez odustajanja od neoliberalnih pseudoreformi koje se provode po diktatu Zapada.

Zalažemo se za provedbu nove industrijalizacije Ukrajine na temelju modernih tehnoloških inovacija, oslanjajući se na domaće znanje, ljudske, prirodne i tehnološke resurse. Naša alternativa neoliberalizmu je društveno-ekonomski model koji se temelji na načelima socijalne pravde i demokracije.

Kurs domaće i vanjske politike mora biti u skladu s načelima Deklaracije državnog suvereniteta Ukrajine, koja jamči našu nesvrstanost i neutralnost.

Međuetnički odnosi se moraju temeljiti na načelima međunarodnog prava, te na odredbama Deklaracije o pravima naroda Ukrajine u kojoj je definiran status ruskog jezika, kao i sva druga pitanja.

Protivimo se ponižavanju i izdaji vojnih i radnih pothvata naših očeva i djedova koji su pobijedili fašističke osvajače u Drugom svjetskom ratu i radom slavodobitno podigli našu domovinu iz ruševina. Oni su je u sovjetskoj eri uzdigli do svjetske ekonomske sile, a Ukrajina je bila i zemlja znanstvenog i duhovnog napretka.  Kategorički se protivimo neonacizmu, rehabilitaciji i slavljenja nacističkih kolaboracionista i  osvajača.

Pozivamo političke stranke, javne organizacije i sve one kojima je stalo do sudbine domovine da daju svoju ocjenu u aktualnoj političkoj i društveno-ekonomskoj situaciji u zemlji.

Pridružite patriotskom pokretu "Ujedinjene lijeve oporbe", poziv je Ukrajincima na kraju Manifesta kojeg su nakon ustavotvorne skupštine objavili ukrajinski komunisti, ljevičarske stranke i društvene organizacije.

Nazalost bi predugo trajalo prevesti sve.

Zato slusajte i zakljucite sami.

Mozda se moze i naci preveden tekst.

"PRAVI KRIVCI RATA U UKRAINI"


Valter

http://geopolitika.news/vijesti/europa/ukrajina-kao-poligon-za-ratne-igre-nato-rusija/


UKRAJINA KAO POLIGON ZA RATNE IGRE NATO – RUSIJA


Zapadu je teško „legla“ prošlomjesečna ostavka jednog od ključnih ukrajinskih ministara (ministra gospodarstva) Aivarasa Abromavičiusa. Prilikom podnošenja ostavke on je izrijekom kazao, kako je nemoćan u borbi protiv korupcije i kako odbija biti „marioneta“ u rukama vladinih dužnosnika, optuživši ih za blokiranje nužnih promjena u gospodarstvu i guranje svojih kadrova „sumnjivih kvaliteta“ na čelne položaje državnih tvrtki.

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko potpisao je ukaz kojim je postala važeća odluka Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti od 4. ožujka „O Koncepciji razvoja sektora sigurnosti i obrane Ukrajine“. U priopćenju službe za odnose s javnošću administracije predsjednika Porošenka, navodi se kako „će u srednjoročnoj perspektivi najaktualnija ugroza ostati agresivna djelovanja Rusije“.

Ukaz je objavljen na službenoj web stranici predsjednika države, a osim navedenog, u njemu je, kao jedano od ukrajinskih izazova naznačeno i „moguće iskorištenje teritorija Ukrajine za vođenje vojnih akcija u slučaju početka oružanog sukoba između država-članica NATO-a i Ruske Federacije“.

Sama Koncepcija u cijelosti polazi od osiguranja uvjeta za povećanje ukrajinske obrambene moći, za što je predsjednik Porošenko naložio odgovornim osobama i državnim tijelima iz područja obrane i sigurnosti razradu odgovarajućih programskih dokumenata.

Ukaz predsjednika donešen je u vrijeme novog zaoštravanja sigurnosnog stanja na jugoistoku zemlje (Donbass), gdje su na nekim djelovima crte razgraničenja sukobljenih strana aktualizirani pravi vojni sukobi s desetcima mrtvih i ranjenih vojnika na obje strane.

Podsjećam, kako je u sječnju 2015. godine ukrajinski parlament (Verhovna Rada) usvojio izjavu o proglašenju Rusije „državom-agresorom“, kojom prigodom je upućena molbe parlamentima svjetskih država za dostavu vojne pomoći Ukrajini.

U svezi toga pomoćnica američkog državnog tajnika za Euroaziju Victoria Nuland izjavila je, kako SAD nastavljaju s isporukom vojne pomoći Ukrajini (za sada bez tzv. letalnog ili smrtonosnog naoružanja, op.a.) koja već doseže sumu od 266 milijuna dolara. Također, kaže Nuland, SAD nastavlja pružati pomoć posredstvom svojih vojnih instruktora koji su već obučili „1200 vojnika (iz sastava ukrajinskih oružanih snaga) i 750 boraca Nacionalne garde Ukrajine“.

Geopolitička realnost

Imajući u vidu prošlotjednu objavu intervjua američkog predsjednika Baraka Obame u tamošnjem mediju The Atlantic, zanimljiv je onaj njegov dio u kojem se Obama kritički osvrće na nastojanja pojedinih bliskoistočnih i zemalja Istočne Europe, koje, kako kaže, vlastite probleme žele riješavati preko američkih leđa. U tom kontekstu, američki predsjednik o Ukrajini kaže, kako SAD ne mogu učiniti ništa više od ovoga što čine jer Rusija će uvjek imati veliki utjecaj na Ukrajinu, a što je i u samom temelju ruskih interesa.

Obamine riječi nisu hir odlazećeg predsjednika koji, eto, želi biti zapamćen kao pozitivac, mirotvorac ili nešto drugo, već proizlaze iz geopolitičke i geostrateške realnosti. Rusija je jednostavno tu, sa svojim golemim vojnim i ljudskim potencijalima kojima ne mogu parirati bilo kakva nastojanja i praktični potezi pojačavanja NATO-vih vojnih efektiva u istočnim državama članicama EU. One prije svega imaju političku ulogu, u smislu održavanja postojanih tenzija i blokiranja navodnih agresivnih poteza Rusije usmjerenih prema članicama EU, u smislu famoznih planova o okupaciji pribaltičkih država, Poljske i sl.

Njihova politička uloga, u koju spadaju i najnovije radikalne izjave čelnih osoba NATO-a o pobjedi Saveza ukoliko se Moskva odluči za rat, usmjerena je na odsjecanje svih budućih značajnijih gospodarskih i političkih odnosa Rusije i EU (izuzev onih nužnih za obostranu korist, poput energetskih ugovora (dok Bruxelless i za to ne iznađe alternativu), borbe protiv terorizma, migracijske krize i sl., a o čemu je jučer govorila povjerenica za vanjsku politiku EU F.Mogherini). A sama Ukrajina više nije u toj igri (ako je ikada stvarno i bila), na što ukazuje i nedavna izjava čelnika Europske komisije J.C. Junkera, kako ta zemlja neće ući u EU i NATO u još sljedećih 20-25 godina.

Propast prvotnog scenarija

„Ukrajinski scenarij“ od samog početka nije otišao u prvotno zamišljenom smjeru (položaj Krima koji je bez ispaljenog metka otišao Rusiji u naručje), a nestabilna postrevolucionarna vlast nije se uspjela nametnuti kao koheziona snaga ukrajinskog društva, bez obzira na permanentne instrukcije koje je dobivala (i dobiva još uvjek) od strane svojih Zapadnih partnera. Ona ih je uspješno ostvarivala u smislu provedbe političkih naloga koji se tiču određivanja vanjskopolitičkog smjera zemlje i permanentnog „podgrijavanja“ protu-ruskih osjećaja stanovništva (uspostavljenim nadzorom nad svim relevantnim državnim medijima), ali je posve zakazala u provedbi nužnih gospodarskih reformi, ponajviše zbog međusobnog sukoba suprostavljenih klanova domaćih oligarha, a koji državne i regionalne političke strukture i nadziru.

Zbog toga Zapad sve više mora u doslovnom smislu preuzimati brigu i za golu prehranu ukrajinskog stanovništva čija brojnost (40-ak milijuna) ne dozvoljava da se to čini u nedogled jer na to nitko od financijera ne može i neće pristati. Jer novac bacati u „rupu bez dna“ u nedogled, ne žele niti oni najbogatiji.

Zato Ukrajina danas predstavlja sve teži politički i financijski uteg Zapadu, a MMF i EU (poglavito njezina Europska središnja banka) muku muče s dostavom daljnjih tranši kredita koje od njih ponajprije traži Washington (MMF i ESB ih uvjetuju i namjenjuju isključivo za provedbu nužnih strukturnih gospodarskih reformi od strane Kijeva, a što minimalno u srednjoročnom razdoblju ne može dovesti do znatnijeg poboljšanja ukupnog socijalnog stanja). Jer u svijetu visokih financijskih krugova je vrlo dobro znano da se ukrajinski krediti dugo, a možda i nikada u cjelosti neće vratiti, što sve više odvraća privatne investitore od daljnjeg sudjelovanja u kreditiranju.

Zapadu je teško „legla“ i prošlomjesečna ostavka jednog od ključnih ministara (ministra gospodarstva, inače državljanina Litve školovanog na prestižnim zapadnim sveučilištima) Aivarasa Abromavičiusa. Prilikom podnošenja ostavke on je izrijekom kazao, kako je nemoćan u borbi protiv korupcije u Ukrajini i kako odbija biti „marioneta“ u rukama vladinih dužnosnika, optuživši ih za blokiranje nužnih promjena u gospodarstvu Ukrajine, kao i njezinim gospodarskim institucijama. Ex ministar tada je šokirao javnost riječima, kako su političari, uključno i oni iz stranke predsjednika Porošenka, vršili pritisak na njega, da na čelna mjesta u državnim tvrtkama postavlja ljude „sumnjivih kvaliteta“.

Rezultati istraživanja javnosti poražavajući su po vladajuću strukturu

Zbog nestabilnosti same vlasti (vidljive kroz nedavnu umalo uspjelu, a izvana u posljednji čas spriječenu smjenu premijera Arsenija Jacenjuka, oko koje se već bila usuglasila većina parlamentarnih stranaka), teško je očekivati bilo kakve radikalne gospodarske promjene.

Naime, prema danas (16. ožujka) objavljenim rezultatima istraživanja javnog mišljenja od strane Kijevskog međunarodnog instituta za sociolgiju (istraživanje je trajalo od 23. veljače do 8. ožujka, a obuhvatilo je 2039 ispitanika iz 110 gradova iz različitih ukrajinskih regija) , bivša ukrajinska premijerka Julija Timošenko prestigla je po popularnosti predsjednika Porošenka.

„Ukoliko bi se predsjednički izbori održali sredinom ožujka, to od svih građana Ukrajine uzrasta od 18 godina, za Juliju Timošenko glasovalo bi 10,9 % glasača“, navodi se u objavljenom priopćenju. Sadašnji predsjednik (donedavni lider po popularnosti) dobio bi 9,3%, a ostali između 5 i 6,5%.

U drugom krugu predsjedničkih izbora pobjedila bi također Julija Timošenko s osvojenih 25,2% glasova, a Petro Porošenko dobio bi svega 16,4%.

Drugi dio provedenog istraživanja Kijevskog instituta odnosio se na izbor predsjednika vlade i rejting parlamentarnih stranaka. Kao premijera, najveći postotak ispitanika također vidi Juliju Timošenko, njih 12,9%, a ostale Ukrajince-političare nadvisuje čak i bivši kontroverzni gruzijski predsjednik, a sadašnji guverner regije Odesa Mihail Saakashvili koji dobiva 9,9% glasova.

Politička stranka Julije Timošenko „Batkivshina“ također pobjeđuje za izbor u Verhovnu Radu s osvojenih 9,5% glasova, a oporbena stranka „Oporbeni blok“ (bivša Stranka regija srušenog predsjednika Viktora Janukovića) izbija na drugo mjesto s 6,7% glasova, nadvisivši čak i stranku sadašnjeg predsjednika Petra Porošenka „Blok Petra Porošenka“ koja dobiva 5,8% glasova.

Međutim, u stvarnosti je poražavajuća jedna sasvim druga činjenica, a to je, da prema rezultatima ovog istraživanja čak 41,3% ispitanika ne bi uopće niti izišlo na izbore. I upravo taj podatak potvrđuje navedenu tezu o nesposobnosti post-revolucionarne ukrajinske političke elite za uspostavu nacionalne homogenizacije. Osim tradicionalne podjele ukrajinskih građana na one koji se zalažu za bliže odnose s Rusijom i suprotno, toj neuspjeloj želji za zbijanjem naroda oko svoje vlasti kumovala je, možda još i više, njihova nesposobnost riješavanja nagomilanih velikih gospodarskih i socijalnih problema u zemlji (prema pojedinim istraživanjima čak 80 posto Ukrajinaca živi ispod razine siromaštva), a koju je sve teže pravdati retorikom o ruskoj agresiji, velikim izdatcima za obranu i sl. Jer, npr., sveprisutna korupcija u društvu, koja ponajprije ide iz samog državnog vrha, s Rusima nema nikakve veze, a baš ona predstavlja rak-ranu društva zbog koje najviše i prijeti obustava inozemne financijske pomoći Kijevu.

Siromaštvo kao temelj za radikalizaciju politike i društva

Ukrajinska vlast je itekako svjesna svog niskog rejtinga u narodu. Međutim, ona ne čini ništa da se takvo stanje promjeni. Vlast i dalje ne uspjeva iskočiti iz kolosjeka pokorničkog ispunjavanja tuđih želja i vlastitog htijenja da se prije svega svidi međunarodnoj javnosti, umjesto da se okrene sama sebi i riješava temeljne probleme svojih građana.

Tako predsjednik Porošenko nedavno u Bruxellessu kaže, kako će Ukrajina ispuniti svoju obvezu otvaranja 40-ak izbjegličkih središta za emigrante s Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Afganistana kao dokaz odanosti ukrajinskog naroda europskim vrijednostima i idealima. Nije spomenuo točan broj izbjeglica koje njegova zemlja mora primiti u naredne dvije godine, ali su tamošnji i pojedini EU mediji već objavili kako se radi o brojci od čak 150 tisuća izbjeglica koji će biti smješteni u čvrstim objektima (zgradama) a ne kontejnerskim, šatorskim i sl. improviziranim naseljima, što ovih dana izaziva burne reakcije i najave masovnih prosvjeda u Kijevskoj regiji.

Danas stavljen potpis na dokument o Koncepciji ukrajinske sigurnosti i obrane ide nesumnjivo u smjeru produbljivanja sukoba s Rusijom. U tom smjeru ide i jučerašnja inicijativa pojedinih predstavnika parlamentarnih stranaka (između ostalih i iz stranke predsjednika Porošenka) da Ukrajina u potpunosti prekine sve odnose s Rusijom, uključno i one diplomatske.

Istodobno, osiromašno i mlado stanovništvo ili napušta zemlju (bilo u smjeru EU bilo u Rusiju) ili ulazi u sastav njezinih oružanih snaga koje još jedino jamče određenu socijalnu i financijsku sigurnost.

A sve to zajedno predstavlja idealnu smjesu za preobrazbu Ukrajine od održive i perspektivne države (za što ima sve nužne preduvjete) u golemi poligon za dugotrajan sukob između SAD-a i Rusije, koji ukrajinskom narodu ne donosi ništa dobrog. Iz sadašnje pespektive gledano, Ukrajina će (p)ostati „bojišnica“ i uporišna točka za vječni sankcijski obračun SAD-a i njegovih saveznika (u prvom redu EU) prema Moskvi.

O tome svjedoči i današnja vijest iz State Departmenta, prema kojoj će SAD produljiti sankcije Rusiji sve dok ta zemlja Ukrajini ne vrati Krim. Dakle, u beskonačnost. Jer Krim je već odavno ušao u sferu real-politike, a ne diplomatskog nadmudrivanja i cjenkanja (što Washington jako dobro zna i baš zato namjerava koristiti dokle god smatra da mu je u interesu).

https://vijesti.hrt.hr/474496/rusija-zaplijenila-tri-ukrajinska-broda

Ukrajinski predsjednik proglasio izvanredno stanje
Autor: I.H./M.M./Hina
26. 11. 2018. prije 16 sati

Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko rekao je da će izvanredno stanje u zemlji, o kojem je donio odluku stupiti na snagu u srijedu. Ali naglasio je da njegova uredba ne uključuje restrikcije građanskih prava niti odgodu izbora zakazanih za sljedeću godinu.

U televizijskom obraćanju, ponudio je parlamentu da se izvanredno stanje uvede na 30 dana umjesto na 60 koliko je ranije najavilo njegovo vijeće za sigurnost.

"Ispunio sam svoju ustavnu dužnost i prije nekoliko sati uredbom sam uveo izvanredno stanje u Ukrajini od 9 sati ujutro 28. studenoga", kazao je.

Porošenko je ranije danas potpisao uredbu o uvođenju izvanrednog stanja, ali da bi stupila na snagu trebao ju je potvrditi parlament, koji je to i učinio.

Odluku o izvanrednom stanju donio je dan nakon što je Rusija pucala i zaplijenila tri ukrajinska vojna broda i njihove posade u vodama oko spornog poluotoka Krima, izazvavši veliki porast napetosti između dvije strane čiji su odnosi ionako ozbiljno narušeni nakon ruske aneksije Krima 2014. i neskrivene potpore Moskve proruskim separatistima na istoku Ukrajine, prenose agencije.

Ukrajina je u ponedjeljak kao odgovor na akciju Rusije stavila vojsku u stanje pripravnosti.

I Moskva i Kijev zatražili su nakon incidenta hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavlo Klimkin je rekao da Ukrajina zadržava pravo da se brani protiv Rusije te ne isključuje daljnju agresiju Moskve bilo na kopnu ili moru.

Rusija zaplijenila tri ukrajinska broda i ranila pomorce

Ruski pogranični brodovi zaplijenili su u nedjelju dva manja broda ukrajinske mornarice i tegljač pošto su otvorili vatru i ranili nekoliko ukrajinskih mornara, što je najozbiljniji sukob između Moskve i Kijeva zadnjih godina.

Moskva je prije toga zapriječila prolaz kroz Kerčka vrata pored anektiranog Krima kako bi spriječila da brodovi iz Crnog uđu u Azovsko more te kazala da je mala flotila ignorirala upozorenja da se zaustavi i izvodila opasne manevre.
Rusija je u napadu na ukrajinska plovila zatočila 24 mornara, od kojih su trojica ranjena, potvrdila je ruska povjerenica za ljudska prava Tatjana Moškalkova.

Ukrajinsko vojno osoblje "brutalno je zatočeno, suprotno međunarodnom pravu", rekao je ukrajinski predsjednik Porošenko na sastanku vijeća za nacionalnu sigurnost.

Ruske vlasti moraju ih "odmah predati ukrajinskoj strani zajedno s brodovima i osigurati smirivanje situacije", dodao je predsjednik.

No, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov za incident optužuje Ukrajinu kako bi se opravdale nove sankcije protiv Moskve. Rusija je također uputila Ukrajini oštro upozorenje da će "odlučno spriječiti pokušaje narušavanja svoje sigurnosti i suverenosti".

Ministarstvo vanjskih poslova je u priopćenju optužilo Kijev da u "koordinaciji s Europskom unijom i SAD-om provodi politiku kojoj je cilj izazvati sukob s Rusijom".

SAD i NATO upozoravaju Rusiju

Sjedinjene Države i NATO pozvale su Rusiju da hitno oslobodi brodove i posadu, naglasivši da za ruske akcije nema opravdanja, javile su agencije.

Američka veleposlanica pri UN-u Nikki Haley upozorila je Rusiju da je njezina zapljena tri ukrajinska broda kršenje suvereniteta ukrajinskog teritorija i "arogantan čin koji međunarodna zajednica mora osuditi".
"Kao što je više puta rekao predsjednik moje zemlje, SAD se zalažu za normalne odnose s Rusijom. Ali ilegalne akcije poput ovih čine to nemogućim", naglasila je američka diplomatkinja, pozivajući Rusiju da oslobodi brodove i posadu.

NATO je također pozvao Rusiju da oslobodi brodove i posadu, naglašavajući da nema opravdanja za akcije koje je izvela Moskva.

"Ono što smo vidjeli jučer je vrlo ozbiljno", rekao je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. "Svi saveznici izrazili su punu potporu ukrajinskom teritorijalnom integritetu i suverenitetu", dodao je.
"Nema opravdanja za korištenje vojne sile protiv ukrajinskih brodova i posade stoga pozivamo Rusiju da odmah oslobodi ukrajinske pomorce i brodove koje je jučer zaplijenila", naglasio je Stoltenberg.

EU traži da Rusija oslobodi ukrajinske mornare i vrati brodove

EU traži da Rusija oslobodi ukrajinske mornare i vrati brodove. Glasnogovornica Europske komisije istaknula je da Unija ne priznaje rusko pripojenje Krima i da Rusija mora hitno deblokirati Kerčka vrata. "Ovu stvar uzimamo jako ozbiljno", rekla je glasnogovornica.

Poteze Moskve osudio je i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. "Ruske vlasti moraju osloboditi ukrajinske mornare, vratiti brodove i suzdržati se od daljnjih provokacija", rekao je Tusk nakon telefonskog razgovora s Porošenkom. "Europa će ostati jedinstvena u potpori Ukrajini", naglasio je.

Rusija je pripojila Krim 2014. i tada je izgradila dugačak most koji povezuje taj poluotok s južnom Rusijom i premošćuje Kerčka vrata - uski vodeni prolaz koji vodi od Crnog mora do Azovskoga mora, gdje se nalaze dvije ukrajinske važne luke.

Međusobni sporazum daje i Rusiji i Ukrajini pravo korištenja Azovskog mora, koje leži između njih i povezano je uskim Kerčkim vratima s Crnim morem. S obzirom na odnose koji su osjetljivi nakon ruskog pripojenja Krima i rusku potporu proruskoj pobuni u istočnoj Ukrajini, postoji rizik da bi incident mogao dvije zemlje gurnuti prema širem sukobu i vjerojatno će obnoviti pozive Zapada na još sankcija Rusiji.