PREBIVALIŠTE U HR

Prebivalište u Hrvatskoj – saga u nastavcima

http://croatia.ch/drustva/hkk/131222.php

Malo je koja tema u zadnje vrijeme uznemirila Hrvate u iseljeništvu kao dosljedna primjena hrvatskog Zakona o prebivalištu. U zadnjih nekoliko mjeseci održane su brojne informativne tribine od kojih su se neke skoro pretvorile u prosvjedne skupove. O toj je temi i Libra pisala u prošlom broju, a iscrpne informacije (a ponekad i dezinformacije) donosili su i portali i druge iseljeničke novine.
           Prema Zakonu, oni koji stalno žive u inozemstvu dužni su odjaviti svoje prebivalište u Hrvatskoj čime gube pravo na osobnu iskaznicu. Sama po sebi ova je odredba vrlo logična. Osobe koje žive u Hrvatskoj imaju u njoj prebivalište koje im daje pravo na osobnu iskaznicu. Osobe koje ne žive u Hrvatskoj – nemaju. Prebivalište nije povezano s državljanstvom, dakle osobe koje žive izvan Hrvatske i dalje mogu biti hrvatski državljani i imati hrvatsku putovnicu. Pogotovo nije povezano s pravom glasa, pravom vlasništva na nekretninama ili plaćanjem poreza.
           Neposjedovanje osobne iskaznice ne bi dakle smjelo imati nikakvih negativnih posljedica. U praksi to međutim nije tako. Notorni su slučajevi kad se bez osobne iskaznice u Hrvatskoj nije moglo registrirati auto ili otvoriti račun u banci. Dakle bez te isprave u Hrvatskoj je kompliciranije ili nemoguće obaviti neke svakodnevne poslove koji su i inače dovoljno dugotrajni i komplicirani. Pored toga, kuće ili stanovi u kojima vlasnik nema prijavljeno prebivalište tretiraju se kao kuće za odmor pa je za njih u mnogim mjestima komunalna naknada viša nego za kuće i stanove u kojima se stvarno stanuje. Uz to ne treba zanemariti ni emocionalni aspekt povezanosti s domovinom. Simbol te povezanosti je osobna iskaznica iako bi bilo logičnije da je to putovnica.
           Negativne reakcije Hrvata u inozemstvu na gubitak osobne iskaznice iz ovih su razloga bile sasvim opravdane. No neke su, vjerujemo više iz neznanja nego iz zlonamjernosti, bile pravi pucanj u prazno. Na primjer da će osobe bez osobne iskaznice biti tretirane kao stranci pa će u turističkim mjestima morati čak plaćati boravišnu taksu. Boravišnu pristojbu plaćaju naime svi turisti, domaći i strani, uz neke iznimke koje odredi lokalna turistička zajednica.
           Dodatnu pomutnju u ovu situaciju unijelo je i neujednačeno ponašanje hrvatskih službenika pri odjavi prebivališta. Nekim osobama je osobna iskaznica odmah oduzeta i poništena, a neki su se odjavili i iskaznicu ipak smjeli zadržati. I takva nedosljednost dala je povoda za komentare o nesposobnosti ili samovolji hrvatske uprave, o diskriminaciji iseljenika i sličnom.

           Dilema dakle i nakon svih diskusija nije riješena. Povrh svega što je do sada o odjavi prebivališta i osobnim iskaznicama izrečeno ili napisano, u Generalnom konzulatu RH u Zürichu zatražili smo neka dodatna objašnjenja. Konzul Igor Surdich ljubazno je odgovorio na naša pitanja:

           Putovnica s osobnim identifikacijskom brojem (OIB) trebala bi zamijeniti osobnu iskaznicu, tako da se recimo tehnički pregled vozila ili otvaranje računa u banci mogu obaviti i s hrvatskom putovnicom. Do sada to u praksi očito nije funkcioniralo kako treba. Ima li naznaka nekakvog poboljšanja, tj. bolje obaviještenosti hrvatskih institucija?
           Banke su privatne pravne osobe i stoga je teško utjecati na njihovu poslovnu politiku. Treba napomenuti, međutim, kako nema zakonskog propisa koji bi branio hrvatskom državljaninu koji živi u inozemstvu otvaranje računa u Republici Hrvatskoj. Samim time banke mogu prihvaćati putovnice kao važeće identifikacijske isprave. Što se registracije vozila tiče, uočio se problem zbog propisa koji određuje kako vozilo registrirano u Republici Hrvatskoj može posjedovati samo osoba koja prebiva u RH. Konzulat je upozorio nadležno tijelo na poteškoće koje bi se mogle javiti zbog takve odredbe i nadamo se skorom rješenju tog problema.
           Ako netko ima i švicarsko državljanstvo ali recimo kao umirovljenik provodi dulje vremena u Hrvatskoj (možda dijelom u mjestu tamošnjeg prebivališta, a dijelom na moru), mora li isto odjaviti svoje hrvatsko prebivalište?
           Sukladno Zakonu o prebivalištu smatra se da osoba boravi izvan Republike Hrvatske duže od godinu dana i u slučaju kada ona povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku, ali u razdoblju od godinu dana ne boravi u Republici Hrvatskoj ukupno dulje od tri mjeseca.
           Slijedom navedenog, za osobu koja boravi u RH dulje od 3 mjeseca unutar godinu dana ne smatra se da boravi u inozemstvu te ista ne mora odjavljivati mjesto prebivališta niti prijavljivati privremeno iseljenje.
           Kako se dokazuje koliko dugo je netko boravio u Hrvatskoj?
           Zakonom nije propisano koje se metode prihvaćaju kao provjera duljine boravka u Republici Hrvatskoj te se stoga može smatrati kako će nadležno tijelo to moći provjeravati svim uobičajenim metodama (provjerom na terenu i slično).
           Budući da Republika Hrvatska i Švicarska Konfederacija imaju potpisan Sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, je li moguće da osoba koja ima prebivalište u Švicarskoj, a svoje hrvatsko prebivalište propusti odjaviti, bude dužna platiti porez (na prihode iz Švicarske) i u Hrvatskoj?
           Prema Ustavu Republike Hrvatske međunarodni sporazum ima snagu iznad zakona, te se stoga u slučaju naplate poreza između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije primjenjuju odredbe Ugovora. Članak 4. st. 2. Ugovora rješava situaciju u slučaju da osoba ima prijavljeno prebivalište (što znači da je rezident) u obje zemlje:
           Ako je, prema odredbama stavka 1., fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na ovaj način:
a)         smatra se rezidentom one države u kojoj ima stalno mjesto stanovanja, a ako ima          stalno mjesto stanovanja u objema državama, smatrat će se da je rezident one države             s kojom ima uže osobne i gospodarske odnose (središte životnih interesa);
b)         ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj     državi nema stalno mjesto stanovanja, smatrat će se da je rezident države u kojoj ima           uobičajeno boravište;
c)         ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od         njih, smatrat će se da je rezident države čiji je državljanin;
d)         ako je osoba državljanin obiju država ili nije državljanin ni jedne od njih, nadležna tijela    država ugovornica riješit će pitanje dogovorno.
           Dakle, odredbe ugovora izričito isključuju mogućnost dvostrukog oporezivanja osobe u slučaju da ista zadrži prebivalište u obje zemlje. Napominjemo kako se ugovor prvenstveno odnosi na porez na dohodak, porez na dobit i porez na imovinu.
           Je li točno da državljanstvo odnosno prebivalište nemaju utjecaja na plaćanje poreza na nekretnine u Hrvatskoj?
           S obzirom da Zakon o porezu na nekretnine još nije izglasan ne možemo davati službene informacije o načinu njegove primjene. Uspoređujući praksu hrvatskog zakonodavca vezanu uz nekretnine koje se nalaze u Republici Hrvatskoj možemo pretpostaviti da će se porez plaćati u zemlji gdje se nekretnine nalaze.
           ...
           Kakav se zaključak može iz svega izvesti? Zakon o prebivalištu unijet će reda u zbirke podataka o stanovnicima Republike Hrvatske. Postići će ono na što smo u Švicarskoj već dugo navikli, naime na urednu 'Einwohnerkontrolle'. Onemogućit će prijavljivanje na lažnim adresama, unijet će reda u biračke popise, otežati  izbjegavanje plaćanja prireza ili nepoštivanje drugih propisa. Svrha Zakona sigurno nije bila šikaniranje iseljenika, iako su je neki i tako doživjeli.
           Da se ispravi taj krivi dojam izgleda da se praksa u Hrvatskoj počela kretati prema jednom prihvatljivom kompromisu. Naime, osobama koje su ranije živjele na određenoj adresi u Hrvatskoj i s te adrese otišle u inozemstvo preporučuje se samo odjava privremenog prebivališta, odnosno kako to Zakon kaže, prijava privremenog odlaska izvan Republike Hrvatske. U tom se slučaju osobne iskaznice ne poništavaju. Većina iseljenika tako će moći poštivati Zakon ali i zaštititi svoje interese. Bez iskaznica ostat će uglavnom osobe s fiktivnim prebivalištem koje u Hrvatskoj nisu nikad ni živjele.
           Šteta da se tog rješenja nitko nije sjetio odmah na početku.