SFRJ4EVER
"SAMO ZAJEDNO SMO JACI"

Ako niste registrovani posjetilac foruma, kliknite na "registracija" na dnu ovog prozora, a ukoliko ste registrovani član, kliknite na "login".
Traži
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Latest topics
» ZIVI ZID-ONI ZASLUŽUJU NAŠU PAŽNJU!
Yesterday at 4:19 pm by Slaven

» MUZIKA KOJA POGAĐA U DUŠU...
Thu Dec 08, 2016 12:31 am by Valter

» SLUSAJ MUZIKU I ZAKLJUCUJ I SAM!
Wed Dec 07, 2016 11:31 pm by Valter

» DOMAĆA I STRANA MUZIKA
Wed Dec 07, 2016 11:22 pm by Valter

» DRUGI O TITU...
Wed Dec 07, 2016 9:59 pm by Valter

» SUBOTOM UVECE
Wed Dec 07, 2016 9:37 pm by Valter

» DRUŽENJE JEST...NAJLEPŠI DOŽIVLJAJ
Wed Dec 07, 2016 7:01 pm by Valter

» GRIJESECI UCIMO
Wed Dec 07, 2016 6:41 pm by Valter

» JEDNO PITANJE...
Wed Dec 07, 2016 6:23 pm by Valter

Gallery


Navigation
 Portal
 Index
 Članstvo
 Profil
 FAQ
 Pretraľnik
Affiliates
free forum
December 2016
MonTueWedThuFriSatSun
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 

Calendar Calendar

Affiliates
free forum

SUDAR SVJETOVA?

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

RUSIJA

Komentar  Valter on Sat May 21, 2016 12:25 pm

http://geopolitika.news/regije/rusko-zbogom-europskoj-uniji-iii-samit-rusija-asean/


RUSKO ZBOGOM EUROPSKOJ UNIJI: III. SAMIT RUSIJA – ASEAN


Washington već tri i pol godine posredstvom svojih „satelita“ sistematski potiskuje Rusiju iz Europske unije, kidajući njezine ključne gospodarske i političke odnose i interese, kako s Bruxellessom, tako i s većinom glavnih država Unije.
Moskva je već odavno svjesna američkih namjera ali je ispočetka ipak gajila nade u političku i gospodarsku snagu i neovisnost ključnih zemalja EU, kao i u državničke karakteristike njihovih vođa, kojima bi trebao biti primaran nacionalni, a ne kolektivni interes (čitaj: interes elitiziranog financijskog, gospodarskog, političkog i vojnog establišmenta). Međutim, ta nadanja Moskve ubrzo su se rasplinula poput mjehura sapunice te je Rusija i definitivno, a ne samo deklarativno i u propagandnu svrhu kao svojevrsno upozorenje Zapadu, svoje fundamentalne gospodarske, političke i vojno – sigurnosne potencijale okrenula na Istok, u želji za povezivanjem s tamošnjim ključnim državama na ravnopravnim osnovama i u iščekivanju predstojeće velike i odlučne bitke s SAD-om na tom prostoru, ključne za budući ustroj svijeta.
Pored izgradnje strateških odnosa s Kinom i čvrstih političkih i gospodarskih odnosa s Indijom i Pakistanom (kao najvažnijim azijskim kopnenim državama) kroz Šangajsku organizaciju o suradnji (čijem se članstvu vjerojatno uskoro priključuje i Iran), Rusiji je vrlo važna uspostava strateških odnosa s još jednom snažnom azijskom asocijacijom – ASEAN (The Association of Southeast Asian Nations ili Savez država Jugo-istočne Azije), sa sjedištem u Jakarti (Indonezija). Ta organizacija od deset gospodarski i demografski potentnih i perspektivnih država već dugi niz godina privlači pozornost svjetskih središta moći.
Samit u Sočiju
19. svibnja u ruskom Sočiju otvoren je dvodnevni samit Rusija – ASEAN pod nazivom „Na putu prema strateškom partnerstvu radi zajedničke koristi“. U radu samita sudjeluju predsjednici ili šefovi vlada zemalja članica, te ruski predsjednik Putin i premijer Medvedev. U Soči je također došlo oko 350 predstavnika biznis-elite, ekonomisti i stručnjaci iz Rusije, Bruneja, Vijetnama, Indonezije, Laosa, Kambodže, Mjanmara, Malezije, Singapura, Tajlanda i Filipina.
Treba napomenuti kako je samo dva tjedna ranije u Soči, na sastanak s predsjednikom Putinom došao i japanski premijer Shinzo Abe (posjet je davno planiran ali je uvjek bio prolongiran zbog Zapadnih sankcija Rusiji (u kojima sudjeluje i Japan, iako svjestan njihove kontraproduktivnosti u prvom redu po vlastite interese), a što je izazvalo nelagodu u Washingtonu koji je posjet na sve načine želio spriječiti.
Rusija kroz približavanje s Japanom, kao i zemljama članicama ASEAN-a, šalje još jedan signal, a to je, da nije orijentirana isključivo na stratešku suradnju s Kinom i da su joj ambicije znatno šire i da se kreću i u smjeru Jugoistočne Azije ali i prema uspostavi dobrih (u prvom redu gospodarskih) odnosa s Japanom i Južnom Korejom. Rusija tu ulazi na prilično sklisko područje jer se radi o zemljama koje su vanjsko-politički oštro suprostavljene Kini zbog međusobnih teritorijalnih sporova, a nekima od njih (primjerice Vijetnamu) Rusija je i glavni dobavljač naoružanja. Ali o tome nešto više kasnije u tekstu, a sada se vratimo glavnoj temi.
ASEAN je jedna od najvećih organizacija Azijsko-tihooceanske regije, u kojoj živi više od 630 milijuna stanovnika (više nego u EU). Ukupni BDP ASEAN-a iznosi, prema podatcima iz 2014. godine, 2,57 trilijuna dolara. U prethodnih 5 godina trgovinska razmjena Rusije s tom organizacijom se udvostručila, a u 2014. godini dosegnula je svoj rekord, u iznosu od 21,5 milijardu dolara. Samit u Sočiju je treći takve vrste u zadnjih 20 godina, od kada su uspostavljeni odnosi između Rusije i te organizacije.
Međutm, treba naglasiti kako je udio Rusije u ukupnom BDP-u ASEAN-a vrlo skroman i iznosio je svega 1%. Radi se o skromnim investicijama, a Rusija svoje usluge u toj regiji pruža najviše u sferi izvoza naoružanja, iskustva u eksploataciji energenata (poglavito nafte i plina) i atomske energije. Ali trendovi se (polako) mijenjaju te je prošle godine Rusija povećala svoju trgovinsku razmjenu s tom organizacijom na 24 milijarde dolara, a s obzirom na njezinu (nedvojbeno) buduću „odsječenost“ prema Zapadnim tržištima ta će se brojka brzo povećavati.
Susreti na visokoj razini i potpisani dokumenti

Prvi dan samita u Sočiju obilježili su bilateralni susreti ruskog državnog vrha sa šefovima država članica ASEAN-a. Posebno su upečatljivi oni s liderima Indonezije, Vijetnama, Malezije, Singapura i Tajlanda.
Pozornost je privukao i sastanak predsjednika Putina sa šefom „kineske“ Azijske banke za infrastrukturne investicije (AIIB) Jinon Liqunom. Tijekom tih susreta potpisano je niz dogovora. Npr. Ruski fond za direktne investicije, tajlandski konglomerat Charoen Pokphand Group (C.P. Group), kineska tvrtka Banner Infant Dairy Products (Banner Dairy), vodeći bliskoistočni investitori i banke, potpisali su suglasnost o zajedničkim investicijama u projekt vrijedan milijardu dolara, o izgradnji u Rusiji najvećeg integriranog pretovarno-mlječnog kompleksa. Ruski investicijski fond i vjetnamski državni investicijski fond State Capital Investment Corporation (SCIC) potpisali su memorandum o osnivanju zajedničke investicijske platforme s početnim kapitalom u iznosu od 500 milijuna dolara. Ruska i indonezijska vlada potpisale su suglasnost o suradnji u obrambenoj sferi.
Drugi dan samita obilježit će globalne i regionalne sigurnosne i druge teme, a na kraju samita očekuje se donošenje Sočinske deklaracije u kojoj će se formulirati nužnosti daljnjeg razvoja ruskog odnosa s tom organizacijom koji će dovesti do uspostave strateškog partnerstva. U tom smislu, osim same deklaracije, očekuje se i usvajanje kompleksnog plana djelovanja u nevedenom smjeru.

Glavni tajnik ASEAN-a Le Luong Minh izjavio je u Sočiju, kako ta organizacija Rusiju smatra važnim partnerom i da se njihovi odnosi produbljuju posljednjih 20 godina. To se odnosi na politiku, sigurnost, trgovinu, investicije, znanost, tehnologiju, energetiku, turizam, kulturu.
Trenutačno se u fazi ratifikacije nalazi dogovor o uspostavi zone slobodne trgovine između „ruskog“ Euroazijskog ekonomskog saveza (EAES) i Vijetnama, a u travnju su započeli pregovori o uspostavi te zone i između Rusije i Tajlanda. U Sočiju su o tome razgovarali i ruski i indonezijski predsjednici, a prijedlog za uspostavu slobodne trgovinske zone podnio je i singapurski premijer, kao i rukovodstvo Kambodže.
Ruski državni vrh, u stvari, namjerava formirati široko gospodarsko partnerstvo između EAES, ASEAN-a i ŠOS, kao snažnu protutežu američkom Tran-stihooceanskom partnerstvu. Na taj se način zapravo sve relativizira, budući da su mnoge zemlje ASEAN-a uključene u tu „američku“ asocijaciju u koju nije dopušten pristup Kini i Rusiji. Jer neovisno o teritorijalnim sporovima i međusobnim sudskim procesima pred međunarodnim sudbenim instancama, sve ove zemlje imaju vrlo razvijene gospodarske odnose s Kinom, a većini od njih je Kina i glavni trgovinski partner.

Pojedini Zapadni mediji upravo i potenciraju sigurnosnu problematiku u odnosu na gospodarske interese azijskih zemalja. U tom smislu Rusiji ne daju preveliku šansu jer on mora „levitirati“ između strateških odnosa s Kinom i dobrih odnosa sa zemljama koje s Kinom imaju napete sigurnosne odnose. Potencira se i navodna ruska želja, da u regiju samo izvozi još više svog naoružanja, a što može izazvati nezadovoljstvo Pekinga. U tom se smislu, u Zapadnim medijima često ističe primjer Vijetnama koji se s Kinom spori oko morske granice. A toj zemlji je upravo Rusija glavni izvoznik naoružanja – od lovačkih zrakoplova, podmornica, do raketa i vojnih brodova suvremenih tipova koje Vijetnamu omogućuju visoku razinu vojne moći. Hanoj je, zauzvrat, Rusiji iznova omogućio neometano korištenje strateški vrlo važne vojno-pomorske i zrakoplovne baze Kamran (Rusija ju je iznajmljivala od 1979. (SSSR) do 2002. g.), i to usprkos velikom američkom nezadovoljstvu (Pentagon ju je namjeravao iznajmiti za vlastite potrebe jer bi mu omogućila golemu stratešku prednost u odnosu na Kinu) jer tu bazu upravo sada koriste ruski strateški bombarderi koji lete pokraj, u Južno-kineskom moru, Istočnom kineskom moru i Japanskom moru stacioniranih američkih vojnih baza.
Ruska pomorska flota nedavno je sudjelovala u dvije velike vojne vježbe u Bruneima i Indoneziji. S druge strane, Indonezija, Tajland i Malezija žele kupovati rusko oružje koje je jeftinije od Zapadnog, a često za njim u kvaliteti ni u čemu ne zaostaje. Sve to skupa ukazuje na povišenje ruske vojne nazočnosti u Jugoistočnoj Aziji.
Zapadni mediji ističu kako ti ruski potezi mogu razdražiti Kinu.

Međutim, niti se Kina protivi ruskim pojačanim ruskim vojnim i drugim aktivnostima (naprotiv), niti ostale zemlje (prema Kini suprostavljene) Rusiji ne žele dobrodošlicu. Svaka iz svojih razloga. Prošli mjesec ruski ministar Sergej Lavrov jasno je izrazio rusku potporu bilateralnom rješavanju teritorijalnih sporova između Kine i ostalih zemalja te ukazao na nedopustivost miješanja vanjskih država u njihove sporove i odnose. Radi se, inače, o tipičnoj kineskoj poziciji te je ministar Lavrov time jasno dao do znanja tko je ipak ruski glavni strateški partner, ne samo u tom dijelu svijeta.
S druge strane, većina zemalja Jugoistočne Azije, poučene negativnim iskustvom iz prošlosti, ne žele vezati svoje interese isključivo uz SAD već ih nastoje disperzirati u gospodarskom, političkom i u sigurnosnom smislu. Naravno, nitko od njih se ne želi odreći SAD-a kao najmoćnije i najutjecajnije svjetske sile, ali se čini kako ipak počinje prevladavati svojevrsna kolektivna svijest o tome, da se u tom dijelu svijeta mora uspostaviti nova ravnoteža snaga i partnerstvo na ravnopravnim osnovama, bez bilo čije dominacije. Svi su svjesni kako Kina jednostavno želi slobodan pristup na svjetske oceane, a što je razumljivo s gledišta njezine veličine i vojne i gospodarske moći. Samo je pitanje načina na koji to osigurati, a da se ostale zemlje ne osjete ugrožene. I na tome se upravo radi ali nikako ne uz blagoslov svih svjetskih silnica.

_________________
Samo zajedno smo jaci!
http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Valter
Admin

Broj postova : 3198
Age : 64
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11

Vidi profil korisnika http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Na vrh Go down

Re: SUDAR SVJETOVA?

Komentar  Valter on Sat May 21, 2016 12:27 pm

http://geopolitika.news/analize/kinesko-ruski-protuamericki-savez-juzno-kineskom-moru/



KINESKO-RUSKI PROTUAMERIČKI SAVEZ U JUŽNO-KINESKOM MORU


Pod utjecajem bliskoistočne krize i s njom neposredno povezane rastuće unutareuropske sigurnosne nestabilnosti zbog neiznalaženja optimalnih modela za riješenje izbjegličke kataklizme, koje bi zadovoljile sve članice EU (a ne samo briselsku elitu koja „spas“ licemjerno traži u suradnji s Turskom, iako nedvojbeno zna, da je upravo Ankara generator i glavni sponzor te iste krize, uključno i brojnih islamističkih terorističkih grupacija koje potpuno slobodno djeluju na njezinom teritoriju), europski mediji puno manje prostora daju ništa manje opasnoj i brzo rastućoj krizi u akvatoriju Južno-kineskog mora i Korejskog poluotoka.

Geopolitika.news po tom pitanju želi čitatelje upoznati s najnovijim događajima na tom, nama dalekom prostoru, na kojem se, zbog njegove gospodarske vitalnosti i velikog geopolitičkog i geostrateškog značaja prelamaju interesi najvažnijih svjetskih sila. Taj prostor je, osim toga, nemoguće promatrati izvan konteksta sadašnjeg bliskoistočnog kaosa jer se radi o dvije političko-diplomatsko-vojne bojišnice koje će odrediti budućnost svijeta za dugo razdoblje. Budućnost, u kojoj neće biti mjesta za politički nezrele narode, neovisno o njihovoj veličini ili negdašnjem značaju. A proces rastakanja naroda i država već je započeo i na Bliskom istoku i u Europskoj uniji, zbog čega manji ali politički zreli narodi sada spas traže kroz lokalne mini-integracije na temelju zajedničkih interesa i civilizacijskih vrijednosti (primjer, Višegradska skupina) kao jedini model koji nudi nadu za očuvanje njihovog nacionalnog identiteta u budućem svijetu.

Na bliskoistočnoj bojišnici danas se direktno sukobljavaju američko-ruski (zajedno s potonjom i kineski) interesi. Oni, a kako to uvjek u pravilu i biva, međusobno ratuju „tuđim rukama“ koje pozadinski (diplomatsko-logistički) podupiru.

Međutim, na tragu gospodarskog i vojnog uspinjanja „starih sila“ – Rusije i Kine, koji sprječava uspostavu američke pune globalne dominacije, Amerikanci su procjenili kako je nastupio krajnji čas za riskantan (ali, po njihovom mišljenju, ipak kontrolirani), gotovo pa neposredni sukob koji izlazi iz okvira ratovanja „tuđim rukama“. Ali daleko od toga da je odluka o tome u Washingtonu donešena lako jer je bilo brojnih uglednih stratega i analitičara koji su upozoravali na moguće velike rizike istodobnog otvaranja dviju bojišnica (i prema Moskvi i prema Pekingu). Međutim, zagovaratelji sukoba stvar su tumačili prilično pojednostavljeno: direktnu bojišnicu otvaramo samo prema Moskvi, a Kina će se ustrašiti razmjerom i vrstama (ne vojnih – jer u odnosu na Rusiju to nije moguće) instrumenata koje će Washington upotrijebiti za izolaciju i slamanje Rusije, od gospodarsko-financijskih, do psihološko-propagandnih. Osim toga, SAD je računao kako će Rusija gospodarski brže pasti negoli će stići uspostaviti takvu razinu odnosa s Kinom kojima će nadoknaditi „ukradeno“ joj unosno EU tržište i diversificirati vlastito gospodarstvo zasnovano velikim dijelom na proizvodnji i izvozu energenata. Nakon slamanja Rusije Kina bi bila puno lakši „zalogaj“ s obzirom na vojnu inferiornost prema SAD-u (koja je, iako se postojano smanjuje, još uvijek prevelika za globalno suprostavljanje Pekinga Washingtonu).

Međutim, ispostavilo se kako su analitičke procjene Washingtona u odnosu na pad Moskve bile slične onima iz Berlina u Drugom svjetskom ratu, zasnovane na prosudbama Hitlerove obavještajne službe Abwehr – dakle, potpuno pogrešne. Slično nedavno piše i ugledni američki The Huffington Post govoreći o novovjekom „ruskom čudu“ koje je negiralo i šokiralo sve Zapdne analitičare (poveznica). A američki Foreign Policy prije četiri dana, pod naslovom „Priznajmo propast sankcija“, piše o raskolu američko-europskih pozicija po pitanju produljenja proturuskih sankcija, pričemu pojedini političari i analitičari ne govore samo o njihovoj neučinkovitosti već i o „kontraproduktivnosti“ (poveznica).

Ali vratimo se današnjoj temi. Kina se u bliskoistočni (prije svega – sirijski) vojni kaos nije neposredno miješala s obzirom na američku strategiju odvlačenja kineske pozornosti s tog prostora povišenjem sigurnosnih tenzija u „kineskom dvorištu“. Ona to nije činila ni usprkos značajanom broju boraca iz muslimanskog naroda Ujgura (nastanjuje zapadni dio Kine, većinom regiju Xinjiang, brojnost mu se procjenjuje do 10 milijuna, a ispovijeda sunitski smijer islama) koji se preko Turske ubacuju na sirijsku bojišnicu (regiju Idlib) gdje ratuju na strani islamističkih organizacija. Kineski obavještajci procjenjuju vojni (ljudski) potencijal Ujgura na strani „Islamske države“ na čak 250 tisuća, a što i po Kinu predstavlja potencijalnu sigurnosnu opasnost u smislu radikalizacije lokalnog muslimanskog stanovništva, pogranično vezanog uz izrazito nestabilni Afganistan i Pakistan. Peking se, umjesto Sirije, radije fokusirao na akvatorij zapadnog dijela Tihog oceana, prepuštajući Moskvi (očito dogovorno) inicijativu u borbi za zajedničke ili kompatibilne bliskoistočne interese, uz pružanje svoje političko-diplomatske potpore.

Ukoliko Kina uspije u svojoj namjeri ovladavanja pomorskim prometnim koridorima u „svom dvorištu“, kojima se danas odvija gotovo trećina ukupne svjetske trgovine, bit će omogućen neometan pristup njezine vojno-pomorske flote na svjetske oceane, čime bi ona i službeno postala globalna vojna velesila (za sada je ipak samo regionalna vojna velesila). Kineska nastojanja neposredno su vezana uz američku gospodarsku ekspanziju na Azijsko-tihooceanski prostor kroz osnivanje i potpisivanje Trans-tihooceanskog trgovinskog partnerstva s 20-država toga područja, a kojem je, razumljivo, onemogućeno priključenje Kine i Rusije. Kina ima alternativni plan o trgovinskoj integraciji toga prostora, znajući da je ipak ona (Kina) dominantna gospodarska sila u tom dijelu svijeta i najjači trgovinski partner u ukupnoj robnoj razmjeni s tamošnjim gospodarstvima. Takve, međusobno oprečne američko-kineske pozicije, rađaju pretpostavke za povišenje sigurnosne napetosti u regiji i intenziviranje incidentnih situacija između vojnih efektiva SAD-a i pojedinih regionalnih država oslonjenih na washingtonski sigurnosni „kišobran“ s jedne, i Kine, s druge strane.

U dva tjedna dva susreta ruskih i kineskih ministara vanjskih poslova

18. travnja kineski ministar vanjskih poslova Wang Ji boravio je u Moskvi, a 29. travnja ruski ministar vanjskih poslova Sergey Lavrov u Pekingu. Iako je intenziviranje susreta čelnika diplomacija dviju zemalja službeno protumačeno pripremom samita Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) u uzbekistanskom glavnom gradu Taškentu, u lipnju o.g., izjave dane nakon završetka sastanaka sada već u potpunosti svjedoče o vanjsko-političkoj koordinaciji poteza Moskve i Pekinga. Te izjave u prvom redu govore o jedinstvu dviju država kada je u pitanju započeti sukob, uvjetno rečeno, na relaciji Istok-Zapad. U tom kontekstu treba promatrati i u srijedu u Moskvi održan sastanak ministara obrana dviju država, kada je rečeno, kako će Rusija i Kina proširiti program zajedničkih vojnih vježbi s ciljem „učvršćenja sigurnosti i razvoja obrambene suradnje“.

Najznačajnija od izjava ministara vanjskih poslova dviju država jest ona, o ruskom pružanju potpore Kini po pitanju suprostavljanja SAD-u u dvije najvažnije „vruće točke“ Azije – Korejskom poluotoku i u Južno-kineskom moru. Moskva se do sada po tim pitanjima držala prilično suzdržano, shvaćajući kompleksnost i važnost svojih (u prvom redu gospodarskih) odnosa s Tokiom i Seulom, a možda je računala i na potencijalno zatopljavanje odnosa sa SAD-om. Ali čini se kako za kalkulacije više nema ni prostora ni vremena i da se s Washingtonom zaigralo „va bank“.

Ruski i kineski ministri, u petak su, u Pekingu, na zajedničkoj konferenciji za novinare izrazili „krajnu zabrinutost“ glede mogućeg razmještaja američkog suvremenog proturaketnog sustava THAAD u Južnoj Koreji (namjenjenog za uništenje balističkih raketa u njihovoj tzv. terminalnoj fazi, a taj je sustav i temelj američkog globalnog proturaketnog štita) pod agendom o potrebi zaštite J. Koreje i Japana od rastuće nuklearne ugroze sa strane Sjeverne Koreje. Pritom podsjećamo na ne mali broj onih svjetskih analitičara koji govore kako S. Koreja zapravo, koliko god to čudno zvučalo, radi u korist američkih interesa u tom dijelu svijeta. Pjongjang svojim potezima Washingtonu daje nužnu političku „hranu“ za održavanje postojećih, a onda i povećavanje tamo stacioniranih američkih vojnih efektiva (poveznica). S druge strane, riješenja problema Sjeverne Koreje nema bez zajedničkog dogovora triju sila, Kine, SAD-a i Rusije, a što je za sada nemoguća misija (poveznica).

Ministar Lavrov je izjavio kako obje strane imaju „jedinstveno gledište“ u odnosu na Sjevernu Koreju, pričemu je upozorio na nastojanja iskorištavanja nuklearne ugroze „kao opravdanja povećavanja vojnog potencijala na Korejskom poluotoku“. Napominjemo kako su Washington i Seul počeli konzultacije o mogućem raspoređivanju sustava THAAD u J. Koreji nakon 6. sječnja obavljenog četvrtog sjevernokorejskog nuklearnog testiranja. Kineski ministar Wang Ji izjavio je kako „sustav THAAD nadvisuje stvarne obrambene potrebe tih država“ (SAD-a i J. Koreje, op.ZM.). Ukoliko dođe do realizacije razmještaja, to će imati „neposredni utjecaj na stratešku sigurnost Kine i Rusije“ i na „stratešku ravnotežu snaga u regiji“, izjavila su oba ministra. Nemali broj analitičara izjavljuje kako bi moćni radar, kao dio sustava THAAD, razmještajem u J. Koreji „pokrivao“ i dijelove Kine i Rusije. Zato kineski ministar i kaže kako je poluotok ušao u novu fazu „visokog rizika“ i poziva sve strane da se pridruže sankcijama UN-a protiv S. Koreje koje bi primorale Pjongjang na odustajanje od svojih nuklearnih ambicija.

Osim potpore po „korejskom problemu“, Rusija je Kinu podržala i po pitanju teritorijalnih sporova u akvatoriju Južno-kineskog mora, navodeći kako se Amerikanci u njih ne trebaju miješati. Na zajedničkoj presici u Moskvi, dva tjedna ranije, isti su ministri istupili protiv „internacionalizacije“ sporova u Južno-kineskom moru, pozivajući na provedbu konzultacija i pregovora između neposredno zainteresiranih strana. Ministar Lavrov je izjavio kako se ruski stav po tom pitanju ogleda u tome, da se u nj ne smiju uplitati nikakve vanjske sile i da ga ne treba izdizati na međunarodnu razinu.

Napeti odnosi između vodećih azijskih država tog prostora stvoreni su nakon otvorenih kineskih pretenzija za uspostavom državnog nadzora nad gotovo 80 posto kopnenih površina (otoka i umjetnih otoka) Južno-kineskog mora, te američkog odgovora, kroz povećanje vojno-pomorske grupacije brodova i brojnosti njihovih operacija u spornim vodama tog akvatorija. Napetost se rapidno povisuje u iščekivanju odluke arbitražnog suda u Haagu, kojem Peking osporava nadležnost, inzistirajući na riješenju problema kroz dvostrane pregovore (Kine i pojedinačno države s kojom ima konkretan spor).

_________________
Samo zajedno smo jaci!
http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Valter
Admin

Broj postova : 3198
Age : 64
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11

Vidi profil korisnika http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu