NA ZAPADU NIŠTA NOVO!

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/muslimani-preplavljuju-europu-ostvaruje-se-gadafijevo-prorocanstvo-dihad-ce-vam-doci-na-vrata-829086


Ono sto "demokratizacija" sveta nije htela da cuje.

"Neki" sprovode razna "proleca" a nevide sta ustvari time cine gradjanima sveta.

Citajte i donesite sami svoj zakljucak.

Moglo bi se reci:

"Pocelo je pocelo".

Jer,ko ne obrati paznju na "ostale" kad tad i sam "u nju upadne".

Da nezaboravim.

Preporucujem vam da procitate i komentare ispod teksta (link)

Na taj nacin cete moci uociti nivo inteligencije onih koji pisu.

Ako je to vecina,nije cudo sto je ovako.



Valter

http://www.advance.hr/vijesti/u-vrijeme-kaoticne-vanjske-politike-kako-su-nove-generacije-americkih-stratega-postale-opasne-po-svijet-ali-i-po-sam-sad/


http://www.advance.hr/vijesti/slucajni-diktatori-ponude-s-posljedicama-i-neadekvatne-interpretacije-historijski-kontekst-rata-u-siriji-i-revansizam-porazene-ideologije/


http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/ovih-12-cinjenica-o-siriji-mnogi-ne-znaju-ili-ne-zele-znati-835221


Ovih 12 činjenica o SIRIJI mnogi ne znaju ili ne žele znati!


Ovih 12 činjenica sigurno će vas zainteresirati i otkriti vam nešto novo o Siriji što do sada niste znali.

Sirija, službeno “Sirijska Arapska Republika”, u kojoj se ratuje već više od četiri godine, danas je devastirana i uništena zemlja, kao iz najgorih filmova. U najboljem će joj slučaju trebati nekoliko desetljeća da se oporavi, zapravo, to nitko ne može uopće predvidjeti. O razlozima zašto su tamo tako veliki sukobi, teško je govoriti.

Portal altermainstreaminfo.com.hr donosi 12 činjenica koje mnogi ne znaju i/ili ne žele znati, o Siriji:

1. Sirija je oduvijek bila otvorena prema društvu i zapadnoj kulturi kao nijedna druga arapska zemlja.

2. Sirija je jedina arapska zemlja sa sekularnim ustavom. Islamski zakon je protuustavan.

3. Prije 2011. je Sirija bila jedina zemlja u regiji bez ratova i unutarnjih sukoba.

4. Sirija je jedina zemlja koja je prihvatila iračke izbjeglice bez ikakve diskriminacije; političke, vjerske ili društvene.

5. Obitelj sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada pripada alavitima, ogranku šiitskog islama.

6. Pet papa je bilo sirijskog podrijetla. Vjerska tolerancija je jedinstvena za tu zemlju.

7. Oko 10 % stanovništva Sirije pripada jednoj od mnogih kršćanskih crkava u zemlji. U ostalim arapskim zemljama kršćanska populacija broji manje od 1 %.

8. U Siriji se žene nisu obvezne pokrivati ni velom, ni burkom, niti čadorom.

9. Sirijske žene u zdravstvu i obrazovanju imaju jednaka prava kao i muškarci.

[b]10. Sirija je jedina mediteranska zemlja koja je još uvijek vlasnik svojih naftnih kompanija, jer ih vlada te zemlje nije htjela privatizirati.

11. Sirija ima naftne rezerve od 2 500 milijuna barela, čija je eksploatacija rezervirana za poduzeća u državnom vlasništvu.

12. Sirija je jedina arapska zemlja koja ništa ne duguje Međunarodnom monetarnom fondu.

Autor: B.Biško
Subota, 26. Rujan 2015. u 11:04


Ko tu koga " Kerebeci" (sto reko Djoka B. )

Eeeeee moj Prle

I meni onda neko prica o Totalitarnom sistemu?

Izgleda je neko pobrkao "Loncice" i sve okrenuo na "glavce"[7b]


Valter

http://www.vecernji.hr/svijet/cenzurirana-snimka-iz-un-a-hit-na-internetu-1026557


Cenzurirana snimka iz UN-a hit na internetu

Sada smo se okupili da bismo osudili ISIL, ali nitko se ne pita odakle mu oružje, ustvrdila je 2014. argentinska predsjednica

Na internetu se pojavila snimka govora argentinske predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner iz 2014. koji je održala na Glavnoj skupštini UN-a, a riječ je o nastupu koji su televizijske postaje doslovno cenzurirale. Naime, shvativši na početku govora da će predsjednica Argentine govoriti o ulozi SAD-a u financiranju terorista na Bliskom istoku, većina televizijskih ekipa jednostavno je prestala snimati njezin govor.

Kamere su bile u dvorani, usmjerene na govornicu i nitko nije primijetio ništa čudno, no nisu snimale ni prenosile ono što se za govornicom događa. Jedinu snimku načinila je kamera argentinske televizije, no ni ona nije emitirana u eter već je pohranjena na disk. Snimka je sada ipak objavljena, a već je postala i hit na internetu.

– Prije godinu dana bili smo u ovoj istoj dvorani kada je kao teroristički režim označena vlada predsjednika Assada, a podržali ste pobunjenike koje ste tada opisali kao revolucionare. Sada smo se okupili kako bismo iskorijenili revolucionare, za koje se ispostavilo da su teroristi. U prošlosti ste uvrstili Hezbollah na listu terorističkih organizacija, a to je velika stranka u Libanonu. Optužili ste Iran za eksploziju koja je uništila Izraelski centar u Buenos Airesu iako istraga nikada nije uspjela dokazati sudjelovanje Irana u tom napadu. Irak i Afganistan su razoreni... Sada smo se okupili da bismo osudili ISIL, ali nitko se ne pita odakle ISIL-u oružje? Jučer su to bili borci za slobodu, a danas su teroristi. Kako se to dogodilo? – pitala je Kirchner tijekom govora koji prije godinu dana očito nije bio primjeren za emitiranje.



Procitajte i donesite sami svoje zakljucke.

Ukljucite svoj mozak.

Nemojte dopustiti da vas koriste oni koji samo gledaju da izvuku profit za sebe.


Valter

http://web-tribune.com/u_fokusu/dolazi-lavina-bankrotstva-po-svetu-ekonomije-sirom-sveta-probice-dno


DOLAZI LAVINA BANKROTSTVA PO SVETU: Ekonomije širom sveta probiće dno!


Slabljenje rublje je posledica širih događaja koji se događaju u svetskom finansijskom sistemu.

Oluja počinje, previranja koja su do sada bila skrivena od očiju šire publike iza papirnih paravana bankarskih izveštaja počinju da izbijaju na površinu.

Juče se obistinila treća tačka mog decembarskog predviđanja: indeks S&P nije se prosto spustio ispod minimuma iz avgusta, već čak niže i od minimuma iz jeseni 2014. godine, kada je u svetlu širenja Ebole groznica počela da zahvata još i finansijska tržišta.

S&P se zatvorio na nivou 1.859 punkta – poslednji put indeks je bio toliko nisko u aprilu 2014-te. Štaviše, tokom trgovanja indeks je padao još niže: da je berza prestala sa radom sredinom dana, bilo bi probijeno i aprilsko dno.

Neću da trošim vaše vreme na nabrajanje svežih naslovnih strana zapadanih medija, radoznali će ih lako naći i pročitati sami. Samo ukratko: svi predviđaju dalji pad i „medveđe tržište“, i to ne samo u SAD, već i u celom svetu, počevši od Evrope.

Za svaki slučaj, podsećam na svoje glavno predviđanje:

1. Američke Federalne rezerve će povećavati stopu (dogodilo se, 16. decembra Federalne rezerve su povećale stopu).

2. Na berzama počinju panika i previranje (tako je i bilo).

3. Berze padaju niže od minimuma iz avgusta (juče su berze probile dno).

4. Federalne rezerve prebacuju u rikverc i vraćaju stopu nazad (čekamo).

Sada, kada je svima postalo jasno da američka privreda nije bila spremna za povećanje referentne stope, Federalne rezerve nemaju neki izbor. Ili da ostave sve onako kako jeste – i da osude privredu na deflaciono stezanje – ili uključe NIRP (Negative Interest Rate Policy), kako bi dolarskom finansijskom sistemu dali još nekoliko meseci života.

Naravno, za sada o negativnim stopama tek počinje stidljivo da se priča naglas, jer su Federalne rezerve sasvim nedavno tvrdile da će u 2016. godini referentna stopa samo rasti… međutim, analitičari daju toliko mračna predviđanja budućnosti, da će činovnicima iz Federalnih rezervi biti veoma teško da preuzmu odgovornost za deflacioni kolaps.

Za ilustraciju, pozvaću se na kanadskog ekonomistu Vilijema Vajta, koji je poznat po tome što je uspeo da predvidi krizu iz 2008. godine. Mister Vajt smatra da se planeta u poslednjih osam godina tako zaglibila u dugovima, da posle pucanja kreditnih mehura nikome neće biti do smeha.

A kako se razvijaju dužničke krize te vrste?

Firme koje se nakupe nenaplativih dugova počinju da bankrotiraju. Organizacije povezane s takvim firmama takođe počinju da trpe gubitke: neko ne dobija već plaćenu robu, neko ne dobija novac za isporučeni materijal, nekome ne vraćaju novac koji je pozajmio.

Jedan veliki bankrot povlači za sobom ceo lanac drugih – isto kao kad jedna domina počne da ruši susedne. Uskoro se ispostavi da je svima potreban novac da bi vratili kredite, i svi su spremni jeftino da daju svoju robu, samo da bi dobili malo keša odmah.

Počinje deflacija: cene padaju, pošto niko nema novac da bi kupovao bilo šta čak ni po niskim deflacionim cenama. Naglo raste potražnja za valutom u kojoj su nominovani dugovi, to jest, u našem slučaju, za dolarima.

Tokom poslednje godine, prilično se odmaklo u podvodnom delu deflacione spirale, jeftina nafta i skupi dolar su jasni pokazatelji početka pada. Međutim, sve je to za sada cveće, pravo veselje će početi tek nakon što se svetski berzanski indeksi stropoštaju i planetu zapljusne talas velikih bankrotstava, kao što je bilo 2008. godine.

Da li će Rusija imati dovoljno čvrstine da prođe kroz tu oluju sa razumnim gubicima?

Mislim da hoće. Kao prvo, pretpostavljam da će Federalne rezerve SAD pokušati da izbegnu deflacioni pad pomoću uključivanja NIRP, politike negativnih kamatnih stopa.

NIRP će dati i Rusiji još nekoliko meseci da se pripremi za neizbežno, tokom tog perioda ćemo uživati u jačoj rublji i skupljoj nafti. Na izlasku iz NIRP ćemo, verovatno, videti dolarsku hiperinflaciju, koju će svetska trgovina preživeti relativno lako.

Međutim, čak i ako Federalne rezerve budu sedele skrštenih ruku i ćutke posmatrale buktanje plamena deflacionog požara, položaj Rusije će još uvek biti prilično stabilan.

Imamo značajne rezerve, naša zavisnost od uvoza se ozbiljno smanjila za poslednjih 15 godina – imamo sve resurse da sačekamo da prođe tih nekoliko meseci tokom kojih će dolar biti deficitarna i izuzetno skupa valuta.

(Fakti.org)

http://geopolitika.news/vijesti/europa/europa-po-mjeri-amerike/


Europa po mjeri Amerike

Europska politička i gospodarska elita predvođena njemačkom politikom kreiranom u kabinetima političkog kruga kancelarke Angele Merkel i s njom povezanih bruxelleskih birokrata predvođenih Jean-Claude Junckerom, namjerno i planirano ili, pak, svojom nesposobnošću uspjela je ostvariti san američke i s njom uvezane britanske politike – dovesti Europsku uniju na sam rub potpunog funkcionalnog sloma i političkog raspada i tako dati alibi Washingtonu da se s pokrićem zaštite zapadnih geostrateških interesa aktivno umiješa u europsku politiku i presloži je po svome ukusu.

Sudeći po odaslanim probnim signalima plasiranim kroz američke i europske medije, nitko drugi do ključni europski saveznik, ali i najveći konkurent koji je planski i kontrolirano Europu posljednjih godina zatrpao serijom nevolja – od ekonomske krize, preko ratova na europskim južnim i istočnim granicama i, konačno, do razorne imigrantske najezde – sada sve otvorenije, ne samo nudi, nego i nameće pomoć posrnuloj EU pod izlikom spašavanja narušenog sigurnosnog poretka u Europi i ponovne uspostave, za zapadne saveznike, povoljne geostrateške situacije.

Jer, stvari se odvijaju upravo onako kako je američka politika i očekivala. Nakon što je EU podvrgnula izazovima od kojih je imigrantska najezda samo posljednji i najjači udarac koji ju je nokautirao i razorio europsku sigurnost, Washington je spreman krenuti u spas svoje saveznice iz nevolja koje joj je sam namjestio. Politički analitičari povezani s washingtonskim polugama vlasti i vladinim službama i agencijama, sada medijskom pripremom najavljuju novi aktivni pristup američke politike prema Europi.

NATO – jedini čimbenik koji okuplja Europu

Medijskim prostorom, kao uvodom u djelovanje službenog Washingtona, licemjerno šire zgražanje i zabrinutost zbog kolabirajuće Europske unije i uistinu ozbiljno narušenog sigurnosnog sustava europskog kontinenta. Po principu proizvodnje krize i rješenja po mjeri svojih interesa, a on je dakako u povratku dominatnog američkog utjecaja u europskim političkim poslovima, američki think-tankovi i analitičke tvrtke zasipaju medije analizama tragične situacije EU.

Tako George Friedman, osnivač i bivši izvršni direktor privatne obavještajne korporacije “Stratfor” u interfvjuu za “EurActiv” upozorava da je Europska unija nepouzdana i nepredvidiva: “Prije svega, SAD promatra Europu u širem kontekstu Euroazije. Imamo krizu koja se proteže od Pacifika do Atlantika. Kinezi su u krizi, Rusija je u krizi, strašna je kriza na Bliskom istoku, a sada je i Europa u krizi. Područje s populacijom od 5 milijardi stanovnika mijenja se na načine koji se ne mogu predvidjeti. Amerika ne promatra Europu zasebno, nego u kontekstu svih tih problema. Postoje različiti američki pogledi na Europu, a moj pogled je da projekt EU nije uspio, ali nema jasne alternative.”

Prema Friedmanu, za SAD je najveći problem nesposobnost donošenja odluka unutar EU-a jasno iskazan tijekom imigrantske krize, “jer SAD s Europom ima partnerstvo kroz NATO i svi odnosi i napetosti koje postoje unutar Europske unije prenose se u NATO. Tako, umjesto jedinstvenog odnosa s Europom imamo jedan odnos s Francuzima, drugi s Britancima, vrlo različit odnos s Nijemcima i potpuno drukčiji s Poljacima. Mi ne vidimo da bi NATO trebao biti mehanizam koji će povezivati Europu.”

Kada se bolje razmisli, stari američki lisac Friedman između redova je, zapravo, rekao da Europu osim NATO-a više ništa drugo ne povezuje, a najmanje struktura Europske unije koja je, zapravo, razjedinjuje i tako stvara probleme unutar NATO-a, a time posljedično i geostrateškim pozicijama Zapada na euroazijskom prostoru u čijem kontekstu sagledava ulogu Europe u američkoj politici. Na vrhu vojne i političke strukture NATO-a je SAD, pa je on, slijedom rečenog i jedini čimbenik koji okuplja Europu. I to ne treba shvatiti kao opis stanja, nego kao najavu smjera američkog djelovanja u budućnosti.

Pokazalo se, eto, da EU ne može izdržati izazove i potreban je veliki povratak američke politike na europske prostore zapostavljene za Obaminog mandata, posebice u situaciji krajnje neizvjesnog raspleta događaja u Ukrajini, sukoba s Rusijom, bliskoistoičnih ratova i ekspanzije islamističkog terorizma.

Politika vodećih europskih država poticana pohlepom svog, američkog, britanskog ali i arapskog kapitala, inače stvarnih pokretača imigracijske najezde, posvećena financijskim kalkulacijama, profitu i praktički zaokupljena izgradnjom moćnog gospodarskog i financijskog carstva na prostorima Europe, učinila je upravo ono što su Amerikanci unaprijed znali da će učiniti i to strpljivo čekali – zaboravila je temelje geopolitike. Oholo je, gazeći i ponižavajući vlastite saveznike zaboravila da je riječ o punopravnim članicama NATO-a s respektabilnim vojnim i geopolitičkim kapacitetima na koje NATO računa i da se financijsko i gospodarsko carstvo koje namjerava stvoriti na temeljima njemačkog gospodarskog trijumfa može izgraditi samo u stvarnim geografskim i političkim okvirima. Na njihovu žalost ne postoji format ekonomije izvan geopolitike i ovo što se sada događa u Europskoj uniji okrutna je osveta geopolitike.

Okrutno obračunavanje s vlastitim saveznicima

Wolfgang Schäuble i Angela Merkel mogu se sada hvaliti njemačkim proračunskim suficitom, ali je činjenica da su uz asistenciju impotentne francuske politike i povodljivog Françoisa Hollandea uspjeli gotovo razoriti EU, koju su već vidjeli kao prostor svoje apsolutne dominacije. Jer, carstva ne grade i održavaju hladni i oholi računovođe, nego odvažni državnici sa sposobnošću orijentacije u geopolitičkom prostoru. A na što danas podsjeća EU nakon godina vladavine tog političkog kruga oko Schäublea, kancelarke Merkel i Junckera? Na tragikomičnu paradržavnu tvorevinu koja ne može zaštititi vlastite granice i koja je svojim aktivnim djelovanjem i propuštanjem djelovanja na izazove koje im je direktno ili posredno na vrata dostavila američka politika, izazvala ozbiljni geostrateški debalans na štetu zapadnih interesa na europskim prostorima.

Slijedom izjave Henryja Kissingera u povodu imigracijske krize da već nekoliko tisuća godina nije zabilježeno da se granice pred imigrantskom navalom otvaraju, umjesto da se zatvaraju, može se slobodno reći da barem od doba sovjetskog imperija i gaženja Mađarske i Čehoslovačke, nije viđeno da se netko tako okrutno i s nasladom obračunava s vlastitim saveznicima.

Nakon lomljenja Grčke, koja je ne samo financijski prezadužena i neuredna članica EU-a, nego i puno važnije u geopolitičkom smislu vojni saveznik, članica NATO-a, poslana je poruka i svim ostalim zaduženim članicama, od Italije, preko Portugala do Španjolske, sve redom članicama NATO-a, kakva im je vjerojatna sudbina. A riječ je o cijelom južnom krilu NATO-a i saveznicima kojima se po definiciji pomaže, a ne poručuje da prodaju svoje otoke, kao što je preporučeno Grčkoj.

Uostalom, tko bi se pojavio kao kupac tih strateški važnih otoka pod kontrolom NATO-a, na vratima Bospora i Dardanela, jedinog izlaza ruske flote iz Crnog mora, nego ruska država fiktivnim poslovima preko svojih oligaraha. Udarac tim državama, udarac je NATO-u, sviđalo se to njemačkoj kancelarki i bruxelleskim moćnicima ili ne. Schäubleove bilance, Draghijeve financijske vratolomije i interesi financijskog kapitala nisu izvan vremena i prostora i okvira geoplitike. Imigrantska navala, od koje se tvorci te politike i dalje nadaju izvući korist, pokazuje im svu okrutnost realnosti.

Nakon maltretiranja i slabljenja južnog krila NATO-a, ta prevladavajuća europska politika okrenula se središnjem dijelu NATO-ovog rasporeda i nakon što je jug proglasila zaduženim parazitima i neradnicima, svoje istočne saveznike iz NATO-a – Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku – počela je prokazivati kao nemilosrdne fašiste samo zato jer su odbili prepustiti teritorije svojih država za “de iure” ilegalni tranzit imigrantske mase, a zapravo robovski jeftine radne snage prema Njemačkoj, gdje ih je pozvalo njemačko političko i poslovno vodstvo.

Mađarska i njen predsjednik Viktor Orban prvi su se našli na meti orkestriranih medijskih napada, potom i političkih prozivanja iz Berlina i Bruxellesa. Uskoro su i slovački i češki politički vrh koji su, također, odbili migracijsku manipulaciju europske politike i medija, označeni kao zatucani ksenofobi i islamofobi, i na kraju je i Poljska, prva crta NATO-ova rasporeda prema Ukrajini i Rusiji, nakon pobjede konzervativne stranke Jaroslawa Kaczynskog “Pravo i pravda”, doživjela stigmatizaciju. Njena nova vlada optužena je za zatiranje demokratcije i kršenje standarda vladavine prava Europske unije.

Države ‘neliberalne demokracije’

Sve te države zajedno, sve članice NATO-a, bruxelleska je birokracija proglasila državama tzv. “neliberalne demokracije”. Riječ je o novom obliku ponižavajuće stigmatizacije koji su države s prevladavajućim utjecajem ekstremnog društvenog i gospodarskog liberalizma s vrha piramide EU-a, počele sustavno koristiti protiv država članica koje pružaju otpor centralizaciji EU-a i dominaciji sadašnje političke vrhuške.

Pojam je skovao američki politički analitičar Fareed Zakaria, kao bi definirao države koje, istina, imaju slobodne izbore, ali ne poštuju vladavinu prava i političkim intervencijama ruše ustavne ovlasti državnih institucija. U pravilu, tim pojmom bruxelleska politička elita i politike vodećih članica EU-a označavaju sve države članice koje se protive njihovoj viziji centralizirane Unije i žele unutar EU-a zadržati svoju suverenost i pritom se ne drže slijepo aktualne politike vođene iz bruxelleskih labirinata moći.

Sukob vladajuće strukture Bruxellesa i Berlina s tim državama i nije tako bezazlen, jer često ima konkretne materijalne posljedice. Tako je, ubrzo nakon stavljanja Poljske pod nadzor Europske komisije radi Vladinog, navodnog, kršenja standarda vladavine prava Europske unije, srušen poljski valutni rejting i pokrenuta deprecijacija poljskog zlota. I te proskibirane države tzv. “neliberalne demokracije”, kao i zadužene i gospodarski problematiče južne države EU-a, članice su NATO-a.

Ukupno gledano prema oholom viđenju Bruxellesa i Berlina, države južnog krila NATO-a koje su i članice EU-a, oduran su skup nesposobnih parazitskih ekonomija, a istočne članice NATO-a su notorna ksenofobična fašistička falanga. Tako je vodećoj europskoj politici koja se uistinu okreće oko političke osi njemačke kancelarke Angele Merkel, malo tko normalan ostao u sastavu EU-a – ili su neradnici ili su fašisti. A takvu paradigmu europska politika prenijela je i na NATO i objektivno narušila sigurnosni sustav u Europi.


Zato je potrebna informacija (pravilna) i zdrav razum.

Priznajem da to nije lako.

U pitanju je buducnost Evrope a i sveta.

Kako se budemo informisali,cemo i videti ili nevideti sustinu problema oko nas.

Uveren sam,da nacionalizam nije resenje problema.

Zato se pitatajte,sta je stvarno u vasem interesu?  

Nakon odgovora (koji ste sebi dali) krenite ka boljem sutra,za sve nas.


Valter

http://duh-vremena.bloger.index.hr/


Stvarni uzroci eksploatacije onkraj teorije o iluminatima

U kapitalističkom društvu, ljudi se dijele na dvije glavne klase. Većina je otuđena od svojeg rada, svog vremena, svojih života i svojih obitelji kako bi zarađivali svoje plaće da prežive. Ova klasa proizvodi ili konzumira kapital i zove se proletarijat ili radnička klasa. Proletarijat uključuje radnike koji prodaju svoj rad, kao i sve koji ovise o njima, poput nezaposlenih, djece, nemoćnih i drugih. Druga klasa preuzima kontrolu nad otuđenim vještinama radnika (kapitalom), kao i nad otuđenim proizvodima njihovog rada (kapitalom). Ova klasa zove se buržoazija ili kapitalistička klasa. Buržuji koriste vještine i proizvode radnika za vlastitu korist, održavajući time ovakav odnos među klasama.

Dokle god svakodnevni klasni odnosi eksploatacije funkcioniraju, moć i bogatstvo buržuja nastavit će rasti prisvajanjem otuđenog rada proletarijata te time dodatno jačati sustav koji održava ovakve odnose. Jedini način za borbu protiv ovoga je napad na kompletni sustav kapitalističkog društva, umjesto da se targetira samo jedna imaginarna skupina moćnika koje teoretičari zavjera nazivaju iluminatima. Ugnjetavanje i eksploatacija uzrok je kapitalističkog sustava.

Ako proučimo sistem kapitalizma, vrlo brzo ćemo doći do odgovora kako društvo generira ugnjetavanje i eksploataciju. Tek kada shvatimo kako sustav funkcionira, možemo ga zamijeniti nečim novim. Ni prije niti poslije.

Kapital

Svakodnevno stvaramo proizvode na pokretnim trakama. No, kada oni izađu iz tvornica oni više ne pripadaju nama: u restoranima i dućanima pripremamo i prodajemo proizvode (kapital) koji nisu naši. Kad smo nezaposleni, okruženi smo zgradama, odjećom i prehrambenim proizvodima (kapitalom) koji nisu naši, a koji su otuđeni od ljudi poput nas nakon što su napravljeni. Životinje, koje bi trebale nesmetano boraviti u prirodi također su oskvrnjene, zatočene i pretvorene u proizvodne jedinice (kapital) koje prekomjerno konzumiramo čineći ekocid najširih razmjera. Svi naši potencijali, kao ljudskih bića, su zakinuti, s odrastanjem nestaju i najčešće nikada niti ne dođu do izražaja jer se svakodnevno grčimo za preživljavanjem, jer ne možemo jednostavno uzeti hranu, odjeću ili sklonište koji nam trebaju, ili ih podijeliti s drugima ako ih napravimo. Sve pripada nekome drugome, najčešće nekoj korporaciji. Hrana, odjeća i skrovište - osnovno ljudsko pravo svakog živog bića, ne smije imati cijenu, a kamoli biti nedostupno. No, u kapitalističkom sistemu stvari koje pripadaju svakome prema osnovnom ljudskom pravu, imaju cijenu i zahtijevaju borbu i prestiž, što na kraju uzrokuje neimaštinu, beskućništvo, siromaštvo i glad.  

Kao produkt istoga dolazi i do kriminala koji je jedan od osnovnih uzroka kapitalističkog društvenog uređenja. Onaj tko nema novca, onaj tko nije uspio zaraditi zbog nepravde, bolesti ili nekog trećeg razloga, neće imati osnovu za siguran život. Nije moguće čak ni dijeliti s drugima stvari koje napravimo, jer država uvijek pronađe načina da dijeljenje proglasi ilegalnim i da vas kazni zbog toga. S druge strane, ono što ima mogućnost protoka jest kontrolirani kapital koji pripada nekoj korporaciji ili je u nečijem vlasništvu.

Rasizam je također unosni kapital. On proletarijat tjera u ratove koji su također kapital, jer se vode isključivo zbog industrije oružja, kapitala koji se nalazi na prvom mjestu kao najunosniji u svijetu. Također, vode se i zbog gospodarenja nad resursima, što je također kapital. Sve nuspojave kolonizacije od strane zapadnog imperija, masovno ubijanje civila na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, izbjeglički valovi, terorizam, itd. su produkti kapitalističkog divljanja i buržuje opskrbljuju kapitalom.

Stoga, kapitalizam nisu kapitalisti koji upravljaju korporacijama, to je čitavi sistem s pravilima koja se moraju slijediti, kako bi se generiralo što više kapitala. Dokle god je rad otuđen od jedne klase u korist druge, svakodnevno funkcioniranje društva stvarat će kapital, a s njim i vladajuću klasu koja kontrolira otuđeni rad i proizvode (kapital).

Otuđenje

Kada je jedna klasa prisiljena prodavati svoju radnu snagu kako bi si priskrbili hranu, odjeću i skrovište, nusprodukt jest otuđenje. Otuđenje je zajednički osjećaj mnogim ljudima i može se reći kako ono opisuje današnji svijet. Koliko vas nije upoznato s ovim osjećajem u svojoj svakodnevici?

Pojam 'otuđenje' opisuje odvajanje nečega od sebe. Primjerice, kada idete na posao, vaše su sposobnosti otuđene od vas za vrijeme radnog procesa i postaju kapital. Sposobnost dizanja kutija, obavljanje mentalnih zadataka, koordiniranje rada drugih kolega je svojstvo uma i tijela tijekom radnog vremena i ono postaje oruđe u službi nekoga tko ga koristi za vlastitu dobit. Dakle, vaše osobine su otuđene kako bi služile tuđim interesima.
     
Otuđenje opisuje odnose među ljudima koji su postali skriveni iza odnosa sa stvarima. Sve u vašem domu proizveli su, transportirali i prodali ljudi poput vas, vaši kolege proleteri. Ti ljudi također ovise o stvarima koje vi proizvodite, transportirate ili prodajete putem otuđenog rada. Jedini oni koji ne ovise i koji nisu ugroženi jest buržoazija. Nakon dugo vremena ovakva nam se situacija počela činiti sasvim normalnom. Ljudi se brzo dresiraju i navikavaju na nametnute sisteme vrijednosti. Od ideje za monitoringom i postavljanjem kamera na ulice je prošlo malo vremena. Prije 20 godina to je bila tema znanstvene fantastike, a danas je to opće prihvaćena svakodnevica i više nitko nema ništa protiv kamera koje se nalaze na svakom uglu ulice, u svim zgradama i hodnicima.

To je zato što kapitalizam ne ulazi na velika vrata, nego se polagano ušuljava u naše živote.
Većina još uvijek nema osjećaj da ih netko na nešto prisiljava, već misle da sve rade svojom voljom. Međutim, to je vrlo daleko od istine i ne treba puno da se toga postane svjestan. Upravo su ljudi sam obrambeni mehanizam kapitalizma. Oni misle da ih nitko ne prisiljava direktno na mukotrpan posao, no činjenica da većina nas mora raditi, te da su nam opcije radikalno sužene predstavlja prisilan rad. Nemamo slobodan pristup resursima (zemlji, alatima, vještinama potrebnim za samoostvarenje i preživljavanje). Te su stvari ukradene od naših predaka i danas smo prisiljeni raditi kako ne bi gladovali. Ako ne donosimo pametne ekonomske odluke, ubrzo završavamo siromašni i bankrotirani. Ista roba koju proizvode milijuni radnika počinje dominirati nad njima samima.

Rad protiv nas samih

Što više otuđenog rada obavljamo, to generiramo više kapitala, što više kapitala proizvedemo, to ljudi koji upravljaju kapitalom imaju veću moć nad nama. Kapital može poprimiti različite oblike. Šefovi ponekad investiraju u velike poslovne zgrade i tvornice, i u tom slučaju kapital poprima oblik fizičkih zgrada. Ponekad šefovi koriste kapital kako bi unajmili ljude koji osiguravaju glatko odvijanje procesa stvaranja kapitala, kao što su na primjer menadžeri ili policajci. U tom slučaju, kapital je personificiran u drugim ljudskim bićima i njihovim ponašanjima. Ali, sam je kapital nešto mnogo veće od bilo kojeg pojedinačnog policajca, menadžera ili šefa. Korporacija može promijeniti svakog glavnog direktora, upravni odbor ili čitavu radnu snagu, no kapital će svejedno teći.

'Vladari su kao meci u šenzeru,čim ispucate jednog,drugi će odmah zauzeti njegovo mjesto.'- Ruski romanopisac Lav Tolsojt
   
Mi smo ti koji svakim danom iznova stvaramo i reproduciramo kapitalistički sustav kroz podržavanje korporacija u kupovini i potrošaštvu, podržavanja industrije nasilja nad životinjama, gledajući korporatističku televiziju i ne radeći ništa kako bi se srušio kapitalizam. Televizija, toksični otpad, fast food, nuklearne bombe, ratovi, oružje, sve je to također kapital kojega on (kapitalizam) kontinuirano stvara kroz naše svakodnevne aktivnosti. Kapital živi na našoj energiji, on dominira nad nama iz naše nutrine. Ako pokušamo zaraditi švercom, na kraju radimo više nego bi radili za šefa, i uz to riskiramo i tamničenje. Ako prodajemo travu, moramo se natjecati s drugima koji rade isto i stvarati novac za dobavljače. Ako smo mi dobavljači, ponovno riskiramo tamničenje. Ako pokrenemo vlastiti biznis, opet ćemo se ubijati od posla da izdržimo konkurenciju. Dakle, čak i ako smo sam svoj gazda naš rad je otuđen. I dalje trošimo vlastiti talent, kreativnost i vrijeme kako bi preživjeli, održavajući pri tome kapitalistički sustav na životu.

Problem teorije o iluminatima

Teorija o iluminatima ne uspijeva objasniti funkcioniranje ovog sustava niti nudi ikakvo rješenje za njega. Teoretičari zavjera svu krivnju svaljuju isključivo na jednu skupinu, bilo to da se radi o masonima, židovima ili bankarima. U svijetu oko sebe, teoretičari zavjera percipiraju određene aspekte kapitalističkog sustava, ali njihova objašnjenja tih pojava su pogrešna. Umjesto uočavanja činjenice da je kapital dominantna slika u društvu, oni ga zamjenjuju s drugim, imaginarnim silama projicirajući ogromnu moć na pojedince, za koje se onda čini kao da posjeduju svu moć samog kapitala. Teoretičari iluminata brkaju dužnosnike u vladama i korporacijama sa silom koja pogoni kapitalizam kao cjelinu.

Nema sumnje kako mnoga mjesta na kojima se donose važne odluke poput korporativnih direktorskih sala, federalnih rezervi ili pentagona nisu demokratske i transparentne institucije. Teoretičari iluminata s pravom ističu zahtjev da bi svi kojih se odluke tiču trebali sudjelovati u njenom donošenju, no ono što ne shvaćaju je da, dokle god će kapitalistički sustav stvarati moćne ljude i korporacije, stvarna demokracija neće biti moguća.

Iluminati, NLO-i, vanzemaljci i antikrist su projekcije kapitala na izmišljene skupine. Ljudi koji žele promijeniti svijet koristeći teoriju o iluminatima bore se sa sjenama, sjenama kapitala, pravog vanzemaljca kojeg svi mi stvaramo putem društvenih odnosa u kojima svakodnevno sudjelujemo. Štoviše, mnogi teoretičari zavjera misle da su sjedeći za kompjutorima ili čitajući neke knjige o teorijama zavjera već izašli iz sistema. No, informiranje o tajnim društvima, iluminatima i vanzemaljcima im ne može priskrbiti zaštitni omotač od kapitalizma. Tvrdnja da su svi ljudi izmanipulirani, te da im jedino može pomoći istina, na način da ih oni (teoretičari iluminata) nagovore da pogledaju neki prosvjetljujući materijal ili da pogledaju link kojeg postaju na internetu, je potpuni promašaj. Unatoč tome što svi imamo pristup internetu, blogovima, facebooku i youtubeu, revolucija se neće dogoditi na youtubeu i internetu, već se ona mora dogoditi u nama samima, a zatim na ulicama.

Jedino rješenje - uništenje sustava

Ugnjetavanje i eksploatacija, te sam kapitalizam je produkt nas samih i iziskuje promjene u nama. To znači da se trebamo potruditi, u što većoj mjeri, ne sudjelovati u generiranju kapitala oko nas. To podrazumijeva podizanje samosvijesti, samokritičnosti i mijenjanje navika. Nije potrebno odlaziti u trgovačke centre i trgovačke lance kako bi se kupovala hrana, već je moguće podržavati lokalne uzgajivače i grupe solidarnih razmjena kako bi se izbjeglo generiranje kapitala. Nije potrebno ni podržavati industriju mliječnih i mesnih proizvoda (kapitala) zbog koje se masovno ubija preko 150 biliona životinja na dnevnoj bazi. Nacionalizam, fašizam, rasizam, seksizam, specizam, ksenofobija, antisemitizam, islamofobija, homofobija, itd. su ključni kotači kapitalizma koji se održava na konte podjela u društvu, mržnje koja generira nemire, zatim rat, a potom kapital.

Jedan od osnovnih neprijatelja kapitalizma jest solidarnost i samoorganizacija, što podrazumijeva organiziranje i aktiviranje u lokalnim zajednicama kroz ne-formalne organizacije koje kao takve ne mogu generirati kapital. Pomaganje i suosjećanje ljudima u potrebi, protivljenje svakom nametnutom autoritetu i državnoj represiji, protesti, nepoštivanje političke elite i podržavanje generalnog štrajka su sigurni koraci prema konkretnom protivljenju kapitalizmu.

Kroz povijest siromašni i obespravljeni su se borili kako bi smanjili udio rada koji će kapital isisati iz njih, pokušali su promijeniti pravila igre ili čak u potpunosti prestati igrati. Kapitalizam nije vječan, nije propisan božjom voljom, niti njime upravljaju tajni iluminati, poput svakog društvenog sustava, može biti stvoren i uništen. Kao što smo vidjeli, kapitalizam ovisi o našim svakodnevnim aktivnostima koje ga održavaju i reproduciraju, stoga ga mi možemo i uništiti, međusobno se organizirajući kako bismo prekinuli proces eksploatacije i ugnjetavanja, porazili sile koje nam stoje na putu te stvorili nove načine upravljanja društvom i zajedničkog življenja u dostojanstvu i miru, uz zadovoljavanje svih naših potreba.

Izvori:

   aktivistički pamflet 'Kako zbaciti iluminate', MASA, prijevod zbirke tekstova 'How To Overthrow The Illuminati': https://overthrowingilluminati.wordpress.com/
   Naomi Klein - No Logo http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=100004195
   Empire files youtube channel by Abby Martin https://www.youtube.com/user/telesurenglish
   Naom Chomsky - propaganda i javno mišljenje http://www.superknjizara.hr/?

http://www.dnevno.hr/planet-x/upoznajte-elitu-koja-u-saci-drzi-sve-banke-i-drzave-svijeta-950585

Upoznajte elitu koja u šaci drži sve banke i države svijeta!


Autor: Z. K.
Srijeda, 31. Kolovoz 2016. u 16:31

Sve više ljudi shvaća činjenicu da je 99 posto Zemljine populacije kontrolirano od strane 1 posto vrhuške, no ipak mnogi ne znaju ništa o njihovoj bankovnoj tvrđavi u kojoj se skrivaju.

‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka ali i banke za koju nitko ne zna, banke za međunarodna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je moderno robovlasničko društvo i uništenje čovjeka’ – Karen Hudes.

Karen Hudes je diplomirala pravo na Yale-u. Radila je u pravnom odjelu Svjetske banke više od dvadeset godina. Zapravo, u trenutku kada je javnosti dala vrlo važne informacije radila je na položaju višem od savjetnika. Bila je na jedinstvenoj poziciji da vidi točno kako globalna elita vlada svijetom, a informacije koje je do sada dala svijetu i više su nego zapanjujuće. Prema Hudes elita koristi vrlo čvrstu jezgru financijskih institucija i mega korporacija koje dominiraju u svijetu.

Cilj je potpuna kontrola. Žele da smo robovi duga, oni žele da su sve vlade zarobljene dugovima, a da su političari u potpunosti ovisni o ogromnim financijskim doprinosima koji se slijevaju raznim kompanijama. Hudes govori kako je elita unutar medijskog sustava blokirala sve informacije koje bi mogle otkriti kako je ovaj sustav namjerno napravljen da bi porobio sve vlade i ljude ovoga svijeta. “Oni to rade u tišini”, dodala je Hudes i pozvala ljude da se probude iz sna te spoznaju ono što im se skriva, iako im je pred očima.

>>>Kako se to radi čitajte u svjedočanstvu ‘ekonomskog ubojice’ – OTKRIVENA TAJNA DUŽNIČKOG ROPSTVA: ‘Bivši ‘bankar’ svjedoči; Bio sam plaćen da ‘uništim’ države i podložim ih svjetskoj imperiji!’

Riječ je o banci nad bankama u kojoj sjede ljudi koji upravljaju čitavim sistemom. Ljudi koji odlučuju o sudbini svakog čovjeka na planetu, ljudi koji su javno eksponirani a opet vi ništa ne znate o tome. Zanimljivo je zapravo da ljudi nikada nisu čuli za BIS jer je riječ o najjačoj banci na svijetu. Banci za koju ne vrijedi niti jedan zakon na planetu a opet ona upravlja svim ljudima svijeta. Ni jedan statut, ni jedno pravilo ne odnosi se na njih a to je zato jer upravo BIS stvara pravila za čitavi svijet.

Ta banka desteljećima se nalazi u centru globalne mreže novca, moći i tajnog globalnog utjecaja a važnija je i od MMF-a i svih centralnih banaka. O banci za međunarodna poravnavanja a koja je preživjela i upravljala svim krizama i depresijama pisao je i Adam Lebor u svojoj knjizi “TOWER OF BASEL: The Shadowy History of the Secret Bank that Runs the World,“ a napisao je sljedeće: “Najekskluzivniji klub na svijetu ima 18 članova. Oni se okupljaju svakog drugog mjeseca, nedjeljom u sedam navečer u sali za konferencje E u kružnom tornju čiji zatamnjeni prozori gledaju na centralnu željezničku stanicu u Baselu u Švicarskoj. Njihove rasprave traju oko jedan sat do najviše sat i pol. Neki od njih povedu i nekog povjerljivog prijatelja ali njima je zabranjeno govoriti na sastancima. Kad se sastanak završi svi koji su došli s nekim svojim odlaze, a ostali se povlače u salu za večeru na 18. katu gdje uživaju u hrani i vinu. Večera traje do 11 sati a na večeri se razgovara o onome što je zaista bitno te se tamo donose pravila i zaključci. Isti protokol provodi se već više od 80 godina. Sve ono što se dogovori za večerom se i provodi ali je strogo zabranjeno bilo što govoriti ikome.

Svi članovi ove elitne i ekskluzivne skupine većinom su muškarci i svi su centralni bankari. O njima se ne govori puno u medijima namjerno i strateški. Njih 18 sastavni su dio Ekonomskog konzultativnog komiteta (ECC) Banke za međunarodna poravnavanja koja predstavlja banku nad bankama i upravlja svim drugim bankama.

Među trenutnim i najvažnijima članovima elite trenutno su: Ben Bernanke, vodeći čovjek Federalnih rezervi u SAD-u, Sir Mervyn King, guverner Centralne engleske banke; Mario Draghi, guverner Europske centralne banke, Zhou Xiaochuan, guverner Centralne banke u Kini, te guverneri centralnih banka Njemačke, Francuske, Italije, Švedske, Kanade, Indije , Brazila i Španjolske. Isto tako Lebor piše i o pravilima koje svi sudionici moraju potovati. Sve informacije sa sastanaka strogo su povjerljive a cijeli sustav posložen je u piramidnom smislu. Baš kao i tajno društvo njihova moć mjeri se njihovom funkcijom i položajem u društvu.

Ono što je jako zanimljivo je činjenica da švicarske vlasti nemaju baš nikakvu nadležnost nad prostorijama BIS-a. Oni ne mogu niti s nalogom ući u zgradu. BIS je jedina institucija svijeta koja ima pravo komunicirati u šiframa ali i primati i slati pošiljke u torbama koje ne smiju biti otvarane zbog svoje povjerljivosti. Banka BIS izuzeta je od svih poreza na svijetu a njezini zaposlenici ne plaćaju poreze. Viši zaposlenici banke imaju status diplomata, što znači da se njihove torbe i osobne stvari ne smiju otvarati i pregledavati, dok su svi zaposlenici banke izuzeti svih švicarskih zakona. Imovina BIS-a ne može biti oduzeta švicarskim zakonima, što god učinili. Transkripti svih sastanaka nikada ne smiju biti javno objavljeni. Ponekad dozvole novinarima konferenciju ali nakon završenih sastanaka.

Postavlja se pitanje zašto bi nas onda to zanimalo? I zašto nešto što se čini na “opće” dobro mora biti tako jako skriveno. Očita je manipulacija ljudstvom.

Centralni bankari sebe smatraju visokim svećenicima financijskog sustava, kao tehnokrate koje nadgledaju monetarne rituale i financijske liturgije. No, zanimljivo je isto tako da tim visokim svećenicima, ne BIS, nego javnost plaća avionske karte, hotelske račune ali i mirovine. Sve to plaćaju građani svijeta a ne BIS kao zasebna instiucija u čemu se očituje prijetvornost ovih ljudi.

Rasprave centralnih bankara na sastancima, informacije koje se razmjenjuju i odluke koje se donose usko su povezane sa politikom. Oni upravljaju novcem nacionalnih ekonomija, uključujući i Hrvatsku. Oni postavljaju kamatne stope i odlučuju kolika će biti vrijednost naše ušteđevine i ulaganja. Oni odlučuju hoće li se štedjeti ili ne. Njihove odluke oblikuju naše živote. Oni odlučuju koja će zemlja gladovati, koja će biti u krizi a koja će biti bogata. Oni odlučuju o svakom segmentu društva. Oni su bogovi novca preko kojeg upravljaju svijetom.

Zapamtite, to nije teorija zavjere i ovo ne govori neki teoretičar zavjera, ovo je rekla i vrlo obrazovana, Yale odvjetnica koja je radila unutar Svjetske banke više od dva desetljeća i koja je iz prve ruke vidjela kako se upravlja sustavom.

U razgovoru za News American spomenula je istraživanje koje je objavljeno u časopisu Plus One, a koje ukazuje na mrežu globalne kontrole. Istraživanje je napravljeno u Švicarskoj a istraživale su se povezanosti i odnosi između 37 milijuna tvrtki i investitora širom svijeta. Na kraju došli su do šokantnog broja 147 vrlo čvrsto povezanih mega korporacija koje vladaju svijetom i trenutno kontroliraju više od 50 % svjetskog bogatstva. Hudes navodi kako ove korporacije konstantno mediji prikazuju kao dobronamjerne, a oni su krivci za svo zlo ovoga svijeta. No, ona govori kako nisu samo korporacije uključene u ovu krađu, ovdje dominiraju i sve nevladine organizacije.

MMF, sve središnje banke i Svjetska banka dobili su zadatak od BIS-a kontrolirati sav protok novca i svijetu te ga postepeno činiti nedostupnim. Hudes je prva koja je javno progovorila upravo o Banci za međunarodna poravnjavanja. To je središnja banka svih banaka! Većina ljudi nikad nije čula za ovu banku, a ona je iznimno važna organizacija. Hudes govori’ To je neizmjerno moćna međunarodna organizacija koja nadzire novac cijelog svijeta.

Ova banka je prala novac za naciste tijekom Drugog svjetskog rata, a ovih dana njezina je svrha voditi i usmjeravati centralno planirani globalni financijski sustav. Danas postoji 58 svjetskih središnjih banaka koje joj pripadaju i ona ima moć upravljati svim ekonomijama svijeta. Svaka dva mjeseca na globalnom ekonomskom sastanku njih 18 odlučuje o sudbini svakog čovjeka, svake žene, muškarca i djeteta na ovom planetu. I nikad vam nitko to neće reći! Banka za međusobna poravnavanja je banka osnovana od strane globalne svjetske elite da djeluje u korist te elite a namijenjena je temeljnom uništavanju gospodarskog sustava. Hudes govori : ‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka i banke za međusobna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je, kako kaže Hudes moderno robovlasničko društvo i potpuno uništenje čovjeka!

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/otkrivena-tajna-duznickog-ropstva-bivsi-bankar-svjedoci-bio-sam-placen-da-unistim-drzave-i-podlozim-ih-svjetskoj-imperiji-142982

OTKRIVENA TAJNA DUŽNIČKOG ROPSTVA: ‘Bivši ‘bankar’ svjedoči; Bio sam plaćen da ‘uništim’ države i podložim ih svjetskoj imperiji!’

Autor: Zrinka K.
Petak, 23. Siječanj 2015. u 12:13

Prvo zemlje namamimo na dug koji ne mogu otplatiti. Onda ih ucjenjujemo i tražimo vlasništvo nad svime. Ako odbiju, čelnici Vlada budu ubijeni i smijenjeni a ako ni to ne upali, počinje rat kao što je slučaj s Irakom, kaže Perkins.

John Perkins bio je jedan od najvećih i najjačih, vodećih svjetskih ekonomista a koji je nakon što je shvatio da je zapravo “plaćeni ekonomski ubojica novog svjetskog poretka” izašao u javnost s cijelom istinom koju je opisao u svojoj knjizi “Ispovijest ekonomskog ubojice”. Kako on tvrdi, bio je plaćen i primoran zajedno s čelnicima MMF-a, Svjetske banke te drugih globalnih financijskih institucija krojiti novi (ekonomski) poredak te globalnu ekonomiju koja se temelji na krađi svih dobara svijeta kroz dužničko ropstvo. Cijelo svoje iskustvo plaćenog ekonomskog ubojice je sumirao čime je izazvao velike reakcije jer je on jedini “bankar” koji se usudio raskrinkati veliku zavjeru protiv čovjeka koju predvode banke na čelu s već znanim pojedincima, populacije koja sadrži jedan posto stanovništa a prema istraživanjau Oxfama u svojim rukama drži bogatstvo cijelog svijeta.
John Perkins je završio i studij za rukovoditelja tvrtke na Sveučilištu u Bostonu i vrlo brzo je postao zanimljiv, kao odgovarajući potencijal, izvjesnim političko-gospodarskim strukturama, kao što su Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) i MAIN, mala tvrtka koja je bila konzultant Svjetske banke oko investicijskog programa za zemlje Trećeg svijeta.
Preko noći postao je neka vrsta tajnog agenta odnosno ekonomski plaćeni ubojica koji je odlično, pokazalo se, radio svoj posao jer je dugo godina opstao u srži sofisticiranih gospodarskih manipulacija na međunarodnoj razini. Radilo se na stvaranju niza država ekonomski ovisnih o SAD-u, čime bi ta ista Amerika sebi osigurala regularan put do eksploatacije resursa države koja je ekonomski umrla.
Radilo se tu i o milijardama dolara koje su kružile i preko kojih su cijele države postale roblje. Sada u trenutku afere “Švicarci” mi gledamo banke koje su prevarile građane(naočigled) a sada se ograđuju od prijevare govoreći, kako one ništa nisu znale. No, ako je sve onako kako Perkins priča na globalnoj razini, na državnoj je još i gore. Perkins tako priča da je sve namjerno, pomno osmišljeno do detalja i da je dužničko ropstvo detaljan projekt porobljavanja svijeta. Njegov posao bilo je uvjeravanje čelnika zemalja Trećeg svijeta da posude dovoljno novca od spomenutih financijskih institucija, a krajnji cilj je bio da te zemlje završe u dužničkom ropstvu. Kada bi njegovo uvjeravanje uspjelo, korumpirana elita u tim državama preko noći bi se obogatila, a resurse bi potpuno prepustila korporacijama i geopolitičkim interesima SAD-a.

“Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubojicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg svijeta koje imaju resurse za koje su zainteresirane američke korporacije (nafta, plin), zatim tim zemljama Svjetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice.
Ali, novac ne ide izravno u tu zemlju. On prvo ide američkim tvrtkama koje grade moćne tvornice, industrijske komplekse ili poduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Zemlja, naravno, upada u ogroman dug koji ne može podmiriti, nikada  a mi smo to znali prije nego smo im dug dali” govori Perkins i dodatno objašnjava što se događa kada države shvate da ne mogu otplatiti dug.
“Tada mi ekonomski plaćeni ubojice idemo natrag u tu zemlju i kažemo: “S obzirom na to da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte, primjerice, vašu naftu, po niskim cijenama, našim naftnim kompanijama.
A ako se oni pobune ili ne daju to što tražimo, agenti bivaju poslani da sruše tu vladu ili eliminiraju one lidere koje ekonomske ubojice nisu uspjele podmititi. To se meni dogodilo u Panami i Omar Efraín Torrijos je bio ubijen kao rezultat toga. No, ako niti to ne uspije (instalirani prosvjedi, rušenje vlasti, ubojstvo) tada se na tlo te zemlje šalje američka vojska – kao što se dogodilo s Irakom” jasan je Perkins.
“Već sam spomenuo na koji način Svjetska banka i njene sestrinske organizacije funkcioniraju u čitavoj ovoj priči ali treba dodati da, jednom kada se zemlje zaduže, Međunarodni monetarni fond im nudi dodatnu financijsku pomoć. U izvjesnom smislu, to je smanjenje dugovanja ali tek onda kada se država ili države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim tvrtkama i da privatiziraju javni sektor. Posljedica toga je da te države potpadaju pod tu svjetsku imperiju a što je zapravo krajnji cilj”. Perkins je svjestan da je godinama radio za mračnu imperiju bankara koji su na ovaj ekonomsko-monstruozni način države činile ovisnima o njihovoj moći baš onako kako su naši građani svojim, u biti neotplativim kreditima zauvijek robovi banaka potpuno ovisni o milosti sustava.
Što znači kovanica “ekonomski ubojica” najbolje govori opis iz njegovog bestsellera “Ispovijesti ekonomskog ubojice” u kojem kaže: “U zemljama poput Ekvadora, Nigerije ili Indonezije oblačimo se kao učitelji ili vlasnici radnji. U Washingtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Djelujemo skromno i prosječno. Posjećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela. Propovijedamo altruizam i govorimo za lokalne novine o dobrobiti koju će donijeti naši humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo tabelama i visokim proračunima, a na Harvardovoj školi za ekonomiju držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno. Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i takvi smo prihvaćeni. Tako funkcionira ovaj svijet.”
Perkins je jedan od rijetkih koji se pobunio protiv te svjetske imperije, kako to i sam naziva, a koja mahnito prijevarom grabi sve u svoju vlast kako bi mogli s vremenom zagospodariti čitavim svijetom. Svjestan je Perkins i da je radio za novi svjetski poredak i svojevrsnu “nadvladu” koja to sve čini i o tome jasno govori u svojim knjigama sa zaključkom da je cilj u potpunosti osiromašiti ljude diljem svijeta preko banaka i dovesti ih dužničko ropstvo, a onda, kada sve što posjeduju (i države i pojedinci) bude u vlasništvu banaka, ljudi nemaju što drugo nego se pretvoriti u poslušno roblje novog svjetskog poretka.

Što je najjače od svega to se već dogodilo. Gotovo sve države svijeta, uključujući i Hrvatsku su u potpunosti ovisne o svjetskoj banci a građani posljednjih godina gube svu imovinu zbog zakona koji je podređen bankama. Slučajno? Kod nas se ta krađa vlasništva događa godinama, no posljednje dvije – tri godine bile su pogubne po Hrvate, građane koji su svakim danom sve svjesniji da se dug ne može otplatiti. U nastavku poslušajte neke od detalja svedočanstva.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/slovenski-mediji-o-pokopu-zrtava-partizanskog-zlocina-ideoloske-razlike-i-dalje-ostaju/928578.aspx

Foto: Hina

POKOP dijela žrtava iz Hude Jame na mariborskom groblju Dobrava u nazočnosti visokih predstavnika državnih vlasti i predstavnika katoličke crkve iz Slovenije i Hrvatske znak je pojačane svijesti da svi mrtvi zaslužuju pravo na grob i puni pijetet, ali razlike u gledanjima na okolnosti koje su dovele do tragičnih događaja i nebrojenih žrtava pred kraj i nakon Drugog svjetskog rata ostaju, navode neki od rijetkih komentara u slovenskom tisku uz jučerašnju komemoraciju pred blagdan Svih svetih.

Pogrebnom misom za žrtve masovnih likvidacija i spuštanjem lijesa u kolektivnu grobnicu Slovenija je barem na simboličnoj razini učinila ono što je bio njen civilizacijski dug, navodi ljubljanski dnevni list "Dnevnik" koji pitanju nacionalnog pomirenja posvećuje komentar kojim ocjenjuje da je to dug proces, te da ideološke razlike u gledanjima na tragične događaje nedavne prošlosti ostaju.

Pogrebnom svečanošću u Mariboru Slovenija je konačno pokazala da poštuje ljudsko dostojanstvo i nedodirljivost ljuudskog života, posvećenost mrtvih i vrednote na kojima je zasnovana, te pokapanjem mrtvih ispunila temeljni civilizacijski čin, navodi glavni urednik lista Miran Lesjak.

No, naši mrtvi ne bi se smjeli uzimati kao povod za podjele među živima "jer i živi, a ne samo mrtvi imaju pravo na mir", navodi komentator, te izražava bojazan da neke izjave prigodom ceremonije pokopa da o tragičnim događajima treba otkriti istinu unose nemir i političke razdore u slovensko društvo.

"Zahtjevi da se prizna (jedina) Istina ne samo da onemogućuju pomirenje nego pomirba uz takav uvjet postaje nemoguća. Istinu nam ne može reći niti historijska struka jer ona samo bilježi i tumači činjenice: o fašizmu i antifašizmu, o kolaboraciji i otporu, o partizanskoj pobjedi i zločinima", navodi Lesjak.

Dodaje da nikakve interpretacije te činjenice ne mogu pobiti, ali da valja dopustiti da različite istine koegzistiraju jedna uz drugu jer je nacionalno pomirenje dug proces, a ljudima će s godinama interpretacije ondašnjih događaja biti sve manje važne i zanimljive.

Slovenski mediji ističu da je za dostojan odnos i pijetet prema mrtvima u svom govoru prilikom simboličnog pokopa žrtava pledirao i slovenski predsjednik Borut Pahor, ali ujedno i upozorio da Slovenci budućnost moraju graditi na jedinstvu, a ne na podjelama, te rekao da je "život prekratak da bi se međusobno mrzili".

Slovenski mediji navode da je na pogrebnoj svečanosti u Parku sjećanja u Mariboru bilo i oko 1000 ljudi iz Hrvatske, te cijeli državni vrh s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i premijerom Andrejem Plenkovićem, dok je primijećeno da u Maribor nije došao slovenski premijer Miro Cerar koji je prije deset dana sam najavio da će doći i tako izraziti poštovanje prema svim žrtvama rata i poraća.

Cerar nije došao

Mediji prenose da je Cerar to opravdao dužim trajanjem sjednice vlade nego što je bilo predviđeno, ali njegovu rezerviranost razumiju i zbog toga jer odnos prema temama iz vremena Drugog svjetskog rata i odnosu "partizana i domobrana" i danas čini jednu od osnovnih točaka političke profilacije stranaka i političara u Sloveniji.

Pogrebnoj svečanosti u Mariboru prisustvovao je i apostolski nuncij u Sloveniji Juliusz Janusz, navode slovenski mediji, a ističu i izjavu koju je u ime slovenskog svećenstva tom prigodom dao ljubljanski nadbiskup i metropolit Stanislav Zore.

On je istaknuo da je svjestan kako je nacionalna pomirba zahtjevan društveni proces, ali da joj treba prethoditi traženje istine i opraštanje, te vraćanje dobrog imena žrtvama i njihovim obiteljima.

Nijedan oblik nasilja nije pravi način za rješavanja drštvenih konflikata, istaknuo je ljubljanski nadbiskup, prenose mediji.

Zore je upozorio da ni 70 godina nakon tragičnih događaja s velikim brojem mrtvih na slovenskom tlu još nije odgovoreno na sva pitanja o tome tko su odgovorni za poratne likvidacije i kako je do njih došlo, pa je potrebno otkrivati istinu.

Pozvao je sve društvene čimbenike da doprinesu stvaranju ozračja opraštanja i pomirenja, a vlasti da omoguće susrete i dijalog veteranskih organizacija koje predstavljaju sukobljene strane iz Drugog svjetskog rata i donesu odluku o danu kad bi se službeno obilježavalo poštovanje svih mrtvih u tadašnjim sukobima.

Potrebno je stvoriti ozračje u kojemu će se današnji predstavnici obiju strana sukobljenih u ratu susretati, suočiti svoje poglede na povijest i izraziti žaljenje zbog počinjenog nasilja, naveo je ljubljanski nadbiskup Stanislav Zore.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/tamna-strana-zivota-u-njemackoj-spavam-na-ulici-gladna-sam-i-na-izmaku-snaga/928879.aspx

PRIČE mnogih ljudi koji su, u potrazi za boljim sutra, sreću potražili ispod nečijeg tuđeg neba česta su tema u medijima. Međutim, krivo bi bilo pomisliti da su sve priče bajne. Život vani također je težak, a dokaz za to je i priča Hrvatice na privremenom radu u Njemačkoj koju je podijelila s novinarima portala CroExpress.

'U Njemačkoj sam godinu i pol. Sve je išlo svojim tokom; radila sam sve i svašta za tu plaću, koja mi je bila sigurnost za moju djecu koja su u Hrvatskoj. Kada sam postala kreditno sposobna, dignula sam kredit koji bi pokrio ono što je zaduženo u Hrvatskoj, iz vremena kada sam radila mjesecima bez plaće. Svi koji su to prošli znaju o čemu govorim; djeca, škola, računi, karte, ostalo da ne nabrajam.

Moji problemi počinju kada sam prije pet mjeseci promijenila posao.

Radni dan mi je dotad trajao od 6 ujutro do navečer, kako koji dan, ali prije 20 sati nije završavao. Između smjena pauza od sat ili dva (ali to nije pauza kao svuda nego drugi posao jer firma tako zahtijeva), bez ijednog slobodnog dana ili, ne daj Bože, vikenda. Došla sam u fazu da spavam sjedeći, a posao je bio takav da sam morala biti koncentrirana maksimalno. Nekada sam uspjela skuhati onu juhu iz vrećice i to ako sam imala snage nakon posla. Pretežno gladna, nenaspavana, slomljena i psihički i fizički, to sam trpjela do unazad pet mjeseci kada sam dala otkaz.

Tu kreću moje muke.

Bivša firma je poslala dopis da će mi uplatiti plaću koja, naravno, nikada nije sjela na moj račun niti mi je vratila moju diplomu. Ali ja sam u roku pet dana počela raditi u drugoj firmi. I sada je trebalo raditi dva mjeseca bez eura. Stan u kojem sam bila do unazad mjesec dana redovno sam plaćala dok su i moja primanja bila redovna, da bi vlasnik stana nakon saznanja da sam dala otkaz u toj firmi rekao da moram van ili da će mi povisiti stanarinu, jer je znao da izlaza nemam. Na to sam i pristala. Stanarina se treba platiti, kući u Hrvatsku treba poslati, kredit čeka, karta za S-bahn... O hrani nema ni govora, a moje plaće, koju sam krvavo i pošteno zaradila, nema.

Što sada, kako dalje?

Nova firma, novi ljudi, kako objasniti situaciju? Nova sam, tek došla, nezgodno i jadno. Dok se nije desilo da sam jednu noć spavala na ulici. Gazda je promijenio bravu na vratima jer očekuje svoj novac. Pokušala sam mu objasniti, ali nije išlo. Dala sam mu zadnjih 300 eura koje sam štedila djeci za dolazak k meni na praznike, na što mi je on samo otključao stan i pustio me unutra, a sutra kada se vratim da mu donesem ostatak, inače ući ne mogu.

Stigla sam na posao, porazgovarala s jednom od radnih kolegica, koja mi je prva dala novac za stan. Obavijestila sam firmu o situaciji i tvrtka mi je drugi dan uplatila akontaciju. Nemam riječi za njih. Nisu morali. Tko sam ja? Tek sam došla, kako znaju kakva sam, koje su moje namjere? Kapa dolje do poda. Znači, taj mjesec sam riješila. Kako dalje? Već sam s plaćom u dugu. Treba raditi još toliko da bih dobila normalnu plaću.

"Na rubu sam snaga"

Došao je i sljedeći mjesec, ista priča. Stan, djeca, kredit, moje potrebe nisu ni u planu. Na posao se mora, za kartu se nema, gazda dolazi u neko doba noći: lupa, zvoni na vrata, hoće svoj novac. Ja u stan ne dolazim četiri dana. Spavam na ulici, ne mogu više podnijeti pritisak njegovog urlanja. Sramota me ljudi koji slušaju. Požalim se u firmi nakon što su vidjeli da sam iscrpljena ,drugi kolega mi pruži novac za stan. Plakala sam kao dijete. Ljudi niti me znaju, niti poznaju.

I tako, evo pet mjeseci u krug. Naravno, tu su se desile i četiri kazne za S-Bahn. Sada sam na rubu snaga. Tražila sam danas u banci da uzmem veći kredit, pokrijem ovaj što imam i da od ostatka kredita vratim tim ljudima njihovo i platim kazne. Ne može – jedan mjesec sam kasnila s plaćanjem, kada mi bivša firma nije isplatila plaću. Ne mogu više te ljude pogledati u oči od srama, a šlepaju me već punih pet mjeseci.

Znam da će biti svakakvih komentara. Ali zapitajte se ovo: koliko ovakvih priča ima? Koliko nas je ovdje bez obitelji, bez ikoga, samo da našoj djeci bude bolje? A mi svojim radom zaslužimo da živimo kao psi na ulici...'

[url=/www.logicno.com/politika/sergej-lavrov-zapad-se-sluzi-izravnim-lazima-i-dezinformacijama.html]/www.logicno.com/politika/sergej-lavrov-zapad-se-sluzi-izravnim-lazima-i-dezinformacijama.html[/url]

Sergej Lavrov: “Zapad se služi izravnim lažima i dezinformacijama”
03/04/2018 Saša. F. 19 comments

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov insinuirao je u ponedjeljak kako bi London mogao stajati iza trovanja bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala zbog Brexita, što je u ovom slučaju izazvao povijesni val protjerivanja diplomata.

Dok ruski diplomati završavaju pakiranje svojih kufera i vraćaju se u Rusiju, Sergej Lavrov loptu prebacuje u London. Lavrov tvrdi kako bi trovanje “moglo biti u interesu britanske vlade koja se našla u neugodnom položaju jer nije mogla ispuniti obećanja glasačima o uvjetima Brexita”.

“To bi također moglo biti u interesu britanskih tajnih službi, koje su poznate po svojoj sposobnosti da djeluju s licencom za ubojstvo“, dodao je na konferenciji za novinare Ministar vanjskih poslova Rusije.

Prema njegovim riječima, Moskva nema razloga uoči predsjedničkih izbora i nekoliko mjeseci prije Svjetskog kupa u Rusiji da truje bivšeg dvostrukog agenta, koji je bio osuđen za izdaju prije nego je razmijenjen 2010. godine.

Prema Lavrovu, “sofisticirani napad” na Sergeja Skripala, kojeg bi eventualno izvela zemlja poput Rusije, rezultirao bi “neposrednom smrću” osobe koja je ciljana, a bivši špijun sa 66 godina je preživio – hospitaliziran u kritičnom, ali stabilnom, stanju.

Sergej Skripal navodno je otrovan je s kćerkom Julijom 4. ožujka u Salisburyju u Engleskoj, s nervnim otrovom koji je, prema britanskim vlastima, došao iz sovjetskog nuklearnog kemijskog programa. Stanje 33-godišnje Julije Škripala se poboljšava “brzo”, prema salisburškoj bolnici u kojoj se liječi, a London je izjavio u subotu kako proučava ruski zahtjev za konzularnim pristupom.
Poziv Bijeloj kući

“Željeli bismo vjerovati da će mjere koje su poduzele Sjedinjene Države, a na temelju “slobodnih procjena” biti ukinute i da ćemo započeti konstruktivan i ozbiljan dijalog”, izjavio je novinarima savjetnik Kremlja Jurij Ushakov.

Posljednji ruski diplomati koji još nisu napustili zemlje u kojima su proglašeni personae non gratae imaju rok do ponedjeljka navečer, a njihov odlazak iz zapadnih glavnih gradova teče uz veliku diskreciju. Četiri ruska diplomata protjerana iz Njemačke stigli su u Moskvu tijekom vikenda, priopćilo je u ponedjeljak rusko veleposlanstvo u Berlinu za AFP. Ruski diplomat koji je protjeran iz Makedonije također je napustio zemlju u ponedjeljak ujutro, izvijestila je državna agencija TASS.

“Kada nemamo dokaza, onda se svetimo diplomatima”, kritizirao je u ponedjeljak odluku zapada Sergej Lavrov. Optužio je Britaniju, Sjedinjene Države i njihove saveznike da “gube pristojnost” i “pribjegavaju izravnim lažima i dezinformacijama” u ovom slučaju protiv Rusije. Lavrov je dodao da Rusija ima “mnoga pitanja” o slučaju Skripal i da “nemogućnost Velike Britanije da odgovori na njih znači da je sve ovo izmišljotina tj. ozbiljna provokacija“.