SFRJ4EVER
"SAMO ZAJEDNO SMO JACI"

Ako niste registrovani posjetilac foruma, kliknite na "registracija" na dnu ovog prozora, a ukoliko ste registrovani član, kliknite na "login".

Join the forum, it's quick and easy

SFRJ4EVER
"SAMO ZAJEDNO SMO JACI"

Ako niste registrovani posjetilac foruma, kliknite na "registracija" na dnu ovog prozora, a ukoliko ste registrovani član, kliknite na "login".
SFRJ4EVER
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
Traži
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Latest topics
» MUZIKA KOJA POGAĐA U DUŠU...
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptySun Mar 17, 2024 1:07 am by Valter

» DOKAZI, CEGA ....
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptySat Jan 20, 2024 10:57 pm by Valter

» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptyMon Jan 15, 2024 12:48 am by Valter

» DALI ZNATE ZA OVO?
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptySat Jan 06, 2024 1:01 am by Valter

» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptyMon Dec 25, 2023 11:43 pm by Valter

» KRIVI SMO MI!
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptyMon Dec 25, 2023 12:38 am by Valter

» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptyTue Nov 28, 2023 11:15 pm by Valter

» GOVORI DRUGA TITA
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptyTue Nov 28, 2023 10:48 pm by Valter

» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)
USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI EmptyTue Nov 28, 2023 10:40 pm by Valter

Gallery


USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI Empty
Navigation
 Portal
 Index
 Članstvo
 Profil
 FAQ
 Pretraľnik
Affiliates
free forum
March 2024
MonTueWedThuFriSatSun
    123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Calendar Calendar

Affiliates
free forum

USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI

Go down

USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI Empty USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI

Komentar  Valter Mon Jun 15, 2009 9:39 am

"AGRARNA REFORMA" U TRNAVI


NOO u oslobođenim gradovima ili selima u vreme Užičke republike radili su – za narod i za potrebe naroda. Veliki broj njihovih odluka po mnogo čemu se razlikovao od odluka i rešenja stare vlasti. Gradski NOO u Užicu doneo je 18. oktobra 1941. godine značajnu odluku o radničkim i činovničkim nadnicama i platama, o pomoći nezbrinutim slojevima radnog naroda. Sličnu uredbu o stanarima doneo je i Gradski NOO Čačka. Tom odlukom siromašni građani su bili oslobođeni plaćana stanarina. Kućevlasnici su mogli da naplaćuju kiriju od zgrada izdatih pod zakupninu, ako nisu imali drugih prihoda. Bogatiji kućevlasnici su obavezni da ovaj prihod uplaćuju gradskom narodnooslobodilačkom odboru.

Odmah posle oslobođenja pojedinih gradova, nova vlast preuzimala je »u ime naroda« i u korist naroda, odnosno narodnooslobodilačke borbe i za oslobođenje zemlje – pojedine fabrike u svoje ruke. To su bile odluke o nacionalizaciji ili sekvestiranju pojedinih fabrika ili manjih preduzeća i radionica. U ruke naroda, odnosno narodne vlasti, tako su prešlefabrike u Užicu: Fabrika oružja »Pošinger«, užička tkačnica, fabrika koža u Vrelima idr.; u Čačku: Električna centrala »Jelica«, trgovačka firma »Prizad«, AD, Fabrika hartije, parni mlin »Pavle Brušlija i sinova«; zatim manje fabrike i radionice u Gornjem Milanovcu i drugim oslobođenim mestima.

U Gornjem Milanovcu je raspisan »Zajam narodnog oslobođenja« u cilju efikasnije pomoći domaćinstvima koja su stradala u vreme paljevina grada i okoline koje su izvršili Nemci, a u Čačku »Dobrovoljni beskamatni zajam« - namenjen pomoći sirotinji, izbeglicama, porodicama ratnih zarobljenika.

Partizanska komanda mesta u Čačku donela je 18. novembra te godine jedno neobično rešenje: postavila je partizana Dušana Srdića da se brine o kulturnim i istorijskim spomenicima, odnosno postavila ga za komesara »celokupnih manastirskih imanja manastira Blagoveštenja, Nikolja i Jovanja...«

U tim danima doneta je odluka o podeli dela manastirske zemlje siromašnim seljacima ili bezemljašima, o maloj »agrarnoj reformi«. Tu odluku doneo je narodnooslobodilački odbor sela Trnave (u bivšem trnavskom srezu nedaleko od Čačka), uz saradnju partizanske Komande mesta u Čačku.

Odmah posle oslobođenja čačanskog kraja izabrani su i narodnooslobodilački odbori u gotovo svim selima. Selo Trnava izabralo je u svoj odbor pet predstavnika narodnooslobodilačkog pokreta i pet predstavnika četnika, koji su u to vreme privremeno sarađivali sa partizanima. Sve su to bili zemljoradnici »siromašnog, srednjeg ili imućnog stanja«. Oni su na sednici odbora, održanoj 21. oktobra 1941., doneli jednoglasnu odluku – da se oduzme deo obradive zemlje manastira Blagoveštenje i podeli siromašnim seljacima ili onima koji nemaju zemlje. Manastir Blagoveštenje imao je tada preko 200 hektara zemlje, od kojih preko 46 hektara obradive u selima Trnavi i Viljuši. Odbornici su smatrali, pošto je bilo vreme jesenje setve, da zemlju treba obraditi i posejati jesenje useve, a isto tako – da zemlja pripada onima koji je obrađuju. Taj predlog je obrazložio odbornik Svetislav D. Živković, napredni zemljoradnik, koji je 1920. godine bio odbornik komunističke opštinske uprave u Trnavi.

Ali, odluku je trebalo da potvrdi partizanska komanda mesta u Čačku. Zato je napisano pismo komandi:

»Manastir Blagoveštenje u Trnavi ima oko 50 hektara njiva i livada koje je do sada izdavao pod zakup.

Kako se do sada obratilo više lica, a naročito onih čiji se domaćini nalaze u ropstvu i mole da im se dodeli bar po jedan plug radi sejanja pšenice, to se moli Komanda mesta da izvoli naći puta i načina da im se izađe u susret, jer su sva do sada prijavljena lica posve siromašnog stanja...«

Opštinski delovođa Tihomir Subotić odneo je pismo u Čačak i predao ga komandantu mesta Milenku Nikšiću. Nikšić je pročitao pismo i rekao delovođi – da je još rano za takve odluke, ali je na polčeđini pisma odmah »odgovorio« narodnooslobodilačkom odboru sela Trnave:

«Neka to odbor u sporazumu sa upravom manastira reguliše kako je najcelishodnije.«

Odgovor su potpisali: M. Nikšić i Drag. J. Petrović.
NOO sela Trnave, kad je dobio odgovor od Komande mesta u Čačku, istog dana uputio je pismo upravi manastira Blagoveštenje i tražio da ona donese o tome svoju odluku. Uprava manastira je smatrala da to može da reši samo eparhijski upravni odbor, koji se tada nalazio u okupiranom Kraljevu. Crkveni upravni odbor u Trnavi smatrao je sebe »nadležnim« da ovo pitanje reši, u stvari samo je »prao ruke«, da ne bi zadovoljio molbe siromašnih seljaka. Ipak, crkveni odbor je preporučio narodnooslobodilačkom odboru sela Trnave da traži od Komande mesta u Čačku da o tome donese precizn rešenje. U pismu crkvenog odbora je stajalo:

»Za ovu upravu biće merodavno rešenje Komande mesta.«

NOO sela Trnave bio je uporan u svom zahtevu. Napisao je novo pismo Komandi mesta. To pismo je odneo odbornik Đurđe Petrović, član KP. Petrović je dobio zadatak da svakako dobije saglasnost Komande mesta u Čačku.

Odbornik Petrović je došao u Čačak, pa je najpre svratio u četničku Komandu mesta. Komandant Bogdan Marjanović je pročitao predlog odluke odbora iz Trnave, pa ga potpisao i overio pečatom. Onda je prešao u partizansku Komandu Mesta. Kad je partizanski komandant mesta Milenko Nikšić čuo od odbornika Petrovića da je Marjanović potpisao predlog odluke odbornika sela Trnave, iznenađeno je primetio:

-Dobro ga potpisa!...

Nikšić je takođe potpisao predlog odluke i overio ga pečatom partizanske Kommande mesta u Čačku.

Ovim potpisima deoba manastirske zemlje bila je odobrena. NOO sela Trnave sad je mogao da svoju odluku sprovede do kraja. Na novoj sednici odbor je napravio spisak od 80 siromašnih seljaka iz Trnave i Viljuše kojima je dodeljeno od po 30 do 50 ari crkvene zemlje – u trajno vlasništvo, u svojinu.

Uskoro su pozvani zemljoradnici kojima je dodeljena zemlja, »na lice mesta«. Partizanski i četnički odbornici su merili zemlju i pobijali međe. Zapisnike su vodili i partizanski i četnički delovođa. Većina zemljoradnika kojima je dodeljena zemlja, došli su i primili zemlju, ali jedan broj njih nije ni došao, jer nisu verovali da će ta zemlja odista biti njihova.

Tada je podeljeno oko 20 hektara zemlje siromašnim zemljoradnicima u Trnavskoj luci.

Ova prva, i verovatno jedina »mala agrarna reforma« iz 1941., iz prvih dana Užičke republike, iako možda preuranjena, doživela je potvrdu odmah posle oslobođenja zemlje. Godine 1945. , Zakonom o agrarnoj reformi, višak zemlje manastira Blagoveštenja podeljen je siromašnim seljacima sela Trnave i Viljuše.
Valter
Valter
Admin

Broj postova : 9623
Age : 71
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11

https://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Na vrh Go down

USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI Empty PHIL BUTLER

Komentar  Valter Fri Oct 28, 2016 2:17 pm

http://www.express.hr/top-news/kontroverzni-politolog-raspad-jugoslavije-bio-je-projekt-nato-a-4022

Butler je u kolumni za New Eastern Outlook iznio niz teza i teorija o Jugoslaviji i njezinom raspadu, u kojima nije poštedio zapadni svijet, a naročito američku politiku u Europi

Američki politolog Phil Butler je za New Eastern Outlook napisao kolumnu u kojoj tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili dio šireg plana NATO saveza, kojim se htjelo oslabiti geopolitičke protivnike zapadnog bloka u regijama Trećeg svijeta i progutati zdrave ekonomije naroda ovih prostora, a sažetak njegove analize je prenio i talijanski Globalist.

Phil Butler: "Jugoslavija je morala biti uništena, a što bi bilo da nije...?"

Možete li zamisliti Europu danas s Jugoslavijom kao ključnim igračem među narodima? Ja mogu. Jugoslavija je u stvari bila jedan od najvećih kulturnih i društvenih eksperimenata u povijesti.

Osnovana na području sukoba nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, Jugoslavija je sjedinila obje kulture na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog, koji je nakon golemih osvajanja asimilirao narode. Eksperiment, ako ga mogu tako nazvati, trajao je nešto više od pola stoljeća.

Sarajevo: Predizborne kampanje i skupovi u BiH, 10.11.1990.

Idealan iz razloga što su u jednoj državi živjeli svi južnoslavenski narodi. Stvaranje Jugoslavije je djelomično bio i geostrateški potez Britanije i Francuske, kako bi se usporila ili blokirala Njemačka.

Odredbe tzv. "Krfske deklaracije" su udarile temelje ustavnoj monarhiji koja se ni po čemu nije razlikovala od Engleske. Prava i pravo glasa, te poštivanje temeljnih principa Ilirskog pokreta su bili obećavajući aspekti rane Jugoslavije.

No, tada je kralj Aleksandar ukinuo ustav i izbore, ali je zajednički život etničkih i kulturnih skupina je i dalje davao nadu za budućnost.

Rat, političke spletke, unutarnji i vanjski pritisci su u to vrijeme  teško opterećivali ovu novu svjetsku silu u nastajanju. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim pokusima, u konačnici je autoritarna vlast postala nužna, možda i poželjna.

Za prekid "predavanja iz povijesti", nacionalni heroj Josip Broz Tito je postao taj "diktator", ali je stekao svjetsku  slavu i čvrsto držao stvari pod kontrolom, a Jugoslavija je igrala veliku ulogu na svjetskoj sceni.

Međutim, kada je njegova moć oslabila, suprotne sile su našle svoje uporište. Nema znanstvenika ili političara koji o tome danas ne govori, ali Titova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih nacionalnih država je velika i izuzetno značajna, pogotovo za ljude koji sada žive u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim bivših jugoslavenskim zemaljama.

Ideali Pokreta nesvrstanih i njegovi temelji su udareni u Beogradu 1961. U stvaranju pokreta su sudjelovali Tito, indijski premijer Jawaharlal Nehru, predsjednik Indonezije Sukarno, egipatski predsjednik, Gamal Abdel Naser i predsjednik Gane, Kwame Nkrumah. U najkraćim crtama ideju Pokreta nesvrstanih objašnjava lider Kube, Fidel Castro, u govoru u Havani 1979.

"Pokret nesvrstanih postoji kako bi čuvao nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i svih oblika strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja ili hegemonije, kao i protiv velikih sila i blokovske politike", rekao je tada Castro.

Dakle, u suštini, Pokret nesvrstanih je težio samostalnom razvoju naroda između velikih sila s idejom koja negira Hladni rat. Naravno, velike sile koje su se bavile ideološkim ratovima i imale su svoje strategije, koje su uključivale apsorbiranje svake od tih siromašnih nezavisnih zemalja.

Kao što vidimo danas, strategija je bila izazvati bitke koje vode ka fragmentiranju, podijeli i stvaranju nemoćnih zemalja i naroda diljem svijeta.

Raspad Jugoslavije je najbolji primjer, gdje danas nijedna zemlja ne pokazuje naklonost prema Pokretu nesvrstanih.

Umjesto toga, EU i NATO su bili gravitacijska sila koja je privukla Sloveniju, Hrvatsku i ostale. Vidimo ostatke strategije Hladnog rata i u činjenici da su Bjelorusija i Azerbajdžan jedine dvije preostale članice pokreta u Europi, a Fidži se kao najnoviji član pridružio 2011.

Međutim, 2012. je summit Pokret nesvrstanih vidio veću posjećenost od bilo koje prethodne godine, što je možda i znak krize Zapada.

Uz deklariranu svrhu "borbe za mir u svijetu" i svojih temeljnih dogmi, pokret je ipak, barem teoretski, vrijedan posrednički okvir. No, dopustite mi da se vratim na slučaj Jugoslavije i kakva bi možda bila da postoji danas.

Gledajući s distance na raspad Jugoslavije, primjetno je da se radi o uokvirivanju geostrategije Washingtona koja se provodila svugdje, pa i teškim metodama. Akcije Clintonove administracije su u to vrijeme bile tajnovite za javnost, jednako kao što su i danas.

Čitajući Washingtonov think tank propagandni Institut Brookings otkrivate ovo. U tekst "Odluka o intervenciji - Kako završiti rat u Bosni" iz 1998. godine autor Ivo H. Daalder počinje:

"Dok danas mnogi pišu rječito i strastveno da objasne neuspjeh Washingtona i Zapada da se zaustave etničko čišćenje, koncentracijski logori i masakri stotina tisuća civila, malo tko je to pitanje postavio u ljeto 1995. godine, kada su SAD napokon odlučile preuzeti vodeću ulogu u okončanju rata u Bosni."

No, istina je puno jednostavnija od stvarnosti. Nikome ne treba think tank da otkrije zašto je predsjednik Bill Clinton oklijevao da posreduje u Bosni. Clinton je u stvari nastavljao politiku svoga prethodnika, Georgea Busha starijeg, kojoj je cilj bio destabilizirati jugoslavenski socijalistički uspjeh.

Sada znamo da su kod nas tajno obučeni pobunjenici odigrali ključnu ulogu u fragmentiranju regije preko organizacije poznate kao Atlantska brigada, koja se borila u ratu na Kosovu na strani Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), a brojala je oko 400 naoružanih boraca, kao što piše Christian Science Monitor 1999.

Ovo izvješće otkriva da su SAD pod lažnim izgovorom vodile posrednički rat u bivšoj Jugoslaviji (proxy war).

Što se tiče Billa Clintona i njegove nevoljkosti da se upliće u regiju nekad poznatu kao Jugoslavija, to je prljava povijest genocida i beskrajnih laži.

Priča koju sam pronašao je priča o Francuzu koji je trenirao Atlantsku brigadu, što u svemu podsjeća kasnije na Ukrajinu, Libiju i Siriju. Vidite "obrasce" koje nas vode do istine i više nego dovoljno.

Stravična stratišta legitimne države Jugoslavije su služila za ulaganje u podjelu preostalih komada zemlje, uz pomoć američkih predsjednika, britanskih gospodara i njemačkih industrijalaca.

Atlantska brigada je djelovala u raznim posredničkim ratovima na Balkanu, a važni pripadnici su joj bili smrtonosne ubojice iz inozemstva.

Američki dužnosnici u vrhu su ih dobro poznavali i upravljajući njima su vukli konce na Kosovu i širom Balkana. Jugoslavija je postala prototip, predložak za djelovanje u Afganistanu i Iraku, Arapskom proljeću.

Imena Madeleine Albright, Javiera Solane, generala Wesleya Clarka i drugih se i dalje spominju. U bivšoj Jugoslaviji su prijatelji ključnih igrača u vladama doslovno planirali pretvoriti narode i zemlje u kreditore i investicijski  "eldorado".

Priča o tom genocidu u ime demokracije je prestrašna. Većina naroda ovih prostora je vraćena 200 godina natrag u neku vrstu srednjovjekovnog postojanja bez nade. Jedini tračak nade za većinu bivših "Jugoslavena" je, sasvim prirodno, EU i NATO savez.
Tko je je zašto uništio Jugoslaviju?

Sigurno je bilo zločina i genocida s obje strane u sukobima, od Kosova do ostalih ratova na Balkanu. Ali to nije poanta zbog čega sam se fokusirao na ovu katastrofu.

Prije svega, nijedan narod bivše Jugoslavije danas nema pravo glasa. Drugo, podjela među tim narodima je dovela do smrti ili preseljenja milijuna ljudi.

Ali moja "fantazija"o Jugoslaviji bi možda mogla biti iznenađenje. Dopustite mi da zaključim.

Jugoslavija je izgrađena na ideji da u njoj Južni Slaveni neće ostati slabi i podijeljeni narodi. Ujedinjeni u Jugoslaviju ne bi bili lak plijen imperijalnim namjerama, kao što vidimo da se događa danas.

Činjenica je da je nakon Drugog svjetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta europske priče o uspjehu.

Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stope gospodarskog rasta u svijetu, pristojan životni standard, besplatnu medicinsku skrb i obrazovanje, zajamčeno pravo na posao, jednomjesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto, a očekivani životni vijek od 72 godine. Koliko ja znam, ni jedna od država Balkana danas ne može sanjati ni pola ovog prosperiteta.

Bio je to napredak koji je među zapadnim silama izazvao želju da unište Jugoslaviju.

Multietničko stanovništvo zemlje je imalo povoljan javni prijevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitno gospodarstvo je uglavnom bilo u državnom vlasništvu, što nije baš najočitiji primjer zapadne demokratske ljubavi.

U to vrijeme su od resursa daleko bili Njemačka, Francuska ili Velika Britanija, a bankari Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti milijarde iz socijalističkog sustava.

Jugoslavija je morala umrijeti, a Reagan, Bush stariji i mlađi i Clinton su pomogli da se to dogodi. Nagrađivani autor, politolog i gostujući suradnik u Institutu političke studije u Washingtonu, Michael Parenti, često je govorio o katastrofi u Jugoslaviji.

Prema Parentiu, američki cilj je bio pretvoriti jugoslavenske narode u regiju Trećeg svijeta, a to se moglo ostvariti podjelom zemlje koja će onda otvoriti svoje gospodarstvo korporativnoj eliti i zapadnim bankarima. Po raspadu Jugoslavije je zemlje trebalo učiniti takvima da budu:

1. Nesposobne da slijede nezavisan kurs osobnog razvoja.

2. Razbijenih ekonomija i prirodnih resursa u potpunosti dostupnih za multinacionalne korporacijske eksploatacije, uključujući i ogromna mineralna bogatstva na Kosovu.

3. Osiromašenog, ali pismenog i osposobljenog stanovništva koje će biti prisiljeno raditi za minimalne nadnice,  koje će predstavljati jeftin radni bazen s kojim će se lakše sniziti plaće u zapadnoj Europi i drugdje.

4. Demontiranih industrija automobila, nafte, teških strojeva, rudarstva i petrokemije, te raznih drugih industrija koje nisu smjele biti konkurencija postojećim zapadnim proizvođačima.

Zvuči li vam ova strategija poznato? Sjetite se plana Rand Korporacije za Siriju. Jesu li Ukrajina, Donbas i Krim razumjeli ovo prije EuroMaidana? Koji je na kraju plan za Rusiju?

Iako ovo zvuči prijeteće, žao mi je, to je svijet u kojem živimo danas. Snagom uspavanih američkih građana, drogiranih glupim bezvrijednim tricama super-kapitalizma, svijet preuzimaju tirani.
Što bi bilo da je bilo?

Ali što da je Jugoslavija preživjela? Što da je veliki etničko-socijalistički eksperiment i dalje radio?  Sigurno bi naš svijet bio potpuno drugačiji od danas. Još jedna stvar, Europska unija bi uz Pokret nesvrstanih djelovala u okviru svojih sadašnjih granica. Bila bi manje moćna i daleko manje geopolitički utjecajna.

Društvo Josip Broz Tito

Cijela Europa bi možda dolazila u Beograd, a sada se šest republika bore za mrvice iz Bruxellesa. Potaknut mojom fantazijom o tome kako bi Jugoslavija  mogla izgledati, ostavit ću vas s  procjenama ekonomske situacije sadašnjih država Balkana i Jugoslavije čiji je BDP prije rata bio na 24. mjestu među svjetskim narodima.

2015. godine je Bosna i Hercegovina ekonomski bila na 112. mjestu u svijetu, a uvjeti se pogoršavaju. Ipak, siromašni stanovnici BiH misle da će ulaskom u EU riješiti sve svoje probleme.

Hrvatska je ekonomski trenutno na 76. u svijetu, ali je Bloomberg ekonomiju RH svrstao u 10 najgorih u svijetu. Makedonija se nalazi na 130. mjestu, a poljoprivreda je jedina pravi industrija, dok je nezaposlenost u zemlji iznad 30%.

Crna Gora je, unatoč ljepoti i maloj površini, 149. ekonomija među svjetskim narodima. Poput nekih drugih bivših republika, Crna Gora vjeruje da će ulaskom u EU riješiti sve.

Srbija je zauzela 87. mjesto po BDP-u, a Slovenija je 81. Što se tiče Kosova, Jonathan Marshall za Consortium News piše da je tamo rođena "mafijaška država sa stopom nezaposlenosti od 35 posto, shrvana epidemijom terorizma, kriminala i političkog nasilja".

Osim toga, NATO polako guta sve države u regiji, jednu po jednu. Crna Gora je tek započela pregovore o pristupanju, a  srpski zakonodavci su ratificirali diplomatski sporazum o imunitetu i logističkoj potpori za predstavnike NATO saveza.

"I dok pišem ove završne redove, mislim na ono što bi hrabri i jaki narodi iz Jugoslavije dobili da nije došlo do prekida njene sudbine. No, sve što znam je da je 24. mjesto među svjetskim gospodarstvima daleko, a što se tiče Jugoslavije, taj je narod nestao zauvijek", zaključuje američki politolog Phil Butler.

Doduše, američki politolog Phil Butler u svojoj kolumni pogrešno koristi termin jugoslavenske "nacije", umjesto "jugoslavenski narodi", što je inače čest slučaj u inozemstvu.

Tekst je u originalu objavljen na New Eastern Outlooku, a prijevod je preuzet sa Altermainstream.info
Valter
Valter
Admin

Broj postova : 9623
Age : 71
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11

https://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Na vrh Go down

USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI Empty Re: USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI

Komentar  Valter Fri Oct 27, 2017 9:15 pm







Valter
Valter
Admin

Broj postova : 9623
Age : 71
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11

https://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Na vrh Go down

USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI Empty Re: USPESI SOCIJALISTIČKIH REFORMI

Komentar  Sponsored content


Sponsored content


Na vrh Go down

Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu