NAŠA SRAMOTA

PENTAGON NA DEDINJU

Prodajom zgrade Maršalata Amerikancima, Srbija omogućila SAD da za male pare dođu do komandnog centra iz kojeg će moći da nadziru i ceo Balkan
BEOGRAD - Prodajom Maršalata i pratećeg vojnog kompleksa na Topčideru, koji se prostire na ogromna 4,2 hektara između Železničke bolnice i Belog dvora, za tričavih 15 miliona evra Srbija je SAD omogućila izgradnju nove, velelepne ambasade. Ali, i potencijalno podizanje pravog mini-Pentagona u najelitnijem delu Beograda, čije će tehničke mogućnosti natkriliti celo Balkansko poluostrvo.

Ima, naime, indicija da će Vlada SAD na potezu od Drajzerove ulice pa skoro sve do Topčiderske reke, osim zgrade ambasade podići i prateće objekte, u kojima će biti stacioniran i stalni kontingent marinaca!

"To niko normalan ne bi prodao"
Koliki je značaj Maršalat imao za istoriju sve tri Jugoslavije i Srbije i njihovu bezbednost sve do bombardovanja 1999. godine, kad je delimično razoren, svedoče izjave bivših generala, u stilu: "Niko normalan takav objekat ne bi prodao nijednoj stranoj zemlji, ma kako se ona zvala! Ni Americi, ni bratskoj Rusiji"! I za vreme NATO bombardovanja, uprkos tome što je Maršalat bio pogođen sa tri rakete, ceo kompleks je "ostao u funkciji".
- Sećam se da je prvi put, i to pod tačkom razno, negde sredinom 2001. godine na Kolegijumu Generalštaba spomenuta moguća prodaja Maršalata Amerima - priseća se jedan od članova ondašnjeg najužeg vojnog vrha SRJ. - Gotovo niko nije ukapirao značaj svega, pa sam skoro povikao: "Znači, hoće Pentagon na Dedinju?!" Kolege, koje su već krenule iz sale, zastale su, dok se načelnik GŠ Nebojša Pavković obrecnuo na mene. Samo, ipak su se svi vratili nazad. Tri sata je potom trajala rasprava u kojoj su skoro svi prisutni bili listom protiv čak i razgovora o prodaji jednog takvog kompleksa Amerikancima! Ili bilo kome drugom! Tada se na tome i završilo.

SLOBIN I FRANJIN CRVENI TELEFON

Zgrada Maršalata je izgrađena 1948. godine i od tada je u njoj vojni kabinet predsednika države s kompletnim tajnim vojnim komandnim centrom veza i čuvenim "crvenim telefonom" kojim su za vreme minulih ratova održavali kontakte Slobodan Milošević i Franjo Tuđman!
- Na tom "centralnom komandnom punktu", s vezama nad i pod zemljom, zavidele su nam i svetske supersile. On je bio glavni most vojnih veza za ovaj deo Balkana. Otuda je neshvatljivo da se jedan takav objekat proda, a da se i ne zna da li je Srbija napravila alternativni komandni centar veza, ili nam ni to više nije potrebno - kažu naši sagovornici iz vojnih krugova.

Skuplja dara...

Ugovorom je decidno precizirano da prodavac preuzima trošak kompletnog čišćenja prodatog zemljišta, što znači - svega na zemlji i pod zemljom. Zli jezici tvrde da će ti troškovi znatno umanjiti ionako jeftinu prodaju kompleksa za samo 15 miliona dolara, koji će se isplaćivati sukscesivno, u više tranši, sve do konačnog ulaska u posed novih vlasnika.

Uvidom u kasnija dešavanja u vrhu SRJ i Srbije, stiče se utisak da su Amerikanci intezivno "pritiskali" čelnike u Beogradu tražeći isključivo Topčider za lokaciju svog budućeg rezidencijalnog kompleksa. Savezna vlada je, navodno, još 2001. godine dala načelnu saglasnost, ali, i pored čestih razgovora, srpska vlada joj nije otvarala vrata. Ni za vreme premijera Đinđića, a nije to uradio ni kabinet Zorana Živkovića. Međutim, pre dve godine je ipak pređen Rubikon.
- Ne znam detalje iz ugovora o prodaji, jer su oni iz Vlade sve to radili. A, u mojim rukama je bio samo spisak objekata u okviru kompleksa koji je prodat - bio je kratak bivši ministar odbrane general Zoran Stanković.

Ko su to "oni"? Da li znate konkretno ko je taj posao vodio po ovlašćenju Vlade Srbije?
- Sve je prebačeno na Direkciju za imovinu, dok je pregovore s Amerikancima vodio Miroljub Labus, a sam ugovor o prodaji potpisao je tadašnji ministar za ekonomske odnose s inostranstvom Milan Parivodić.
- Je l' ima nešto sporno u tom ugovoru, kad se za njega interesujete? - bile su prve reči Parivodića.

Vojska nije pitana

Možda u toj kupoprodaji ništa nije formalno-pravno sporno, iako su Maršalat i ceo kompleks prodati za samo 15 miliona evra, dok su neke naše stručne procene tvrdile da je njihova prava vrednost bar duplo veća, ali, zar je baš ta strateška lokacija smela da se bilo kada proda bilo kojoj zemlji?
- Ma, nemojte, molim vas... Ja zaista ne mogu da komentarišem sam ugovor, koji morate da potražite kod drugih službi, ali, ako su mogli Nemci da dozvole Amerikancima da prave svoju ambasadu na 10 metara od svoje Trijumfalne kapije, onda stvarno ne shvatam zašto mi nešto slično ne bismo mogli da uradimo?! To je odlučeno na sednici Vlade Srbije u leto 2005. godine, dok sam ja samo bio "zamoljen" da to završim. U stvari, sve je bilo samo pitanje primene zakona. Našao sam zakonski osnov u Zakonu iz 1981. godine, po kojem se dozvoljava prodaja zemljišta stranim državama za izgradnju diplomatsko-konzularnih predstavništava - kaže Parivodić.
I pored višednevnih pokušaja, nismo uspeli da o ovom ugovoru porazgovaramo sa bilo kime iz Republičke direkcije za imovinu, koja je vodila ceo posao. Da prodaja zemljišta na Topčideru, koje je decenijama bilo vojna zabranjena zona, nije bila nimalo naivan posao, potvrdio nam je i bivši načelnik Generalštaba VSCG, penzionisani general Branko Krga:

- Sad, kad su Maršalat i okolni kompleks prodati, malo je izlišno bilo šta o tome govoriti, ali mi smo svojevremeno dali stručno mišljenje Vladi Srbije o značaju Maršalata i drugih vojnih objekata, među kojima je i komanda Gardijske brigade, koja je sada potisnuta ka Topčiderskoj reci. Napravili smo i "analizu obezbeđenja prostora oko novog vlasnika". Nije u pitanju samo zgrada ambasade nego i "prateći sadržaji"! Ali, valjda je Vlada sve to uzela u obzir. Nadam se da nije samo cenila značaj dobrih odnosa sa SAD.
Jeste li onda vi, odnosno tadašnji vojni vrh, dali saglasnost za prodaju takvog za Srbiju važnog prostora?
- Ponavljam, mi nismo o tome odlučivali, nismo se o tome čak ni izjašnjavali već smo samo dali pomenutu stručnu analizu. Drugi su odlučivali.
Ostaje pitanje da li će Srbija imati zamenu za ulogu koju je u proteklih pola veka igrao Maršalat. U suprotnom, američki agenti će biti u fantastičnoj prilici da bez problema prisluškuju Vojsku Srbije. A, oni koji su smatrali da su Maršalat i plato "idealni komandni punkt Balkana", verovatno će izvesti zaključak da je sve došlo na svoje mesto. Da je sve u rukama realnog komandanta celog Balkana.

Predrag JeremiĆ - (SINA)

KUPUJEMO LJUBAV AMERA

Država Srbija nije smela da proda SAD zgradu Maršalata na Topčideru, smatraju stručnjaci

BEOGRAD - Prodaja zgrade Maršalata i pratećeg vojnog kompleksa na Topčideru za 15 miliona evra, kojom je država Srbija omogućila SAD izgradnju nove, velelepne ambasade, izazvala je buru negodovanja i nametnula brojna pitanja, od kojih dva ključna:

1. Da li je Srbija "smela" da proda stranoj državi jedan takav vojno-bezbednosni i istorijski objekat kao što je Maršalat?
2. Treba li naša zemlja da traži reviziju sa Amerikancima potpisanog ugovora o prodaji Maršalata?
Pisac i bivši predsednik SRJ Dobrica Ćosić kaže da je lično on formirao komisiju koja je napravila projekat o statusu svih reprezentativno-istorijskih objekata, ali da su "oni na čelu sa Borom Jovićem napravili svinjariju".


BOŽA PRELEVIĆ: IZMESTITI AMBASADU SAD


- Ja mislim da je mnogo problematičnije to što je američka ambasada u centru grada, gde su jednu ulicu skoro sasvim zatvorili, nego što je pitanje gradnje na Dedinju. Ukoliko je Maršalat prodat pod regularnim uslovima, onda tu ne vidim ništa loše i ne smatram da mi time gazimo svoje dostojanstvo, jer znam da oni imaju vrlo visoke kriterijume u odabiru mesta za svoje objekte, a takvih je vrlo malo u Beogradu. Pitam - da li većina Beograđana i zna gde se nalazi Maršalat? Verujte da ne zna! - kaže ovaj advokat.

- Ideja je bila vrlo jednostavna, da se uvažava postojanje jedne istorijske epohe, da to postanu narodni dvorovi, kakvo je, recimo, bilo u Titovo vreme. Cilj je da takvi objekti postoje i dalje kao takvi i da se ugrade u istorijsko biće. Odlučno sam protiv bilo kakve revizije istorije. Đinđić, u svojoj demagogiji, a kasnije i njegovi sledbenici izvršili su reviziju istorije, prenebregavajući kulturno-istorijske epohe. Kakva smo mi to država kada ne možemo da rešimo ni slučaj Karađorđevića i brojna druga pitanja! Nezamislivo da se njima, recimo, vrati čitavih 100 hektara u Beogradu. Pa, to pripada narodu u Beogradu, a njima treba omogućiti adekvatno namirenje... - kaže Ćosić.

Penzionisani general Božidar Delić mišljenja je da prodaja zgrade Maršalata nije u redu jer Amerikancima prodajemo zemljište u vreme dok nam oni otimaju Kosovo i Metohiju.
- Gde baš na tom mestu žele da grade ambasadu i druge prateće objekte? Ne znam šta može da se uradi sada, posle potpisivanja ugovora. O tome treba da se izjasne pravni eksperti. Ali, treba znati da to nije sve: oni imaju i druge zahteve... Znam da su poslali svoje ljude koji traže da u krugu od 600 metara od njih ne bude vojnih objekata, u krugu od dva kilometra traže posebne uslove bezbednosti... Biće još sličnih zahteva! Ta prodaja nije dobra ni sa stanovišta bezbednosti, zbog svih podzemnih postrojenja i kablovskih mreža koje sada moraju biti umrtvljene! Uostalom, Gradski zavod za veštačenje je dao svoju procenu vrednosti imovine, koja je mnogo veća od cene za koju je ovaj kompleks prodat Amerikancima. Oni su procenili 4,2 hektara na 39,6 miliona dolara, a to je urađeno u septembru 2003. godine - tvrdi Delić.

Istoričar Vasilije Krestić kaže da nije upoznat sa ovom prodajom, ali priznaje da ga je "žacnulo" kada je čuo da je i to prodato.
- Ja sam se uvek zalagao za čisto trgovački odnos reciprociteta. U ovom slučaju - šta mi od prodatog dobijamo, jer, zašto bismo kupovali nečiju ljubav za džabe? Koliko daš, toliko dobiješ. Ako se toga ne držimo, gubimo dostojanstvo i poštovanje. Moramo videti ugovor - šta je prodato i za koliko je dato... Ako se otvaramo prema svetu, moramo voditi računa na koji način se to radi. Ako mi prodajemo najbolje lokacije a zauzvrat od tih istih zemalja dobijamo samo ledine - onda nešto ne valja. Mi nećemo kupiti ničiju ljubav ni za kakve pare - smatra naš sagovornik.

Narodni poslanik LDP Vladan Batić smatra da zgrada Maršalata nema nikakav istorijski niti bilo kakav simbolički značaj za ovaj narod.


Eto, uneo sam jedan e-mail koji mi je posalo drug Slaven.

Mislim da je i to smao dokaz "ljubavi"  prema domovini.

Da nekazem,ponovo nivo inteligencije.

Valter

Nisam razumeo ko je učinio to gnusno nedelo . Da li ovi pre 1990 ili ovi od 2000 . Bilo ko da je to uradio napravio je najveću moguću grešku , jer Maršalat je strateški važna vojna tačka i Beograda i Srbije , i to Amerikancima koji još postavljaju uslove . To je van svake pameti . Zašto nisu prodali generalštab ili SSNO ili savezni SUP nego baš Maršalat . Oni uopšte nisu normalni . Šta to rade . Amerikanci nam uzimaju Kosovo a naše budaline im se ulizuju i šene pred njih , zašto . To pitanje im treba postaviti . Narod po svoj prilici sa ovim nije upoznat , pa prema tome treba ih pod hitno upoznati sa tim i treba pod hitno organizovati proteste i protiv ovog i protiv svega što se dešava u Srbiji . A što je najvažnije treba smeniti celu vladu Srbije , i to pod hitno , da nebi napravili još veću štetu . Drugarski pozdrav .

Kako sam mogao da primetim Amerikanci misle da osvajanjem Maršalata naprave svoju bazu usred Beograda . Tu da stacioniraju svoje glavne snage za ovaj deo Evrope i da odatle kontrolišu ceo prostor , drugim rečima da porobe Srbiju i okupiraju je . Što nisu taj prostor dali Rusima da oni kontrolišu ceo ovaj deo nego su dali Amerikancima . A bolje bi bilo da su dali Rusima , bolje i za nas i za njih . Drugarski pozdrav .

Godine su prolazile.

U pocetku sam mislio da su ljudi zavedeni,pa nisu u "guzvi" u stanju da vide sta se oko njih dogadja.

Danas mi je jasno,Jugoslavija se desila prerano.

Nivo inteligencije nasih (a izgleda i cele Evrope) je na suvise niskom nivou (verovanje u nepostojece bice koje ce nas spasti ) da bi shvatili koja ih je sreca snasla.

Dok se danas negira sve ono sto je bilo pocetak srece za sve nas.

SFRJ,jedan pocetak koji je mogao da znaci raj na zemlji,a ispao je pakao u svetu.

Pun pogodak u lotou je u poredjujuci sa SFRJ "pinats".

Jugoslavija nije prirodna tvorevina,kazu "neki".

Pa objasnite mi,koja tvorevina je EU?

Da nije mozda prirodna?

Draga moja domovino,ako sam ja jedini koji te postuje nemoj biti zalosna.

Ja cu te cuvati u srcu dok sam ziv.

Sramota neka je kod onih koji su te unistili.

Demokracija (prava) moze da ima vise verzija.

Ako to nije dopusteno,nego se insistira samo na jednoj "demokraciji",ona vise nije demokratska.

Sve je vise "ovcica",sve manje ljubitelja istine.

Dali je bilo koja istina (jaceg psa) dovoljno dobra istina?

Meni nije.

Ako je vama dovoljna,nemojte se cuditi sto je ovako u svetu.

Valter

Slaven (citat):S našim  glupim i bahatim(najgora moguća kombinacija)Balkancima(pogotovo Hrvatima i današnjim  sebičnim i narcisoidnim"aj fon generacijama")nikad na "zelenu granu" jer im je draži prkos i bolesno sitničarenje i patološka ljubomora te interesi(posebno licemjernim "vjernicima krščanima"),od suradnje,praštanja te druženja i ljubavi.

Nisu zaslužili da se gubi vrijeme na njih sve da se iskreno promijene,a neće nikad trajno,možda samo privremeno(lažno)

Mogu im samo poželjeti nakon svega:"Da bog da izumrli i drugi narodi naselili ove prostore,a vi bili njihove sluge zauvijek".

To je već  i "pticama na grani jasno da od ovog pokvarenog brašna ne može biti pogače",osim vječitom naivcu drugu Valteru.

Druze Slaven,poceo sam da se "treznim".

Moram sa gorcinom u somaku konstatovati da polako gubim snagu.

Mislim ipak da mi je rad (dosadasnji) na ovome forumu pomogao da shvatim zasto smo izgubili " Kamelot".

Sa ovakvom "kratkovidoscu" i ovakvim niskim stupnjem inteligencije sam iznenadjen.

Dok se sa jedne strane govori o jednakom posmatranju cinjenica se sa druge strane jasno pokazuje da se sve samo jedno staro "obradjuje".

Pravda je postala veoma interesantna.

"Jaci cinbenik" odredjuje pravdu.

Pri tome niti ne pocrveni.

Dokaz "kriscanstva u dusi" i demokratski "pogled" ka napred.

U medjuvemenu " Ovcica" i dalje bleje.

Nemam sta reci.

Samo me velika tuga obuzima,kada se setim sta je sve ucinjeno za radnicku klasu u Jugoslaviji,a kako je ona vratila svojoj domovini.

Rasprodaja se nastavlja, i nastavlja i nastavlja.......


Valter

http://www.express.hr/top-news/raprodaja-imovine-sfrj-hrvatskoj-31-milijun-dolara-7742

Rasprodaja imovine SFRJ: Hrvatskoj 31 milijun dolara
Piše Sergej Županić

Najveća zapreka to što je RH 1991. sve pretvorila u državno vlasništvo i potom privatizirala na svoj način

Na sastanku na Brdu kod Kranja predstavnici BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije i Makedonije uspjeli su dogovoriti prodaju diplomatskih predstavništava bivše Jugoslavije u Bonnu, Bernu, New Yorku i Tokiju. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH navodi da je na redu podjela velikih kompleksa diplomatskih predstavništava bivše Jugoslavije u Brasiliji, Moskvi i New Delhiju, kao i to da je daljnja sukcesija diplomatske imovine SFRJ dalje zapela. Od Tanjuga se doznaje da je dogovorena i prodaja i raspodjela novca koji će se dobiti prodajom šesterosobnog stana na Manhattanu, da će se prodaja oglašavati u Washington Postu i Economistu, da će Srbiji prije podjele novca prvo pripasti 2,9 milijuna dolara koliko je uložila u diplomatske nekretnine u New Yorku još od 1992.

Statistika ne laže: Kako se živjelo u Jugi, a kako u Hrvatskoj Od 123 nekretnine s kojima se krenulo, do sada je dogovorena sudbina njih 72. Ostalo ih je još 51, ukupne vrijednosti 110 milijuna dolara, od čega će BiH pripasti 13,2 posto, Hrvatskoj 28,49 posto, Makedoniji 5,4 posto, Sloveniji 16,39 posto, a Srbiji i Crnoj Gori 36,52 posto, od čega opet Srbiji 94,12 posto, a Crnoj Gori 5,88 posto. Hrvatskoj bi, znači, trebalo pripasti 31,339.000 dolara vrijednosti preostalih diplomatskih predstavništava. Ovlašteni predstavnici nisu se u Kranju uspjeli dogovoriti kako tumačiti Aneks B Ugovora o pitanjima sukcesije kada je riječ o daljnjoj raspodjeli diplomatske i konzularne imovine, odnosno što sve ulazi u to. Zanimljivo je da već 15 godina od potpisivanja Ugovora o sukcesiji i čak 25 godina od raspada SFRJ pitanje podjele nekoć zajedničke jugoslavenske imovine još uvijek slovi kao "beskonačna sukcesija". Franjo Tuđman

Pročitajte više na: http://www.express.hr/top-news/raprodaja-imovine-sfrj-hrvatskoj-31-milijun-dolara-7742 - 24sata.hr

Tuđmanova pisma maršalu: Mislio je da je Tito genije Najlakše je bilo s novcem, zlatom i nekim nespornim nekretninama. Blokiranih 237 milijuna dolara na računima po američkim bankama podijeljeno je u travnju 2003. U rujnu 2003. bivše jugoslavenske republike dogovorile su i podjelu 1,3 milijarde klirinških dolara duga Ruske Federacije. U svibnju 2005. uspjele su se dogovoriti i o podjeli monetarnog zlata u Bank of international settlements u Baselu, kao i načinu podjele preostalog zlata Narodne banke Jugoslavije. Iste godine u srpnju pao je dogovor i o podjeli još 221 milijuna američkih dolara u preostalim inozemnim bankama, kao i o vojnim jamstvima, te o podjeli dionica Jubmes banke a. d. iz Beograda. A onda su krenuli problemi s nekretninama, kulturnim dobrima, umjetninama i arhivima.

Pročitajte više na: http://www.express.hr/top-news/raprodaja-imovine-sfrj-hrvatskoj-31-milijun-dolara-7742 - 24sata.hr

Nekoć fanatični Jugoslaveni, a danas veliki nacionalisti Kako je polazište bilo zatečeno stanje, Srbija i Hrvatska prošle su daleko najbolje. Nadalje, mnoga umjetnička djela iz diplomatskih predstavništava naprosto su nestala. Naposljetku su se neke od republika stale protiviti tome da se u pomoć pozove Interpol, i nije potrebno biti genije za razumjeti koje su to republike bile i iz kojih su motiva njihovi predstavnici bili protiv policijske potrage za ukradenim umjetninama. Arhivska građa Jugoslavije od 1945. do 1991. riješit će se nakon što se iz fondova EU-a namaknu sredstva za digitaliziranje tona i tona dokumenata. Najveći su prijepori oko pokretne imovine po pojedinim republikama, oko čega se pregovarači običavaju politički prepirati. Najveći dio nekretnina po republikama riješen je tako da pojedine države zadrže nekretnine u svom vlasništvu.

Pročitajte više na: http://www.express.hr/top-news/raprodaja-imovine-sfrj-hrvatskoj-31-milijun-dolara-7742 - 24sata.hr

Nakon što su Slovenci napustili Kongres Saveza Komunista, Ivica Račan izgovorio je rečenicu koja je promijenila povijest

"Prije 14. izvanrednoga kongresa Saveza komunista Jugoslavije posjetio sam rudare na Kosovu koji su štrajkali glađu. Rekao sam im da ne smiju to raditi jer štete svojem zdravlju, no jedan on njih mi je rekao: ‘Zdravlje nije dovoljno’. Tad sam shvatio da se u Jugoslaviji proširila mržnja, a čovjek koji mrzi ne može biti zdrav", priča nam dr. Slobodan Lang, jedan od aktera famoznog 14. izvanrednoga kongresa SKJ, plenuma na kojemu se, de facto u izravnom televizijskom prijenosu, raspala jedna država.

Republičke su partije bile međusobno zavađene, Slobodan Milošević od 1988. godine silovito se uspinjao na ljestvici moći, prijeteći da Titovu (kon)federalnu državu preustroji po svom planu. Dvije godine prije kongresa vlast se u Jugoslaviji valjala ulicama - Miroslav Šolević s Kosova organizirao je pučističke mitinge kojima je rušio Miloševićeve neprijatelje, prijeteći silom svima koji se ne pokore.
Unutar Saveza komunista Jugoslavije je kuhalo. Slovenija, koja je imala najrazvijeniji autonomistički pokret, već je jednom nogom bila izvan Jugoslavije. Parola dana bila je “Slovenija, moja dežela”. U Hrvatskoj je vladala tzv. hrvatska šutnja. Savez komunista Hrvatske nije se htio otvoreno suprotstaviti Miloševiću, a opozicija u vidu HDZ-a tek se osnivala, u ilegali, po klijetima Plješivice. Unutar Saveza komunista Hrvatske, ljudi su bili dezorijentirani. Raspad partije i države, i rat, bili su pred vratima - a jasnog stava nije bilo. Koristeći dezorijentaciju protivnika, Slobodan Milošević sazvao je kongres s namjerom da protivnike stjera u kut i nametne svoju volju. "Ja u Partiji nisam bio od 1971. godine. U međuvremenu sam bio i u zatvoru, ali sam vidio što se događa", pripovijeda nam Stipe Mesić. "Milošević je htio manipulirati kongresom. On nije bio ni za kakav politički dogovor, zato ničim nije ni bio zadovoljan. Silom je htio nametnuti svoje političko rješenje. Nikakav dogovor njega nije zanimao. Imao je samo jedan cilj - stvaranje velike Srbije. Tad se znalo da se Jugoslavija bez Tita, armije i partije ne može održati, a Milošević je tu situaciju htio iskoristiti", kaže Stjepan Mesić.

Stipe Šuvar rekao je za Radio France International kako je Milošević u Srbiji “zajahao tigra nacionalizma”. Milošević Memorandum Srpske akademije znanosti i umjetnosti nije podržao kad je izašao. Njegove podrške nije bilo nigdje, čak se na sjednicama ograđivao. Drugo, kad je izašao list Student s Titovim lešem, koji je prikazan kao vukodlak kojeg probadaju glogovim kolcem, Milošević je ustao u energičnu obranu Tita. Prošlo je malo vremena i on je sam zajahao tigra srpskog nacionalizma i postao u neku ruku kaplar tog srpskog nacionalizma. Poslužio se onim što bismo mogli definirati kao nacionalistički populizam, koji se formirao u cijeloj Jugoslaviji, ali srpski je bio najjači i koji je, nažalost, Sjednice Partije (Saveza komunista Jugoslavije) 1989. i 1990. godine bile su praćene kao trileri. Gledala ih je napeto cijela tadašnja država jer je postajalo sve jasnije da se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija raspada. Slobodan Milošević u nizu je pučeva koji su nazvani “antibirokratskom revolucijom” srušio rukovodstva Kosova, Vojvodine i Crne Gore, a na Kongresu SKJ htio je zacementirati svoju svemoć i na saveznoj razini. Na kongresu je htio ozakoniti pravilo “jedan čovjek - jedan glas”, dok je slovenska strana predlagala niz reformi, od ukidanja zakonske kazne za takozvani verbalni delikt do potpune konfederalizacije.

No kako je Milošević imao većinu delegata pod svojom kontrolom, svi su slovenski prijedlozi odbacivani većinom glasova, a svako od tih odbacivanja bilo je popraćeno euforičnim pljeskom delegata iz Srbije, Crne Gore, Vojvodine i Kosova, odreda Miloševićevih ljudi. No Slovenci se nisu htjeli pomiriti s takvom majorizacijom, pa su napustili kongres. Hrvatska delegacija bila je za kompromise, ako je moguće. "Bližio se kongres i gledao sam koliko je svijet ispred nas. Predložio sam ljudski deklaraciju koja je izazvala oduševljenje. Cijeli kongres je bio za to, ljudi su to istinski željeli, no nakon toga sve se srušilo", priča doktor Slobodan Lang, koji je bio uz Ivicu Račana na 14. izvanrednom kongresu. "U Beogradu je vlada jedna atmosfera netrpeljivosti. Razvila se manifestacija mržnje. Počeli su nemogući istupi i zavladala je velika nesloga. Tko je kako disao, vidjelo se po glasačkim rekvizitima. Naime, tad nije bilo sofisticirane opreme za glasanje nego su čelnici stranaka imali nešto poput reketa za ping-pong. S jedne strane bili su zeleni, a s druge crveni. Boje semafora. A imali su i takvo značenje - crvena strana značila je da su ‘protiv’, a zelena da su ‘za’. Kako je šef pojedine organizacije odlučio, disala je cijela organizacija. Osjetivši tu mržnju, ustao sam i otišao do govornice. Bio sam jedan od zadnjih govornika na tom kongresu. Rekao sam neka dignu ruke oni koji su za to da se međusobno ne mrzimo. Svi su digli, istinski su željeli to, no onda su se digli Slovenci i izašli iz dvorane", svjedoči Lang o momentu u kojem je raspad Jugoslavije postao stvaran.

"Kad sam vidio da Slovenci idu, uhvatio sam Ivicu Račana za ruku i rekao mu: ‘Idemo i mi’. Račan je otišao do govornice i izrekao povijesnu rečenicu : ‘Mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca’. Potom smo krenuli prema drugoj dvorani, koja je bila prazna. I predsjednik savezne vlade pokušao je ući za nama, no prepriječio sam mu put i rekao: ‘Idite i pokušajte spriječiti katastrofu’. Jednom admiralu sam također tad rekao: ‘Nemojte da vas upotrijebe kao plačenićku vojsku’. U toj drugoj dvorani snimali su naše razgovore... mislimo. Samo su dvojica bili protiv Račanova ‘idemo’. Tada je Sonja Lokar briznula u plač. Bezuspješno sam je tješio", prisjetio se Lang. Sonja Lokar je poslije puno puta objašnjavala te suze koje je vidjela cijela Jugoslavije. "Nastale su dvije struje unutar SKJ. Rekla bih da je jedna struja htjela ostati na vlasti pod svaku cijenu, a druga je shvatila da mora sići s vlasti ako želi svojem narodu i svojoj zemlji dobro. To su bili slovenski komunisti", rekla je Sonja Lokar. Natpis Tito napravljen od čempresa

"Transformacija SKJ u Sloveniji u Socijaldemokratsku stranku bila je zapravo potpuno svjesno napravljena, mi bismo rekli sestop - silazak s vlasti i otvaranje prostora za političku konkurenciju u društvu. To se u drugim dijelovima Jugoslavije odvijalo potpuno drugačije, osim možda male sličnosti u Hrvatskoj, naročito pred sam kraj ‘80-ih, ali u Srbiji, koja je tada bila ključna za to kako će se i što desiti s Jugoslavijom, taj proces nije tekao i zbog toga je uslijedio raspad SKJ. To i nije bila tako strašna stvar, ali je svatko tko ima malo političke analitike i mozga mogao shvatiti da dolazi rat", rekla je Lokar i pojasnila zbog čega je tada briznula u plač. "Ne znam kako možeš razumjeti da dolazi rat, a da te to stvarno ne pogodi. Ne mogu razumjeti kako netko može reći ‘reagirala je emotivno’, a ne vidi da reagiram na ono što oni još ni ne primjećuju da dolazi. To je zaista vrlo neobično", dodaje Lokar.

Pročitajte više na:

http://www.express.hr/top-news/25-godina-od-kad-je-hrvatska-jugoslaviji-rekla-ne-422 - 24sata.hr

Slaven (citat):

Jer ste vi glasali za to. I, nemojte mi govoriti, da vi to niste hteli. Onda ste trebali prvo da razmislite, pa tek posle toga da glasate za "promene". Nadam se da ste bar nesto naucili iz svega ovoga. Mada se po glasanju i dalje ne primecuje nista novo.


" Samo Kosmos i ljudska neinteligencija, su bezkonacni".

Dali neko vidi sta se stvarno dogadja na podruciju bivse jugoslavije? Strani "ulagaci" sve vise preuzimaju objekte kao i zemljiste na teritoriji bivse jugoslavije. Dali to uopste nekoga interesuje?
Politicari dopustaju da stranci postepeno preuzimaju sve ono sto je nakda u "Totalitarnom" istemu pripadalo radnickoj klasi i gradjanima jugoslavije. Svakom normalnom gradjanu se postavlja u ovom trenutku pitanje, koji sistem je ustavri totalitarni? Nadjite odgovor sami.