SFRJ4EVER
"SAMO ZAJEDNO SMO JACI"

Ako niste registrovani posjetilac foruma, kliknite na "registracija" na dnu ovog prozora, a ukoliko ste registrovani član, kliknite na "login".
Traži
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Similar topics
    Latest topics
    » MUZIKA KOJA POGAĐA U DUŠU...
    Yesterday at 12:33 am by Valter

    » SLUSAJ MUZIKU I ZAKLJUCUJ I SAM!
    Wed Dec 07, 2016 11:31 pm by Valter

    » DOMAĆA I STRANA MUZIKA
    Wed Dec 07, 2016 11:22 pm by Valter

    » DRUGI O TITU...
    Wed Dec 07, 2016 9:59 pm by Valter

    » ISTORIJA
    Wed Dec 07, 2016 9:50 pm by Valter

    » SUBOTOM UVECE
    Wed Dec 07, 2016 9:37 pm by Valter

    » DRUŽENJE JEST...NAJLEPŠI DOŽIVLJAJ
    Wed Dec 07, 2016 7:01 pm by Valter

    » GRIJESECI UCIMO
    Wed Dec 07, 2016 6:41 pm by Valter

    » JEDNO PITANJE...
    Wed Dec 07, 2016 6:23 pm by Valter

    Gallery


    Navigation
     Portal
     Index
     Članstvo
     Profil
     FAQ
     Pretraľnik
    Affiliates
    free forum
    December 2016
    MonTueWedThuFriSatSun
       1234
    567891011
    12131415161718
    19202122232425
    262728293031 

    Calendar Calendar

    Affiliates
    free forum

    YU IDEJA UTOPIJA ILI REALNOST?!

    Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

    YU IDEJA UTOPIJA ILI REALNOST?!

    Komentar  Valter on Sat Jan 15, 2011 9:41 am

    DVA DESETLJEĆA KASNIJE: OPORAVLJA LI SE NAZIV ETNIČKIH SKUPINA BIVŠE DRŽAVE

    JUGOSLAVENSKA IDEJA - UTOPIJA ILI REALNOST
                   
    BORIS PAVELIĆ



    Hajde sad,nek' netko kaže čiji je bend EKV?
    Ili čiji je bend Bijelo dugme?
    Ili čiji su Indexi?
    Ne možemo reći da je EKV samo srbijanski.
    Ili da je Dugme samo bosansko il' sarajevsko.
    Ne, ti su kulturni fenomeni,današnjim rječnikom,regionalni.
    A ondašnjim – jugoslavenski.
    Tako govori Goran Behmen,32-godišnji savjetnik u odsjeku za Aziju i Afriku Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
    Razgovaramo u prostorijama Društva Josip Broz Tito u središtu Sarajeva,u ulici Ćemaluša,koju neki članovi društva više vole zvati bivšim nazivom,ulicom Šaloma Albaharija.

    Na policama su memorabilije NOB-e i socijalizma,na zidovima portreti Josipa Broza Tita dominira onaj na kojemu je maršal predstavljen u intelektualističkoj pozi civilnoga predsjednika države.
    Do rata taj je portret zauzimao središnje mjesto u sarajevskoj gradskoj vijećnici.
    Geler je u ratu posrijed srijede rasparao platno.
    Slika je potom bačena u podrum i zaboravljena,da bi je odande nakon desetak godina spasio Muhidin Hamamdžić,prvi SDP-ov gradonačelnik Sarajeva,poklonivši je na čuvanje Društvu Josip Broz Tito. Najbolja odluka:tu je portret otrgnut zaboravu.
    Tu,u sarajevskome Društvu Josip Broz Tito,bolja prošlost nadživljuje beskrajnu muku bosanske sadašnjosti;jugoslavenstvo tu živi kao da se nikada ništa nije dogodilo.

    STRAŠNA BOL

    – Raspad Jugoslavije za mene je bol,strašna bol – kaže za naš list Dževad Kapetanović,bivši novinar Radio Sarajeva i diplomat SFRJ,a kasnije i samostalne BiH.
    – Živim s osjećajem zvijeri stjerane u kavez:živio sam u Jugoslaviji,moj je bio Split,Ljubljana,Skopje, Ohrid,Novi sad,Zagreb,Dubrovnik...
    Sve je to bilo moje.
    I sve sam to volio,kao što volim i Sarajevo.
    Osjećam se Jugoslavenom,i žalim što Jugoslavija više ne postoji.
    Jer,netko iz istočne Hrvatske danas se u Splitu osjeća kao kod kuće,a ja ne mogu,ja sam u Splitu stranac.
    Žao mi je to i bolno.
    Zato sam prvih godina bio prekinuo sva putovanja izvan Sarajeva.
    Prije toga svijet sam obišao!
    Bio sam jugoslavenski diplomat,u Londonu sam bio k'o u Mostaru.
    Ali kad se raspala Jugoslavija,rekao sam: ne!
    Ti si sad osuđen na tamnicu,na logor koji se zove Sarajevo,i tu imaš samo minimalna prava.
    Jer kamo god dođeš,otpadnik si,stranac.
    Kad sam radio u jugoslavenskoj ambasadi u Bernu,osjećao sam se ponosno.
    Uživao sam ugled.
    A kad sam 1993. došao u isto mjesto,samo u ambasadu BiH,ništa pobogu nisam mogao.
    Baš kao i izbjeglice iz ove naše zemlje!
    Razlika je bila nebo i zemlja.
    Osjećao sam se izgubljen,ni tamo ni 'vamo,ništa nije moje.
    Ni ovo ovdje nije moje!
    Ovdje je fašizam na vlasti,i ja se s tim ne mogu pomiriti – pripovijeda Dževad Kapetanović.

    TISUĆE IDENTITETA


    Taj 72-godišnji Sarajlija fizički pati zbog nestanka zemlje u kojoj je živio dobro.
    Goran Behmen,pak, voje jugoslavenstvo utemeljuje u racionalnom izboru.
    Dževadovi su osjećaji žestoki,tuga za izgubljenim razdiruća,a potpuna politička nemoć samo pojačava osjećaj gubitka.
    Gorana Behmena,pak, acionalno razumijevanje današnjice navodi da odbaci nacionalizam.

    – Jugoslavenstvo je moj kulturološki izbor,i ja ga se ne stidim.
    Nacionalnost je samo jedan od tisuću mogućih identiteta.
    a sam, primjerice,južni Slaven,svjestan da su mi ostali južni Slaveni bliži od drugih naroda.
    Jezik mi je južnoslavenski.
    Zašto ne bih bio i Bosanac i Hercegovac i južni Slaven u isto vrijeme?
    Ali istodobno imam i emotivnu i kulturološku vezu i identifikaciju s tekovinama bivše Jugoslavije,i ne vidim zašto bih se toga stidio.
    [color:eeee=red[Jer ako može postojati europski identitet,zašto ne bi mogao postojati južnoslavenski,koji će se jednog dana,kao regionalni,uklopiti u europski identitet? – argumentira Behmen.
    On se izjašnjava »Bosancem i Hercegovcem, južnim Slavenom«.
    Kad je u Sarajevu počeo rat, mao je 14 godina.
    Jugoslavije se ne sjeća;što zna,zna iz priča starijh.
    Na Pravnom fakultetu u Sarajevu završio je pravo,a potom magistrirao srednjevjekovlje kod uglednoga povjesničara umjetnosti Dubravka Lovrenovića.
    Danas,u zapučku otmjenoga odijela udjenuta mu je crvena maramica.

    SLJEDEĆA JUGOSLAVIJA

    Tristopedeset kilometara sjeveroistočno,u Svetogorskoj ulici 21 u Beogradu,poznato je kazalište Atelje 212.
    U uredu direktora Kokana Mladenovića kalendar je za 2011. s fotografijama Titovih državničkih putovanja,a na zidovima feralovske fotomontaže Mladenovićeve glave u poznate Titove fotografije: umjesto Jasera Arafata,Tito grli Mladenovića;umjesto Che Guevare,Tito pozdravlja Mladenovića; umjesto Gamala Abdela Nasera,Tito se rukuje s Mladenovićem,43-godišnjim Nišlijom koji je u Beogradu završio Akademiju dramskih umjetnosti,a sada na reveru nosi bedž s jugoslavenskom zastavom. Mladenovićevo je jugoslavenstvo postmodernističko i nekonvencionalno,ali zato ništa manje seriozno: »Jugosloven sam po opredjeljenju.
    Što se dogodilo s više od milijun ljudi koji su se na popisu 1991. izjasnili kao Jugosloveni?
    Postali su Hazari, maginarni narod.
    No tvrdim da nisu prestali postojati.
    Jugoslovenstvo nije politička kategorija kakvu su nam pokušavali nametnuti,nego najprirodnije moguće stanje eksjugoslavenskih naroda.
    Vjerujem da je ono realna budućnost,makar,tragikomično,bilo ostvareno kroz zajednički europski okvir. [color=red][b]Jer,mi nemamo bližih naroda od nas samih,a uvijek se ponašamo kao da će poslije tih naših ratova pored nas živjeti Finci,Šveđani ili Meksikanci.
    Neće.
    Uvijek ćemo živjeti samo mi
    [color=undefined] – odlučnim glasom,uvježbanim za javne nastupe,nadglasava Kokan Mladenović vrevu obližnje »Srpske kafane«,redovito svratište kazališnih ljudi,u kojemu se jede, pije i buči mnogo,obilno i nezaboravno.
    Aktualna kazališna sezona Ateljea 212 nazvana je »NexT YU«.
    Ta je riječ kombinacija »Next Yu« i »Ex Yu«,»sljedeća Jugoslavija« i »bivša Jugoslavija«.

    MALE KULTURE

    – Nastojimo vidjeti što je, dva desetljeća poslije raspada,moguće od jugoslavenskoga kulturnog prostora. Sve reakcije pokazuju da je pravo vrijeme.
    vi jedva čekaju da sudjeluju,bez obzira na naziv sezone,koji je donedavna odbijao razne kulturne i nacionalne krugove.

    Ne možemo negirati da su svi narodi u Jugoslaviji doživjeli ogroman društveni i kulturni prosperitet,ali ni to da je u jednom trenutku ta zajednica postala neprihvatljiv okvir za dobar dio njenih naroda.
    Ali ja neću prestati vjerovati da je jedinstvo različitosti,koje je proklamirala bivša Jugoslavija najbolja kombinacija za narode koji ovdje žive.
    Što je, ustalom,EU?
    – govori Mladenović.

    Repertoar kazališne sezone posvećene Jugoslaviji združit će cijelu bivšu državu,od Miroslava Krleže do Zijaha Sokolovića,od Slovenije do Makedonije,od Abdulaha Sidrana do Damira Šodana.

    Preskupo smo platili zatvaranje u kulturne i političke kasabe.
    Prestankom dobroga rivaliteta dobili ste samodovoljne,male kulture koje imaju mnogo više nacionalnog, a mnogo manje kulturnog.
    Svi stagniramo.
    Osjećaj je većine kazališnih ljudi s prostora bivše Jugoslavije da smo zatvaranjem svi jako puno izgubili. Tijesno je,gušimo se u provincijalizmu.
    Kao što kaže Radomir Konstantinović čim se uguši rivalitet i konkurencija,palanka pomisli da je najvažnija.
    »NexT YU« samo je jedan vid reaktualizirane diskusije o ostavštini jugoslavenstva.
    U Beogradu je potkraj listopada održana javna tribina o poputbini nestale nacije na kojoj su govorili redatelj Želimir Žilnik,glumica Mirjana Karanović i pisci Ante Tomić,Miljenko Jergović i Muharem Bazdulj. U ožujku ove godine u Zagrebu je osnovana podružnica Saveza Jugoslavena.
    U Splitu je utemeljen Klub Jugoslavena.
    Dvadeset godina poslije raspada Jugoslavije, jugoslavenstvo je očito preživjelo,a Jugoslaveni opet počinju govoriti.
    Sarajevski filozof Ugo Vlaisavljević ne čudi se tome:

    [b]VIŠESLOJAN OSJEĆAJ


    – Vrlo je interesantan taj nepotpuni nestanak jugoslavenskog identiteta.
    Njegovi se ostaci itekako naziru.
    Od države više nema ništa,ali ne možemo tvrditi da je s državom nestao i identitet.
    Treba vidjeti tinja li i dalje nešto što je bilo upisano u meso i u duše ljudi,treba kopati po toj olupini,da se vidi hoće li isplivati samo krhotine,ili i nešto više.
    Valjalo bi, vakako,istražiti i dubinsku i površinsku strukturu jugoslavenskoga identiteta danas – kazao je Vlaisavljević za naš list.
    Da je došlo vrijeme da se o jugoslavenstvu govori »na pravi način,jer je sve dosad bilo kao u nekoj magli«,smatra i Sonja Biserko,aktivistica za ljudska prava iz Beograda,koja je u Srbiji bila jedna od najistaknutijih zagovornica prava svakoga od južnoslavenskih naroda da imaju svoju državu.
    – Jugoslavenstvo svakako jest zanimljivo,i čini se da stiže vrijeme uravnoteženoga razgovora o njemu. Na osobnoj razini,taj je osjećaj višeslojan,i treba ga analizirati od osobe do osobe,jer su i motivi različiti – kaže Sonja Biserko.
    No na političkoj razini,Biserko smatra da je jugoslavenski ustav iz 1974. dao okvir za buduće osamostaljenje republika.
    – U tom je smislu bio emancipirajući.
    U proteklih dvadeset godina svi su negirali Jugoslaviju,a baš je njezin ustav bio polazna točka Badinterovoj komisiji,koja je postojeće republičke granice proglasila državnima.
    Ustav iz 1974. dobacio je koliko je mogao u tadašnjim okolnostima.
    Kasnija politička scena razvijala se iz njega.
    Razočarava to što se u proteklih dvadeset godina sve srušilo,i što nitko nije raspravljao o dostignućima socijalističke Jugoslavije,bila ona dobra ili loša.
    Šutnja i negiranje je neiskren nezreo i nedorastao odnos prema vlastitoj prošlosti.
    Bez pravoga uvida naprosto ne možete dalje – upozorava Sonja Biserko.

    MJEŠOVITI BRAKOVI

    Zagrebački pisac i romanist Predrag Matvejević,koji je osamdesetih napisao knjigu »Jugoslavenstvo danas«,podsjeća kako se »nakon raspada Jugoslavije,svako jugoslavenstvo poistovjetilo s najgorim od onoga što je u sebi nosilo:integralizmom,unitarizmom,negacijom posebnih identiteta i vrlo često,s velikosrpskom idejom koja je svojedobno brisala druge ideje.
    No kroz povijest,jugoslavenstvo je bilo i nešto drugo,na trenutke mnogo više i mnogo bolje.

    – U mješovitim brakovima posljednjega rata,naročito u BiH,mnogi su taj rat doživljavali kao tragediju,ne znajući kamo da se svrstaju,pa su osuđivali sve rušitelje dotadašnje zajednice.
    Valja i njih shvatiti,i ne poistovjećivati ih s onima koji su počinili zločine – kaže Matvejević koji podsjeća i na snažnu povijest jugoslavenske ideje,naročito u Hrvata.
    Matvejević pritom ističe važnost kulturne suradnje.

    Kultura može uspostaviti odnose koji nikoga ne vežu,a svima nude šansu da osmisle vlastiti stav i suoče ga s drugima.
    Valja izaći iz uskog nacionalnog koncepta kakav je u Europi vladao u pretprošlom stoljeću,i koji se, ne slučajno,i u većim i razvijenijim zemljama pretvorio u fašizam.
    Smiješno je vidjeti one koji strahuju od svake korespondencije među ovim kulturama.
    Jer,sam nam jezik dopušta visok stupanj uzajamnog razumijevanja.
    Posijano je neko glupo sjeme, z kojega raste strah da nas netko želi otuđiti,oduzeti nam nešto, nametnuti nešto drugo.
    Taj strah valja obuzdati,pa ako treba,i ismijati ga,jer vodi u najgori tip provincijalizma,onaj koji nije kadar korespondirati s Europom današnjice,u koju želimo i zaslužujemo ući
    – kaže Matvejević.
    Danas,svi se slažu da države Jugoslavije više ne može biti.
    – Nitko od ruševina ne može napraviti državu – kaže u Zagrebu Matvejević.

    ZAJEDNIČKA PRETPOVIJEST

    – Sve su nam oteli,samo još jugoslavenstvo nisu.

    Ali novu Jugoslaviju nećemo stvarati.
    Može se i bez nje.
    Hajdemo dalje kao ljudi.
    Nemojmo negirati ono što je postojalo,i ono što je bilo vrijedno – vapi iz Sarajeva Dževad Kapetanović. Opće je uvjerenje da je EU rješenje i nadomjestak za ono dobro.
    – EU se bazira na regionalnim inicijativama.
    Ono što se nekada zvalo Jugoslavijom,danas se zove zapadnim Balkanom.
    Uspostavlja se jaka regionalna suradnja,što je i normalno.
    Nema nikakvog razloga plašiti se suradnje, niti je nazivati oživljavanjem ili povampirenjem Jugoslavije. Od toga nema ništa,ali sasvim je normalno da zemlje s komplementarnom privredom,istim ili sličnim jezicima – kako tko hoće – sličnim mentalitetom,kulturološkim obrascima,surađuju na svim poljima. Zašto ne? – pita Goran Behmen.

    DOPUSTITI PRAVO NA IZJAŠNJAVANJE

    Jugoslaveni postoje! Udruženje »Naša Jugoslavija« traži da se ta jednostavna činjenica prizna kao pravo – zahtjev je kojim udruženje kojemu BiH onemogućuje registraciju iskazuje želju za službenim priznanjem jugoslavenske nacionalnosti.
    Ona nije priznata ni u Hrvatskoj,ni u BiH,ni u Srbiji.
    Na popisu stanovništva 1991. u Hrvatskoj, Jugoslavenom se izjasnio 106.041 građanin.
    Deset godina ranije bilo je ih 379.957,a 1971.84.118.
    U Srbiji, pretpostavlja se da danas živi oko 80 tisuća ljudi koji se izjašnjavaju Jugoslavenima.
    Potkraj 2009. godine,oko šest tisuća ljudi potpisalo je zahtjev za priznavanjem jugoslavenske nacionalnosti,ali taj je zahtjev nedavno službeno odbijen,pa će na predstojećem popisu stanovništva ove godine Jugoslaveni u Srbiji,baš kao i u Hrvatskoj,potpasti pod kategoriju »ostalih«.
    U BiH je isto tako,ali ondje su »ostali« i zakonski diskriminirani,jer se ne mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH,u kojemu postoje samo tri mjesta za predstavnika Hrvata,Bošnjaka i Srba.
    Takvo je rješenje poznatom presudom »Sejdić-Finci« ukinuo i Sud za ljudska prava u Strasbourgu,pa BiH prijeti izbacivanje iz Vijeća Europe ne promijeni li to diskriminirajuće zakonsko rješenje.
    Povrh toga,Ministarstvo pravde BiH sa zanimljivim je objašnjenjem odbilo je registrirati udruženje »Naša Jugoslavija«:zato što iz »naziva udruženja nije izbrisalo riječ »Jugoslavija«.

    Dževad Kapetanović kaže da će se na popisu,bude li ga u BiH,izjasniti kao »ostali«,»premda sam Jugoslaven«.
    – Kad čuju moje muslimansko ime, itaju me: »Bošnjak?«
    Kao da mi šamar udari!
    To je za mene zaista uvreda.
    Još da mi kažu »Bosanac« nekako bih i progutao.
    Ali »Bošnjak«,to mi je katastrofa. Srbin nisam,Hrvat nisam – Jugoslaven sam – kaže.
    I ostali se naši sugovornici slažu da da treba priznati jugoslavensku nacionalnost.
    – Ljudi se osjećaju kako se osjećaju.
    To treba uvažiti.
    Identitet je vrlo kompleksan,mnogo je širi od uskoga nacionalnog,a i mijenja se.
    Možda dolazi vrijeme kad će se na sve to drukčije gledati.
    Držim da treba dopustiti tu vrst izjašnjavanja –  kaže Biserko.

    POGUBNA NACIONALISTIČKA PROPAGANDA

    Zlatko Stojković je Jugoslaven iz Pule koji od 1988. živi u Njemačkoj.
    Prije dvije godine osnovao je udruženje »Naša Jugoslavija« koje okuplja Jugoslavene i zauzima se za službeno priznanje jugoslavenske nacije u Hrvatskoj.
    – Uoči posljednje promjene Ustava predsjedniku Sabora Luki Bebiću i desetak saborskih zastupnika, među kojima i Damiru Kajinu i Željki Antunović,poslali smo zahtjev za službeno priznanje jugoslavenske nacije.
    Odgovor nismo dobili,a ni novine nisu ništa objavile – kazao nam je Stojković.
    – Jugoslavenstvo shvaćam kao simbiozu svih zajedničkih karakteristika podneblja u kojemu žive naši narodi.
    Osobno,majka mi je Hrvatica,otac Srbin.
    Odrastao sam u tolerantnoj okolini,u kojoj su skladno živjeli i Talijani,i Srbi,i Hrvati,i Muslimani,i Makedonci.
    Iz današnje perspektive,bilo je to vrijeme kakvo se samo poželjeti može – tvrdi Stojković.
    On dijeli dojam da u Hrvatskoj postoji veći zazor prema Jugoslavenima nego u Srbiji ili BiH.

    – Devedesetih je nacionalizam bio toliko jak i izvana i iznutra,da su se ljudi počeli bojati izjašnjavati se Jugoslavenima.
    Teško je vjerovati da je onoliki pad broja Jugoslavena posljedica prirodnih razloga.
    Nacionalistička se propaganda strahovito raširila,pa se ljudi i danas boje za posao i egzistenciju – drži Stojković.
    Drugi razlog vidi u »osjećaju nemoći koji ljude sprečava da pokušaju išta promijeniti«
    – No, taj osjećaj djeluje samo dok nas je malo.
    Kad nas bude sto,dvjesto tisuća,morat će nas uzeti u obzir – optimističan je naš sugovornik.
    Zlatka Stojkovića vrijeđa nepriznavanje jugoslavenske nacije.

    – Ljudi smo,nismo »ostali« i želimo da nas se poštuje.
    To »ostali« s ljudskim pravima nema veze – tvrdi Stojković koji današnje vlasti u državama bivše Jugoslavije optužuje da prisvajaju sve dobro iz Jugoslavije,a da tu državu istodobno optužuju za sve što je u njoj bilo loše.

    Prva jugoslavenska ideja dvjesto je godina starija od prve jugoslavenske političke tvorevine.
    A i nadživjela je jugoslavensku državu.
    Ona je i začeta kao kulturna ideja.
    retpovijest nam je zajednička,a realnost već sada pokazuje koliko jesmo i koliko ćemo tek biti upućeni jedni na druge – govori u Beogradu Kokan Mladenović.
    Kako jenjava nacionalistički val rata,mržnje i odvajanja,lakše je govoriti o sličnostima i zajedništvu. Jugoslavenska ideja danas se pokušava formulirati kao »Jugoslavija dobrih namjera« kao nova-stara utopija,ovaj put srodna novopronađenoj europskoj utopiji kao još jedna nositeljica obećanja budućnosti. No valja biti oprezan dovoljno smo povijesti proživjeli da smo mogli naučiti kako ideje same po sebi na jamče baš ništa,bile integralističke,bile suverenističke.
    Mogli smo već naučiti kako na kompliciranome palimpsestu istodobnih jednakosti i razlika jugoistočne Europe,stabilnost ne može jamčiti propisivanje,nametanje,»implementacija«,bilo koje ideje,od ujedinjujućeg jugoslavenstva do partikularističkog nacionalizma.
    Kako o tome,na primjeru Bosne i Hercegovine,najdublje i s najviše tankoćutnosti piše sarajevski pisac Ivan Lovrenović jugoistočna Europa – zvala se jugoslavenskom kraljevinom,monarhijom socijalističkom federacijom,zapadnim Balkanom ili europskom regijom – može biti mirna i zadovoljna samo u neprekidnome procesu prepoznavanja i priznavanja onoga zajedničkoga,ali i onoga najfinije različitoga među ljudima i narodima koji na tom području žive.

    Utiskivanje ideologije,ma koja bila,u stvarnost,uvijek je završavalo nasiljem i mržnjom.
    Samo svakodnevno vježbanje snošljivosti svakoga od nas,svugdje oko nas;učenje umijeća kompromisa, dogovaranja i uvažavanja tuđih interesa,ma koliko nam se možda malo dopadali,mogu jamčiti okončanje konflikata i objedinjujuće harmoniziranje bezbrojnih razlika.
    I baš zato,možda paradoksalno,jedan od identiteta koji u tom procesu moraju imati pravo na postojanje jest – jugoslavenski identitet.



    http://www.nasa-jugoslavija.org/jugoslavenska_ideja.htm


    Preuzeto sa internet portala "Novi list",objavljeno 08.01.2011. godine

    Valter

    _________________
    Samo zajedno smo jaci!
    http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

    Valter
    Admin

    Broj postova : 3201
    Age : 64
    Location : schweiz
    Registration date : 2008-01-11

    Vidi profil korisnika http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

    Na vrh Go down

    Odgovor

    Komentar  Valter on Mon Apr 13, 2015 3:48 pm

    Moze postojati i najbolji sistem na svetu,neveredi nista ako je nivo inteligencije gradjana na nedovoljno razvijenom stupnju da ga razume.

    Nagli razvoj industije,koji je eksplozijom automatizacije pomerio normalan razvoj ljudskog intelekta je doneo kapitalistima nove milione,dok je radnickoj klasi doneo zatupljivanje.

    Sve se brze i brze unapredjivao samo onaj deo koji umanjuje broj radnika za strojevima a pri tome uvecava profit za kapitalistu.

    Nije cudo sto su radnici pocelli da mrze kapitalistu.

    To je bilo nekada davno,kada je poceo razvoj industrije da se unapredjuje.

    A danas?

    Koliko se promenuo polozaj radnicke klase u odnosu na ono veme pocetka industijalizacije u svetu i kod nas?

    Razmotrite i usporedite.

    Ukljucite svoje prijatelje i prodiskutirajte sa njima.

    Siguran sam da ce diskuija biti interesantna.


    Valter

    cyclops

    _________________
    Samo zajedno smo jaci!
    http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

    Valter
    Admin

    Broj postova : 3201
    Age : 64
    Location : schweiz
    Registration date : 2008-01-11

    Vidi profil korisnika http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

    Na vrh Go down

    Re: YU IDEJA UTOPIJA ILI REALNOST?!

    Komentar  Valter on Fri Oct 28, 2016 2:02 pm

    http://www.express.hr/top-news/nekoc-fanaticni-jugoslaveni-a-danas-veliki-nacionalisti-3487

    Nekoć fanatični Jugoslaveni, a danas veliki nacionalisti
    Piše Emir Imamović Pirke

    To što se neka tema ne problematizira, ne znači da je nema i da će se šutnjom ukloniti


    Neke vijesti u vrijeme oko izbora sporije putuju: trebalo je, tako, proći mjesec i pol dana da se u Hrvatskoj uopće progovori o novoj knjizi doktora povijesnih znanosti, Dragana Markovine, naslovljenoj sa “Jugoslavenstvo poslije svega“ - objavljenoj i krajem listopada prvi puta promoviranoj na Sajmu knjiga u Beogradu. Vrijeme, naravno, nije učinilo svoje...

    Dolazak Markovinine knjige do nacionalne televizije prikriven je, istina, najavom sasvim druge teme – nebavljenjem kulturom u cunamiju reformi u pripremi – valjda zato što se nitko nije uspio sjetiti pristojnijeg uvoda u podcjenjivanje i autora i djela, a sve u redovnom obraćanju naciji povjesničara književnosti Slobodana Prosperova Novaka.

    Ništa se, dakle, neuobičajeno desilo nije, bez obzira na vrijeme radnje, samo je, istina blaže nego inače, proglašena opća opasnost od razgovora o skoroj prošlosti i pojedincima kojima smrt jedne države nije poslužila da mrtvim proglase ili svoje dotadašnje živote ili krenu u temeljito prepravljanje vlastitih biografija.
    "Jugoslavenstvo poslije svega" | Author: mostart.co.rs
    Facebook

    - Govoriti danas, 25 godina nakon raspada zemlje, o Jugoslaviji i jugoslavenstvu kao takvom, u gotovo svim društvima na postjugoslavenskom prostoru, izlaže autora značajnom riziku od izolacije, preko prešućivanja, do otvorenih napada (...) Istinski demokratska društva u pravilu potiču razgovore o svim bitnim pitanjima koja doista zanimaju javnost. S te strane ova knjiga dokida šutnju o jednom važnom pitanju i realnosti koja se na kulturnom planu događa, sviđalo se to nekome ili ne. Na kraju krajeva, to što se neka tema ne problematizira, ne znači da je nema i da će je se šutnjom ukloniti”, dio je teksta kojim nakladnik, zemunski Mostart, na svojim stranicama predstavlja Markovininu knjigu.
    Markovini se dogodila i izolacija i prešućivanje

    Zbilja, sve se, nevezano direktno jedno s drugim, i Draganu Markovini i „Jugoslavenstvu poslije svega“, dogodilo: izolacija, pa prešućivanje i, evo, konačno, otvoreni napad na nešto o čemu se u nas ili treba glasno šutjeti ili govoriti jezikom i tonalitetom navijačke stadionske okuke. A tamo valjda ne treba objašnjavati, ne vladaju niti svete činjenice, niti demokratsko ozračje, niti intelektualna klima.

    Knjiga Dragana Markovine, zapravo, doživljava isto što se dešava i drugim temama ili djelima vezanim za, nazovimo ga, jugoslavenski dio hrvatske povijesti. One povjesti s kojom se, kako kaže Markovinin kolega i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Hrvoje Klasić, ne suočava, već se s njom obračunava - ako se već ne može šutnjom učiniti da jednostavno nestane.

    Rijetki što bi svetim činjenicama govorili i o toj mrtvoj državi i o njenom naslijeđu, čim zinu bivaju nadglasani bukom mnoštva koje, zapravo, održava emocionalni odnos visokog intenziteta prema Jugoslaviji u bilo kojem obliku.

    Pri tome, Jugoslavija nigdje nije tako živahna, postojeća, snažna i opasna, kao među onima što se busaju u domoljubna prsa nakon što su - sa diplomama fakulteta iz republičkih centara i višesobnih, društvenih stanova - podrivali sustav iznutra i konačno ga, je li tako, naravno da nije, urušili do temelja.
    Jedan fanatizam zamijenili smo drugim

    Kada se, dakle, iz samozvanih domoljubnih, državtotvornih, tako nekih krugova, progovori – a zapravo se govori neprestano – o SFRJ i jugoslavenstvu, lako se može učiniti da je ta zemlja nestala prije dvadeset i pet minuta, a ne prije isto toliko godina, i to u građanskom, unutarhrvatskom ratu u kojem su Hrvati independentisti jedva, teškom mukom i tijesnim rezultatom, porazili Hrvate jugounitariste, ali se potonji, mamu li im upornu, upravo pregrupiraju, pa postoji realna opasnost da koliko prekosutra Trg bana Jelačića osvane kao Bulevar bratstva i jedinstva.

    Povijest je znanost i kao takva ne poznaje dramaturški obrazac western filmova. Ona je zbir dostupnih činjenica u kontekstu vremena i prostora, uzroka i posljedica, a svaka druga interpretacija i posljedični odnos uspostavljen na osnovu nje, ima veze sa svime osim sa tim činjenicama koje stradaju kada ne odgovaraju unaprijed donešenom sudu ili, što uopće nije rijedak slučaj, onima što su jedan, jugoslavenski fanatizam, zamijenili drugim, hrvatskim, pa im se na istom mjestu na kojem su do jučer bili narodni neprijatelji, subverzivni elementi, anarho-liberali, izdajnici, reakcionari, priviđaju država koje nema i borci za nju.

    Takvima je, naravno uzalud, objašnjavati kako je od, nazovimo je, političke jugonostalgije, uzaludnija samo jugofobija.

    Borba protiv zamišljenog protivnika je oblik treninga karatea, dok je ona verbalna, vođena protiv nepostojećeg neprijatelja, najefikasniji način da se prešuti bitno i spriječi nekoga zločestog da govornika upita jesu li ga ono partizani strijeljali osam ili pedeset puta i kada ga je točno UDBA ustrijelila u potiljak: sedamdeset prve ili oko Velike gospe ove godine.
    Jugoslavenstvo je za Hrvate neistraženo

    Jugoslavija kao povijesna činjenica i sve što iz toga proizilazi u Hrvatskoj nisu, iako se čini suprotno, neiscrpne teme, već zapravo neistražene.

    Osim ako pod istraživanjem i znanstvenim pristupom ne smatramo manipuliranje epizodama iz prošlosti – od Bleiburga do likvidacija pripadnika takozvane neprijateljske emigracije – kojima nije cilj osvijetliti jedan period iz prošlosti, već tu istu prošlost što je moguće više zatamniti.

    Rijetki pokušaji, poput pomenute, te knjige istog autora, “Povijest poraženih”, tek su početni i mali koraci u vraćanju bitnih tema u javnost i prilasku novom, nikako emocionalnom i histerično-navijačkom, već znanstveno-intelektualnom pristupu i prošlosti i njenim akterima i naslijeđu.

    Veće ćemo, izgleda, pričekati još neko, duže vrijeme, najviše zbog trilinga reakcija kojeg čine izolacija, prešućivanje i otvoreni napadi. Sve što, zajedno i odvojeno, govori koliko je mali demokratski kapacitet društva, a velika nespremnost da se o bitnom razgovara umjesto da se doslovce ili u prenešenom značenju – reži.

    _________________
    Samo zajedno smo jaci!
    http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

    Valter
    Admin

    Broj postova : 3201
    Age : 64
    Location : schweiz
    Registration date : 2008-01-11

    Vidi profil korisnika http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

    Na vrh Go down

    Re: YU IDEJA UTOPIJA ILI REALNOST?!

    Komentar  Sponsored content Today at 4:49 am


    Sponsored content


    Na vrh Go down

    Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh

    - Similar topics

     
    Permissions in this forum:
    Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu