SFRJ4EVER
"SAMO ZAJEDNO SMO JACI"

Ako niste registrovani posjetilac foruma, kliknite na "registracija" na dnu ovog prozora, a ukoliko ste registrovani član, kliknite na "login".
Traži
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search

Latest topics
» ZIVI ZID-ONI ZASLUŽUJU NAŠU PAŽNJU!
Yesterday at 4:19 pm by Slaven

» MUZIKA KOJA POGAĐA U DUŠU...
Thu Dec 08, 2016 12:31 am by Valter

» SLUSAJ MUZIKU I ZAKLJUCUJ I SAM!
Wed Dec 07, 2016 11:31 pm by Valter

» DOMAĆA I STRANA MUZIKA
Wed Dec 07, 2016 11:22 pm by Valter

» DRUGI O TITU...
Wed Dec 07, 2016 9:59 pm by Valter

» SUBOTOM UVECE
Wed Dec 07, 2016 9:37 pm by Valter

» DRUŽENJE JEST...NAJLEPŠI DOŽIVLJAJ
Wed Dec 07, 2016 7:01 pm by Valter

» GRIJESECI UCIMO
Wed Dec 07, 2016 6:41 pm by Valter

» JEDNO PITANJE...
Wed Dec 07, 2016 6:23 pm by Valter

Gallery


Navigation
 Portal
 Index
 Članstvo
 Profil
 FAQ
 Pretraľnik
Affiliates
free forum
December 2016
MonTueWedThuFriSatSun
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 

Calendar Calendar

Affiliates
free forum

ZAŠTO I KAKO JE SRUŠENA SFR JUGOSLAVIJA!

Stranica 1/2 1, 2  Next

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

ZAŠTO I KAKO JE SRUŠENA SFR JUGOSLAVIJA!

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 4:58 am

LudaVeruda (citat):Kako uopće početi?

Kako završiti?

A kako drukčije nego s novcem-"stokom sitnog zuba" i bojom krvi.

Pokušat ćemo usmjeriti pažnju na uzroke koji su doveli do svega što se desilo.

Posljedice su nam ionako svima dobro
poznate:

veliki broj žrtava i nesagledivi ekonomski gubi(t)ci.

Konačan ekonomski udar,i pranje novca,spadaju u priču koju su nam "zaboravili" ispričati,a nalazi se na kraju posta

Odmah na početku priče,spomenut ćemo dva najvažnija virusa-Milošević i Tuđman.


Oba dvoje ultrateški nacionalisti,od
kojih je prvi završio u Haagu i upravo mu se sudi,dok je drugi od tamo imao poziv,od kojeg ga je spasila bolest i smrt.

Milošević je nažalost,uspio u srpskom narodu probuditi nacionalizam,te to poslije naveliko iskorištavati.

Iako je hrvatska emigracija godinama bockala nacionalizmom,prvi su veliki korak napravili srpski nacionalisti ukidanjem
autonomije nacionalnim manjinama u Vojvodini i na Kosovu.

Nakon toga su hrvatski i slovenski nacionalisti "otkrili" da su
oni:

katolici,civilizirani i kulturni Evropljani,koje samo jugokomunizam sprječava od ujedinjenja s Evropom.

Nije dugo
trebalo čekati na Muslimane u Bosni i "veliko" otkriće njihovog porijekla i boje krvi.


Naravno,nacionalizam je uz veliku pomoć vanjskih "kulturnih,dobronamjernih" i bogatih prijatelja poharao ovu zemlju.

Jako su se brzo nove stranke iz nacionalističkih i ex komunističkih pretvorile u demokratske.


U svim su se republikama
počele osnivati stranke,tako da je njihov sveukupan broj iznosio 160,od kojih je 90% imalo karakteristike nacionalističkih
i fašistickih stranaka.

Nacionalisti su pobijedili na izborima,te dobili signal Zapada:

"Svi ste dobrodošli."

No kako vanjski demokratski čuvari daju veliku vrijednost nekim pravilima manjina koja moraju biti garantirana,pojavili
su se veliki problemi u novim zemljama,od kojih je najviše teškoća sa time imala Hrvatska,uzevši u obzir da nam je Ustav
napisan u Bonnu od "stručnjaka" za ljudska prava.

Sjetimo se samo Tuđmanovih javnih i nadasve licemjernih izjava(zato što mu je unuk Srbin-Dejan Košutić,kojeg je 1991.razmijenio skupa sa svojom majkom i Tuđmanovom kćerkom Nevenkom,koji su tada bili još u Beogradu,za zločince Arkana i Hadžića koje je HV uhvatio prilikom akcije na Plitvicama u ožujku 1991.na početku rata,da bi svome unuku poslije dao  tj.odnosno poklonio banku "Kaptol" za koji Tuđmanova žena Ankica kaže da joj je unuk "sposoban" kad je postao njen predsjednik i vlasnik,i da to "nema veze" što mu je Tuđman djed) izjavljuje:

"Sretan sam sto mi žena nije ni
Srpkinja,ni Židovka",

i tako dalje(itd.)

Naravno,ovakvih stvari,nije manjkalo niti u ostalim bivšim republikama,naročito u Srbiji.

Sve su nove stranke,naravno izmislile i nove granice,dajući novi predznak imenu svojih zemalja:

velika.

Suvišno je i spominjati,da je stvaranje novih država,bilo forsirano izvana,najviše od Njemačke.

Nama prikazuju slike užasa i rata,daju nam da gledamo samo ono sto smijemo vidjeti i u što moramo vjerovati,jer zbog onog
drugoga dolaze u opasnost vrijednosti kojima se Zapad toliko hvali:

demokracija,javna savjest,sloboda,pravda,blagostanje.

Tko živi u kapitalističkim zemljama,rado voli uživati u njegovim blagodatima,no zato uvijek okreće glavu na drugu stranu
od njegovih negativnih osobina koje uzrokuje u većem dijelu svijeta:

jad i bijeda,glad i siromašto.

Zato se i detalji ove priče ne pojavljuju u javnim medijima.


Jugoslavija je nakon Titove smrti,4.5.1980.,koji je kužio sve te igre,ušla u ekonomsku krizu,te se morala zadužiti kod "Međunarodnog monetarnog fonda."

Svi mi znamo,danas još i više,u novoj domovini Hrvatskoj,da "MMF" svoje kredite uvjetuje jako strogim pravilima.

Ti su uvjeti
poslije Jugoslaviju primorali na jos veće zaduživanje,i nasuprot kapitalističkom modelu decentralizacije,namjerno su
uzrokovali sve jaču i jaču centralizaciju države,na štetu ostalih republika,kako bi uzrokovali njihove zahtjeve za
autonomijom,i nakraju odcijepljenjem od matične države.

To je izgledalo otprilike ovako:

"Međunarodni monetarni fond" je
iskoristio Titovu smrt,i preuzeo ekonomsku politiku u svoje ruke, namećući nekoliko veoma dobro poznatih šok terapija:

devalvacija dinara,smrzavanje plaća i dekontrola cijena.

Dok se ekonomija stezala od ovog šoka,prihodi centralnoj vladi su
pali,što je započelo pritisak od "MMF-a" da podigne poreze da bi uravnotežila budžet.

Onda su naravno Hrvatska i Slovenija
odbile da im sredstva budu iscrpljena za potrebe siromašnijih provincija.



ETNIČKO ČIŠĆENJE SE POJAVILO KAD JE ŠOK TERAPIJA OBAVILA SVOJ POSAO!


Treba napomenuti,da su baš početkom 80-ih,"EKONOMSKI MAĐIONIČARI"digli interesne takse na kredite(čak i do 20%)te su na taj način "NEKE" banke i financijske institucije zabilježile gromne prihode,
što je naravno potpuno uništilo slabije zemlje.

Dakle,pokoravajući se "MMF-u",i njegovim kasnijim "savjetima"o devalvaciji,kako bi se sačuvala naša konkurentnost,naša je
situacija izgledala ovako:

Tečaj dinar/dolar:

(1985)270.2 dinara za 1 dolar,

(1986)379.2,

(1987)737.0,

(1988)2,522.6,

(1989)5,557.7.


Što to znači?

To znači da je osim puno većih kamata koje su nas dotukle,trebalo nadoknaditi i
tečajnu razliku,sto je jednostavno bilo nemoguće.

Drugim riječima:

mega-galaktička prevara.

Izračunato je da su zemlje koje su sudjelovale u programu strukturnog reguliranja MMF-a,između 1984. i 1990. godine uplatile
u kase zapadnih banaka 178 milijardi dolara.

Ovo je bila izjava direktora svjetske banke:

"Još od srednjeg vijeka kada su
evropski osvajači opljačkali Latinsku Ameriku, svijet još nije doživio takav priliv bogatstva u tom pravcu što ga
danas vidimo."


A naša situacija je izgledala ovako:

vanjski dug Jugoslavije koji je bio 2 milijarde dolara 1970.

1975. popeo se
na 6 milijardi dolara.

Do 1980.,dug je iznosio 20 milijardi dolara,što je predstavljalo preko četvrtinu nacionalne
zarade,dok je otplata duga zauzimala nekih 20% zarade od izvoza.


MMF je govorio svim zemljama u programu:

"Izvozite što više!!"

No,dok su zemlje dužnici sve više izvozile robu,pretežno
neprerađene sirovine,cijena te robe na svjetskim tržištima je sve više padala,dok su cijene njihovih uvoza iz
industrijalizivanih zemalja i njihove kamatne stope,odnosno interesne takse sve više rasle.

Dakle,Zapad je bio uvidio,kakva mu se frka sprema,te što ga čeka ako pothitno nešto ne poduzme.

Zato su rate ne kredite,koje sada,u 2004. godini iznose samo 1%,onih godina nabrzaka postale ovakve:

1981. godina 19.10 %


A ovo je slijedilo radnicima- jadnicima,jer naravno:



"BEZ ROBOVA,NEMA NITI GOSPODARA!"


THE WINNERS AND LOSERS OF WORLD BANK FOSSIL FUEL FINANCE



Zbog toga,danas novčanice nisu iste kao što su nekad bile,već su postale bezvrijedni papir,kojeg je toliko mnogo u opticaju,
da iako imaju poptunu kontrolu nad cijelom situacijom,stvar pomalo izmiče kontroli,pa je lakše imati elektronički novac,
kreditne kartice,kompjuterske transakcije,koje nitko ne može kontrolirati,a lova se može stvarati("štampati")po želji.


Zbog toga se iza zavjese dešavaju stvari,koje nama,onako u duhu demokracije,uvijek "zaboravljaju" ispričati:



THESE ARE JUST SOME OF THE DOCUMENTS SHOWING ILLEGAL MONEY LAUNDERING AND TRANSFERS


From Narcotics & Illegal Weapon Sales,
involving the following named person,all part of



"THE BUSH CRIME FAMILY".


DOCUMENTED PROOF..........



Narcotics & Illegal Weapons Sales & Money Laundering,Wire Transfers By
ove transakcije uključuju:

George H.W.Bush,Neil Bush,Marc Rich,James Baker,The Catholic Pope,"Enron Corp.",

"Enron Corp".,The Queen of England,Terrorist Bin Ladin,Hillary Clinton, The Saudi Royal Family,"Bank of America"=Leonard Millman:



http://www.stewwebb.com/Money%20Laundering%20Some%20Bank%20Account%20Millman%20Bush.html


Ovdje se vrijedi sjetiti naših ekonomskih rezultata,prije nego što smo ušli u program "MMF-a":

U periodu između 1966-79,rast
industrijske proizvodnje je u prosjeku iznosio 7,1% godišnje.

Poslije prve faze makro-ekonomskih reformi,on je pao na 2,8%.

U periodu 1980-87,i onda je pao na nulu u 1987-88,i potom propao do -10,6%

U 1990.no čak niti to nije bilo dosta:

U siječnju 1990.,sporazum koji je potpisan sa "MMF-om" je odredio da se izdaci za državne troškove srežu do te mjere da bi to
predstavljalo 5% od bruto domaćeg proizvoda zemlje.

Posljedice toga nisu bile ništa manje od katastrofalnih.

Dok je inflacija nagrizala zarade,"MMF" je naredio zamrzavanje plaća na njihove nivoe od sredine novembra 1989.

I pored
fiksiranja dinara za njemačku marku,cijene su rasle neobuzdano.

Stvarne plaće su propale za 41% u prvih šest mjeseci 1990.

Inflacija 1990. se kretala oko 70%.siječnja 1991.,izvršena je još jedna devalvacija dinara od 30%,dovodeći do još jedne
runde poskupljenja.

Inflacija se kretala oko 140% 1991.,

što je skočilo na 937 i 1.134% za godine 1992. i 1993.

Strani kreditori su bili u punoj kontroli jugoslovenske monetarne politike:

sporazum koji je bio potpisan sa "MMF-om" je
spiječavao jugoslovensku federalnu vladu da ima pristup kreditu iz svoje Centralne Banke (Narodne Banke Jugoslavije).

Ovaj uvjet je doslovno paralizirao izvršavanje budžeta i osakatio mogućnost federalne države da financira svoje ekonomske
i socijalne programe.

I još uz to,dereguliranje komercijalnog kredita uz reforme bankovnog sistema je stvorilo prave
uvjete za još dalju propast investicija od strane državnih poduzeća.



ETNIČKO ČIŠĆENJE SE POJAVILO KAD JE ŠOK TERAPIJA OBAVILA SVOJ POSAO!


Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Mar 26, 2015 11:45 pm; prepravljeno ukupno 1 puta

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

II dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 4:58 am

Zamrzavanje svih isplata republikama je stvorilo stanje (neslužbenog) otcjepljenja.

Ispunjavanje ovih uvjeta
(koji su sadržani u sporazumu potpisanim sa "MMF-om")je također bio dio sporazuma o (planiranju isplata) duga,koji se postigao
sa pariskim i londonskim klubovima (jedni od glavnih zapadnih financijskih institucija).

Kriza budžeta kojom je dirigirao
"MMF" je uzrokovala propast federalne financijske strukture.

Ova situacija je na neki način došla kao gotova stvar,prije zvanične
deklaracije od Hrvatske i Slovenije za otcijepljenje 1991. godine.

1989.je nekih 248 poduzeća bilo likvidirano i 89.400 radnika otpušteno.

Ali nije se na tome završilo.

Prvih devet mjeseci
1990.je daljnjih 889 poduzeća sa 525.000 radnika bilo izloženo postupcima bankrota,sa najvećom koncentracijom takvih firmi u
Srbiji,Bosni i Hercegovini,Makedoniji i Kosovu.

U rujnu 1990.,Svjetska Banka je iznijela pretpostavku da je tu bilo još 2.435
poduzeća "u gubitku",sa kombiniranom radnom snagom od 1,3 miliona radnika,od preostalog ukupnog broja od 7.531 poduzeća.

Imajući u vidu da je 600.000 radnika već bilo otpušteno iz propalih bankrotiranih firmi prije rujna 1990.,ovi brojevi upućuju
da je nekih 1,9 miljuna radnika (od ukupno 2,7 milijuna) bilo klasificirano kao 'suvišno', tj.,bez posla!



OVO JE TAKO TIPIČNO ZA KAPITALIZAM!


Naravno da je "MMF bio povezan,i radio u suradnji sa "NSA"(Agencija za nacionalnu sigurnost)

Onda se pojavio Ante Marković,koji je svojom reformom,a koju je namjerno prije držao tajnom,kako ne bi dozvolio Zapadu
da ga prokuži i poduzme mjere za uništenje njegovog nauma,uspio napraviti ovo:

Jugoslavija je ipak pred kraj svog postojanja uspjela srediti svoje glavne ekonomske probleme,što je potvrdio i
Ante Marković na suđenju Miloševiću u Haagu:

Inflacija je svedena na nulu,devizne rezerve su porasle na 11 milijardi dolara,vanjski dug je smanjen s 21 na 12
milijardi dolara.

Vratili smo sve dugove i kamate,i ništa nismo ostali dužni!

Zato je trebalo izvršiti konačni ekonomski udar,koji ću naknadno opisati,na kraju posta.


Priča,motivi,i uzroci propasti bivše države su jako slični ovome što se danas dešava:

Sve su ankete pokazale da je društvu bilo puno bolje u socijalističkom sistemu!

Nasa država danas tone u sve veće i veće dugove,sve smo rasprodali,to na neki način treba sakriti i na svaki mogući
način otkloniti bilo kakvu opasnost povratka u socijalizam:

stari,prokušani i,nažalost,uspješni recept koji je uvijek palio na ovim prostorima:


BOJA KRVI!



Zaviše nas zavijene u crnu boju fašizma i ustaštva,grade se spomenici Budaku,Francetiću,a crkva koja je u sve to
upletena do maksimuma,uzdiže se do nebesa-Bog i Hrvati.


Pokušava se falsificirati povijest,te se povijesni ponos ove zemlje,
koji je doveo do njenog poštovanja u cijelom svijetu,i koji je sudjelovao,te bio jedan od najvažnijih čimbenika u svjetskoj
pobjedi protiv najveće povijesne tragedije koju je uzrokovao fašizam,a to je učiniti jednim od najkrvavijih zločina u povijesti.


Naravno da svijet to ne prihvaća,i zbog toga smo iako nerado,prisiljeni poštovati mnoga antifašistička pravila koja nam
određuju,a koja su u potpunoj suprotnosti sa ovim veličanjem fašističke povijesti nezavisne države hrvatske iz velikog rata.


Dakle,da se vratimo koje desetljeće unazad,do drugog svjetskog rata
na srpskoj strani četnici,na hrvatskoj ustaše u nezavisnoj državi Hrvatskoj
I jedni i drugi na strani fašističkih sila.

Između njih partizani na strani savezničkih snaga.

U ovu mješavinu moramo ubaciti i crkvu koja je zbilja odigrala sramotnu ulogu na ovim prostorima.


Ovdje je slikama pokazana njihova uloga:

Holocaust Archive Pictures:


http://www.reformation.org/archive.html


Rat je završio porazom fašisitičke ideologije,bacanjem dvije atomske bombe na Japan.

Naravno da je to moralno upitno djelo,no sa vojne točke gledišta,situacija je izgledala ovako:

rat je trajao previše dugo.

Fašizam je nanjeo nesagledivu stetu u cijelom svijetu,uključivši i horor koncentracijskih
logora,koji je šokirao cijeli svijet:

Pictures of the Holocaust:


http://history1900s.about.com/library/holocaust/blpictures.htm


Budući da se fašističke snage usprkos svemu nisu predavale,na taj je način konačno stavljena točka na i.

Na našim se prostorima desio Blaiburg.

Isto jako veliko moralno pitanje,kojim se sa vojne točke gledišta riješilo
nekoliko pitanja:

na našim je prostorima osim koncentracijskih logora koje je uspostavila fašistička nezavisna država
hrvatska,bilo u velikoj modi i sječa glava:



http://www.wordiq.com/knowledge/upload/c/c1/Ustase1.png


http://www.4cbiz.net/kosta/tar/jasenovac/slike/jasenovac-glave-2.gif


http://www.seventh-dayadventism.com/Vampire.jpg


http://www.seventh-dayadventism.com/sawhead.jpg


http://www.4cbiz.net/kosta/tar/jasenovac/slike/jasenovac-glave-3.gif


http://www.4cbiz.net/kosta/tar/jasenovac/slike/jasenovac-iskasapljen-1.gif


http://www.balkan-archive.org.yu/politics/forbidden_pictures/present/pictures/people1.jpeg


Dakle,na taj se način riješilo pitanje bijega fašističkih zločinaca,koji bi u budućnosti sigurno predstavljali
veliku opasnost za novonastalu zemlju,uzevši u obzir da je opravdanje bilo:

"Zna se tko je bježao,i zašto je bježao!."

S vojne točke gledišta,ista stvar kao američke atomske bombe na Japan.

Ovdje je važno sjetiti se,da Blaiburg predstavlja veliku kolonu fašističkih snaga,koje su htjele pobjeći iz zemlje.


U koloni je bio i velik broj civila.

Kolona je uspjela doći do cilja,međutim,treba se upitati,zašto ih savezničke snage
nisu htjele primiti,već su ih vratile prema partizanima?

Razlog je jednostavan,i opisat ću ga primjerom:

australska nacija,
potječe od kolonije zatvorenika koji su tu protjerani,daleko od očiju svijeta.

Time su se saveznici riješili ogromnog problema
koji se nametnuo ispred njih.

Sa ljudske točke gledišta,iako se to pokušalo pravdati stravičnim zločinima pretrpljenim baš od
fašističkih snaga koje su se sada nasle u zarobljeništvu,partizani su učinili zločin(i ne samo u Blaiburgu).


Žalosno je sto
je među žrtvama bilo i civila,no i tu je lako opisati razlog:

ova je zemlja bila nerazvijena i zaostala.

Narod koji je živio
na tim prostorima,u svojoj povijesti bilježi rat do rata.

Narod koji je živio na tom prostoru je bio neobrazovana masa,koju
je jako teško bilo kontrolirati.

Osim toga,na taj se način sve sredilo u dosta brzom vremenskom roku,izbjegavajući ogroman
broj regularnih procesa koje bi bilo nemoguće održati,i koji bi uostalom,puno i koštali.

To je dakle bilo to:

dvije atomske
bombe na Japan.

Cijeli se događaj još uvijek treba povijesno ispitati,budući da ga i dan danas,nakom više od pola stoljeća,
nema u velikim svjetskim enciklopedijama.

Glavni lideri hrvatskih fašističkih snaga su uspjeli zbrisati sa mjesta zločina,naravno noseći sa sobom ogromne
količine ukradenog bogatstva.

U svemu tome im je naveliko pomogao Vatikan,odnosno katolička crkva,
protiv koje se
u Americi upravo vodi proces za povrat tog bogatstva iz onih vremena.


Slučaj:

"Alpine" protiv "Vatikanske banke"

Tužitelji:

Židovi,Srbi,Ukrajinci...

Brane se:

"Vatikanska banka","Švicarska banka",franjevci,te "Hrvatski pokret za oslobođenje".


Budući da je još za vrijeme rata,bilo jasna razlika između saveznika kapitalista i saveznika komunista,
kapitalističke zemlje su kod nas provele u plan poteze koji će im olakšati buduća vremena:

sačuvati ljude i
uspomene vezane uz boju krvi.

Na tome su i američke i engleske tajne službe poslije debelo profitirale,tijekom
hladnog rata.

Stvar se odigrala ovako:

mreža koju je Vatikan organizirao za vrijeme 2 svjetskog rata,a koja je služila bijegu kriminalaca,bila je
financirana od hrvatskih ustaša.

Nemojmo zaboraviti da je kroz te kanale prošla ogromna količina bogatstva.

Koristili su je hiljade nacista.

Sjedište joj je bilo u manastiru San girolamo u Rimu.

Njome je rukovodio pop,ustaša
i vatikanski agent Krunoslav Draganović.

Draganović je radio za CIA-u i američku vojsku,a bio je traženi kriminalac zbog etničkog čišćenja Srba u 2. svjetskom ratu.

Eto,tako se otprilike odigrao kraj rata kod nas.

Ovo je općenito bio i uzrok svih narednih nevolja novonastale države
po imenu Jugoslavija.

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

III dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 4:58 am

LudaVeruda (citat):Tako su se poslije ti kanali iskoristili i na ovaj način:

Paolo Hnilica(visoka vatikanska ličnost)koji se na grafikonu talijanske finacijske policije nalazi na samom vrhu
organizacije recikliranja novca,povezan je sa nasim Međugorjem.

Bio je uhapšen nakon što se pokušao dokopati sadržaja
torbe Roberta Calvija(najveći financijski skandal "Vatikanske banke"-tiče se "Banco Ambrosiano").

U toj se torbi nalazio zahtjev
"Vatikanskoj banci" za povrat milijarde dolare koju su posudili od "Banke Ambrosiano".

Imao je blagonaklonost pape,i bez obzira
na ogromnu hrpu dokaza o njegovoj povezanosti sa mafijom,optužbu talijanskog suda,nikada nije završio iza rešetaka.

1968. je osnovao organizaciju "Pro- fratribus" za pomoć crkvama orijentalne Evrope.

Odmah je zaradio brdo novca i bio umješan u
poslove sa kriminalcima Lena i Carboni.


Njegova organizacija "Pro-fratribus" je bila iskorištavana od tajnih službi zapadnih
zemalja za prenos fondova iz zapadne Evrope u istočnu Evropu osamdesetih godina,i novije za promociju pojave Djevice
Marije u Međugorju.

Osamdesetih godina,prijenos fondova u blagajne antikomunista je bio glavni interes Hnilice,no nista u
usporedbi sa biznisom koji se vrti u milijunima dolara oko hodočašća u Međugorje.

Jugoslavija,
kao novonastala zemlja,bila je trn u oku i kapitalistima i komunistima jer nije prihvatila sheme ni jednih ni drugih.


Dakle,Jugoslavija se svijetu predstavila na ovaj način:

1)Mi tuđe nećemo,no svoje nedamo;ako smo mi u sklopu naših velikih saveznika jedna mala zemlja po teritoriji,svojim
djelima smo dokazali da je naš narod velik duhom.

Mi hoćemo da budemo zajedno sa našim saveznicima za stolom gdje
ce se rješavati sudbina Evrope,pa i naše zemlje.

To je naše pravo i mi ćemo pri njemu i ostati.

2)Isključiti rat,silu i nasilje kao metode u rješavanju sporova među narodima i državama.

U zamjenu za to,ponudili smo
svijetu ideju o iskrenoj i otvorenoj prijateljskoj i RAVNOPRAVNOJ suradnji na svim područjima života i strpljive
razgovore,dogovore,usuglašavanja stavova o svim pitanjima koja tište zemlje i narode

3)Zamijeniti dominantnu poziciju velikih sila,koje su vjekovima krojile i oblikovale međunarodne odnose,samostalnim,
slobodnim i ravnopravnim učešćem svih naroda i država u izgrađivanju svjetske politike koja će svojim ostvarenjima
zadovoljiti potrebe svih

4)Omogućiti svakom narodu potpunu samostalnost i slobodu da sam odlučuje o svom smjeru kretanja i osiguravati im
progres umjeto pritiska da se svrstavaju u međusobno suprotstavljene blokove i da se dijele prema ideološkim
ili drugim kriterijima

5)Prekinuti poslušno pokoravanje tuđim ideološkim i političkim uzorima i središtima političke moći i zamijeniti
to izgrađivanjem vlastitog puta


Naravno da su nas ovakvi stavovi stavili na vjetrometinu svih mogućih i nemogućih svjetskih pritisaka,tajnih
službi,prljavih igara,koje su na kraju ipak uspjele uroditi plodom,zahvaljujući našem ugrađenom prirodnom
instinktu za prepoznavanje boje krvi.

Sasvim je jasno da su "našu"emigraciju financijski pomagale kapitalističke zemlje,jer im je itekako bio od koristi
raspad sistema koji je za njih predstavljao direktnu opasnost!

Upravo zbog toga,u vrijeme Jugoslavije je najveća parola bila bratstvo i jedinstvo.


Zbog ovakvih naših stavova,morali smo nažalost imati i jaku vojsku,koja je naravno bila neophodna u onim vremenima.

Iako je naša vojska u stvari funkcionirala na principu industrije,jako je praznila naše džepove,no drugačije jednostavno
nije moglo,bilo je to doba hladnog rata.

Kako je vrijeme prolazilo,tako su zapadne zemlje sve više i više napredovale po standardu.

Jugoslavija je dosta uspješno uspjevala držati korak sa njima.


Pri tome treba uzeti u obzir,da je Jugoslavija direktno iz
opanaka ušla u jedno od najmodernijih društvenih uređenja,kojeg nitko nikad prije nije imao.


Spočetka je to društvo moralo
biti jako tvrdo zbog ogromnih razarajućih posljedica iz Drugog svjetskog rata,no poslije se naravno sve više i više otvaralo.

Nažalost,vrijeme njenog postojanja je bilo previse kratko,jer za potpuni prelazak iz opanaka u moderno društvo ipak treba
više vremena,no SFRJ je jednostavno bio ključ za promjenu cjelokupnog svjetskog sistema gospodara i robova,koji je bio
toliko opasan,pa je morao biti izbrisan.


Onda se ispostavilo da je situacija ovakva:

Zapadne su zemlje svoj uspjeh temeljile na ogromnom zaduživanju,prema kojem je dug Jugoslavije otprilike ličio kao
na razliku između mrava i slona.

U cijeloj je situaciji,jako veliku ulogu igrala činjenica što je u Jugoslaviji
sveukupna imovina bila u društvenom vlasništvu,odnosno u posjedu naroda!


Situacija je otprilike ovakva:

Jugoslavija je prije raspada dugovala oko 12 milijardi dolara!

Amerika danas duguje preko 10000 milijardi dolara!

Od velikih evropskih zemalja,svaka duguje debelo iznad 1000 milijardi dolara!

Hrvatska je danas sve bliža dugu od 30 milijardi dolara,sa time da praktički više nema ništa u svom vlasništvu.

Sve je opljačkano u vrijeme privatizacije,te završilo u stranim rukama,za jako nisku cijenu.

Hrvatska je danas na papiru neovisna,no u praksi,apsolutno ništa ne ovisi o nama,cijela je naša sudbina u rukama onih
od gore,a ne trebamo razbijati glavu razmišljajući o tome kakva nam je sudbina namijenjena,to je vidljivo na
svakom koraku jer



"BEZ ROBOVA NEMA NITI GOSPODARA"!


Zapad,koji je točno znao na kojim se kratkim nogama nalazi njegovo tako lijepo tijelo,zapad koji je točno znao
da ce sa modernim vremenima i poda(t)ci o ogromnim dugovanjima izići u javnost,morao je spriječiti da se uspješan model
SFR Jugoslavije slučajno ne proširi i na druge zemlje i da konačno ijednom zauvijek prestane iskorištavanje čovjeka po čovjeku!


Usput,na tome je trebalo i dosta zaraditi,te stvoriti stalan izvor prihoda za budućnost.

Cijeloj priči treba dodati i jedan vrlo važan,ako ne i najvažniji faktor:



NAFTA!


Nafta se u svijetu pokazuje kao najglavniji faktor,kojega ima sve manje,a zbog kojega se vodi sve više i više
ratova.

Većina zemalja bogatih naftom,je siromašna,i opustošena ratovima.

Ne treba puno razmišljati,kako bi se došlo
do jednog jedinog zaključka,a taj je da su sve prljave igre i ratovi namjerno izazvani,kao posljedica interesa zapada,
u čemu naravno debelo prednjači Amerika.

Zbog toga je uništena Rusija,Irak,Afganistan,po svemu sudeći,to se sprema i
Iranu
,da ostale zemlje sada ne spominjem,osim možda najnovijeg slučaja:

Baš je prije neki dan uhapšen Mark Thatcher,sin "Željezne lady",bivše engleske premijerke Margharet Thatcher.

Uhapšen je u Juznoj Africi,zbog financiranja i umiješanosti u pokušaj državnog udara u Ekvatorijalnoj Gvineji,koja je
jedna od najbogatijih zemalja naftom u Africi.


Rusija je jako važna u našoj priči,zbog čega?

Najveće do sada netaknute rezerve nafte u svijetu se nalaze u bivšim sovjetskim republikama na obali Kaspijskog Mora
(Azarbejdžan,Kazahstan,Turkmenistan).

"Kaspijski region je jedan od najvećih preostalih potencijalnih izvora neprerađene
nafte i gasa u svijetu,"

izjavio je rukovodilac "Exxon-a" 1998.

Naravno da to "bogati"zapad nije mogao ostaviti tek tako
u komunističkom vlasništvu Sovjetskog Saveza.

Tako je veliki plinovod trebao ići iz dijela Rusije zvanog Turkmenistan,
preko Afganistana.

Važan dio vlasništva konzorcija tog plinovoda je bio u vlasništvu"Union Oil of California"("UNOCAL"),
koji je čvrsto povezan s obitelji Bush.

Svi smo vidjeli što se desilo s Afganistanom-američka ratna intervencija.

Drugi dio Rusije koji je jako važan je Kaspijsko područje zbog velikih izvora nafte i prirodnog plina koji također
nisu smjeli ostati za naredna komunistička pokoljenja,pogotovo što se od tamo planira snabdijevanje za zapadnu Evropu.

Amerika hoće zaraditi ogroman novac na tome,no na to je bila bacila oko i Njemačka.

Jedan od koridora koji ide od onih područja,preko Srbije,završava u Hrvatskoj,Omišlju.

Budući da je cijeli posao izgledao ili nemoguć,ili nemoguće skup zbog istočnog bloka i Jugoslavije,odlučilo se jednim
udarcem ubiti dvije muhe-srušiti cijeli istok i Jugoslaviju,te na taj način osigurati naftu i novac,osigurati si
vlasništvo nad najvrijednijom imovinom svih zemalja "pogrešnog" društvenog uređenja ,te na taj način dobiti veliki izvor
prihoda za budućnost.

Tako se i Jugoslavija našla nasred puta,kojim će trebati teći nafta sa Istoka prema zapadnoj Evropi.






Ovdje ćemo spomenuti Vincent W. Foster-a te super tajnu privatnu firmu koja je bila dio "NSA-a"(nacionalna sigurnost).

On je jedno vrijeme živio u Njemačkoj,jako je istraživao naš bankarski sistem.

Netko mu je dao i nadimak:

iskusni
expres perač novca.

On,Hillary Clinton i Webster Hubbell su radili kao stratezi za tajnu privatnu firmu koja je bila dio
NSA-a(nacionalna sigurnost).

1989.godine,mnoge zemlje istočnog bloka su doživjele kolaps svojih valuta i sistema.

Otprilike u isto vrijeme se desio i napad na rublju,uzrokujući raspad velikog Sovjetskog Saveza na "siromašne provincije"
koje su,"gle slučaja",počele režati jedna na drugu,mrziti se.

Foster je poslije sudjelovao u novoj Bijeloj kuci Billa
Clintona,par mjeseci u 1993 godini.

Napad na bankovni sistem Jugoslavije,izvodio se putem "Henry Kissinger & Associates".


Ovo ćemo poslije opisati puno detaljnije.

Njegovo sudjelovanje u rušenju Jugoslavije,je najvjerovatnije i uzrok njegove čudne smrti,neki je zovu
"samoubojstvom",a neki ubojstvom.


Federalne rezerve su optužile partnere Vincent W. Foster-a i prvu damu Hillary Rodham Clinton.

Kao sastavni dijelovi jako korumpirane kompanije "Rose Law Firm",iz Little Rock-a bili su optuženi za ogromno pranje
novca na Srednjem istoku i Aziji.

Foster je imao sastanak sa predsjednikom na koji nikad nije stigao
pošto je znao za ogromno pranje novca,stvar koja je mogla izazvati planetarni potres,biznise koji ukljucuju i bivše
predsjednike kao George Herbert Walker Bush,sve je na kraju završilo zvanično,kao "SAMOUBOJSTVO".

U to vrijeme,Clinton je htjeo odvratiti i pažnju sa slučaja Susan McDougal,također iz Little Rock-a,u kojem su
on i njegova žena Hillary Rodham Clinton,bili optuženi za skrivanje financiranja od 47 miljuna dolara,kojeg im je
dala firma "S & L",vođena od muža gospođe Susan McDougal.

On je završio ubijen u zatvoru,taman,prije nego što se
spremao propjevati.

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

IV dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 4:59 am

LudaVeruda (citat):Vratimo se na naftovod kroz teritorij bivše Jugoslavije.

Ovdje je mapa kompletnog puta evropskog snabdijevanja energentima:



http://www.btinternet.com/~nlpwessex/Documents/inogate.htm


Ovdje je slika naftnih puteva i Natovog bombardiranja tokom rata:



Private US firm training both sides in Balkans
U.S. Companies Hired to Train Foreign Armies
America used Islamists to arm the Bosnian Muslims
American Sponsored Islamic Jihad In Yugoslavia
What Richard Clarke Didn't Tell The 911 Commission


http://www.btinternet.com/~nlpwessex/Documents/WATamericanjihadyugoslavia.htm


http://www.toostupidtobepresident.com/shockwave/startrek.htm


US backed terrorism in Croatia:



http://www.btinternet.com/~nlpwessex/Documents/balkansUSbackterrorism.htm#Croatia


Taj naftovod financijski savjetuje nizozemska banka "ABN Amro",koja je najveći strani vlasnik kupljenog američkog javnog
duga u vidu obveznica koje izdaju američke federalne rezerve,a koje inače sve zemlje zovu:

"Platit ću jednog dana",

jer je
svima jasno da taj američki ogromni dug,koji im je omogućio ispunjenje "američkog sna",nikad nece biti vraćen.


Naziv cijelog projekta je "The AMBO Trans-Balkan pipeline",prije čijeg je pokretanja napravljena studija:

Sve zemlje od
Kaspijskog mora do Balkana,moraju postati ovisne o Sjedninjenim Američkim Državama.

To je jedini način garantiranja
uspješnosti projekta.


Nimalo ne iznenađuje činjenica da je "AMBO" vođen od strane jednog odjela zloglasnog američkog
naftnog giganta "Halliburton-a",firme sadašnjeg američkog vice-predsjednika Dicka Cheney-a.

Interesantna činjenica je i da
je američka stalna baza na Kosovu,također izgrađena od "Halliburton-a".

To je najveća američka vojna baza izgrađena nakon
Vijetnama.

Naravno da "Halliburton" opslužuje cijelu vojsku na Balkanu,te time zarađuje ogroman novac.


Najvažnije čvorište naftnih puteva je Kosovo.

Zbog toga su Amerikanci i financirali te pomagali "KLA"("Kosovo Liberation Army"),
kako bi stvorili povoljne uvjete da zagospodare tim teritorijem.

Na kraju su izbombardirali Srbiju,te na Kosovu konačno
postavili svoju stalnu,permanentnu vojnu bazu.

Iako ovo predstavlja sitnicu u cijeloj priči,da napomenemo da Kosovo ima obilate mineralne rezerve,(znatne naslage
olova,cinka,kadmijuma,srebra i zlata).


Svi znamo da kroz Albaniju prolaze ogromne količine droge.
"KLA"("OVK") se naveliko bavila biznisom zvani droga.

Budući da je "KLA"
još jedna od organizacija,koju je stvorila "CIA",droga se vrtila naveliko(i vrti se,još i danas).

Clinton im je,naravno
zbog slučaja Jugoslavija, morao izaći u susret,pa je to i učinio golemim rezanjem financiranja za najveću svjetsku
anti-droga agenciju "DEA."("U.S.Drug Enforcement Administrations").

Na taj se način,u cijelom svijetu jako povećao narko
biznis.

Inače je Bill Clinton također pripadnik nekoliko tajnih loza,(Bilderberg,Skull & Bones,...)

Ovdje nije loše spomenuti,da je jedini član jedne od najpoznatijih tajnih loza,Bilderberg,sa područja ex yugoslavije:

Surroi Veton,Journalist and Editor,"Rilindja",Kosovo;Editor and Publisher, Koha Ditore,Pristina;Chairman.



Poznat je govor američkog sekretara odbrane,(čovjeka koji se naprimjer kao specijalni izaslanik
Ronalda Regana u Iraku '80ih,za vrijeme rata Iraka i Irana,sastao sa Sadamom i htjeo konstruirati naftovod za firmu
"Bechtel",koja je nama u Hrvatskoj itekako poznata po zadnjem skandalu sa izgradnjom cesta bez javnog natječaja,čovjeka koji
je isto tako 2000.godine kao direktor jedne kompanije prodao Koreji nuklearne reaktore,a 2002. godine tu istu Koreju
proglasio za terorističku zemlju


TIPIČNO AMERIČKI,NE?![/color]


izazvavši krizu,koja još i dan danas traje)kojim se obraća američkoj vojsci u stalnoj bazi
na Kosovu( 5 June 2001.):

"Koliko trebamo potrošiti na vojsku ?

Moje je mišljenje da mi ne trošimo na vas,mi investiramo u vas.

Žene i muškarci u
vojsci nisu teret za nasu ekonomiju,oni je naprotiv-održavaju.
Vi niste trošak za nasu ekonomiju,vi ste kritični dio koji
služi njenom rastu."

Sjećamo se,da je za vrijeme rata,područje bivše Jugoslavije bilo preplavljeno islamskim fundamentalistima,povezanih sa Bin
Ladenom.

Tako je naprimjer,poznat i događaj:

Iza dopreme oružja 1992. iz Kine za BiH,koje je mjesecima stajalo u
mariborskoj zračnoj luci da bi 1993.bilo zaplijenjeno,stajala je organizacija "TWRA" koju su podupirali Osama bin Laden i
šeik Omar Abdel Rahman.

Tehnički dio avionskog transporta,bio je organiziran od strane austrijskog državljanina Dieter
Hofmann-a.

Poznato je da je teret trebao otputovati u Bosnu te da se njime bavio bosanski državljanin Hasan Čengić.

Poznato
je i to da su dospijeće tereta pomogli i neki službenici slovenske sigurnosno-informativne službe,da su slijedile optužnice
i suđenje.

Poznato je da nitko nije osuđen.

Poznato je da su slovenske vlasti upalile zeleno svjetlo za tranzit humanitarne
pomoći."

Unatoč činjenici da je to najveća,najkompleksnija,najsimptomatičnija i najviše "prežvakana" slovenska afera,
neke stvari su ostale nejasne.

Tko je Elafatih Hassanein,čovjek koji je bdio nad teretom?

On je oko 1.listopada na Bledu,uručio ček od milijun njemačkih
maraka dugogodišnjem bliskom suradniku tadašnjeg predsjednika Republike BiH Alije Izetbegovića.

Poslije se otkrilo da je
Hassanein pripadnik mreže Bin Ladena i šeika Omar Abdel Rahman-a,a koji je poznat kao spiritualni vođa prvog napada na
newyorški WTO 26.veljače 1993.

Austrijski državljanin Dieter Hofmann,je 19. ožujka 1993. uhićen u Mađarskoj,a tome je
prethodila prva eksplozija u WTC-u.


Poslije su Bin Ladenu pripisali i poznate terorističke napade na Ameriku 11.09.2001:


http://www.freedomunderground.org/memoryhole/pentagon121.swf


http://www.thewebfairy.com/911/letsroll911/Web/Splitscreen%20Low.wmv


http://www.policestate21.com/


http://www.iskon.hr/forum/thread.jspa?threadID=107974&start=15&tstart=30


Kao što smo imali priliku vidjeti,slična se stvar sa avionskim atentatatima desila ovih dana u Rusiji,točno u vrijeme
kada Amerika sve više gubi svoj utjecaj u Rusiji,a naftni gigant "Yukos" se već tjednima nalazi pred bankrotom.

No, za našu su priču,koja se odigrala puno godina prije,puno važniji ovo detalji:


Zna se da je američka "CIA" stvorila kako Bin Ladena,tako i njegovu "Al Qaeda-u"

Ovo je u javnosti manje poznato:

Prijateljstvo Bush-Laden-ove obitelji-jedan biznis!

George Bush -clan tajnih loza:Skull & Bones,CFR,Trilateral Commission, Committee of 300, Illuminati

U centru prijateljstva Bush-Laden je grupa"Carlyle", investicijski fond i financijski holding u jednome.

Zovu ga još i
klub bivših predsjednika,nije kvotiran na burzi,pa prema tome nije niti obavezan objaviti listu tko je tko.


To je
prijateljstvo poznato svim centrima moći u Americi.
Misterija je,kako to da takva vijest uopće ne prolazi kroz medije?

Kao partneri se pojavljuju George Bush Senior(bivši američki predsjednik),John Mayor(bivši prvi ministar engleske vlade,a
sada predsjednik"Carlyle Europe2"),Karl Fidel Ramos(bivši filipinski predsjednik,a sada na čelu "Carlyle Asia"),Otto Pohl
(bivši predsjednik "Bundes banke"),Arthur Levitt(bivši predsjednik SEC-a,organa za kontrolu na američkoj burzi novca).


KOJEG LI "BRATSTVA I JEDINSTVA" SVJETSKIH KAPITALISTA?!



Pojavljuje se i mnogo ministara iz administracije Reagana i starijeg Busha.

I obitelj Bin Laden je sjedila u nadzornom odboru,sve do jedan mjesec nakon napada 11 septembra 2001. godine

Ovdje veze i vezice rade na veliko.

Veze i poznanstva-čarobna su stvar.

Stariji Bush zarađuje novac privatnim firmama koje
pobjeđuju na vladinim natječajima.

Sin na taj način može profitirati od odluka koje je vlada donijela,a koje se odnose na
investicije njegovog oca.

"Carlyle" upravlja sumom od 13,5 milijardi $,u principu ne kupovinom na burzi,već kupnjom
većinskog vlasništva različitih firmi koje poslije preproda ili ih zadrži.

Danas grupa kontrolira 165 firmi u 55 različitih
zemalja.

Među njima se nalazi mnogo važnih i sumnjivih firmi.

Među njima je mnogo starih i propalih firmi,koje međutim
imaju

CLEARING-teško ostvariva potvrda za suradnju sa Pentagonom.

Danas te firme upoznaju novu mladost i blagostanje.

Sveukupno gledajuci,"Carlyle" je postao pentagonov najveći dobavljač,ovo najveći se odnosi i na poslovni uspjeh.

Zato uopće ne čudi,što je i bogata obitelj Laden sjedila u vodećim redovima "Carlyl-a".

Jako je zanimljiv i datum na kojeg je Amerika priznala hrvatsku drzavu:

7 travanj 1992. godine.

Baš je tada,početkom travnja
krenula Busheva predsjednička kampanja po sjevero-istočnim dijelovima zemlje,baš u onim krajevima gdje hrvatska emigracija
ima svoje najmoćnije organizacije i lobijske grupe(New York, Washington,te naročito Pennsylvania u kojoj ima sjedište
"Hrvatska bratska zajednica").

Oni su poklonili Bushu svoje glasove,a ovaj je zauzvrat priznao Hrvatsku,Sloveniju i Bosnu.

Zbilja je "čudna" promjena odluke od prije samo 4 mjeseca:

ne želimo priznati te zemlje,jer bi to razbuktalo rat;u priznali
smo te zemlje kako bi zaustavili rasplamsavanje rata.

Ubrzo nakon toga,ostatku Jugoslavije su nametnute sankcije.

Osim toga,ime Bush se spominje i pri jednom od najvećih bankrota u povijesti,kompanija "Enron".

Svima nam je poznato,da je Hrvatska primala pomoć od Amerike,u zamjenu za usluge i puno obećanja.

Tako smo na kraju
imali i hrvatski slučaj "Enron":

U danima kad je Franjo Tuđman bio hrvatski predsjednik,te pretendirao da bude oba dvoje:

reformirani komunist i najbolji
prijatelj Amerike na Balkanu,imao je veliki problem-on,i neki njegovi najbolji kompanjoni su bili traženi na Internacionalnom sudu
za ratne zločine u Haagu.

"Enron" je htio ugovor za energiju sa Hrvatskom.

"Enron" je ponudio nagodbu Tuđmanu:

Otpiši za nas,

i mi ćemo iskoristiti naš utjecaj u Washingtonu kako bi osigurali da ti i tvoji prijatelji ne odete u zatvor

Zato Ameri danas i ne žele potpisati za stalan Međunarodni sud-bilo bi ih puno ko šipak tamo.

Tuđman je potpisao taj ugovor,kojim smo između ostalog trebali plaćati najskuplju struju u Evropi 20 godina.

Radilo se o izgradnji 150-megawatne centrale za 100 miljuna dolara.

Procijenjena cijena struje:120-200 m.$ iznad tržišnih
cijena tokom 20 godina,za čije je opravdanje Tuđman obećao da će upotijebiti svoj politički utjecaj.

"Enron" je utržio brdo
para.

Nitko nije otišao u zatvor.


Svi su bili sretni dok Tuđman nije umro od raka.

Nakon toga cu cifre izašle vani,i nikom
ništa,a onda su pomalo počeli na vidjelo izlaziti slučajevi poput "Bechtel-a "i slično...

Uopće nije čudno što nam cjelokupni projekt svih mogućih reformi vodi "USAID"

Sjetimo se samo Tuđmanove želje da bude
oficijelno primljen kod Clintona.

To mu nije pošlo za rukom,ali zato Mesiću je,nakon čega je "Enron"("čudna li čuda")bio najavio
povećanje cijene struje za 25 %.

Kada svemu tome dodamo,da smo u ono vrijeme bili totalno neprihvaćeni od Evropske unije
(skoro pod sanlcijama)zbog nemilih događaja iz rata,te da smo evropske uvjete na kraju sve ispunili,nema drugog zaključka:

Cijeli onaj pokušaj dodvoravanja Amerima nas je ekonomski oštetio,za pitaj Boga koje sume.


Zbog navedenih razloga,danas nam
namjerno krivo usmjerene reforme izmišlja Američka vladina agencija za pomoć="USAID" koja se uvukla u sve pore našeg društva.

"USAID" je američka "humanitarna" organizacija upletena u brojne financijske skandale,skandale sa genetički modificiranim
proizvodima.

"USAID" je upleten i u mnoge programe smanjenja ljudske populacije.

Tko ima koristi od "USAID-a"?

Oni kojima je
pomoć potrebna,sigurno ne,budući da Amerika drži najveći rekord za potrošnju humanitarnog budžeta na samu sebe:

70%.

Samo mali dio ide za Afriku i Aziju.

"USAID" je neokolonijalistički način silovanja zemalja u razvoju da otvore svoja tržišta
za uvoz iz Amerike.

Oko 80 % ugovora od "USAID-a" ide direktno američkim kompanijama.



http://www.globalissues.org/TradeRelated/Debt/USAid.asp


http://www.greenpeace.org.uk/MultimediaFiles/Live/FullReport/5243.pdf


Kao posljedica svega ovoga,danas,kada Bush samo što ve nije uvukao u novi,treći svjetski rat,kada ga cijeli svijet
naziva jednim od najvećih zločinaca,hrvatska vlada(HDZ) ide na njegovu prijeizbornu konvenciju,kako bi mu izrazila podršku!

Ništa
čudno,pa članovi vlade su nam na spisku američkih kompanija,naprimjer ministar Žužul("Bechtel").

Ovdje ćemo se opet vratiti malo na naftu:

US Backed Terrorism In Croatia


http://www.btinternet.com/~nlpwessex/Documents/balkansUSbackterrorism.htm#Croatia


Tako se i Jugoslavija našla nasred puta,kojim ce trebati teći nafta sa Istoka prema zapadnoj Evropi.


Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Mar 26, 2015 11:47 pm; prepravljeno ukupno 1 puta

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

V dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 4:59 am

LudaVeruda (citat):Naravno da osim Amerike,Evropa nije htjela sjediti skrštenih ruku,već tada računajući na sve veću konkurenciju koju mora
raditi Americi,koja je malo pomalo počela nadilaziti sve granice.

Njemačka nije planirala samo naftovode,već i cijelu
mrežu cesta,komunikacija,željezničkih koridora,energetskih koridora,riječnih puteva,...,kako bi osigurala izvore
prihoda za Evropsku uniju.

Ovdje se stvorila napeta situacija između Evrope i Amerike u konkurenciji,koja se najviše
očitovala u kompletno neuspješnoj intervenciji svjetskih snaga za vrijeme rata,totalno uronjenoj u duboke ekonomske
interese i razdore između jednih i drugih,koji su naravno ostali skriveni za javnost,otprilike situacija slična onoj kakvu
sada gledamo u Iraku.


Njemačka je naravno,već tada računala sa novom važnom ulogom koju mora preuzeti u Evopskoj uniji.

Zato je toliko požurila sa
priznavanjem novih država,te je bila jedan od najvećih zagovarača da Hrvati,Slovenci,Srbi,Bosanci,...NAVODNO ne mogu živjeti u istoj
zajednici,iako nam je to danas svima izgleda nova sudbina:

bratska zajednica Evropske unije:bratstvo i jedinstvo među
narodima.

Tragedija je u tome što je zagovarajući naš "nemoguć" suživot,Njemačka politika je nasuprot tom(e)(u) zahtijevala da se od Bosne i
Hercegovine,republike u kojoj su živjeli:

Hrvati,Srbi i Muslimani napravi jedna nacija.

Pošto su:

hrvatski,srpski i bosanski
nacionalisti već zauzeli svoje teritorije,ova je odluka rasplamsala politiku etničkog čišćenja.


"Hrvatski heroj",njemački
ministar vanjskih poslova Genscher,je prisilio evropske ministre na donošenje odluke o priznanju Bosne i Hercegovine.

Ova je njemačka odluka,protiv Jugoslavije,donesena točno 6.travnja 1992.,na 51 godišnjicu njemačkog fašističkog bombardiranja
Beograda kojim je započela njemačka okupacija Balkana.

Ovakvom je politikom,Njemačka jako ojačala svoju poziciju,
dok su se prijašnji opasni i jaki konkurenti-Sovjetski Savez i
Jugoslavija,raspali,te postali sluge koje bez dozvole gospodara ne smiju niti otići obaviti nuždu.

Cijeli se ex komunistički svijet obraćao Njemačkoj.

Ona je imala evropski monetarni ključ u svojim rukama.

Najjača sila
na kontinentu.

Naravno da je Njemačka računala sa velikim ekonomskim prihodima koji su joj poslije trebali pristizati
sa cijelog istoka(kao što danas pristižu iz ex HT-a,danas T-a,sutra možda DT-a,koji,iako ostvaruje vanserijski profit naplaćujući (pre)skupe impulse Hrvatima npr.jedna sekunda,se zaračunava kao minuta,a cijela HR je jedna zona po tarifi,drastično smanjuje broj zaposlenih Hrvata?!

pa je stoga htjela imati sto veću kontrolu nad važnim "strateškim ciljevima".


U ožujku 1991.(prije priznanja i velikih ljetnih ratnih sukoba),slovenski predsjednik je otišao na
ekonomsko savjetovanje u Land Baden-Württemberg.

Poslije se "Paneuropa-Union",koju je predvodio veliki Tuđmanov prijatelj;
eurodeputat "CDU-a" Otto von Habsburg,jako aktivirao u Sloveniji i Hrvatskoj,sa ogromnim naporima da napravi lobi grupu u
evropskom parlamentu.

"Udruženje kolektivnih interesa ugroženih naroda" iz Göttingen-a,
je bila povezana i radila skupa sa
hrvatsko-njemačkim udruženjem bivšeg korespondenta iz Beograda poznatih novina "Spiegel",Hans Peter Rullmann-om.

Ovaj je pak pisao za ekstremne desne novine tipo "Europa vorn",koje su pak surađivale sa udruženjem hrvatske emigracije
"RFT" kojoj nije bio mali broj ustaša.

Uključeni u ovu suradnju su također i "Hrvatsko kulturno udruzenje","Hrvatska
katolička misija",te predstavništvo u "RFT-u" Tuđmanove stranke HDZ.

Ova su udruženja dobijala i svote novca u obliku
donacija.

I "Schiller Institut",fašističkog "EAP-a" je ušao u tu mješavinu pro-hrvatskim izjavama i postupcima.

Ne treba zaboraviti niti akcije ratnih mešetara njemačkih neonacista u hrvatskim ustaškim udruženjima u kojima su
prenosili svojim prijateljima ratna i teorijska iskustva.

Tu se treba naveliko podsjetiti i velikih "mrzitelja Srba",
iz FAZ-a:

Reißmüller i Victor Meier,te onih iz "TAZ-a":

Rathfelder,Hofwiler i Semler,koji su 18 mjeseci snabdijevali
municijom "njemačku elitu".


Eto,to je sva tužna istina koja se desila narodu na ovim prostorima,a priča ide dalje ovako:

Za našu je priču bitna osoba po imenu Lawrence Eagleburger.

On je bio američki ambasador u Jugoslaviji 1977-1981.


Prije toga je bio i američki predstavnik u Hondurasu.

Nakon toga je neko vrijeme bio u američkom Senatu.

Također je imao jake veze sa američkim sistemom odbrane i vanjskom
politikom.

Bio je politički savjetnik Amerike u "NATO" savezu,savjetnik predsjednika za pitanja od nacionalne sigurnosti.

U ministarstvu odbrane,predsjednik jako utjecajne i važne asocijacije "Kissinger".

Ta je organizacija prodavala političke,
geopolitičke,globalno-strategijske,ekonomske savjete i analize po cijeni od 150-200.000$ po klijentu).

U isto je to vrijeme bio i direktor u "ITT-u", velikom proizvođaču naoružanja i vojne opreme.

Ne treba niti napominjati
da je "ITT" bio jedan od najvećih klijenata asocijacije "Kissinger"


Nije naodmet spomenuti i da je Henry Kissinger,
(član tajnih loza Committee of 300,P2 Freemasonry,Knights of Malta,Bilderberger),osnivač te asocijacije bio optužen za
vojni udar u Čileu kada je ubijen legalni izabrani predsjednik SOCIJALIST Salvador Alliende 1973.


Nažalost,dokazi se na sudu nisu smjeli pojaviti zbog nacionalne sigurnosti.

U asocijaciji "Kissinger",od
najvažnijih faca uz Eagleburger-a,je bio i Lord Peter Carrington,šef neuspješnog pregovaračkog tima za mir u Afganistanu,
koji je poslije igrao važnu ulogu u događajima na prostoru Jugoslavije,te bio jedan od glavnih aktera u donošenju važnih
odluka.

Usput,član je tajnih loza Committee of 300 i Bilderberger,te je u prošlosti bio generalni sekretar "NATO-a"(1984-1988)
i predsjednik "General Electric-a".


Slika:

Bilderberg,Lord Carrington in his Hertfordshire garden with sculpture of a pagan god - Bilderberg Chairman 1990-99





Ovdje je potrebno spomenuti i bivšeg američkog državnog sekretara,Cyrus Vance-a,koji je također bi debelo vezan za
američku odbrambenu industriju,budući da je bio jedan od direktora nekada najveće firme partnera sa ministarstvom odbrane:

"General Dynamics".
Vance je također bio neuspješan mirovni pregovarač za Vijetnam,na pariškoj konferenciji 1968.

On je skupa sa Lordom Owenom
(član tajnih loza Royal Institute of Int. Affairs,Committee of 300)napravio Vance-Owenov
plan za BiH,koji je nakon nekoliko izmjena propao.

Ovdje je isto tako bitno napomenuti kako je Eagleburger, uz čelno mjesto u "Kissinger Associates",bio i stručni
savjetnik u jednoj drugoj konzultativnoj tvrtci,i to "Kent Associates".

Ista je imala skoro identičnu klijentelu kao i
tvrtka "ITT" čiji je direktor bio sam Eagleburger.


Jedan od eminentnijih klijenata u "Kent Associates" je bio Brent Scowcroft.

Sam Scowcroft je šezdesetih godina bio otpravnik poslova veleposlanstva SAD-a u Beogradu,a sada je predsjednik
"NSC"("National Security Council").

Scowcroft je također postao,uz Eagleburgera i Carringtona jedan od najvažnijih direktora
asocijacije "Kissinger".

Poslovni partner Eagleburgera je i Marc Rich,jedan od najbogatijih ljudi na svijetu.

On svoje trgovinsko sjedište ima u Švicarskoj,operira u 48 zemalja,i smatra se kako upravlja,odnosno on je gazda ekonomije
u otprilike 23 svjetske zemlje.


Ovo je članak iz novina:

"The World of Sunday",April 25, 1992. :


"Od kasnih '70-ih,asocijacija "Kissinger"(za vrijeme i poslije dok je Lawrence Eagleburger bio ambasador u Jugoslaviji)je
investirala ogromne sume novca u privatne američke interese u Jugoslaviji"

Ovdje treba spomenuti,i da je u to vrijeme,Jugoslavija postala 30 po redu na spisku američkog izvoza u svijet.

Kako je u to vrijeme,glavna njihova smetnja-Tito već bio blizu smrti(4. svibnja 1980).ukazala se idealna prilika za ispunjenje cilja:

Konačno razbiti Jugoslaviju malo pomalo,rasturanjem njene ekonomije.


Marc Rich je iskoristio operacije "Međunarodnog monetarnog fonda" u Rusiji,te,po jako niskim cijenama, kupio sve rezerve
aluminija u Rusiji,a nakon toga ih je masovno prodavao na svjetskom tržištu, sto je prouzročilo pad cijene aluminija za
30%.

Marc Rich je poznat po tome što je trgovao sa Irakom i Iranom za vrijeme njihovog sukoba, kao i sa Irakom za
vrijeme "Pustinjske oluje" a sudeći po nekim detaljima i sa SR Jugoslavijom dok je ova bila pod sankcijama UN-a.

Marc Rich je utajio najveći porez u povijesti SAD-a te bio osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu.

Zadnji dan svoga
predsjednikovanja,pomilovao ga je Bill Clinton i to uz lobiranje i pritisak židovsko-masonske loze B`nai Birth,čiji je
član bio i bivši izraelski premijer Menahem Begin.

Ovdje je bitno napomenuti kako je spomenuta loža organizator niza
predavanja u Hrvatskoj na temu holokausta a ista su dogovorili sa aktualnim hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem.


Davor Štern, bivsi direktor INA-e,sada je uposlen kod Marca Richa i jedan je od Richovih povjerljivijih ljudi kada je
riječ o poslovima vezanim za ruska naftna polja.

Ovo je bila i baza one operacije prodavanja nafte Srbima tijekom rata
između Srbije i Hrvatske,te Srbije i Bosne i Hercegovine.

To je uostalom potvrdio i sam Stjepan Mesić na svom svjedočenju
u Haagu 1997 godine:

"Preko Valentića sam znao da Abdić dobiva velike količine goriva od Ine u Zagrebu.

Abdić se borio protiv ABiH.

Rekli su mi
da tone goriva u cisternama odlaze na srpsku stranu.

To nas je iznenadilo,jer smo se borili protiv Srba,a istodobno
ih opskrbljivali gorivom"

Za napomenuti je i da Lawrence Eagleburger nije bio jedini američki ambasador u Jugoslaviji.

Nakon njega,tu je funkciju
obnašao i John Scanlan (1985-1989)

On je danas naprimjer jedan od direktora "ICN Galenika" u Srbiji.75% vlasnik "ICN Galenika"

Zato je i bilo bombardiranje Jugoslavije 1999.da bi se zagospodarilo njenom ekonomijom)


To je firma "SPI Inc",koja je pak u cijelosti u posjedu američke "ICN Pharmaceuticals Inc."(lijekovi).

Iz "ICN Galenike" je naprimjer
išla lova za podršku u izborima američkim senatorima,naravno,onima koji su se svidjali kompaniji "ICN Pharmaceuticals Inc."


OTUD VELIKA NEZAPOSLENOST,IZMEĐU OSTALOG,DANAS U SRBIJI!



Glavnu ulogu u firmi "ICN Pharmaceuticals Inc".i "ICN Biomedicals Inc." imao je Milan Panić koji je,svi se dobro sjećamo poslije
došao na čelo Jugoslavije.

On je također do grla bio upleten u svakakve poslove s američkim potpisom,od kojih je jedan i
pokušaj proturanja na tržište lijeka za aids,ribavirin-a.

Taj lijek nikad nije dobio dozvolu "FDA"("Food and Drug Administration")
za upotrebu,a na kraju je firma morala platiti i 600,000 dolara kako bi se izvukla iz sudskih optuzbi.

Svakakvim mućkama i političkim pritiscima,pred kraj 1989.,Narodna Banka Jugoslavije je posudila 71 milijuna dolara firmi "Drexel
Burnham Lambert",samo par mjeseci prije bankrota te firme!

Suma od 71 milijuna dolara je odgovarala sumi od 1% jugoslavenskog
nacionalnog budžeta,iliti 45% nacionalnog budžeta za socijalni program.

Tako se pomalo otvorio ponor u kojeg je naša bivša
zemlja sve jače i jače bila gurana.

Ovo je samo jedan važniji,od mnogobrojnih primjera koji su se dešavali sa važnijim
jugoslavenskim firmama,čiji su rukovodici nakon Titove smrti,popustili pritiscima i korupciji,te uzrokovali propast bivše
zemlje.

Naravno,da su ovakvu situaciju iskoristile strane tajne službe,te na sav način pomagale onu "zlobnu"emigraciju,kako
bi se sto više,osim ekonomski,još i politički destabilizirala bivša Socijalistička federativna republika Jugoslavija.


Ne treba zaboraviti niti to,da je u ljeto 1990. godine,Eagleburger imao sastanak sa glavnim direktorima američke odbrambene
industrije,te je poslao tajni dopis američkim ambasadama širom svijeta da se što više posvete što boljem marketingu i
prodaji americkog oružja.

Znači u vrijeme kada se naveliko tražilo smanjenje cjelokupnog svjetskog naoružanja,Eagleburger
je zahtjevao od američkih ambasadora u cijelom svijetu, da što bolje obavljaju ulogu prodavača američkog oružja?!

Zanimljiva je činjenica,da je najvažnija osoba u nasoj priči,Lawrence Eagleburger po izbijanju rata na tlu Jugoslavije,
odmah pronašao novog američkog saveznika na Balkanu:

Bugarsku.

Tako se sav biznis iz Juge prebacio na Bugarsku,koja je
od zemlje zvane 16 sovjetska republika pod protektoratom Staljina i KGB-a,odjedanput,nakon samo 2 godine postala politički i
ekonomski stabilna zemlja.

U ožujku 1992.godine,po prvi su puta u Bugarskoj zasvijetlile neonske reklame "Johnny Walker whiskey"
i "Panasonic".

Upravo je nevjerovatno kako su bivši oficiri "KGB-a",razvili novi smisao za biznis sa Amerikancima,tako,nabrzaka.

Na taj se način Amerika osigurala od mogućih-vjerovatnih ekonomskih gubitaka u Jugoslaviji.


Lawrence Eagleburger je osim gore navedenih pozicija,počeo raditi i za mnoge jugoslavenske firme.

Tako je postao i jedan od direktora "Yugo America Inc."

Svi se naravno sjećamo onog naveliko reklamiranog poslovnog "uspjeha"
zastave sa izvozom automobila yugo u Ameriku.

Taj se automobil prodavao u Americi za 3999 dolara,točno duplo jefitnije
od njegove cijene u Jugoslaviji.

Ovakav način poslovanja,koji vodi u sigurnu propast,je sasvim lako objasniti imajući u vidu
Eagleburgerovu važnu ulogu,te činjenicu da je vlasnik "Yugo America Inc".-a bio "Global Motors Inc".

"Global Motors Inc".je također bio klijent,odnosno primatelj savjeta što ih je za masne pare naplaćivala asocijacija"Kissinger".

Naravno,"Global Motors Inc."-u je uručen proces bankrota.


DAKLE,NEMA MILOSTI U KAPITALIZMU NI PREMA VLASTITIM SUNARODNJACIMA!



Ovdje sada slijedi ona najvažnija činjenica:

Lawrence Eagleburger je početkom osamdesetih,postao direktor Ljubljanske banke("LBS"),u New York-u.

Jedan od važnijih faca u
toj banci je postao i njegov jako dobar prijatelj,General Brent Scowcroft-koji je prije bio vojni atashe u Beogradu,a nakon
toga je radio u Pentagonu.


Skupa je učestvovao sa Eagleburger-om u njegovim privatnim poslovima.

Lawrence Eagleburger je bio direktor i:

"ITT","Alcatel","Bethlehem Rebar","Global Motors","Mutual of New York","Josephson
International",

i na kraju firme

"Best Mart".

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

VI dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:00 am

LudaVeruda (citat):Slobodan Milošević,srpski nacionalist, je studirao pravo u Beogradu.

1968. je postao direktor "Tehnogas-a",a 1978. predsjednik
"Beobanke."

"Uspješan poslovni čovjek i biznismen",koji je došao na čelo Srbije.

U svakom slučaju,veliki ekonomski profiter ovoga rata,i nesumnjivo čovjek odgovoran za mnoge zločine na ovim prostorima!

1980-ih Washington je bio naklonjen Miloševiću dok je on vodio tržišnu politiku i ukljanjao i raskidao državnu
industriju Jugoslavije.

Poslije se naravno,priča promijenila,slično onoj sa Sadamom Huseionom.

Milošević i ljudi koji su ga okruživali,obogatili su se krađom državne imovine u toku procesa raspada Jugoslavije.

Zanimljiva je međutim činjenica,da se na njegovom suđenju u Haagu,iskaz važnih američkih svjedoka,najprije šalje u "Pentagon",
na uljepšavanje zbog američke nacionalne sigurnosti.

Podatak koji još više govori o koliko je velikoj mućki riječ:

upravo jučer,
nakon što je dugo vremena riječ imala tužiteljska strana,Milošević je počeo sa izlaganjem svoje isto tako dugotrajne odbrane
odmah ispočetka optužujući strane sile i velike ličnosti.

Odmah je proglašeno njegovo slabo zdravstveno stanje,te mu je
dodijeljen advokat branioc,jer "nije sposoban sam iznositi odbranu".


Asocijaciji "Kissinger" su inače u to vrijeme poslovi išli jako dobro,osim problema koji se pojavio pod imenom:

"Operation Flying Kite",odnosno akcije američke potrošačke kontrole protiv Ljubljanske banke.

Banka je,to je bilo očigledno,
bila umiješana u veliko pranje ilegalnog novca koje je htjela upotrijebiti fondove kako bi pomogla izvozu zaštićene tehnologije
i ratnih sredstava,te oružja.

Eagleburger se nakon optužbi nije povukao sa mjesta direktora još 5 tjedana,sve dok mu nije
osigurano mjesto u američkom državnom aparatu,kao državnom deputatu.

Između ostalih,optužen je i jugoslavenski generalni
konzul u Chicagu.

Između ostalog, Brent Scowcroft je postao Bushev savjetnik za nacionalnu sigurnost,a Lord Peter Carrington
je postao mirovni pregovarač u Jugoslaviji.


Eto,to su ljudi koji su "htjeli donijeti mir,i smiriti sukobe u Jugoslaviji".

Da priču vratimo malo unazad,kao što sam i spomenuo,Lawrence Eagleburgerje bio predsjednik "Global Motors-a",američke firme
kćeri jugoslavenskog proizvođaca oružja;"Crvene zastave".

Klijenti "Global Motors-a",su bili,između ostalog Irak i Libija.

Busheva je administracija napravila odličan posao,prije "Zaljevskog rata",dajući veliku financijsku podršku sadamovom iračkom
režimu.

Najveći dio te financijske pomoći je potrošen u Jugoslaviji,na kupovinu oružja.

To je isto oružje poslije
upotrijebljeno protiv američkih vojnika,podižući profite asocijacije "Kissinger".

Poslije se pokazalo da je Eagleburger dobivao novac od "LBS-a".

Od asocijacije "Kissinger" je dobio 1,1 milijuna dolara u bonusima,a
od "Kent asocijacije"(za koju je također radio),je naknadno dobio 453,872 $.

24 veljače 1992.,u New Yorku je bilo postavljeno pitanje sukoba interesa novca i etike,no Eagleburger se izvukao kroz rupu u
zakonu,koja je dozvoljavala poslovanje sa firmama(kao u jugoslavenskom slučaju),a ne sa državama.

Ovdje možemo spomenuti i jugoslavensku firmu "Energoprojekt"(nekad 16 svjetska konstruktorska firma po veličini)je također bila
klijent asocijacije "Kissinger".

I asocijacija "Kissinger" i "Energoprojekt" su 1992. godine kažnjeni od američkih vlasti,svaki sa po
550,000 dolara zbog poslovanja sa Irakom i Libijom.

Tu je SIMBOLIČKU kaznu dobila i "Jugobanka",upletena u tu paukovu mrežu.

Po izvještaju "USA Economic Council-a",bilo je 270 američkih kompanija koje su radile biznis sa Jugoslavijom.

Među njima su
velike vojne industrije:

"Raytheon","Lockheed Corp.","California Helicopter International,"Airco Precision Industries","Rockwell
International Corp.","Textron Inc.","Radiation Systems Inc"....

Zbog takvih mućki,u kojima je samo novac bitan,za vrijeme rata,slovenska "Iskra" i željezare su nastavile poslovanje sa
jugoslavenskom vojnom industrijom,preko koje su izvozili svoje proizvode u svijet.



IZVJEŠTAJ ISTRAGE UJEDINJENIH NARODA:


United Nations Information Department,MMF Bulletin.U.N. Mission of the Federal Republic of Yugoslavia.

Rep.Henry Gonzalez:

A onda je došla istraga o novčanim kretanjima u ratnim područjima,koju je za ujedinjene narode napravio Henry Gonzalez.

Congressman Henry Gonzalez

On je otkrio veliku umiješanost talijanske "Banca Nazionale di Lavoro" ("BNL")u poslove sa "Ljubljanskom bankom",na čijem je
čelu bio Lawrence Eagleburger.

Kroz tu su vezu prosli bilijuni ilegalnih dolara za Irak.


Henry Gonzalez je u istrazi
također otkrio,da su Eagleburger i Brent Scowcroft;čelni ljudi "LBS-a",štitili Miloševića koji je bio na čelu "Beobanke",
koja je naravno,sa svime bila povezana.


Nakon Iraka,najveći klijent talijanske "Banca Nazionale di Lavoro" ("BNL")je bila Jugoslavija.

"BNL" je posuđivala novac različitim
jugoslavenskim institucijama,i imala specijalan odnos sa "LBS Bank"-New York,na čijem je čelu bio
Lawrence Eagleburger.

"LBS Bank"-New York je firma kćer,"Ljubljanske banke" iz Jugoslavije,koja je pak bila druga po veličini
banka u zemlji,sa asetom(aktivom)od 7.1 biljuna dolara.

"BNL" je bila odgovorna za veliko jačanje "LBS-a".

"BNL" je također imala otvoren
račun u "LBS-u".

Većinu poslova između dvije institucije,(na desetine milijuna dolara),je predstavljalo "LBS-ovo" uzimanje
kredita od "BNL-a,"sve pod budnim okom direktora Eagleburger-a.

Neki od tih kredita su išli za Irak,a neki za "Cargill",koji
je završio pod istragom zbog trgovanja sa neprijateljem("BNL-ovo" financiranje prodaje šećera kubi).

Lawrence Eagleburger je bio direktor "LBS-a" u razdoblju 1986-1990.
Mr. Renato Guadagnini je radio za "BNL" 39 godina.

Bio je "BNL-ova" odgovorna osoba za poslove u Americi,kada je "BNL" izvela još
jednu ilegalnu akciju,dajući Iraku 4 bilijuna dolara.


Renato Guadagnini se pravdao da se to desilo "bez njegovog znanja".

Nakon toga je 1989.,za nagradu predložen za direktora "Ljubljanske banke".

Teško je razumjeti,kako čovjek odgovoran za poslove
jedne banke,ispred čijih očiju ilegalno prolazi 4 biljuna dolara,može postati direktor druge banke?!


Druga veza između "LBS-a" i "BNL-a", je sef za pozajmice u banci "LBS".

Najveći konspirator u "BNL-ovom" pumpanju love za Irak;
Christopher Drogoul je bio čvrsto poslovno povezan sa sefom za pozajmice u banci "LBS".

Znali su se još od prije,dok su oboje
radili u Londonu.

Izvještaj the "Federal Reserve-a" za "LSB" dok je direktor još bio Eagleburger je-pranje novca!

"LSB" je također bila umiješana
u kriminalne radnje.

Tako se između "LSB-a" i "BNL-a",pripremao najveći skandal svih vremena.

1988."LBS",i njen direktor Lawrence Eagleburger su bili optuženi za pranje 1.5 milijuna dolara.

Iako je porota bila uvjerena
da se radi o kriminalnom djelu pranja novca,Eagleburger je oslobođen,kao da se ništa nije desilo!


Tako tipično za "transparentno i neovisno kapitalističko pravosuđe!"


ugoslavenski dio "LBS-a","Ljubljanska banka" u našoj zemlji,također je bila upletena u ozbiljne kriminalne procese.!


ETO GDJE SU NESTALE PARE LJUBLJANSKE BANKE I ODGOVOR NA PITANJE ZAŠTO JE MILOŠEVIĆ OLAKO PUSTIO SLOVENIJU IZ SFRJ!



Dva od tih slučajeva su Titograd i Priština.

Jugoslavenski dio "LBS-a","Ljubljanska banka" u našoj zemlji je također bila odgovorna za najveći financijski skandal na
našim prostorima,krah "Agrokomerc-a".

"Agrokomerc" je izdao 1 milijardu dolara u lokalnoj valuti,lažnih,nevrijednih obveznica.


LJUBLJANSKA BANKA,I MNOGE NJENE FILIJALE SU ORGANIZIRALE KUPNJU TIH LAŽNIH OBVEZNICA.

SKANDAL JE DOVEO DO MNOGIH HAPŠENJA,PAD JUGOSLAVENSKOG VICE PREDSJEDNIKA,TE JE ŠOKIRAO JUGOSLAVENSKI BANKARSKI SISTEM
I NJENU EKONOMIJU!



"LSB-ova" kriminalna aktivnost je išla i kroz firmu "Entrade International", Ltd.iz New Yorka čija je odgovorna osoba bio
Yavuz Tezeller.

Ta je firma bila tursko predstavništvo trgovačke kuće,koja je internacionalno trgovala dobrima i uslugama.

Ovdje je opet uskočila u igru "BNL",koja je poslije bila indicirana za ilegalno financiranje firminog izvoza u Irak.

Ministarstvo pravde je optužilo "Entrade" i "Tezeller-a";za opskrbu novcem,kućama,draguljima,godišnjim odmorima i drugim
vrijednostima osoblju "BNL-a" za osobnu upotrebu,u zamjenu za kredite koji su trebali poslužiti ilegalnom financiranju
"Entrade-ovog" izvoza u Irak i drugdje.

"Entrade" je dobio kaznu za platiti od maksimalno 54 milijuna dolara.

Tezeller,Turčin po nacionalnosti,je optužen i za djeljenje svojih ugovora sa "BNL-om",i drugim institucijama u Evropi i
Srednjem istoku,u vlasništvu "Entrade-ove" firme kćeri-holding company "Enka".

Tezeller je pobjegao u Tursku.

"LBS" je također dala Tezelleru kredit u iznosu od 300,000 dolara.


Henry Gonzalez:


BUDUĆI DA SE RADI O VELIKIM KRIMINALNIM RADNJAMA "LBS-a" I NJENIH ROĐAKA U JUGOSLAVIJI,TE NJIHOVIH BLISKIH
VEZA SA ORGANIZACIJAMA KOJE SE TERETE ZA KRIMINALNE RADNJE,ZAHTJEVAO SAM OD FEDERALNIH REZERVI I DRŽAVE NEW YORK,ISCRPNI
IZVJEŠTAJ O LJUBLJANSKOJ BANCI,TE NJENOM POVEZANOSTI SA "BANCA NAZIONALE DI LAVORO"("BNL)"


Idemo dalje:

Što je to "Eximbank"?

ex=export ili izvoz,im=import ili uzvoz.

"Eximbank" je agencija američke vlade,koja financira američki izvoz,putem kredita,
garancija,i kreditno garantnih programa.


1989.,Brent Scowcroft je ponovo postao savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Busha.

U to je vrijeme imao dionice
40-ak velikih firmi,većinom američke ratne industrije.

Napisao sam izvještaj,koji pokazuje,kako su Brent Scowcroft i Eagleburger planirali administracijski prijedlogom za kredite
od 1 biliona dolara,koji bi olakšao prodaju oružja preko oceana putem banke "Eximbank".

Znaci,Scowcroft je bio upleten u
promicanje prodaje oružja,u isto vrijeme dok je bio vlasnik dionica mnogih firmi američke ratne industrije,te je na taj
način direktno imao koristi,i on,i asocijacija "Kissinger".

Scowcroft je bio vlasnik dionica sljedećih firmi:

"Allegran","Inc.ARMCO","Inc.AT&T","Bank America Corp.CSX Corp.DBA Systems","Inc.E.I.Dupont","First Security Corp.General Motors Corp.
General Electric Co.Great Atl. & Pac. Tea Co.Great American Communications","Halliburton Company","Hanson PLC Sponsored ADR",
"Hewlett Packard Co.","IBM","Intergraph Corp.","International Paper Company","ITT Corp.Kimberly Clark","Lehman Corp.Lockheed Corp.
McKessenInc.","MCN Corp.Merck & Co.Minnesota MNG MFG","Mobil Oil Company","Monsanto Company","Pfizer","Inc.Shell TRNS & TR",
"Westinghouse Electric","Washington BanCorp"...

Da ne nabrajam dalje jer ih ima mali milijun

Pri istrazi,jedan je od zaposlenika "Eximbanke" izjavio:

"Uvijek mi je bila čudna tako velika izloženost "Eximbanke" prema
Jugoslaviji.

U ožujku 1991. godine,ta je cifra iznosila preko 1 milijarde dolara.

Zaključak istrage Congressman-a Henry Gonzalez-a:

"Jako je moguće da je Eagleburger upleten i u ovu igru.


BANKOVNI KOMITET ODBIO PRISTUP JUGOSLAVENSKIM PODATCIMA!

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

VII dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:00 am

LudaVeruda (citat):Tijekom istrage,bilo je moguće vidjeti analize i podatke za zemlje kao što su Irak,no John Macomber,predsjednik "Eximbanke"
i Eagleburger-ov prijatelj,nam je onemogućio pristup podatcima o Jugoslaviji.

Nakon toga se desilo nešto jako neobično:

Jugoslavija je suspendirana u programu "Eximbanke"!

No umjesto da je to odlučeno na sastanku direktora,što je uobičajena
procedura za tako važna pitanja,John Macomber je tu odluku donijeo sam,ne dopuštajući postupak glasanja.

No,budući da to nije bila formalna odluka direktorskog skupa,već samo Macomber-ovo naređenje,nitko nije znao pravo
stanje situacije,te su na taj način bile omogućene mućke,a radilo se o ogromnoj masi novca.


"Ljubljanska banka" u New Yorku,i "Ljubljanska banka" u Jugoslaviji,oba dvije uključene u ozbiljne kriminalne radnje,nisu bile
suspendirane u poslovanju sa "Eximbankom".


ISTRAŽNA KOMISIJA NIJE USPJELA DOĆI DO SIGURNIH DOKAZA,ŠTO SE USTVARI DEŠAVA!


U to je vrijeme bio aktualan i problem oko licenci za trgovanje s Irakom.

Postojali su jasni dokazi da je Sadam Husein
upotrijebio kemijsko oržzje protiv svog,i ne samo naroda.(koje je naravno dobio na poklon,od zna se koga-SAD-a!)

Eagleburger i Brent Scowcroft su promicali prodaju oružja u velikom stilu.

Tom je trgovinom,bilo moguće i da se Iraku proda
modernije i sofisticiranije oružje,što je bilo zabranjeno zakonom.

Jedna stvar je sigurna:

Budući da je Brent Scowcroft bio savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika,te posjedovao dionice u preko 40 firmi,te
su firme dobile preko 100 od ukupno 800 izvoznih licenci američke vlade za trgovanje s Irakom.


NAŽALOST,IMENA FIRMI NIJE MOGUĆE OBJAVITI,ZBOG PITANJA NACIONALNE SIGURNOSTI!



I tako smo mi u našoj nekad bivšoj SFR Jugoslaviji ratovali,ubijali se i klali međusobno,tko koga već zavisno od boje krvi dok su nas stranci u sprezi s našim izdajicama.


LICEMJERNIH MATERIJALISTA


Naravno da se svi sjećamo slučaja "Ljubljanske banke",koja je lijepo pokupila novac i rekla:

"Hvala"  

svim štedišama na prostoru
bivše države.

Da se podsjetimo,"Ljubljanska banka" je cijelu deviznu štednju,prema sporazumu o sukcesiji imovine bivše SFRJ,
unijela u iznosu 3,2 milijarde DEM.

"Hvala"

svim štedišama na prostoru bivše Jugoslavije još jedanput.

Da bi se izbjeglo vraćanje deviza ljudima iz drugih dijelova bivše Jugoslavije,prenijela se sva njena imovina na novoosnovanu,
"Novu ljubljansku banku".


Ta,novoosnovana "Nova Ljubljanska banka",tek 2002.godine prodaje svoju firmu rođaka,gore mnogo opisanu "LBS Bank-New York",banci:

"KBC Bank N.V." ("KBC").

Radi se o sumi od 20 milijna eura.

Na taj način,cijela priča se konačno zataškava,a "LBS Bank-New York"
je znači otišla u proces likvidacije koji je koštao 2,8 milijuna eura.


Stjepan Mesić,sadašnji predsjednik Republike Hrvatske,je napisao knjigu:

"Kako smo rušili Jugoslaviju".

Dok su drugi zarađivali na nama,te planirali još veće,ogromne ekonomske profite na nama,ovako je izgledao kaos,koji se
događao na našim prostorima:



INTEGRALNO SVJEDOČENJE STJEPANA MESIĆA PRED HAAŠKIM SUDOM 19. TRAVNJA 1997. GODINE:


Tuđman je govorio da će samo tri posto Srba ostati u Hrvatskoj!

Tuđman i Milošević su  dogovorili podjelu BiH i etničko čišćenju!

Milošević je formirao RS,a Tuđman HZ-HB!

U tom su se pogledu Tuđman i Milošević slagali!

Suglasili su se s etničkim čišćenjem
i proširenjem vlastitih granica!

Hrvatsko vijeće obrane izvršilo je državni udar!

Cijele postrojbe Hrvatske vojske odlazile su u Bosnu!

Od početka HDZ je započeo kao pokret, ne kao stranka!

Još uvijek se prikazuje kao pokret!

Nema specifičnih priklona — lijevo
ili desno!

Tuđman mijenja pravac prema svojim potrebama na temelju političke situacije u svakom trenutku!

Pokreti su mobilni,
nestatični!

Jedini identifikacijski faktor je pojedinačni interes članova strake!

Sve je jasnije postalo očito da HDZ hoće
ostati na vlasti stjecanjem kapitala!

Ako izgube izbore,zadržat će utjecaj jer će kontrolirati kapital!

Zato je HDZ ušao u sve
strukture!

Malo je ljudi moglo ostati na vlasti ako nisu bili u HDZ-u!

U procesu privatizacije HDZ je iskorištavao državne
mehanizme kako bi svojim članovima olakšao uspon na položaje koji su značili vlasništvo i kontrolu!

Nažalost, nisu bili
obrazovani menadžeri,pa su mnoga područja gospodarstva trpjela!

Stoga je HDZ morao imati politički utjecaj kroz gospodarsku
kontrolu i vlasništvo ako izgubi vlast!

Svi se mi sjećamo Tuđmanove sulude ideje o 200 najbogatijih obitelji!

Svi se mi sjećamo,i dobro znamo za ogromnu privatizacijsku pljačku,kojom je nestao(opljačkan) ogroman dio vrijednosti Hrvatske i njenih građana!


Ovo su rezultati:

Najnoviji popis 11 najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj

Banka :

Predsjednik nadzornog odbora

Zagrebačka banka:Paolo Fiorentino

Privredna banka Zagreb:Győrgy Suranyi

Erste&Steiermarkische:Reinhard Ortner

Dubrovačka banka:Robert Hans van Griethuysen

Nova banka:Robert Hans van Griethuysen

HVB Splitska banka:Anton Knett

Hypo Alpe-Adria:Bank Günter Striedinger

Podravska banka:Sigilfredo Montinari

Primorska banka:Francesco Signorio

Primus banka:Rudolf Einhellig

Raiffeisenbank:Herbert Stepic

Slavonska banka:Günter Striedinger

Volksbank:Manfred Kunert



"HRVAT DO HRVATA" SVE SAMI STRANCI KOJI NAS U PROŠLOSTI NISU USPJELI ORUŽJEM OSVOJITI,AL SU ZATO DANAS TO USPJELI KAPITALOM!



I naše financijsko stanje,od prije neki dan:

Inodug već probio limit za oko 600 milijuna eura,vanjski je dug krajem srpnja dosegnuo 25,7 milijardi dolara i od početka
godine povećan je oko 2,2 milijarde dolara.

Udio vanjskog duga u "BDP-u" povećao se na 79,2 posto.

U odnosu na početak godine,
pak,porastao je za 5,4 postotna poena.

2004.09.05:

Standard u Hrvatskoj pao za 30 posto ...


KRAJNJI REZULTAT:




http://www.informationclearinghouse.info/article8199.htm


http://download.911sb.org/911.swf


http://www.pentagonstrike.co.uk/pentagon_sc.htm#Main


Preuzeto od korisnika Luda Veruda Arrow


http://forum.net.hr/profile.jspa?userID=435255


http://cromalternativemoney.org/


Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Mar 26, 2015 11:48 pm; prepravljeno ukupno 1 puta

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

"11 POVIJESNIH KONTROVERZI BIVŠE JUGOSLAVIJE"

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:01 am

"PROJEKT SCHOLARS INITIATIVE"

"11 POVIJESNIH KONTROVERZI BIVŠE JUGOSLAVIJE"

1. "KOSOVO S AUTONOMIJOM" (1974. - 1990.)



a) Koliki je bio obujam diskriminacije i zastrašivanja Srba s Kosova od strane tada postojeće albanske većine?

b) Koliki je bio/je li postojao raskorak između stvarnosti i stajališta srpske etničke manjine?


c) Kakvu su ulogu mediji i dužnosnici imali u stvaranju ovakvih stavova?

d) Koji je splet motiva opredjeljivao iseljavanje Srba s Kosova?

e) Do koje su mjere kosovski Albanci bili zadovoljni autonomnim statusom te kolika je bila podrška za promjenu statusa?



2. "RASTAKANJE JUGOSLAVIJE" (1986. - 1991.)


a)Kakvu su ulogu imali intelektualci i njihove zamisli?

b)Što je motiviralo ključne:slovenske,hrvatske i srpske političare?


c)U kojoj su mjeri njihovi postupci bili u skladu sa Ustavom SFRJ?

d)Je li ukidanje autonomije Vojvodine i Kosova zakonito...ili opravdano?

e)Tko je doveo SFRJ do raspada?



3."NEZAVISNOST I SUDBINA MANJINA"(1991. – 1992.)


a) Kakvi su bili planovi Franje Tuđmana u 1991.godini?

b) Do koje mjere su prijetnje srpskoj manjini u Hrvatskoj i Bosni bile stvarne ili iskonstruirane?

c) Što su bile prave namjere (Islamske deklaracije" Alije Izetbegovića?


d) Koliko je bosanske Srbe i Hrvate motivirao strah,a koliko težnja za stvaranjem velike srbije ili velike hrvatske?

e) Je li bošnjačko(muslimansko)-hrvatska koalicija učinila dovoljno da iziđe u susret zahtjevima Srba?

f)Jesu li referendum koji je proveden poslije objavljivanja zaključaka "Badinterove komisije" i potonje odcjepljenje legitimni akti?


4. "ETNIČKO ČIŠĆENJE I RATNI ZLOČINI" (1991. - 1994.)


a) Koji su bili ratni ciljevi strana u sukobu?

b) Kada i gdje su se dogodili prvi slučajevi etničkog nasilja i tko je stajao između njih?


c) U kolikoj su mjeri društvene i političke elite i mediji promovirali međunacionalnu mržnju i etničko čišćenje?

d) Koliki je bio ubujam progona u Hrvatskoj i Bosni?

e) Jesu li: pljačke, silovanja, ubojstva, zatvaranja i protjerivanja bili masovni i organizirani?


5. "MEĐUNARODNA ZAJEDNICA, SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA I STRANE U RATU" (1989. - 1995.)


a) Kakvu su ulogu SAD-e i EU imale u nestajanju Jugoslavije te koji su bili njihovi motivi?

b) Koliko su bili ostvarivi različiti mirovni planovi za Hrvatsku i Bosnu te zbog čega su oni propali?


6. "ZAŠTIĆENE ZONE" (1992. - 1995.)


a) Koliko je svaka strana kršila dogovore oko "zaštićenih zona"?

b) Koje su ratne zločine počinile sukobljene strane?

c) Do koje mjere je taktika koja je korištena u opsadi i obrani Sarajeva bila vojnički opravdana?

d) Što se dogodilo u Srebrenici i tko je u krajnjoj instanciji odgovoran?



7. "RAT U HRVATSKOJ" (1991. - 1995.)


Je li to bio građanski rat ili vanjska agresija?

b) Što je bio cilj operacija na dalmatinskoj obali i u Vukovaru?

c) Kakvu je ulogu imala međunarodna zajednica u: naoružavanju, uvježbavanju i korištenju hrvatske vojske?

d) U kojoj su mjeri Srbi iz Hrvatske evakuirani, a u kojoj mjeri protjerani?

e) Koliki je obujam zločina počinjen nad onima koji su ostali i kakvu je ulogu imao politički i vojni vrh republike Hrvatske u njihovu izvršavanju?



8. "MILOŠEVIĆEVO KOSOVO: RUGOVA I OSLOBODILAČKA VOJSKA KOSOVA(OVK-a)" (1990. - 1999.)



a) U kojoj mjeri je upotreba sile beogradskih vlasti na Kosovu bila opravdana i zakonita?

b) Kakav je bio karakter srpske vlasti na Kosovu, a kakva reakcija Albanaca?

c) Kada i zašto su se radikalni Albanci opredijelili za nasilje?

d) Tko je sve činio OVK-a i što je bio njihov krajnji cilj?

e) Koliki je bio opravdan odgovor vlasti u Beogradu?



9. "INTERVENCIJA SAD-a I NATO – a" (1998. - 1999.)



a) Koji su bili motivi SAD-a i njihovih saveznika u NATO-u?

b) Što bi se dogodilo na Kosovu da nije bilo intervencije?

c) Zašto su pregovori u Rambouilletu propali?

d) Je li NATO prekršio međunarodno pravo?

e) Koliko je ratnih zločina počinjeno tijekom trajanja intervencije?

f) Koliko je bio opravdan odgovor vlasti u Beogradu?

g) Je li netko odlazio i zbog NATO-ova bombardiranja?



10. "HAAŠKI SUD(TRIBUNAL)-ICTY"


a) Koliko je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju(ICTY) političko tijelo?

b) Do koje je mjere sud nezavisan...antisrpski nastrojen?



11. "MEĐUSOBNA MRŽNJA ILI ZAJEDNIČKI ŽIVOT"


a) Jesu li narodi bivše Jugoslavije sposobni za zajednički život...i žele li ga?

b) Kako mjeriti i procjenjivati pozitivna i negativna mišljenja i stavove?

c) Kako su oni zapisani i upamćeni u kolektivnom sjećanju?



"Ovaj domaći i međunarodni projekt koji se bavio kontroverzom "Rastakanje Jugoslavije" počinje podsjećanjem da je jugoslavenstvo počelo kao ideja i san istaknutih aktivista i intelektualaca 19.stoljeća,mahom Hrvata i Slovenaca,što je vrlo znakovito za istaći budući da ti narodi,za razliku od Srba i Crnogoraca nisu tada imali svoje države,poput: grofa Janka Draškovića, Ljudevita Gaja,Josipa Jurja Strosssmayera, Ivana Cankara...

Osnovna ideja je je bila da su:Slovenci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci srodni i bliski ljudi koji mogu i trebaju živjeti zajedno u istoj državi skupa i koji, čak i ako nemaju zajedničko povijesno predanje, mogu to predanje razviti vremenom i u njega uklopiti zajedničke aspiracije(težnje).

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Drugi dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:01 am

Kako smo se u posljednjih 15-ak godina mogli uvjeriti,to se nije dogodilo.

Umjesto stvaranja zajedničkog povijesnog predanja, dogodio se krvavi raspad jugoslavenske zajednice na koje je Tito pred smrt upozoravao imajući u vidu balkanski mentalitet ovdašnjih naroda ,kojem je život izgubilo više od 200 000 ljudi.

Iako istraživači smatraju da nasilan raspad Jugoslavije nije bio neizbježan,navode kako je njen kolaps i ratno propadanje dogodio zbog niza razloga, među kojima su neuspjeh da se kod stanovništva razvije zajedničko nadnacionalno povijesno predanje pripadanja jednom,jugoslavenskom,narodu, politička nelegitimnost komunističkog načina vladavine uz pad životnog standarda, sistemski strukturni nedostaci ( osobito izraženi na federalnoj razini ), te pojava i djelovanje Slobodana Miloševića i ostalih ambicioznih političkih vođa i intelektualaca u nekoliko republika.


"MANJAK ZAJEDNIČKIH INTERESA"


Izgledi za održavanje jugoslavenske federacije bitno su smanjeni nakon prvih demokratskih izbora u Sloveniji i Hrvatskoj u proljeće 1990.

Ekonomske reforme tadašnjeg premijera Ante Markovića, osobito konvertibilnost dinara koju je postigao, mogle su biti platforma za napredak u ekonomiji, ali nisu mogle riješiti druge kompleksne probleme s kojima se federacija suočavala, tako da raspad Jugoslavije nije mogla spriječiti ( ni usporiti )niti slovensko-hrvatska ponuda o konfederaciji iz listopada 1990.

Vjerojatno najvažniji razlog raspada je manjak zajedničkih interesa da država opstane, u čijim temeljima se nalaze nepomirljivi nacionalni povijesni narativi ( predanja) .

Da bi višenacionalna država ostala stabilna na duži rok, neophodno je da povijesna predanja naroda koji je čine budu očišćena od međusobnih razmirica, optuživanja i krivnje; u suprotnom,konstitutivni narodi podliježu predanjima u kojma se međusobno prepoznaju kao "neprijatelji".


To je upravo no što se dogodilo u bivšoj Jugoslaviji.

Jedan od načina širenja povijesnih predanja je i preko medija, što je osobito značajno ako ljudi u višenacionalnoj državi prate različite medije: u jednom istraživanju na teritoriju BiH iz 1989.

Pokazalo se da od dnevnih listova bosanski Srbi najčešće čitaju beogradsku "Politiku", da bosanski Hrvati najradije prate zagrebački "Vjesnik" ili "Večernji list", dok su samo bosanski Muslimani(Bošnjaci) masovnije čitali sarajevsko "Oslobođenje" a ta se tendencija krajem 1980-ih već bila zahuktala te time postaje jasno da različiti mediji mogu samo produbiti podjele među stanovništvom, upravo njegovanjem nacionalističkih povijesnih predanja.


To je i bio razlog, došavši na vlast,i Milošević i Tuđman bili zainteresirani za reviziju dotad važećih službenih predanja.

Kako piše jedan od sudionika ovog istraživačkog projekta, Todor Kuljić:

"Režimi Slobodana Miloševića( u Srbiji ) i Franje Tuđmana( u Hrvatskoj ) bili vrlo angažirani u diskreditiranju antinacionalizma, kao ostavštine socijalističkog režima, kao i za demoniziranje Tita kao "totalitarnog boljševika".

Svrha tog angažmana bila je,piše Kuljić,"kreiranje nove strukture sjećanja u kojoj bi nacionalizam bio rehabilitiran, a antifašizam doveden u pitanje"

U Srbiji i Hrvatskoj tada počinju paralelni procesi rehabilitacije poraženih vojski iz Drugog svjetskog rata, ustaške u Hrvatskoj i četničke u Srbiji tj.ustaša i četnika.

Shodno tome, u školskim udžbenicima Miloševićeve Srbije počelo se partizane i četnike izjednačavati kao "antifašiste", dok su školski udžbenici Tuđmanove Hrvatske portretirali ustaše kao "heroje i branitelje naroda i države",a NDH kao "žrtvu", istodobno demonizirajući partizane: paralelno s time,Tuđmanova propagandna mašinerija sistematski potiskuje sjećanje na Jasenovac, u korist sjećanja na Bleiburg
.

Isto tako, u Miloševićevoj eri udžbenici iz povijesti i dalje barataju brojkom od 700 000 Srba stradalih u Jasenovcu, premda tu brojku nisu mogli potvrditi ni srpski ni nesrpski povjesničari: u ovom istraživačkom izvještaju navodi se podatak od 530 000 poginulih Srba ukupno u Drugom svjetkom ratu( dakle,ne samo u Jasenovcu ).

Povijesno predanje prihvaćeno od većine Srba naglašava njihove patnje od strane drugih naroda naročito Hrvata te istovremeno žrtvovanje u održavanju sna o jedinstvenoj Jugoslaviji.

1985 članovi Srpske akademije nauka i umetnosti( SANU ) u "Memorandumu" su izrazili loše skriveno nezadovoljstvo ustrojstvomm federalnu države koja je navodno uskraćivala nacionalna prava Srbima,posebno onima koji žive u drugim republikama i autonomnoj pokrajini Kosovo.

1989.strahovanja od daljnoj sudbini srpske manjine na Kosovu stvorila su val nacionalima koji je zloupotrijebio Slobodan Milošević,učvršćujući političku moć na račun Titiova načela "bratstva i jedinstva" i šireći doktrinu da Srbi na Kosovu trpe genocid,a da su u Hrvatskoj( čak i prije pojave Tuđmana ) "ugroženi", što je na kraju dovelo ukidanje autonomijew Kosova( i Vojvodine) te formiranja srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj i BiH.

Glavnu intelektuanu potporu u širenju te doktrine Miloševiću su pružali Nacionalno udruženje književnika i vodeći srpski politički tjednik "Nin"


Prevladavajuće povijesno predanje kod Hrvata prepoznaje ih kao poseban srednjoevropski( a nikako balkanski ) narod koji je bio nepravedno podčinjen drugima najprije Austro-Ugarima, a poslije 1918. Srbijancima( balkanskim Srbima) i nakon 1945. komunističkom režimu sa sjedištem u Beogradu.

Albanci inzistiraju na opstojnosti Kosova puno prije dolaska Srba, koje optužuju za plansku diskriminaciju i nasilje nakon pripajanja Srbiji 1913.

U razdoblju kasnih 80-ih, slovensko nacionalno predanje odbacuje svaku mogućnost pozitivnih efekata pridruživanja Jugoslaviji, za koje su smatrali da više nije u njihovu nacionalnom interesu.

Na početku posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća povijesno predanje Bošnjaka(Muslimana) naglašava negativne posljedice službenog Beograda prema Bošnjacima(Muslimanima) u međuratnom razdoblju, kao i nasilje počinjeno od srpskih četnika tijekom Drugog svjetskog rata.


Sva dosad navedena povijesna predanja bila su izrazito nacionalna, ističući u prvi plan povijesne patnje i žrtve vlastitog naroda, uz identificiranje drugih, susjednih naroda koji su za te patnje odgovorni.

To se najbolje može vidjeti na primjeru udžbenika iz povijesti s početka 1990-ih: dok su se u udžbenicima Miloševićeve Srbije Gavrilo Princip (atentator na austrougarskog cara Franza Ferdinanda, čijim je ubojstvom započeo Prvi svjetski rat učenicima predstavlja kao "heroj i pjesnik", a međuratna južnoslavenska kraljevina( od 1918 do 1928 kraljevina SHS,a od 1929. Do 1941. Kraljevina Jugoslavija ) kao "otvorena, tolerantna demokracija", u povijesnim udžbenicima drugih republika bivše Jugoslavije Gavrilo Princip se opisuje uglavnom kao "terorist", a kraljevina kao "diktatura uperena protiv nesrpskih naroda).


"O KARAKTERU SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE"


Slične su se razlike pojavile i u ocjeni karaktera socijalističke Jugoslavije.

Kako šiše Ljubomir Madžar,


"Svaka od osam jugoslavenskih republika i pokrajina naglašavala je vlastitu navodnu eksploatiranost i dokazivala da je sustav bio postavljen navodno upravo protiv njenih interesa".

Slovenci su, kao ekonomski najprosperitetnija nacija bivše Jugoslavije, bili ogorčeni što moraju izdvajati novac za nerazvijene federalne jedinice; Albanci su bili ljuti zbog ekonomskog i političkog zapostavljanja Kosova, konzervativni Srbi su bili zabrinuti zbog širenja federalizacije, dok su mnogi Hrvati bili gnjevni zbog gušenja hrvatskog proljeća 1971.

Takav sustav naslijeđen od Tita nije bio samo "komunistički sustav" nego( za Srbe ) "antisrpski federalni sustav" stvoren od Hrvata Tita, odnosno ( za Hrvate ) "antihrvatski komunistički sustav, s dominantnim Srbima na račun Hrvatam odnosno ( za Albance ), "zemlja južnih Slavena" u kojoj su neslaveni bili građani drugog reda i u kojo su "legitimna" prava Albanaca bila ugušena.

Iako je u bivšoj Jugoslaviji postojao i paralelni kozmopolitski narativ koji je cijenio dostignuća i prednosti višenacionalne Jugoslavije, a uključivao je:liberalno, feminističko, socijal-demokratsko i socijalističko/komunističko predanje, njegovi sljedbenici su ostali, nažalost, u manjini koja je preplavljena nacionalizmom tijekom klizanja k raspadu zajedničke države.


Međutim, kako zaključuju znanstvenici okupljeni oko ovog projekta ( SI ),niti su suprostavljeni nacionalni narativi, niti su pretpostavljene nepravde o kojima su govorili uzrokovali slom države.

Oni su samo pridonijeli održavanju grupnih podvojenosti, nepovjerenja i nezadovoljstva koji su
omogućili ambicioznim političarima željnih "vlasti i slasti" da usmjeri svoju etničku grupu protiv drugih dok ih oni za to vrijeme besramno i bestidno čerupaju tj.pljačkaju.

Za tako nešto bilo je potrebno zajedničko djelovanje ljudskog faktora, pažljivo strateško planiranje( na ovome mjestu istraživači podsjećaju da je krajem 80-ih Milošević u okviru tzv.zajma za Srbiju, koji je trebao biti namijenjen modernizaciji Srbije, od srpske dijaspore prikupio više od 150 milijuna dolara koje je umjesto u modernizaciju i industrijalizaciju zemlje,uložio u svoju ratnu mašineriju svoju osobnu imovinu.

Jedino na taj način bilo je moguće: susjede,rođake, prijatelje,braću i drugove gurnuti u bratoubiloački rat.

Slobodan Milošević je bio taj koji je iskoristio ekonomske i druge poteškoće( koje je on sam prouzrokovao !) stavivši se na čelo pokreta za "nacionalni preporod" u Srbiji,čiji su teritorijalni i politički ciljevi bili nespojivi s interesima drugih republika i nacionalnih kolektiviteta.

Ponudivši Srbiji grandiozne teritorijalne fantazije,Milošević je zapalio fitilj rata,koji su politički lideri ostalih republika više ili manje uspješno razgorjeli.



"PREBACIVANJE KRIVNJE"


Govoreći o ključnom razlogu zbog čega je jugoslavenski melting pot( talionica ) konačno "izgorio" u BiH,znanstvenici okupljeni oko SI projekta ističu koncept države:

Milošević je želio stvoriti veliku srbiju,Tuđman je bio fasciniram mogušnošću da obnovi granica banovine Hr iz 1939.
sa Hercegovinom kao dijelom Jugoslavije
dok je Izetbegović pokušao sačuvati BiH unutar postojećih granica
,a sa tako tri neusklađena rivalska koncepta bilo je sasvim dovoljno potencijala zas koflikt.


1990.raspad Jugoslavije bilo je moguće izbjeći jedino združenim narodima domaćih političkih vođa, uz pravovremenu podršku međunarodne zajednice, ali i jačim angažmanom običnih ljudi.

Umjesto toga,ambicije vodećih političara i sportaša( preplaćeni! ) te intelektualaca i tako je došlo do otpora ili podrške Miloševićevi planovima,nauštrb cjelovitosti federalne države."



"SLOBODNA DALMACIJA"

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

"BALKANSKA KLETVA?-RAT I NACIJA NA PROSTORU BIVŠE YU"

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:02 am

BALKANSKA KLETVA?

RAT I NACIJA NA PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE



"Krvoproliće koje se odvijalo tokom protekle decenije na prostoru bivše Jugoslavije razni buržoaski teoretičari tumačili su na različite načine.

Jedina nit koja je povezivale sve ove bisere mudrosti bila je,na trenutke liberalno-naivna,a češće interesno-kalkulisana,predrasuda ili glupost.

U pokušaju da se objasni,ratu koji je tutnjao,dodavani su prefiksi "etnički","religiozni","građanski",a u nekim slučajevima čak i "plemenski".

Kao marksisiti,mi se suprotstavljamo ovakvim površnim i zlonamernim definicijama koje proističu iz suštinskog nerazumevanja uzroka i prirode poslednjeg talasa haosa koji je zahvatio Balkan.


Pod uticajem desne ideologije,raspad Jugoslavije trenutno se gotovo plebiscitno koristi kao navodni dokaz o nemogućnosti postojanja multietničkih država na Balkanu i neumitne propasti svakog pokušaja uspostavljanja socijalizma.

Naše razumevanje jeste da je nacija ovde bila samo izgovor - ratovi cepanja SFRJ bili su pre svega klasni ratovi.

Zajednički poduhvat lokalnih staljinističkih birokratija i imperijalizma protiv jugoslovenske radničke klase kao celine koji nije imao suštinske veze niti sa nacijom niti sa religijom.


Da bi se mogao shvatiti ovakav pristup,neophodno je razumeti istorijski razvoj Balkana.


"ZAKASNELO FORMIRANJE NACIONALNIH DRŽAVA"


Svako ko je imao prilike da proputuje kroz zemlje koje se tradicionalno svrstavaju pod "balkanske" (bivše SFRJ Republike, Bugarska,evropski deo Turske,Albanija,Grčka)može posvedočiti da se radi o izdiferenciranom prostoru u Evropi sa relativno sličnim kulturnim nasleđem,ljudima i običajima.

Sa druge strane,ovaj relativno jedinstven geografski prostor je u isti mah oštro ispresecan gomilom veštački iskrojenih državnih granica,religijama i lokal nacionalizmima.

Površinski sličan Nemačkoj ili Španiji,ovaj region na jugoistoku Evrope je pak imao sasvim drugačiji istorijski razvoj od razvijenih zapadno evropskih zemalja.

On nikada nije uspeo da se oformi kao jedinstveno nacionalno tržiste uprkos ekonomskoj logici.

Evropa je ubrzano počela da se menja u 18 i 19 veku sa stupanjem na scenu sveže društvene klase – buržoazije - koja je u to vreme vršila progresivnu ulogu razbijanja uskih srednjevekovnih granica i formiranja modernih nacionalnih država.

Balkan je pak ovu istorijsku etapu dočekao zaglavljen između Otomanske i Austro-Ugarske imperije,dva bastiona reakcije koja su odolevala revolucionarnim talasu i čvrsto držala prostor jugoistočne Evrope u feudalnom jarmu.

Početkom 19 veka,sa najavom opadanja moći Otomanskog carstva,usledili su prvi pokušaji uspostavljanja nezavisnih nacionalnih državica na Balkanu.

Matične buržoazije pak,za razliku od njihove zapadnoevropske braće,sačinjavao je slabašan sloj sitnih trgovaca organski povezanih sa feudalnom oligarhijom i potpuno zavisnih od podrške imperijalističkih sila bilo sa istoka,bilo sa zapada.

Carska Rusija se sa slabljenjem Turske posebno istakla kao "dušebrižnik" i "zaštitinik slavenske braće".

Sa druge strane Austro-Ugarska je vrsila svoju kolonizaciju pod plaštom oslobađanja od turske zaostalosti i "prosvetiteljstva".


Lav Trocki je u svojim spisima kao izveštač sa Balkana za ruski dnevnik "Kievskaja Misl" ovako opisao perfidnu politiku Habzbuga.

"Austrijska politika na Balkanu prirodno objedinjava kapitalističko predatorstvo, birokratsku surovost i dinastijsku intrigu.

Žandarm,finansijer,katolički sveštenik i agent provokator dele ovaj posao.

Sve ovo uzeto zajedno naziva se ispunjenje kulturne misije".


Balkanski ratovi (1912-1913) u kojima su se okuražene mlade Balkanske državice udružile da potisnu Tursku prema jugu bili su tako u isto vreme i zakasnele borbe za nacionalno oslobođenje i formiranje ozbiljnijih nacionalnih država,ali u isto vreme i osvajački,mini imperijalistički ratovi u kojima su alave nacionalne buržoazije pod patronatom imperijalističkih sila grabile manje teritorije i narode koje je Turska ostavljala iza sebe.

Glavni akteri u ovom pohodu bili su Srbija,Bugarska,Grčka i Crna Gora koje su poput lešinarasvaka za sebe prigabile delić bivšeg Otomanskog carstva u pokušaju da izađu na more

Srbija je u ovim ratovima "povratila" područje "stare Srbije" tj.Kosova i zašla u severnu i centralnu Makedoniju,dok je vojska Crne Gore ušla u Sandžak i stigla do Albanije.

Pošto su završili sa Turskom,srpska i bugarska buržoazija zatim započinju međusobni obračun.

Sve ovo vreme pomeranja granica nacinalne armije vrše takozvana "etnička čišćenja" u veštačkom pokušaju stvaranja etnički izdiferenciranih granica.

Međutim,u evropskim okvirima lokalne buržoazije su i dalje bile patuljci.

Imperijalističke sile koristile su balkanske države kao pione za potiskivanje Turske i ujedno dozirale proširenje svake od njih.

Kada im se učinilo da bi jedna od njih mogla da postane lokalna sila sasekli bi njene aspiracije u korenu,prekrajajući granice po svojoj volji.


"Albanija jr dobila suverenitet na konferenciji u Londonu radi sprečavanja izlaska Srbije na Jadransko more.

Rukovodeći se istorijskim materijalizmom,marksisti ne vide naciju kao večno "stanje duha" određene grupe ljudi.

Da je car Lazar na kosovskom polju 1389 kojim slučajem povikao:

"Napred Srbi!" konjanici okupljeni oko "časnog krsta" bi se međusobno zagledali u čudu.


Nacija jeste istorijska kategorija i tekovina buržoaskih revolucija i stvaranja nacional država.

Suprotstavljajući se metafizičkim prikazima,mi shvatamo da je ono što stapa različite narode u jednu naciju sa zajedničkim jezikom i kulturom dugoročni život pod jedinstvenom kapitalističkom ekonomskom formacijom.


Isti je slučaj sa porobljenim kolonijalnim narodima u Aziji i Africi koji su pod imperijalističkom eksploatacijom istorijski sabijeni u jedinstvenu naciju.

Mnoštvo okupatora,nepostojanje jedinstvenog centralnog tržista,usitnjenost teritorija i stalno menjanje granica sprečili su sličan proces na nivou čitavog Balkana i time stvorili preduslove za rascepkanost,ekonomsku nazadnost i etničku klanicu u koju će se ovaj region pretvoriti.

Slično Bliskom Istoku,balkanske državice i granice su veštačke tvorevine skrojene u zadimljenim konferencijskim sobama imperijalistickih sila koje su na neprirodan način podelile stanovništvo.

Balkan je bio i ostao polu-kolonija unutar Evrope.


Nakon povlačenja Turske,ekonomska politika Austro-Ugarske monarhije bila je svesno uperena na prevenciju razvijanja nezavisne industrijske baze u susednim balkanskim državama.

Povoljne tarife za izvoz poljoprivrednih dobara i stoke vezali su ekonomije ovih zemalja za zapadnog suseda i načinile ih zavisnim od austrijskih gotovih industrijskih proizvoda.

Nepovoljni odnosi razmene i koncesije odobrene od strane poslušnih balkanskih vladajućih klasa nad lokalnim prirodnim bogatstvima načinile su od ovog regiona ekonomskog bogalja koji je kaskao za ostatkom Evrope.

Čitav region učestvovao je početkom prošlog veka sa samo 2,5% u ukupnom industrijskom autputu Evrope.

Većina industrije koja je i postojala bila je vezana za bazičnu preradu poljoprivrednih proizvoda i koncentrisana u severnim delovima.

80% populacije činilo je seljaštvo vezano feudalnim odnosima za kulake.



"JUGOSLAVIJA KAO IMPERIJALISTIČKA TVOREVINA"


Ekonomska logika kapitalističkog razvoja usmeravala je vladajuće klase sitnih balkanskih država na stvaranje šireg jedinstvenog tržišta koje bi slomilo nametnutu parohijalnost i omogućilo napredak.

Ova tendencija oličena u pokušajima stvaranja "velike Bugarske" ili "velike Srbije" imala je za posledicu i jačanje lokalih šovinizama i krvave obračune.


Sa druge strane,"pan-slavizam" kao ideja koja bi ujedinila različite slavenske narode koji su naseljavali Balkan,ma koliko popularna bila i humano zvucala,u realnosti bila je samo paravan iza koga se krilo ružno lice carske Rusije.

Mešanje različitih imperijalističkih sila oličavalo se i u nestabilnosti državne strukture.

Čestim pučevima,dinastijskim smenama,atentatima itd.Balkan je postao svetski centar intrige i mesto gde se do dan danas većina političkih potresa objašnjava teorijama zavere.

Prvi Svetski rat ponovo je zatekao balkanske narode na suprotnim stranama barikada.

Bugarska je stala na stranu sila osovine u pokušaju da povrati teritorije koje su joj bile oduzete mirovnim konferencijama nakon Balkanskih ratova,dok se Srbija svrstala među saveznike i sa tragičnim bilansom izašla iz klanice kao "pobednik".

Sa raspadom Austro-Ugarske monarhije postavilo se pitanje šta uraditi sa "novo-oslobođenim" narodima koji su izašli ispod habzburških skuta.

Kao nagradu za žrtvovanje sopstvenog stanovništva srpska vladajuća klasa dobija tako na poklon ulogu žandarma nad novom frankenštajnskom tvorevinom svetskog imperijalizma - Jugoslavijom.

U pokušaju da nekako razreše nacionalno pitanje,sile pobednice odlučuju da stvore novu naciju u srcu Balkana.

Naravno,ovo nije bilo moguće uraditi dekretom odozgo i novonastala država nije uspela da razreši goruće nacionalno pitanje niti da pokrene region iz srednjevekovne zaostalosti.

Srpska buržoazija pokazala se nesposobnom da unapredi proizvodne snage i objedini različite narodnosti koje su živele na tom prostoru i time ispuni istorijski zadatak koji joj je,istina sa zakašnjenjem,poveren.


Tadašnja Jugoslavija je sa pravom nosila epitet "tamnice naroda".

U vreme ekonomske krize i uz slabu početnu osnovu,perspektiva razvoja moderne buržoaske parlamentrarne demokratije bila je mršava.

Srpska monarhija bila je primorana da vlada u autoritarnom maniru zabranjujući političke partije i oduzimajući različitim narodnostima pravo na slobodno izjašnjavanje.

U ovakvoj atmosferi neminovno je jačao i otpor hrvatske i slovenačke buržoazije koje su oslanjajući se na seljačke mase unutar severnih republika razvijale šovinisticke tendencije kao pokušaj odbrane od autoriteta Beograda.

Ponovno naoružavanje i obnova imperijalnih ambicija nemačke vladajuće klase u vidu nacizma tridesetih godina samo je pogoršalo situaciju i zapečatilo dalju buducnost građanske Jugoslavije.



"DRUGI SVETSKI RAT"


Buržoazija se pokazala potpuno nesposobna i nespremna da od naleta nacističke armije brani teritoriju kojom je vladala.

Deo vladajuće klase je zajedno sa kraljevskom porodicom spakovao kofere i prebegao u druge zemlje gde su ih čekali bankovni računi dok je najreakcionarniji deo buržoazije dočekao svojih pet minuta postavivši se u službu okupatora.


Jugoslovenska vojska je bila pregažena i okupacija je bila kompletna u roku od 11 dana.

Delovi buržoazije svih nacionalnosti oformljavaju svoje vojne jedinice koje se direktno ili indirektno stavljaju pod komandu okupatorske vojske i pakao etnickog čišćenja ponovo započinje.

Lokalne buržoazije,videvši da je projekat građanske Jugoslavije potonuo, pokušavaju da ustoliče svoje nacionalne državice pod okupatorskim silama.


Pod pokroviteljstvom nemačkih i italijanskih fašista u Hrvatskoj se ustoličio marionetski ustaški režim koji počinje da sprovodi organizovani genocid nad Jevrejima,Romima,Srbima i hrvatskim komunistima.

U Srbiji vlada Milana Nedića i vojne formacije Dimitrija Ljotića pod izgovorom "spasavanja nacije" pomažu nacistima i otvoreno učestvuju u genocidu dok se deo oficirske kaste odlučuje na formiranje zasebnog pokreta - tzv. "Ravnogorski pokret",koji je navodno trebalo da predstavlja oružanu snagu "anti-fašističkog" dela srpske buržoazije,monarhije i srpske izbegličke vlade u Londonu.

Ostale nacionalnosti takođe dobijaju sopstvene naoružane pro-fašističke formacije kao što su muslimanska milicija u Bosni ili balisti na Kosovu.

Jedinu alternativu ovom ludilu predstavljao je partizanski pokret pod vođstvom jugoslovenske Komunističke partije.

Radnički pokret imao je duboke korene na Balkanu.

I pored pretežno seoskog stanovništva,mlada radnička klasa koja se razvijala po gradovima ubrzo je početkom veka oformila svoje socijal-demokratske partije prateći progresivne tokove sa zapada.

Oktobarska revolucija u Rusiji imala je veliki odjek među radnicima,omladinom i seoskim masama balkana.

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Nastavak...

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:02 am

Brz ekonomski napredak u periodu između dva rata,agrarna reforma i širok društveni i kulturni progres Sovjetskog Saveza uprkos staljinističkoj deformaciji promovisao je model planske privrede kao privlačnu alternativu kapitalističkoj depresiji za izlazak iz feudalne zaostalosti.

Nakon Prvog svetskog rata,Komunistička patija doživljava nagli porast u članstvu. 1920 partija je imala 60 000 članova i na izborima te godine osvaja treće mesto sa 12% glasova.

Međutim,u periodu represije koji je usledio partija je bila primorana da funkcioniše ilegalno,njeni članovi su proganjani,vodstvo zatvarano,likvidirano ili u izbeglištvu.

Nije samo pritisak jugoslovenske vladajuće klase menjao lice partije.

Jačanje privilegovanog birokratskog sloja u Moskvi tokom dvadesetih i tridesetih oličeno u liku Josifa Staljina pretvorilo je internacionalu i sve sekcije u njoj u poslušne izvršioce naredbi.

Nije postojala jasna politička linija.


Umesto unapređivanja radničkih revolucija u svakoj od zemalja,nacionalne partije služile su za manipulisanje u skladu sa interesima spoljne politike staljinističke birokratije i u interesu "izgradnje socijalizma" u jednoj jedinoj državi - Sovjetskom Savezu.

Jugoslovenska partija nije izbegla proces političke degeneracije sa čestim čistkama i gubitkom unutrašnje demokratije.

1937 po diktatu Moskve,celokupan centralni komitet jugoslovenske partije bio je počišćen.

Sam Josip Broz je došao na vrh partije u jednoj od takvih staljinističkih čistki nakon ubistva dotadašnjeg lidera Milana Gorkića.


No,uprkos svemu,partija je uspela da očuva kadrove i dobro razgranatu podzemnu mrežu i dočeka početak okupacije sa oko 12 000 članova i oko 30 000 mladih komunista organizovanih u okviru SKOJ-a.

Oružane jedinice su organizovane ubrzo nakon invazije, međutim, uprkos raspoloženju među članstvom,čekalo se sa pokretanjem otvorene borbe.

Moskva je Titu i partizanima dodelila ulogu male gerilske vojske organizovane da bi ometala fašističku armiju u njenom napredovanju a ne da bi sprovodila oslobodilačku borbu,a kamoli revoluciju.


Staljin je još uvek imao pakt:idea sa Hitlerom i tražio je način da izbegne neizbežno - nemački napad.

Tek nakon invazije Sovjetskog Saveza,Staljin daje zeleno svetlo za lansiranje otvorene borbe.

Ali kakve?

U skladu sa tadašnjom orijentacijom komunističke internacionale,forsirala se politika popularnih frontova - tj. podržavanja i zajedničkog delovanja sa "progresivnim" delovima buržoazije.

Šta je ovakva politika značila konkretno na primeru Jugoslavije?

Partizani su na zemlji trebali da deluju sa četničkim formacijama Draže Mihajlovića i zajedno sa njima sprovode "nacionalno oslobodilačku" borbu.

"Nacionalno-oslobođenje" u ovom kontekstu značilo je jednostavno izbacivanje okupatora koje nije podrazumevalo nikakvu promenu u društveno-ekonomskim odnosima u zemlji.


Moskva je tokom čitavog rata oficijalno priznavala izbegličku vladu u Londonu i krunu kao legitimne predstavnike jugoslovenskog stanovništva.

Radio Moskva dodeljivala je sve partizanske podvige četnicima u skladu sa orijentacijom saveznika koji su priznavali četnike kao oficijalni anti-fašistički pokret u Jugoslaviji.

Četnici su uživali političku,finansijsku i logističku podršku Vašingtona,Londona i Moskve.

Sovjetski Savez je sve do 1944.odbijao da pruži materijalnu pomoć partizanskim jedinicama.


Svetski imperijalizam,sovjetska birokratija i vrhuška jugoslovenske komunisticke partije imali su prećutan dogovor.

Nakon oslobođenja,dvorska svita je trebala da se vrati u zemlju i nastavi posao po starom dok bi Moskva i Tito bili sasvim zadovoljni jačim uticajem Komunističke partije u okviru jugoslovenskog buržoaskog parlamenta.

Međutim svi su prevideli najznačajnijeg igrača u jednačini - jugoslovenske mase.

Partizanski pokret se pokazao izuzetno popularnim.

Zagovarajući nacionalnu ravnopravnost i eksploatišući rasprostranjeni anti-fašizam,partizanske jedinice su poput magneta privlačile seosko stanovništvo, posebno omladinu.


Krajem 1942 partizanska vojska već je brojila 150 000 ljudi.

Godinu dana kasnije taj broj se udvostručio,dok se do kraja rata pod oružjem nalazilo 800 000 ljudi!

Partizani su prerasli u masovni socijalni pokret.

Stotine hiljada obespravljenih posle decenija diktature konačno su stekli utisak da mogu nešto da promene svojim rukama.

Sa ovakvim pritiskom odozdo,neizbežno se menja i politička linija partijskog vostva.

"NACIONALNO OSLOBOĐENJE ILI REVOLUCIJA"


Sitnim koracima,borba za "nacionalno oslobođenje" prerasta u socijalnu revoluciju.

Oslanjajući se na masovni pokret iza sebe,partijsko rukovodstvo počinje da se oseća dovoljno snažnim da se osamostali od diktata Moskve.


U skladu sa generalnom orijentacijom ujedinjenog fronta,partija na oslobođenim teritorijama umesto radničkih i seoskih sovjeta kao novih organa vlasti,uspostavljenih po klasnom kriterijumu,formira "antifašističke komitete" u koje su mogli ulaziti i predstavnici predratnih buržoaskih partija.

Međutim,ispostavilo se da Tito traži fantomske saveznike u vidu "progresivne buržoazije" koja bi bila spremna da vodi odlučnu borbu protiv okupatora.


Oni koji su imali račune u stranim bankama odavno su pobegli,oni koji su ostali pak radije su se oslanjali na nemačku vojsku koja im je,ma koliko represivna bila,osiguravala kontinuitet vlasničkih odnosa u zemlji,nego na komunističku gerilu.

AVNOJ je tako u vakumu,bez pravog učestvovanja buržoazije u paralelnim strukturama vlasti koje su se razvijale,imao čist put da u roku od par meseci raščisti sa srednjevekovnim relikvijama i postigne ono što buržoazija putem parlamentarne demokratije nije mogla decenijama.

Jugoslavija se u novembru 1943. proglašava za republiku.

Za to vreme na oslobođenim teritorijama oduzima se i nacionalizujeimovina "saradnika okupatora" - što je u praksi značilo eksproprijaciju lokalnih kapitalista i kulaka.

Fabrike se stavljaju pod kontrolu radničkih komiteta koji počinju da proizvode za front.


Žene se masovno uključuju u politički život i učestvuju u borbama.

Oformljavaju se prve škole u kojima se narod opismenjava.

Železnička i poštanska mreža se uspostavljaju na oslobođenim teritorijama.

Nacionalne manjine po prvi put dobijaju priliku da se na ravnopravnim osnovama ukjuče u politički život.


Jedini način za efektivnu borbu protiv fašista zahtevao je široko učešće masa,a njihova mobilizacija bila je uslovljena nizom socijalnih reformi.

Suprotno popularnom mišljenju,Moskva nije blagonakolno gledala na ovakve poteze Tita i partizana.

Staljin je iznad svega želeo da očuva koaliciju sa Britanijom i Amerikom i uveri ih da nema nameru da širi socijalističku revoluciju izvan Rusije.


U pismu upućenom Titu 1942.Kominterna Titu zamera sledeće:

"Zašto ste kreirali,na primer,zasebnu "proletersku brigadu"?

U sadašnjem trenutku glavna dužnost jeste da se objedine sve anti-fašističke tendencije".

Taktika Moskve pokazala se pak kao debakl na terenu i siguran put u propast.

Saradnja sa četnicima pokazala se nemogućom.

Četnička vojska bila je dezorganizovana i pasivna.


Još od novembra 1941. četnici su organizovali oružane akcije protiv partizana.

General Mihajlović precenio je odlučnost srpske buržoazije da se suprotstavi Nemcima.

U nedostatku oslonca na određeni sloj u jugoslovenskom drustvu četnici su bili osuđeni na propast.


Jedino na šta su četnici mogli da računaju jeste kretenizam i nazadnost srpskog seljaka-domaćina i uski sloj kulaka.

Međutim,sa širokim socijalnim pokretom koji je zahvatio selo,to je bila mršava baza.

Do 1943. većina četničkih akcija bila je usmerena na eliminaciju partizana i etničko čišćenje ne-srpskog stanovništva u mešovitim područjima.

Razdeljeni na gomilu frakcija,bez centralizovane strukture,četnici su zapali u toliku degeneraciju da je svetska buržoazija bila primorana da ih napusti i počne da podržava jedinu vojsku koja se efektivno suprotstavljala fašistima.

Do dan danas ova činjenica stoji kao so na rani desnog krila srpske buržoazije čiji ideolozi ovaj istorijski potez tumače uglavnom kroz razne teorije zavere.

Istina je pak mnogo jednostavnija;suočen sa napašću fašizma,imperijalizam je napustio svoju srpsku "braću" pošto su ona postala potpuno neupotrebljiva i pragmatično je podržao prirodne neprijatelje.

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Kraj!

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:03 am

"TRŽIŠNI SOCIJALIZAM"


Suočena sa narastajućim kontradikcijama unutar zemlje,vladajuća birokratija se umesto vraćanja korenima marksizma i uspostavljanja radničke demokratije okreće,za nju naravno privlačnijoj,opciji liberalizacije ekonomskog života.

U nedostatku jasnog političkog kursa,nezavisna pozicija u odnosu na Sovjetski Savez približava titostičku birokratiju imperijalizmu.

Jugoslovenska partija je pre bilo koje istočnoevropske nomenklature uspostavila veze sa imperijalističkim finansijskim organizacijama,poput MMF-a.


Če Gevara u svom dnevniku,pri prolazu kroz Jugoslaviju šezdesetih,primećuje kako se domaće kompanije utrkuju na domaćem tržištu u poziciji za sirovine i plasiranje proizvoda.

Pokušavajući da suzbiju ne-efikasnost,nizom reformi tokom šezdesetih i konačno novim ustavom 1974-e,vrši se liberalizacija spoljne trgovine,tržišta rada i centralizovanog plana.

Sve naravno pod ogrtačem "samoupravljanja" - tj. davanja "većih" prava odlučivanja radnicima.

Nominalno postojeći samoupravni radnički komiteti pri fabrikama bili su lak plen manipulisanja narastajuće direktorske tehnokratije i liberalizacija je pružila do tada neviđene mogućnosti za korupciju i lično bogaćenje.


Decentralizacija političkog i ekonomskog života išla je do tih granica da je svaki deo,sada već rascepkanih preduzeća,mogao slobodno da konkuriše za kredite na inostranim tržištima kapitala.

Rukovodstvo MMF-a dobijalo je nervne slomove u pokušaju lociranja odgovornosti za silne kredite.

U ovakvoj konstelaciji,logično raste rivalitet između lokalnih republičkih birokratija koje nastoje da se što više osamostale u pregovorima sa imperijalističkim institucijama i zadrže što veći deo republičkog proizvoda u sopstvenom dvorištu.


Ulaskom u osamdesete,trgovinski deficit i inflacija počinju da kidaju već prenapregnute ekonomske odnose.

U pokušaju da smanji deficit i odgovori na potraživanja spoljnog duga čije rate polako ali sigurno počinju da nadolaze, vlada biva primorana da radikalno smanji opštu potrošnju i počinje da sprovodi prve restrikcione programe MMF-a.

Ekonomski najnazadnije republike prve su osetile posledice ovakve politike.

Politika ravnomernog razvoja dolazi u pitanje.

Radnička klasa Kosova i Makedonije,a zatim i ostalih republika,počinje da oseća "reforme" na sopstvenim leđima.


Nacija kao politički faktor se ponovo vraća na scenu,a birokratski aparat pod pritiskom odozdo počinje da biva sve nemilosrdniji.

1981. suočen sa masovnim protestima albanske većine na Kosovu,Beograd pravi čistku u lokalnim organima i nemilosrdno rastura proteste u surovoj kampanji neviđenoj još od Rankovićevih dana.

Na Kosovu započinje talas migracije,što srpkog što albanskog stanovnistva,koje suočeno sa narastajućim ekonomskim problemima,nezaposlenošću i političkim pritiskom odlazi u Srbiju ili zapadnu Evropu.

Beogradska birokratija koristi iseljavanje srpskog stanovništva u medijskoj kampanji protiv albanskog življa u kojoj se,izbegavajući prepoznavanje pravih uzroka krize,celokupna krivica svaljuje na albanski separatizam.


Dodatna destabilizacija došla je u vidu smrti Josipa Broza Tita.

Decenijama,Tito je vladao u klasičnom bonapartističkom stilu oslanjajući se u kritičnim trenucima na različite klase unutar jugoslovenskog društva i različite republičke birokratije uspevajući da održi relativan ekvilibrijum.

Pod njegovim apsolutnim autoritetom i okriljem jugoslovenstva skrivali i smirivali su se klasni sukobi i interesi lokalnih birokratija.

Svi uslovi za konačnu eksploziju silnih kontradikcija,koje su se decenijama nagomilavale,bili su konačno tu osamdesetih.

Nakon četiri decenije relativne stabilnosti jugoslovensko društvo ponovo ulazi u revolucionarnu fazu.


"KORENI DANAŠNJEG NACIONALIZMA"



Od 1982. životni standard počinje strmoglavo da pada i pred kraj decenije pada 40 procenata,time dolazeći na nivo iz sredine šezdesetih.

Jugoslovenska radnička klasa odgovara na pritiske i srozavanje životnog standarda serijom štrajkova osamdesetih.

U prvih devet meseci 1987. preko hiljadu štrajkova bilo je organizovano širom zemlje u kojima je učestvovalo oko 150.000 radnika svih nacionalnosti.

1989. broj radnika u štrajku narastao je na 900.000!


Jugoslovenska radnička klasa našla se još jednom na istorijskoj prekretnici - ili će napraviti političku revoluciju i razbijajući parazitski birokratski sloj omogućiti dalji razvoj i zadržati sva dostignuća jugoslovenske revolucije,ili će biti razbijena i uvučena u masovno krvoproliće i kapitalizam.

Osamdesete su definitivno godine u kojima je partija konačno "izgubila nevinost".

Razlike u životnom standardu običnog radnika i partijskog rukovodstva i menadžerske tehnokratije postale su drastične.

Vremenom,aspiracije otuđenog birokratskog sloja postajale su veće.

Titioistička kasta je razvila unutrašnju kulturu i sistem vrednosti kojim je imitirala vladajuće klase zapadnih zemalja.

Veliki broj pripadnika ovog sloja već je imao dobro uspostavljene veze sa različitim mentorima na zapadu i strane bankovne račune na kojima su gomilali pare stečene zloupotrebom položaja i privilegija koje im je sistem omogućavao.

Birokratija postaje,u suštini,prenosni mehanizam preko kojeg svetski imperijalizam vrši pritisak na jugoslovensku radničku klasu.

Radnička klasa gubi iluzije i masovno napušta komunističku partiju,a već 1985. izračunato je da je tek svaki jedanaesti polu-kvalifikovani radnik član partije,a među kvalifikovanim radnicima svaki peti.

Do 1987. samo 30% partije i 8% centralnog komiteta partije činili su radnici.

Sa druge strane,oko 95% direktora i 77% inteligencije bili su članovi partije.

Obični ljudi počinju da gledaju na partiju kao na mesto za karijeriste i rukovodioce,a ne politički instrument kroz koji mase mogu da se izraze.

Staljinistička oligarhija,suočena sa opštim nezadovoljstvom,biva primorana da pokaže svoje pravo lice,koristeći policiju i organizujući medijske hajke protiv radnika i nacionalnih manjina - u početku uglavnom protiv albanskog stanovništva na Kosovu.

Međutim,izvan partije nije bilo puno mogućnosti za organizovano izražavanje.

Tradicija nezavisnog sindikalnog organizovaja praktično nije postojala od četrdesetih.

Staljinistička doktrina užasavala se svake vrste radničkog organizovanja nezavisno od oficijalnih državnih struktura.

Uloga sindikata u jugoslovenskom "socijalizmu” svela se na organizovanje kulturnih manifestacija,godišnjih odmora i deljenje zimnice.

Čitave generacije radnika odrasle su bez ikakvog iskustva sindikalne borbe.

Ovako "naivna" radnička klasa,sa niskim stepenom klasne svesti,bila je relativno lak plen.

U početku,ovi protesti su imali spontan progresivni karakter.

Iako su se glavni zahtevi uglavnom zadržavali u čisto ekonomskoj sferi - povećanja plata ili boljih uslova rada -politički sadržaj protesta bio je gotovo instinktivno pro-jugoslovenski i anti-birokratski,sa zahtevima za poštovanjem samoupravnih prava radnika.

Radnici svih nacionalnosti marširali su zajedno pod Titovim slikama i jugoslovenskim zastavama.

Užasnuta pokretom masa,birokratska kasta u svim republikama nije imala drugog izbora nego da proba da zajaše već pokrenute talase nezadovoljstva i pokuša da ih usmeri u svoju korist,ubacujući među nezadovoljne mase bakcil nacionalizma.

Konstruišući međuetničke incidente i koristeći medijsku propagandu za širenje šovinizma republičke birokratije desetkuju pokret cepajući ga po nacionalnim linijama.

Ubacujući nacionalizam u jednačinu,vladajuće birokratije spasavaju sopstvene glave u pred-revolucionarnoj situaciji.


Odjednom krivci za nezaposlenost i opadanje standarda u Srbiji nisu debeloguzani u Savezu Komunista Srbije,već Hrvati i "Šiptari".

Sličan scenario odigravao se u svakoj od republika,gde su uvek ulogu odgovornih za probleme preuzimali ljudi drugih nacionalnosti.

Republički vlastodršci lako se oslobađaju "jugoslovenstva" i započinju nacionalne histerije i napuštanje zajedničke države koja polako tone.

Imperijalizam naravno oduševljeno podržava i ohrabruje ovakve tendecije u Savezu Komunista.

Svaka republička birokratija imala je po neku zapadnu buržoaziju kao anđela zaštitnika.

Kada se oduzme čitav bljutavi kolorit:nacionalizma,harizmatičnih vođa,religije,odbeglih generala,Vatikana,etničkog čišćenja,mudžahedina,ustaštva veliko-srpstva,mafije i teorija zavere - raspad Jugoslavije i ratovi koji su usledili svode se na jednu bazičnu društveno-ekonomsku transformaciju.

Kolektivno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i planska privreda jednostavno su postali preuski okvir za dalje zadovoljavanje narastajućih apetita birokratske kaste.

Decenijama imitirajući vladajuće klase razvijenih zapadnih zemalja,suočeni sa stagnirajućom planskom privredom,deo birokratije odlučuje da napusti "ideale" i sama postane vladajuća klasa u sopstvenim republikama.

Milošević,Tuđman i kompanija bili su samo politički predstavnici ovog ambicioznog sloja,njihov odrazu vrhu komunističke partije.


Ljudi koji će napraviti politički puč u sopstvenim republikama,čistkama se rešiti tereta starih titiostičkih kadrova koji su još uvek gajili iluzije o "jugoslovenstvu" i nepoverenje prema zapadu i započeti plovidbu ka obećanoj zemlji kapitalizma.

Svaka kontra-revolucija je krvava,jugoslovenska nije bila izuzetak.

Vladajuće klase u nastajanju morale su da izvrše prvobitnu akumulaciju i razdele sfere uticaja gangsterskim metodama,ali iznad svega - morale da unište ideju "jugoslovenstva".

Stravični zločini počinjeni u proteklih deset godina na prostoru bivše SFRJ nisu nikako slučajnost ili puki hir monstruoznih umova.

Krv je morala biti prolivena da bi se uništila i poslednja nada da je zajednički život moguć.

I tako danas,kada postavite pitanje običnom radnom čoveku u bilo kojoj od bivših republika šta misli o Jugoslaviji,odgovoriće da je to lepa,ali nemoguća ideja.

Velika država sa planskom ekonomijom u srcu Balkana posle raspada Sovjetskog Saveza bila je trn u oku imperijalizma.

Nacionalizam je bio savršeno oružje za njeno rasturanje i sahranjivanje svih dometa partizanske socijalne revolucije.

Jugoslavija je morala biti razapeta.

Njeno stanovništvo je moralo biti kažnjeno za jeres koji je počinilo pre pedeset godina kada se usudilo da ukine kapitalizam i pokuša da preuzme sudbinu u svoje ruke.


Primer je morao biti stravičan kako bi se svi ostali narodi na Blakanu i širom sveta jednom za svagda uverili da je socijalizam "nemoguć".

I ako malo bolje razmislimo,mi im dajemo za pravo.

Socijalizam i nije bilo moguće izgraditi u jednoj državi.


Kao marksisti,mi bi svojim životima branili zajedničku jugoslovensku državu sa planskom ekonomijom od simultanog napada lokalne birokratije i imperijalizma, ali samo kao povoljniju startnu poziciju za uspostavljanje šire Balkanske Socijalističke Federacije i dalje svetske revolucije.

To je jedini način koji bi onemogućio degeneraciju revolucije i stvaranje povlašćenog sloja koji bi se kasnije pokazao kao grobar revolucije.

Naravno,naša dužnost je da uvek branimo bivšu Jugoslaviju od napada i klevetanja nacionalista i pro-kapitalističkih snaga,no u isto vreme ne smemo pasti u zamku i praviti fetiš od te nacionalne države,jer na kraju dana Jugoslavija je bila upravo to - još jedna nacionalna država.

Istina,ta država je neizrecivo progresivnija pojava od današnjih patuljastih,polu-kolonijalnih državica rođenih u krvi etničkog divljanja.

Kada stvari gledamo u ovom svetlu,procesi koji su se dešavali krajem prošlog veka postaju znatno jasniji:jugoslovenski nacionalizam,taj jedinstveni samoupravni "put ka socijalizmu" koji nas je činio tako ponosnim pred svetom,jednostavno je zamenjen lokalnim nacionalnim putevima ka kapitalizmu.

Za mentalni sklop lokalnih birokrata i radnika sa slabijom klasnom svešću,nekako je normalno bilo da se u kratkom roku prešaltuju i počnu da viču "Srbija" ili "Hrvatska" ili bilo šta, umesto "Jugoslavija" i osećaju se ponosnim Makedoncima i Slovencima,umesto Jugoslovenima.

Albancima,Romima,Rumunima,Slovacima i ostalima je ionako oduvek bilo pomalo apsurdno da sebe smatraju "južnim Slovenima".

Danas,nakon 15 godina,"balkanizacija Balkana" još uvek nije završena.

Možda bi imperijalizam u ovom trenutku i hteo da "stabilizuje" ovo područje,ali prekasno - Pandorina kutija je otvorena.


Usitnjavanje i krvoproliće neće prestati dokle god se radnička klasa Balkana potpuno ne otcepi od pro-kapitalističkih nacionalnih partija i ne izgradi svoju partiju koja neće prepoznavati granice.

Partizanski pokret je prevelik istorijski putokaz koji je nemoguće još dugo gurati pod tepih i skrivati od novih generacija.

Neumitno je da ce radnička klasa sa tako bogatim istorijskim nasleđem ponovo otkriti svoju istoriju i započeti novu borbu.

Ovaj put,pak iza sebe imamo jasnu pouku:

ne "bratstvu i jedinstvu" -da "radničkom internacionalizmu".

Ono što nas povezuje i što nas stavlja na istu stranu nije slovensko poreklo,već socijalno poreklo.

U budućoj borbi ljude delimo samo na osnovu jednog jedinog parametra - da li su radnici ili kapitalisti,druge pojedinosti nas jednostavno ne interesuju!



GORAN MARKOVIĆ

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

"RATOVI NA PODRUČJU BIVŠE JUGOSLAVIJE"

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:03 am

"RATOVI NA PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE"


"UVOD U GLOBALIZACIJU RATOVA"


I.



"Uzroci ratova na prostoru bivše Jugoslavije svakako su diso-lucioni procesi u jugoslavenskom društvu,koji su korespondirali s urušavanjem socijalističkih uređenja na istoku Evrope i u Sovjetskom Savezu,nekad "prvoj zemlji socijalizma",jednoj od dvije supersile koje su bile predvodnice vojnopolitičke podjele svijeta i "hladnog rata" nakon Drugog svjetskog rata.

Da se nije raspao socijalizam u zemljama sovjetskog bloka,vjerojatno se ne bi raspao ni socijalizam u Jugoslaviji,koja je od tog bloka 1948. godine bila osuđena i odbačena,a koji je - taj socijalizam u Jugoslaviji - uvelike postao specifičan i po institucionalnim rješenjima i po proklamacijama (samoupravljanje,nesvrstanost,odnosno ne-pripadanje dominantnim vojno-političkim blokovima).

Onoliko koliko je i u Jugoslaviji iščezavala socijalistička perspektiva,odnosno onoliko koliko je i ona,kao etnički složena zajednica,sa šest etnosa koji su bili i konstituensi njezinih šest federalnih država - članica, postajala neotporna na "tranziciju" iz socijalizma,onakvog kakav je bio,u kapitalizam,onakav kakav će biti, događala se i etno-nacionalizacija društva ili društava(termin Silvana Bolčić),a koja se izrazila i u provalama nasilja i ratovima.

U svijetu,a i na samom prostoru bivše Jugoslavije,već se pojavilo, ugledalo svjetlo dana,najmanje hiljadu i po knjiga(doduše,nitko još nije sačinio potpunu bibliografiju)o tome što se to sve zbivalo i zbilo na prostoru od Triglava do Ðevđelije u vremenu od 1991. do 2001. godine,a da usprkos tome nedostaju iole pouzdani odgovori.

A održano je i bezbroj skupova poput ovog našeg,koji su organizatori naslovili "Ratovi u Jugoslaviji 1991.-1999.",na kojima se tragalo i još traga za istinom.

Kao što to čine i drugi,a u situaciji kada nam mnogo toga što se zbivalo,a nije bilo pred očima javnosti,i do danas ostaje nerazotkriveno,i ja ću u ovoj prilici više iznositi tvrdnje na osnovu vlastitog uvida u to kako su stvari stajale i kako stoje,pa i kako bi mogle stajati,nego što ću se upuštati u moguće redanje detalja iz mozaika zbivanja,a koji se mogu ilustrirati navođenjem već poznatih činjenica i citiranjem raznih izjava.


Iznijet ću,zapravo,deset svojih teza koje neću posebno obrazlagati.

PRVA TEZA:

već uvodno sam ju izrekao,a sažimam je u slijedeću konstataciju:

bivša se Jugoslavija ne bi raspala,da se nije raspao istočni,sovjetski vojno-politički blok,kojem ona inače nije pripadala,već je bila something between,pa je upravo bipolarna struktura svijeta bila i brana njezinoj dezintegraciji.

Jedan je vojno-politički blok,naime,vodio računa da onaj drugi blok Jugoslaviju ne "proguta" ili pak "razvali".

DRUGA TEZA:

bivša se Jugoslavija ne bi raspala da to nije želio Zapad,kao pobjednik u hladnom ratu,kao blok koji je uspio da iscrpi i obori protivnika i bez vrućeg rata.

Štoviše,Zapad je radio na slabljenju i dezintegraciji i bivše Jugoslavije daleko prije nego je došlo do rušenja Berlinskog zida,samo što mu je to bio sekundarni cilj u odnosu na dezintegraciju i raspad Sovjetskog Saveza i njegovog vojno-političkog bloka.

TREĆA TEZA:

do osamostaljenja četiri članice nekadašnje šesteročlane federacije i neželjene samostalnosti federacije dvije preostale članice,koje su do daljnjeg ostale zajedno,došlo bi i da nije bilo snažnih nacionalističkih pokreta koji su tu šesteročlanu federaciju iznutra rastakali,iako su ti pokreti skrivili krvave sukobe,kojima možda još i nije kraj.

Jer,jedino u ratovima koje su raspirili ti su nacionalistički pokreti svoj zajednički poraz u Drugom svjetskom ratu mogli pretvoriti u svoje međusobne "pobjede",ali i u pobjedu nad jedinstvenim antifašističkim i antinacionalističkim pokretom koji ih je bio porazio i koji je narode Jugoslavije bio povezao vizijom zajedničkog života,u njihovoj ravnopravnosti,a u socijalističkoj perspektivi.

ČETVRTA TEZA:

ratovi na prostoru bivše Jugoslavije,a može ih još biti,predigra su ili uvertira u ratove koji će se bar u idućih pola stoljeća odigravati diljem svijeta,u procesu "mrvljenja" čovječanstva možda i u oko 500 etničkih ili nacionalnih država i državica,a kako bi najmoćnija država na svijetu SAD,predvodeći savez sedam-osam moćnih država,ili i sama,postigla tzv.globalizaciju po svojoj mjeri i u svom interesu.

Nekadašnji generalni sekretar Ujedinjenih nacija Butros Gali prognozirao je da bi se u svijetu moglo pojaviti i 400 nacionalnih država.

No,sada je već 197 članica Ujedinjenih nacija,a velika većina njih nije nacionalno homogena i u načelu je podložna cijepanju.

Nitko,dakako,i ne pomišlja na osamostaljenje bilo koje od 50 država SAD,a bogme niti na otcjepljenje bilo kojeg dijela Velike Britanije, Francuske,Kanade,Italije,Njemačke,Japana.

Ali ne samo što se pomišlja na "čerupanje" Rusije,već se na to i išlo u vremenu prije 11.septembra 2001. godine(da bi se sada hrvanje s njom ubacilo u kolotečine svjetskog antiterorističkog saveza).

A i Kinu bi se rado vidjelo dezintegriranu,uz to što se podržava nezavisnost Tajvana.

Ni jedna druga teritorijalno i demografski velika zemlja(Indija, Indonezija,Pakistan,Brazil,Nigerija)nije izuzeta iz planova moćnog i moćnih kontrolora i upravljača sada ne više bipolarnog svijeta,da ju se,ako zatreba,izloži dezintegraciji,putem izazivanja kriza i upravljanja krizama,a i raznih oblika i metoda pritisaka i iznurivanja.


PETA TEZA:

zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije ne samo da su održala već su i osnažila jedini preostali moćni vojni savez na svijetu,NATO,te mu omogućila da formulira novu doktrinu,u ime koje prisvaja sebi pravo da silom oružja intervenira gdje god to poželi,osim u Kini,koju je nemoguće iole trajnije pokoriti,a i u Rusiji,kako god je ona bačena u prašinu,jer bi time bio izazvan i svjetski termonuklerani rat.

"NATO" je pribjegao i humanom militarizmu (pojam Chomskog)u slučaju napada iz zraka na vojne i civilne ciljeve u sadašnjoj SR Jugoslaviji.

Nakon 11.septembra 2001. godine,a u kontekstu i sadašnjeg bombardiranja Afganistana,koje SAD izvodi tek uz neznatnu potporu Velike Britanije,NATO,izgleda,neće toliko trebati jedinoj današnjoj supersili,kako bi bombama i raketama sređivala stvari po drugim kontinentima,ali on u svakom slučaju ostaje instrument za držanje Evrope u političkoj pa i svakoj drugoj pokornosti.

ŠESTA TEZA:

strane intervencije na prostoru bivše Jugoslavije,koje su u početku bile diplomatske i stražareće u vojnom smislu,da bi se 1995.godine pretvorile i u vojne intervencije NATO-a,te onda i u raspoređivanje oko 80.000(sada nešto manje) stranih vojnika u BiH,na Kosovo i u Makedoniju,evidentno su,dakle,poslužile za učvršćivanje dominantne pozicije jedine supersile na čitavom starom kontinentu,odnosno za dovođenje cijele Evrope u položaj političke kolonije "Ujka Sama",za istjerivanje sada bez sumnje dovoljno pokorne i nekomunističke Rusije iz same Evrope,a još više za suzbijanje jednog novog njemačkog Drang nach Ostena,doduše,ne više topovima i tenkovima već osvajanjem i kontrolom tržišta.

SEDMA TEZA:

sudbina naroda i država na prostoru bivše Jugoslavije u posljednjih desetak godina,a dakako ne samo njihova sudbina,premda je nekako u svijetu bila posebno zapažena(usprkos dugotrajnoj karanteni u koju je stavljen Irak,polustoljetnom jadu Palestine,te epizodama Ruande, Somalije,Sudana,Siera Leonea,Indonezije,a sada i "pacifikacije" i "demokratizacije" Afganistana),bjelodano pokazuje da vrijeme poigravanja sudbinama malih zemalja i naroda nije prošlo,te da o njihovom samoodlučivanju ni danas ni sutra nema ni govora.

Ako su narodi koji su živjeli u granicama bivše Jugoslavije neko vrijeme i mislili da su,ujedinjeni u federaciji,i ravnopravni i suvereni,u svijetu priznati i poštovani,sposobni za neku kreaciju,a ne jedino za destrukciju u međusobnim kavgama,sada su već osjetili da sami ni o čemu bitnom ne odlučuju,kako svaki u svojoj formalno suverenoj državi,tako i svi zajedno u regiji pod međunarodnim protektoratom.

OSMA TEZA:

i na primjeru naroda i država na prostoru bivše Jugoslavije,kao i na primjeru svih tzv.tranzicijskih zemalja,pokazuje se i već se pokazalo da tzv.tranzicija vodi jedino u divlji kapitalizam svjetske periferije, u razaranje umjesto u razvoj proizvodnih snaga,u pauperizaciju tj.osiromašenje velike većine ljudi umjesto u blagostanje,u demokraturu umjesto u demokraciju.

"Tranzicija" nije ništa drugo nego prevođenje zemalja,u kojima se urušio državni socijalizam (a jedino u bivšoj Jugoslaviji socijalizam se bio počeo deetatizirati) u zemlje strukturalne nerazvijenosti unutar današnjeg procesa globalizacije,to jest podvrgavanja najzad cijelog globusa potrebama i interesima "centra" kapitalizma za prisvajanjem viška vrijednosti mimo barijera nacionalnih tržišta,a na svjetskom tržištu.

DEVETA TEZA:

narodi i sada formalno suverene države na prostoru bivše Jugoslavije,svatko ponaosob i svi zajedno,a strpani u "crnu rupu" Evrope,
našli su se,eto,na "bespuću (ili bespućima)povijesne zbiljnosti"(da upotrebimo nebuloznu krilaticu Franje Tuđmana);umjesto da u svojim više ili manje etnički čistim nacionalnim državama počnu živjeti u blagostanju,sve više njihovih pripadnika i građana kao da žele da pobjegnu iz svoje domovine,otadžbine,tatkovine,sa babovine,iz svog etnosa,roda i plemena; dakako,velika većina nema kamo da bježi niti može,a na stranu to što se ako ne velika a ono apsolutna većina u svakom narodu još hrani domoljubljem i rodoljubljem i napaja mržnjom prema onima s kojima se do jučer živjelo u zajedničkoj kući.

DESETA TEZA:

to što se dogodilo i događa narodima i državama na prostoru bivše Jugoslavije jest lokalno,ali je izvedeno iz globalnog,pa je utoliko ono što se ovdje događalo i dogodilo epizoda u globalnom slijedu stvari;bivša Jugoslavija činila je tek 549.komadić svjetskog kopna,a u njoj je živjelo tek 0,65 posto svjetskog stanovništva;sada posvađani ili bar međusobno distancirani,a formalno samostalni,svi su narodi i sve države višestruko sitniji, toliko sitni da u globalnim razmjerima nitko za njih i ne zna i ne mari osim kao za objekat ili objekte patronatstva,a zbog lošeg ponašanja."

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Drugi dio

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:04 am

II


"A što su narodi i države na prostoru bivše Jugoslavije dobili,a što su izgubili u proteklih desetak godina međusobnih ratova i stranih vojnih intervencija,raspadom šestočlane federacije i proklamiranjem samostalnih država?

Prvo,

dobili su tranziciju,to jest proces povratka iz još nerazvijenog socijalizma u kapitalizam prvobitne akumulacije,uz institucionalne reforme koje bi trebale dovesti do uspostavljanja jedino privatnog uz nešto državnog vlasništva.

Drugo,

dobili su višepartijsku demokraciju,koja se nevjerojatno rascvjetala:

Na prostoru bivše Jugoslavije danas postoji najmanje oko 600 političkih partija,dok je u vrijeme "komunističkog jednoumlja"postojala samo jedna,tobože svemoćna,mada se raspala od nemoći,
a u njoj su bili bezmalo svi koji danas predvode sve te brojne partije.


No,da s demokracijom na ovim prostorima ne stoji baš najbolje pokazuje i poruka koju je svojedobno uputio glavni tajnik NATO-a Robertson (netom što je došao na tu dužnost,u jesen 1999. godine):

"NATO će osigurati demokraciju na Balkanu!"

Bogme,NATO tu demokraciju,pa ma kakva da je,osigurava sa nekoliko desetina hiljada vojnika u BiH, na Kosovu i u Makedoniji.

A ako zatreba,on će vojnike poslati i drugdje diljem "zapadnog Balkana".


Ako ne svi,a ono neki narodi koji su živjeli u bivšim članicama bivše jugoslavenske federacije sada su sretni ili glume da su sretni u svojim međunarodno priznatim nacionalnim državama.

To se posebno odnosi na Slovence i Hrvate,a ne,recimo,i na Makedonce.

U Bosni i Hercegovini zasad,izgleda,nisu sretni ni Bošnjaci ni Srbi ni Hrvati.

Srbi i Crnogorci ostadoše u krnjoj Jugoslaviji,ali se upravo svađaju radi diobe.


Albanci nemaju baš razloga da se osjećaju dobro u kosovskom protektoratu,a na jugu Srbije,te u Makedoniji ne prestaju sa diverzijama i pobunama protiv srpske i makedonske države.

Srbi su u većini silom ili milom otišli iz Hrvatske.

Njihov se broj u Bosni i Hercegovini prepolovio.

Na Kosovu ih je ostalo nešto malo u faktičnim rezervatima pod stranom zaštitom.

Sadašnja SR Jugoslavija je dvonacionalna država,izložena opasnosti dezintegracije,a uz to nacionalne manjine čine trećinu njezinog stanovništva.

Ako smo realisti pa uzmemo da je Kosovo,pod upravom UN i u zagrljaju NATO-a,već otišlo iz nje,onda,doduše,pripadnici nacionalnih manjina čine desetinu njenog stanovništva.

Bošnjaci - Muslimani Bosnu i Hercegovinu drže,izgleda,najviše svojom, ali je ona zasad više međunarodni protektorat nego iole realna i suverena država,a nije i ne može biti ni jednonacionalna već tronacionalna,mada tamošnji Hrvati i Srbi svoju sudbinu više vežu za države u kojima žive njihove nacionalne matice,Hrvatsku i Srbiju.

Makedonija je svakako nacionalna država makedonskog naroda,no nad njom i dalje vreba opasnost izbijanja rata između Makedonaca i Albanaca, koji je inače nedavno već bio izbio i jedva je ugašen nastojanjima izvana.

Dakle,tu su dvije nacionalne države,koje su uspjele provesti etničko čišćenje(Slovenija ispod žita,poslovenčivanjem "južnjaka" ili uskra-ćivanjem državljanstva,a Hrvatska raznim diskriminacijama,te "Blje-skovima" i "Olujama").

Tri države su dalje nacionalno složene,ali priča o njima možda još nije završena.

Svi su se narodi u bivšoj Jugoslaviji osjećali ugnjeteni i od drugih ugroženi.

Za neke je ona bila "vještačka tvorevima"(takvom ju je na jednom skupu u Rimu 1993. godine označio i Kiro Gligorov),zabluda,tamnica,a sada neki uživaju ili bar misle da uživaju u svojim nacionalnim državama, dok drugi još uvijek snuju da se u njima ipak nađu;ispunjeni mržnjom i podozrivošću prema drugima,žele da se konačno i za svagda razgraniče, mada granice nitko s nikim još nije konačno utanačio.

Sve se države - (krvo)sljednice bivše Jugoslavijenude Evropi i za njom silno čeznu,kao da u Evropi nisu odvajkada;dvije uporno dokazuju da nisu na Balkanu i da s Balkanom njihova duhovnost i kultura nemaju nikakve veze (ne i trgovina!),a tri s Balkana ne mogu nikako pobjeći i kada bi htjele.


Kako sada stvari stoje,jedna od njih,Slovenija,u Evropsku bi uniju mogla biti primljena najranije 2006. godine,a ostale,uključujući i Makedoniju i Hrvatsku koje su sa EU potpisale sporazum o pridruživanju, tko zna kada,i vjerojatno zajedno,a kada se i ako se posve urazume po evropskim mjerilima.

A što su u proteklih deset (i više)godina narodi i države na prostoru bivše Jugoslavije izgubili?

Većina je izgubila dosta ljudi i dosta teritorija.

Slovenaca gotovo da i nema u drugim zemljama koje su bile u sastavu bivše Jugoslavije.

Hrvata gotovo više i nema na 80 posto teritorija BiH.

Broj Srba u Hrvatskoj spao je na jednu trećinu,u Bosni i Hercegovinu na polovicu,na Kosovu na petinu.

Albancima ne cvjetaju ruže u dijasporama koje su imali po cijeloj bivšoj Jugoslaviji.

U ratovima i etničkim čišćenjima 1991.-2001. godine ukupno je nepo-sredno stradalo ili pogođeno četiri do pet milijuna ljudi.

Radi se o poginulima,ubijenima i ranjenima,prognanicima i izbjegli-cama,raseljenima,onima kojima su popapljene kuće i uništena imanja.

Društveni proizvod je negdje pao i na razinu iz oko 1960.godine,a posvuda je,osim u Sloveniji,još ispod razine iz 1989. godine.

Uvelike je provedena dezindustrijalizacija.

Nazadovali su obrazovanje,zdravstvo,kultura i znanost.

Došlo je do unazađivanja svih sadržaja ranije već dostignutog civilizacijskog života,uz povratak na rođačku povezanost,koja se "modernizira" u pravcu klanovsko-mafijaškog organiziranja.

Broj nezaposlenih povećao se sa oko 700.000 na više od tri milijuna.

Broj penzionera više se nego udvostručio.

Oko šest od oko dvadeset četiri milijuna ljudi gladuje ili je polugladno.

Nastali su veliki lomovi u vrednosnim orijentacijama;u prvi plan su izbile etnička i vjerska pripadnost,no posrijedi je bila i još je "populistička mobilizacija" u korist etnosa i vjere,a na što su zaigrale staro-nove političke i kulturne elite.

Kakva je pak bliža budućnost ljudi i naroda na prostoru bivše Jugoslavije?

Usudio bih se reći:

Ona će biti u znaku nesposobnosti i nemogućnosti odlučivanja o sebi, svojim interesima i poslovima,u znaku relativne dugotrajnosti protektorata moćnika izvana,a u banana-republikama.

Sve će se drastičnije osjećati posljedice "divljeg kapitalizma".

Ako prostor bivše Jugoslavije ponovo ne integrira Evropa,ne u smislu bilo kakve nove državne zajednice,javljat će se novi sukobi,čak i oružani.

No,ostaje otvoreno pitanje,da li će se integrirati i Evropa,pa u tom smislu uzeti pod svoje i cijeli ovaj prostor,ili će i ona kao kontinent u neku ruku ostati politička kolonija jedine supersile,koja svijet zasad uređuje po svojoj volji i u skladu sa svojim interesima."



PROF.DR.STIPE ŠUVAR


Prema relevantnoj literaturi,globalizacija se ne javlja samo u ekonomiji i financijama,već i u medijima,na kulturnoj razini,u politici, ratu, migracijama i okolišu.


NAPOMENA-VIDJETI:


David Held i drugi:

"Global Transformation - politics,economics and culture",

England Polity Press,Cambridge 1999,str.16.

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

UZROCI RASPADA SFRJ

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:04 am

vedo|SFRJ (citat):Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija

Veliko ime za jednu drzavu koja je manja i od SAD-a i od Rusije.


Sa svojih 24 milona stanovnika (prije rata) manja je po tome broju i od Njemacke i Francuske.

Zasto tako veliko ime za jednu malu zemlju??

Zato sto smo mi,htijeli to ili ne,Balkan-boys i girls.

Bila je to jedna mala drzava sa istoriom koja moze ispuniti 2 zapadno-evropske.

Bila je to,dragi moji zemlja koja je na okupu drzala tolike narode i tolike tradicije,tolike kulture i religije.

Za sve to i treba veliko ime.da pokrije sav taj ponos.

Bila jednom jedna zemlja,zemlja bratstva i jedinsta... sta bi od te zemlje?

Cesto sam apelirao posjetiocima i stalnim clanovima ovoga foruma,da se kanimo trazenja razloga,krivljenja jednih i drugih za raspad otadzbine.

Nema sestre i braco nevinih nacionalnosti medju vasim nacionalnostima, medju nasim.

SFR Jugoslavija je bila osudjena na smrtnu kaznu onoga trenutka kada smo se opredjelili da pripadamo jednoj nacionalnosti.

Kada smo poceli razmisljati " zasto bih ja glasao za nase,kada komsija glasa samo za svoje".


Pa kada su pukli ustave kriv je komsija i njegovi.

Oni su prvi poceli...

Ko je gledao na sat?

Dali su Srbi poceli u 11.15 a ostali 2 min kasnije?

Ili je bilo obrnuto?

Nije sve tako crno/bjelo,razmisljate?!

Pa kada ce ljudima biti jasno da nista,absolutno nista u nasem kutu Balkana nije crno/bijelo.

Ok znaci sve je sivo,ok.

Pa opet pitanja ko je kriv?

Sve u boziju mater vise.

Oni koji stalno pitaju,eto ko.

Oni su krivi.

Bockaju nas oni koji su nas razbacali po svijetu kao bisere.

Stalno zapitkujuci ili dobacivajuci ko je kriv.

Ok,znamo da je sve sivo na Balkanu.

Pa hajde da napisem par rijeci o tome sta je bilo,i koji su nas vragovi tjerali da se malno bratski pokrkamo.

Prije nego sto procitate sljedeci tekst zalim reci par rijeci.

Ovo nece biti kratak tekst.

Ko bi mogao ubistvo citave zemlje sastaviti u par recenica?


Dragi moji mili kada ovaj tekst bude cijelokupan,odnosno gotov,nece ostati niko ciste savjesti,niko ponosan na svoj narod.

Da i pokusate razumjeti raspad te divne zemlje morate biti svjesni da u nasem narodu ima malo onih koji su prosli taj pakao cistih ruka.

Pogotovo politicari.


Ovaj tekst je rezultat dugoga pretrazivanja interneta i knjiga i ako imate nesto dodati ili mislite da je nesto netacno,zamolio bih vas da mi napisete mail sa dokazima koji govore drugacije.

Isto tako bih zamolio vasu pomoc.

Ako sam nesto vazno izostavio molim vas ponovo da mi napisete mail sa dokazima.

Hajde da se igramo istine.

Ne one sa CNN-a ili HTV-a niti one sa RTS
.

Vec prave podporene dokazima.

Zasto?

Zato da napokon napisemo istinu koja bi mogla razjasniti taj momenat u istoriji naseg podrucja.

Onakvu istinu kakvu necete trenutno naci u udzbenicima istorije ili povjesti.

Da svi znaju,da su svi krivi!

Iz noci u noc,televizija je donosila slike smrti i patnje iz rata koji je bjesnio u bivsoj Jugoslaviji izmedju 1991 i 1995.

Kada su borbe prestale,zemlje NATO-a,posebno SAD,pokusale su brzo da prigrabe zaslugu za okoncanje rata.

Naucena lekcija je bila,po misljenju mnogih,da se mora odmah intervenisati u etnickim sukobima i to po mogucnosti uz pomoc NATO-a.

Medjutim,da li je Zapad pretvorio mali sumski pozar na Balkanu u surovi gredjanski rat?!

Da li je Zapad prerano sebi pripisao zaslugu za okoncanje rata koji je sam resplamsao?!


"Mislim da su medjunarodna zajednica- Evropljani,Amerikanci i UN osigurala da uopste dodje do sukoba." Lord Karington

Obavjestajne sluzbe su bile suglasne u ocjeni da ce doci do eskalacije sukoba ukoliko se BiH prizna kao nezavisna drzava.

Posto nisu postojale jasno utvrdjene granice i posto su svi bili naoruzani, ako bi se Jugoslavija razbila jednostranim proglasavanjem nezavisnosti, zapravo secesijom,ne postoji nacin da se to desi mirnim putem.

Devedesete godine su pocele nadom i optimizmom poslije pada berlinskoga zida i okoncanjem hladnoga rata.

Nova ujedinjena Njemacka stajala je kao stup oslonac za ujedinjenje ostatka Evrope pod vodstvom EU (mocnoga ali prijateljskoga rivala SAD-a).

Ali jedinstvo Evrope je bilo kratkoga vjeka.

Samo dvije godine kasnije veliki dio Jugoslavije je bio u plamenu.

Mali rat u SR Sloveniji vodio je ka vecim i krvavijim sukobima u SR Hrvatskoj i SR BiH.

Osim toga,Evropljani,SAD i zemlje Bliskoga Istoka su podrzavale razlicite frakcije u gradjanskome ratu(citaj bratoubilackome).

Javno,zapadne diplomate su krivile neodgovorne vodje etnickih zajednica u razlicitim republikama,ukljucujuci Kucana,Tudjaman,Izetbegovica i posebno Milosevica.

Medju zaracenim stranama svakako nije bilo nevinih ovaca.

Privatno,izaslanik EU Lord Karington i medjunarodni posrednik UN-a Sajrus Vens su bili bjesni na njemackoga ministra inostranih poslova Hansa Ditriha Gensera zbog njegovoga angazovanja u priznavanju naoruzanih separatista u Sloveniji i Hrvatskoj.

Sajrus Vens je kasnije nazvao sukob "rat gospodina Gensera".

Vens je tvrdio da ce ovo priznavanje ponistiti diplomatske napore kojima je on pokusava smiriti sukob ili pocetak toga u Hrvatskoj,zatim sirane tog ratnog pozara na BiH.

Bivsi njemacki ministar inostranih poslova je tvrdio da njegova vlada nije podrzavala raspad Jugoslavije dok nisu poceli sukobi.

"Mi smo cvrsto zastupali ideju da Jugoslavija ostane jedinstvena,ali kada smo vidjeli da je zelja za zajednickim zivotom sve vise i vise nestajala pod pritiskom vojnih desavanja..."H. D. Genser

Ipak njemacka obavjestajna sluzba,"BND",bila je od 60-ih duboko umjesana u obuku hrvatskih separatista koje su predvodili ostatci pronacistickih ustasa u inostranstvu.

Oni su poslije II svijetskoga rata pobjegli u Njemacku gdije su ucestvovali u velikom broju teroristickih akcija protiv ambasada i vlade SFRJ.


Kao rezultat toga ili primjer moze se navesti i Hrvatsko Proljece.

"Pocetkom 60-ih,"BND"je odlucila u potpunosti da saradjuje sa ostatcima ustaskoga pokreta naseljenoga u Njemackoj.

To je postalo potpuno jasno poslije tzv."Hrvatskoga Proljeca" pocetkom 70-ih.

Poslije smrti J. B. Tita oni su znatno ojacali svoje veze sa ustaskim pokretom s ciljem da se Jugoslavija dezintegrise u nekoliko manjih drzava."

Bivsi agent "BND-a"(anoniman)

Kljucna podrska njemacke u podrzavanju hrvatskih separatista potvrdjuje i Anton Duhacek,bivsi sef KOS-e,koji je i sam bio Hrvat.

"Njemci su htijeli apsolutno i potpuno podcinjavanje hrvatskoga dijela obavjestajne sluzbe.

Oni su bili spremni da urade sve sto budu Njemci trezili,a Njemci su tvrdili da je sve to u interesu buduce slobodne i nezavisne Hrvatske."

Anton Duhacek

Pogled na Jugoslaviju sa Zapadne strane gledista
:

Jugoslavija je,na povrsini,zivjela bolje od svojih susjeda tokom 70-ih i 80-ih.

SAD-e su smatrale nezavisnoga komunistickoga lidera Tita kao svoga aduta u hladnome ratu sa Moskvom.

Jugoslovenska ekonomija je ozivljavana zajmovima za Zapada,cak i poslije Titove smrti (1980).

Pazljivo osmisljene Zimske Olimpiske Igre u Sarajevu 1984 pruzile su svijetu sliku mirne i multi etnicke zemlje u kojoj svi rade zajedno.

Iskusni promatraci sa Zapada su ipak mogli da vide nevolje ispod povrsine.

"Prvi nagovjestaj onoga sto se spremalo je bio ’83 kada sam ja proputovao sve republike.

Cuo sam mnogo separatistickih sedimenata ili osjecanja,posebno u Sloveniji,Hrvatskoj i Srbiji ali ne samo tamo.

Cuo sam mnogo prijetecih rijeci o tome sta bismo mi uradili njima"

Anonimni agent CIA kasnije NSA


Same za sebe,ni Slovenija niti Hrvatska nisu imale dovoljno diplomatske niti vojne moci da se odvoje.

Nisu bili ustanju puprostavit se JNA 4.vojnoj sili u Evropi i samim time najvecim trnom u oku "miroljubivoj" EU).

U skucaji Slovenije ona kao zasebna drzava nikada prije nije niti postojala.

Tu na scenu stupa Njemacka,koja nije samo pruzila diplomatsku pomoc, vec i naoruzanje,cak i poslije medjunarodnoga embarga na uvoz i prodaju oruzja nasim krvnicima,1991.

"Napisao sam pricu o tome pod naslovom "Blokada je Sala" i otisao sam pri tome na obilazak luka u Splitu i ostalih duz dalmatinske obale.

Koliko sam mogao,provjeravao sam "pomoc" koja je stizala sa Zapada i uvjerio se da tamo nepostoje nikakva ogranicenja."

Novinar Newsweek-a

"Vidio sam hrvatski MIG 21 oboren u Krajini.

Hrvati su tvrdili da je taj MIG ranije pripadao JNA odnosno JVV/JVA ( Jugoslovenskom Vojnom Vazduhoplovstvu ili Vojnoj Avijaciji kako hocete).

Medjutim bilo je ocigledno da je taj MIG 21 pripadao ratnoj floti Istocne Njemacke.

Naime imao je istocnonjemacki radar u kabini.

Znali smo da oruzje stize i Istocne Njemacke i da se akomulira u Hrvatskoj i kamuflira da lici na ono koje je pripadalo JNA.

Opce je poznato da pri ujedinjenju Njemacke nije bilo potrebe za oruzje akomulirano u Istocnoj Njemackoj i da je to oruzije prodano ili poklonjeno,u ovome slucaju nekim dijelom Sloveniji,a najvise Hrvatskoj uz blagoslov vlade ujedinjene Njemacke.

Nije poistojao drugi nacin za snabdjevanje ovako teskim naoruzanjem"
Anonimni agent engleske MI6

Naoruzavajuci tajno separatiste,Njemci su u isto vrijeme upozoravali jugoslovenske vlasti i tadasnjega premijera Antu Markovica da nesmiju upotrijebiti JNA u nasilnom ocuvanju federacije.

Ante Markovic,Hrvat koji se zalagao za jedinstvenu Jugoslaviju,bio je na celu razjedinjene vlade i nije se mogao oduprijeti Njemackome pritisku.

SAD su ga podrzavale kao reformistu,ali Markovic nije bio u stanju da odrzi slabu podjeljenu vladu pred izazovima koji su ih cekali.

"U mojim ocima je on uvijek radio solo.

Bio je dobrodosao u Bijeloj Kuci ali kod svoje kuce nije imao potpunu podrsku vlade niti svojih saradnika

U tom smislu nije mogao uciniti nista vec ostati gubitnik.

Samo je odrzavao iluziju da Jugoslavija moze opstati."

Anonimni agent CIA kasnije NSA


JNA koja je drzala zemlju na okupu, postala je sada meta onih koji su htijeli sa se otcijepe.

Tokom mitinga hrvatskih separatista u Splitu,u maju 1991,demonstranti su udavili mladoga vojnija JNA,na transporteru i njegovo mrtvo tijelo bacilli na plocnik.

Ovakvi i slicni dogadjaji su bili ostvarenje predvidjanja koje je dala CIA.

"U 10. mjesecu 1990 CIA je rekla da se Jugoslavija suocava sa mogucim nasilnim raspadom i to u roku od 6 mjeseci,ali nitko iz visih esalona vlasti nije na to obratio paznju."

Isti agent CIA/NSA

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Dalje...

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:05 am

VedoSFRJ (citat):U 6. mjesecu 1991.americki drzavni sekretar,James Baker,odlucio je da ucini pokusaj da se sprijeci izbijanje rata.

Otisao je u Beograd da bi se sastao sa liderima svih 6 republika.

Njegova poruka njima je bila da se niko ne usudi da poduzme korake sa kojima se ostali ne sloze.

Kucan i Tudjman su na drugu ruku bili uvjereni da mogu ignorisati americkoga drzavnoga sekretara.

Imajuci potpunu podrsku Njemacke(Gensera) i Austije (Alojza Moka) oni proglasavaju nezavisnost samo 5 dana kasnije,25.06.

Ciklus nasilja koji ce unistiti Jugoslaviju pokrenut je naredbom Kucana koji je od,nemu lojalnih trupa,trazio da zauzmu granicne prelaze koji su bili pod kontrolom JNA (prema Austriji i Italiji) kao i da podkontrolu dovedu glavni grad Ljubljanu.

Zauzevsi Ljubljanu ili kako bi to neki Slovenci Slovenci rekli,oslobodivsi Ljubljanu,svecanom smotrom skinute su zastave SFRJ i SR Slovenije i zamjenute Danasnjom zastavom Slovenije.

Slovenci su tada smatrali sa su imali svako pravo skinuti zastave i ukinuti internacionalno priznate granice SFRJ.


Beograd nije ni jednoka trenutka ocekivao oruzano nasilje.

Da bi izbjegao nasilje ili eventualno krvoprolice,general JNA,Andrija Raseta privatno je pozvao predsjednika Kucana i rekao mu da vecina vojske pod njegovom komandom,to jeste JNA,uopce nenosi bojebu municiju.

Slovenci su medjutim bili spremni.

Ohrabrenja su dolazila i Njemacke i Austrije,ciji ministri vanjskih poslova predvidjeli da ce Slovenija i Hrvatska i kasnije BiH dobiti veliki medjunarodni publicitet svojim ratom ostataka komunizma u evropi i ratom za nezavisnost, oji to u sustini uopce nije ni bio.

Da bi demonstrirao podrsku slovenskim separatistima,njemacki ministar genser je otputovao na jugoslovensku granicu da bi se tamo sastao sa Kucanom a u isto vrijeme ponovo da upozori Markovica i federalnu armiju ( JNA)da ni slucajno ne pokusa koristiti silu radi ocuvanja kontrole nad saveznom granicom.

Kucan je tom prilikom nalozio svjim vojnicima da pucaju na federalne trupe,ukljucujuci i one koji nisu ni nosili bojevu municiju.

Suocen sa medjunarodnim pritiskom koji je vodjen od strane Njemacke, premijer Markovic dao je naredjenje federalnoj armiji (JNA koja je jos uvijek u to vrijeme bila bila sastavljena od svih naroda i narodnosti)da se u potpunosti povuce iz Slovenije,bez ozbiljnijeg pokusaja da se suprotstavi slovenskim separatistima.

Samim time pokusavajuci da se izbjegne prolivanje krvi.

Slovenski lideri i njihovi spin-doktori su tada izveli sjajan propagandni potez.

Naime strani reporteri su drzani u podzemnom medija centru i hranjeni informacijama od strane vlade Slovenije,da su slovenske snage uspijele u svojoj borbi za samostalnost i savladale 4.po snazi vojsku u Evropi.

Novinari su rutinski slali izmisljene izvjestaje o velikim i krvavim borbama.

Borbe od kojih se neke nikada nisu di desile.


(pitanje za publiku:

Koliko je od vas gledalo CNN,BBC,NBC ili EuroNews u to vrijeme,a koliko je svoje informacije dobijalo od strane jugoslovenskih tv i radio stanica?

Za one koji nisu imali priliku pogledati CNN ili BBC i ostale obavezno probajte naci neke od tih snimaka i reportaza,uporedite ih sa ovim drugim i sami ce te steci velicinu propagande "novoslovenske" Vlade.)

"Dogadjaji u Sloveniji u vrijeme proglasenja njihove nezavisnosti prikazivani su na televiziji kao agresija JNA na Sloveniju,a ne kao secesija Slovenije koja je to ustvari i bila."

(u ovome trenutku bih zelio napomenuti da svi gradjani Slovenije nisu bili iza tadasnje novoizabrane vlade.

Podsjecam citaoce na demonstracije u Ljubljani i Gorici kao i sire, i hapsenje demonstranata sa zastavama SFRJ.

Kasnije se u medijima govorilo o Srbima sa Kosova kao i iz BiH koji su tamo dosli protestirati.

Ustvari rijec je bila o Slovencima koji su bili protiv secesije Slovenije od SFRJ.


U to vrijeme su pripremane demonstracije u Sloveniji i Hrvatskoj od strane Milosevica i negovih pristasa ali taj konvoj ljudi nikada nije presao granicu Hrvatske.

Dosavsi to informacija o Milosevicevom propalom pokusaju prebacivanja svojih pristasa u Sloveniju i saznavsi o njihovom neuspijehu,slovenska vlada je to iskoristila u svoju korist)

Manipulacija stranih novinara je nastavljena u slijedecim ratovima za secesiju.

U Hrvatskoj i BiH.

Stalno je naglasavano da je JNA okupatorska vojska kojom mahom dominiraju Srbi.

Tada i u to vrijeme,situacija je bila drugacija.

U to vrijeme Nacelnik Generalstaba JNA Veljko Kadijevic je bio iz mjesanoga braka(ili ako hocete polu Hrvat polu Srbin),komandant vazruhoplovstva,Zvonko Jurjevic,je bio Hrvat,a glavnokomandujuci mornarice,admiral Stane Brovet,bio je Slovenac.

Federalna armija ( JNA) koja je drzala Jugoslaviju na okupu,to je cinila bez krsenja ljudskih prava.

Na tome je insistirao Tito.

Kao rezultat toga na odredjenim mjestima pripadnici vojske su cak bili lokalno stanovnistvo.

Bilo je apsurdno u to vrijeme nazvati JNA okupatorskom silom.

Na drugoj strani,naime na Zapadu politicari niti stanovnistvo,ili obicni ljudi ako hocete,nisu bili dovoljno svijesni ili upoznati sa time,tako da su se stvorili uslovi za raspad drzave koja je bila Jugoslavija
.

Dok su njemacki i austrijski lideri vjerovali da se Slovenija i Hrvatska mogu odvojiti bez rata sirih razmjera,SAD je vjerovao drugacije.

Americki drzavni sekretar,James Baker,je tom prilikom rekao ako se Jugoslavija ne raspadne mirnim putem,doci ce do krvavoga gradjanskoga rata.

Ona se nije raspala mirnim putem,iako to mnogi misle,vec jednostavnom odlukom o nezavisnosti pojedinih republika od strane vladajuceg sloja, odnosno secesijom.

Slovenija i Hrvatska su samostalno i bez konsultacije sa parlamentom u Beogradu,a podpomognuti od strane Njemacke i Austije,nasilno preuzeli granicne prelaze.

To znaci da je problem bio u tome sto je nezavisnost postignuta jednostranim odlukama a ne mirnim pregovorima.

To je na drugu ruku bilo ne samo protiv ustava SFRJ vec i akt sile i samim time krsenje Helsinskih Principa ili Sporazuma u Helsinkiju.

Medjutim,evropske sile kao i SAD su na kraju priznale Sloveniju pa potom Hrvatsku i BiH kao nezavisne drzave i primile ih u UN,tj.krsenje svih medjunarodnih sporazuma o osamostaljenju.

Iako se vecina evropskih zemalja protivila razpadu Jugoslavije(citaj samo javno i u medijima)ukljucujuci Englesku, Francusku i Rusiju, samo su SAD-e bile dovoljno jake suprotstaviti se Njemackoj.

Zbog odluke koja ce imati dalekosezne posljedice,Amerika je odlucila ipak neprihvatiti taj izazov
.

"Imali smo naredjenje da drzimo SAD po stani da izbjegnemo odgovornost za konacni sukob ili njegovo odvijanje i rijesavanje.

Analiticari CIA su vidjeli da ce se situacija pogorsati i da Evropljani nece moci rijesiti problem u koji su se upletali."

bivsi agent CIA Geoerge Kenny

Tokom istorije SAD su podrzavale multietnicku Jugoslaviju iz razloga ili sa ciljem da se stabilizuje region kao i da se postavi buffer ili barijera njemackoj ekspanziji.

U sustini Jugoslavija,unija,neki bi rekli 3 neki 4 slovenska naroda,nikada se nebi ujedinila 1918. bez podrske predsjednika SAD Vudrov Vilson/Woodrow Wilson na mirovnoj konferenciji u Versaju.

Opste poznato je svima da je nas mali kutak balkana uvijek bio na raskrsnici puteva.

Od Rimljana do Turaka i Austrougara.

Dinastija Habsburga su se pak prvi koristili taktikom ”zavadi pa vladaj” da bi zadrzali kontrolu.

Drzeci pd svojom upravom velike djelove Jugoslavije,u zavadi su drzali Slovence,Hrvate,Srbe i Muslimane umjesto da ih ujedine u zajednickom interesu.

To znaci da ujedinjenje juznih slavena nije bilo niti moguce do okoncanja I. svjetskoga rata i raspada Austro- Ugarske monarkije.

Uz pomoc SAD-a prva Jugoslavija je stvorena 1918.


Od pocetka osudjena na propast,prva Jugoslavija se uglavnom spominje kao vjestacka tvorevina u kojoj du bili dominantni Srbi.

( U taj dio nase istorije ili povjesti ne zelim se uopce upletati zbog nedovoljnog poznavanja situacije).

1945.NOVJ-e sa Marsalom Titom na celu oslobadja teritoriju Jugoslavije od strane nacisticke Njemacke i fasisticke Italije kao i njihovih sluga ( cetnika i ustasa).

Odbacuje ikakve veze sa starom Jugoslavijom i monarhijom i jedino sto se zadrzava je ideja o ujedinjenju juznih slavena.

Socijalisticka Jugoslavija je stvorena.

Na Zapadu,u uzim i sirim krugovima poznata kao tamnica komunizma,a nama bolje poznata kao zemlja bratstva i jedinstva.

Kada je Tito 1948 zajedno sa CKSKJ odlucio udaljiti Jugoslaviju od SSSR-a i istocnoga bloka,SAD-e su uskocile sa vojnom i materijalnom pomoci kao i ekonomskim zajmovima da bi iz svoga interesa podrzali buffer ili tampon zonu izmedju kapitalistickoga Zapada i komunistickoga Istoka (NATO vs. Warsaw Packt).

Poslije okoncanja hladnoga rata i raspada SSSR-a(citaj izdajom SK SSSR-a),SAD proglasavaju novi svjetski poredak.

Poredak koji je insistirao ili se bazirao na ekonomskom takmicenju umjesto na antikomunizmu (citaj mrznja prema komunizmu ne nestaje vec je u fokusu iscrpljivanje svih gospodarskih dobara kao i prirodnih recursa iz zemalja bivsega Varsavskoga pakta)

Nestankom opasnosti od SSSR-a i uspostavljenjem Gorbacovljevih "ekonomskih reformi" krajem 1980-ih,"saradnjom" NATO-a i Varsavskoga pakta doslo je do pada interesovanja za Jugoslaviju.

(citaj vise nikome nismo bili strateski potrebni ili tacnije postali smo irelevantni).

1989.americki ambasador u Jugoslaviji je cak obavjestio jugoslovenske vlasti o tome da Jugoslavija vise nije strateski znacajna niti SAD-a niti zapadnim silama.

Tako je mili moji SFR Jugoslavija postala nepotrebna.

Kao takva kakva je bila,zemlja socijalnog prosperiteta,radnickoga samoupravljanja i bratstva i jedinstva,a pored toga poslijednja zemlja socijalizma u Evropi sa 4.po velicini vijnom silom u Evpropi,trebala je platiti i to sa kamatama istorije.

Medjnarodni zajmovi su ukinuti,sto je momentalno izazvalo trocifrenu inflaciju.

U svojoj analizi Daytonskog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, novembra 1995,kanadski autor Michel Chussodovsky je primijetio slijedece:

"Raspad jugoslovenske federacije ima direktan odnos sa makro-ekonomskim restrukturisanjem koje je nametnuto beogradskoj vladi od strane njenih spoljasnjih kreditora.

Ovaj program preuzet u nekoliko faza od 1980,je doprinio zapocinjanju raspada nacionalne ekonomije,sto je dovelo do dezintegracije industrijskog sektora i pojedinacno demontiranje sistema socijalnog osiguranja.

Tendencije otcjepljenja,koje su se napajale od socijalnih i etnickih podjela,su pojacale tempo baš tokom perioda brutalnog osiromašenja jugoslovenskog stanovništva."



Michel Chussodovsky,"The Globalisation of Poverty" pp.243-244]


U svojoj studiji balkanske krize,koju je obavila 1995. za "Brookings Institut",Susan Woodward se protivrijecila scenariju Washingtona,prema kojem su "lupeske drzave" izniknule u svijetu poslije-hladnog rata "pod vodstvom "novih Hitlera" kao što su Sadam Husein u Iraku i Slobodan Milosevic,koji krse sve norme civilizovanog ponašanja i da ih treba kazniti da bi se zaštitile ove norme i da bi se zaštitili nevini


Susan Woodward,"Balkan Tragedy" p.7


Niti je rascjep Jugoslavije,ona je insistirala,rezultat porast etnickih napetosti i sukoba koji su bili drzani u nekakvom "dubokom zamrzavanju" tokom prošlih 40 godina.

Pravilnije bi bilo reci,stvarno porijeklo raspada civilnog i politickog reda lezi u ekonomskom padu prouzrokovanom vecinom od programa otplacivanja duga kojeg su nametnuli "Internacionalni Monetarni Fond i druge internacionalne financijske institucije.

"Više od decenije ovih surovih mjera i životnog standarda u padu, korozirali su socijalnu osnovu i prava i osiguranja na koje su se osobe i porodice do sada oslanjali.

Normalni politički sukobi oko ekonomskih sredstava između centralnih i regionalnih vlada,i oko ekonomskih i političkih reformi paketa za otplatu spoljnog duga su postali ustavni sukobi,i potom je to postala kriza same države među političarima koji nisu bili voljni da čine ustupke."


Uzrocni odnos izmedju programa otplate duga koji je nametnula "IMF" i rascjepa Jugoslavije je takodjer tema nedavnog postinga na Polyconomics,Inc.veb sajtu:


www.polyconomics.com


od strane direktora sajta Jude Wanniskija,bivseg pomocnika urednika "Wall Street Journala".

Wanniski je poslao biljesku sekretaru drzave SAD-a Madeleine Albrightu.

Ta biljeska je sadrzavala izvjestaj kojeg je pripremio tadasnji clan Polyeconomicsa Criton Zoakos maja 1993.

"1987,"Zakos je napisao,"stara Jugoslavija,i sa svim svojim tragicnim slabostima,je i dalje funkcionisala.

"Internacionalni Monetarni Fond" je onda preuzeo ekonomsku politiku u svoje ruke,namecuci nekoliko veoma dobro poznatih šok terapija:

devalvacija dinara,smrzavanje plata i dekontrola cijena-dizajnirane po principima Harvard/MIT udzbenika ekonomije,namijenjenim da spusti plate do nivoa na kojem bi one bile internacionalno konkurentne.

Dok se ekonomija stezala od ovog soka,prihodi centralnoj vladi su pali, sto je zapocelo pritisak od "IMF-a" da podigne poreze da bi uravnotezila budzet. …

"Ove centrifugalne sile su pocele da cijepaju federaciju,kada su bogatije provincije Hrvatske i Slovenije odbile da im sredstva budu iscrpljena za potrebe siromasnijih provincija.

Baš kao što se Sovjetski Savez raspao kad je "IMF" primorala vladu Gorbaceva da devalvira rublju, ugoslavija se slomila na komade dok su etnicka i religiozna rivalstva ponovo izbila u pokusaju da se kontrolisu ekonomska sredstva,koja su se sve brze suzavala. …

"Kad je IMF sok terapija udarila po Jugoslaviji,pocetni oblik socijalnih nemira nije bio etnicki sukob nego masivni i ponavljani strajkovi i radnicke akcije.

1988,poduzetljiv novinar SAD-a zaposlen u Beogradu,kome je bilo teško da pronadje etnickih strasti je izjavio:

"Bio bi Srbin,Bosanac,šta bilo-Uzebekistanac-napravio bi svoje oci kose, samo kad bi imao novca,

"kaže Zoran,beogradski taksista,rastezuci kožu oko svojih ociju da bi napravio poentu."

Obicni ljudi su postali etnicka cudovista jedino kada su im svi izbori za normalan ekonomski zivot bili uništeni.

"Etnicko ciscenje se pojavilo jedino kada je "sok terapija" obavila svoj posao."


Prema tome,kao sto Woodward pravilno primjećuje u svojoj studiji:

"Da se jugoslovenska kriza objasni kao rezultat etnicke mržnje znaci obrnuti pricu i poceti sa njenog kraja."

(Woodward op.cit p.189)

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Nastavak...

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:05 am

vedo|SFRJ (citat):Da bi poceli od pocetka i da bi otkrili ekonomske interese mocnijih imperijalistickih sila koji guraju balkansku krizu,potrebno je da odemo unazad barem do raspada poslije-ratnog kapitalistickog buma.

Sa raspadom Bretton Woods monetarnog sistema 1971-73,kada je predsjednik SAD-a Nixon skinuo zlatnu potporu americkom dolaru i zapoceo plovece rate razmjene izmedju glavnih svjetskih valuta,niz ekonomskih sokova je udarilo po svjetskom kapitalizmu.

Cijene nafte su se povecale cetverostruko 1973-74,sto je dovelo do velikih neravnoteza unutar globalnog financijskog sistema,dok su drzave koje uvoze naftu bili suocene sa ogromnim problemima u bilansi otplata duga.

Kratkotrajan bum cijena robe 1973-74.su ubrzo bile popracene globalnom recesijom od 1974-75,koja je predstavljala najdublju ekonomsku krizu do tada,od kraja Depresije 1930-ih.

Za vladajuće klase imperijalistickih sila ovi rastuci ekonomski problemi su bili pojacani rastucim pokretom radnicke klase-strajk rudara u Britaniji 1974,revolucija u Portugalu,rastuca borbenost oko plata u SAD-u,da imenujemo nekoliko primjera-zajedno sa nizom anti-imperijalistickih borbi u polu-kolonijalnim drzavama,dostizuci vrhunac u porazu SAD-a u Vijetnamu 1975.

Prema tome,burzoazija je vodila strategiju sa dvije ostrice.

U vecim kapitalistickim drzavama,ona se u velikoj mjeri oslanjala na aparatuse socijal-demokrata i staljinistickih komunistickih partija da bi preuzela ovaj uspon radnicke klase pod svoju kontrolu,dok je vodila politiku Keynzijskih mjera za izdatke u socijalno osiguranje da bi ublazili udarce ekonomske krize.

U isto vrijeme je organizovala "preradjivanje" petro-dolara kroz internacionalne financijske sisteme u obliku jeftinih kredita drzavama koje su zavisile na uvozu nafte.

Ali nijedna od ovih politika nije rijesila fundamentalne ekonomske probleme-samo su ih odlozili.

Recesija 1974-75. se zavrsila, ali tu nije bilo povratka uslovima poslije-ratnog buma.

Ekonomska kriza je dobila novi oblik takozvane stagflacije-vjecito visoke stope nezaposlenosti u vrijeme dvo-cifrene stope inflacije.

Ova situacija je brzo vodila prema krizi u internacionalnom financijskom sistemu.

Sa inflacijom na rekordnim nivoima,drzave koje su primile "blage kredite" su u stvarnosti uzivali negativne kamatne stope.

S druge strane,zalihe bankovnog kapitala su bile nagrizene.

Bila je potrebna nova ekonomska politika.

Ona je dosla u obliku uzdizanja Paul Volckera u polozaj predsjednika Savjeta za Federalne Rezerve SAD-a (US Federal Reserve Board) 1979.

Kada je prepravio budzet Carterove administracije od te godine,Volcker je uspostavio politiku visokih kamatnih stopa da bi "istisnuo inflaciju" iz sistema.

U stvarnosti,ovaj program,zbog kojega su kamatne stope skocile cak i do 20%,je predstavljao ogroman prenos bogatstva u ruke banaka i vecih financijskih institucija.

Dok je sredinom 70-ih burzoazija odlagala problem,na pocetku 80-ih ona je osjecala da su uslovi bili dovoljno stabilizovani za novu inicijativu.

Ovo se izrazilo u obliku ofanzive protiv socijalnih uslova radnicke klase u svim vecim kapitalistickim drzavama,zajedno sa programom ciji je cilj bio osiromasenje drzava sa dugovima.

Drzave koje su se duboko zaduzile da bi platile za uvoz nafte su bile udarene sa dvije strane.

S jedne strane,stvarne kamate na dugove su brzo skocile,dok su s druge strane cijene robe koje su koristene za zaradu inostranih valuta da bi otplatili ove dugove,brzo pale,dok se recesija od 1981-82 pocela siriti.

Stezanje ovih uklijestenih mjera je dovelo do krize dugova u Meksiku 1982,koju ju slijedio pocetak takozvanog Programa Strukturalnog Regulisanja (SAP) od strane IMF-a.

Od tada,zemlje koje su u dugu,moci ce primiti nove kredite pod uslovom da preduzmu znacajne mjere "restrukturisanja" cijelih svojih ekonomija, koje bi bilo zasnovano na otkidanju sredstava namijenjenim za drzavne projekte i radove,i otkidanju sredstava za socijalno osiguranje.

Cilj toga je bio da se citav svijet izlozi dominaciji glavnih industrijskih kompanija i financijskih institucija.

Iznoseci zakljucke o efektu ove ekonomske politike 1992,bivsi funkcioner Inter-Americke Banke za Razvoj (Inter-American Development Bank), Jerome I. Livingston je zapazio:

"Za osoblje Državne Blagajne SAD-a (US Treasury)… ova kriza dugova je predstavljala dosad nevidjenu priliku da se u zemljama koje su u dugu ostvare strukturalne reforme,koje su išle u prilog Reaganovoj administraciji.

Osnova ovih ekonomskih reformi je bila da se zemlje koje su u dugu zauzmu da umanje ulogu drustvenog ili drzavnog sektora kao oslonca za ekonomski i drustveni razvoj,i da se vise oslone na medjunarodno trziste kapitala i privatizaciju ekonomske djelatnosti,kod kuce,kao i u inostranstvu."

(cited in Doug Henwood,"Wall Street" pp.294-295)

Ove mjere su imale katastrofalne posljedice.

Izracunato je da su izmedju 1984. i 1990,"zemlje u razvoju" koje su djelovale pod SAP-om (Programom Strukturalnog Regulisanja), transferovale 178 milijardi dolara u zapadne komercijalne banke,sto je navelo bivseg funkcionera Svjetske Banke (World Bank) da izjavi ovu opasku:

"Jos od srednjeg vijeka kada su evropski konkvistadori opljackali Latinsku Ameriku,svijet jos nije dozivio takav priliv bogatstva u tom pravcu sto ga danas vidimo."


(cited in Asad Ismi,"Plunder With a Human Face",za magazine "February" 1998)

Posljedice po Jugoslaviju nisu bili nista manje katastrofalne.

Spoljni dug Jugoslavije, koji je bio 2 milijarde dolara 1970,se popeo na 6 milijardi dolara 1975.

Do 1980,dug je iznosio 20 milijardi dolara,sto je predstavljalo preko cetvrtine nacionalne zarade,dok je otplata duga zauzimala nekih 20% zarade od izvoza.

Regulisanje i otplata duga je dovelo do povecanog rascjepa i podjele federalne republike.

Vecina industrijskog razvoja se odvijalo na sjeveru zemlje,u Hrvatskoj i Sloveniji,dok ih je jug zemlje snabdijevao sirovinama za proizvodnju.

Dok su relativne cijene sirovina padale,tako su se i ekonomske nejednakosti izmedju republika povecavale,sto je dovelo do povecanih napetosti i zahtjeva od sjevernih republika za vecu autonomiju.

Dok su IMF i druge financijske institucije vrsile pritisak na federalnu vladu da smanje spoljni dug putem povećanja izvoza,rezultirajuce odvracanje proizvodnje od domace potrosnje je dovelo do postepenog pada zivotnog standarda tokom 1980-ih.


Izmedju 1979. i 1985,stvarni licni dohodak radnika u "drustvenom sektoru" je pao za 25%, i pretpostavlja se da je do 1989. nekih 60% jugoslovenskih radnika zivjelo na,ili ispod minimalnog nivoa garantovanog od države.

Standard života je pao za 40% od 1982. do 1989.

Opisujuci djelovanje ovog ekonomskog mehanizma,britanski ekonomista Michael Barratt Brown je napisao:

"Izgledalo je da nije bilo i zaista tu nije bilo nade.

Isti ekonomski lijek je bio propisivan svim zemljama u razvoju koje duguju,a isto tako i komunistièkom svijetu.

"Izvozite vise i isplatite svoje dugove!"

skandirali su "IMF" i Svjetska Banka;i sto su zemlje duznice vise izvozile istu robu,pretezno nepreradjene sirovine,sve vise su im cijene izvoza padale na svjetskim trzistima,dok su cijene njihovih uvoza iz industrijalizovanih zemalja i njihove kamatne stope nastavljale da rastu."


(Michael Barratt Brown,"The War in Yugoslavia and the Debt Burden" in Capital and Class No 50,1993)

Sa raspadanjem staljinistickih rezima u Istocnoj Evropi 1989,"IMF-ov" program restrukturisanja ekonomije se ubrzao.

Osnovni ciljevi i za Istocnu Evropu i Jugoslaviju su vec bili formulisani u SAD Direktivi Odluka za Nacionalnu Sigurnost (US National Security Decision Directive) 1982,koja je pozvala na "povecane napore da se promovise "tiha revolucija" da bi se zbacile komunisticke vlade i partije",i za integraciju Istocne Evrope u ekonomiju koja je orijentisana ka kapitalistickom trzistu.

(Chussodovsky op cit p. 244)

Impakt na Jugoslaviju od ovih IMF diktata se pokazuje u slijedećim ciframa.

U periodu izmedju 1966-79,rast industrijske proizvodnje je u prosjeku iznosio 7,1% godisnje.

Poslije prve faze makro-ekonomskih reformi,on je pao na 2,8% u periodu 1980-87,i onda je pao na nulu u 1987-88,i potom propao do -10,6% u 1990.

Ali su cak i surovije ekonomske mjere slijedile.

Januara 1990,sporazum koji je potpisan sa IMF-om je odredio da se izdaci za drzavne troskove srezu do te mjere da bi to predstavljalo 5% od bruto domaceg proizvoda ( BMP) zemlje.

Kao sto profesor Chussodovski objasnjava o ovom procesu,posljedice toga nisu bile nista manje od katastrofalnih.

"Dok je inflacija nagrizala zarade,
"IMF" je naredio zamrzavanje plata na njihove nivoe od sredine novembra 1989.

I pored fiksiranja dinara na deutschmarki,cijene su rasle neobuzdano.

Stvarne plate su propale za 41% u prvih sest mjeseci 1990.

Inflacija 1990.se kretala oko 70%.

Januara 1991,izvrsena je jos jedna devalvacija dinara od 30%,dovodeci do jos jedne runde poskupljenja.

Inflacija se kretala oko 140% 1991,sto je skocilo na 937 i 1.134% za godine 1992. i 1993.”

"U ekonomski paket mjera u januaru 1990.je takodjer bila ukljucena puna konvertibilnost dinara,oslobadjanje kamatnih stopa i dalje smanjivanje kolicine uvoza.

Inostrani kreditori su bili u punoj kontroli jugoslovenske monetarne politike:

sporazum koji je bio potpisan sa IMF-om je sprijecavao jugoslovensku federalnu vladu da ima pristup kreditu iz svoje Centralne Banke (Narodne Banke Jugoslavije).

Ovaj uslov je doslovno paralizovao izvrsavanje budzeta i osakatio mogucnost federalne drzave da financira svoje ekonomske i socijalne programe.

I jos uz to,deregulisanje komercijalnog kredita uz reforme bankovnog sistema je stvorilo prave uslove za jos dalju propast investicija od strane drzavnih preduzeca”.

"Zamrzavanje svih transfer isplata republikama je stvorilo stanje "de fakto (nesluzbenog) otcjepljenja".

Ispunjavanje ovih uslova (koji su sadrzani u sporazumu potpisanim sa "IMF-om") je takodje bio dio sporazuma o (planiranju isplata) duga, koji se postigao sa pariskim i londonskim klubovima (jedni od glavnih zapadnih financijskih institucija).

Kriza budzeta kojom je kumovao "IMF" je uzrokovala propast federalne financijske strukture.

Ova situacija je na neki nacin dosla kao fait accopmli (gotova stvar), prije zvanicne deklaracije od Hrvatske i Slovenije za otcjepljenje juna 1991.

Politicki pritisci na Beograd od strane Evropske Unije,
kombinovani sa teznjama Njemacke da uvuce Balkan u svoju geo-politicku orbitu,je takodje dala podstrek za proces otcjepljenja.

Ali su ekonomski i drustveni uslovi za raspad federacije,koji su rezultirali od deset godina "strukturalnog regulisanja",vec bili cvrsto postavljeni."


(Chussodovsky op cit pp.246-247)

Jedno od glavnih zahtjeva IMF-a je bilo da federalna vlada i financijsko rukovodstvo prestanu financirati preduzeća koja "prave gubitke".

1989. je nekih 248 preduzeca bilo likvidirano i 89.400 radnika otpusteno.

Ali nije se na tome zavrsilo.

Prvih devet mjeseci 1990. je daljnjih 889 preduzeća sa 525.000 radnika bilo izlozeno postupcima bankropcije,sa najvecom koncentracijom takvih firmi u Srbiji,Bosni i Hercegovini,Makedoniji i Kosovu.

Septembra 1990,Svjetska Banka je iznijela pretpostavku da je tu bilo jos 2.435 preduzeca "u gubitku",sa kombinovanom radnom snagom od 1,3 miliona radnika, od preostalog ukupnog broja od 7.531 preduzeca.

Kao što Chussodovsky primjećuje:

"Imajuci u vidu da je 600.000 radnika vec bilo otpušteno iz propalih bankroptiranih firmi prije septembra 1990,ove cifre sugerišu da je nekih 1,9 miliona radnika (od ukupno 2,7 miliona) bilo klasifikovano kao "suvisno",tj.,bez posla.

"Insolventne" firme koje su se koncentrisale na energiju,tesku industriju, preradu metala,sumarstvo i tekstil su bile medju najvecim industrijskim preduzecima u zemlji,predstavljajuci (septembra 1990.) 49,7% ukupne (preostale i zaposlene) industrijske radne snage."


(Chussodovsky op cit p. 251)

"To sto ove ekonomske statistike podvlace je da posljednja intervencija NATO sila nije nista drugo nego nastavak ove politike koja se vodila u prethodnom periodu sa drugim, tj.,vojnim sredstvima-unistenje svih tekovina prethodnog ekonomskog i drustvenog razvoja Jugoslavije,i transformacija cijelog ovog podrucja u jednu vrstu polu-kolonije velikih kapitalistickih sila.

Nigdje se ovaj proces ne vidi jasnije nego u Bosni i Hercegovini.

Pod Daytonskim sporazumima od novembra 1995,ovi ciljevi su bili ispisani u ustav ove nove "republike".

Takozvanom Visokom Predstavniku,kojeg su postavile SAD i Evropska Zajednica,su data puna izvrsna prava sa autoritetom da ponisti odluke obe vlade,i Bosanske Federacije i Republike Srpske.

Ekonomska politika je stavljena u ruke glavnih medjunarodnih financijskih institucija.

Ustav je naglasio da bi prvog guvernera Centralne Banke Bosne i Hercegovine trebalo da postavi "IMF" i da on "ne smije da bude gradjanin Bosne i Hercegovine ili susjedne drzave…"

I jos uz to,Centralna Banka ne smije da vodi samostalnu ekonomsku politiku,i za prvih sest godina "ne smije da prosiri kredit stvaranjem novca,djelujuci na ovaj nacin kao valutna komora (currency board)."

To jeste,moze samo da izda papirnu valutu ako ima puno pokrice od vrijednosti (holdings) od strane valute.

Medjunarodnim kreditima nije bilo dopusteno da financiraju ekonomsku obnovu,ali se koriste da financiraju vojno prisustvo pod Daytonskim sporazumom,kao i otplatu dugova medjunarodnim kreditorima.

(Chussodovsky op cit p. 256)

Posto su osigurali efektivnu rekolonizaciju Bosne i Hercegovine, imperijalisticke sile,pod vodstvom SAD-a,su sada poceli da prosiruju ovaj proces na ostatak Jugoslavije

Kao sto to tekst sporazuma u Rambouilletu cisto razjasnjava,

"NATO-va vojna intervencija nikada nije imala namjeru da se ogranici samo na Kosovo,vec je predvidjela okupaciju cijele Jugoslavije".

Ukratko,iza ove navale propagande,"objektivan mehanizam dogadjaja" nije nista drugo nego teznja da se citavo ovo podrucje ponovo kolonizuje
.

No vratimo se nazad na temu.

Dakle ukratko,u vremenu "sok terapija" savezna vlada je u tom trenutku morala zahtjevati surove ekonomske mjere od svih republika u federaciji.

Ti zahtjevi su naveli posebno Sloveniju u pocetku a kasnije i Republiku Hrvatsku da se pobune protiv tzv.ekonomskih reformi na konstitutcionom nivou.

U ovome trenutku u nasoj istoriji,americki politicari bi rado rekli da su oni bili spremni pomoci Jugoslaviji u tim teskim trenutcima,medjutim svaki takav pokusaj "americke ekonomske pomoci" doveo bi do sukoba Vasingtona i Njemacke,koja je uzivala u prvom osjecaju prave politicke moci od raspada III. Rajha.(citaj americka propaganda i nista vise!)

Osim toga americki predsjednik,Bush Senior,dodjelio je Njemackoj status posebnih odnosa.

Odnosa slicnih onima koje Amerika uziva sa Engleskom.

To je ucinjeno od strane SAD-a smatrajuci da Njemacka mora odigrati kljucnu ulogu u integraciji Istocne i Centralne Evrope na Zapad,jer Njemacka ima nacionalni interes.

Rijec je naime o njenim susjedima a Njemacka je uzivala status financijski najmocnije zemlje Evrope (citaj jesmo se usrecili i ne samo mi).

U periodu poslije hladnoga rata,Njemacka je ocigledno ponovo htjela da kolonizuje Balkan.

SAD se oslanjala na Njemacku moc i uticaj u stabilizaciji Istocne Evrope, na svoju dominaciju kroz EU i potencionalni pozitivni utjecaj na zemlje bivsega Varsavskoga Pakta.

To je bio program.

Problem je bila jedna veoma vazna zemlja koja je stajala na tom putu sirenja kapitalizma.

To je bila nasa SFR jugoslavija.

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

"REKOLONIJALIZACIJA BALKANA"

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:06 am

"REKOLONIJALIZACIJA BALKANA"

AUTOR:NICK BEAMS



http://www.wsws.org/hr/1999/apr1999/imf-a17.shtml


"Za vrijeme Balkanskih ratova 1912-13. Leon Trocki je napisao:

"U politici kao u privatnom životu ništa nije jevtinije nego moralizovanje--ništa jevtinije i beskorisnije.

Mnogi ljudi,međutim,ga smatraju atraktivnim zato što ih spašava od potrebe da razmotre objektivne mehanizme događaja."

U svim hektarima štampe i milionima sati televizijskih programa posvećenih balkanskoj krizi,od početka raspada jugoslovenske federacije 1991,tu doslovno nije bilo izvještaja,i mnogo manje analiza,njenih osnovnih uzroka.

Razloge za ovu šutnju nije teško pronaći,jer takva analiza otkriva da,iza ove propagandne dimne zavjese "humanitarnih" briga za sudbinu izbjeglica i žrtava "etničkog čišćenja,"snažni ekonomski procesi guraju eskalativnu vojnu intervenciju imperijalističkih sila.

U svojoj analizi Daytonskog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, novembra 1995,kanadski autor Michel Chussodovsky je primijetio slijedeće:


"Raspad jugoslovenske federacije ima direktan odnos sa makro-ekonomskim restrukturisanjem koje je nametnuto beogradskoj vladi od strane njenih spoljašnjih kreditora.

Ovaj program preuzet u nekoliko faza od 1980,je doprinio započinjanju raspada nacionalne ekonomije,što je dovelo do dezintegracije industrijskog sektora i pojedinačno demontiranje sistema socijalnog osiguranja.

Tendencije otcjepljenja koje su se napajale od socijalnih i etničkih podjela, su pojačale tempo baš tokom perioda brutalnog osiromašenja jugoslovenskog stanovništva." [1]

U svojoj studiji balkanske krize,koju je obavila 1995. za Brookings Institut,Susan Woodward se protivriječila scenariju Washingtona,prema kojem su "lupeške države" izniknule u svijetu poslije-hladnog rata "pod vođstvom 'novih Hitlera' kao što su Sadam Husein u Iraku i Slobodan Milošević,koji krše sve norme civilizovanog ponašanja i da ih treba kazniti da bi se zaštitile ove norme i da bi se zaštitili nevini ljudi." [2]

Niti je rascjep Jugoslavije,ona je insistirala,rezultat razbuđivanja etničkih napetosti i sukoba koji su bili držani u nekakvom "dubokom zamrzavanju" tokom prošlih 40 godina.

Pravilnije bi bilo reći, stvarno porijeklo raspada civilnog i političkog reda leži u ekonomskom padu prouzrokovanom većinom od programa otplaćivanja duga kojeg su nametnuli Internacionalni Monetarni Fond i druge internacionalne financijske institucije.

"Više od decenije ovih surovih mjera i životnog standarda u padu,korozirali su socijalnu osnovu i prava i osiguranja na koje su se osobe i porodice do sada oslanjali.

Normalni politički sukobi oko ekonomskih sredstava između centralnih i regionalnih vlada,i oko ekonomskih i političkih reformi paketa za otplatu spoljnog duga su postali ustavni sukobi,i potom je to postala kriza same države među političarima koji nisu bili voljni da čine ustupke." [3]


Uzročni odnos između programa otplate duga koji je nametnula IMF i rascjepa Jugoslavije je također tema nedavnog postinga na Polyconomics,Inc.veb sajtu:


www.polyconomics.com


od strane direktora sajta Jude Wanniskija,bivšeg pomoćnika urednika "Wall Street Journala".

Wanniski je poslao bilješku sekretaru države SAD-a Madeleine Albrightu.

Ta bilješka je sadržavala izvještaj kojeg je pripremio tadašnji član Polyeconomicsa Criton Zoakos maja 1993.

"1987,"Zakos je napisao,"stara Jugoslavija,i sa svim svojim tragičnim slabostima, je i dalje funkcionisala.


Internacionalni Monetarni Fond je onda preuzeo ekonomsku politiku u svoje ruke,namećući nekoliko veoma dobro poznatih šok terapija:

devalvacija dinara,smrzavanje plata i dekontrola cijena--dizajnirane po principima Harvard/MIT udžbenika ekonomije,namijenjenim da spusti plate do nivoa na kojem bi one bile internacionalno konkurentne.

Dok se ekonomija stezala od ovog šoka,prihodi centralnoj vladi su pali, što je započelo pritisak od IMF-a da podigne poreze da bi uravnotežila budžet. …

"Ove centrifugalne sile su počele da cijepaju federaciju,kada su bogatije provincije Hrvatske i Slovenije odbile da im sredstva budu iscrpljena za potrebe siromašnijih provincija.

Baš kao što se Sovjetski Savez raspao kad je IMF primorala vladu Gorbačeva da devalvira rublju,Jugoslavija se slomila na komade dok su etnička i religiozna rivalstva ponovo izbila u pokušaju da se kontrolišu ekonomska sredstva,koja su se sve brže sužavala.

"Kad je IMF šok terapija udarila po Jugoslaviji,početni oblik socijalnih nemira nije bio etnički sukob nego masivni i ponavljani štrajkovi i radničke akcije.


1988, poduzetljiv novinar SAD-a zaposlen u Beogradu,kome je bilo teško da pronađe etničkih strasti je izjavio:

"Bio bi Srbin,Bosanac,šta bilo--Uzebekistanac--napravio bi svoje oči kose, samo kad bi imao novca,"kaže Zoran,beogradski taksista,rastežući kožu oko svojih očiju da bi napravio poentu.'

Obični ljudi su postali etnička čudovišta jedino kada su im svi izbori za normalan ekonomski život bili uništeni.

'Etničko čišćenje' se pojavilo jedino kada je 'šok terapija' obavila svoj posao."


Prema tome,kao što Woodward pravilno primjećuje u svojoj studiji:"Da se jugoslovenska kriza objasni kao rezultat etničke mržnje znači obrnuti priču i početi sa njenog kraja." [4]


"PORIJEKLO IMF-ovog "STRUKTURNOG REGULISANJA"


Da bi počeli od početka i da bi otkrili ekonomske interese moćnijih imperijalističkih sila koji guraju balkansku krizu,potrebno je da odemo unazad barem do raspada poslije-ratnog kapitalističkog buma.

Sa raspadom Bretton Woods monetarnog sistema 1971-73, kada je predsjednik SAD-a Nixon skinuo zlatnu potporu američkom dolaru i započeo ploveće rate razmjene između glavnih svjetskih valuta,niz ekonomskih šokova je udarilo po svjetskom kapitalizmu.

Cijene nafte su se povećale četverostruko 1973-74,što je dovelo do velikih neravnoteža unutar globalnog financijskog sistema,dok su države koje uvoze naftu bili suočene sa ogromnim problemima u bilansi otplata duga.

Kratkotrajan bum cijena robe 1973-74. su ubrzo bile popraćene globalnom recesijom od 1974-75,koja je predstavljala najdublju ekonomsku krizu do tada,od kraja Depresije 1930-ih.

Za vladajuće klase imperijalističkih sila ovi rastući ekonomski problemi su bili pojačani rastućim pokretom radničke klase--štrajk rudara u Britaniji 1974,revolucija u Portugaliji,rastuća borbenost oko plata u Sjedinjenim Državama,da imenujemo nekoliko primjera--zajedno sa nizom anti-imperijalističkih borbi u polu-kolonijalnim državama,dostižući vrhunac u porazu Sjedinjenih Država u Vijetnamu 1975.

Prema tome,buržoazija je vodila strategiju sa dvije oštrice.

U većim kapitalističkim državama,ona se u velikoj mjeri oslanjala na aparatuse socijal-demokrata i staljinističkih komunističkih partija da bi preuzela ovaj uspon radničke klase pod svoju kontrolu,dok je vodila politiku Keynzijskih mjera za izdatke u socijalno osiguranje da bi ublažili udarce ekonomske krize.

U isto vrijeme je organizovala "prerađivanje" petro-dolara kroz internacionalne financijske sisteme u obliku jevtinih kredita državama koje su zavisile na uvozu nafte.

Ali nijedna od ovih politika nije riješila fundamentalne ekonomske probleme--samo su ih odložili.

Recesija 1974-75. se završila,ali tu nije bilo povratka uslovima poslije-ratnog buma.

Ekonomska kriza je dobila novi oblik takozvane stagflacije--vječito visoke stope nezaposlenosti u vrijeme dvo-cifrene stope inflacije.

Ova situacija je brzo vodila prema krizi u internacionalnom financijskom sistemu.

Sa inflacijom na rekordnim nivoima,države koje su primile "blage kredite" su u stvarnosti uživali negativne kamatne stope.

S druge strane,zalihe bankovnog kapitala su bile nagrižene.

Bila je potrebna nova ekonomska politika.

Ona je došla u obliku uzdizanja Paul Volckera u položaj predsjednika Savjeta za Federalne Rezerve SAD-a (US Federal Reserve Board) 1979.

Kada je prepravio budžet Carterove administracije od te godine,Volcker je uspostavio politiku visokih kamatnih stopa da bi "istisnuo inflaciju" iz sistema.

U stvarnosti, vaj program, bog kojega su kamatne stope skočile čak i do 20%,je predstavljao ogroman prenos bogatstva u ruke banaka i većih financijskih institucija.

Dok je sredinom 70-ih buržoazija odlagala problem,na početku 80-ih ona je osjećala da su uslovi bili dovoljno stabilizovani za novu inicijativu.


Ovo se izrazilo u obliku ofanzive protiv socijalnih uslova radničke klase u svim većim kapitalističkim državama,zajedno sa programom čiji je cilj bio osiromašenje država sa dugovima.

Države koje su se duboko zadužile da bi platile za uvoz nafte su bile udarene sa dvije strane.

S jedne strane,stvarne kamate na dugove su brzo skočile,dok su s druge strane cijene robe koje su korišćene za zaradu inostranih valuta da bi otplatili ove dugove,brzo pale,dok se recesija od 1981-82 počela širiti.

Stezanje ovih ukliještenih mjera je dovelo do krize dugova u Meksiku 1982,koju ju slijedio početak takozvanog Programa Strukturalnog Regulisanja (SAP) od strane IMF-a.


Od tada,zemlje koje su u dugu će moći primiti nove kredite pod uslovom da preduzmu značajne mjere "restrukturisanja" cijelih svojih ekonomija, koje bi bilo zasnovano na otkidanju sredstava namijenjenim za državne projekte i radove,i otkidanju sredstava za socijalno osiguranje.

Cilj toga je bio da se čitav svijet izloži dominaciji glavnih industrijskih kompanija i financijskih institucija.


Iznoseći zaključke o efektu ove ekonomske politike 1992,bivši funkcioner Inter-Američke Banke za Razvoj (Inter-American Development Bank), Jerome I. Livingston je zapazio:

"Za osoblje Državne Blagajne SAD-a (US Treasury)… ova kriza dugova je predstavljala dosad neviđenu priliku da se u zemljama koje su u dugu ostvare strukturalne reforme,koje su išle u prilog Reaganovoj administraciji.


Osnova ovih ekonomskih reformi je bila da se zemlje koje su u dugu zauzmu da umanje ulogu društvenog ili državnog sektora kao oslonca za ekonomski i društveni razvoj,i da se više oslone na međunarodno tržiste kapitala i privatizaciju ekonomske djelatnosti,kod kuće,kao i u inostranstvu." [5]

Ove mjere su imale katastrofalne posljedice.

Izračunato je da su između 1984. i 1990, "zemlje u razvoju" koje su djelovale pod SAP-om (Programom Strukturalnog Regulisanja), transferovale 178 milijardi dolara u zapadne komercijalne banke,što je navelo bivšeg funkcionera Svjetske Banke (World Bank) da izjavi ovu opasku:

"Još od srednjeg vijeka kada su evropski konkvistadori opljačkali Latinsku Ameriku,svijet još nije doživio takav priliv bogatstva u tom pravcu što ga danas vidimo." [6]

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Nastavak...

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:06 am

"EKONOMSKO UNIŠTENJE JUGOSLAVIJE"


Posljedice po Jugoslaviju nisu bili ništa manje katastrofalne.

Spoljni dug Jugoslavije,koji je bio 2 milijarde dolara 1970,se popeo na 6 milijardi dolara 1975.

Do 1980,dug je iznosio 20 milijardi dolara,što je predstavljalo preko četvrtine nacionalne zarade,dok je otplata duga zauzimala nekih 20% zarade od izvoza.


Regulisanje i otplata duga je dovelo do povećanog rascjepa i podjele federalne republike.

Većina industrijskog razvoja se odvijalo na sjeveru zemlje,u Hrvatskoj i Sloveniji, dok ih je jug zemlje snabdijevao sirovinama za proizvodnju.

Dok su relativne cijene sirovina padale,tako su se i ekonomske nejednakosti između republika povećavale,što je dovelo do povećanih napetosti i zahtjeva od sjevernih republika za veću autonomiju.

Dok su IMF i druge financijske institucije vršile pritisak na federalnu vladu da smanje spoljni dug putem povećanja izvoza,rezultirajuće odvraćanje proizvodnje od domaće potrošnje je dovelo do postepenog pada životnog standarda tokom 1980-ih.


Između 1979. i 1985, stvarni lični dohodak radnika u "društvenom sektoru" je pao za 25%,i pretpostavlja se da je do 1989. nekih 60% jugoslovenskih radnika živjelo na,ili ispod minimalnog nivoa garantovanog od države.

Standard života je pao za 40% od 1982. do 1989.

Opisujući djelovanje ovog ekonomskog mehanizma,britanski ekonomista Michael Barratt Brown je napisao:

"Izgledalo je da nije bilo i zaista tu nije bilo nade.


Isti ekonomski lijek je bio propisivan svim zemljama u razvoju koje duguju,a isto tako i komunističkom svijetu.

'Izvozite više i isplatite svoje dugove!' skandirali su IMF i Svjetska Banka; i što su zemlje dužnice više izvozile istu robu,pretežno neprerađene sirovine,sve više su im cijene izvoza padale u svjetskim tržištima,dok su cijene njihovih uvoza iz industrijalizovanih zemalja i njihove kamatne stope nastavljale da rastu." [7]

Sa raspadanjem staljinističkih režima u Istočnoj Evropi 1989,IMF-ov program restrukturisanja ekonomije se ubrzao.

Osnovni ciljevi i za Istočnu Evropu i Jugoslaviju su već bili formulisani u SAD Direktivi Odluka za Nacionalnu Sigurnost (US National Security Decision Directive) 1982,koja je pozvala na "povećane napore da se promoviše 'tiha revolucija' da bi se zbacile komunističke vlade i partije", i za integraciju Istočne Evrope u ekonomiju koja je orijentisana ka kapitalističkom tržištu. [8]


Impakt na Jugoslaviju od ovih IMF diktata se pokazuje u slijedećim ciframa.

U periodu između 1966-79, rast industrijske proizvodnje je u prosjeku iznosio 7,1% godišnje.

Poslije prve faze makro-ekonomskih reformi,on je pao na 2,8% u periodu 1980-87,i onda je pao na nulu u 1987-88,i potom propao do -10,6% u 1990.

Ali su čak i surovije ekonomske mjere slijedile.

Januara 1990,sporazum koji je potpisan sa IMF-om je odredio da se izdaci za državne troškove srežu do te mjere da bi to predstavljalo 5% od bruto domaćeg proizvoda zemlje.

Kao što profesor Chussodovski objašnjava o ovom procesu,
posljedice toga nisu bile ništa manje od katastrofalnih.


"Dok je inflacija nagrizala zarade,IMF je naredio zamrzavanje plata na njihove nivoe od sredine novembra 1989.

I pored fiksiranja dinara na deutschmarki cijene su rasle neobuzdano.

Stvarne plate su propale za 41% u prvih šest mjeseci 1990.

Inflacija 1990. se kretala oko 70%.

Januara 1991,izvršena je još jedna devalvacija dinara od 30%,dovodeći do još jedne runde poskupljenja.

Inflacija se kretala oko 140% 1991,što je skočilo na 937 i 1.134% za godine 1992. i 1993.

"U ekonomski paket mjera u januaru 1990. je također bila uključena puna konvertibilnost dinara,oslobađanje kamatnih stopa i dalje smanjivanje količine uvoza.

Inostrani kreditori su bili u punoj kontroli jugoslovenske monetarne politike:sporazum koji je bio potpisan sa IMF-om je spriječavao jugoslovensku federalnu vladu da ima pristup kreditu iz svoje Centralne Banke (Narodne Banke Jugoslavije).

Ovaj uslov je doslovno paralizovao izvršavanje budžeta i osakatio mogućnost federalne države da financira svoje ekonomske i socijalne programe.

I još uz to,deregulisanje komercijalnog kredita uz reforme bankovnog sistema je stvorilo prave uslove za još dalju propast investicija od strane državnih preduzeća.


"Zamrzavanje svih transfer isplata republikama je stvorilo stanje 'de fakto (neslužbenog) otcjepljenja'.

Ispunjavanje ovih uslova (koji su sadržani u sporazumu potpisanim sa IMF-om) je također bio dio sporazuma o (planiranju isplata) duga,koji se postigao sa pariskim i londonskim klubovima(jedni od glavnih zapadnih financijskih institucija).

Kriza budžeta kojom je kumovao IMF je uzrokovala propast federalne financijske strukture.

Ova situacija je na neki način došla kao fait accopmli (gotova stvar),prije zvanične deklaracije od Hrvatske i Slovenije za otcjepljenje juna 1991.

Politički pritisci na Beograd od strane Evropske Unije,kombinovani sa težnjama Njemačke da uvuče Balkan u svoju geo-političku orbitu,je također dala podstrek za proces otcjepljenja.

Ali su ekonomski i društveni uslovi za raspad federacije,koji su rezultirali od deset godina 'strukturalnog regulisanja',već bili čvrsto postavljeni." [9]

Jedno od glavnih zahtjeva IMF-a je bilo da federalna vlada i financijsko rukovodstvo prestanu financirati preduzeća koja "prave gubitke".

1989. je nekih 248 preduzeća bilo likvidirano i 89.400 radnika otpušteno.

Ali nije se na tome završilo.

Prvih devet mjeseci 1990. je daljnjih 889 preduzeća sa 525.000 radnika bilo izloženo postupcima bankropcije,sa najvećom koncentracijom takvih firmi u Srbiji,Bosni i Hercegovini,Makedoniji i Kosovu.

Septembra 1990,Svjetska Banka je iznijela pretpostavku da je tu bilo još 2.435 preduzeća "u gubitku",sa kombinovanom radnom snagom od 1,3 miliona radnika,od preostalog ukupnog broja od 7.531 prreduzeća.

Kao što Chussodovsky primjećuje:

"Imajući u vidu da je 600.000 radnika već bilo otpušteno iz propalih bankroptiranih firmi prije septembra 1990,ove cifre sugerišu da je nekih 1,9 miliona radnika (od ukupno 2,7 miliona) bilo klasifikovano kao 'suvišno',tj., bez posla.


'Insolventne' firme koje su se koncentrisale na energiju,tešku industriju, preradu metala,šumarstvo i tekstil su bile među najvećim industrijskim preduzećima u zemlji,predstavljajući (septembra 1990.) 49,7% ukupne (preostale i zaposlene) industrijske radne snage."[10]


"NOVA KOLONIZACIJA"


To što ove ekonomske statistike podvlače je da trenutna intervencija NATO sila nije ništa drugo nego nastavak ove politike koja se vodila u prethodnom periodu sa drugim,tj.,vojnim sredstvima--uništenje svih tekovina prethodnog ekonomskog i društvenog razvoja Jugoslavije, i transformacija cijelog ovog područja u jednu vrstu polu-kolonije velikih kapitalističkih sila.


Nigdje se ovaj proces ne vidi jasnije nego u Bosni i Hercegovini.

Pod Daytonskim sporazumima od novembra 1995,ovi ciljevi su bili ispisani u ustav ove nove "republike".

Takozvanom Visokom Predstavniku,kojeg su postavile SAD i Evropska Zajednica,su data puna izvršna prava sa autoritetom da poništi odluke obe vlade,i Bosanske Federacije,i Republike Srpske.

Ekonomska politika je stavljena u ruke glavnih međunarodnih financijskih institucija.

Ustav je naglasio da bi prvog guvernera Centralne Banke Bosne i Hercegovine trebalo da postavi IMF i da on "ne smije da bude građanin Bosne i Hercegovine ili susjedne države…"

I još uz to,Centralna Banka ne smije da vodi samostalnu ekonomsku politiku,i za prvih šest godina "ne smije da proširi kredit stvaranjem novca,djelujući na ovaj način kao valutna komora (currency board)."

To jeste,može samo da izda papirnu valutu ako ima puno pokriće od vrijednosti (holdings) od strane valute.

Međunarodnim kreditima nije bilo dopušteno da financiraju ekonomsku obnovu,ali se koriste da financiraju vojno prisustvo pod Daytonskim sporazumom,kao i otplatu dugova međunarodnim kreditorima.[11]


Pošto su osigurali efektivnu rekolonizaciju Bosne i Hercegovine, imperijalističke sile,pod vodstvom SAD-a,su sada počeli da proširuju ovaj proces na ostatak Jugoslavije.

Kao što to tekst sporazuma u Rambouilletu čisto razjašnjava,NATO-va vojna intervencija nikada nije imala namjeru da se ograniči samo na Kosovo,već je predvidjela okupaciju cijele Jugoslavije.

Ukratko,iza ove navale propagande,"objektivan mehanizam događaja" nije ništa drugo nego težnja da se čitavo ovo područje ponovo kolonizuje."

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Forumaški osvrt...

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:07 am

Nepokoreni_Mostar"="Ivo Lola Ribar (citat):"Pomirenje ce nastupiti onog momenta kada svaki narod posebno prizna sve svoje greske i zlocine i sam se sa njima obracuna,kao i sa njihovim posljedicama.

To ce za sve narode biti veoma bolno i jako tesko otrjeznjenje,ali neminovno zbog buduceg zivota i generacija koje dolaze.

Svi mi znamo sta je ovde bilo i svi mi znamo kako je sve pocelo,bar oni koji se sjecaju tj bili su dovoljno stari da se sjecaju i o tome ne trebamo raspravljati.


Dakle Hrvatska i Slovenija moraju priznati da im ni na kraj pameti nije bilo ocuvanje Jugoslavije u ma kojem obliku,cak i da je na 14. kongresu Slobodan Milosevic popustio opet bi se naslo nesto,jer jednostavno nisu htjeli.

Srbija zajedno s Crnom Gorom mora priznati da je planirala rat i zlocine koji su pocinjeni od strane vojske koju su totalno stavile pod svoju kontrolu i da bi krenule u rat cak i kad bi svi pristali na sve njihove uslove i totalnu dominaciju.

Srbija i Hrvatska moraju priznati aspiracije i teznje ka podjeli Bosne i Hercegovine izmedju sebe i agresiju na tu republiku koja je imala legitimno pravo na svoju samostalnost,garantovano ustavom iz 1974. godine.

Takodje moraju priznati i stravicne zlocine pocinjene sa ciljem nakane komadanja i nestanka Bosne i Hercegovine kao drzave.

Bosna i Hercegovina mora priznati da je i pored toga sto je bila ocigledna zrtva agresije dviju susjednih republika vodila katastrofalnu politiku i svoju Armiju pretvorila u muslimansku polovinom 1993. godine i odustala od ideja ZAVNOBiH-ovske BiH i pretvorila je u njenu suprotnost sto je rezultiralo i odredjenim brojem zlocina koje je pocinila Armija BiH,a koje vlada u Sarajevu nije procesuirala,sto je ipak ne moze izjednaciti sa ove dvije strane,ali svoje greske Bosna i Hercegovina mora priznatii zlocine pocinjene u ime Vlade u Sarajevu osuditi i procesuirati.


Kosovski Albanci moraju priznati da oni bas i nisu bili toliko ugrozeni koliko su pricali i da ugrozenosti neke i jeste bilo,ali ni blizu u mjeri u kojoj su to oni prikazivali i cesto puta su se bunili bez razloga.


Makedonci sebi moraju priznati da su bili kolateralna steta.

Eh sad bitno je da ovo narod prizna sebi,a ne drzave pravnim aktima,nego da narod sam sebi prizna i da mu se putem medija prikaze prava istina.


Isto tako ja sam duboko ubjedjen da su Slobodan Milosevic (4 godine zivio u Americi),Gojko Susak (ustasa jos iz onog rata),Janez Jansa (kontroverzni Slovenac),Franjo Tudjman (disident),Alija Izetbegovic (budala i osudjenik zbog nacionalizma) bili strani ljudi koje je tu postavila strana obavjestajna sluzba,a Kissinger je vodio operaciju,kako bi na sve moguce nacine napravili rat u Jugoslaviji,jer Jugoslavija je bila zemlja socijalistickog bloka koja je krajem osamdesetih dozivljavala ekonomsku ekspanziju i kao takva je ozbiljno prijetila i ugrozavala zapadne kapitalisticke sisteme,a uz to je imala i ogroman uticaj u svijetu i stavise imala je trziste za koje danas Amerika i Britanija ratuju.

Ja sam ubjedjen da je nama rat nametnut izvana a uz pomoc domacih izdajnika koje sam gore nabrojao i trudili su se cak stavise da ga sto vise osnaze i da se dese sto veci zlocini kako bi onemogucili stvaranje nove Jugoslavije na Titovim principima,a i danas se trude svim silama i finansiraju i podrzavaju fasizam u Jugoslaviji.

Najocitiji primjer je Paddy Ashdown visoki predstavnik medjunarodne zajednice za BiH koji je jedinog neprijatelja u razvoju i napretklu BiH vidio u SDP-u,a kao reformatore je proglasio nacionalisticke,citaj fasisticke stranke koje su i dovele do rata,jer jednostavno medjunarodnoj zajednici ne odgovara normalnizacija stanja na Balkanu iz razloga da se opet ne vrati Jugoslavija na Titovim principima,a onda i iz razloga da nas kolonizuju.

Sad su zavrsili fazu kolonizacije i sad ih nije strah vise Jugoslavije i sad bi kao oni napravili novu,a sve su ucinili da razbiju socijalisticku Jugoslaviju, a i isto onako kako su rat zaustavili 1995. godine mogli su to uraditi i 1991. i 1992. godine,ali tada im to nije bio cilj jer nije dovoljno krvi proliveno.

Jos jedan bitan faktor je uticao na sve to,a to je Vatikan i sve ostale vjerske zajednice kojima je odgovaralo stanje rata i mrznje jer se sa tim povecavaju nacionalizam i fasizam koji su u Jugoslaviji veoma pogodni i za sirenje vjerskog uticaja,a poznato je da su najveci kapitalisti na svijetu upravo vjerske institucije,a ovo im je bas dobro doslo i one su to veoma stimulisale i podrzavale.


Dakle rat na Balkanu nije slucajno poceo,a jos manje slucajno je trajao pune 4 godine.

Nista nije bilo slucajno i cilj svemu je bio da se ubije najveci i najopasniji neprijatelj kapitalizma na svijetu,a to je bila Jugoslavija.

Zato je i nasa lijepa domovina umrla u krvi i na tako tezak i bolan nacin,a to su u ime stranih kapitalistickih svinja provela domaca izdajnicka gamad.


Nije nista ovde bilo slucajno,jer mi smo bili veoma opasni,ali nazalost nedovoljno jaki da se odbranimo od cijelog kapitalistickog svijeta.

Jesmo li mogli ne znam,ali znam da nismo uspjeli.

Bili smo opasni jer smo bili socijalisticka zemlja u zamahu i na vrhuncu razvoja,a u kojoj nije bilo tiranije i ubistava kao u zemljama varsavskog pakta i protiv nas nije palila ta propaganda.

U zemljama varsavskog pakta oni se jesu rodili kad su se oslobodili stege komunizma,koji je odnio mnoge njihove zivote,a to i nije bio komunizam, ali obrazovanim i naprednim Jugoslovenima ne bi mogli prodavati pricu o mraku komunizma i reci nam da vjerujemo njima a ne svojim ocima i tu je bio problem.
Zato je Jugoslavija umrla na svirep i sramotan nacin,a ubili su je zapadna kapitalisticka pascad i domaci izdajnici.

Zato smo ratovali."

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Skriveni razlozi rušenja SFRJ!

Komentar  Slaven on Mon Sep 15, 2008 5:07 am

"PROEVROPSKE REVOLUCIJE U SRBIJI I HRVATSKOJ 2000-e"


http://otvoreniforum.com/showthread.php?t=3123


"U Hrvatskoj i Srbiji je u 2000. godini došlo do velikih smjena vlasti,koje su obje države prodrmale iznutra i ubile gotovo sve tragove 90-tih, i pozitivne i negativne.

U obje države je došlo do sjeće kadrova iz vojnih krugova da zbog velikog,revolucionarnog zaokreta u politici nebi došlo do sječe glava vodećih pro-europskih političara.


Usprkos tome u Srbiji je pao pro-europski pijun Đinđić,što je uspijelo samo malo uzdrmati pro-europske revolucionarne snage.

Krajem 1999. godine umire otac moderne Hrvatske,Dr. Franjo Tuđman,pro-europska koalicija 3. siječnja dolazi na vlast,hvaleći se kako je državu uspijela izvesti iz izolacije i polu-diktature "tiranina" Tuđmana,nedugo poslije toga,financiran od mrzitelja "Tuđmanove Hrvatske" Georga Soroša,predsjednikom postaje pro-europski pijun,haški cinkaroš i veleizdajnik Stjepan Mesić,koji odmah čisti vojsku od nepodobnih generala,kriminalizira Tuđmana i Domovinski rat,ubija politku pomirbe koju je provodio Tuđman i u prvi plan umjesto Tuđmana stavlja Tita i partizane.


U Srbiji nakon NATO bombardiranja 1999. godine narod izabire,pro-europske snage,koje odmah izručuju bivšeg predsjednika Slobodana Miloševića sudu za ratne zločine u Haagu,isto to bi čekalo i stvaratelja moderne Hrvatske Franju Tuđmana da je ostao na životu.

Veliku ulogu u rušenju vlasti je imala televizija B92,financirana upravo od Soroša koji je financirao i pro-europskog pijuna Mesića.

Hrvatska i Srbija polako započinju svoje približavanje EU,a osoba koja određuje napredak je nitko drugi nego haaška tužiteljica Carla del Ponte.

U međuvremenu sve važnije medije preuzimaju pro-europske snage i preokreću narodu sliku 90-tih u njihovu pro-europsku verziju.

Oni koji su se borili za Hrvatsku i Srbiju postaju "zli ljudi" i "ratni zločinci", narod se uvjerava da mora evoluirati od 90-tih jer su 90-te nešto "nazadno" i "balkanski".


Tuđmanov HDZ se dolaskom pro-europskog pijuna Sanadera de-tuđmanizira i postaje radikalna pro-europska stranka,HDZ nastavlja suradnju s Haagom usprkos tome što bi isti taj Haag sudio Tuđmana, nakon toga Sanader pokazuje svoje radikalno-europsko,lažljivo lice i izručuje generala Gotovinu,a narod mutav,tu i tamo iskočio koji novinar s kritikom,netko se pobunio,Hrvati prespavali noć i ujutro na posao.

Evo u Srbiji pao i Karadžić...


Posljedice revolucija su sljedeće:

obje države su u dužničkom ropstvu,obje države su rasprodane stranim kapitalistima ili domaćim tajkunima,život prosječnog građanina ni u jednoj državi od 2000. nije osobito poboljšao,u obje države se nameće kmetski i poslušnički mentalitet,a EU se sramotno idealizira,u obje države je počinjena stravična revizija povijesti da bi pro-europski pijuni mogli progurati svoju ideologiju,obje države su počinile izdaju svojih generala itd.

Bivša Jugoslavija je srušena uz pomoć međunarodne zajednice,no međunarodna zajednica nije odmah reagirala,pustila je da se Hrvati i Srbi prvo pokolju,da bi nakraju stala na stranu Hrvata pošto je vidjela svoj interes u rušenju Jugoslavije,nakon toga su problem postali Tuđman i Milošević no ne zbog nekih ratnih zločina zbog koje ih se optužuje,nego zbog toga jer ni jedan ni drugi nisu dali strancima da rade što hoće po Hrvatskoj i Srbiji,stoga su spremali pro-europske revolucije u obje zemlje
da ih okupiraju iznutra i načelo obje postave svoje pijune i plaćenike.


Koliko god Hrvati mogu mrzit Srbe i obrnuto,činjenica je da su i Hrvati i Srbi u istoj gabuli i da imaju istog gazdu,a i jedni i drugi su se devedesetih borili da sami sebi gazduju na što većem teritoriju.

Naravno pro-europski šljam iz Hrvatske i Srbije,sotonizira 90-te i borbu za to da Hrvati i Srbi sami sebi šefuju,oni zato pljuju rat pljuju ratne lidere i šalju genarale u Haag,zato jer su oni revolucijama iz 2000. godine dobili svoje šefove koji njima šefuju.


Pro-europske snage vole spominjati da oni vrše pomirbu između Srba i Hrvata,a to je najveća laž od svih njihovih laži,oni nevrše pomirbu između Srba i Hrvata,oni pljuju 90-te kad su se oba naroda borila za svoje,a velike sile samo još više pritišću jedne da skaću na druge,kao što je primjer sa Kosovom koje je Hrvatska priznala.

Pomirba Hrvata i Srba može doći jedino na temelju 90-tih i politika koje su se onda vodile,te politike se moraju pomiriti,a ne ove obje izdajničke pro-europske politke u dvije kmetske države."



FORUM SRPSKIH PATRIOTA-SPISAK JEVREJA KOJI SU RUŠILI SFRJ



http://www.gorandavidovic.com/forum/showthread.php?t=1009

Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Analiza raspada

Komentar  Slaven on Sun Apr 19, 2009 11:24 pm

Anti-jenki (citat):"Znaci dovoljno je da Amerikanci upru prstom u nekog i proglase ga novim Hitlerom i mogu da mu krše taj anahroni suverenitet i uzduž i popreko.

Mogu i da mu sravne državu sa zemljom i nikom ništa jer eto radi se o demokratiji staroj 200 godina a kad jedna tako stara demokratija sravnjava sa zemljom onda je to valjda u redu.

Uf,uf,uf...

Za Koraća ja nisam rekao da je američki čovek već da ima ljudi koji to tvrde i da ja ne znam da li da im verujem.

A ti bi valjda Uča trebao da znaš da Amerikanci vole da imaju ljude i na vlasti i u opoziciji.

Za zlu ne trebalo.

Čudi me da ne voliš "teorije zavere",a ovamo si se raspisao o "američkom čoveku Vaclavu Klausu" na nekom tajnom zadatku uništenja EU naravno po instrukcijama iz Wašingtona.

Izgleda da tebi još nije jasno šta voliš a šta ne voliš...

Dobro,spomenuo si zdrav razum i ja se se tu slažem,treba upotrebljavati zdrav razum.

Pa se ti onda povodom ove naše rasprave o Jugoslaviji ovako malo zdravorazumski zapitaj sledeće:


1)Da li je Jugoslavija skoro tri decenije stajala na čelu jednog anti-izraelskog,pro-arapskog i u suštini anti-američkog pokreta?
2)Da li je taj pokret,predvođen Jugoslavijom,u Ujedinjenim nacijama uvek ili skoro uvek glasao protiv američkih interesa?
3)Da li je Jugoslavija moralno i materijalno pomagala Palestinsku oslobodilačku organizaciju?
4)Da li je moralno i materijalno pomagala oslobodilačke pokrete širom sveta od kojih su mnogi bili anti-američki i anti-izraelski nastrojeni?

5)Da li je kao lider pokreta nesvrstanih zastupala ekonomske,socijalne i političke težnje Trećeg sveta?
6)Da li je Pokret nesvrstanih više odgovarao SSSR-u ili Amerikancima i Izraelu?
7)Da li je Jugoslavija vojno sarađivala sa anti-američkom i anti-izraelskom Libijom?
8 )Da li je tu istu Libiju koju ni Ameri ni Izraelci nisu mogli da smisle Jugoslavija izgrađivala i uzduž i popreko?
9)Da li su se na jugoslovenskim vojnim akademijama obučavali libijski,palestinski i afrički oficiri?
10)Da li je Jugoslavija prodavala oružje neprijateljima Izraela i SAD?
11)Da li je uopšte imala diplomatske odnose sa Izraelom?
12)Da li je većina nesvrstanih imala diplomatske odnose sa Izraelom?
13)Da li su kapacitet jugoslovenske vojne industrije i činjenica da je SFRJ bila jedan od najvećih izvoznika oružja zabrinjavali Amere?
O američkom nezadovoljstvu s jugoslovenskom ulogom u pokretu nesvrstanosti i oružanoj pomoci Arapima (prvenstveno Libiji i Palestincima) postoje brojni dokumenti pa koga zanima nek prekopava po Internetu.


Da bi se neko odupreo Americi i Izraelu potrebno je da ispuni nekoliko uslova (jedinstvo drzave,odlučnost naroda,samostalno upravljanje ekonomijom,samostalno donošenje političkih odluka itd.).

Od Drugog svetskog rata na ovamo niti jedna "tvorevina" koja je smetala američkim i židovskim interesima nije preživela.

Prisetimo se samo Sovjetskog Saveza,Varšavskog ugovora,SFRJ,ČSFR...

Preživele su samo snažne,nacionalne države.

Naravno,ne tvrdim da su Amerikanci 100 posto zaslužni za nestanak SSSR-a ili SFRJ ali da imaju debelih zasluga imaju.

Što se SFRJ tiče ona je bila vodeća zemlja nesvrstanih i takođe jedan od najvećih snabdevača arapskih zemalja oružjem.

Kao takva nije odgovarala ni Amerikancima a ni jevrejskom lobiju.

Da se Jugoslavija odrekla nesvrstanosti i Arapa možda bi i preživela.

Pošto nije Amerikanci su sve učinili da se ona raspadne.


EU u kojoj su nacionalne i suverene države svedene na provincije i regije odgovara Amerikancima.

Ti uslovi ne postoje danas u većini država što ne znači da u budućnosti neće biti drugačije...


Što se tiče tvoje vere u "demokratičnost sistema u USA" svaki moj komentar je tu izlišan.

No dobro je da čujem da neko i njima veruje,malo za promenu...

Ko kaže da je suverenost prevaziđeni pojam?

Brežnjev,Buš ili Korać?


Suverenost je večni i neuništivi pojam i takav ce i ostati ma koliko se pobornici Novog svetskog poretka trudili da ga obesmisle.

Postojalo je jedno vreme kad Ameri ni u Zapadnoj Evropi nisu baš mogli da rade šta im je volja.

Šezdesetih godina prošlog veka Francuska je recimo vodila politiku totalno suprotnu američkim interesima i u potpunosti izluđivala stratege američke vojne i ekonomske dominacije.


Prisetimo se nekih epizoda...

Francuska je recimo priznala Maovu Kinu onda kada to Amerima nije padalo na pamet.

U američko-vijetnamskom ratu Francuzi su otvoreno stali na stranu Vijetnama agitujući za povlačenje američkih trupa.

Francuski frank prestao je vezivanje za dolar.

Za vreme šestodnevnog rata Francuska je podržavala Arape.

I pored protivljenja SAD Francuska je razvila sopstveno nuklearno naoružanje.

NATO je proteran iz Francuske.

Komanda NATO pakta morala je iz Pariza preći u Brisel gde se nalazi i dan-danas.

Pokušaji američkih korporacija da zavladaju francuskim tržištem uspešno su blokirani.

I pored američke ljutnje Francuska je održavala prijateljske odnose sa Sovjetskim Savezom.

Bilo je to dakle vreme kad je Francuska otvoreno prkosila Jenkijima.

I sta su im Jenkiji mogli?

Ništa.

Apsolutno ništa.

Kažu da je tada u Parizu bilo više američkih agenata nego u Moskvi.

I opet im ništa nisu mogli.

A zašto?

Pa možda zato što je tad Francuska bila jaka nacionalna i nezavisna država.

Francuskom su tada vladali ono što se danas zove "suverenisti".

Amerikanci su tad sa simpatijama gledali na francuske "evro-federaliste" koji su se žestoko opirali evro-skeptičnim "suverenistima".

Amerikanci nisu previše krili da žele suvereniste u opoziciji a evro-federaliste na vlasti.

A zašto,pitam li se?

Zato što su Jenkiji vrlo dobro znali da sa snažnom nacionalnom i suverenom francuskom državom ne mogu izaći na kraj.


I zato što su znali da jednu takvu suverenu,evro-skeptičnu i anti-atlantsku Francusku treba utopiti u nekakvu evropsku federaciju i od nje napraviti nekakvu evropsku provinciju ili regiju koja više neće imati svoju nacionalnu politiku i shodno tome neće se više opirati širenju američkog uticaja.

Za američke stratege potencijalna obnova degolizma predstavlja pravu noćnu moru.

Međutim mogu da spavaju mirno.

Degolizam u EU nema šansi za obnovu on se može obnoviti samo u suverenoj francuskoj državi.

Opiranje francuskog predsednika Zaka Shiraka američkoj agresiji na Irak bili su poslednji trzaji degolizma.

Nakon Shiraka Francuzi su za predsednika dobili pro-evropskog (i pro-američkog ) Sarkozija koji je uništio i ono malo degolizma što je preživelo svog tvorca.


Dakle čemu nas istorija uči:

tome da je jedna jaka nacionalna i suverena država u stanju da se suprotstavi američkoj hegemoniji.

Takođe nas uči tome da EU to nije u stanju.

EU nikada nije bila u stanju da protera NATO kao što su to učinili Francuzi šezdesetih.

EU nikada nije stala na stranu američkih neprijatelja i zatražila povlačenje američkih trupa iz neke okupirane zemlje kao što su to uradili Francuzi šezdesetih.

Ne samo da nije nego po svemu sudeći i neće nikada.


Današnje države EU,te provincije i regije u budućnosti neće imati ni ovo malo sopstvene politike što imaju danas tako da će Amerikancima kontrola Evrope preko ispostave u Briselu biti još lakša nego sšo je danas.

Što se socijaldemokrata tiče ne vidim da oni nešto preterano smetaju Amerima.

Današnji socijaldemokrati uglavnom vode pro-jenkijevsku i pro-natovsku politiku.


Ili neko možda misli da su Toni Bler,Havijer Solana ili naš Žarko Korać nekakvi veliki anti-Amerikanci?

Nihilizam?

Ne radi se tu o nihilizmu vec o realnom gledanju na stvari.

Slično je i sa EU.

Ukoliko bi EU ušla u nesvrstane i još postala i vodeća zemlja tog pokreta i ukoliko bi krenula da nesebično pomaže američke neprijatelje došla bi u sukob sa interesima SAD i najverovatnije bi bila razbijena.

Ali svi znamo da se to neće desiti...

I za kraj malo pojašnjenje

Ja nisam lud pa da sad zagovaram nekakvu borbu protiv Amera.

Taman posla.

Ono što ja zagovaram su dobri odnosi sa svima pa čak i sa Amerima.

Međutim ti dobri odnosi moraju da budu zasnovani na principima međusobnog poštovanja,nemešanja u unutrašnje poslove i obostrane koristi.

Problem sa Amerima je taj što oni ta tri principa ne prihvataju (njihovi ambasadori se recimo ponašaju kao okupacioni gaulajteri) i sve dok bude tako bice i problema a i otpora."

Nemam nameru raspravljati o nečemu što danas i ptice na grani znaju.

Što se tice Vaclava Klausa nemam pojma čiji je on čovek.

Moguće i da je američki,ko zna...

Ljudi pričaju i da je Žarko Korać američki čovek pa ja sad ne znam da li da im verujem.

Sve je moguće...

Svako ko se suprotstavi Amerima i Izraelu u 90 posto slučajeva je najebao i to je činjenica koju ti ne možeš lako oboriti.

Dakle ne radi se o nihilizmu već o statistici.

Međutim postoje i izuzeci (kao gore spomenuta Francuska)."

_________________
"Život nikad nije pošten,ali budući nas je većina nepoštenih-to nam i odgovara."

"Svijet su stvorile budale,da bi pametni mogli u njemu živjeti."

"Svakog iole pametnog i pravičnijeg odmah olajavaju sa svih strana."

"Najgori su licemjeri koji nastupaju kao moralni stupovi društva."


Gazi,gazi,gazi "poduzetnike,poduzetnike,poduzetnike"



Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Anti-Jenkiju

Komentar  Slaven on Mon Aug 31, 2009 1:58 pm

Anti-Jenki (citat):Danasnji ekonomski giganti (SAD,Kina,Japan,Brazil,Juzna Koreja,Francuska itd.) nisu razvili svoje industrije zato sto su zagovarali slobodnu trgovinu sa znatno razvijenijima od sebe niti zato sto su govorili da nisu razvijeni krivi zbog toga sto nerazvijeni vise vole njihove proizvode.

Danasnji ekonomski giganti razvili su se zato sto su kad je trebalo umeli da zastite i pomognu svoje proizvodjace i zato sto su sledili "standarde" i norme drugacije od onih koji se sada namecu nerazvijenim zemljama.


Pa i Jugoslavija je dok je trajala blokovska podjela svijeta pod vodstvom Tita iskoristila priliku i kroz autarh(k)iju(protekcionizam) razvijala i štitila svoju tek nastalu industriju od fuziranja(pripajanja) sa strane Zapada kojoj su "titići"(birokrati iz SKJ,sadašnje "perjanice" višestranačkih stranaka) i mazohistički Razz Balkanci povjerovali kad su im "šaptali u uši" i trpali $novce$ u džepove da razbiju Jugoslaviju i ostvare "nezavisne"Razz države koje se sad utapaju u novu imperiju EU poput "kocke šećera". Suspect

Eno,i Karadžić je progledao kad mu je povrijeđena osobna sujeta kad su Englezi izigrali Twisted Evil dogovor da ga ne diraju,ako se on povuče iz javnog života(kad su to Radovane Englezi se držali dogovora Twisted Evil )i rekao da je rat u BiH bio nepotreban te insceniran od strane zapadnih Mad sila i da su sve balkanske vođe bile izmanipulirane Suspect(kako to da Tita nisu izmanipulirali,zato što je bi pravi vođa Cool )kojima je Jugoslavija smetala u njihovim imperijalističkim planovima. Evil or Very Mad


Mnogi sa podsmjehom kažu da samoupravljanje(kojeg,usput rečeno,Kinezi proučavaju i vele da su samo zbog toga poštovali SFRJ Cool )nije valjalo zato što su ga se sami ljudi odrekli. Surprised

Nije problem u sistemu i idejama,nego u ljudima koji ga provode,sebičnim,taštim(sebeljubljivim),materijalističnim i licemjernim Twisted Evil

Da su ljudi skromni i duševni(iako tvrde da su "vjernici i humanisti" Razz ) onda bi samoupravljanje(sistem bez gazdi i gospodara Wink ) profunkcioniralo diljem svijeta,a razlog zašto je Jugoslavija srušena u tome treba tražiti i u nesvrstanima jer su obje kategorije potkopavale pljačkašku Evil or Very Mad prirodu i narav Zapadne Evrope koja je na pljački i iskorištavanju svijeta utemeljena,te na JNA kao garantu jednog i drugog,a i jedno i drugo i treće tj.Jugoslavija kao cjelina je smetala i bila "trn u oku" ostvarivanju sadašnje rađajuće imperije EU kao i Trećeg Reicha onomad. Exclamation Idea

_________________
"Život nikad nije pošten,ali budući nas je većina nepoštenih-to nam i odgovara."

"Svijet su stvorile budale,da bi pametni mogli u njemu živjeti."

"Svakog iole pametnog i pravičnijeg odmah olajavaju sa svih strana."

"Najgori su licemjeri koji nastupaju kao moralni stupovi društva."


Gazi,gazi,gazi "poduzetnike,poduzetnike,poduzetnike"



Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Gadafi u UN

Komentar  Slaven on Wed Oct 07, 2009 8:03 pm

Gadafi u UN-u (citat): Laughing

Gadafi je nekoliko dana pre nego što će potpisati predlog o novoj definiciji terorizma odgovorio na ovo pitanje optuživši imperijaliste za raspad Jugoslavije.

Deo svog prvog obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 23. septembra pukovnik je posvetio bivšoj Jugoslaviji i zatražio istragu o poslednjim balkanskim ratovima.

Ta miroljubiva zemlja Jugoslavija izgradila se sama,ciglu po ciglu.

Pošto ju je Hitler uništio,a onda je ponovo razbijena na isti hitlerovski način.

Jugoslovenska federacija,miroljubiva država koju je napravio heroj mira Tito,izgrađena je kamen po kamen,a kad je Tito umro vi ste došli u bivšu Jugoslaviju i rasturili je komad po komad zbog sopstvenih imperijalističkih interesa.

Kako mi drugi da budemo sigurni da se to neće desiti nama ako se desilo miroljubivoj Jugoslaviji?

Je li ona ikada bila pretnja bilo kome?

Bilo kada? upitao je libijski vođa.


Svaka čast Gadafiju. Cool

Iako je došao na vlast svrgnuvši vlastita strica Suspect legenda je. Very Happy

Najjači mi je kad razapne onaj šator gdje god da ide Laughing

A,govorio je sat i po vremena(prevoditelj se doslovno srušio od umora nakon jednog sata prevođenja Suspect) za govornicom UN-a i branio somalske gusare koji napadju zapadne brodove jer nemaju što jesti pa tako hrane svoje familije:o ,a i zatražio je i da Zapad obešteti Afriku u ime stoljetnog iskorištavanja iste Mad,a i također je spomenuo zavjeru masona protiv Kenedija koji nije htio zaratit sa Sovjetima u kubanskoj krizi 1961.pa su ga zato ubili. Shocked

A,nesretna Crying or Very sad Jugoslavija je bila EKONOMSKA prijetnja:pohlepnog Mad ,lažljivog Evil or Very Mad i licemjernog Twisted Evil Zapada.



Vuk (citat):Da li bi rat koji je vodila "Oslobodilačka vojska Kosova" mogao da se shvati kao "borba za slobodu i samoopredeljenje",a ne terorizam?


Pa pitaj "poštene i pravedne" Twisted Evil zapadnoevropljane koji,shodno svojim interesima dakako,nekima daju i više prava nego što realno trebaju(Albanci) Surprised ,a drugima ne daju nikakva prava(Kurdi,Baski,Laponci...) Evil or Very Mad ,a one narode i zemlje koje ne kontroliraju,zapadni licemjeri nazivaju "teroristima"(Sjeverna Koreja,Iran,Venezuela)i onda ih bombardiraju. Mad

Naravno,zapadnoevropljane nema smisla Razz kritizirati,jer su oni Bog...pardon Embarassed đavlom Twisted Evil dati.

_________________
"Život nikad nije pošten,ali budući nas je većina nepoštenih-to nam i odgovara."

"Svijet su stvorile budale,da bi pametni mogli u njemu živjeti."

"Svakog iole pametnog i pravičnijeg odmah olajavaju sa svih strana."

"Najgori su licemjeri koji nastupaju kao moralni stupovi društva."


Gazi,gazi,gazi "poduzetnike,poduzetnike,poduzetnike"



Slaven
Admin

Broj postova : 1668
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23

Vidi profil korisnika http://sfrj4ever.forumieren.de/profile.forum

Na vrh Go down

Jugoslavija je razbijena

Komentar  Valter on Thu Dec 29, 2011 9:26 am


_________________
Samo zajedno smo jaci!
http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Valter
Admin

Broj postova : 3198
Age : 64
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11

Vidi profil korisnika http://www.youtube.com/watch?v=waEYQ46gH08

Na vrh Go down

Re: ZAŠTO I KAKO JE SRUŠENA SFR JUGOSLAVIJA!

Komentar  Sponsored content Today at 2:09 am


Sponsored content


Na vrh Go down

Stranica 1/2 1, 2  Next

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu