ZAŠTO SE RASPALA I ZAŠTO JE UNIŠTENA SFR JUGOSLAVIJA?!
4 posters
Stranica 1/2 • 1, 2 
ZAŠTO SE RASPALA I ZAŠTO JE UNIŠTENA SFR JUGOSLAVIJA?!
Slaven Mon Sep 15, 2008 4:56 am
SFRJ se nije raspala, ona je "ubijena". Prvenstveno od najvecih republika, srbije i hrvatske. Zato, sto su te dve republike vec na samom zavrsetku drugog svetskog rata trezile odvajanje od jugoslavije. I na tome radile svo vreme postojanja jugoslavije. Drugi glavni faktor je to sto je jugoslavija smetala velikim silama. Posebno je pri tome smetala SAD-a, zato sto je bila socijalisticka zemlja. Jugoslavija je napredovala u razvojju, to je bio trn u oku SAD-a.
Tema je obradjena obsirnije i u odredjenim podtemama.
Najzalosnije je medjutim cinjenica da su i gradjani sve sto se dogodilo primili kao cinjenicu.
Mislim da je jugoslavija zasluzila bar postovanje za sve ono sto je ostvareno u toku njenog postojanja. Nazalost se danas iznose samo negativni momenti, dok se pozetivno iz vremena jugoslavije cisti pod "tepih". To je veoma zalosno.
Valter
Tema je obradjena obsirnije i u odredjenim podtemama.
Najzalosnije je medjutim cinjenica da su i gradjani sve sto se dogodilo primili kao cinjenicu.
Mislim da je jugoslavija zasluzila bar postovanje za sve ono sto je ostvareno u toku njenog postojanja. Nazalost se danas iznose samo negativni momenti, dok se pozetivno iz vremena jugoslavije cisti pod "tepih". To je veoma zalosno.
Valter
Slaven: komentar modifikovan dana: Sat Feb 27, 2016 9:56 am; prepravljeno ukupno 4 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Intervju sa Veljkom Kadijevićem
Slaven Mon Sep 15, 2008 5:23 am
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Ilija T. Radaković:"Besmislena yu ratovanja" 1991-
Slaven Mon Sep 15, 2008 5:23 am
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
(Ne)dostupne informacije...
Slaven Sun Nov 09, 2008 1:57 am
Eno,počeli su u HR izlazit DVD-ovi(bit će ih 12,svako 14 dana izlazi po jedan sa dvije epizode od klojih svaka traje 50 minuta)pod naslovom TITO,i to po 49 kuna jedan DVD-e(inače,cijena praznog DVD-a je 2 kune,kutije 1 kunu,pa pribrojite porez i troškove,vidjet ćete koliki je profit 
,a oni reklamiraju "samo" 
49 ,kuna,tako je to u kapitalizmu,sve što kupiš PREtplatiš,a tvoj rad,ako imaš sreće uopće radit,PODplate).
No,unatoč svemu,nije teško zaključit da to uzimam. :wink:
Jako zanimljivo i poučno.
Vrijeme je pokazalo da su Ranković i Đilas bili u pravu,prvi oko buduće izdaje Albanaca,a drugi oko buduće izdaje "komunista i Jugoslavena" i jedni i drugih grobara SFRJ. 
Sjećam se rečenice Biljane Plavšić iz 1990-ih:
"Svi su htjeli rasturit Jugoslaviju"
Tada nisam kužio zašto i tko
i htio sam to dokučit,i 15-ak godina poslije,jesam. 
SAD i Vatikan(kao i zapadna Evropa)jer im je SFRJ kroz:samoupravljanje,nesvrstane i JNA(nova moja i ne samo moja spoznaja)remetila pohlepne i licemjerne planove kao prva i jedina ANTI čobansko-ovčja država. 
Njemačka kao osveta za drugi svjetski rat jer su praktički zbog SFRJ i SSSR taj rat izgubili.
A,ne smijemo i zaboravit jedan dio broj naših "ovaca"(radnika) koji su sanjali da jednog dana postanu "čobani"(kapitalista) i kojima je sjaj kapitalizma bio draži i primaljiviji od sivila komunizma,a sve odreda "vjernici i kršćani".
Posljedice takva izbora tek se naziru i još dugo će se osjećati. :?
Tu su još Izrael(ne zaboravimo da je SFRJ imala odlične odnose za arapskim zemljama-Jaser Arafat,čelnik Palestine je mimo protokola 10 minuta plakao na njegovom grobu na sprovodu
) a sa Izraelom nije imala ni diplomatske )
Velika Britanija konkretno engleska kraljica koja vlada svijetom,a SAD je njihov pas za prljave i ružne poslove...
Kad se sve zbroji i oduzme,nije moglo drugačije ni da se završi...
A malo je DVD o Titu i SFRJ(niti jedna!) u prodaji...
A o američkim(SAD) operacijama "oslobađanja" po svijetu,koliko hoćeš...
Nije ni čudno kad je svijet njihova prćija,osim Rusije i Kine i ostalih "terorističkih" zemalja(Sjeverna Koreja,Kuba,Venezuela)koje "nisu imale sreće osjetit "čari demokracije".
,a oni reklamiraju "samo" 49 ,kuna,tako je to u kapitalizmu,sve što kupiš PREtplatiš,a tvoj rad,ako imaš sreće uopće radit,PODplate).No,unatoč svemu,nije teško zaključit da to uzimam. :wink:
Jako zanimljivo i poučno.
Vrijeme je pokazalo da su Ranković i Đilas bili u pravu,prvi oko buduće izdaje Albanaca,a drugi oko buduće izdaje "komunista i Jugoslavena" i jedni i drugih grobara SFRJ.
Sjećam se rečenice Biljane Plavšić iz 1990-ih:
"Svi su htjeli rasturit Jugoslaviju"
Tada nisam kužio zašto i tko
i htio sam to dokučit,i 15-ak godina poslije,jesam. SAD i Vatikan(kao i zapadna Evropa)jer im je SFRJ kroz:samoupravljanje,nesvrstane i JNA(nova moja i ne samo moja spoznaja)remetila pohlepne
i licemjerne planove kao prva i jedina ANTI čobansko-ovčja država. Njemačka kao osveta za drugi svjetski rat jer su praktički zbog SFRJ i SSSR taj rat izgubili.
A,ne smijemo i zaboravit jedan dio broj naših "ovaca"(radnika) koji su sanjali da jednog dana postanu "čobani"(kapitalista) i kojima je sjaj kapitalizma bio draži i primaljiviji od sivila komunizma,a sve odreda "vjernici i kršćani".
Posljedice takva izbora tek se naziru i još dugo će se osjećati. :?
Tu su još Izrael(ne zaboravimo da je SFRJ imala odlične odnose za arapskim zemljama-Jaser Arafat,čelnik Palestine je mimo protokola 10 minuta plakao na njegovom grobu na sprovodu
) a sa Izraelom nije imala ni diplomatske )Velika Britanija konkretno engleska kraljica koja vlada svijetom,a SAD je njihov pas za prljave i ružne poslove...
Kad se sve zbroji i oduzme,nije moglo drugačije ni da se završi...
A malo je DVD o Titu i SFRJ(niti jedna!) u prodaji...
A o američkim(SAD) operacijama "oslobađanja"
po svijetu,koliko hoćeš...Nije ni čudno kad je svijet njihova prćija,osim Rusije i Kine i ostalih "terorističkih" zemalja(Sjeverna Koreja,Kuba,Venezuela)koje "nisu imale sreće osjetit "čari demokracije".
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Odgovor
Valter Mon Nov 10, 2008 9:28 am
Postovani druze Slaven,
unistli su Jugoslaviju,sada unistavaju i te "slobodne" zemlje,sto jasno pokazuje,nisu oni hteli "slobodu" za svoje republike vec im je bio glavni cilj sistem.
Radnicko smaoupravljanje,prava demokratija i bojazan da bi se moglo "sutra" i u drugim zemljama sveta cuti za taj sistem i razsiriti kao plamen.
Neka su DVD -i i skupi ( prividno) licno mislim da ce ipak po koji mladji gradjanin drugacije videti sve, nakon gledanja tih DVD-a.
Osim toga to znaci da se ipak nesto pokrece,mada to niko ne zeli da prizna.
Drugarski pozdrav,
Valter
unistli su Jugoslaviju,sada unistavaju i te "slobodne" zemlje,sto jasno pokazuje,nisu oni hteli "slobodu" za svoje republike vec im je bio glavni cilj sistem.
Radnicko smaoupravljanje,prava demokratija i bojazan da bi se moglo "sutra" i u drugim zemljama sveta cuti za taj sistem i razsiriti kao plamen.
Neka su DVD -i i skupi ( prividno) licno mislim da ce ipak po koji mladji gradjanin drugacije videti sve, nakon gledanja tih DVD-a.
Osim toga to znaci da se ipak nesto pokrece,mada to niko ne zeli da prizna.
Drugarski pozdrav,
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
"Povampirenje prošlosti nije u interesu naroda"
Slaven Thu Jan 15, 2009 11:00 pm
Vladislav Jovanović:"Povampirenje prošlosti nije u interesu naroda"
"Rat se mogao izbjeći",kategoričan je i danas,13 godina nakon završetka ratnih dešavanja u nekadašnjoj velikoj balkanskoj državi,Vladislav Jovanović,bivši ministar inostranih poslova Savezne Republike Jugoslavije.
O tome je Jovanović napisao i knjigu "Rat se mogao izbeći",u kojoj se osvrće na zbivanja u posljednjoj deceniji prošlog vijeka,koja su se mogla izbjeći,kako kaže,samo da su republike koje su činile tadašnju zajedničku zemlju poštovale i njen ustav,a zapadne zemlje međunarodno pravo.
Smatra da se rat u BiH mogao izbjeći time što bi se prihvatio Kutiljerov plan,koji je bio prezentovan Evropskoj zajednici.
Jovanović kaže da je danas neophodno da se između tri konstitutivna naroda u BiH razvija duh tolerancije i zajedništva,a to je moguće samo na bazi striktnog poštovanja svih odredaba Dejtonskog mirovnog sporazuma.
NN:Koliko je nakon svega što se izdešavalo u prošlosti moguć privredni,kulturni i drugi istinski suživot među republikama koje su nekada činile zajedničku zemlju,odnosno Jugoslaviju?
JOVANOVIĆ:Verujem da je moguć jer, na kraju krajeva,svi smo osuđeni na budućnost,a ne samo na prošlost,a budućnost znači suživot.
Međutim,za to je potrebno da svi sa svoje strane priznaju,poštuju i realizuju osnovna prava koja pripadaju drugima sa kojima žive. Recimo,Srbi u Hrvatskoj bi morali da imaju puno priznanje njihovih prava na povratak,na imovinu,na poštovanje,dostojanstvo,a oni to još nemaju.
Istovremeno,u BiH bi trebalo da se prestane sa tom politikom negiranja postojanja Republike Srpske i pripisivanja tom entitetu raznih etiketa.
Neophodno je da se između tri konstitutivna naroda u BiH razvija duh tolerancije i zajedništva a to je moguće samo na bazi striktnog poštovanja svih odredaba Dejtonskog sporazuma i činjenice da sva tri naroda žive na toj teritoriji,te moraju da se uzajamno uvažavaju i prihvataju.
Kada bi se to ostvarilo,onda ne bi bilo problema ni za ostvarivanje odnosa višeg stepena saradnje između bivših jugoslovenskih republika.
Tu,naravno,ne mislim samo na Hrvatsku i BiH,nego i na sve druge bivše jugoslovenske republike.
NN: Da li danas postoje uslovi za ostvarivanje potpune saradnje?
JOVANOVIĆ: Još smo mnogo daleko od toga,jer i dalje žive ostaci uverenja o superiornosti jednih nad drugima,odnosno o pravima jednih da vrše hegemonu vlast nad drugima.
To je ostatak prošlosti i prošlih shvatanja,koja bi trebalo da iščeznu.
Kada toga ne bi bilo,onda bi recimo takozvani Jugosi u Sloveniji bili tretirani kao ravnopravni građani,bilo bi im priznavano državljanstvo i pravo na imovinu.
U Hrvatskoj sam već rekao šta je sve potrebno učiniti prema Srbima da bi se postigla atmosfera poverenja i saradnje,a to je slučaj i sa Crnom Gorom,gde su Srbi na razne načine diskriminisani i ne osećaju se ravnopravno sa Crnogorcima.
To shvatanje punog uvažavanja drugoga,a ne samo sebe i svojih prava,trebalo bi da prevlada i kada se to postigne,onda bi bilo lakše svima nama koji smo nekada živeli u zajedničkoj državi,da živimo u jednoj opuštenijoj atmosferi takozvanog dobrosusedstva i pune saradnje i to ne samo s određenim delovima,nego sa svim bivšim jugoslovenskim republikama.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o aktuelnom stanju na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini?
JOVANOVIĆ: Nije dobro to što se vrši kampanja negiranja postojanja entiteta RS jer je to ne samo protivno slovu i duhu Dejtonskog mirovnog sporazuma i činjenici da je to jedna realnost i to tvrda i veoma opipljiva realnost,koja se mora respektovati,nego i zbog toga što je to nešto što vuče unazad i to ne samo politički,nego i psihološki.
Naročito kada se povampiruju te ideje iz prošlosti,o pravu nekih da vladaju nad drugima,sve nas unazađuje,ne samo u okviru BiH. Mislim da bi ta ofanziva,odnosno kampanja protiv RS,morala odmah da prestane i da se u duhu međusobnog uvažavanja rešavaju preostali problemi među ta tri naroda,odnosno dva entiteta,otprilike u duhu onoga što su trojica političara u BiH nedavno zaključila.
NN: Koliko to povampirivanje ideja iz prošlosti onemogućava zacjeljivanje rana u BiH?
JOVANOVIĆ: Činjenica je da je rat u BiH najduže trajao i bio je najsuroviji sa svih strana,bio je poprište za mešanje stranih interesa čak i sa veoma dalekih prostora,pa nije ni čudo što su ožiljci tu najsvežiji,najdublji i najtrajniji,ali to treba još više da obavezuje sva tri naroda i njihove predstavnike da prestanu sa takozvanim međusobnim retoričkim ratom,da uvaže činjenicu postojanja Dejtonskog sporazuma,postojanja dva entiteta i tri konstitutivna naroda,da se u tom duhu rešavaju problemi.
Svako dalje iščikavanje takve realnosti,koja je međunarodno ratifikovana,svako izazivanje podozrenja,netrpeljivosti,vodi samo povampirivanju prošlosti,a to nije u interesu niti jednog naroda,kao niti jednog pojedinca u BiH.
NN: Napisali ste knjigu "Rat se mogao izbeći". Kako se konkretno rat u BiH mogao izbjeći?
JOVANOVIĆ: Mogao se izbeći time što bi se prihvatio Kutiljerov plan,koji je bio prezentovan Evropskoj zajednici koja ga je odobrila,zajedno sa celokupnom mirovnom konferencijom u Jugoslaviji.
Ambasador Kutiljer je tražio da se sačeka još dve nedelje,da se završe još neki detalji i onda bi Bosna uređena na kantonalnim principima mogla da uđe u porodicu nezavisnih država bez rata i svih nesreća koje su je pogodile.
Međutim,znamo da je Alija Izetbegović pod pritiskom Amerike naknadno povukao svoju saglasnost i da je posle toga došlo do organizovanja referenduma,koji nije demokratski način odlučivanja u uslovima kada postoje tri konstitutivna naroda,jer predstavlja oblik nadglasavanja jednih nad drugima i iza toga su nastupili poznati incidenti koji,mora se priznati,nisu došli sa srpske strane,nego pre svega sa hrvatske.
Bosna je, možda ne sasvim slučajno,bila gurnuta u to užasno iskustvo,odnosno bratoubilački rat.
NN: Koliko su adekvatne tvrdnje da je raspad Jugoslavije počeo još sa smrću Josipa Broza Tita i ko je sve potpomogao njeno razbijanje?
JOVANOVIĆ: Postoji jedno ružičasto shvatanje o ulozi Amerike u jugoslovenskoj krizi,po kome su Nemačka,Austrija,Italija i Vatikan bili najzainteresovaniji za nastanak te krize,dok se Amerika držala po strani i navodno nije bila zainteresovana za rasturanje Jugoslavije,što nije tačno.
Najpre,moramo imati na umu jedan američki dokument iz sedamdesetih godina prošlog vek.
a koji je markirao Kosovo kao jednu od tačaka na planeti gde se može proizvesti gerilski pokret.
Znači,oni su još za Titovog života planirali razvoj događaja koji je trebalo da krene sa Kosova.
Pošto to nije išlo,krenuli su nešto kasnije sa severa,od Slovenije.
Mi smo i tada,a još smo, bili predmet osude samo zato što smo branili svoju zemlju,svoj narod,ne dajući da se stavljamo ni pod američku,niti bilo čiju drugu kontrolu.
S druge strane, postoji jedno uverenje na Zapadu kome su mnogo doprineli bivša Austrougarska,Nemačka,Engleska,a to je da su Srbi na Balkanu krajnje nepouzdan faktor za zapadne strategijske interese zbog njihove duhovne i verske bliskosti sa Rusijom i da zbog toga Zapad ne može da gradi svoju strategiju na ovom tlu.
Zbog toga se nastojalo i još se nastoji da se Srbija teritorijalno umanji,a Kosovo je jedan od takvih pokušaja,na kome se,nažalost,ne zaustavljaju,iako je Srbija jedna moderna država koja ne pristaje da bude ni pion Zapada,ni pion Istoka,odnosno Rusije.
NN: Znači,tvrdite i dalje,kao što ste ranije često naglašavali,da su Srbija i Srbi uopšte bili samo mali pioni u jednoj velikoj i gruboj partiji šaha?
JOVANOVIĆ: U to vreme su mnoge zemlje,a ne samo Jugoslavija i Srbija,bile mali pioni jedne velike igre,čije poteze su drugi povlačili.
Jugoslovenska kriza se otvorila kada su se razlomili ukupni svetski međunarodni odnosi,naročito u Evropi,a u toj se provaliji našla bivša Jugoslavija,koja je upravo u tim trenucima rešavala svoje biti ili ne biti.
Naša uloga,međutim,nije bila ni mala,jer smo branili zemlju od pokušaja da se ona rasturi.
Istovremeno,delovi srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini se brane od pokušaja da se na silu izvedu iz njene dotadašnje države.
Zbog toga sam napisao knjigu:"Rat se mogao izbeći",kao jedan pokušaj da se objektivno sagleda taj splet okolnosti i činjenica i da se na neki način popuni praznina u našoj publicistici u vezi s tim teškim godinama kroz koje smo prošli.
Za razliku od nas,mnogi iz bivših jugoslovenskih republika,a naročito spoljni zapadni faktori, bili su veoma produktivni u proizvodnji knjiga,publikacija,stereotipa u kojima se cela odgovornost i krivica za ovu krizu pripisuju isključivo Srbima i Srbiji.
NN: Čini se da se devedesetih godina prošlog vijeka u Srbiji mnogo više očekivalo od Rusije?
JOVANOVIĆ: Rusija je,i pored propusta koje je imala u odnosu na nas,uvek bila i spoljni činilac na koji smo se najviše mogli osloniti još od vremena borbe protiv Turaka,preko naših ratova sa germanskim narodima.
Ona je međutim,glasala protiv Srbije u raznim rezolucijama,ali se to dešavalo u vremenu kada je ta zemlja bila dosta slabija i od same Srbije,u vremenu kada je dobijala mrvice od Zapada da preživi.
Već sada,kada je iskoračila iz tog tužnog perioda, ona nam pruža podršku.
Što se,pak,tiče naših drugih saveznika,kakva je Francuska,za koju je postojala jedna legenda još iz Prvog svetskog rata da nam je trajni prijatelj,iako se zna i to da nam je naplatila svu artiljeriju i naoružanje koje nam je isporučila u tom ratu,ona je bila naše drugo razočarenje.
Kada je, očetkom devedesetih,Fransoa Miteran pozvao Slobodana Miloševića na hitan sastanak,verovalo se u njihovu pomoć,ali je ovaj očigledno bio obmanut jer mu je koncept Međunarodne konferencije o Jugoslaviji 1991. godine prikazan kao ponuda dobrih usluga Evropske zajednice za pomirenje zavađene braće.
To je,međutim,bila prevara jer je samo nekoliko nedelja kasnije Jugoslavija rasturena,a njene republike dobile nezavisnost,iako to Miteran nije uradio samo u svoje ime, eć u ime 12 evropskih zemalja.
NN: Gdje je u to vrijeme bio Pokret nesvrstanih i da li se na njih moglo osloniti s obzirom na to da je Jugoslavija bila jedan od njegovih osnivača?
JOVANOVIĆ: Prvo,ta naša pozicija u Pokretu nesvrstanih je i bila jedan od glavnih razloga da Jugoslavija nestane sa mape Evrope a s druge strane Pokret nesvrstanih je bio jako zabrinut zbog krize na jugoslovenskoj političkoj sceni.
Na Ministarskoj konferenciji Pokreta u Gani, početkom devedesetih,oni su tražili da pomognu,ali je tadašnji jugoslovenski ministar inostranih poslova Budimir Lončar veoma grubo odbacio tu ponudu, vrdeći da je Evropska zajednica ta koja će da posreduje i da Pokret nesvrstanih nema tu šta da traži.
Odmah iza toga je napustio konferenciju.
To je duboko zabolelo članice Pokreta,naročito zemlje crne Afrike,koje su u tome gestu videle prezrenje prema Pokretu.
NN: Nakon što rat nije spriječen i nakon teških krvoprolića,došlo je do progona ljudi sa svojih ognjišta,a govorilo se i o razmjenama teritorija.
Koliko ste s time upoznati?
JOVANOVIĆ: Bilo je usmenih dogovora,možda i da ih tako nazovem,poludogovora,ali ništa nije potpisano.
Jedan od takvih dogovora je bio i taj da se tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji omogući izlazak na more,od poluostrva Prevlaka do mesta Molunat,a da se kao zamena za to Dubrovniku ustupi zaleđe,odnosno oblast Popovog polja,kako bi se na tom mestu podebljala granica BiH sa Hrvatskom.
Bilo je reči i da se u kompenzaciju uključi i jedan deo Crne Gore na severu,kao nadoknada za Popovo polje,ali ništa od toga nije bilo zvanično.
Od toga nije bilo ništa jer niti je potpisan kakav dogovor,niti je Franjo Tuđman to mislio ozbiljno.
On je to radio samo da bi zavarao drugu stranu,jer je na kraju,kada je trebalo stvari paragrafirati, ekao da će to učiniti tek kada se prizna nezavisnost BiH.
Drugim rečima,trebalo je dobiti pristanak cele BiH za takvu trampu teritorije.
Razvijati specijalne odnose.
NN: Kako ocjenjujete sadašnji odnos Srbije sa Republikom Srpskom i Bosnom i Hercegovinom?
JOVANOVIĆ: Boreći se za poštovanje međunarodnog prava na jugu Srbije,mi se borimo i za poštivanje Dejtonskog sporazuma u BiH i to je nešto što je povezano međusobno,premda ima pokušaja da se sam dejtonski sporazum revidira,ne samo u delovima,nego i u suštini.
nteres Srbije jeste da se Dejtonski sporazum poštuje do kraja,da u njemu,u okviru Bosne i Hercegovine,ostane Republika Srpska i da se razvijaju specijalni odnosi Srbije sa Republikom Srpskom,ali i celom BiH."
"Rat se mogao izbjeći",kategoričan je i danas,13 godina nakon završetka ratnih dešavanja u nekadašnjoj velikoj balkanskoj državi,Vladislav Jovanović,bivši ministar inostranih poslova Savezne Republike Jugoslavije.
O tome je Jovanović napisao i knjigu "Rat se mogao izbeći",u kojoj se osvrće na zbivanja u posljednjoj deceniji prošlog vijeka,koja su se mogla izbjeći,kako kaže,samo da su republike koje su činile tadašnju zajedničku zemlju poštovale i njen ustav,a zapadne zemlje međunarodno pravo.
Smatra da se rat u BiH mogao izbjeći time što bi se prihvatio Kutiljerov plan,koji je bio prezentovan Evropskoj zajednici.
Jovanović kaže da je danas neophodno da se između tri konstitutivna naroda u BiH razvija duh tolerancije i zajedništva,a to je moguće samo na bazi striktnog poštovanja svih odredaba Dejtonskog mirovnog sporazuma.
NN:Koliko je nakon svega što se izdešavalo u prošlosti moguć privredni,kulturni i drugi istinski suživot među republikama koje su nekada činile zajedničku zemlju,odnosno Jugoslaviju?
JOVANOVIĆ:Verujem da je moguć jer, na kraju krajeva,svi smo osuđeni na budućnost,a ne samo na prošlost,a budućnost znači suživot.
Međutim,za to je potrebno da svi sa svoje strane priznaju,poštuju i realizuju osnovna prava koja pripadaju drugima sa kojima žive. Recimo,Srbi u Hrvatskoj bi morali da imaju puno priznanje njihovih prava na povratak,na imovinu,na poštovanje,dostojanstvo,a oni to još nemaju.
Istovremeno,u BiH bi trebalo da se prestane sa tom politikom negiranja postojanja Republike Srpske i pripisivanja tom entitetu raznih etiketa.
Neophodno je da se između tri konstitutivna naroda u BiH razvija duh tolerancije i zajedništva a to je moguće samo na bazi striktnog poštovanja svih odredaba Dejtonskog sporazuma i činjenice da sva tri naroda žive na toj teritoriji,te moraju da se uzajamno uvažavaju i prihvataju.
Kada bi se to ostvarilo,onda ne bi bilo problema ni za ostvarivanje odnosa višeg stepena saradnje između bivših jugoslovenskih republika.
Tu,naravno,ne mislim samo na Hrvatsku i BiH,nego i na sve druge bivše jugoslovenske republike.
NN: Da li danas postoje uslovi za ostvarivanje potpune saradnje?
JOVANOVIĆ: Još smo mnogo daleko od toga,jer i dalje žive ostaci uverenja o superiornosti jednih nad drugima,odnosno o pravima jednih da vrše hegemonu vlast nad drugima.
To je ostatak prošlosti i prošlih shvatanja,koja bi trebalo da iščeznu.
Kada toga ne bi bilo,onda bi recimo takozvani Jugosi u Sloveniji bili tretirani kao ravnopravni građani,bilo bi im priznavano državljanstvo i pravo na imovinu.
U Hrvatskoj sam već rekao šta je sve potrebno učiniti prema Srbima da bi se postigla atmosfera poverenja i saradnje,a to je slučaj i sa Crnom Gorom,gde su Srbi na razne načine diskriminisani i ne osećaju se ravnopravno sa Crnogorcima.
To shvatanje punog uvažavanja drugoga,a ne samo sebe i svojih prava,trebalo bi da prevlada i kada se to postigne,onda bi bilo lakše svima nama koji smo nekada živeli u zajedničkoj državi,da živimo u jednoj opuštenijoj atmosferi takozvanog dobrosusedstva i pune saradnje i to ne samo s određenim delovima,nego sa svim bivšim jugoslovenskim republikama.
NN: Kakvo je Vaše mišljenje o aktuelnom stanju na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini?
JOVANOVIĆ: Nije dobro to što se vrši kampanja negiranja postojanja entiteta RS jer je to ne samo protivno slovu i duhu Dejtonskog mirovnog sporazuma i činjenici da je to jedna realnost i to tvrda i veoma opipljiva realnost,koja se mora respektovati,nego i zbog toga što je to nešto što vuče unazad i to ne samo politički,nego i psihološki.
Naročito kada se povampiruju te ideje iz prošlosti,o pravu nekih da vladaju nad drugima,sve nas unazađuje,ne samo u okviru BiH. Mislim da bi ta ofanziva,odnosno kampanja protiv RS,morala odmah da prestane i da se u duhu međusobnog uvažavanja rešavaju preostali problemi među ta tri naroda,odnosno dva entiteta,otprilike u duhu onoga što su trojica političara u BiH nedavno zaključila.
NN: Koliko to povampirivanje ideja iz prošlosti onemogućava zacjeljivanje rana u BiH?
JOVANOVIĆ: Činjenica je da je rat u BiH najduže trajao i bio je najsuroviji sa svih strana,bio je poprište za mešanje stranih interesa čak i sa veoma dalekih prostora,pa nije ni čudo što su ožiljci tu najsvežiji,najdublji i najtrajniji,ali to treba još više da obavezuje sva tri naroda i njihove predstavnike da prestanu sa takozvanim međusobnim retoričkim ratom,da uvaže činjenicu postojanja Dejtonskog sporazuma,postojanja dva entiteta i tri konstitutivna naroda,da se u tom duhu rešavaju problemi.
Svako dalje iščikavanje takve realnosti,koja je međunarodno ratifikovana,svako izazivanje podozrenja,netrpeljivosti,vodi samo povampirivanju prošlosti,a to nije u interesu niti jednog naroda,kao niti jednog pojedinca u BiH.
NN: Napisali ste knjigu "Rat se mogao izbeći". Kako se konkretno rat u BiH mogao izbjeći?
JOVANOVIĆ: Mogao se izbeći time što bi se prihvatio Kutiljerov plan,koji je bio prezentovan Evropskoj zajednici koja ga je odobrila,zajedno sa celokupnom mirovnom konferencijom u Jugoslaviji.
Ambasador Kutiljer je tražio da se sačeka još dve nedelje,da se završe još neki detalji i onda bi Bosna uređena na kantonalnim principima mogla da uđe u porodicu nezavisnih država bez rata i svih nesreća koje su je pogodile.
Međutim,znamo da je Alija Izetbegović pod pritiskom Amerike naknadno povukao svoju saglasnost i da je posle toga došlo do organizovanja referenduma,koji nije demokratski način odlučivanja u uslovima kada postoje tri konstitutivna naroda,jer predstavlja oblik nadglasavanja jednih nad drugima i iza toga su nastupili poznati incidenti koji,mora se priznati,nisu došli sa srpske strane,nego pre svega sa hrvatske.
Bosna je, možda ne sasvim slučajno,bila gurnuta u to užasno iskustvo,odnosno bratoubilački rat.
NN: Koliko su adekvatne tvrdnje da je raspad Jugoslavije počeo još sa smrću Josipa Broza Tita i ko je sve potpomogao njeno razbijanje?
JOVANOVIĆ: Postoji jedno ružičasto shvatanje o ulozi Amerike u jugoslovenskoj krizi,po kome su Nemačka,Austrija,Italija i Vatikan bili najzainteresovaniji za nastanak te krize,dok se Amerika držala po strani i navodno nije bila zainteresovana za rasturanje Jugoslavije,što nije tačno.
Najpre,moramo imati na umu jedan američki dokument iz sedamdesetih godina prošlog vek.
a koji je markirao Kosovo kao jednu od tačaka na planeti gde se može proizvesti gerilski pokret.
Znači,oni su još za Titovog života planirali razvoj događaja koji je trebalo da krene sa Kosova.
Pošto to nije išlo,krenuli su nešto kasnije sa severa,od Slovenije.
Mi smo i tada,a još smo, bili predmet osude samo zato što smo branili svoju zemlju,svoj narod,ne dajući da se stavljamo ni pod američku,niti bilo čiju drugu kontrolu.
S druge strane, postoji jedno uverenje na Zapadu kome su mnogo doprineli bivša Austrougarska,Nemačka,Engleska,a to je da su Srbi na Balkanu krajnje nepouzdan faktor za zapadne strategijske interese zbog njihove duhovne i verske bliskosti sa Rusijom i da zbog toga Zapad ne može da gradi svoju strategiju na ovom tlu.
Zbog toga se nastojalo i još se nastoji da se Srbija teritorijalno umanji,a Kosovo je jedan od takvih pokušaja,na kome se,nažalost,ne zaustavljaju,iako je Srbija jedna moderna država koja ne pristaje da bude ni pion Zapada,ni pion Istoka,odnosno Rusije.
NN: Znači,tvrdite i dalje,kao što ste ranije često naglašavali,da su Srbija i Srbi uopšte bili samo mali pioni u jednoj velikoj i gruboj partiji šaha?
JOVANOVIĆ: U to vreme su mnoge zemlje,a ne samo Jugoslavija i Srbija,bile mali pioni jedne velike igre,čije poteze su drugi povlačili.
Jugoslovenska kriza se otvorila kada su se razlomili ukupni svetski međunarodni odnosi,naročito u Evropi,a u toj se provaliji našla bivša Jugoslavija,koja je upravo u tim trenucima rešavala svoje biti ili ne biti.
Naša uloga,međutim,nije bila ni mala,jer smo branili zemlju od pokušaja da se ona rasturi.
Istovremeno,delovi srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini se brane od pokušaja da se na silu izvedu iz njene dotadašnje države.
Zbog toga sam napisao knjigu:"Rat se mogao izbeći",kao jedan pokušaj da se objektivno sagleda taj splet okolnosti i činjenica i da se na neki način popuni praznina u našoj publicistici u vezi s tim teškim godinama kroz koje smo prošli.
Za razliku od nas,mnogi iz bivših jugoslovenskih republika,a naročito spoljni zapadni faktori, bili su veoma produktivni u proizvodnji knjiga,publikacija,stereotipa u kojima se cela odgovornost i krivica za ovu krizu pripisuju isključivo Srbima i Srbiji.
NN: Čini se da se devedesetih godina prošlog vijeka u Srbiji mnogo više očekivalo od Rusije?
JOVANOVIĆ: Rusija je,i pored propusta koje je imala u odnosu na nas,uvek bila i spoljni činilac na koji smo se najviše mogli osloniti još od vremena borbe protiv Turaka,preko naših ratova sa germanskim narodima.
Ona je međutim,glasala protiv Srbije u raznim rezolucijama,ali se to dešavalo u vremenu kada je ta zemlja bila dosta slabija i od same Srbije,u vremenu kada je dobijala mrvice od Zapada da preživi.
Već sada,kada je iskoračila iz tog tužnog perioda, ona nam pruža podršku.
Što se,pak,tiče naših drugih saveznika,kakva je Francuska,za koju je postojala jedna legenda još iz Prvog svetskog rata da nam je trajni prijatelj,iako se zna i to da nam je naplatila svu artiljeriju i naoružanje koje nam je isporučila u tom ratu,ona je bila naše drugo razočarenje.
Kada je, očetkom devedesetih,Fransoa Miteran pozvao Slobodana Miloševića na hitan sastanak,verovalo se u njihovu pomoć,ali je ovaj očigledno bio obmanut jer mu je koncept Međunarodne konferencije o Jugoslaviji 1991. godine prikazan kao ponuda dobrih usluga Evropske zajednice za pomirenje zavađene braće.
To je,međutim,bila prevara jer je samo nekoliko nedelja kasnije Jugoslavija rasturena,a njene republike dobile nezavisnost,iako to Miteran nije uradio samo u svoje ime, eć u ime 12 evropskih zemalja.
NN: Gdje je u to vrijeme bio Pokret nesvrstanih i da li se na njih moglo osloniti s obzirom na to da je Jugoslavija bila jedan od njegovih osnivača?
JOVANOVIĆ: Prvo,ta naša pozicija u Pokretu nesvrstanih je i bila jedan od glavnih razloga da Jugoslavija nestane sa mape Evrope a s druge strane Pokret nesvrstanih je bio jako zabrinut zbog krize na jugoslovenskoj političkoj sceni.
Na Ministarskoj konferenciji Pokreta u Gani, početkom devedesetih,oni su tražili da pomognu,ali je tadašnji jugoslovenski ministar inostranih poslova Budimir Lončar veoma grubo odbacio tu ponudu, vrdeći da je Evropska zajednica ta koja će da posreduje i da Pokret nesvrstanih nema tu šta da traži.
Odmah iza toga je napustio konferenciju.
To je duboko zabolelo članice Pokreta,naročito zemlje crne Afrike,koje su u tome gestu videle prezrenje prema Pokretu.
NN: Nakon što rat nije spriječen i nakon teških krvoprolića,došlo je do progona ljudi sa svojih ognjišta,a govorilo se i o razmjenama teritorija.
Koliko ste s time upoznati?
JOVANOVIĆ: Bilo je usmenih dogovora,možda i da ih tako nazovem,poludogovora,ali ništa nije potpisano.
Jedan od takvih dogovora je bio i taj da se tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji omogući izlazak na more,od poluostrva Prevlaka do mesta Molunat,a da se kao zamena za to Dubrovniku ustupi zaleđe,odnosno oblast Popovog polja,kako bi se na tom mestu podebljala granica BiH sa Hrvatskom.
Bilo je reči i da se u kompenzaciju uključi i jedan deo Crne Gore na severu,kao nadoknada za Popovo polje,ali ništa od toga nije bilo zvanično.
Od toga nije bilo ništa jer niti je potpisan kakav dogovor,niti je Franjo Tuđman to mislio ozbiljno.
On je to radio samo da bi zavarao drugu stranu,jer je na kraju,kada je trebalo stvari paragrafirati, ekao da će to učiniti tek kada se prizna nezavisnost BiH.
Drugim rečima,trebalo je dobiti pristanak cele BiH za takvu trampu teritorije.
Razvijati specijalne odnose.
NN: Kako ocjenjujete sadašnji odnos Srbije sa Republikom Srpskom i Bosnom i Hercegovinom?
JOVANOVIĆ: Boreći se za poštovanje međunarodnog prava na jugu Srbije,mi se borimo i za poštivanje Dejtonskog sporazuma u BiH i to je nešto što je povezano međusobno,premda ima pokušaja da se sam dejtonski sporazum revidira,ne samo u delovima,nego i u suštini.
nteres Srbije jeste da se Dejtonski sporazum poštuje do kraja,da u njemu,u okviru Bosne i Hercegovine,ostane Republika Srpska i da se razvijaju specijalni odnosi Srbije sa Republikom Srpskom,ali i celom BiH."
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Rušenje SFRJ-Zločinački poduhvat sotonskog Zapada
Slaven Tue Feb 24, 2009 10:17 pm
HRVATSKA NACIONALNA RASPRODAJA ILI SAMOPOSLUGA ZAPADNE MAFIJE
"Hrvatska je postala velika zapadna samoposluga za zapadnu mafiju i organizirani zapadni politički kriminal!
Došli smo u tu fazu da zaluđeni,pokradeni i poniženi narod samo gleda.
Kako ga pljačkaju,i živome mu deru kožu s leđa.
I još bahata i bolesna valst poziva narod (ne sebe) na "stezanje remena"?!!!!!
Hrvatska je sve rasprodala,sad rasprodaje strateške nacionalne resurse,kao... VODU!
Vlada je proglasila da su vode RH - nacionalno dobro,ali,ima ono...
ALI... to nacionalno dobro se može prodati, isto onako kao što rasprodaju - OTOKE!
S tim da se prvo ponuda mora dati vladi,pa ako vlada nije zainteresirana za kupnju,onda STRANCI imaju pravo kupnje????
Dakle,Hrvati,uskoro će vam stranci kupiti vode... i vi ćete svoje vode sa svoje livade - plaćati - strancu!
Ni jedna država na području jugositočne Europe (čak i svijeta) nije se ovako prodala i nisko pala kao sadašnja hrvatska vlada tj. vlast!
Potpuna propast... kao što je bilo prije drugog svjetskog rata:
Stranci su vladali i držali sve što vrijedi u Hrvastkoj,Hrvati su bili,konobari,radnici,spremačice,prostitutke... kmetovi!
To su kompleksi malog naroda koji ima arogantne i bezbožne vladare(u kandžama masonskih,sotonističkih loža zapadne mafije)...i pokvarenu crkvu... to je izdaja instalirana od zapadne mafije... koja tvrdi da ne postoje "nacionalni suvereniteti" to je "glupost i post" i "zaostalost".
Ali zato nije glupost i zaostalost uništavanje hrvatskog školstva sa samo jednim ciljem - izbaci
ati što gluplje,što neobrazovanije naraštaje - da bi bili dobre sluge... i služili strancu.
Tako se pokušava kao fol objediniti (u stvari,na lukav način - UKINUTI) važne predmete- kemiju,fiziku,biologiju... a uvodit će se - domaćinstvo i heklanje.
Zašto bi Hrvati imali pismene ljude iz temeljnih oblasti ljudskog znanja - kemije,fizike,biologije matematike.
Ma neeee... dajte nam robovske glupane da budu - dobri konobari,vozači,da nam djevojke budu dobre striptizete...prostitutke,sve skupa - da dobro 'dvore' strance koji će kupiti svu Hrvatsku.
A drugo:
nije dobro da bilo koji narod ima obrazovane ljude iz temeljnih grana znanosti- jer onda mogu praviti oružje za obranu svoje domovine-a to je "užasan zločin" to je "terorizam"!!(spominjati i voljeti nekakvu "nacionalnu domovinu"!?)
Jer - sloboda je - ropstvo... rat je - mir... robovanje je - napredak!
Izdaja je - suradnja!
Do kad će to tako biti?
Aha... da,svi političari na području bivše države su - izdajnici!
DOSLOVNO!
Svi rade za tuđe interese i za raznorazne zapadne obavještajne agencije.
Što može narod učiniti?
Samo to,pripremati se( ne spavati,nego raditi) i čekati prigodu kad zapušu vjetrovi na većim svjetskim prostorima i onda zbaciti te IZDAJNIKE i pobiti ih ljutom smrću!
Tj. sve regularno... suditi,(po novim zakonima i novim 'ustavima' u kojima će biti obavezna smrtna kazna za veleizdaju i služenje tuđim političkim interesima) pa onda pogubiti za VELEIZDAJU!
Inače,vidiš i sama... cijeli prostor bivše države je OTROVAN istim otrovoma tj. pričicama i namjernim UNIŠTAVANJEM i gospodarsrtva i kulture i zdravstva i socijale...
CIA je imala planove još 80-tih godina... još od Regana - rušiti Jugoslaviju... jer je gospdoarski bila jaka,jer je socijalno bila stabilna... i jer je vojno bila prepreka tada,tajnim planovima širenja NATO- "oslobodiotelja" 'prodorom na istok'.
Što se sad javno radi...
Vidiš,Jugoslaviju su zajedno rušili savez,osovina- Washington-Vatikan-Berlin-London -Tel Aviv ( židovi - kroz Washington i London) a zašto?
Zato jer su im se poklopili interesi.
Dakle,Sjedinjenim Državama je smetala Jugoslavija jer je bila smetnja geostrateškom širenju američke dominacije prema - Crnom moru tj. 'prodopru na istok' k Ruskim granicama u planovima raspada SSSR-a.
Vatikanu je odgovaralo rušenje Jugoslavije - jer bi onda Vatikan dobio novu političku igračku za EU potkusurivanje - Hrvatsku i Sloveniju, te svoj 'tor' u BiH (da rovare dole) kao što je (danas čitam) javljeno u novinama i u BiH uspostavljen "vojni ordinarij" tj. vikar...
Berlinu je odgovaralo razbijanje Jugoslavije jer bi time njemačka gospodarski ojačala i imala prodor na jugoistočno europsko tržište (uništivši konkurenciju iz Yu.)
Židovima je odgovaralo rušenje Jugoslavije (kao vodeće zemlji nesvrstanih - anticionističke) jer je ista pomagala Palestince i naoružavala ih kao i ostale oslobodilačke narodne pokret potlačene bilo do USA hegemonije bilo od terorističkog režima apartheida - Tel Aviva!
Što danas vidimo na prostoru bivše Yu.?
Vidimo "jad i bijedu" "pogledaj dom svoj anđele..." "vidjet ćeš..." jad i bijedu,upropaštene i unižene...
Vidimo potpuno uništeno gospodarstvo... razorenu infrastrukturu... medijsku okupaciju,političku izdaju nezabilježenu u povijesti... vidimo ropsko služenje ZLOM TUĐINU!
Vidimo proganjanje nacionalno zdravih elemenata u svim narodima bivše države... vidimo... namjerno stvaranje mržnje koja kao uzda drži razjedinjene narode a bič EU sodomitskih zakona ih ljuto udara ... uvodeći sve nove i nove udarce (s krvavim masnicama po leđima i glavama naroda) koji RAZARAJU tradicionalno društvo,obitelj,brak... moral...
DO KAD ĆE TO TAKO?
Dotle dokle su na valsti IZDAJNICI i dokle se IZDAJA naziva (i materijalno nagrađuje) "suradnjom" s onima koji su nam upropastili način života i zatamnili budućnost našoj djeci... tjerajući nas sa naših ognjišta u njihov izopačeni svijet da robujemo u 'ljutome rosptvu...' tjerajući nas prije toga da se međusobno ubijamo i rušimo što su naši očevi i djedovi zidali... tjerajući nas da se veselimo tom divljačkom uništvanju i nazivajući to "slobodom".
Onda su nam ONi poslali "humanitarnu pomoć" na zapadnim tenkovima!
Onda su uhićivali naše junake i kao životinje ih - vezane vodili i pokazivali na sajmu zločina i taštine u NJIHOVU Hagu.... a našoj živoj rani sramote i poniženja!
Onda su nam preko naših domaćih izdajnika objašnjavali da je sve to "za naše dobro"!
Kao što su nam rekli da je "za naše dobro" da nemamo svoje tvornice nego da kupujemo njihovu otrovanu i skupu ROBU - koju smo u bivšoj državi MI drugima IZVOZILI!
Sad nam kažu ONI da je za "naše dobro" da kao roblje uđemo u njihov mračni dvorac - EU i da je za "naše dobro" i "za našu slobodu" da budemo - NJIHOVI ROBOVI!
Sad nam kažu ONI da je za "naše dobro" da im poklonima NAŠA brodogradilišta jer mi smo životinje... a,životinje ne znaju graditi brodove... to znaju samo zapadni "nadljudi".
Sad nam stavljaju kamere po ulicama da nas iz Londona nadziru kao životinje u kavezu... to ONI nazivaju "za naše dobro" i "sigurnost".
"Hrvatska je postala velika zapadna samoposluga za zapadnu mafiju i organizirani zapadni politički kriminal!
Došli smo u tu fazu da zaluđeni,pokradeni i poniženi narod samo gleda.
Kako ga pljačkaju,i živome mu deru kožu s leđa.
I još bahata i bolesna valst poziva narod (ne sebe) na "stezanje remena"?!!!!!
Hrvatska je sve rasprodala,sad rasprodaje strateške nacionalne resurse,kao... VODU!
Vlada je proglasila da su vode RH - nacionalno dobro,ali,ima ono...
ALI... to nacionalno dobro se može prodati, isto onako kao što rasprodaju - OTOKE!
S tim da se prvo ponuda mora dati vladi,pa ako vlada nije zainteresirana za kupnju,onda STRANCI imaju pravo kupnje????
Dakle,Hrvati,uskoro će vam stranci kupiti vode... i vi ćete svoje vode sa svoje livade - plaćati - strancu!
Ni jedna država na području jugositočne Europe (čak i svijeta) nije se ovako prodala i nisko pala kao sadašnja hrvatska vlada tj. vlast!
Potpuna propast... kao što je bilo prije drugog svjetskog rata:
Stranci su vladali i držali sve što vrijedi u Hrvastkoj,Hrvati su bili,konobari,radnici,spremačice,prostitutke... kmetovi!
To su kompleksi malog naroda koji ima arogantne i bezbožne vladare(u kandžama masonskih,sotonističkih loža zapadne mafije)...i pokvarenu crkvu... to je izdaja instalirana od zapadne mafije... koja tvrdi da ne postoje "nacionalni suvereniteti" to je "glupost i post" i "zaostalost".
Ali zato nije glupost i zaostalost uništavanje hrvatskog školstva sa samo jednim ciljem - izbaci
ati što gluplje,što neobrazovanije naraštaje - da bi bili dobre sluge... i služili strancu.
Tako se pokušava kao fol objediniti (u stvari,na lukav način - UKINUTI) važne predmete- kemiju,fiziku,biologiju... a uvodit će se - domaćinstvo i heklanje.
Zašto bi Hrvati imali pismene ljude iz temeljnih oblasti ljudskog znanja - kemije,fizike,biologije matematike.
Ma neeee... dajte nam robovske glupane da budu - dobri konobari,vozači,da nam djevojke budu dobre striptizete...prostitutke,sve skupa - da dobro 'dvore' strance koji će kupiti svu Hrvatsku.
A drugo:
nije dobro da bilo koji narod ima obrazovane ljude iz temeljnih grana znanosti- jer onda mogu praviti oružje za obranu svoje domovine-a to je "užasan zločin" to je "terorizam"!!(spominjati i voljeti nekakvu "nacionalnu domovinu"!?)
Jer - sloboda je - ropstvo... rat je - mir... robovanje je - napredak!
Izdaja je - suradnja!
Do kad će to tako biti?
Aha... da,svi političari na području bivše države su - izdajnici!
DOSLOVNO!
Svi rade za tuđe interese i za raznorazne zapadne obavještajne agencije.
Što može narod učiniti?
Samo to,pripremati se( ne spavati,nego raditi) i čekati prigodu kad zapušu vjetrovi na većim svjetskim prostorima i onda zbaciti te IZDAJNIKE i pobiti ih ljutom smrću!
Tj. sve regularno... suditi,(po novim zakonima i novim 'ustavima' u kojima će biti obavezna smrtna kazna za veleizdaju i služenje tuđim političkim interesima) pa onda pogubiti za VELEIZDAJU!
Inače,vidiš i sama... cijeli prostor bivše države je OTROVAN istim otrovoma tj. pričicama i namjernim UNIŠTAVANJEM i gospodarsrtva i kulture i zdravstva i socijale...
CIA je imala planove još 80-tih godina... još od Regana - rušiti Jugoslaviju... jer je gospdoarski bila jaka,jer je socijalno bila stabilna... i jer je vojno bila prepreka tada,tajnim planovima širenja NATO- "oslobodiotelja" 'prodorom na istok'.
Što se sad javno radi...
Vidiš,Jugoslaviju su zajedno rušili savez,osovina- Washington-Vatikan-Berlin-London -Tel Aviv ( židovi - kroz Washington i London) a zašto?
Zato jer su im se poklopili interesi.
Dakle,Sjedinjenim Državama je smetala Jugoslavija jer je bila smetnja geostrateškom širenju američke dominacije prema - Crnom moru tj. 'prodopru na istok' k Ruskim granicama u planovima raspada SSSR-a.
Vatikanu je odgovaralo rušenje Jugoslavije - jer bi onda Vatikan dobio novu političku igračku za EU potkusurivanje - Hrvatsku i Sloveniju, te svoj 'tor' u BiH (da rovare dole) kao što je (danas čitam) javljeno u novinama i u BiH uspostavljen "vojni ordinarij" tj. vikar...
Berlinu je odgovaralo razbijanje Jugoslavije jer bi time njemačka gospodarski ojačala i imala prodor na jugoistočno europsko tržište (uništivši konkurenciju iz Yu.)
Židovima je odgovaralo rušenje Jugoslavije (kao vodeće zemlji nesvrstanih - anticionističke) jer je ista pomagala Palestince i naoružavala ih kao i ostale oslobodilačke narodne pokret potlačene bilo do USA hegemonije bilo od terorističkog režima apartheida - Tel Aviva!
Što danas vidimo na prostoru bivše Yu.?
Vidimo "jad i bijedu" "pogledaj dom svoj anđele..." "vidjet ćeš..." jad i bijedu,upropaštene i unižene...
Vidimo potpuno uništeno gospodarstvo... razorenu infrastrukturu... medijsku okupaciju,političku izdaju nezabilježenu u povijesti... vidimo ropsko služenje ZLOM TUĐINU!
Vidimo proganjanje nacionalno zdravih elemenata u svim narodima bivše države... vidimo... namjerno stvaranje mržnje koja kao uzda drži razjedinjene narode a bič EU sodomitskih zakona ih ljuto udara ... uvodeći sve nove i nove udarce (s krvavim masnicama po leđima i glavama naroda) koji RAZARAJU tradicionalno društvo,obitelj,brak... moral...
DO KAD ĆE TO TAKO?
Dotle dokle su na valsti IZDAJNICI i dokle se IZDAJA naziva (i materijalno nagrađuje) "suradnjom" s onima koji su nam upropastili način života i zatamnili budućnost našoj djeci... tjerajući nas sa naših ognjišta u njihov izopačeni svijet da robujemo u 'ljutome rosptvu...' tjerajući nas prije toga da se međusobno ubijamo i rušimo što su naši očevi i djedovi zidali... tjerajući nas da se veselimo tom divljačkom uništvanju i nazivajući to "slobodom".
Onda su nam ONi poslali "humanitarnu pomoć" na zapadnim tenkovima!
Onda su uhićivali naše junake i kao životinje ih - vezane vodili i pokazivali na sajmu zločina i taštine u NJIHOVU Hagu.... a našoj živoj rani sramote i poniženja!
Onda su nam preko naših domaćih izdajnika objašnjavali da je sve to "za naše dobro"!
Kao što su nam rekli da je "za naše dobro" da nemamo svoje tvornice nego da kupujemo njihovu otrovanu i skupu ROBU - koju smo u bivšoj državi MI drugima IZVOZILI!
Sad nam kažu ONI da je za "naše dobro" da kao roblje uđemo u njihov mračni dvorac - EU i da je za "naše dobro" i "za našu slobodu" da budemo - NJIHOVI ROBOVI!
Sad nam kažu ONI da je za "naše dobro" da im poklonima NAŠA brodogradilišta jer mi smo životinje... a,životinje ne znaju graditi brodove... to znaju samo zapadni "nadljudi".
Sad nam stavljaju kamere po ulicama da nas iz Londona nadziru kao životinje u kavezu... to ONI nazivaju "za naše dobro" i "sigurnost".
Slaven: komentar modifikovan dana: Wed Apr 04, 2012 12:51 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Anti-jenkiju
Slaven Mon Mar 23, 2009 10:42 pm
Anti-jenki (citat):Od "evrointegracija" nema nista.
Srbija, BiH,Crna Gora i Makedonija mogu da zaborave na prijem u evropsku federaciju,a od bivsih jugo-republika jedino Hrvatska dolazi u obzir.
Ukoliko se s tim slozeSlovenci, naravno.
Barem tako nam porucuju nemacka kancelarka Angela Merker i njen CDU (Hriscansko-demokratska unija ).
A posto su u toj famoznoj EU Nemci ipak gazde poruku treba shvatiti krajnje ozbiljno.
Pravi "dioničari i vlasnici" EU su VB i SAD,a FRA i NJ su tu tek puki statisti.
Do da balkanske zemlje neće u EU,to je samo isprazna fraza Zapada kao što je bilo isprazno podržavanje teritorijalnog integriteta SFRJ i Srbije,a sve se radilo suprotno od službenog(zvaničnog)stava,onako kako zapadni lažovi oduvijek vrlo vješto rade.
Trojanskom konjiću nedostaje još samo Balkan i još par zemalja pa da ga se može uzjahati daljinski preko velike bare put odnosno u smjeru dalekih ruskih prostranstava.
Anti-Jenki (citat):U osnovi se slazem da je EU americki satelit medjutim daleko od toga da su Nemci puki statisti.
U Evropi Nemci itekako znaju da namecu svoju volju i stite svoje interese.
Uostalom dovoljno je prisetiti se Balkana i devedesetih gde su Nemci bili sve samo ne puki statisti.
Sto se tice pohoda na Rusiju Ameri tu vise racunaju na NATO nego na EU.
Amerikance vise zanima kad ce ko da postane clan te vojne organizacije nego clan EU.
NATO je za njih daleko vazniji.
Balkanske zemlje i EU?
Sumnjam da je ikada postojala namera da se istocni deo bivse Jugoslavije i primi u punopravno clanstvo.
Sve je to po svemu sudeci bilo zavaravanje naivnih.
Moguce je da jednog dana EU ponudi Srbiji,Makedoniji,Bosni i Crnoj Gori nekakvo pridruzeno clanstvo,no to bi verovatno bio maksimum.
Moguce je naravno i da gresim mada sumnjam..
Njemačka i SAD su tek portparoli(glasnogovornici)politike Ujedinjenog kraljevstva koji su dobile "dvije igračke da se igraju",prva monetarnu,druga vojnu,a blagajna je naravno kod njenog visočanstva
Svakako da im je prioritetnije članstvo balkanskih zemalja u NATO,nego u EU
,ali se na ruskog medvjeda ne može krenuti prije nego što se pripitome balkanske hijene ,a proces pripitomljavanja je u tijeku i vrlo je uspješan. Tko ne želi ići u ZOO pljeskati kao priglupi
tuljan zapadnim turistima nije teško zaključiti. 
Slaven: komentar modifikovan dana: Thu Dec 29, 2011 4:17 am; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Jugoslaviju su razvalili hostapleri
Valter Wed Dec 28, 2011 11:26 am
Misljenje nekih ljudi.
http://www.kurir-info.rs/vesti/sidran-jugoslaviju-razvalili-hohstapleri-164698.php
Valter
http://www.kurir-info.rs/vesti/sidran-jugoslaviju-razvalili-hohstapleri-164698.php
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Izrael,VB i SAD protiv SFRJ!!!
Slaven Sat Feb 18, 2012 9:03 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Izdvojeno
Slaven Wed Sep 12, 2012 9:29 pm
Centri neoliberalnog kapitalizma su kreirali razbijanje YU samo da oslabe pokret Nesvrstanih.
YU jedina Evropska drzava imala je vodecu ulogu medju Nesvrstanima.
Razoriti YU je bilo lagan posao zaigrati na kartu snaznijeg nacionalizma i separatizma,o tome ce citati nasi unuci za kojih 50 ili 100 godina kada se otvore arhivi.
Srusena YU srusen i obezglavljen pokret Nesvrstanih kojemu je eto trebalo vise od 20 godina da se pocme revitalizirati.
Sve do osamdesetih godina proslog stoljeca smo posmatrali USA kao pozitivnu stranu a Rusiju kao negativnog igraca.
Danas smo svijedoci da je u medujunarodnim kretanjima Rusija mnogo pozitivnija od USA.
Rusija nigdije ne ratuje,nigdije ne uvodi silu,nikoga ne porobljava ili exploatira za razliku od USA.
U Rusiji je nesto malo vise ljudskih sloboda nego li u USA mada moraju jos mogo na tome planu napredovati.
Rusija je socijalno osijetljivije drustvo od USA.
Kroz povijest gledano razlika u kulturnom nivou izmedju Rusije i USA je miljune svijetlosnih godina,USA nikada nece moci stvoriti kulturne institucije kakve stotinama godina postoje u Rusiji.
Zasto niti jedna drzava nastala razaranjem YU nije vidjela i uvidjela prednosti clanstva u Nesvrstanima nad clanstvom u diktatorskoj i okupatorskoj EU.
Zasto sve te drzave gube svoje slobode,svoje tradicionane vrijednosti,svoju samostalnost pristupanjem NATO i EU.
Mnogi od lidera tih novostvorenih drzava ce u povijesti upravo zbog toga biti negativno obiljezeni.
Rekao bih čak da je porez na imovinu direktno suprotstavljen ideji privatnog vlasništva.
Jer ono bi trebalo biti nedodirljivo i neprikosnoveno,ali s uvođenje poreza ne nekretnine ono postaje uvjetno.
Ako možeš plaćati porez,onda smiješ nešto posjedovati.
Glupo.
Ja imam gitaru,ona je bezuvjetno moja i mogu s njom raditi što hoću – svirati je ili držati u ormaru ispod prašine.
To je pravo bezuvjetno privatno vlasništvo.
http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/reklamna-kampanja-o-porezu-na-nakretnine
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Balkanska sudbina
Slaven Thu Sep 26, 2013 3:23 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Tko je (s)rušio Jugoslaviju?
Slaven Thu Sep 26, 2013 3:25 pm
Slaven: komentar modifikovan dana: Sat Apr 11, 2020 12:50 am; prepravljeno ukupno 1 puta
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Sažeto
Slaven Mon Sep 30, 2013 8:00 pm
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Ta "proklamovana tragika" nemoze da izbegne ni autora !
Lune Tue Oct 01, 2013 4:20 pm
Propao "Američki san": Kolaps SAD,milioni poslati na prinudne odmore!
http://www.advance.hr/vijesti/kriza-u-sad-u-kongres-nije-postigao-dogovor-oko-budzeta-prekida-se-rad-vlade-osim-esencijalnih-ureda/
Bela kuća je danas zatvorila američke vladine agencije nakon što se demokrate i republikanci nisu dogovorili oko budžeta do ponoći, kada je istekao poslednji rok.
Ovo je prvi put posle 17 godina da se u SAD događa ovako nešto.
http://www.advance.hr/vijesti/kriza-u-sad-u-kongres-nije-postigao-dogovor-oko-budzeta-prekida-se-rad-vlade-osim-esencijalnih-ureda/
Bela kuća je danas zatvorila američke vladine agencije nakon što se demokrate i republikanci nisu dogovorili oko budžeta do ponoći, kada je istekao poslednji rok.
Ovo je prvi put posle 17 godina da se u SAD događa ovako nešto.
Lune- Broj postova : 430
Location : Beograd
Registration date : 2013-05-17
Re: ZAŠTO SE RASPALA I ZAŠTO JE UNIŠTENA SFR JUGOSLAVIJA?!
Lune Fri Sep 12, 2014 9:31 pm
Lune- Broj postova : 430
Location : Beograd
Registration date : 2013-05-17
Zaključak
Valter Mon May 11, 2015 12:39 pm
Raspala se zato,sto nema nikog da je stiti.
Jugosloveni su preblagi ili se boje "demokratskih " vlasti,sa jedne i sa druge strane "Dunava i Save".
Posebno (kao i sveka godine) se ovih dana ponovo pojacano cuju napadi na sve ono sto je osnovalo Jugoslaviju.
Dobija se utisak da je postojao samo Blajburg.
Cak su u Jasenovcu stradali i katolicki svestenici.
Jednom za sva vremena: "Svi koji su ucinili zladela " moraju i treba za njih da odgovaraju.
Jednostrano posmatranje je samo dokaz da "knjige" pise pobednik.
Sto je napomenuo jedan gospodina u komentaru: " ..da nije bilo Jasenovca sigurno nebi bilo ni Blajburaga".
Za diskusiju ili osudu necega je potrebno biti temeljit i kritican u "sve" pravce.
Ne samo u onaj koji "nama" odgovara.
Uzmimo primer nemacke drzave.
Niko u Evropi nije imao da "guta" i to jos i danas cini kao oni.
Ne zelim ulaziti (sada)u to zasto se filmovi o Hitleru i danas svakoga dana prikazuju na nemackoj tv,ali zelim reci sledece: " pravo resenje je samo otvoreno i iskrenu napravljena rasprava".
Rasprava,koja ce na pravoj demokratskoj osnovi omoguciti svim gradjanima da otvoreno (stvarno) komentiraju svoje osecaje.
Osim toga,se "pitanje" Jugoslavije svelo (od odredjenih interesnih grupa) na Blajburg.
Kao da je to sve sto je u Jugoslaviji bilo.
Dobija se utisak,da se odredjeni ljudi i dans boje Jugoslavije.
Ako smo tako "sigurni" da je sve tako lose bilo u Jugoslaviji,izvrsimo detaljnu analizu celoga sistema Jugoslavije.
Postavlja se samo pitanje,dali su odredjeni krugovi spremni da prikazu pravo stanje i istinu o zivotu i sistemu SFRJ?!
Shvatite,mir ce tek tada nastupiti kada se to razjasni.
Vreme nosi svoje,danas narastaju nove generacije ljudi.
Kad tad ce prava istina izaci na videlo.
Mogu se spaljivati knjige (kao i u proslosti).
Uvek ima ljudi,koji znaju da cene prave vrednosti.
Zato ce kad tad istina izaci na svetlo dana.
Tada ce trebati imati obraz i stati pred gradjane toga vremena.
Jer,kao sto je i drug Tito rekao.
Svaka nova generacija ce biti bolje skolovana i unaprediti ce nas sistem.
Danas dozivljavamo drugu stranu medalje.
Isto kao sto se okretanje zemlje nemoze zaustaviti,se nemoze ni istina zaustaviti.
Ma,koliko se ona zatrpavala,ce izaci jednoga dana kao i vulkan koji potresa celi svet.
Koliko cemo imati od toga,ce zavisiti od nase spremnosti da gledamo istini u oci.
Od momenta koji je pokrenuo sve dogadjaje u Evropi 1914god,pa do danas.
Valter
Jugosloveni su preblagi ili se boje "demokratskih " vlasti,sa jedne i sa druge strane "Dunava i Save".
Posebno (kao i sveka godine) se ovih dana ponovo pojacano cuju napadi na sve ono sto je osnovalo Jugoslaviju.
Dobija se utisak da je postojao samo Blajburg.
Cak su u Jasenovcu stradali i katolicki svestenici.
Jednom za sva vremena: "Svi koji su ucinili zladela " moraju i treba za njih da odgovaraju.
Jednostrano posmatranje je samo dokaz da "knjige" pise pobednik.
Sto je napomenuo jedan gospodina u komentaru: " ..da nije bilo Jasenovca sigurno nebi bilo ni Blajburaga".
Za diskusiju ili osudu necega je potrebno biti temeljit i kritican u "sve" pravce.
Ne samo u onaj koji "nama" odgovara.
Uzmimo primer nemacke drzave.
Niko u Evropi nije imao da "guta" i to jos i danas cini kao oni.
Ne zelim ulaziti (sada)u to zasto se filmovi o Hitleru i danas svakoga dana prikazuju na nemackoj tv,ali zelim reci sledece: " pravo resenje je samo otvoreno i iskrenu napravljena rasprava".
Rasprava,koja ce na pravoj demokratskoj osnovi omoguciti svim gradjanima da otvoreno (stvarno) komentiraju svoje osecaje.
Osim toga,se "pitanje" Jugoslavije svelo (od odredjenih interesnih grupa) na Blajburg.
Kao da je to sve sto je u Jugoslaviji bilo.
Dobija se utisak,da se odredjeni ljudi i dans boje Jugoslavije.
Ako smo tako "sigurni" da je sve tako lose bilo u Jugoslaviji,izvrsimo detaljnu analizu celoga sistema Jugoslavije.
Postavlja se samo pitanje,dali su odredjeni krugovi spremni da prikazu pravo stanje i istinu o zivotu i sistemu SFRJ?!
Shvatite,mir ce tek tada nastupiti kada se to razjasni.
Vreme nosi svoje,danas narastaju nove generacije ljudi.
Kad tad ce prava istina izaci na videlo.
Mogu se spaljivati knjige (kao i u proslosti).
Uvek ima ljudi,koji znaju da cene prave vrednosti.
Zato ce kad tad istina izaci na svetlo dana.
Tada ce trebati imati obraz i stati pred gradjane toga vremena.
Jer,kao sto je i drug Tito rekao.
Svaka nova generacija ce biti bolje skolovana i unaprediti ce nas sistem.
Danas dozivljavamo drugu stranu medalje.
Isto kao sto se okretanje zemlje nemoze zaustaviti,se nemoze ni istina zaustaviti.
Ma,koliko se ona zatrpavala,ce izaci jednoga dana kao i vulkan koji potresa celi svet.
Koliko cemo imati od toga,ce zavisiti od nase spremnosti da gledamo istini u oci.
Od momenta koji je pokrenuo sve dogadjaje u Evropi 1914god,pa do danas.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
RASPRAVA
Valter Sun Aug 30, 2015 7:05 pm
http://www.novi-svjetski-poredak.com/2014/05/14/teorija-zavjere-jugoslavija-se-morala-raspasti-a-njezine-drzave-danas-zive-bolje/
Isto interesantan clanak.
Procitajte i pazljivo razmotrite sve.
Ako se zna sta se desilo nakon osamdesetih nije cudo sto su ljudi na vodecim funkcijama vukli zemlju u provaliju.
Zelja za "demokratijom" je podsticala sve kako bi se Jugoslavija srusila.
Nazalost je to i uspelo.
Nije bilo radnika uposlenih kao visak.
Visak su bili oni iz birokratije zajedno sa pristalicama "demokracije".
Kada se sabere "1 i 1 " je sasvim jasno da je moralo da ispadne = "Demokracija".
Ipak proctatajte i zakljucite i sami.
Valter
Isto interesantan clanak.
Procitajte i pazljivo razmotrite sve.
Ako se zna sta se desilo nakon osamdesetih nije cudo sto su ljudi na vodecim funkcijama vukli zemlju u provaliju.
Zelja za "demokratijom" je podsticala sve kako bi se Jugoslavija srusila.
Nazalost je to i uspelo.
Nije bilo radnika uposlenih kao visak.
Visak su bili oni iz birokratije zajedno sa pristalicama "demokracije".
Kada se sabere "1 i 1 " je sasvim jasno da je moralo da ispadne = "Demokracija".
Ipak proctatajte i zakljucite i sami.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Eto zašto i zato...
Slaven Sat Feb 27, 2016 9:54 am
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Zasto-zato
samoupravljac Thu Mar 03, 2016 9:05 pm
samoupravljac- Broj postova : 53
Location : kragujevac
Registration date : 2015-01-01
I JOS NESTO
Valter Fri Aug 19, 2016 6:13 pm
http://www.express.hr/artis/matvejevic-o-jugoslaviji-ovaj-put-post-mortem-212
23.2.
2015.
BILANCA PROPALE DRŽAVE
Matvejević o Jugoslaviji, ovaj put post mortem
Autor: Boris Rašeta
Jesu li najbolji srpski pisci Hrvati, što su Srbi tražili u pravaškom pokretu, zašto je Koča Popović vjerovao da se Jugoslavija raspala s razlogom...
Riječ Jugoslavija, otkriva nam Predrag Matvejević, nastala je u Dubrovniku polovicom 19. stoljeća. Skovao ju je danas već zaboravljen pisac Matija Ban. Bez mnogo pretjerivanja moglo bi se reći da je Jugoslavija i umrla u Dubrovniku, a između početne i završne točke smjestila se duga povijest južnoslavenskih naroda, o kojoj nema i neće biti suglasja.
Dok jedni Jugoslaviju definiraju kao formu okupacije i dugu mračnu noć, drugi je vide kao belle epoque slavenskog juga, blistav intermezzo između dva kolonijalna statusa. Istina je međutim uvijek cjelina, a Predrag Matvejević potrudio se između korica ove knjige staviti što više fragmenata prema kojima bi svatko mogao posložiti vlastitu sliku te cjeline.
Matvejević je zagovornik multikulturalnosti, prožimanja naroda, kultura, civilizacija i religija - što danas nije osobito popularno. On je jugonostalgičar, možda jugoralist, ali svakako nije jugofuturist. U “Granicama sudbine” tiskani su tekstovi, eseji, analitički članci i pisma koja je autor pisao u razdoblju od nekoliko desetljeća.
Tu je glasovito pismo Titu, u kojemu - 1974. - Matvejević predlaže Brozu da se “malo povuče”; pa onda pisma upućena čelnicima Katoličke i Pravoslavne crkve; Papi i drugim vjerskim i sekularnim vladarima, za vrijeme “balkanskih ratova”. Iz Matvejevićeve knjige doznat ćemo kako su šarolika bila podrijetla naših nacionalnih veličina.
Koga to zanima naći će, recimo, podatke o tome kako je glasoviti srpski pisac Milorad Pavić bio po ocu Hrvat, kako je Matoš plakao napuštajući Beograd, dok su mnogi Srbi 19. stoljeća bili pravaši, tako npr August Harambašić, dok je hrvatsku himnu skladao vinkovački Srbin Josif Runjanin.
Matvejević navodi vojske Cincara, Židova, Nijemaca, Rusa, Čeha, Grka i drugih koji su tvorili hrvatsku ili srpsku kulturu, a danas se te činjenice nerado spominju. Nikola Pašić, Šenoa, Gavella, Vlaho Bukovac (pravo ime Biagio Faggioni), imali su zanimljivo podrijetlo, a Matvejević je o njima ispisao eruditan, podacima nakrcan esej. Njegovi će tekstovi poslužiti kao svojevrsni kompendij, kao enciklopedija znanja o državi koja je nastala u ratu i u ratu propala.
O nesuglasicama dovoljno govori rasprava koju je Matvejević imao s idejnim saveznikom, Kočom Popovićem. Na pismo koje je 1991. uputio Popoviću, Popović mu je odgovorio: “Primio sam Vaše pismo o Jugoslaviji. S bolom u duši javljam vam da je izvanredno. Sumnjive su mi samo dvije tvrdnje: “Jugoslavija je zaslužila bolju sudbinu”, i 2) “Mogla je izbjeći barem građanski rat... Hegel reče: sve što je u svijetu upropašteno, upropašteno je s dobrim razlozima...”
Čak je, dakle, i Popović vjerovao kako je rat bio neizbježan i kako su razlozi propasti bili nesavladivi. “Zbogom, Jugoslavijo, ti kopile rata, nikada nam više ne kucaj na vrata”, pjevao je, početkom ‘90-ih jedan hrvatski pjevač, desničar. Paradoks je da danas Jugoslaviju zaziva samo desnica - bez Jugoslavije i Jugoslavena, bez komunista i UDBA-e, taj bi dio scene bio posve paraliziran.
Protiv koga harangirati, zašto razvijati zastave? Kako pronaći novi smisao, kad čak i Matvejević tvrdi da je “Jugoslavija propala, prema svemu sudeći, nepovratno”? I kad, kako kaže pjesnik Kavafis, “barbara više nema..?”
23.2.
2015.
BILANCA PROPALE DRŽAVE
Matvejević o Jugoslaviji, ovaj put post mortem
Autor: Boris Rašeta
Jesu li najbolji srpski pisci Hrvati, što su Srbi tražili u pravaškom pokretu, zašto je Koča Popović vjerovao da se Jugoslavija raspala s razlogom...
Riječ Jugoslavija, otkriva nam Predrag Matvejević, nastala je u Dubrovniku polovicom 19. stoljeća. Skovao ju je danas već zaboravljen pisac Matija Ban. Bez mnogo pretjerivanja moglo bi se reći da je Jugoslavija i umrla u Dubrovniku, a između početne i završne točke smjestila se duga povijest južnoslavenskih naroda, o kojoj nema i neće biti suglasja.
Dok jedni Jugoslaviju definiraju kao formu okupacije i dugu mračnu noć, drugi je vide kao belle epoque slavenskog juga, blistav intermezzo između dva kolonijalna statusa. Istina je međutim uvijek cjelina, a Predrag Matvejević potrudio se između korica ove knjige staviti što više fragmenata prema kojima bi svatko mogao posložiti vlastitu sliku te cjeline.
Matvejević je zagovornik multikulturalnosti, prožimanja naroda, kultura, civilizacija i religija - što danas nije osobito popularno. On je jugonostalgičar, možda jugoralist, ali svakako nije jugofuturist. U “Granicama sudbine” tiskani su tekstovi, eseji, analitički članci i pisma koja je autor pisao u razdoblju od nekoliko desetljeća.
Tu je glasovito pismo Titu, u kojemu - 1974. - Matvejević predlaže Brozu da se “malo povuče”; pa onda pisma upućena čelnicima Katoličke i Pravoslavne crkve; Papi i drugim vjerskim i sekularnim vladarima, za vrijeme “balkanskih ratova”. Iz Matvejevićeve knjige doznat ćemo kako su šarolika bila podrijetla naših nacionalnih veličina.
Koga to zanima naći će, recimo, podatke o tome kako je glasoviti srpski pisac Milorad Pavić bio po ocu Hrvat, kako je Matoš plakao napuštajući Beograd, dok su mnogi Srbi 19. stoljeća bili pravaši, tako npr August Harambašić, dok je hrvatsku himnu skladao vinkovački Srbin Josif Runjanin.
Matvejević navodi vojske Cincara, Židova, Nijemaca, Rusa, Čeha, Grka i drugih koji su tvorili hrvatsku ili srpsku kulturu, a danas se te činjenice nerado spominju. Nikola Pašić, Šenoa, Gavella, Vlaho Bukovac (pravo ime Biagio Faggioni), imali su zanimljivo podrijetlo, a Matvejević je o njima ispisao eruditan, podacima nakrcan esej. Njegovi će tekstovi poslužiti kao svojevrsni kompendij, kao enciklopedija znanja o državi koja je nastala u ratu i u ratu propala.
O nesuglasicama dovoljno govori rasprava koju je Matvejević imao s idejnim saveznikom, Kočom Popovićem. Na pismo koje je 1991. uputio Popoviću, Popović mu je odgovorio: “Primio sam Vaše pismo o Jugoslaviji. S bolom u duši javljam vam da je izvanredno. Sumnjive su mi samo dvije tvrdnje: “Jugoslavija je zaslužila bolju sudbinu”, i 2) “Mogla je izbjeći barem građanski rat... Hegel reče: sve što je u svijetu upropašteno, upropašteno je s dobrim razlozima...”
Čak je, dakle, i Popović vjerovao kako je rat bio neizbježan i kako su razlozi propasti bili nesavladivi. “Zbogom, Jugoslavijo, ti kopile rata, nikada nam više ne kucaj na vrata”, pjevao je, početkom ‘90-ih jedan hrvatski pjevač, desničar. Paradoks je da danas Jugoslaviju zaziva samo desnica - bez Jugoslavije i Jugoslavena, bez komunista i UDBA-e, taj bi dio scene bio posve paraliziran.
Protiv koga harangirati, zašto razvijati zastave? Kako pronaći novi smisao, kad čak i Matvejević tvrdi da je “Jugoslavija propala, prema svemu sudeći, nepovratno”? I kad, kako kaže pjesnik Kavafis, “barbara više nema..?”
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: ZAŠTO SE RASPALA I ZAŠTO JE UNIŠTENA SFR JUGOSLAVIJA?!
Valter Fri Aug 19, 2016 6:16 pm
http://www.express.hr/brifing/kontroverzni-politolog-raspad-jugoslavije-bio-je-projekt-nato-a-4022
PHIL BUTLER
Kontroverzni politolog: "Raspad Jugoslavije bio je projekt NATO-a"
Autor: Merita Arslani
Butler je u kolumni za New Eastern Outlook iznio niz teza i teorija o Jugoslaviji i njezinom raspadu, u kojima nije poštedio zapadni svijet, a naročito američku politiku u Europi
Američki politolog Phil Butler je za New Eastern Outlook napisao kolumnu u kojoj tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili dio šireg plana NATO saveza, kojim se htjelo oslabiti geopolitičke protivnike zapadnog bloka u regijama Trećeg svijeta i progutati zdrave ekonomije naroda ovih prostora, a sažetak njegove analize je prenio i talijanski Globalist.
Phil Butler: "Jugoslavija je morala biti uništena, a što bi bilo da nije...?"
Možete li zamisliti Europu danas s Jugoslavijom kao ključnim igračem među narodima? Ja mogu. Jugoslavija je u stvari bila jedan od najvećih kulturnih i društvenih eksperimenata u povijesti.
Osnovana na području sukoba nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, Jugoslavija je sjedinila obje kulture na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog, koji je nakon golemih osvajanja asimilirao narode. Eksperiment, ako ga mogu tako nazvati, trajao je nešto više od pola stoljeća.
Sarajevo: Predizborne kampanje i skupovi u BiH, 10.11.1990. Foto: Davor Visnjic (PIXSELL)
Idealan iz razloga što su u jednoj državi živjeli svi južnoslavenski narodi. Stvaranje Jugoslavije je djelomično bio i geostrateški potez Britanije i Francuske, kako bi se usporila ili blokirala Njemačka.
Odredbe tzv. "Krfske deklaracije" su udarile temelje ustavnoj monarhiji koja se ni po čemu nije razlikovala od Engleske. Prava i pravo glasa, te poštivanje temeljnih principa Ilirskog pokreta su bili obećavajući aspekti rane Jugoslavije.
No, tada je kralj Aleksandar ukinuo ustav i izbore, ali je zajednički život etničkih i kulturnih skupina je i dalje davao nadu za budućnost.
Rat, političke spletke, unutarnji i vanjski pritisci su u to vrijeme teško opterećivali ovu novu svjetsku silu u nastajanju. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim pokusima, u konačnici je autoritarna vlast postala nužna, možda i poželjna.
Za prekid "predavanja iz povijesti", nacionalni heroj Josip Broz Tito je postao taj "diktator", ali je stekao svjetsku slavu i čvrsto držao stvari pod kontrolom, a Jugoslavija je igrala veliku ulogu na svjetskoj sceni.
Međutim, kada je njegova moć oslabila, suprotne sile su našle svoje uporište. Nema znanstvenika ili političara koji o tome danas ne govori, ali Titova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih nacionalnih država je velika i izuzetno značajna, pogotovo za ljude koji sada žive u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim bivših jugoslavenskim zemaljama.
Ideali Pokreta nesvrstanih i njegovi temelji su udareni u Beogradu 1961. U stvaranju pokreta su sudjelovali Tito, indijski premijer Jawaharlal Nehru, predsjednik Indonezije Sukarno, egipatski predsjednik, Gamal Abdel Naser i predsjednik Gane, Kwame Nkrumah. U najkraćim crtama ideju Pokreta nesvrstanih objašnjava lider Kube, Fidel Castro, u govoru u Havani 1979.
"Pokret nesvrstanih postoji kako bi čuvao nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i svih oblika strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja ili hegemonije, kao i protiv velikih sila i blokovske politike", rekao je tada Castro.
Dakle, u suštini, Pokret nesvrstanih je težio samostalnom razvoju naroda između velikih sila s idejom koja negira Hladni rat. Naravno, velike sile koje su se bavile ideološkim ratovima i imale su svoje strategije, koje su uključivale apsorbiranje svake od tih siromašnih nezavisnih zemalja.
Kao što vidimo danas, strategija je bila izazvati bitke koje vode ka fragmentiranju, podijeli i stvaranju nemoćnih zemalja i naroda diljem svijeta.
Raspad Jugoslavije je najbolji primjer, gdje danas nijedna zemlja ne pokazuje naklonost prema Pokretu nesvrstanih.
Umjesto toga, EU i NATO su bili gravitacijska sila koja je privukla Sloveniju, Hrvatsku i ostale. Vidimo ostatke strategije Hladnog rata i u činjenici da su Bjelorusija i Azerbajdžan jedine dvije preostale članice pokreta u Europi, a Fidži se kao najnoviji član pridružio 2011.
Međutim, 2012. je summit Pokret nesvrstanih vidio veću posjećenost od bilo koje prethodne godine, što je možda i znak krize Zapada.
Uz deklariranu svrhu "borbe za mir u svijetu" i svojih temeljnih dogmi, pokret je ipak, barem teoretski, vrijedan posrednički okvir. No, dopustite mi da se vratim na slučaj Jugoslavije i kakva bi možda bila da postoji danas.
Gledajući s distance na raspad Jugoslavije, primjetno je da se radi o uokvirivanju geostrategije Washingtona koja se provodila svugdje, pa i teškim metodama. Akcije Clintonove administracije su u to vrijeme bile tajnovite za javnost, jednako kao što su i danas.
Čitajući Washingtonov think tank propagandni Institut Brookings otkrivate ovo. U tekst "Odluka o intervenciji - Kako završiti rat u Bosni" iz 1998. godine autor Ivo H. Daalder počinje:
"Dok danas mnogi pišu rječito i strastveno da objasne neuspjeh Washingtona i Zapada da se zaustave etničko čišćenje, koncentracijski logori i masakri stotina tisuća civila, malo tko je to pitanje postavio u ljeto 1995. godine, kada su SAD napokon odlučile preuzeti vodeću ulogu u okončanju rata u Bosni."
No, istina je puno jednostavnija od stvarnosti. Nikome ne treba think tank da otkrije zašto je predsjednik Bill Clinton oklijevao da posreduje u Bosni. Clinton je u stvari nastavljao politiku svoga prethodnika, Georgea Busha starijeg, kojoj je cilj bio destabilizirati jugoslavenski socijalistički uspjeh.
Sada znamo da su kod nas tajno obučeni pobunjenici odigrali ključnu ulogu u fragmentiranju regije preko organizacije poznate kao Atlantska brigada, koja se borila u ratu na Kosovu na strani Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), a brojala je oko 400 naoružanih boraca, kao što piše Christian Science Monitor 1999.
Ovo izvješće otkriva da su SAD pod lažnim izgovorom vodile posrednički rat u bivšoj Jugoslaviji (proxy war).
Što se tiče Billa Clintona i njegove nevoljkosti da se upliće u regiju nekad poznatu kao Jugoslavija, to je prljava povijest genocida i beskrajnih laži.
Priča koju sam pronašao je priča o Francuzu koji je trenirao Atlantsku brigadu, što u svemu podsjeća kasnije na Ukrajinu, Libiju i Siriju. Vidite "obrasce" koje nas vode do istine i više nego dovoljno.
Stravična stratišta legitimne države Jugoslavije su služila za ulaganje u podjelu preostalih komada zemlje, uz pomoć američkih predsjednika, britanskih gospodara i njemačkih industrijalaca.
Atlantska brigada je djelovala u raznim posredničkim ratovima na Balkanu, a važni pripadnici su joj bili smrtonosne ubojice iz inozemstva.
Američki dužnosnici u vrhu su ih dobro poznavali i upravljajući njima su vukli konce na Kosovu i širom Balkana. Jugoslavija je postala prototip, predložak za djelovanje u Afganistanu i Iraku, Arapskom proljeću.
Imena Madeleine Albright, Javiera Solane, generala Wesleya Clarka i drugih se i dalje spominju. U bivšoj Jugoslaviji su prijatelji ključnih igrača u vladama doslovno planirali pretvoriti narode i zemlje u kreditore i investicijski "eldorado".
Priča o tom genocidu u ime demokracije je prestrašna. Većina naroda ovih prostora je vraćena 200 godina natrag u neku vrstu srednjovjekovnog postojanja bez nade. Jedini tračak nade za većinu bivših "Jugoslavena" je, sasvim prirodno, EU i NATO savez.
Tko je je zašto uništio Jugoslaviju?
Sigurno je bilo zločina i genocida s obje strane u sukobima, od Kosova do ostalih ratova na Balkanu. Ali to nije poanta zbog čega sam se fokusirao na ovu katastrofu.
Prosvjed inicijative Foto: Danko Vučinović (PIXSELL)
Prije svega, nijedan narod bivše Jugoslavije danas nema pravo glasa. Drugo, podjela među tim narodima je dovela do smrti ili preseljenja milijuna ljudi.
Ali moja "fantazija"o Jugoslaviji bi možda mogla biti iznenađenje. Dopustite mi da zaključim.
Jugoslavija je izgrađena na ideji da u njoj Južni Slaveni neće ostati slabi i podijeljeni narodi. Ujedinjeni u Jugoslaviju ne bi bili lak plijen imperijalnim namjerama, kao što vidimo da se događa danas.
Činjenica je da je nakon Drugog svjetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta europske priče o uspjehu.
Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stope gospodarskog rasta u svijetu, pristojan životni standard, besplatnu medicinsku skrb i obrazovanje, zajamčeno pravo na posao, jednomjesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto, a očekivani životni vijek od 72 godine. Koliko ja znam, ni jedna od država Balkana danas ne može sanjati ni pola ovog prosperiteta.
Bio je to napredak koji je među zapadnim silama izazvao želju da unište Jugoslaviju.
Multietničko stanovništvo zemlje je imalo povoljan javni prijevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitno gospodarstvo je uglavnom bilo u državnom vlasništvu, što nije baš najočitiji primjer zapadne demokratske ljubavi.
U to vrijeme su od resursa daleko bili Njemačka, Francuska ili Velika Britanija, a bankari Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti milijarde iz socijalističkog sustava.
Jugoslavija je morala umrijeti, a Reagan, Bush stariji i mlađi i Clinton su pomogli da se to dogodi. Nagrađivani autor, politolog i gostujući suradnik u Institutu političke studije u Washingtonu, Michael Parenti, često je govorio o katastrofi u Jugoslaviji.
Prema Parentiu, američki cilj je bio pretvoriti jugoslavenske narode u regiju Trećeg svijeta, a to se moglo ostvariti podjelom zemlje koja će onda otvoriti svoje gospodarstvo korporativnoj eliti i zapadnim bankarima. Po raspadu Jugoslavije je zemlje trebalo učiniti takvima da budu:
1. Nesposobne da slijede nezavisan kurs osobnog razvoja.
2. Razbijenih ekonomija i prirodnih resursa u potpunosti dostupnih za multinacionalne korporacijske eksploatacije, uključujući i ogromna mineralna bogatstva na Kosovu.
3. Osiromašenog, ali pismenog i osposobljenog stanovništva koje će biti prisiljeno raditi za minimalne nadnice, koje će predstavljati jeftin radni bazen s kojim će se lakše sniziti plaće u zapadnoj Europi i drugdje.
4. Demontiranih industrija automobila, nafte, teških strojeva, rudarstva i petrokemije, te raznih drugih industrija koje nisu smjele biti konkurencija postojećim zapadnim proizvođačima.
Zvuči li vam ova strategija poznato? Sjetite se plana Rand Korporacije za Siriju. Jesu li Ukrajina, Donbas i Krim razumjeli ovo prije EuroMaidana? Koji je na kraju plan za Rusiju?
Iako ovo zvuči prijeteće, žao mi je, to je svijet u kojem živimo danas. Snagom uspavanih američkih građana, drogiranih glupim bezvrijednim tricama super-kapitalizma, svijet preuzimaju tirani.
Što bi bilo da je bilo?
Ali što da je Jugoslavija preživjela? Što da je veliki etničko-socijalistički eksperiment i dalje radio? Sigurno bi naš svijet bio potpuno drugačiji od danas. Još jedna stvar, Europska unija bi uz Pokret nesvrstanih djelovala u okviru svojih sadašnjih granica. Bila bi manje moćna i daleko manje geopolitički utjecajna.
Društvo Josip Broz Tito Foto: Goran Kovacic (PIXSELL)
Cijela Europa bi možda dolazila u Beograd, a sada se šest republika bore za mrvice iz Bruxellesa. Potaknut mojom fantazijom o tome kako bi Jugoslavija mogla izgledati, ostavit ću vas s procjenama ekonomske situacije sadašnjih država Balkana i Jugoslavije čiji je BDP prije rata bio na 24. mjestu među svjetskim narodima.
2015. godine je Bosna i Hercegovina ekonomski bila na 112. mjestu u svijetu, a uvjeti se pogoršavaju. Ipak, siromašni stanovnici BiH misle da će ulaskom u EU riješiti sve svoje probleme.
Hrvatska je ekonomski trenutno na 76. u svijetu, ali je Bloomberg ekonomiju RH svrstao u 10 najgorih u svijetu. Makedonija se nalazi na 130. mjestu, a poljoprivreda je jedina pravi industrija, dok je nezaposlenost u zemlji iznad 30%.
Crna Gora je, unatoč ljepoti i maloj površini, 149. ekonomija među svjetskim narodima. Poput nekih drugih bivših republika, Crna Gora vjeruje da će ulaskom u EU riješiti sve.
Srbija je zauzela 87. mjesto po BDP-u, a Slovenija je 81. Što se tiče Kosova, Jonathan Marshall za Consortium News piše da je tamo rođena "mafijaška država sa stopom nezaposlenosti od 35 posto, shrvana epidemijom terorizma, kriminala i političkog nasilja".
Osim toga, NATO polako guta sve države u regiji, jednu po jednu. Crna Gora je tek započela pregovore o pristupanju, a srpski zakonodavci su ratificirali diplomatski sporazum o imunitetu i logističkoj potpori za predstavnike NATO saveza.
"I dok pišem ove završne redove, mislim na ono što bi hrabri i jaki narodi iz Jugoslavije dobili da nije došlo do prekida njene sudbine. No, sve što znam je da je 24. mjesto među svjetskim gospodarstvima daleko, a što se tiče Jugoslavije, taj je narod nestao zauvijek", zaključuje američki politolog Phil Butler.
Doduše, američki politolog Phil Butler u svojoj kolumni pogrešno koristi termin jugoslavenske "nacije", umjesto "jugoslavenski narodi", što je inače čest slučaj u inozemstvu.
Tekst je u originalu objavljen na New Eastern Outlooku, a prijevod je preuzet sa Altermainstream.info
http://journal-neo.org/2016/02/22/a-yugoslavian-fantasy-24th-versus-149th-place/
PHIL BUTLER
Kontroverzni politolog: "Raspad Jugoslavije bio je projekt NATO-a"
Autor: Merita Arslani
Butler je u kolumni za New Eastern Outlook iznio niz teza i teorija o Jugoslaviji i njezinom raspadu, u kojima nije poštedio zapadni svijet, a naročito američku politiku u Europi
Američki politolog Phil Butler je za New Eastern Outlook napisao kolumnu u kojoj tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili dio šireg plana NATO saveza, kojim se htjelo oslabiti geopolitičke protivnike zapadnog bloka u regijama Trećeg svijeta i progutati zdrave ekonomije naroda ovih prostora, a sažetak njegove analize je prenio i talijanski Globalist.
Phil Butler: "Jugoslavija je morala biti uništena, a što bi bilo da nije...?"
Možete li zamisliti Europu danas s Jugoslavijom kao ključnim igračem među narodima? Ja mogu. Jugoslavija je u stvari bila jedan od najvećih kulturnih i društvenih eksperimenata u povijesti.
Osnovana na području sukoba nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, Jugoslavija je sjedinila obje kulture na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog, koji je nakon golemih osvajanja asimilirao narode. Eksperiment, ako ga mogu tako nazvati, trajao je nešto više od pola stoljeća.
Sarajevo: Predizborne kampanje i skupovi u BiH, 10.11.1990. Foto: Davor Visnjic (PIXSELL)
Idealan iz razloga što su u jednoj državi živjeli svi južnoslavenski narodi. Stvaranje Jugoslavije je djelomično bio i geostrateški potez Britanije i Francuske, kako bi se usporila ili blokirala Njemačka.
Odredbe tzv. "Krfske deklaracije" su udarile temelje ustavnoj monarhiji koja se ni po čemu nije razlikovala od Engleske. Prava i pravo glasa, te poštivanje temeljnih principa Ilirskog pokreta su bili obećavajući aspekti rane Jugoslavije.
No, tada je kralj Aleksandar ukinuo ustav i izbore, ali je zajednički život etničkih i kulturnih skupina je i dalje davao nadu za budućnost.
Rat, političke spletke, unutarnji i vanjski pritisci su u to vrijeme teško opterećivali ovu novu svjetsku silu u nastajanju. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim pokusima, u konačnici je autoritarna vlast postala nužna, možda i poželjna.
Za prekid "predavanja iz povijesti", nacionalni heroj Josip Broz Tito je postao taj "diktator", ali je stekao svjetsku slavu i čvrsto držao stvari pod kontrolom, a Jugoslavija je igrala veliku ulogu na svjetskoj sceni.
Međutim, kada je njegova moć oslabila, suprotne sile su našle svoje uporište. Nema znanstvenika ili političara koji o tome danas ne govori, ali Titova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih nacionalnih država je velika i izuzetno značajna, pogotovo za ljude koji sada žive u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim bivših jugoslavenskim zemaljama.
Ideali Pokreta nesvrstanih i njegovi temelji su udareni u Beogradu 1961. U stvaranju pokreta su sudjelovali Tito, indijski premijer Jawaharlal Nehru, predsjednik Indonezije Sukarno, egipatski predsjednik, Gamal Abdel Naser i predsjednik Gane, Kwame Nkrumah. U najkraćim crtama ideju Pokreta nesvrstanih objašnjava lider Kube, Fidel Castro, u govoru u Havani 1979.
"Pokret nesvrstanih postoji kako bi čuvao nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i sigurnost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i svih oblika strane agresije, okupacije, dominacije, miješanja ili hegemonije, kao i protiv velikih sila i blokovske politike", rekao je tada Castro.
Dakle, u suštini, Pokret nesvrstanih je težio samostalnom razvoju naroda između velikih sila s idejom koja negira Hladni rat. Naravno, velike sile koje su se bavile ideološkim ratovima i imale su svoje strategije, koje su uključivale apsorbiranje svake od tih siromašnih nezavisnih zemalja.
Kao što vidimo danas, strategija je bila izazvati bitke koje vode ka fragmentiranju, podijeli i stvaranju nemoćnih zemalja i naroda diljem svijeta.
Raspad Jugoslavije je najbolji primjer, gdje danas nijedna zemlja ne pokazuje naklonost prema Pokretu nesvrstanih.
Umjesto toga, EU i NATO su bili gravitacijska sila koja je privukla Sloveniju, Hrvatsku i ostale. Vidimo ostatke strategije Hladnog rata i u činjenici da su Bjelorusija i Azerbajdžan jedine dvije preostale članice pokreta u Europi, a Fidži se kao najnoviji član pridružio 2011.
Međutim, 2012. je summit Pokret nesvrstanih vidio veću posjećenost od bilo koje prethodne godine, što je možda i znak krize Zapada.
Uz deklariranu svrhu "borbe za mir u svijetu" i svojih temeljnih dogmi, pokret je ipak, barem teoretski, vrijedan posrednički okvir. No, dopustite mi da se vratim na slučaj Jugoslavije i kakva bi možda bila da postoji danas.
Gledajući s distance na raspad Jugoslavije, primjetno je da se radi o uokvirivanju geostrategije Washingtona koja se provodila svugdje, pa i teškim metodama. Akcije Clintonove administracije su u to vrijeme bile tajnovite za javnost, jednako kao što su i danas.
Čitajući Washingtonov think tank propagandni Institut Brookings otkrivate ovo. U tekst "Odluka o intervenciji - Kako završiti rat u Bosni" iz 1998. godine autor Ivo H. Daalder počinje:
"Dok danas mnogi pišu rječito i strastveno da objasne neuspjeh Washingtona i Zapada da se zaustave etničko čišćenje, koncentracijski logori i masakri stotina tisuća civila, malo tko je to pitanje postavio u ljeto 1995. godine, kada su SAD napokon odlučile preuzeti vodeću ulogu u okončanju rata u Bosni."
No, istina je puno jednostavnija od stvarnosti. Nikome ne treba think tank da otkrije zašto je predsjednik Bill Clinton oklijevao da posreduje u Bosni. Clinton je u stvari nastavljao politiku svoga prethodnika, Georgea Busha starijeg, kojoj je cilj bio destabilizirati jugoslavenski socijalistički uspjeh.
Sada znamo da su kod nas tajno obučeni pobunjenici odigrali ključnu ulogu u fragmentiranju regije preko organizacije poznate kao Atlantska brigada, koja se borila u ratu na Kosovu na strani Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), a brojala je oko 400 naoružanih boraca, kao što piše Christian Science Monitor 1999.
Ovo izvješće otkriva da su SAD pod lažnim izgovorom vodile posrednički rat u bivšoj Jugoslaviji (proxy war).
Što se tiče Billa Clintona i njegove nevoljkosti da se upliće u regiju nekad poznatu kao Jugoslavija, to je prljava povijest genocida i beskrajnih laži.
Priča koju sam pronašao je priča o Francuzu koji je trenirao Atlantsku brigadu, što u svemu podsjeća kasnije na Ukrajinu, Libiju i Siriju. Vidite "obrasce" koje nas vode do istine i više nego dovoljno.
Stravična stratišta legitimne države Jugoslavije su služila za ulaganje u podjelu preostalih komada zemlje, uz pomoć američkih predsjednika, britanskih gospodara i njemačkih industrijalaca.
Atlantska brigada je djelovala u raznim posredničkim ratovima na Balkanu, a važni pripadnici su joj bili smrtonosne ubojice iz inozemstva.
Američki dužnosnici u vrhu su ih dobro poznavali i upravljajući njima su vukli konce na Kosovu i širom Balkana. Jugoslavija je postala prototip, predložak za djelovanje u Afganistanu i Iraku, Arapskom proljeću.
Imena Madeleine Albright, Javiera Solane, generala Wesleya Clarka i drugih se i dalje spominju. U bivšoj Jugoslaviji su prijatelji ključnih igrača u vladama doslovno planirali pretvoriti narode i zemlje u kreditore i investicijski "eldorado".
Priča o tom genocidu u ime demokracije je prestrašna. Većina naroda ovih prostora je vraćena 200 godina natrag u neku vrstu srednjovjekovnog postojanja bez nade. Jedini tračak nade za većinu bivših "Jugoslavena" je, sasvim prirodno, EU i NATO savez.
Tko je je zašto uništio Jugoslaviju?
Sigurno je bilo zločina i genocida s obje strane u sukobima, od Kosova do ostalih ratova na Balkanu. Ali to nije poanta zbog čega sam se fokusirao na ovu katastrofu.
Prosvjed inicijative Foto: Danko Vučinović (PIXSELL)
Prije svega, nijedan narod bivše Jugoslavije danas nema pravo glasa. Drugo, podjela među tim narodima je dovela do smrti ili preseljenja milijuna ljudi.
Ali moja "fantazija"o Jugoslaviji bi možda mogla biti iznenađenje. Dopustite mi da zaključim.
Jugoslavija je izgrađena na ideji da u njoj Južni Slaveni neće ostati slabi i podijeljeni narodi. Ujedinjeni u Jugoslaviju ne bi bili lak plijen imperijalnim namjerama, kao što vidimo da se događa danas.
Činjenica je da je nakon Drugog svjetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta europske priče o uspjehu.
Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stope gospodarskog rasta u svijetu, pristojan životni standard, besplatnu medicinsku skrb i obrazovanje, zajamčeno pravo na posao, jednomjesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto, a očekivani životni vijek od 72 godine. Koliko ja znam, ni jedna od država Balkana danas ne može sanjati ni pola ovog prosperiteta.
Bio je to napredak koji je među zapadnim silama izazvao želju da unište Jugoslaviju.
Multietničko stanovništvo zemlje je imalo povoljan javni prijevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitno gospodarstvo je uglavnom bilo u državnom vlasništvu, što nije baš najočitiji primjer zapadne demokratske ljubavi.
U to vrijeme su od resursa daleko bili Njemačka, Francuska ili Velika Britanija, a bankari Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti milijarde iz socijalističkog sustava.
Jugoslavija je morala umrijeti, a Reagan, Bush stariji i mlađi i Clinton su pomogli da se to dogodi. Nagrađivani autor, politolog i gostujući suradnik u Institutu političke studije u Washingtonu, Michael Parenti, često je govorio o katastrofi u Jugoslaviji.
Prema Parentiu, američki cilj je bio pretvoriti jugoslavenske narode u regiju Trećeg svijeta, a to se moglo ostvariti podjelom zemlje koja će onda otvoriti svoje gospodarstvo korporativnoj eliti i zapadnim bankarima. Po raspadu Jugoslavije je zemlje trebalo učiniti takvima da budu:
1. Nesposobne da slijede nezavisan kurs osobnog razvoja.
2. Razbijenih ekonomija i prirodnih resursa u potpunosti dostupnih za multinacionalne korporacijske eksploatacije, uključujući i ogromna mineralna bogatstva na Kosovu.
3. Osiromašenog, ali pismenog i osposobljenog stanovništva koje će biti prisiljeno raditi za minimalne nadnice, koje će predstavljati jeftin radni bazen s kojim će se lakše sniziti plaće u zapadnoj Europi i drugdje.
4. Demontiranih industrija automobila, nafte, teških strojeva, rudarstva i petrokemije, te raznih drugih industrija koje nisu smjele biti konkurencija postojećim zapadnim proizvođačima.
Zvuči li vam ova strategija poznato? Sjetite se plana Rand Korporacije za Siriju. Jesu li Ukrajina, Donbas i Krim razumjeli ovo prije EuroMaidana? Koji je na kraju plan za Rusiju?
Iako ovo zvuči prijeteće, žao mi je, to je svijet u kojem živimo danas. Snagom uspavanih američkih građana, drogiranih glupim bezvrijednim tricama super-kapitalizma, svijet preuzimaju tirani.
Što bi bilo da je bilo?
Ali što da je Jugoslavija preživjela? Što da je veliki etničko-socijalistički eksperiment i dalje radio? Sigurno bi naš svijet bio potpuno drugačiji od danas. Još jedna stvar, Europska unija bi uz Pokret nesvrstanih djelovala u okviru svojih sadašnjih granica. Bila bi manje moćna i daleko manje geopolitički utjecajna.
Društvo Josip Broz Tito Foto: Goran Kovacic (PIXSELL)
Cijela Europa bi možda dolazila u Beograd, a sada se šest republika bore za mrvice iz Bruxellesa. Potaknut mojom fantazijom o tome kako bi Jugoslavija mogla izgledati, ostavit ću vas s procjenama ekonomske situacije sadašnjih država Balkana i Jugoslavije čiji je BDP prije rata bio na 24. mjestu među svjetskim narodima.
2015. godine je Bosna i Hercegovina ekonomski bila na 112. mjestu u svijetu, a uvjeti se pogoršavaju. Ipak, siromašni stanovnici BiH misle da će ulaskom u EU riješiti sve svoje probleme.
Hrvatska je ekonomski trenutno na 76. u svijetu, ali je Bloomberg ekonomiju RH svrstao u 10 najgorih u svijetu. Makedonija se nalazi na 130. mjestu, a poljoprivreda je jedina pravi industrija, dok je nezaposlenost u zemlji iznad 30%.
Crna Gora je, unatoč ljepoti i maloj površini, 149. ekonomija među svjetskim narodima. Poput nekih drugih bivših republika, Crna Gora vjeruje da će ulaskom u EU riješiti sve.
Srbija je zauzela 87. mjesto po BDP-u, a Slovenija je 81. Što se tiče Kosova, Jonathan Marshall za Consortium News piše da je tamo rođena "mafijaška država sa stopom nezaposlenosti od 35 posto, shrvana epidemijom terorizma, kriminala i političkog nasilja".
Osim toga, NATO polako guta sve države u regiji, jednu po jednu. Crna Gora je tek započela pregovore o pristupanju, a srpski zakonodavci su ratificirali diplomatski sporazum o imunitetu i logističkoj potpori za predstavnike NATO saveza.
"I dok pišem ove završne redove, mislim na ono što bi hrabri i jaki narodi iz Jugoslavije dobili da nije došlo do prekida njene sudbine. No, sve što znam je da je 24. mjesto među svjetskim gospodarstvima daleko, a što se tiče Jugoslavije, taj je narod nestao zauvijek", zaključuje američki politolog Phil Butler.
Doduše, američki politolog Phil Butler u svojoj kolumni pogrešno koristi termin jugoslavenske "nacije", umjesto "jugoslavenski narodi", što je inače čest slučaj u inozemstvu.
Tekst je u originalu objavljen na New Eastern Outlooku, a prijevod je preuzet sa Altermainstream.info
http://journal-neo.org/2016/02/22/a-yugoslavian-fantasy-24th-versus-149th-place/
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: ZAŠTO SE RASPALA I ZAŠTO JE UNIŠTENA SFR JUGOSLAVIJA?!
Valter Sun Jul 16, 2017 12:13 pm
http://www.jutarnji.hr/globus/Globus-politika/povijesni-ekskluziv-tajni-plan-jedinstvo-vojni-udar-koji-je-trebao-slomiti-rh-kako-se-jna-10-godina-pripremala-za-sprecavanje-hrv-samostalnosti/6367628/
'IZBORI? JNA TO NEĆE DOPUSTITI!'
POVIJESNI EKSKLUZIV: TAJNI PLAN 'JEDINSTVO' Vojni udar koji je trebao slomiti RH: Kako se JNA 10 godina pripremala za sprečavanje hrv. samostalnosti
AUTOR: DARKO HUDELIST
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, koji je Hrvatski sabor, na Mostovo iniciranje, donio na sjednici 4. svibnja 2017., liberaliziran je, tj. potpuno otvoren pristup dokumentima (tzv. javnom arhivskom gradivu, kako to točno piše u Zakonu) nastalim, u javnom i političkom životu SRH i SFRJ, prije 22. prosinca 1990. (tj. prije donošenja tzv. Božićnog Ustava RH).
To nas je ponukalo da još jednom posjetimo Hrvatski državni arhiv, na Marulićevu trgu u Zagrebu, ovaj put u namjeri da u gomili (ali u kojoj ipak mnogo toga nedostaje) dosad “strogo zaključanih” i običnim smrtnicima nedostupnih dokumenata pokušamo naći nešto što bi nam dodatno rasvijetlilo uvid u one prijelomne, dramatične trenutke u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj - u razdoblju između studenoga 1989. i travnja/svibnja 1990. - kada je, neposredno nakon pada Berlinskog zida, definitivno umirao bivši jugoslavenski socijalistički sustav, odnosno kada su se najprije u tajnosti, a onda i javno pripremali prvi slobodni višestranački izbori u SRH, na kojima će vlast osvojiti Hrvatska demokratska zajednica, predvođena dr. Franjom Tuđmanom.
Tajni stenogrami
Političko rukovodstvo tadašnje SR Hrvatske - Ivo Latin kao predsjednik Predsjedništva SRH, Stanko Stojčević kao predsjednik Predsjedništva CK SKH, Antun Milović kao predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SRH i Anđelko Runjić Bambe kao predsjednik Sabora SRH - bilo je u to vrijeme u nekoj vrsti konfuzije. S jedne je strane imalo vojsku za vratom, tj. Jugoslavensku narodnu armiju, personificiranu u saveznom sekretaru za narodnu obranu SFRJ generalu Veljku Kadijeviću, a s druge je Hrvatsku relativno smjelo - nakon one prijelomne, za mnoge iznenađujuće odluke donesene na sjednici Predsjedništva CK SKH 10. prosinca 1989., o raspisivanju “izvanrednih općih izbora” - uvodilo u parlamentarizam, i time, kako se pokazalo, pripremalo teren za dobrovoljni odlazak s vlasti.
Jedini faktor koji je mogao spriječiti osamostaljenje Hrvatske bila je JNA. A JNA je, opet, u to vrijeme - na prijelazu iz 1989. u 1990. - bila sve manje jugoslavenski, a sve više promiloševićevski orijentirana, tj. djelovala je, ali, naravno, zamaskirano, na liniji srpskog nacionalizma i, osobito nakon 1990., stvaranja tzv. Velike Srbije. Već je stoga naš izbor prigodom “istraživačkog posjeta” HDA bez mnogo dvoumljenja pao na transkripte triju vrlo povjerljivih sastanaka i razgovora generala Veljka Kadijevića s političko-državnim rukovodstvom SR Hrvatske, u razdoblju 1989. - 1990. - čim sam, proteklih dana, došao do informacije da su (i) ti papiri u HDA sada “deblokirani”, tj. lako dostupni.
To je doista djelovalo obećavajuće: vidjeti kako su se čelni ljudi SRH u tom trilerski napetom intervalu, dugom nekoliko mjeseci, držali pred Veljkom Kadijevićem, znajući da vojsci ne smiju dati casus belli za vojnu intervenciju, a opet i te kako svjesni činjenice da ne smiju postupati na način koji bi kasnije mogao biti okvalificiran izdajom hrvatskih državnih/nacionalnih interesa.
Kako ne izazvati tigra - možemo to i tako reći.
I već ovdje imamo jednu “kvaku”. Stenogrami o kojima je riječ (u HDA su uvedeni pod oznakom “f. 1561, šifra 021/1, red. br. 846”) su u arhivu Službe državne sigurnosti, iako je zapravo riječ o političkim dokumentima. Kako mi je objašnjeno, SDS je u ovome slučaju bio tek puki “tehnički servis”. Partija je od Službe jednostavno bila zatražila da joj dade tehničku podršku jer, ako bi se transkripti radili u daktilobirou CK SKH, onda bi bila razmjerno velika vjerojatnost da to, prije ili poslije, iziđe u javnost. Ovako, sve je ostalo - eto, do dana današnjega - u strogoj tajnosti.
Tri sastanka
Riječ je, dakle, o trima transkriptima.
Prvi je stenografski zapisnik razgovora rukovodstva SRH sa saveznim sekretarom za NO general-pukovnikom Veljkom Kadijevićem, kao i njegovim suradnicima - o pripremama za općenarodnu obranu u realizaciji Programa proizvodnje namjenske industrije do 1990. Taj je sastanak održan 14. srpnja 1988. u Banskim dvorima, a glavni mu je domaćin bio - zato što se radilo o užoj armijskoj problematici - zapovjednik 5. vojne oblasti, sa sjedištem u Zagrebu, general Martin Špegelj.
Drugi je materijal transkript sjednice održane 17. studenoga 1989. u Predsjedništvu SRH, u Vili Prekrižje. Bilo je to samo tri tjedna uoči povijesne odluke Predsjedništva CK SKH (na sjednici održanoj 10. prosinca 1989. u Kockici na Prisavlju) o raspisivanju slobodnih višestranačkih izbora. Od članova rukovodstva SRH bili su nazočni Ivo Latin, Stanko Stojčević, Anđelko Runjić, Antun Milović, Vilim Mulc (republički sekretar za unutrašnje poslove), Ivan Pleše (sekretar za narodnu obranu SRH) i još neki, dok je general Veljko Kadijević bio je u pratnji Petra Šimića (predsjednika SKJ u JNA), Konrada Kolšeka (komandanta Pete vojne oblasti JNA od rujna 1989.), Zdravka Novoselića (komandanta Teritorijalne obrane SRH), Blagoja Adžića (načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ od rujna 1989.) itd.
Naposljetku, treći je razgovor održan 4. travnja 1990. - samo 18 dana uoči prvoga kruga prvih slobodnih višestranačkih izbora u SRH! - također u Vili Prekrižje, u Zagrebu. Hrvatsku su stranu zastupali Ivo Latin, Anđelko Runjić, Antun Milović, nekoliko članova Predsjedništva SRH (Mirko Sinobad, Tomislav Kovač, Mato Grbac i Vlado Dobec), republički sekretar za narodnu obranu SRH Ivan Pleše i šef Kabineta predsjednika Predsjedništva SRH Zvonko Plećaš, a general Veljko Kadijević bio je okružen, među ostalima, general-pukovnicima Simeonom Bunčićem i Konradom Kolšekom, general-potpukovnicima Zdravkom Novoselićem i Nebojšom Pavkovićem, itd.
General Nebojša Pavković poslije će biti poznat po tome što će, na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu, biti, 2009., proglašen ratnim zločincem zbog pokolja civilnog stanovništva u ratu na Kosovu.
Višestranačje?! Ne!
Za ovu našu temu najzanimljiviji su drugi (17. studenoga 1989.) i treći (4. travnja 1990.) razgovor Veljka Kadijevića s vodstvom SRH. Evo nekoliko akcenata s oba ta razgovora.
Drugi je razgovor vođen samo osam dana nakon početka pada (rušenja) Berlinskog zida, odnosno samo dan nakon jedne (u transkriptu se ne kaže koje i kakve) vojne vježbe u okviru Pete vojne oblasti, koju je Kadijević pohodio. Iako se vodstvo SKH i SRH u tom trenutku još nije bilo izjasnilo za višestranački sustav - taj će se prijelomni trenutak, podsjetimo, dogoditi 10. prosinca 1989. - Kadijević je bio vrlo rezolutan, pa i prijeteći raspoložen, kad je rekao da višestranački sistem u Jugoslaviji “znači zapravo stvaranje nacionalnih partija, a stvaranje nacionalnih partija znači nacionalnu homogenizaciju”.
“Zato smo”, apostrofirao je Kadijević, “u ovom času, i u ovom vremenu, protiv višestranačkog sistema, ne zato što vojska ne bi mogla opstati u višestranačkom sistemu, nego što ne može opstati niti vojska niti Jugoslavija, prije svega Jugoslavija, a onda i vojska u funkciji Jugoslavije”.
General Kadijević ujedno je smatrao potrebnim istaknuti da JNA neće mirno i pasivno promatrati uspon nacionalne/nacionalističke opozicije u SR Hrvatskoj (uostalom, kao ni bilo gdje drugdje u SFRJ). Pomalo je cinično ustvrdio da vojska, sasvim sigurno, neće pitati papu Wojtylu kako se treba ponašati i kako treba djelovati u vremenima koja dolaze, a onima kojima smeta politički angažman JNA - tj. ulaženje vojske na teren čiste politike - poručio je, opet s naglašenom notom cinizma: “...pokušaji da se nama zbog toga što nosimo uniforme zapuše usta, izvinite, neće proći”.
Međutim, ni predsjednik Predsjedništva SRH Ivo Latin se na tom sastanku, od 17. studenoga 1989., nije o političkoj (nacionalnoj, tj. antikomunističkoj) opoziciji u SR Hrvatskoj izražavao najbiranijim riječima. Za Franju Tuđmana, primjerice, rekao je da je “hrvatski nacionalist par excellence”. Ipak, Latina je od Tuđmana puno više zabrinjavao Vladimir Šeks. Naime, dok je Tuđmana “okrznuo” samo u jednoj rečenici (najviše u dvije) u svom izlaganju, oči u oči s Kadijevićem, Šeksu je posvetio čak šest ili sedam, i to vrlo kritički intoniranih rečenica. Ovako je točno rekao:
“Imamo ekstremnih aktivista u tim pokretima... Radi se o njegovim (Šeksovim - op. a.) predavanjima i susretima u Americi, Kanadi i posljednje vrijeme u Australiji. Kad čovjek pročita što on govori, pita se da li je to uopće moguće. Imamo te tekstove do kojih smo došli iz njegove vlastite kazete kad se vratio. To je ubitačno... Šeks, Paraga i Tuđman... su više u inozemstvu nego ovdje... s tim da su i alimentirani sredstvima. Tako nije problem da Šeks bude mjesec dana u Kanadi, mjesec dana u Americi itd... U Australiji čak raspisuje neke dionice za osnivanje vlastite štamparije...”
Generalova prijetnja
Na idućem, trećem, razgovoru s hrvatskim rukovodstvom, 4. travnja 1990., general Kadijević bio je još militantniji nego u studenome 1989. Od Latina, Runjića i ostalih (Stojčevića na tom sastanku nije bilo jer se u međuvremenu i SKH-SDP transformirao u jednu od političkih stranaka koje su izlazile na izbore) tražio je da “još energičnije i ofenzivnije uđu u tu (političku, predizbornu - op. a.) borbu, te da prije svega napadnu desne snage”. A za sebe, odnosno za JNA, rekao je:
“Što se tiče vojske, mi ćemo sve snage, koje imamo, uprijeti da pomognemo pobjedu SKH i lijevo orijentiranih snaga, uključujući i naše aktivnosti, koje ćemo maksimalno u tom smislu razviti, pa neka o tome priča svatko tko što hoće. Jer, ako se može dozvoliti pravilima igre da strani faktor može financirati stranke i raditi što hoće, onda ćemo se i mi uključiti u borbu na taj način, znači naši starješine i rezervni starješine. Učinit ćemo maksimalno što možemo da pobijedi prije svega SKH i sve lijeve snage, koje su zajedno s njim”.
Kadijević je, dakle, sasvim otvoreno izjavio, zapravo zaprijetio, da JNA događaje koji će u SR Hrvatskoj najvjerojatnije uslijediti neće promatrati skrštenih ruku. Ovdje je, zasigurno, mislio na obavještajno-politički rad oficira JNA na terenu, diljem SR Hrvatske. Vojska je, očito, imala svoje resurse i već ih je tada bila upregnula u svoje planove i projekcije - u tim uzburkanim danima što su prethodili prvome izbornom krugu.
Osim toga, iz ovoga se Kadijevićeva nastupa vidi njegova namjera da kroz podršku vojnih struktura rukovodstvu SRH na predstojećim izborima u cilju pobjede dobije naklonost čelnih ljudi Hrvatske za predstojeće aktivnosti JNA. Međutim, vodstvo SRH to nije prihvatilo.
Ali ima tu još nešto, što se možda tek između redaka dade iščitati (ili, bolje rečeno, naslutiti) iz svih ovih stenograma o kojima je riječ.
Ratna vježba
U ovom trećem razgovoru, od 4. travnja 1990., Ivo Latin je - više onako usput - spomenuo neke “manevre u cijeloj Hrvatskoj”, koji su se, navodno, trebali održati 21. i 22 travnja te 6. i 7. svibnja 1990. Dakle, uoči prvog i drugog izbornog kruga. No, spomenuo ih je kao glasinu koju je on, kako je istaknuo, “energično demantirao”.
Prava je, međutim, istina da je u proljeće 1990. JNA doista bila organizirala ratnu vježbu kojom je namjeravala disciplinirati Hrvatsku. Ta je ratna vježba bila sastavni dio ratnog plana JNA, za koji je bilo predviđeno da - već tada, tijekom 1990. - postane osnovni plan postupanja JNA u Hrvatskoj.
Kadijević, naime, na tom, trećem sastanku s rukovodstvom SRH nije slučajno postavio retoričko pitanje “Da li silom ili ne?” - na koje je odmah zatim sâm ovako odgovorio: “Sila ide samo na silu. Ako netko silom hoće da sruši ono što Ustav i zakoni propisuju, onda se to silom treba zaustaviti”.
Kadijević je mogao ovako samouvjereno nastupati zato što je znao mnogo više nego što su to politički čelnici SRH i naslućivali. Ali to se iz ovih stenograma, pohranjenih u HDA, ne vidi do kraja. Cijela ova priča ima mnogo dublju i kompleksniju genezu od ove koja se može rekonstruirati iz transkripata. Ona seže 10-ak godina unatrag i tiče se, prije svega, admirala Branka Mamule, kojega je Veljko Kadijević 1988. naslijedio na dužnosti saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ.
Kadijević, naime, uopće nije bio originalan kad je, pred hrvatskim rukovodstvom, najavljivao da bi vojska mogla intervenirati. On je, u biti, ponavljao ono što je njegov prethodnik na dužnosti saveznog ministra za NO admiral Mamula detaljno bio razradio još sredinom 80-ih.
Plan za udar
Do tog sam zaključka došao zahvaljujući uvidu u analitički tajni dokument hrvatske Službe državne sigurnosti, nastao početkom 90-ih (dakle u Tuđmanovo doba), pod naslovom “Preustroj JNA pod nazivom Plan ‘Jedinstvo’ sproveden u razdoblju od 1987. do 1990. g. s ciljem izvođenja vojnog udara”. Do tog sam materijala došao alternativnim putem; to je izvor koji, barem zasad, nije javno dostupan u arhivima.
Osim toga, sam Mamula je puno toga napisao u svojoj memoarskoj knjizi “Slučaj Jugoslavija”, objavljenoj u Podgorici 2000. Sasvim sigurno, ne slučajno upravo te godine, kada su s političke scene već bili sišli i Slobodan Milošević u Srbiji i Franjo Tuđman u Hrvatskoj. Tuđman je umro 1999., a Milošević je bio svrgnut s vlasti (i ubrzo potom izručen Haagu) 2000.
Mamulu sam osobno posjetio 1996., u Kotoru. Tada je još radio na tim svojim memoarima. Obećao mi je veliki intervju za Globus, pošto knjiga bude objavljena. To obećanje, međutim, nije ispunio; čak ni onda kad sam mu, 2006., za svog istraživačkog boravka u Beogradu, poslao cijeli set pitanja i potpitanja što sam ih formulirao pošto sam pažljivo pročitao knjigu “Slučaj Jugoslavija”.
U toj svojoj knjizi Mamula vrlo otvoreno piše o tome kako je JNA, pod njegovim vodstvom, pripremala državni udar u SFR Jugoslaviji - još sredinom i početkom druge polovice 80-ih - koji je bio osmišljen pod izlikom obrane Jugoslavije (a koja se, po Mamuli, raspadala zbog konfederativnog Ustava iz 1974., odnosno zbog osamostaljivanja republika koje je taj Ustav omogućio).
Osnovne konture plana bile su, posve sigurno, gotove već 1985.
Taj je plan podrazumijevao smjenu, tj. hapšenje svih republičkih rukovodstava, uključujući ona u SR Hrvatskoj i SR Srbiji.
Admiral Mamula sebe je doživljavao kao “Jaruzelskog broj 2” i zasigurno nećemo pogriješiti ako taj tajni plan JNA proglasimo njegovom (na kraju ipak nerealiziranom) fiksnom idejom.
Mamula već u predgovoru svojoj knjizi “Slučaj Jugoslavija”, na str. 8, sasvim otvoreno piše kako je njemu već “u drugoj polovici osamdesetih” bilo jasno “da Armija mora preuzeti političku odgovornost” za stanje u zemlji, i to tako da izvrši vojni udar. Ovako je, od riječi do riječi, napisao: “Vodeće garniture republika i pokrajina morale su, sve, bez iznimaka, otići s vlasti. S njima se, osim rijetkih pojedinaca, ništa nije moglo uraditi za očuvanje Jugoslavije”.
Mamulina doktrina
A na str. 9 njegove knjige nalazi se i ova rečenica: “Vojno rukovodstvo JNA (ovdje Mamula aludira na svog nasljednika Kadijevića - op. a.) snosi odgovornost što nije izvršilo državni udar”. U svojoj knjizi Mamula najčešće - za opisivanje svojih, kao i namjera najužeg vodstva JNA - upotrebljava izraz “plan”, no u ovoj je rečenici bio najkonkretniji i najtočniji pa je svoju zamisao/projekciju karakterizirao vrlo jasnim i nedvosmislenim izrazom - “državni udar”.
Taj je svoj plan Mamula ostavio za realizaciju Veljku Kadijeviću (kad je 1988. otišao u mirovinu), ali se Kadijević, kao glavni i najodgovorniji čovjek u JNA od 1988. pa sve do konačnog raspada Jugoslavije, pokazao prilično plašljivim i kolebljivim čovjekom, a na kraju se, štoviše, priklonio jačemu, tj. prešao je na stranu Miloševića.
Glavni je problem i Mamule i Kadijevića, u biti, bio u tome što nisu uspijevali naći odgovarajuću ustavnopravnu osnovu za provedbu projekta/plana vojnoga, tj. državnog udara. Izaći s tenkovima na ulice i pohapsiti sva republička rukovodstva bilo je veoma dvojbena ideja, jer za nju nije bilo nikakva uporišta ni u Ustavu SFRJ (iz 1974.) ni u ustavima pojedinih republika.
I Mamuli i Kadijeviću bilo je i te kako jasno da će, ako takvo što izvedu, biti kazneno odgovorni. Ali kad je Milošević krenuo sa svojim ratno-osvajačkim pohodom, Kadijević mu se priklonio, iako i tada sa zadrškom. Realno, JNA je mogla napraviti mnogo veće štete i mnogo veća razaranja tijekom rata u Hrvatskoj nego što je doista napravila.
U svojoj analizi s početka 90-ih, pod naslovom “Preustroj JNA pod nazivom Plan ‘Jedinstvo’ sproveden u razdoblju od 1987. do 1990. g. s ciljem izvođenja vojnog udara”, analitičari hrvatskih tajnih službi distingviraju dvije kategorije. Jedna je plan “Jedinstvo” (usmjeren striktno na preustroj JNA), a druga plan državnog udara.
Prvo je bilo u funkciji drugoga, tj. plan “Jedinstvo” bio je funkciji zamišljenoga državnog udara.
Jedan od glavnih ciljeva plana “Jedinstvo” - kada je o vođenju i zapovijedanju oružanim snagama riječ - bio je u tome da se republike nezakonito izbace iz zapovjednog lanca u pogledu uporabe Teritorijalne obrane, a republikama je također uskraćena i ustavna obveza da rukovode općenarodnim otporom na svom teritoriju u slučaju rata.
U sklopu plana “Jedinstvo” (koji je bio dovršen početkom 1987.) izrađen je ustrojbeni prijedlog Sjeverozapadnog bojišta, za koje je bila određena/nadležna 5. armija, a također je bila ustrojena i 1. vojna oblast, s komandom u Beogradu i pojasom nadležnosti u BiH, Vojvodini, Slavoniji i Srbiji bez jugoistočnog dijela.
Po novom ustroju JNA, cijeli je prostor SFRJ bio predviđen kao bojište. Dotad to nije bio slučaj, dotad je teritorijalno-organizacijska podjela JNA išla po armijskim oblastima. “Po novome ustroju”, rekao mi je jedan moj sugovornik, “imaš nadležnost nad cijelim područjem, gdje god se nađeš”.
Plan 'Sutjeska'
Plan “Jedinstvo” bio je, u jesen 1989., “apdejtan” u plan “Jedinstvo 2”, a 26. veljače 1990. - dakle samo nešto više od mjesec dana prije onoga trećeg razgovora Veljka Kadijevića s rukovodstvom SR Hrvatske u Zagrebu, 4. travnja 1990. - bio je realiziran i donesen novi plan, “Jedinstvo 3”.
Paralelno s preustrojem JNA, planovima “Jedinstvo”, “Jedinstvo 2” i “Jedinstvo 3”, bio je izrađen i dokument za izvođenje državnog udara, koji je, naravno, bio supertajna; njega gotovo nitko nije vidio. Mamula ga je pokazao samo svom zamjeniku u SSNO Veljku Kadijeviću, kao i najvišim oficirima u Generalštabu JNA. Za taj su plan, sasvim sigurno, znali načelnici Generalštaba JNA u razdoblju od 1982. nadalje: general-pukovnik Petar Gračanin (1982. - 1985.), general-pukovnik Zorko Čanadi (1985. - 1987.), general-pukovnik Stevan Mirković (1987. - 1989.) i general-pukovnik Blagoje Adžić (1989. - 1992.).
Ovdje svakako valja primijetiti da od Mamule kreće srpska linija na mjestu glavnog čovjeka Generalštaba JNA.
- Da je Mamula, u sklopu svog plana, došao na vlast - tvrdi moj sugovornik - on bi bio autokrat par excellence. Doista bi bio “drugi Jaruzelski”, kao što je to i zamišljao. Nakon Titove smrti sva je republička rukovodstva kvalificirao kao nesposobna i smatrao je da ih zato treba maknuti. Državni udar, u njegovim projekcijama, podrazumijevao je izlazak tenkova na ulice, hapšenje nepoćudnih i dovođenje “svojih” na vlast. Ali problem je bio kako to pravno izvesti. To je bila najveća smetnja i Mamuli i Kadijeviću.
Prema analitičkom dokumentu hrvatskih tajnih službi, sastavni dijelovi plana “Jedinstvo” (s njegovim inačicama “Jedinstvo 2” i “Jedinstvo 3”) bili su ratni planovi OS SFRJ, vođeni pod kodnim imenima “Sutjeska 1”, “Sutjeska 2” i “Sutjeska 3”. Plan “Sutjeska 2” temeljio se na pretpostavci napada na SFRJ sa Zapada, tj. za napadača je predviđao NATO-ove snage.
Sastavni dio ratnog plana “Sutjeska 3” - u 5. vojnoj oblasti - bila je upravo ona ratna vježba (ili tzv. manevri u cijeloj Hrvatskoj) o kojoj je na sastanku s Kadijevićem 4. travnja 1990. u Zagrebu govorio Ivo Latin.
U dokumentu hrvatske Službe državne sigurnosti još se navodi kako su glavni planeri ratnog plana “Sutjeska 3” Veljko Kadijević i Blagoje Adžić u taj plan unijeli “’napadne akcije’ kojima je predviđeno presijecanje Hrvatske u nekoliko pravaca”.
U svojoj knjizi “Slučaj Jugoslavija” admiral Mamula navodi tri razloga zašto je Veljko Kadijević “u kritično vrijeme 1991.” odustao od onoga temeljnog plana (koji je uključivao i hapšenje republičkih vodstava) što mu ga je on, Mamula, 1988. ostavio u nasljedstvo.
Prvi je razlog bio taj što Kadijević - kako je napisao - “nije bio general odluke, nego izvršenja”.
Drugi je razlog što Kadijević “nije vjerovao u sposobnost JNA da izvrši svoju odluku”.
A kao razlog br. 3 Mamula navodi to da Kadijević “nije smatrao da JNA treba u Jugoslaviji zadržavati narode koji to ne žele”.
'IZBORI? JNA TO NEĆE DOPUSTITI!'
POVIJESNI EKSKLUZIV: TAJNI PLAN 'JEDINSTVO' Vojni udar koji je trebao slomiti RH: Kako se JNA 10 godina pripremala za sprečavanje hrv. samostalnosti
AUTOR: DARKO HUDELIST
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima, koji je Hrvatski sabor, na Mostovo iniciranje, donio na sjednici 4. svibnja 2017., liberaliziran je, tj. potpuno otvoren pristup dokumentima (tzv. javnom arhivskom gradivu, kako to točno piše u Zakonu) nastalim, u javnom i političkom životu SRH i SFRJ, prije 22. prosinca 1990. (tj. prije donošenja tzv. Božićnog Ustava RH).
To nas je ponukalo da još jednom posjetimo Hrvatski državni arhiv, na Marulićevu trgu u Zagrebu, ovaj put u namjeri da u gomili (ali u kojoj ipak mnogo toga nedostaje) dosad “strogo zaključanih” i običnim smrtnicima nedostupnih dokumenata pokušamo naći nešto što bi nam dodatno rasvijetlilo uvid u one prijelomne, dramatične trenutke u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj - u razdoblju između studenoga 1989. i travnja/svibnja 1990. - kada je, neposredno nakon pada Berlinskog zida, definitivno umirao bivši jugoslavenski socijalistički sustav, odnosno kada su se najprije u tajnosti, a onda i javno pripremali prvi slobodni višestranački izbori u SRH, na kojima će vlast osvojiti Hrvatska demokratska zajednica, predvođena dr. Franjom Tuđmanom.
Tajni stenogrami
Političko rukovodstvo tadašnje SR Hrvatske - Ivo Latin kao predsjednik Predsjedništva SRH, Stanko Stojčević kao predsjednik Predsjedništva CK SKH, Antun Milović kao predsjednik Izvršnog vijeća Sabora SRH i Anđelko Runjić Bambe kao predsjednik Sabora SRH - bilo je u to vrijeme u nekoj vrsti konfuzije. S jedne je strane imalo vojsku za vratom, tj. Jugoslavensku narodnu armiju, personificiranu u saveznom sekretaru za narodnu obranu SFRJ generalu Veljku Kadijeviću, a s druge je Hrvatsku relativno smjelo - nakon one prijelomne, za mnoge iznenađujuće odluke donesene na sjednici Predsjedništva CK SKH 10. prosinca 1989., o raspisivanju “izvanrednih općih izbora” - uvodilo u parlamentarizam, i time, kako se pokazalo, pripremalo teren za dobrovoljni odlazak s vlasti.
Jedini faktor koji je mogao spriječiti osamostaljenje Hrvatske bila je JNA. A JNA je, opet, u to vrijeme - na prijelazu iz 1989. u 1990. - bila sve manje jugoslavenski, a sve više promiloševićevski orijentirana, tj. djelovala je, ali, naravno, zamaskirano, na liniji srpskog nacionalizma i, osobito nakon 1990., stvaranja tzv. Velike Srbije. Već je stoga naš izbor prigodom “istraživačkog posjeta” HDA bez mnogo dvoumljenja pao na transkripte triju vrlo povjerljivih sastanaka i razgovora generala Veljka Kadijevića s političko-državnim rukovodstvom SR Hrvatske, u razdoblju 1989. - 1990. - čim sam, proteklih dana, došao do informacije da su (i) ti papiri u HDA sada “deblokirani”, tj. lako dostupni.
To je doista djelovalo obećavajuće: vidjeti kako su se čelni ljudi SRH u tom trilerski napetom intervalu, dugom nekoliko mjeseci, držali pred Veljkom Kadijevićem, znajući da vojsci ne smiju dati casus belli za vojnu intervenciju, a opet i te kako svjesni činjenice da ne smiju postupati na način koji bi kasnije mogao biti okvalificiran izdajom hrvatskih državnih/nacionalnih interesa.
Kako ne izazvati tigra - možemo to i tako reći.
I već ovdje imamo jednu “kvaku”. Stenogrami o kojima je riječ (u HDA su uvedeni pod oznakom “f. 1561, šifra 021/1, red. br. 846”) su u arhivu Službe državne sigurnosti, iako je zapravo riječ o političkim dokumentima. Kako mi je objašnjeno, SDS je u ovome slučaju bio tek puki “tehnički servis”. Partija je od Službe jednostavno bila zatražila da joj dade tehničku podršku jer, ako bi se transkripti radili u daktilobirou CK SKH, onda bi bila razmjerno velika vjerojatnost da to, prije ili poslije, iziđe u javnost. Ovako, sve je ostalo - eto, do dana današnjega - u strogoj tajnosti.
Tri sastanka
Riječ je, dakle, o trima transkriptima.
Prvi je stenografski zapisnik razgovora rukovodstva SRH sa saveznim sekretarom za NO general-pukovnikom Veljkom Kadijevićem, kao i njegovim suradnicima - o pripremama za općenarodnu obranu u realizaciji Programa proizvodnje namjenske industrije do 1990. Taj je sastanak održan 14. srpnja 1988. u Banskim dvorima, a glavni mu je domaćin bio - zato što se radilo o užoj armijskoj problematici - zapovjednik 5. vojne oblasti, sa sjedištem u Zagrebu, general Martin Špegelj.
Drugi je materijal transkript sjednice održane 17. studenoga 1989. u Predsjedništvu SRH, u Vili Prekrižje. Bilo je to samo tri tjedna uoči povijesne odluke Predsjedništva CK SKH (na sjednici održanoj 10. prosinca 1989. u Kockici na Prisavlju) o raspisivanju slobodnih višestranačkih izbora. Od članova rukovodstva SRH bili su nazočni Ivo Latin, Stanko Stojčević, Anđelko Runjić, Antun Milović, Vilim Mulc (republički sekretar za unutrašnje poslove), Ivan Pleše (sekretar za narodnu obranu SRH) i još neki, dok je general Veljko Kadijević bio je u pratnji Petra Šimića (predsjednika SKJ u JNA), Konrada Kolšeka (komandanta Pete vojne oblasti JNA od rujna 1989.), Zdravka Novoselića (komandanta Teritorijalne obrane SRH), Blagoja Adžića (načelnika Generalštaba Oružanih snaga SFRJ od rujna 1989.) itd.
Naposljetku, treći je razgovor održan 4. travnja 1990. - samo 18 dana uoči prvoga kruga prvih slobodnih višestranačkih izbora u SRH! - također u Vili Prekrižje, u Zagrebu. Hrvatsku su stranu zastupali Ivo Latin, Anđelko Runjić, Antun Milović, nekoliko članova Predsjedništva SRH (Mirko Sinobad, Tomislav Kovač, Mato Grbac i Vlado Dobec), republički sekretar za narodnu obranu SRH Ivan Pleše i šef Kabineta predsjednika Predsjedništva SRH Zvonko Plećaš, a general Veljko Kadijević bio je okružen, među ostalima, general-pukovnicima Simeonom Bunčićem i Konradom Kolšekom, general-potpukovnicima Zdravkom Novoselićem i Nebojšom Pavkovićem, itd.
General Nebojša Pavković poslije će biti poznat po tome što će, na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu, biti, 2009., proglašen ratnim zločincem zbog pokolja civilnog stanovništva u ratu na Kosovu.
Višestranačje?! Ne!
Za ovu našu temu najzanimljiviji su drugi (17. studenoga 1989.) i treći (4. travnja 1990.) razgovor Veljka Kadijevića s vodstvom SRH. Evo nekoliko akcenata s oba ta razgovora.
Drugi je razgovor vođen samo osam dana nakon početka pada (rušenja) Berlinskog zida, odnosno samo dan nakon jedne (u transkriptu se ne kaže koje i kakve) vojne vježbe u okviru Pete vojne oblasti, koju je Kadijević pohodio. Iako se vodstvo SKH i SRH u tom trenutku još nije bilo izjasnilo za višestranački sustav - taj će se prijelomni trenutak, podsjetimo, dogoditi 10. prosinca 1989. - Kadijević je bio vrlo rezolutan, pa i prijeteći raspoložen, kad je rekao da višestranački sistem u Jugoslaviji “znači zapravo stvaranje nacionalnih partija, a stvaranje nacionalnih partija znači nacionalnu homogenizaciju”.
“Zato smo”, apostrofirao je Kadijević, “u ovom času, i u ovom vremenu, protiv višestranačkog sistema, ne zato što vojska ne bi mogla opstati u višestranačkom sistemu, nego što ne može opstati niti vojska niti Jugoslavija, prije svega Jugoslavija, a onda i vojska u funkciji Jugoslavije”.
General Kadijević ujedno je smatrao potrebnim istaknuti da JNA neće mirno i pasivno promatrati uspon nacionalne/nacionalističke opozicije u SR Hrvatskoj (uostalom, kao ni bilo gdje drugdje u SFRJ). Pomalo je cinično ustvrdio da vojska, sasvim sigurno, neće pitati papu Wojtylu kako se treba ponašati i kako treba djelovati u vremenima koja dolaze, a onima kojima smeta politički angažman JNA - tj. ulaženje vojske na teren čiste politike - poručio je, opet s naglašenom notom cinizma: “...pokušaji da se nama zbog toga što nosimo uniforme zapuše usta, izvinite, neće proći”.
Međutim, ni predsjednik Predsjedništva SRH Ivo Latin se na tom sastanku, od 17. studenoga 1989., nije o političkoj (nacionalnoj, tj. antikomunističkoj) opoziciji u SR Hrvatskoj izražavao najbiranijim riječima. Za Franju Tuđmana, primjerice, rekao je da je “hrvatski nacionalist par excellence”. Ipak, Latina je od Tuđmana puno više zabrinjavao Vladimir Šeks. Naime, dok je Tuđmana “okrznuo” samo u jednoj rečenici (najviše u dvije) u svom izlaganju, oči u oči s Kadijevićem, Šeksu je posvetio čak šest ili sedam, i to vrlo kritički intoniranih rečenica. Ovako je točno rekao:
“Imamo ekstremnih aktivista u tim pokretima... Radi se o njegovim (Šeksovim - op. a.) predavanjima i susretima u Americi, Kanadi i posljednje vrijeme u Australiji. Kad čovjek pročita što on govori, pita se da li je to uopće moguće. Imamo te tekstove do kojih smo došli iz njegove vlastite kazete kad se vratio. To je ubitačno... Šeks, Paraga i Tuđman... su više u inozemstvu nego ovdje... s tim da su i alimentirani sredstvima. Tako nije problem da Šeks bude mjesec dana u Kanadi, mjesec dana u Americi itd... U Australiji čak raspisuje neke dionice za osnivanje vlastite štamparije...”
Generalova prijetnja
Na idućem, trećem, razgovoru s hrvatskim rukovodstvom, 4. travnja 1990., general Kadijević bio je još militantniji nego u studenome 1989. Od Latina, Runjića i ostalih (Stojčevića na tom sastanku nije bilo jer se u međuvremenu i SKH-SDP transformirao u jednu od političkih stranaka koje su izlazile na izbore) tražio je da “još energičnije i ofenzivnije uđu u tu (političku, predizbornu - op. a.) borbu, te da prije svega napadnu desne snage”. A za sebe, odnosno za JNA, rekao je:
“Što se tiče vojske, mi ćemo sve snage, koje imamo, uprijeti da pomognemo pobjedu SKH i lijevo orijentiranih snaga, uključujući i naše aktivnosti, koje ćemo maksimalno u tom smislu razviti, pa neka o tome priča svatko tko što hoće. Jer, ako se može dozvoliti pravilima igre da strani faktor može financirati stranke i raditi što hoće, onda ćemo se i mi uključiti u borbu na taj način, znači naši starješine i rezervni starješine. Učinit ćemo maksimalno što možemo da pobijedi prije svega SKH i sve lijeve snage, koje su zajedno s njim”.
Kadijević je, dakle, sasvim otvoreno izjavio, zapravo zaprijetio, da JNA događaje koji će u SR Hrvatskoj najvjerojatnije uslijediti neće promatrati skrštenih ruku. Ovdje je, zasigurno, mislio na obavještajno-politički rad oficira JNA na terenu, diljem SR Hrvatske. Vojska je, očito, imala svoje resurse i već ih je tada bila upregnula u svoje planove i projekcije - u tim uzburkanim danima što su prethodili prvome izbornom krugu.
Osim toga, iz ovoga se Kadijevićeva nastupa vidi njegova namjera da kroz podršku vojnih struktura rukovodstvu SRH na predstojećim izborima u cilju pobjede dobije naklonost čelnih ljudi Hrvatske za predstojeće aktivnosti JNA. Međutim, vodstvo SRH to nije prihvatilo.
Ali ima tu još nešto, što se možda tek između redaka dade iščitati (ili, bolje rečeno, naslutiti) iz svih ovih stenograma o kojima je riječ.
Ratna vježba
U ovom trećem razgovoru, od 4. travnja 1990., Ivo Latin je - više onako usput - spomenuo neke “manevre u cijeloj Hrvatskoj”, koji su se, navodno, trebali održati 21. i 22 travnja te 6. i 7. svibnja 1990. Dakle, uoči prvog i drugog izbornog kruga. No, spomenuo ih je kao glasinu koju je on, kako je istaknuo, “energično demantirao”.
Prava je, međutim, istina da je u proljeće 1990. JNA doista bila organizirala ratnu vježbu kojom je namjeravala disciplinirati Hrvatsku. Ta je ratna vježba bila sastavni dio ratnog plana JNA, za koji je bilo predviđeno da - već tada, tijekom 1990. - postane osnovni plan postupanja JNA u Hrvatskoj.
Kadijević, naime, na tom, trećem sastanku s rukovodstvom SRH nije slučajno postavio retoričko pitanje “Da li silom ili ne?” - na koje je odmah zatim sâm ovako odgovorio: “Sila ide samo na silu. Ako netko silom hoće da sruši ono što Ustav i zakoni propisuju, onda se to silom treba zaustaviti”.
Kadijević je mogao ovako samouvjereno nastupati zato što je znao mnogo više nego što su to politički čelnici SRH i naslućivali. Ali to se iz ovih stenograma, pohranjenih u HDA, ne vidi do kraja. Cijela ova priča ima mnogo dublju i kompleksniju genezu od ove koja se može rekonstruirati iz transkripata. Ona seže 10-ak godina unatrag i tiče se, prije svega, admirala Branka Mamule, kojega je Veljko Kadijević 1988. naslijedio na dužnosti saveznog sekretara za narodnu obranu SFRJ.
Kadijević, naime, uopće nije bio originalan kad je, pred hrvatskim rukovodstvom, najavljivao da bi vojska mogla intervenirati. On je, u biti, ponavljao ono što je njegov prethodnik na dužnosti saveznog ministra za NO admiral Mamula detaljno bio razradio još sredinom 80-ih.
Plan za udar
Do tog sam zaključka došao zahvaljujući uvidu u analitički tajni dokument hrvatske Službe državne sigurnosti, nastao početkom 90-ih (dakle u Tuđmanovo doba), pod naslovom “Preustroj JNA pod nazivom Plan ‘Jedinstvo’ sproveden u razdoblju od 1987. do 1990. g. s ciljem izvođenja vojnog udara”. Do tog sam materijala došao alternativnim putem; to je izvor koji, barem zasad, nije javno dostupan u arhivima.
Osim toga, sam Mamula je puno toga napisao u svojoj memoarskoj knjizi “Slučaj Jugoslavija”, objavljenoj u Podgorici 2000. Sasvim sigurno, ne slučajno upravo te godine, kada su s političke scene već bili sišli i Slobodan Milošević u Srbiji i Franjo Tuđman u Hrvatskoj. Tuđman je umro 1999., a Milošević je bio svrgnut s vlasti (i ubrzo potom izručen Haagu) 2000.
Mamulu sam osobno posjetio 1996., u Kotoru. Tada je još radio na tim svojim memoarima. Obećao mi je veliki intervju za Globus, pošto knjiga bude objavljena. To obećanje, međutim, nije ispunio; čak ni onda kad sam mu, 2006., za svog istraživačkog boravka u Beogradu, poslao cijeli set pitanja i potpitanja što sam ih formulirao pošto sam pažljivo pročitao knjigu “Slučaj Jugoslavija”.
U toj svojoj knjizi Mamula vrlo otvoreno piše o tome kako je JNA, pod njegovim vodstvom, pripremala državni udar u SFR Jugoslaviji - još sredinom i početkom druge polovice 80-ih - koji je bio osmišljen pod izlikom obrane Jugoslavije (a koja se, po Mamuli, raspadala zbog konfederativnog Ustava iz 1974., odnosno zbog osamostaljivanja republika koje je taj Ustav omogućio).
Osnovne konture plana bile su, posve sigurno, gotove već 1985.
Taj je plan podrazumijevao smjenu, tj. hapšenje svih republičkih rukovodstava, uključujući ona u SR Hrvatskoj i SR Srbiji.
Admiral Mamula sebe je doživljavao kao “Jaruzelskog broj 2” i zasigurno nećemo pogriješiti ako taj tajni plan JNA proglasimo njegovom (na kraju ipak nerealiziranom) fiksnom idejom.
Mamula već u predgovoru svojoj knjizi “Slučaj Jugoslavija”, na str. 8, sasvim otvoreno piše kako je njemu već “u drugoj polovici osamdesetih” bilo jasno “da Armija mora preuzeti političku odgovornost” za stanje u zemlji, i to tako da izvrši vojni udar. Ovako je, od riječi do riječi, napisao: “Vodeće garniture republika i pokrajina morale su, sve, bez iznimaka, otići s vlasti. S njima se, osim rijetkih pojedinaca, ništa nije moglo uraditi za očuvanje Jugoslavije”.
Mamulina doktrina
A na str. 9 njegove knjige nalazi se i ova rečenica: “Vojno rukovodstvo JNA (ovdje Mamula aludira na svog nasljednika Kadijevića - op. a.) snosi odgovornost što nije izvršilo državni udar”. U svojoj knjizi Mamula najčešće - za opisivanje svojih, kao i namjera najužeg vodstva JNA - upotrebljava izraz “plan”, no u ovoj je rečenici bio najkonkretniji i najtočniji pa je svoju zamisao/projekciju karakterizirao vrlo jasnim i nedvosmislenim izrazom - “državni udar”.
Taj je svoj plan Mamula ostavio za realizaciju Veljku Kadijeviću (kad je 1988. otišao u mirovinu), ali se Kadijević, kao glavni i najodgovorniji čovjek u JNA od 1988. pa sve do konačnog raspada Jugoslavije, pokazao prilično plašljivim i kolebljivim čovjekom, a na kraju se, štoviše, priklonio jačemu, tj. prešao je na stranu Miloševića.
Glavni je problem i Mamule i Kadijevića, u biti, bio u tome što nisu uspijevali naći odgovarajuću ustavnopravnu osnovu za provedbu projekta/plana vojnoga, tj. državnog udara. Izaći s tenkovima na ulice i pohapsiti sva republička rukovodstva bilo je veoma dvojbena ideja, jer za nju nije bilo nikakva uporišta ni u Ustavu SFRJ (iz 1974.) ni u ustavima pojedinih republika.
I Mamuli i Kadijeviću bilo je i te kako jasno da će, ako takvo što izvedu, biti kazneno odgovorni. Ali kad je Milošević krenuo sa svojim ratno-osvajačkim pohodom, Kadijević mu se priklonio, iako i tada sa zadrškom. Realno, JNA je mogla napraviti mnogo veće štete i mnogo veća razaranja tijekom rata u Hrvatskoj nego što je doista napravila.
U svojoj analizi s početka 90-ih, pod naslovom “Preustroj JNA pod nazivom Plan ‘Jedinstvo’ sproveden u razdoblju od 1987. do 1990. g. s ciljem izvođenja vojnog udara”, analitičari hrvatskih tajnih službi distingviraju dvije kategorije. Jedna je plan “Jedinstvo” (usmjeren striktno na preustroj JNA), a druga plan državnog udara.
Prvo je bilo u funkciji drugoga, tj. plan “Jedinstvo” bio je funkciji zamišljenoga državnog udara.
Jedan od glavnih ciljeva plana “Jedinstvo” - kada je o vođenju i zapovijedanju oružanim snagama riječ - bio je u tome da se republike nezakonito izbace iz zapovjednog lanca u pogledu uporabe Teritorijalne obrane, a republikama je također uskraćena i ustavna obveza da rukovode općenarodnim otporom na svom teritoriju u slučaju rata.
U sklopu plana “Jedinstvo” (koji je bio dovršen početkom 1987.) izrađen je ustrojbeni prijedlog Sjeverozapadnog bojišta, za koje je bila određena/nadležna 5. armija, a također je bila ustrojena i 1. vojna oblast, s komandom u Beogradu i pojasom nadležnosti u BiH, Vojvodini, Slavoniji i Srbiji bez jugoistočnog dijela.
Po novom ustroju JNA, cijeli je prostor SFRJ bio predviđen kao bojište. Dotad to nije bio slučaj, dotad je teritorijalno-organizacijska podjela JNA išla po armijskim oblastima. “Po novome ustroju”, rekao mi je jedan moj sugovornik, “imaš nadležnost nad cijelim područjem, gdje god se nađeš”.
Plan 'Sutjeska'
Plan “Jedinstvo” bio je, u jesen 1989., “apdejtan” u plan “Jedinstvo 2”, a 26. veljače 1990. - dakle samo nešto više od mjesec dana prije onoga trećeg razgovora Veljka Kadijevića s rukovodstvom SR Hrvatske u Zagrebu, 4. travnja 1990. - bio je realiziran i donesen novi plan, “Jedinstvo 3”.
Paralelno s preustrojem JNA, planovima “Jedinstvo”, “Jedinstvo 2” i “Jedinstvo 3”, bio je izrađen i dokument za izvođenje državnog udara, koji je, naravno, bio supertajna; njega gotovo nitko nije vidio. Mamula ga je pokazao samo svom zamjeniku u SSNO Veljku Kadijeviću, kao i najvišim oficirima u Generalštabu JNA. Za taj su plan, sasvim sigurno, znali načelnici Generalštaba JNA u razdoblju od 1982. nadalje: general-pukovnik Petar Gračanin (1982. - 1985.), general-pukovnik Zorko Čanadi (1985. - 1987.), general-pukovnik Stevan Mirković (1987. - 1989.) i general-pukovnik Blagoje Adžić (1989. - 1992.).
Ovdje svakako valja primijetiti da od Mamule kreće srpska linija na mjestu glavnog čovjeka Generalštaba JNA.
- Da je Mamula, u sklopu svog plana, došao na vlast - tvrdi moj sugovornik - on bi bio autokrat par excellence. Doista bi bio “drugi Jaruzelski”, kao što je to i zamišljao. Nakon Titove smrti sva je republička rukovodstva kvalificirao kao nesposobna i smatrao je da ih zato treba maknuti. Državni udar, u njegovim projekcijama, podrazumijevao je izlazak tenkova na ulice, hapšenje nepoćudnih i dovođenje “svojih” na vlast. Ali problem je bio kako to pravno izvesti. To je bila najveća smetnja i Mamuli i Kadijeviću.
Prema analitičkom dokumentu hrvatskih tajnih službi, sastavni dijelovi plana “Jedinstvo” (s njegovim inačicama “Jedinstvo 2” i “Jedinstvo 3”) bili su ratni planovi OS SFRJ, vođeni pod kodnim imenima “Sutjeska 1”, “Sutjeska 2” i “Sutjeska 3”. Plan “Sutjeska 2” temeljio se na pretpostavci napada na SFRJ sa Zapada, tj. za napadača je predviđao NATO-ove snage.
Sastavni dio ratnog plana “Sutjeska 3” - u 5. vojnoj oblasti - bila je upravo ona ratna vježba (ili tzv. manevri u cijeloj Hrvatskoj) o kojoj je na sastanku s Kadijevićem 4. travnja 1990. u Zagrebu govorio Ivo Latin.
U dokumentu hrvatske Službe državne sigurnosti još se navodi kako su glavni planeri ratnog plana “Sutjeska 3” Veljko Kadijević i Blagoje Adžić u taj plan unijeli “’napadne akcije’ kojima je predviđeno presijecanje Hrvatske u nekoliko pravaca”.
U svojoj knjizi “Slučaj Jugoslavija” admiral Mamula navodi tri razloga zašto je Veljko Kadijević “u kritično vrijeme 1991.” odustao od onoga temeljnog plana (koji je uključivao i hapšenje republičkih vodstava) što mu ga je on, Mamula, 1988. ostavio u nasljedstvo.
Prvi je razlog bio taj što Kadijević - kako je napisao - “nije bio general odluke, nego izvršenja”.
Drugi je razlog što Kadijević “nije vjerovao u sposobnost JNA da izvrši svoju odluku”.
A kao razlog br. 3 Mamula navodi to da Kadijević “nije smatrao da JNA treba u Jugoslaviji zadržavati narode koji to ne žele”.
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Stranica 1/2 • 1, 2
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)