TITOVA JUGOSLAVIJA U SRCIMA HRVATA
3 posters
SFRJ4EVER :: SFRJ4EVER :: SR HRVATSKA
Stranica 1/1
TITOVA JUGOSLAVIJA U SRCIMA HRVATA
www.zonakumrovec.hr
"PET TISUCA LJUDI KLICALO TITU!
U KUMROVCU JUCER OBILJEŽEN NEKADAŠNJI DAN MLADOSTI
I 112 GODIŠNJICA ROÐENJA TITA"
KUMROVEC -
"Druže Tito,ljubičice bijela",
"Ide Tito preko Romanije",
"Po šumama i gorama" - jučer je već od ranih jutarnjih sati odjekivalo Kumrovcem.
Obilježavajući Dan mladosti i 112. godišnjicu roðenja Josipa Broza Tita,u Kumrovcu se i ove godine okupilo oko pet tisuća ljudi ispred Titove rodne kuće.
Govornike koji su se redali na pozornici mnoštvo je svako malo prekidalo pljeskom i klicanjem Titu.
U ime organizatora,Saveza društava "Josip Broz Tito", borce i antifašiste pozdravila je 25-godišnja Nikolina Majić,napomenuvši da se u Kumrovcu nisu okupili da vraćaju povijest,nego da sačuvaju sjećanje na sve ono dobro što je Tito napravio.
U ime SAB-a skupu se,umjesto predsjednika Ivana Fumića,koji je bolestan,obratio Juraj Hrženjak,a u ime općine Kumrovec nazočne je pozdravio načelnik Srećko Blažičko,rekavši kako su borci antifašisti uvijek dobrodošli u Titov kraj.
U Kumrovec je juèer došlo pet autobusa slovenskih boraca NOB-a,zatim izaslanstva Bosne i Hercegovine,Srbije i Crne Gore te Makedonije.
Ni uobičajne ikonografije nije nedostajalo.
Uz Titove slike te majice s njegovim likom,koje su se prodavale po 25 kuna,te značke i Titovo vino,bilo je i mališana sa štafetnim palicama odjevenih poput pionira,potom Titovih kurira,bolničarki...
Prodavale su se čak i partizanske uniforme,i to po pet tisuća kuna,kape,opasači,kacige...
Za razliku od proteklih godina,nitko se od govornika nije osvrtao na dnevnu politiku.
Tek je Štefica Novak,govoreći u ime varaždinskog Društva "Josip Broz Tito",istaknula da se isti ljudi ne mogu klanjati i Bleiburgu i Jasenovcu,ali se i ne pojaviti u Kumrovcu,što je popraćeno gromoglasnim pljeskom.
Na kraju,promovirana je i knjiga "Zagreb i Hrvatska u Titovo doba",koja se prodavala po sto kuna."
MLADEN MANDIC
"VECERNJI LIST"-ZAGREB
Od stoljeća sedmog sve je uvijek isto...
Hrvati su postali samokritični(konačno)sa foruma:
"Sjebali smo SFRJ,zemlju u kojoj su svi imali posao i plaću,gdje su se dijelili besplatno stanovi,gdje su radnici bili sretni i zaštićeni,gdje su narodi i narodnosti plesali kolo i veselili se.
Onda su uletjeli branitelji,ljudi žedni krvi i nemoćni da više zadrže svoju agresivnost i krvožednost te prouzročili su nesreću i patnju svima i uništili sve civilizacijske norme u kojima je Jugoslabija prednjačila.
I vidi gdje smo sad,zemlja stenje pod teretom od 500 000 braniteljskih mirovinai tko zna kakvim sve još povlasticama koje imaju ti lažnjaci,a nezaposlenost se poveća i dugovi također.
Nacionalizma u Hrvata koliko god hoćeš i ne samo njega,nego i običnog šovinizma,prema narodima i skupinama koji nemaju baš neke velike veze s Hrvatima.
A,sada u "samostalnoj" Hrvatskoj, sve više mržnje i sukobljavanja po regionalnoj osnovi jer sad kad su Hrvati preostali sami,mogu se samo međusobno početi mrziti.
SLOVENAC PLEVNIK O HRVATIMA
Na početku "osamostaljenja" "nacionalisti" su serijom klišeja obećavali "veliku hrvatsku",a nakon 20 godina ostvarili "veliku krađu".
Oni koji su:"komunjarama,Jugoslavenima,balijama" osporavali hrvatstvo,izdajući se za "najveće Hrvate",pokrali su nas kao političak klika sve što je zemlja stvorila u okviru Jugoslavije.
Što nisu uspjeli ukrasti,dali su privatizirati uz osobne provizije ili ostankom na mjestima tj. kompanija koje su prodali i strpali pare u svoje džepove,a radnike na ulicu poslali.
"SVETO IME MAKSIMIR"
Račun je jednostavan,porezi njima,a ulaganja široj društvenoj zajednici.
Zacijelo ovako otprilike glasi jednadžba koju je zamislio i praksom usavršio Dinamov "alfa i omega" Hercegovac Zdravko Mamić,koji ujutro broji novac od silnih neoporezivih milijuna eura utrženih na plasman igrača,a popodne šopingira bahato se razmečući netom priskrbljenim statusnim simbolima,dok uvečer cmizdi zbog "maćehinskog" odnosa Zagreba prema lukrativnom poduzeću "svetinji" Dinamu koje je on prisvojio kao da mu je čačino,a taj proces je započeo davno Bobanovim(Imoćanin ko kurvat Vrdoljak)startom na milicionera.
DALMATINAC FRANE ŠAGO KOJI UZ UZGLAVLJE DRŽI I BIBLIJU I KOMUNISTIČKI MANIFEST
Čovjek je kao rodno biće danas uistinu pretvoren u stvar,invensticiju jer se suvremenim čovjekom,upravlja iz nevidljivih centara moći i manipulacije,i tako se on sveo na krajnje jadno i poslušno biće.
Naši ljudi koji lobiraju za strani korporativni kapital su u pravilu isluženi i korumpirani političari iz nekdašnjeg SKJ,a po mom dubokom uvjerenju,oni su patrioti,već agitatori stranih financijskih interesa.
Ne može se danas koncipirati pravednost i solidarnost te socijalna osjetljivost jer je naša civilizacija duboku postala dekadentna u nebrizi za čovjeka i sebeljubna.
Mnogi su danas uniženi,prezreni i odbačeni jer su u današnjem superkapitalističkom društvu njeguje "sveto trojstvo":maksimalna proizvodnja,maksimalna potrošnja i maksimalni profit,a to svijet neumitno šalje u propast.
Marjane marjane, ca barjak se vije...?
Mi obitelj smo bili za vikend kod mog dida na Šolti. Mama je za stolom u dvoru gulila kumpire za stavit ih peć u škrovadu sa telećim bržolama. Dida je sidijo u lingeštulu i čitao je novine. Tata je za stolom drinkao malu travaricu i rješavao je križaljku. Ja sam na zidiću vadijo slinčoke iz nosa i pravijo sam kuglice da ih požnjopam. Onda je dida iza raširenih novina mom tati rekao: „A molinte, zete, slušaj ovu vjest…“ Tata je dignijo glavu sa križaljke.
Onda je moj dida čitao iz novina: „Gradsko poglavarstvo Splita, na čijem čelu je Ivo Baldasar, član socijaldemokratske partije, položilo je jučer, desetoga travnja, vijenac na spomenik poginulim pripadnicima jedinice HOS-a, nazvane po ustaškome ratnom zločincu Rafaelu Bobanu. Gradonačelnik Baldasar izjavio je da, iako pripada stranci lijevoga centra, ne vidi ništa problematično u činjenici da je vijenac položen baš desetoga travnja, na godišnjicu osnivanja fašističke NDH. Također mu nije sporno ni to što su okupljeni pred spomenikom, predvođeni jednim svećenikom, uzvikivali ustaški pozdrav Za dom spremni. Pozivam svih da se okrenemo budućnosti, izjavio je gradonačelnik, sve ideološke podjele među Hrvatima za mene su stvar prošlosti, a ovim činom odajemo zasluženu počast poginulim hrvatskim braniteljima.“
Tata je raširijo oči prema didu i rekao je: „Zajebavaš me? Ne mogu virovat da je esdepeovac iša položit vjenac na ustaški spomenik na deseti travnja!? To pari ka neka karikatura!“ Dida je rekao: „A ne zajebajen te, zete! Evo piše u novinama!“ Mama je dignila glavu sa kumpira i rekla je: „Pa to je strašno!“ Tata je rekao: „Ne da je strašno, nego je mrkli mrak!“ Mama je rekla: „Čoviče, ovo onda već i službeno postaje fašistička država!“ Tata je rekao: „I to zaslugom ljevičara, moliću lipo!“ Mama je rekla: „Ljudi moji, došlo je gore vrime nego ikad! Ne sićan se ni da se pod onim krivoustim ljigavcem smija službeno obilježavat dan osnutka Endehazije!“ Tata je rekao: „Ma kakvi! Da je to kome devedesetih palo napamet, Franjo bi ga lično i personalno posla u sto pizdi materinih!“ Mama je rekla: „Igzaktli! Hadezeovci su mogli slavit deseti travnja doma, šta su mnogi i činili, al javno su morali glumit antifašiste!“ Tata je rekao: „Pa jel taj Baldasar puknut u glavu, bogte jeba? Jel on na nekim teškim drogama?“ Mama je didu pitala: „Šta još pišu u novinama?“
Onda je dida dalje čitao iz novina: „Jedini častan postupak nakon ovakve drske provokacije bio bi da gradonačelnik Ivo Baldasar podnese neopozivu ostavku. Nevjerojatno je da netko tko se predstavlja socijaldemokratom predvodi ovu tragičnu civilizacijsku regresiju, te bez imalo stida nanosi ljagu čitavome gradu. Jer Split će nakon ovoga biti obilježen kao mračna zabit na karti Europe, neofašistička prčvarnica koju treba izbjegavati i gdje se otvoreno pljuje po standardima koje je uljuđeni svijet odavno usvojio. Zgroženo možemo ustvrditi i to da je Baldasarovim nečuvenim činom zabijen zadnji čavao u lijes takozvane hrvatske ljevice. Neshvatljivo da nitko iz vrha SDP-a na sramotni postupak nije reagirao, premda je dan nakon polaganja vijenca u slavu NDH u gradu boravio premijer Zoran Milanović, te zajedno sa splitskim gradonačelnikom obišao gradilište u trajektnoj luci. Hoće li možda sljedeći potez iz esdepeovske političke kuhinje biti da deseti travnja, dan osnutka zloglasne kvislinške NDH, proglase državnim praznikom?“
Tata je rekao: „Ma vidi ti Slobodne Dalmacije šta se raspištoljila, jebate patak!“ Mama je rekla: „Svaka in čast! Ja potpisujen sve šta su napisali!“ Tata je rekao: „I ja isto! Tog Baldasara triba pod hitno poslat u trokurac! Bolesnik nan je od grada napravija minhensku pivnicu iz triestreće!“ Mama je rekla: „Il zagrebačku birtiju iz četresprve, ista stvar!“ Tata je rekao: „Srića tih novinara, jebate! Inače bi nan u Splitu već logore počeli otvarat! Ko šta prdne protiv ustaša, zdekuju ga u Buhenvald na Kopilici!“ Mama je rekla: „Tačno tako! Nezavisni mediji su zadnja nada u borbi protiv fašističkog nasilja!“ Tata je didi rekao: „Aj, fosilac, čitaj šta dalje pišu…“
Onda je moj dida dalje čitao iz Slobodne Dalmacije: „U ime humanističkoga dijela splitske javnosti, sa ovih stranica gradonačelniku Baldasaru možemo uputiti samo jednu poruku: Srami se, gubo jedna fašistička! Kako te nije stid cijelome gradu navlačiti ustašku uniformu! Još prije godinu dana je jedan naš kolega na sajtu Peščanik napisao da si debil, pa smo mislili da pretjeruje. Ali nije pretjerivao! Ti si, Baldasaru, debil na kvadrat! Samo što u tom debilizmu ima opakog sistema!“ Tata je fljasnijo sa rukom po stolu i dreknijo je: „Bravo! Tako triba! To se zove angažirano novinarstvo!“ Mama je dignila šaku uzrak i viknila je: „Svaka čast! Izasrali su ga nom plus ultra! Potpisujen svaku rič!“ Tata je rekao: „Jebešmi mater ako se od sutra neću pretplatit na Slobodnu!“ Mama je didi rekla: „Aj, čako, čitaj dalje, čitaj dalje…“
Onda je dida dalje čitao iz novina: „A najstrašnija stvar u cijelom ovom opskurnom skandalu je što su ga novine potpuno prešutjele. To se posebno odnosi na splitsku Slobodnu Dalmaciju, list koji se nekoć dičio svojom antifašističkom tradicijom. Osim protokolarne informacije, plasirane kao da je najnormalnija stvar na svijetu da službeno gradsko izaslanstvo polaže vijenac desetoga travnja – na dan uspostave zločinačke NDH – i to pred spomenikom jedinici koja je nazvana po čuvenome ustaškom koljaču, ovo glasilo se prema događaju koji predstavlja dosad nezabilježeni civilizacijski sunovrat ni na koji način nije odredilo, nojevski zabijajući glavu u pijesak i drhteći pred autoritetom političke vlasti. Čak je i razgovor s gradonačelnikom Baldasarom, u kojem ovaj baljezga kako je deseti travnja isti kao i svaki drugi datum, objavljen samo na internetskom portalu lista, a ne i na novinskim stranicama. Ta krotka medijska suglasnost, to novinarsko salutiranje, ta izvještajna normalizacija veličanja fašizma, ono je što istinski ledi krv u žilama.“
Mama je objesila usta i promucala je: „Šta je sad ovo, jebate?“ Tata je najprvo zakolutačijo sa očima. Onda je on vrtijo sa glavom i rekao je: „Šta šta je? Stari kenjac nas prca u glavu, eto šta je! Jebe nas sve u šesnajst!“ Mama je rekla: „Ne mogu virovat da je staro prdilo cili ovi komentar izmislija…“ Samo moj dida je dalje čitao iz novina: „I budući da ovdašnja štampa ostaje staloženo nijema pred obrednom reafirmacijom ustaštva, pred sumanutom gestom kojom oficijelna vlast priređuje rođendansko obilježavanje kvislinške tvorevine, možemo se prekrstiti, održati opijelo, prekriti kovčeg nacionalnom zastavom i konstatirati kako humanistički angažirano novinarstvo u Hrvatskoj više ne postoji!“ Mama i tata su piljili u njega sa teškim ošamutom. Onda je dida dignijo kažimprst uzrak i rekao je: „Ali uvik će bit humanistički angažiranih čitalaca!“
Robi K. (IIIa)
Onda je moj dida čitao iz novina: „Gradsko poglavarstvo Splita, na čijem čelu je Ivo Baldasar, član socijaldemokratske partije, položilo je jučer, desetoga travnja, vijenac na spomenik poginulim pripadnicima jedinice HOS-a, nazvane po ustaškome ratnom zločincu Rafaelu Bobanu. Gradonačelnik Baldasar izjavio je da, iako pripada stranci lijevoga centra, ne vidi ništa problematično u činjenici da je vijenac položen baš desetoga travnja, na godišnjicu osnivanja fašističke NDH. Također mu nije sporno ni to što su okupljeni pred spomenikom, predvođeni jednim svećenikom, uzvikivali ustaški pozdrav Za dom spremni. Pozivam svih da se okrenemo budućnosti, izjavio je gradonačelnik, sve ideološke podjele među Hrvatima za mene su stvar prošlosti, a ovim činom odajemo zasluženu počast poginulim hrvatskim braniteljima.“
Tata je raširijo oči prema didu i rekao je: „Zajebavaš me? Ne mogu virovat da je esdepeovac iša položit vjenac na ustaški spomenik na deseti travnja!? To pari ka neka karikatura!“ Dida je rekao: „A ne zajebajen te, zete! Evo piše u novinama!“ Mama je dignila glavu sa kumpira i rekla je: „Pa to je strašno!“ Tata je rekao: „Ne da je strašno, nego je mrkli mrak!“ Mama je rekla: „Čoviče, ovo onda već i službeno postaje fašistička država!“ Tata je rekao: „I to zaslugom ljevičara, moliću lipo!“ Mama je rekla: „Ljudi moji, došlo je gore vrime nego ikad! Ne sićan se ni da se pod onim krivoustim ljigavcem smija službeno obilježavat dan osnutka Endehazije!“ Tata je rekao: „Ma kakvi! Da je to kome devedesetih palo napamet, Franjo bi ga lično i personalno posla u sto pizdi materinih!“ Mama je rekla: „Igzaktli! Hadezeovci su mogli slavit deseti travnja doma, šta su mnogi i činili, al javno su morali glumit antifašiste!“ Tata je rekao: „Pa jel taj Baldasar puknut u glavu, bogte jeba? Jel on na nekim teškim drogama?“ Mama je didu pitala: „Šta još pišu u novinama?“
Onda je dida dalje čitao iz novina: „Jedini častan postupak nakon ovakve drske provokacije bio bi da gradonačelnik Ivo Baldasar podnese neopozivu ostavku. Nevjerojatno je da netko tko se predstavlja socijaldemokratom predvodi ovu tragičnu civilizacijsku regresiju, te bez imalo stida nanosi ljagu čitavome gradu. Jer Split će nakon ovoga biti obilježen kao mračna zabit na karti Europe, neofašistička prčvarnica koju treba izbjegavati i gdje se otvoreno pljuje po standardima koje je uljuđeni svijet odavno usvojio. Zgroženo možemo ustvrditi i to da je Baldasarovim nečuvenim činom zabijen zadnji čavao u lijes takozvane hrvatske ljevice. Neshvatljivo da nitko iz vrha SDP-a na sramotni postupak nije reagirao, premda je dan nakon polaganja vijenca u slavu NDH u gradu boravio premijer Zoran Milanović, te zajedno sa splitskim gradonačelnikom obišao gradilište u trajektnoj luci. Hoće li možda sljedeći potez iz esdepeovske političke kuhinje biti da deseti travnja, dan osnutka zloglasne kvislinške NDH, proglase državnim praznikom?“
Tata je rekao: „Ma vidi ti Slobodne Dalmacije šta se raspištoljila, jebate patak!“ Mama je rekla: „Svaka in čast! Ja potpisujen sve šta su napisali!“ Tata je rekao: „I ja isto! Tog Baldasara triba pod hitno poslat u trokurac! Bolesnik nan je od grada napravija minhensku pivnicu iz triestreće!“ Mama je rekla: „Il zagrebačku birtiju iz četresprve, ista stvar!“ Tata je rekao: „Srića tih novinara, jebate! Inače bi nan u Splitu već logore počeli otvarat! Ko šta prdne protiv ustaša, zdekuju ga u Buhenvald na Kopilici!“ Mama je rekla: „Tačno tako! Nezavisni mediji su zadnja nada u borbi protiv fašističkog nasilja!“ Tata je didi rekao: „Aj, fosilac, čitaj šta dalje pišu…“
Onda je moj dida dalje čitao iz Slobodne Dalmacije: „U ime humanističkoga dijela splitske javnosti, sa ovih stranica gradonačelniku Baldasaru možemo uputiti samo jednu poruku: Srami se, gubo jedna fašistička! Kako te nije stid cijelome gradu navlačiti ustašku uniformu! Još prije godinu dana je jedan naš kolega na sajtu Peščanik napisao da si debil, pa smo mislili da pretjeruje. Ali nije pretjerivao! Ti si, Baldasaru, debil na kvadrat! Samo što u tom debilizmu ima opakog sistema!“ Tata je fljasnijo sa rukom po stolu i dreknijo je: „Bravo! Tako triba! To se zove angažirano novinarstvo!“ Mama je dignila šaku uzrak i viknila je: „Svaka čast! Izasrali su ga nom plus ultra! Potpisujen svaku rič!“ Tata je rekao: „Jebešmi mater ako se od sutra neću pretplatit na Slobodnu!“ Mama je didi rekla: „Aj, čako, čitaj dalje, čitaj dalje…“
Onda je dida dalje čitao iz novina: „A najstrašnija stvar u cijelom ovom opskurnom skandalu je što su ga novine potpuno prešutjele. To se posebno odnosi na splitsku Slobodnu Dalmaciju, list koji se nekoć dičio svojom antifašističkom tradicijom. Osim protokolarne informacije, plasirane kao da je najnormalnija stvar na svijetu da službeno gradsko izaslanstvo polaže vijenac desetoga travnja – na dan uspostave zločinačke NDH – i to pred spomenikom jedinici koja je nazvana po čuvenome ustaškom koljaču, ovo glasilo se prema događaju koji predstavlja dosad nezabilježeni civilizacijski sunovrat ni na koji način nije odredilo, nojevski zabijajući glavu u pijesak i drhteći pred autoritetom političke vlasti. Čak je i razgovor s gradonačelnikom Baldasarom, u kojem ovaj baljezga kako je deseti travnja isti kao i svaki drugi datum, objavljen samo na internetskom portalu lista, a ne i na novinskim stranicama. Ta krotka medijska suglasnost, to novinarsko salutiranje, ta izvještajna normalizacija veličanja fašizma, ono je što istinski ledi krv u žilama.“
Mama je objesila usta i promucala je: „Šta je sad ovo, jebate?“ Tata je najprvo zakolutačijo sa očima. Onda je on vrtijo sa glavom i rekao je: „Šta šta je? Stari kenjac nas prca u glavu, eto šta je! Jebe nas sve u šesnajst!“ Mama je rekla: „Ne mogu virovat da je staro prdilo cili ovi komentar izmislija…“ Samo moj dida je dalje čitao iz novina: „I budući da ovdašnja štampa ostaje staloženo nijema pred obrednom reafirmacijom ustaštva, pred sumanutom gestom kojom oficijelna vlast priređuje rođendansko obilježavanje kvislinške tvorevine, možemo se prekrstiti, održati opijelo, prekriti kovčeg nacionalnom zastavom i konstatirati kako humanistički angažirano novinarstvo u Hrvatskoj više ne postoji!“ Mama i tata su piljili u njega sa teškim ošamutom. Onda je dida dignijo kažimprst uzrak i rekao je: „Ali uvik će bit humanistički angažiranih čitalaca!“
Robi K. (IIIa)
Lune- Broj postova : 430
Location : Beograd
Registration date : 2013-05-17
Komentar
As ti gospe.
I ponovo nivo inteligencije.
Komentar na visini.
Kad se sve sabere,treba Titi dic spomenik samo sto je tolike godine ovu rulju uspia drzat pod kontrolom.
Valter
I ponovo nivo inteligencije.
Komentar na visini.
Kad se sve sabere,treba Titi dic spomenik samo sto je tolike godine ovu rulju uspia drzat pod kontrolom.
Valter
Re: TITOVA JUGOSLAVIJA U SRCIMA HRVATA
”Ћути Меркел, ћуте и француски председник Оланд и шеф Беле куће Обама што у Риги поносно корачају бивши припадници СС јединица. Али док са једне стране ‘не виде’ неофашизам у Европи, са друге одбијају да оду у Москву. Као, осуђују Путинову политику”.
Месић каже да ће се 9. маја славити у Москви победа над поретком који би, да није било великиг совјетских жртава, завладао добрим делом света.
”Актуелна хрватска политика не зна да се постави у таквој ситуацији”, тврди бивши председник, позивајући да се нађу савезници с антифашистима у свету.
”У интересу је Хрватске и свих њених грађана, речју и делом одлучно казати ‘не, овако даље неће ићи’.
Бивши хрватски председник посебно је критиковао Католичку цркву, замерајући да је једним делом имала ”покровитељство” у 25 година заједничког злочиначког подухвата десних снага на политичкој сцени. ”Заслугом доброг дела и медија, власти, активно и пасивно, Католичке цркве и одређених кругова из иностранства упропаштено је неколико генерација младих људи”.
Месић каже да се у Хрватској кокетира са наци-фашизмом на начин да се релативизује злочиначки карактер усташтва и усташке пара-државе.
”То је присутно од првог дана самосталне Хрватске”.
Тврди да је на делу био национализам, верска нетрпељивост и да је све прелазило и у отворени шовинизам и расизам.
”Нетрпељивот према другима и друкчијима неретко је већ у тим првим данима свој израз налазила у физичком ликвидирању људи. Рат је довршио посао стварања криминалне “елите” с којом и данас имамо посла”.
Бивши председник тврди да ”у таквом друштву рудиментарне демократије, бољега имена немам, у друштву у којему се код примене закона најпре гледало које је националности починитељ, а које жртва, односно оштећени, а неретко та пракса потоји још и данас, отворено је широко поље деловања за историјске ревизионисте, за све оне који су имали нескривену амбицију и након више деценија да мењају исход Другог светског рата”.
Тако је, каже Месић, рођена ”нова истина” о усташама и њиховој држави, заборављени су расни закони из НДХ, прогон Срба, Јевреја, Рома и Хрвата.
”Хрватске војнике и бранитеље, витезове како су их звали, слали су деведесетих у окршаје с песмом која је величала усташке кољаче Макса Лубурића и Јуру Бобана. О Јасеновцу и Црној легији постоји доста докумената и свако, ко сумња у моју квалификацију »кољачи«, нека те документе прегледа”.
Сав тај ”повратак прошлости” по Месићу је извршен и за време ХДЗ-ове и СДП-ове владе. Каже да се сви правимо слепим на поруке које долазе и са телевизије, у којима све више царује језик мржње, типичан за ране деведесете прошлог века.
”Од смене на месту председника Хрватске агресивни наступ деснице која ни не сакрива своју профашистичку обојеност, постао је још агресивнији, још отворенији, још злоћуднији. Маске су пале и ко сада не види како ствари стоје, никада и неће да види. Или ће прогледати када буде прекасно”, закључује Стјепан Месић.
Протерани Тито
Уклањање Титове бисте из кабинета Председнице само је симбол политике која је дефинитивно добила право грађанства у хрватскоме друштву и која се води без икаквих скрупула, отворено, под плаштом демократије, а уз обилато коришћење чињенице новог хладнога рата и беспоговорног сврставања Хрватске на једну страну у том рату”, сматра Стјепан Месић.
Месић каже да ће се 9. маја славити у Москви победа над поретком који би, да није било великиг совјетских жртава, завладао добрим делом света.
”Актуелна хрватска политика не зна да се постави у таквој ситуацији”, тврди бивши председник, позивајући да се нађу савезници с антифашистима у свету.
”У интересу је Хрватске и свих њених грађана, речју и делом одлучно казати ‘не, овако даље неће ићи’.
Бивши хрватски председник посебно је критиковао Католичку цркву, замерајући да је једним делом имала ”покровитељство” у 25 година заједничког злочиначког подухвата десних снага на политичкој сцени. ”Заслугом доброг дела и медија, власти, активно и пасивно, Католичке цркве и одређених кругова из иностранства упропаштено је неколико генерација младих људи”.
Месић каже да се у Хрватској кокетира са наци-фашизмом на начин да се релативизује злочиначки карактер усташтва и усташке пара-државе.
”То је присутно од првог дана самосталне Хрватске”.
Тврди да је на делу био национализам, верска нетрпељивост и да је све прелазило и у отворени шовинизам и расизам.
”Нетрпељивот према другима и друкчијима неретко је већ у тим првим данима свој израз налазила у физичком ликвидирању људи. Рат је довршио посао стварања криминалне “елите” с којом и данас имамо посла”.
Бивши председник тврди да ”у таквом друштву рудиментарне демократије, бољега имена немам, у друштву у којему се код примене закона најпре гледало које је националности починитељ, а које жртва, односно оштећени, а неретко та пракса потоји још и данас, отворено је широко поље деловања за историјске ревизионисте, за све оне који су имали нескривену амбицију и након више деценија да мењају исход Другог светског рата”.
Тако је, каже Месић, рођена ”нова истина” о усташама и њиховој држави, заборављени су расни закони из НДХ, прогон Срба, Јевреја, Рома и Хрвата.
”Хрватске војнике и бранитеље, витезове како су их звали, слали су деведесетих у окршаје с песмом која је величала усташке кољаче Макса Лубурића и Јуру Бобана. О Јасеновцу и Црној легији постоји доста докумената и свако, ко сумња у моју квалификацију »кољачи«, нека те документе прегледа”.
Сав тај ”повратак прошлости” по Месићу је извршен и за време ХДЗ-ове и СДП-ове владе. Каже да се сви правимо слепим на поруке које долазе и са телевизије, у којима све више царује језик мржње, типичан за ране деведесете прошлог века.
”Од смене на месту председника Хрватске агресивни наступ деснице која ни не сакрива своју профашистичку обојеност, постао је још агресивнији, још отворенији, још злоћуднији. Маске су пале и ко сада не види како ствари стоје, никада и неће да види. Или ће прогледати када буде прекасно”, закључује Стјепан Месић.
Протерани Тито
Уклањање Титове бисте из кабинета Председнице само је симбол политике која је дефинитивно добила право грађанства у хрватскоме друштву и која се води без икаквих скрупула, отворено, под плаштом демократије, а уз обилато коришћење чињенице новог хладнога рата и беспоговорног сврставања Хрватске на једну страну у том рату”, сматра Стјепан Месић.
Lune- Broj postova : 430
Location : Beograd
Registration date : 2013-05-17
Re: TITOVA JUGOSLAVIJA U SRCIMA HRVATA
https://express.24sata.hr/kultura/veliko-i-vazno-doba-za-nasu-kulturu-to-su-bile-sjajne-60-e-24855
Veliko i važno doba za našu kulturu. To su bile sjajne 60-e
Piše Zvonko Maković, likovni kritičar
03. svibnja 2021.
3. DIO Šezdesete su bile važne za formatiranje modernog hrvatskog društva. Tri eseja objašnjavaju zašto... Šezdsetih se hrvatska umjetnost konstituirala kao vrijedan segment europskog kasnog modernizma
S mnogo se razloga može reći kako najvitalniji segment u likovnim umjetnostima u Hrvatskoj od sredine pedesetih pripada konstruktivističkoj liniji koju predvode pripadnici Grupe EXAT 51, grupe koju je osnovala nekolicina arhitekata i slikara objavivši program djelovanja, točnije manifest. Činili su je, među ostalima, arhitekti Vjenceslav Richter, Božidar Rašica te slikari Ivan Picelj, Aleksandar Srnec i Vlado Kristl. U njihovu su se krugu počele rastakati krute socijalističke dogme, ali se isto tako tražio odmak od lokalne tradicije. Godinama kasnije pjesnik Radovan Ivšić, pišući o počecima EXAT-a, istaknut će kako glavni cilj pripadnika te umjetničke grupe nije bila apstrakcija, nego sloboda. Apstrakcija je označavala odmak od lokalne prakse, kako one aktualne socijalističke, tako i tradicijske.
Deset godina nakon objavljivanja Manifesta Grupe EXAT 51, u Zagrebu se formira međunarodni pokret Nove tendencije, koje kroz pet izložbi traju od 1961. do 1973. Izrastajući na referencijama povijesnih avangardi - od Bauhausa, De Stijla i ruske avangarde, umjetnici ovoga pokreta opredjeljuju se za konstruktivnu, konkretnu, kinetičku, programiranu, optičku umjetnost. Od hrvatskih predstavnika na prvoj izložbi sudjeluju samo Julije Knifer i Ivan Picelj. Druga izložba Novih tendencija održana je 1963. godine i predstavlja radikalan pomak prema utopiji: ističe se težnja za ukidanjem razlika između umjetnosti i znanosti. Osim Picelja i Knifera, od hrvatskih sudionika na izložbi tu su još V. Kristl, A. Srnec, V. Bakić, V. Richter i prvi put mladi M. Šutej. Treća izložba NT-a održana je 1965. i na njoj se već naslućuju prvi simptomi krize. Prisutno je mnogo novih imena, a od hrvatskih izlagača posebno treba istaknuti sudjelovanje J. Dobrovića. Udio “drugog vala” pokreta, često heterogene skupine umjetnika, važan je utoliko što je u jedinstven ideološki korpus Novih tendencija unio elemente od kojih su pioniri pokreta zazirali.
Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/kultura/veliko-i-vazno-doba-za-nasu-kulturu-to-su-bile-sjajne-60-e-24855 - express.24sata.hr
Veliko i važno doba za našu kulturu. To su bile sjajne 60-e
Piše Zvonko Maković, likovni kritičar
03. svibnja 2021.
3. DIO Šezdesete su bile važne za formatiranje modernog hrvatskog društva. Tri eseja objašnjavaju zašto... Šezdsetih se hrvatska umjetnost konstituirala kao vrijedan segment europskog kasnog modernizma
S mnogo se razloga može reći kako najvitalniji segment u likovnim umjetnostima u Hrvatskoj od sredine pedesetih pripada konstruktivističkoj liniji koju predvode pripadnici Grupe EXAT 51, grupe koju je osnovala nekolicina arhitekata i slikara objavivši program djelovanja, točnije manifest. Činili su je, među ostalima, arhitekti Vjenceslav Richter, Božidar Rašica te slikari Ivan Picelj, Aleksandar Srnec i Vlado Kristl. U njihovu su se krugu počele rastakati krute socijalističke dogme, ali se isto tako tražio odmak od lokalne tradicije. Godinama kasnije pjesnik Radovan Ivšić, pišući o počecima EXAT-a, istaknut će kako glavni cilj pripadnika te umjetničke grupe nije bila apstrakcija, nego sloboda. Apstrakcija je označavala odmak od lokalne prakse, kako one aktualne socijalističke, tako i tradicijske.
Deset godina nakon objavljivanja Manifesta Grupe EXAT 51, u Zagrebu se formira međunarodni pokret Nove tendencije, koje kroz pet izložbi traju od 1961. do 1973. Izrastajući na referencijama povijesnih avangardi - od Bauhausa, De Stijla i ruske avangarde, umjetnici ovoga pokreta opredjeljuju se za konstruktivnu, konkretnu, kinetičku, programiranu, optičku umjetnost. Od hrvatskih predstavnika na prvoj izložbi sudjeluju samo Julije Knifer i Ivan Picelj. Druga izložba Novih tendencija održana je 1963. godine i predstavlja radikalan pomak prema utopiji: ističe se težnja za ukidanjem razlika između umjetnosti i znanosti. Osim Picelja i Knifera, od hrvatskih sudionika na izložbi tu su još V. Kristl, A. Srnec, V. Bakić, V. Richter i prvi put mladi M. Šutej. Treća izložba NT-a održana je 1965. i na njoj se već naslućuju prvi simptomi krize. Prisutno je mnogo novih imena, a od hrvatskih izlagača posebno treba istaknuti sudjelovanje J. Dobrovića. Udio “drugog vala” pokreta, često heterogene skupine umjetnika, važan je utoliko što je u jedinstven ideološki korpus Novih tendencija unio elemente od kojih su pioniri pokreta zazirali.
Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/kultura/veliko-i-vazno-doba-za-nasu-kulturu-to-su-bile-sjajne-60-e-24855 - express.24sata.hr
SFRJ4EVER :: SFRJ4EVER :: SR HRVATSKA
Stranica 1/1
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Sun Mar 17, 2024 1:07 am by Valter
» DOKAZI, CEGA ....
Sat Jan 20, 2024 10:57 pm by Valter
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
Mon Jan 15, 2024 12:48 am by Valter
» DALI ZNATE ZA OVO?
Sat Jan 06, 2024 1:01 am by Valter
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
Mon Dec 25, 2023 11:43 pm by Valter
» KRIVI SMO MI!
Mon Dec 25, 2023 12:38 am by Valter
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
Tue Nov 28, 2023 11:15 pm by Valter
» GOVORI DRUGA TITA
Tue Nov 28, 2023 10:48 pm by Valter
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)
Tue Nov 28, 2023 10:40 pm by Valter