DRUG MARŠAL JOSIP BROZ TITO
2 posters
Stranica 1/2
Stranica 1/2 • 1, 2 
DRUG MARŠAL JOSIP BROZ TITO
Slaven Thu Sep 11, 2008 7:36 am
"ZAŠTO TITU NAJVIŠE?"
"Iako anketa o najznačajnijoj ličnosti u hrvatskoj povijesti čije je rezultate ovoga tjedna objavio jedan hrvatski tjednik("Nacional",op.a.
)nije reprezentativna,ona ipak pokazuje priličnu popularnost Josipa Broza Tita,nekadašnjeg jugoslavenskog predsjednika"
"Tito kao povijesna osoba postaje popularnija nego ikad od svoje smrti prije gotovo četvrt stoljeća."
"Kako to objasniti?"
"Jedan od mogućih razloga je upravo to što se više ne radi o nekom aktualnom političkom projektu,nego o neostvarenoj(ali ne manje privlačnoj)utopiji,koja mnoge podsjeća na davno djetinstvo.
Što smo stariji,to postajemo nostalgičniji prema "starim dobrim vremenima" iz kojih pamtimo,kako bi se reklo u pjesmi Gabi Novak,samo sretne dane.
Za sve nas rođene šesdeset i neke(a posebno one starije)-tog djetinjstva nema bez Tita.
U tom smislu se Tito preselio iz politike u uspomenu na nas same u nekom drugom vremenu.
Za one pak starije(rođene prije 2.sv.rata)Titovo razdoblje jedan relativno dug međuperiod između dva rata."
"Prije Tita i nakon Tita je bio rat."
"Za one mlađe(koji ga možda i ne pamte)Tito simbolizira neku mitsku i pomalo mističnu ideološko-političku alternativu poretku u kojem danas živimo.
Ideja socijalističkog samoupravljanja,koliko god se na kraju pokazala utopističnom,ipak je bila alternativa kapitalističkom sustavu u kome danas živimo.
Usporedbe između ta dva sustava ne idu uvijek u prilog novom sustavu,nego počesto starom.
To se,primjerice,odnosi na daleko veću zaposlenost u Titovo doba nego danas,te na specifičan oblik socijalne pravde koja se "izgubila" u kasnijim "tranzicijama".
Uza sve to,treba istaknuti i nacionalnu dimenziju Titova politička programa.
On je,naime,najzaslužniji za ostvarenje ona dva ideala koje su hrvatski birači zagovarali u cijelom međunarodnom razdoblju(pod Stjepanom Radićem i Vladkom Mačekom),ali se nisu uspjeli izboriti na izborima:za federaciju i republikanizam!
Tito je nadalje vjerovao da je interes hrvatskog(i drugih južnoslavenskih)naroda bolje zaštićen u većoj državi nego manjoj(i nije se prevario) i bio je Hrvat,ali prije svega Jugoslaven!"
"Titova politika je jamčila da nijedan narod u Jugoslaviji ne dominira,nego da se sve tretiraju jednako kao ravnopravni bez obzira na: gospodarski,demografski ili vojno-politički potencijal.
U nekim razdobljima mu je to uspijevalo bolje,u drugim lošije-ali nema dvojbe da je smisao samoupravnog socijalizma bio u upravo u sprječavanju dominacije moćnih nad nemoćnim,većim nad manjim i onih potencijalno opasnijih nad onima koji se sami ne bi mogli obraniti.
Konačno,u svijetu je Tito ostao najpoznatiji Hrvat prošlog stoljeća-iako je malo onih koji znaju da je bio Hrvat.
Paradoksalno je,naravno,da je za najvećega Hrvata u povijesti izabran netko tko za svojega života ni na jednu političku poziciju nije bio biran na neposrednim narodnim izborima.
Ipak je on,izgleda popularniji od onih koji su na vlast dolazili na izborima".
DEJAN JOVIĆ
"Iako anketa o najznačajnijoj ličnosti u hrvatskoj povijesti čije je rezultate ovoga tjedna objavio jedan hrvatski tjednik("Nacional",op.a.
)nije reprezentativna,ona ipak pokazuje priličnu popularnost Josipa Broza Tita,nekadašnjeg jugoslavenskog predsjednika""Tito kao povijesna osoba postaje popularnija nego ikad od svoje smrti prije gotovo četvrt stoljeća."
"Kako to objasniti?"
"Jedan od mogućih razloga je upravo to što se više ne radi o nekom aktualnom političkom projektu,nego o neostvarenoj(ali ne manje privlačnoj)utopiji,koja mnoge podsjeća na davno djetinstvo.
Što smo stariji,to postajemo nostalgičniji prema "starim dobrim vremenima" iz kojih pamtimo,kako bi se reklo u pjesmi Gabi Novak,samo sretne dane.
Za sve nas rođene šesdeset i neke(a posebno one starije)-tog djetinjstva nema bez Tita.
U tom smislu se Tito preselio iz politike u uspomenu na nas same u nekom drugom vremenu.
Za one pak starije(rođene prije 2.sv.rata)Titovo razdoblje jedan relativno dug međuperiod između dva rata."
"Prije Tita i nakon Tita je bio rat."
"Za one mlađe(koji ga možda i ne pamte)Tito simbolizira neku mitsku i pomalo mističnu ideološko-političku alternativu poretku u kojem danas živimo.
Ideja socijalističkog samoupravljanja,koliko god se na kraju pokazala utopističnom,ipak je bila alternativa kapitalističkom sustavu u kome danas živimo.
Usporedbe između ta dva sustava ne idu uvijek u prilog novom sustavu,nego počesto starom.
To se,primjerice,odnosi na daleko veću zaposlenost u Titovo doba nego danas,te na specifičan oblik socijalne pravde koja se "izgubila" u kasnijim "tranzicijama".
Uza sve to,treba istaknuti i nacionalnu dimenziju Titova politička programa.
On je,naime,najzaslužniji za ostvarenje ona dva ideala koje su hrvatski birači zagovarali u cijelom međunarodnom razdoblju(pod Stjepanom Radićem i Vladkom Mačekom),ali se nisu uspjeli izboriti na izborima:za federaciju i republikanizam!
Tito je nadalje vjerovao da je interes hrvatskog(i drugih južnoslavenskih)naroda bolje zaštićen u većoj državi nego manjoj(i nije se prevario) i bio je Hrvat,ali prije svega Jugoslaven!"
"Titova politika je jamčila da nijedan narod u Jugoslaviji ne dominira,nego da se sve tretiraju jednako kao ravnopravni bez obzira na: gospodarski,demografski ili vojno-politički potencijal.
U nekim razdobljima mu je to uspijevalo bolje,u drugim lošije-ali nema dvojbe da je smisao samoupravnog socijalizma bio u upravo u sprječavanju dominacije moćnih nad nemoćnim,većim nad manjim i onih potencijalno opasnijih nad onima koji se sami ne bi mogli obraniti.
Konačno,u svijetu je Tito ostao najpoznatiji Hrvat prošlog stoljeća-iako je malo onih koji znaju da je bio Hrvat.
Paradoksalno je,naravno,da je za najvećega Hrvata u povijesti izabran netko tko za svojega života ni na jednu političku poziciju nije bio biran na neposrednim narodnim izborima.
Ipak je on,izgleda popularniji od onih koji su na vlast dolazili na izborima".
DEJAN JOVIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"NOSTALGIJA ZA TITOVIM IZGUBLJENIM SVETOM"
Slaven Thu Sep 11, 2008 7:37 am
"NOSTALGIJA ZA TITOVIM IZGUBLJENIM SVETOM"
"Društvena i ekonomska nestabilnost navodi mnoge građane na Balkanu da se s nostalgijom prisećaju Titovog doba.
Pišu:
Markus Taner,Muhamet Hajrulahu iz Prištine,Drago Hedl iz Osijeka,Dino Bajramović iz Sarajeva,Mitko Jovanov iz Skoplja,Vladimir Sudar iz Beograda i Tanja Matić iz Subotice (BCR Br 500, 28-maj-04)
Kaćuša Jašari,predsednica Socijaldemokratske partije Kosova,ima lepe uspomene na dane kada je nosila štafetu za pokojnog jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita.
Kao istaknuti albanski političar u komunističkom režimu,ona je imala tu čast da nosi štafetu sa porukom omladine bivše Jugoslavije za predsednika koja je prošla kroz čitavu zemlju – od Slovenije na severu do Kosova i Makedonije na jugu.
Vrhunac je bilo uručivanje štafete predsedniku na prepunom stadionu Jugoslovenske narodne armije,JNA,u Beogradu na njegov rođendan 25. maja.
"Proslava Titovog rođendana se savršeno slagala sa obrazovanjem koje smo sticali u to vreme",priseća se Jašarijeva.
"Bila je to proslava za sve – praznik mladosti."
Stavovi Jašarijeve o Danu mladosti nisu toliko neobični kako bi to mnogi pomislili.
Mada su četiri od šest bivših jugoslovenskih republika postale nezavisne države,a Kosovo – koje je još uvek deo Srbije – očajnički želi da stekne nezavisnost,mnogi stanovnici bivše federacije,pogotovo oni stariji i sa siromašnijeg juga,prisećaju se Jugoslavije sa nostalgijom.
Za njih je to bilo vreme kada je hrane i posla bilo u izobilju,kada je stopa kriminaliteta bila niska,kada etničke razlike nisu bile bitne,a teške političke odluke su prepuštane maršalu Titu,čiji je ozbiljan lik posmatrao svet sa hiljada portreta okačenih u kancelarijama,železničkim stanicama, prodavnicama i privatnim kućama.
"U Titovo vreme sam bio bogat.
Bilo je fabrika i zanatskih radnji – imali smo posla, imali smo sve", priseća se 84-godišnji Mehdi Šabani iz Prištine.
"Životni standard je bio znatno bolji",dodaje Osman Krasnići, star 62 godine,takođe stanovnik glavnog grada Kosova.
"Sa tadašnjom malom platom ste mogli da izgradite sebi kuću – danas to ne možete da uradite."
Kosovo je bilo najmanje jugoslovensko iz prostog razloga što je bilo najmanje slovensko.
"Albanci su bili manje vezani za Jugoslaviju u odnosu na druge narode jer jedini nisu bili Sloveni.
Sve što nam je bilo zajedničko bila je komunistička ideologija,koja je bila manje lična nego što bi to bio zajednički jezik,kultura i vera", kaže Jašarijeva.
Među susednim Slovenima u Makedoniji,gde su stanovnici dobili ne samo radna mesta i hranu već i svoju republiku,naklonost prema Titu je znatno jača.
Mada je sveprisutno Titovo ime uklonjeno sa većine ulice i trgova u bivšoj Jugoslaviji,u makedonskoj prestonici,u Skoplju,najveća i najelitnija škola još uvek nosi naziv "Josip Broz Tito",a svakoga 25. maja mu odaje poštu folklornim plesom i buketima cveća.
Za mnoge Makedonce se nezavisnost opterećena siromaštvom pokazala kao lošom zamenom za lagodniji život u velikoj slovenskoj federaciji.
"Nije bilo podele na bogate i siromašne,svako je mogao priuštiti sebi da ide u školu,da ima sopstveni dom i posao",tvrdi Makedonka Jančevska, stara 62 godine,učiteljica makedonskog jezika u penziji.
"Patriotizam se podsticao na jednoj široj osnovi to je tada značilo poštovanje specifičnosti svih nacionalnosti koje su činile Jugoslaviju."
"Životni standard koji smo imali pružao nam je ekonomsku sigurnost i mnoge socijalne beneficije" priseća se Petar Mojsov,star 46 godina, računovođa iz Makedonije.
"Svako je mogao da priušti sebi stan i kola.
Putovao sam u Italiju u kupovinu.
Išao sam u Grčku kad god bih to poželeo."
Toše Načkov,električar,seća se kada bi čitavo stanovništvo gradova u Makedoniji izašlo na ulice da pozdravi rođendansku štafetu koje su omladinci poput Kaćuše Jašari sa Kosova nekada ponosno nosili.
"Nestrpljivo smo iščekivali dan kada bi štafeta trebalo da stigne u naš grad", kaže Načkov.
"To je bilo poput praznika,a svi mi bi se okupili na trgu da je dočekamo i ispratimo na put u susedni grad."
Uspomene na Tita su tako jake u Makedonije da je prošle godine Slobodan Ugrinovski osnovao novo udruženje za proslavljanje i čuvanje uspomene na njegov život.
Oko 6.180 članova ovog udruženja odlazi na putovanja radi posete (nekolicini) institucija koje još uvek nose Titovo ime,te da bi obišli najvažnija mesta – Titov grob u beogradskoj Kući cveća i njegovo rodno selo Kumrovec u Hrvatskoj.
Kao i Makedonci,nesrećni stanovnici ratom opustošene,ekonomski ruinirane Bosne i Hercegovine ne mogu odoleti,a da ne uporede život pod Titom sa onim što imaju sada.
Titovo ime,po pravilu,Bosance asocira na "dobra stara vremena".
Kult Josipa Broza Tita ne bledi.
Štaviše,sve je snažniji.
Kada su vlasti nedavno pokušale da preimenuju glavnu ulicu u Sarajevu u Ulicu Alije Izetbegovića,prvog bosanskog predsednika u nezavisnoj državi,Sarajlije su krenule u akciju,postavljajući bilbord nasred bulevara sa Titovom slikom i sloganom
"Ovo je Ulica Maršala Tita".
Više meseci nakon što je inicijativa propala,ovaj bilbord je još uvek na istom mestu.
"Mladi se okreću Titu jer on personifikuje prosperitet",kaze Adnan Korić, član bosanskog udruženja posvećenog uspomeni na Josipa Broza Tita. "
Oni znaju da smo samo u Titovo vreme neprestano napredovali čitavih 45 godina u svakoj oblasti društvenog i ekonomskog života."
Korić veruje da Bosanci žude za vremenom kada im nisu bile potrebne različite valute i vize da bi se kretali područjem koje je nekada bilo jedinstvena teritorija.
"Sada ne možete da potrošite pun rezervoar benzina vozeći u jednom smeru,a da prethodno ne pribavite šest viza",šali se Korić.
U Sarajevu se Titov lik vratio iz podruma i prodavnica polovne robe u popularne barove i restorane.
U baru koji se zove "Tito",popularnom studentskom sastajalištu,zidovi su prekriveni predmetima i fotografijama iz Titovog vremena dok konobari nose uniforme sa još uvek prepoznatljivim Titovim potpisom.
"Dolazim ovde da razmišljam i živim u prošlosti",kaže 26-godišnji Amel.
"Ma šta neki govorili, naša prošlost je bila svetlija od naše budućnosti."
Dok su Bosna i Makedonija izgubile puno,a stekle malo od raspada Titove Jugoslavije,uspomene su nešto manje ružičaste u susednoj Srbiji i Hrvatskoj.
Za vreme vladavine Slobodana Miloševića,duže od jedne decenije, ito je u Srbiji demonizovan kao hrvatski neprijatelj koji je doprineo srpskom slomu u bivšoj Jugoslaviji.
Međutim,čak i u Srbiji,razočarenja iz prošle decenije,uključujući izgubljene ratove i sunovrat životnog standarda,navelo je mnoge da promene mišljenje.
Miša Đurković iz beogradskog Instituta za evropske studije kaže da sve snažnija nostalgija za Titovim vremenom ne proističe samo iz žala za dobrim životnim standardom.
"Čežnja za starom Jugoslavijom je takođe žudnja za redom i dostojanstvom",kaže on.
"Naša 'mekana' komunistička diktatura je,ipak,predstavljala dobro utemeljen sistem u kome nije bilo pljački,haosa i anarhije koji su sada uobičajeni,što je žalosno."
Đurković veruje da se ova vrsta nostalgije proširila i na mlađe generacije.
"Mladi danas u jugonostalgiji vide instrument protesta protiv trulog zaveštanja devedesetih koje su nasledili."
Svakako,ne postoje naznake da će Kuća cveća zatvoriti svoja vrata hodočasnicima,mada se ovom mestu posvećuje manje pažnje i brige nego što je to bio slučaj u osamdesetim,kada su inostrane diplomate i šefovi država redovno dolazili na Titov grob da odaju poštu.
Iako krunisane glave i predsednici država više ne prolaze pored Titovog mauzoleja,ratni veterani,članovi komunističkih partija i nevladinih organizacija se iznova uvek vraćaju na rođendan pokojnog predsednika.
Svetlana Ognjanović, portparol Kuće cveća,rekla je da očekuje do 2.000 ljudi za ovogodišnju komemoraciju,uključujući veliku grupu slovenačkih "Anđela pakla"(slovenački motociklisti redovno posećuju Titov grob svake godine još od 2000.).
Predsednik nevladine organizacije "Centar Tito",penzionisani armijski general Stevan Mirković takođe obeležava Dan mladosti večerom na kojoj se služi vojnički pasulj,a najstarijem članu,samom Mirkoviću,će jedan omladinac i jedna omladinka uručiti štafetu mladosti.
A na krajnjem severu Srbije,Blaško Gabrić,je otišao najdalje,koliko se god moglo,u svojoj kampanji da obnovi uspomenu na Tita,otvarajući tematski park pod imenom "Jugolend" ("Yugoland") u blizini pograničnog grada,Subotice.
Mini-Jugoslavija ima nekoliko geografskih atributa bivše Jugoslavije, uključujući brdo nazvano po najvišem planinskom vrhu Triglavu u Sloveniji.
Stare zastave sa crvenom zvezdom se vijore pored ulaza,a Titove slike se nalaze na svakom zidu prikazujući ga kako lovi,svira klavir,čita,pleše i u poseti stranim državama.
Blaško čak izdaje dokumenta o državljanstvu za Jugolend,i do sada ih ima 2.500.
Moguće je da je tu i financijski
,a ne samo emotivni aspekt prisutan 
Blaško kaže da je ukidanje imena "Jugoslavija" – zločin.
"Vlada Srbije i Crne Gore je ubila ime najbolje zemlje – Jugoslavije,što je poslednja stvar koja nas je podsećala na bivšu Jugoslaviju,ne pitajući ljude za njihov pristanak",kaže on.
"Ja sam morao da ga sačuvam za sve jugonostalgičare koji mogu da dođu ovde i uživaju u uspomenama na Titovo vreme."
Mada Gabrić tvrdi da su posetioci svih starosnih uzrasta,fotografije sa proslava održanih u Jugolendu ukazuju da je jugonostalgija fenomen koji se pretežno odnosi na sredovečne i starije ljude.
Među mladim ljudima iz svih republika,interes za Tita je mali ili je ograničen na ironični kult poput bivših istočnih Nemaca koji s ironijom proslavljaju svoju komunističku prošlost vozeći trabante i noseći bedževe sa komunističkim sloganima.
Aca Bogdanović,star 32 godine,iz Beograda, je rekao da Tita poštuje "jer je bio najveći hedonista dvadesetog veka" – što teško da je vrsta komplimenta koji bi pravi privrženici cenili.
Ova vrsta ironične ocene je jednako upadljiva u Titovoj matičnoj republici – Hrvatskoj,gde je ostalo malo onih koji su verni njegovim političkim idejama,dok znatno brojniji mlađi ljudi uživaju eksperimentišući sa titoističkim motivima.
"Uglavnom mladi kupuju ove majice – oni koji nisu čak ni bili rođeni kada je Tito umro!" primećuje prodavac iz Osijeka,na severoistoku Hrvatske, pokazujući na gomilu majica sa Titovim likom.
Mada se uglavnom neki stariji ljudi mogu uistinu opisati kao pravi jugonostalgičari,smatra zagrebački sociolog Dražen Lalić,sve veći interes za Tita lično i za zemlju kojom je nekada vladao proističe iz činjenice da Hrvatska sada ima opušteniji odnos prema svojoj državnosti nego što je to bio slučaj pre deset godina.
"Nakon što smo godinama slušali da mi isključivo pripadamo mediteranskoj i centralnoevropskoj kulturi,sada se suočavamo sa činjenicom da Hrvatska takođe pripada balkanskom kulturnom krugu", kaže Lalić.
"Jugonostalgija postoji,ali ljudi ne žale za Jugoslavijom kao svojom bivšom državom",kaže Milanka Opačić iz Socijaldemokratske partije.
"Oni žale za kvalitetom života koji su tada imali.
Smatraju da im je bilo znatno bolje,da su bili bezbedniji,da su imali bolji životni standard i bolju zdravstvenu zaštitu nego što je to sada slučaj."
Prosta je činjenica da jugonostalgija više ne izaziva antagonizam jer niko ozbiljno ne veruje da će Jugoslavija ponovo biti uspostavljena.
U Hrvatskoj,dok zemlja grabi ka Evropskoj uniji,Jugoslavija se smatra delom prošlosti – neuspešnim projektom koji se ne može i neće restaurirati.
Usled toga,jugonostalgičari se u Hrvatskoj sada pre smatraju romantičarima nego neprijateljima države,kako su nekad nazivani za vreme vladavine hrvatskog nacionalističkog lidera Franje Tuđmana."
(This article originally appeared in Balkan Crisis Report, produced by the Institute for War and Peace Reporting)
www.iwpr.net
"Društvena i ekonomska nestabilnost navodi mnoge građane na Balkanu da se s nostalgijom prisećaju Titovog doba.
Pišu:
Markus Taner,Muhamet Hajrulahu iz Prištine,Drago Hedl iz Osijeka,Dino Bajramović iz Sarajeva,Mitko Jovanov iz Skoplja,Vladimir Sudar iz Beograda i Tanja Matić iz Subotice (BCR Br 500, 28-maj-04)
Kaćuša Jašari,predsednica Socijaldemokratske partije Kosova,ima lepe uspomene na dane kada je nosila štafetu za pokojnog jugoslovenskog predsednika Josipa Broza Tita.
Kao istaknuti albanski političar u komunističkom režimu,ona je imala tu čast da nosi štafetu sa porukom omladine bivše Jugoslavije za predsednika koja je prošla kroz čitavu zemlju – od Slovenije na severu do Kosova i Makedonije na jugu.
Vrhunac je bilo uručivanje štafete predsedniku na prepunom stadionu Jugoslovenske narodne armije,JNA,u Beogradu na njegov rođendan 25. maja.
"Proslava Titovog rođendana se savršeno slagala sa obrazovanjem koje smo sticali u to vreme",priseća se Jašarijeva.
"Bila je to proslava za sve – praznik mladosti."
Stavovi Jašarijeve o Danu mladosti nisu toliko neobični kako bi to mnogi pomislili.
Mada su četiri od šest bivših jugoslovenskih republika postale nezavisne države,a Kosovo – koje je još uvek deo Srbije – očajnički želi da stekne nezavisnost,mnogi stanovnici bivše federacije,pogotovo oni stariji i sa siromašnijeg juga,prisećaju se Jugoslavije sa nostalgijom.
Za njih je to bilo vreme kada je hrane i posla bilo u izobilju,kada je stopa kriminaliteta bila niska,kada etničke razlike nisu bile bitne,a teške političke odluke su prepuštane maršalu Titu,čiji je ozbiljan lik posmatrao svet sa hiljada portreta okačenih u kancelarijama,železničkim stanicama, prodavnicama i privatnim kućama.
"U Titovo vreme sam bio bogat.
Bilo je fabrika i zanatskih radnji – imali smo posla, imali smo sve", priseća se 84-godišnji Mehdi Šabani iz Prištine.
"Životni standard je bio znatno bolji",dodaje Osman Krasnići, star 62 godine,takođe stanovnik glavnog grada Kosova.
"Sa tadašnjom malom platom ste mogli da izgradite sebi kuću – danas to ne možete da uradite."
Kosovo je bilo najmanje jugoslovensko iz prostog razloga što je bilo najmanje slovensko.
"Albanci su bili manje vezani za Jugoslaviju u odnosu na druge narode jer jedini nisu bili Sloveni.
Sve što nam je bilo zajedničko bila je komunistička ideologija,koja je bila manje lična nego što bi to bio zajednički jezik,kultura i vera", kaže Jašarijeva.
Među susednim Slovenima u Makedoniji,gde su stanovnici dobili ne samo radna mesta i hranu već i svoju republiku,naklonost prema Titu je znatno jača.
Mada je sveprisutno Titovo ime uklonjeno sa većine ulice i trgova u bivšoj Jugoslaviji,u makedonskoj prestonici,u Skoplju,najveća i najelitnija škola još uvek nosi naziv "Josip Broz Tito",a svakoga 25. maja mu odaje poštu folklornim plesom i buketima cveća.
Za mnoge Makedonce se nezavisnost opterećena siromaštvom pokazala kao lošom zamenom za lagodniji život u velikoj slovenskoj federaciji.
"Nije bilo podele na bogate i siromašne,svako je mogao priuštiti sebi da ide u školu,da ima sopstveni dom i posao",tvrdi Makedonka Jančevska, stara 62 godine,učiteljica makedonskog jezika u penziji.
"Patriotizam se podsticao na jednoj široj osnovi to je tada značilo poštovanje specifičnosti svih nacionalnosti koje su činile Jugoslaviju."
"Životni standard koji smo imali pružao nam je ekonomsku sigurnost i mnoge socijalne beneficije" priseća se Petar Mojsov,star 46 godina, računovođa iz Makedonije.
"Svako je mogao da priušti sebi stan i kola.
Putovao sam u Italiju u kupovinu.
Išao sam u Grčku kad god bih to poželeo."
Toše Načkov,električar,seća se kada bi čitavo stanovništvo gradova u Makedoniji izašlo na ulice da pozdravi rođendansku štafetu koje su omladinci poput Kaćuše Jašari sa Kosova nekada ponosno nosili.
"Nestrpljivo smo iščekivali dan kada bi štafeta trebalo da stigne u naš grad", kaže Načkov.
"To je bilo poput praznika,a svi mi bi se okupili na trgu da je dočekamo i ispratimo na put u susedni grad."
Uspomene na Tita su tako jake u Makedonije da je prošle godine Slobodan Ugrinovski osnovao novo udruženje za proslavljanje i čuvanje uspomene na njegov život.
Oko 6.180 članova ovog udruženja odlazi na putovanja radi posete (nekolicini) institucija koje još uvek nose Titovo ime,te da bi obišli najvažnija mesta – Titov grob u beogradskoj Kući cveća i njegovo rodno selo Kumrovec u Hrvatskoj.
Kao i Makedonci,nesrećni stanovnici ratom opustošene,ekonomski ruinirane Bosne i Hercegovine ne mogu odoleti,a da ne uporede život pod Titom sa onim što imaju sada.
Titovo ime,po pravilu,Bosance asocira na "dobra stara vremena".
Kult Josipa Broza Tita ne bledi.
Štaviše,sve je snažniji.
Kada su vlasti nedavno pokušale da preimenuju glavnu ulicu u Sarajevu u Ulicu Alije Izetbegovića,prvog bosanskog predsednika u nezavisnoj državi,Sarajlije su krenule u akciju,postavljajući bilbord nasred bulevara sa Titovom slikom i sloganom
"Ovo je Ulica Maršala Tita".
Više meseci nakon što je inicijativa propala,ovaj bilbord je još uvek na istom mestu.
"Mladi se okreću Titu jer on personifikuje prosperitet",kaze Adnan Korić, član bosanskog udruženja posvećenog uspomeni na Josipa Broza Tita. "
Oni znaju da smo samo u Titovo vreme neprestano napredovali čitavih 45 godina u svakoj oblasti društvenog i ekonomskog života."
Korić veruje da Bosanci žude za vremenom kada im nisu bile potrebne različite valute i vize da bi se kretali područjem koje je nekada bilo jedinstvena teritorija.
"Sada ne možete da potrošite pun rezervoar benzina vozeći u jednom smeru,a da prethodno ne pribavite šest viza",šali se Korić.
U Sarajevu se Titov lik vratio iz podruma i prodavnica polovne robe u popularne barove i restorane.
U baru koji se zove "Tito",popularnom studentskom sastajalištu,zidovi su prekriveni predmetima i fotografijama iz Titovog vremena dok konobari nose uniforme sa još uvek prepoznatljivim Titovim potpisom.
"Dolazim ovde da razmišljam i živim u prošlosti",kaže 26-godišnji Amel.
"Ma šta neki govorili, naša prošlost je bila svetlija od naše budućnosti."
Dok su Bosna i Makedonija izgubile puno,a stekle malo od raspada Titove Jugoslavije,uspomene su nešto manje ružičaste u susednoj Srbiji i Hrvatskoj.
Za vreme vladavine Slobodana Miloševića,duže od jedne decenije, ito je u Srbiji demonizovan kao hrvatski neprijatelj koji je doprineo srpskom slomu u bivšoj Jugoslaviji.
Međutim,čak i u Srbiji,razočarenja iz prošle decenije,uključujući izgubljene ratove i sunovrat životnog standarda,navelo je mnoge da promene mišljenje.
Miša Đurković iz beogradskog Instituta za evropske studije kaže da sve snažnija nostalgija za Titovim vremenom ne proističe samo iz žala za dobrim životnim standardom.
"Čežnja za starom Jugoslavijom je takođe žudnja za redom i dostojanstvom",kaže on.
"Naša 'mekana' komunistička diktatura je,ipak,predstavljala dobro utemeljen sistem u kome nije bilo pljački,haosa i anarhije koji su sada uobičajeni,što je žalosno."
Đurković veruje da se ova vrsta nostalgije proširila i na mlađe generacije.
"Mladi danas u jugonostalgiji vide instrument protesta protiv trulog zaveštanja devedesetih koje su nasledili."
Svakako,ne postoje naznake da će Kuća cveća zatvoriti svoja vrata hodočasnicima,mada se ovom mestu posvećuje manje pažnje i brige nego što je to bio slučaj u osamdesetim,kada su inostrane diplomate i šefovi država redovno dolazili na Titov grob da odaju poštu.
Iako krunisane glave i predsednici država više ne prolaze pored Titovog mauzoleja,ratni veterani,članovi komunističkih partija i nevladinih organizacija se iznova uvek vraćaju na rođendan pokojnog predsednika.
Svetlana Ognjanović, portparol Kuće cveća,rekla je da očekuje do 2.000 ljudi za ovogodišnju komemoraciju,uključujući veliku grupu slovenačkih "Anđela pakla"(slovenački motociklisti redovno posećuju Titov grob svake godine još od 2000.).
Predsednik nevladine organizacije "Centar Tito",penzionisani armijski general Stevan Mirković takođe obeležava Dan mladosti večerom na kojoj se služi vojnički pasulj,a najstarijem članu,samom Mirkoviću,će jedan omladinac i jedna omladinka uručiti štafetu mladosti.
A na krajnjem severu Srbije,Blaško Gabrić,je otišao najdalje,koliko se god moglo,u svojoj kampanji da obnovi uspomenu na Tita,otvarajući tematski park pod imenom "Jugolend" ("Yugoland") u blizini pograničnog grada,Subotice.
Mini-Jugoslavija ima nekoliko geografskih atributa bivše Jugoslavije, uključujući brdo nazvano po najvišem planinskom vrhu Triglavu u Sloveniji.
Stare zastave sa crvenom zvezdom se vijore pored ulaza,a Titove slike se nalaze na svakom zidu prikazujući ga kako lovi,svira klavir,čita,pleše i u poseti stranim državama.
Blaško čak izdaje dokumenta o državljanstvu za Jugolend,i do sada ih ima 2.500.
Moguće je da je tu i financijski
,a ne samo emotivni aspekt prisutan Blaško kaže da je ukidanje imena "Jugoslavija" – zločin.
"Vlada Srbije i Crne Gore je ubila ime najbolje zemlje – Jugoslavije,što je poslednja stvar koja nas je podsećala na bivšu Jugoslaviju,ne pitajući ljude za njihov pristanak",kaže on.
"Ja sam morao da ga sačuvam za sve jugonostalgičare koji mogu da dođu ovde i uživaju u uspomenama na Titovo vreme."
Mada Gabrić tvrdi da su posetioci svih starosnih uzrasta,fotografije sa proslava održanih u Jugolendu ukazuju da je jugonostalgija fenomen koji se pretežno odnosi na sredovečne i starije ljude.
Među mladim ljudima iz svih republika,interes za Tita je mali ili je ograničen na ironični kult poput bivših istočnih Nemaca koji s ironijom proslavljaju svoju komunističku prošlost vozeći trabante i noseći bedževe sa komunističkim sloganima.
Aca Bogdanović,star 32 godine,iz Beograda, je rekao da Tita poštuje "jer je bio najveći hedonista dvadesetog veka" – što teško da je vrsta komplimenta koji bi pravi privrženici cenili.
Ova vrsta ironične ocene je jednako upadljiva u Titovoj matičnoj republici – Hrvatskoj,gde je ostalo malo onih koji su verni njegovim političkim idejama,dok znatno brojniji mlađi ljudi uživaju eksperimentišući sa titoističkim motivima.
"Uglavnom mladi kupuju ove majice – oni koji nisu čak ni bili rođeni kada je Tito umro!" primećuje prodavac iz Osijeka,na severoistoku Hrvatske, pokazujući na gomilu majica sa Titovim likom.
Mada se uglavnom neki stariji ljudi mogu uistinu opisati kao pravi jugonostalgičari,smatra zagrebački sociolog Dražen Lalić,sve veći interes za Tita lično i za zemlju kojom je nekada vladao proističe iz činjenice da Hrvatska sada ima opušteniji odnos prema svojoj državnosti nego što je to bio slučaj pre deset godina.
"Nakon što smo godinama slušali da mi isključivo pripadamo mediteranskoj i centralnoevropskoj kulturi,sada se suočavamo sa činjenicom da Hrvatska takođe pripada balkanskom kulturnom krugu", kaže Lalić.
"Jugonostalgija postoji,ali ljudi ne žale za Jugoslavijom kao svojom bivšom državom",kaže Milanka Opačić iz Socijaldemokratske partije.
"Oni žale za kvalitetom života koji su tada imali.
Smatraju da im je bilo znatno bolje,da su bili bezbedniji,da su imali bolji životni standard i bolju zdravstvenu zaštitu nego što je to sada slučaj."
Prosta je činjenica da jugonostalgija više ne izaziva antagonizam jer niko ozbiljno ne veruje da će Jugoslavija ponovo biti uspostavljena.
U Hrvatskoj,dok zemlja grabi ka Evropskoj uniji,Jugoslavija se smatra delom prošlosti – neuspešnim projektom koji se ne može i neće restaurirati.
Usled toga,jugonostalgičari se u Hrvatskoj sada pre smatraju romantičarima nego neprijateljima države,kako su nekad nazivani za vreme vladavine hrvatskog nacionalističkog lidera Franje Tuđmana."
(This article originally appeared in Balkan Crisis Report, produced by the Institute for War and Peace Reporting)
www.iwpr.net
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"BRONZANOM JUNAKU ODSECAJU GLAVU"
Slaven Thu Sep 11, 2008 7:37 am
"BRONZANOM JUNAKU ODSECAJU GLAVU"
"Ono što ustaške zveri ni u snu nisu mogle pomisliti dok je bio živ učinili su njihovi potomci bronzanom Titu u Kumrovcu pre neki dan - odrubili mu glavu!
U toku NOR i dugo posle rata gledali su da budu što dalje od njega,partizana i komunista,junačeći se nad nenaoružanim stanovništvom Hrvatske i Bosne.
Svoje najveće "bitke" vodili su u Jasenovcu pobivši više "neprijatelja" nego ijedna regularna vojska u II svetskom ratu!
Partizani su 1945. očekivali da se ustaše neće predati već otići u šumu i nastaviti gerilsku borbu za "lijepu njihovu".
Međutim,ovi "junaci", preživeli naravno,na čelu sa svojim "hrabrim" poglavnikom,"zdimili" su preko granice i "pacovskim kanalima" rimokatoličke crkve pobegli preko Atlantika pod skute države koja je,već tada,počela prikupljanje svetskog ološa za borbu protiv komunizma - SAD.
Decenijama će,iz svojih američkih i vatikanskih baza,pokušavati da ubijaju,pale i ruše sve što je jugoslovensko po svetu i,istina,retko u samoj zemlji.
Jurio ih je Tito po celom svetu.
Mnogima je "došao glave" a mnogi su i sami, pokušavajući da ubacivanjem u zemlju ponovo ubijaju maljem i kamom,završavali svoj zločinački život od metaka UDB i JNA.
Imali su oni,celo to vreme,svoje pomagače u zemlji jer se hrvatski nacionalizam,vekovima ukorenjivan,teško čupao.
Ipak,njihov glavni oslonac bile su SAD i Vatikan kao lideri antikomunizma u svetu.
Pokušaj da se domognu vlasti u Hrvatskoj tokom "hrvatskog proleća" 1970. godine Tito,SKJ i JNA su nemilosrdno sprečili i kaznili.
Međutim,sledeću šansu 1991.godine nisu propustili,zahvaljujući mlakom, mlitavom i nadasve izdajničkom rukovodstvu zemlje i SKJ.
Preživele ustaše i njihovi potomci vratiće se mlaznjacima u Hrvatsku.
HDZ i F. Tuđman obnoviće NDH sem Jasenovca.
Ipak,Srbi i komunisti nestaće iz Hrvatske.
Umesto Jasenovca biće "Bljesak" i "Oluja","slavne bitke" u kojima ni hrvatska ni vojska RSK neće opaliti ni metka:četnici su bežali "glavom bez obzira",a ustaše "bremzale" da ih ne stignu!
Da ne bi sve prošlo bez krvi,vatre i dima ustaše su pobile sve zaostale Srbe,uglavnom starije,koji i nisu hteli ići iz svojih kuća,i popalile srpske kuće.
Kakav bi to bio Domovinski rat bez ijednog ubijenog neprijatelja?
Pošto nije bilo živih partizana i komunista da im se suprostave, ustaše su počele "jurišati" na njihove spomenike.
U "domovinskom ratu" uništeno je oko 3.000 spomenika.
Sada je došao na red i Titov spomenik.
To pokazuje da se vlast u Hrvatskoj samo verbalno distancirala od ustaške i politike HDZ,a da je u praksi dosledno sprovodi.
To je nacionalistička,antikomunistička i antisocijalistička politika.
Zato zvanične izjave političkih lidera i organa vlasti kojima se osuđuje ovaj "vandalski čin" u Kumrovcu treba shvatiti kao politički marketing zbog predstojećih izbora jer je poznato da većina stanovništva u Hrvatskoj iskreno ceni i poštuje Tita i njegovo delo.
Svest o Titu kao najvećem državniku,ne samo hrvatskog, nego i svih jugoslovenskih naroda,ne može se uništiti eksplozivom.
Skoro četvrt stoleća je prošlo od njegove smrti a on još uvek uzbuđuje i motiviše većinu nekadašnjih jugoslovenskih državljana da razmišljaju sa setom i ponosom o njemu i svom nekadašnjem mirnom i lepom životu.
Nije to više samo nostalgija. Ponovo "idemo u partizane".
U svim nekadašnjim jugoslovenskim republikama niču udruženja ljudi koja nose to lepo ime - Tito.
Ljudi u njima počinju da shvataju da ih je mnogo više nego ustaša, četnika,belogardejaca,balista i drugih fašista.
Ali i više,i to mnogo,od manjine bogatih lopova i pljačkaša njihove zajedničke imovine.
Njih ne pokreće samo antifašizam nego i socijalističke ideje od kojih su mnoge bile ostvarene u nekadašnjoj SFRJ.
Gruba i bezdušna privatizacija,koja većinu ljudi lišava najznačajnih ljudskih prava - prava na rad i prava na samoupravljanje,sve više utiče na narastanje svesti o potrebi organizovane borbe protiv dva najveća zla na prostorima nekadašnje SFRJ - kapitalizma i nacionalizma.
Otuda treba očekivati od nacionalističkih i kapitalističkih snaga u Hrvatskoj,a i ostalim nekadašnjim jugoslovenskim republikama, da na navedeno odgovore kao ustaše u Kumrovcu.
Međutim,lično mislim da će događaj u Kumrovcu povećati broj titoista i učvrstiti sve njih u uverenju da je trebalo biti uporniji i odlučniji u borbi, od 1980. naovamo,da bude "I posle Tita Tito"!"
STEVAN MIRKOVIĆ
DIREKTOR CENTRA TITO
OBILIĆEV VENAC 4B
"Ono što ustaške zveri ni u snu nisu mogle pomisliti dok je bio živ učinili su njihovi potomci bronzanom Titu u Kumrovcu pre neki dan - odrubili mu glavu!
U toku NOR i dugo posle rata gledali su da budu što dalje od njega,partizana i komunista,junačeći se nad nenaoružanim stanovništvom Hrvatske i Bosne.
Svoje najveće "bitke" vodili su u Jasenovcu pobivši više "neprijatelja" nego ijedna regularna vojska u II svetskom ratu!
Partizani su 1945. očekivali da se ustaše neće predati već otići u šumu i nastaviti gerilsku borbu za "lijepu njihovu".
Međutim,ovi "junaci", preživeli naravno,na čelu sa svojim "hrabrim" poglavnikom,"zdimili" su preko granice i "pacovskim kanalima" rimokatoličke crkve pobegli preko Atlantika pod skute države koja je,već tada,počela prikupljanje svetskog ološa za borbu protiv komunizma - SAD.
Decenijama će,iz svojih američkih i vatikanskih baza,pokušavati da ubijaju,pale i ruše sve što je jugoslovensko po svetu i,istina,retko u samoj zemlji.
Jurio ih je Tito po celom svetu.
Mnogima je "došao glave" a mnogi su i sami, pokušavajući da ubacivanjem u zemlju ponovo ubijaju maljem i kamom,završavali svoj zločinački život od metaka UDB i JNA.
Imali su oni,celo to vreme,svoje pomagače u zemlji jer se hrvatski nacionalizam,vekovima ukorenjivan,teško čupao.
Ipak,njihov glavni oslonac bile su SAD i Vatikan kao lideri antikomunizma u svetu.
Pokušaj da se domognu vlasti u Hrvatskoj tokom "hrvatskog proleća" 1970. godine Tito,SKJ i JNA su nemilosrdno sprečili i kaznili.
Međutim,sledeću šansu 1991.godine nisu propustili,zahvaljujući mlakom, mlitavom i nadasve izdajničkom rukovodstvu zemlje i SKJ.
Preživele ustaše i njihovi potomci vratiće se mlaznjacima u Hrvatsku.
HDZ i F. Tuđman obnoviće NDH sem Jasenovca.
Ipak,Srbi i komunisti nestaće iz Hrvatske.
Umesto Jasenovca biće "Bljesak" i "Oluja","slavne bitke" u kojima ni hrvatska ni vojska RSK neće opaliti ni metka:četnici su bežali "glavom bez obzira",a ustaše "bremzale" da ih ne stignu!
Da ne bi sve prošlo bez krvi,vatre i dima ustaše su pobile sve zaostale Srbe,uglavnom starije,koji i nisu hteli ići iz svojih kuća,i popalile srpske kuće.
Kakav bi to bio Domovinski rat bez ijednog ubijenog neprijatelja?
Pošto nije bilo živih partizana i komunista da im se suprostave, ustaše su počele "jurišati" na njihove spomenike.
U "domovinskom ratu" uništeno je oko 3.000 spomenika.
Sada je došao na red i Titov spomenik.
To pokazuje da se vlast u Hrvatskoj samo verbalno distancirala od ustaške i politike HDZ,a da je u praksi dosledno sprovodi.
To je nacionalistička,antikomunistička i antisocijalistička politika.
Zato zvanične izjave političkih lidera i organa vlasti kojima se osuđuje ovaj "vandalski čin" u Kumrovcu treba shvatiti kao politički marketing zbog predstojećih izbora jer je poznato da većina stanovništva u Hrvatskoj iskreno ceni i poštuje Tita i njegovo delo.
Svest o Titu kao najvećem državniku,ne samo hrvatskog, nego i svih jugoslovenskih naroda,ne može se uništiti eksplozivom.
Skoro četvrt stoleća je prošlo od njegove smrti a on još uvek uzbuđuje i motiviše većinu nekadašnjih jugoslovenskih državljana da razmišljaju sa setom i ponosom o njemu i svom nekadašnjem mirnom i lepom životu.
Nije to više samo nostalgija. Ponovo "idemo u partizane".
U svim nekadašnjim jugoslovenskim republikama niču udruženja ljudi koja nose to lepo ime - Tito.
Ljudi u njima počinju da shvataju da ih je mnogo više nego ustaša, četnika,belogardejaca,balista i drugih fašista.
Ali i više,i to mnogo,od manjine bogatih lopova i pljačkaša njihove zajedničke imovine.
Njih ne pokreće samo antifašizam nego i socijalističke ideje od kojih su mnoge bile ostvarene u nekadašnjoj SFRJ.
Gruba i bezdušna privatizacija,koja većinu ljudi lišava najznačajnih ljudskih prava - prava na rad i prava na samoupravljanje,sve više utiče na narastanje svesti o potrebi organizovane borbe protiv dva najveća zla na prostorima nekadašnje SFRJ - kapitalizma i nacionalizma.
Otuda treba očekivati od nacionalističkih i kapitalističkih snaga u Hrvatskoj,a i ostalim nekadašnjim jugoslovenskim republikama, da na navedeno odgovore kao ustaše u Kumrovcu.
Međutim,lično mislim da će događaj u Kumrovcu povećati broj titoista i učvrstiti sve njih u uverenju da je trebalo biti uporniji i odlučniji u borbi, od 1980. naovamo,da bude "I posle Tita Tito"!"
STEVAN MIRKOVIĆ
DIREKTOR CENTRA TITO
OBILIĆEV VENAC 4B
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"NIŠTA KONTRA TITA!"
Slaven Thu Sep 11, 2008 7:37 am
"NIŠTA KONTRA TITA!"
"Navršila se evo,i dvadeset prva godina otkako je u Ljubljani umronajveći sin naših naroda i narodnosti,trostruki Narodni heroj,maršal Tito.
Za ove dvije decenije raspala se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija,njegovo životno djelo.
No,isto tako tek je postalo jasno koliko je to djelo bilo zapravo veliko.
Malo je vladara sastavilo pola stoljeća mira od Vardara pa do Triglava,a samo je Tito učinio da se čini kako će mir trajati beskonačno.
Valjda i zbog te dekirikovske nostalgije za beskonačnim,danas je Tito pop ikona.
Dobrim dijelom i za one što ga nisu ni upamtili
Josip Broz rođen je u znaku Bika,sedmog maja 1892. godine,u Kumrovcu u Hrvatskom zagorju.
Izgleda da su njegovi preci došli u Zagorje bježeći pred Turcima odnekud s bosansko-dalmatinske granice.
Otac mu se zvao Franjo,a mati Marija (djevojački Javeršek).
Bio je sedmo od petnaestero djece.
Najveći dio djetinjstva dječak Josip proveo je kod djeda Martina Javeršeka u mjestu Podsreda u Sloveniji.
Po povratku u Kumrovec,kad je trebao poći u školu,otkrio je da je govoreći slovenački gotovo zaboravio maternji jezik.
Zato je na početku školovanja imao problema - ponavljao je prvi razred.
Međutim,već od drugog razreda postaje jedan od boljih đaka.
U petnaestoj godini napustit će Kumrovec i krenuti u Sisak na zanat.
itd. itd.
Titovim stazama revolucije-Podaci iz gornjih redova poznati su valjda svakom punoljetnom čitatelju "Dana".
Preuzeti su iz prvog poglavlja "Priloga za biografiju Josipa Broza Tita" Vladimira Dedijera.
Ova je knjiga inače prevedena na tridesetak jezika.
Ipak,Dedijerovo je djelo preozbiljno za djecu.
Njegov svojevrstan digest prilagođen dječijem uzrastu objavio je France Bevk u "Knjizi o Titu",koja je bila obavezna školska lektira za učenike četvrtog razreda osnovne škole.
Iz ove knjige uglavnom potiču one svima poznate trivia pojedinosti o svinjskoj glavi,pecanju na zaleđenoj Sutli ili psu Polaku.
Isto tako,u svim razredima osnovne škole postojalo je takmičenje "Titovim stazama revolucije",u kojem se jednako ocjenjivalo poznavanje NOB-a i Titove biografije.
Potpisnik se mora pohvaliti vlastitom svojevremenom pobjedom na regionalnom nivou ovog takmičenja.
Pošto je bila 1989. godina,te se igrom slučaja zadesilo da ovo bude posljednje "prvenstvo",titula mu je ostala u trajnom vlasništvu.
Bilo je to vrijeme u kojem je Maršalova slika još uvijek krasila svaku prostoriju u svakoj javnoj ustanovi i dnevne sobe većine stanova,vrijeme u kojem je osam gradova u SFRJ (po jedan u svakoj republici i autonomnoj pokrajini) nosilo pridjev Titov/a/o,vrijeme u kojem je valjda u svakom gradu glavna ulica nosila Titovo ime.
Đorđe Balašević je pjevao kako je tri puta vidio Tita,Zdravko Čolić – "Druže Tito,mi ti se kunem" o;nedjeljom ujutro na drugom programu vrtili su se "Sutjeska","Neretva" ili "Desant na Drvar";Abdulah Sidran pisao je pjesmu Govori Broz,Velimir Milošević "Titovo buduće doba",a Mirko Marjanović prozni tekst "Korakom epohe."
"TEST MORALNOSTI"
Na nekakvom improviziranom testu moralnosti i karakternog integriteta,od svih gore pobrojanih najbolje prolazi - Zdravko Čolić.
On je,naime,nedavno izjavio da mu uopće ne bi smetalo da ponovo zapjeva “Druže Tito mi ti se kunemo” jer je - kako je rekao - Tita volio i još ga voli.
Nasuprot njemu,Balašević je,kao,duhovit i kaže da je on o Titu pjevao davno te da bi ga dosad odrobijao i da ga je ubio pa je i grijeh pjevanja o njemu zastario.
Trolist bosanskih književnika je promijenio paradigmu:
Sidran danas pjeva o ko djeci lahkovjernim Bosanskim Muslimanima,odnosno u vjeri čvršćim "Dobrim Bošnjanim",Milošević promoviše svoju novu knjigu dječije poezije "Zemlja Dobrih Bošnjana",a Marjanović uređuje časopis "Hrvatska misao".
To je sve još i dobro kad se uporedi sa revolucijom onog pjesnika i romanopisca kod kojeg je krajem osamdesetih nebo odjekivalo:
Ti t!o-Tioti to!,a desetak godina kasnije Maršala zove Kito.
Zvuči paradoksalno,ali je tako
Tita danas cijene oni koji su ga za života kritikovali,a proklinju ga nekadašnji poltroni tj.ulizice!
Predrag Matvejević mu je nekoć pisao otvorena pisma s prijedlogom da se povuče sa svih funkcija,a danas veli kako Tita nikad nije prestao cijeniti.
Mirko Kovač je u Titovo vrijeme znao zbog svojih djela biti "na ledu",kasnije je Maršala branio od nekadašnjih obožavatelja što su ga počeli zvati srbožderom.
Ipak,tokom devedesetih godina,dok su Tita uglavnom napadali oni koji su,zahvaljujući njemu,u miru i blagostanju proživjeli najbolje godine života,satisfakciju su mu dali mladi naraštaji.(Zemlja koja ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost. J. B. Tito)
Dvadeset i drugog jula 1994. godine,zahvaljujući dvojici mladih Slovenaca,Matiji Maroltu i Martinu Srebotnjaku,Josip Broz je uskrsnuo na Majci-Svih-Mreža.
Na adresi
www.titoville.com
nalazi se Tito's Home Page.
Na ovoj web-stranici mogu se pronaći mp.3 fileovi sa Titovim govorima te nekoliko desetina pjesama o Titu,kompletna filmografija (nekoliko stotina naslova) koja se bavi Titovim likom i djelom,biografija, mnoštvo fotografija i još dosta sadržaja.
Najimpresivniji dio stranice jest forum.
Stranicu je dosad posjetilo nekoliko stotina hiljada surfera,a dobar dio njih poslalo je virtualnu poruku Maršalu.
Strašno je dirljivo čitati ove glasove vapijućih u pustinji,ova pisma Djece Atlantide.
Iz svih krajeva svijeta,od Ontarija do Ognjene zemlje,javljaju se najčešće raznježeni negdašnji zemljaci,pioniri i omladinci,pa čak i oni koji se nisu rodili dovoljno rano da stave plavu kapicu s petokrakom i vežu crvenu maramu.
Ove poruke pune su nostalgije,zahvalnosti i iskrenog divljenja.
I,ako to nešto znači,po imenima se da zaključiti da je Tito bio zbilja najveći sin naših naroda i narodnosti.
Jer javljaju se svi:Miloši,Zvonimiri,Hasani,Janezi,Šćepani,Vasili,Fadilji, Ištvani…
Svima njima je ista poveznica-Tito!
Većina ih u potpisu navodi dva grada:napušteni zavičaj i novo prebivalište,gotovo uvijek hiljadama kilometara daleko.
Rjeđi potpisnici poruka na ovom forumu dijele se u dvije grupe:ili su stranci koji na (najčešće) engleskom izražavaju svoje divljenje Titu (često su to nekadašnji jugoslavenski studenti ili turisti) ili su nekakve nacionalističke budale što vrijeđaju i pičkaraju.
Za ove prve osjetiš simpatiju skoro koliko i za Djecu Atlantide,ove potonje žališ jer glupost i nacionalizam su bolesti što najčešće idu zajedno i što su uglavnom neizlječive.
"JUGOSLAVENSKI GRAFITI"
Od svih prošlostoljetnih državnika Tito je,narodski rečeno,najveća faca.
Još devetog oktobra 1944. godine njegovo je lice krasilo naslovnu stranu Timea.
Časopis Life je 1952. godine objavio veliku Titovu autobiografiju.
Na onoj famoznoj fotografiji sa njemačke potjernice “Wanted dead or alive”,kojom se za Titovu glavu propisuje nagrada od sto hiljada rajhsmaraka u zlatu,Tito liči na filmsku zvijezdu.
Dobro su poznati izvrsni Krležini eseji o Titu,ali je manje poznato da je istaknuti francuski filozof Jean-Paul Sartre rekao:
"Titova Jugoslavija je realizacija moje životne utopijske i idealističke filozofije."
Među Titovim poštovaocima su i Ernesto Che Guevara,Martin Luther King,Margaret Thatcher,Jaser Arafat,Gerald Ford,Felipe Gonsales,Bill Clinton i toliki drugi.
Titova sahrana bila je zvanično najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljeću.
Nacionalistički političari,književnici i fariseji,licemjerni novinari,korumpirani univerzitetski profesori,lopovi,profiteri i sličan šljam sa cijelog ex-SFRJ prostora danas kidišu na Titovu uspomenu.
Uzalud.
Nije Tito bio anđeo,nisu ljudi anđeli,no ako je politika umijeće mogućeg,Tito je činio i nemoguće.
Nikad ovaj prostor u globalnim okvirima nije bio značajniji kao za Titovog života,nikad se veći a brži opće civilizacijski napredak na balkanskim prostorima nije desio.
Prepoznaju to obični ljudi,common people:od onih posjetilaca Tito's Home Pagea preko ljudi koji u brojnim ex-jugoslavenskim novinama i ove godine četvrtog maja plaćaju Maršalove smrtovnice,do ogromne većine građana koji u Titu vide pozitivnu historijsku ličnost.
Danas Veljko Bulajić ne snima filmove o Titu,no tu su Želimir Žilnik (Tito drugi put među Srbima),Goran Marković (Tito i ja) ili Vinko Brešan (Maršal).
Dok su nacionalni bardovi pjevali hvalospjeve i pisali predgovore Tuđmanu ili Izetbegoviću,o Titu su pisali mladi alternativci poput mostarskog pjesnika Mehmeda Begića (pjesma "Ja sam Titov Tito je moj").
Titove slike danas je moguće zateći u redakcijama nezavisnih slobodoumnih medija,u malim brijačnicama i zlatarskim radnjama,u starinskim bosanskim kafanicama,na sindikalnim protestima,na oronulim zidovima penzionerskih stanova,u prostorijama alternativnih omladinskih nevladinih organizacija i sličnim "marginalnim" mjestima.
No,takva su mjesta ustvari mjesta pravog života.
Nema života u službeničkim registraturama ni u zgradama uprave.
Iz njih bije memla smrti i raspadanja.
A Tito je danas življi i omiljeniji nego ijedan suvremeni političar.
Kazuje to urbana narodna poezija:
grafiti,i to širom SFRJ.
Od onog poznatog "Josip Broz - Dobar skroz" preko varijacija na Dinu Dvornika:"Ništa kontra Tita",do posljednjeg zagrebačkog primjera - naime, nekakva budala je na jednom zagrebačkom zidu napisala onu znanu glupariju:
"Sveti Ante,ako si u stanju/ Uzmi Stipu, a vrati nam Franju".
Nekoliko dana kasnije,duhoviti nepoznat netko je dopisao:
"Sveti Ante,da se mene pita/ Uzmi oba,a vrati nam Tita".
"Navršila se evo,i dvadeset prva godina otkako je u Ljubljani umronajveći sin naših naroda i narodnosti,trostruki Narodni heroj,maršal Tito.
Za ove dvije decenije raspala se Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija,njegovo životno djelo.
No,isto tako tek je postalo jasno koliko je to djelo bilo zapravo veliko.
Malo je vladara sastavilo pola stoljeća mira od Vardara pa do Triglava,a samo je Tito učinio da se čini kako će mir trajati beskonačno.
Valjda i zbog te dekirikovske nostalgije za beskonačnim,danas je Tito pop ikona.
Dobrim dijelom i za one što ga nisu ni upamtili
Josip Broz rođen je u znaku Bika,sedmog maja 1892. godine,u Kumrovcu u Hrvatskom zagorju.
Izgleda da su njegovi preci došli u Zagorje bježeći pred Turcima odnekud s bosansko-dalmatinske granice.
Otac mu se zvao Franjo,a mati Marija (djevojački Javeršek).
Bio je sedmo od petnaestero djece.
Najveći dio djetinjstva dječak Josip proveo je kod djeda Martina Javeršeka u mjestu Podsreda u Sloveniji.
Po povratku u Kumrovec,kad je trebao poći u školu,otkrio je da je govoreći slovenački gotovo zaboravio maternji jezik.
Zato je na početku školovanja imao problema - ponavljao je prvi razred.
Međutim,već od drugog razreda postaje jedan od boljih đaka.
U petnaestoj godini napustit će Kumrovec i krenuti u Sisak na zanat.
itd. itd.
Titovim stazama revolucije-Podaci iz gornjih redova poznati su valjda svakom punoljetnom čitatelju "Dana".
Preuzeti su iz prvog poglavlja "Priloga za biografiju Josipa Broza Tita" Vladimira Dedijera.
Ova je knjiga inače prevedena na tridesetak jezika.
Ipak,Dedijerovo je djelo preozbiljno za djecu.
Njegov svojevrstan digest prilagođen dječijem uzrastu objavio je France Bevk u "Knjizi o Titu",koja je bila obavezna školska lektira za učenike četvrtog razreda osnovne škole.
Iz ove knjige uglavnom potiču one svima poznate trivia pojedinosti o svinjskoj glavi,pecanju na zaleđenoj Sutli ili psu Polaku.
Isto tako,u svim razredima osnovne škole postojalo je takmičenje "Titovim stazama revolucije",u kojem se jednako ocjenjivalo poznavanje NOB-a i Titove biografije.
Potpisnik se mora pohvaliti vlastitom svojevremenom pobjedom na regionalnom nivou ovog takmičenja.
Pošto je bila 1989. godina,te se igrom slučaja zadesilo da ovo bude posljednje "prvenstvo",titula mu je ostala u trajnom vlasništvu.
Bilo je to vrijeme u kojem je Maršalova slika još uvijek krasila svaku prostoriju u svakoj javnoj ustanovi i dnevne sobe većine stanova,vrijeme u kojem je osam gradova u SFRJ (po jedan u svakoj republici i autonomnoj pokrajini) nosilo pridjev Titov/a/o,vrijeme u kojem je valjda u svakom gradu glavna ulica nosila Titovo ime.
Đorđe Balašević je pjevao kako je tri puta vidio Tita,Zdravko Čolić – "Druže Tito,mi ti se kunem" o;nedjeljom ujutro na drugom programu vrtili su se "Sutjeska","Neretva" ili "Desant na Drvar";Abdulah Sidran pisao je pjesmu Govori Broz,Velimir Milošević "Titovo buduće doba",a Mirko Marjanović prozni tekst "Korakom epohe."
"TEST MORALNOSTI"
Na nekakvom improviziranom testu moralnosti i karakternog integriteta,od svih gore pobrojanih najbolje prolazi - Zdravko Čolić.
On je,naime,nedavno izjavio da mu uopće ne bi smetalo da ponovo zapjeva “Druže Tito mi ti se kunemo” jer je - kako je rekao - Tita volio i još ga voli.
Nasuprot njemu,Balašević je,kao,duhovit i kaže da je on o Titu pjevao davno te da bi ga dosad odrobijao i da ga je ubio pa je i grijeh pjevanja o njemu zastario.
Trolist bosanskih književnika je promijenio paradigmu:
Sidran danas pjeva o ko djeci lahkovjernim Bosanskim Muslimanima,odnosno u vjeri čvršćim "Dobrim Bošnjanim",Milošević promoviše svoju novu knjigu dječije poezije "Zemlja Dobrih Bošnjana",a Marjanović uređuje časopis "Hrvatska misao".
To je sve još i dobro kad se uporedi sa revolucijom onog pjesnika i romanopisca kod kojeg je krajem osamdesetih nebo odjekivalo:
Ti t!o-Tioti to!,a desetak godina kasnije Maršala zove Kito.
Zvuči paradoksalno,ali je tako
Tita danas cijene oni koji su ga za života kritikovali,a proklinju ga nekadašnji poltroni tj.ulizice!
Predrag Matvejević mu je nekoć pisao otvorena pisma s prijedlogom da se povuče sa svih funkcija,a danas veli kako Tita nikad nije prestao cijeniti.
Mirko Kovač je u Titovo vrijeme znao zbog svojih djela biti "na ledu",kasnije je Maršala branio od nekadašnjih obožavatelja što su ga počeli zvati srbožderom.
Ipak,tokom devedesetih godina,dok su Tita uglavnom napadali oni koji su,zahvaljujući njemu,u miru i blagostanju proživjeli najbolje godine života,satisfakciju su mu dali mladi naraštaji.(Zemlja koja ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost. J. B. Tito)
Dvadeset i drugog jula 1994. godine,zahvaljujući dvojici mladih Slovenaca,Matiji Maroltu i Martinu Srebotnjaku,Josip Broz je uskrsnuo na Majci-Svih-Mreža.
Na adresi
www.titoville.com
nalazi se Tito's Home Page.
Na ovoj web-stranici mogu se pronaći mp.3 fileovi sa Titovim govorima te nekoliko desetina pjesama o Titu,kompletna filmografija (nekoliko stotina naslova) koja se bavi Titovim likom i djelom,biografija, mnoštvo fotografija i još dosta sadržaja.
Najimpresivniji dio stranice jest forum.
Stranicu je dosad posjetilo nekoliko stotina hiljada surfera,a dobar dio njih poslalo je virtualnu poruku Maršalu.
Strašno je dirljivo čitati ove glasove vapijućih u pustinji,ova pisma Djece Atlantide.
Iz svih krajeva svijeta,od Ontarija do Ognjene zemlje,javljaju se najčešće raznježeni negdašnji zemljaci,pioniri i omladinci,pa čak i oni koji se nisu rodili dovoljno rano da stave plavu kapicu s petokrakom i vežu crvenu maramu.
Ove poruke pune su nostalgije,zahvalnosti i iskrenog divljenja.
I,ako to nešto znači,po imenima se da zaključiti da je Tito bio zbilja najveći sin naših naroda i narodnosti.
Jer javljaju se svi:Miloši,Zvonimiri,Hasani,Janezi,Šćepani,Vasili,Fadilji, Ištvani…
Svima njima je ista poveznica-Tito!
Većina ih u potpisu navodi dva grada:napušteni zavičaj i novo prebivalište,gotovo uvijek hiljadama kilometara daleko.
Rjeđi potpisnici poruka na ovom forumu dijele se u dvije grupe:ili su stranci koji na (najčešće) engleskom izražavaju svoje divljenje Titu (često su to nekadašnji jugoslavenski studenti ili turisti) ili su nekakve nacionalističke budale što vrijeđaju i pičkaraju.
Za ove prve osjetiš simpatiju skoro koliko i za Djecu Atlantide,ove potonje žališ jer glupost i nacionalizam su bolesti što najčešće idu zajedno i što su uglavnom neizlječive.
"JUGOSLAVENSKI GRAFITI"
Od svih prošlostoljetnih državnika Tito je,narodski rečeno,najveća faca.
Još devetog oktobra 1944. godine njegovo je lice krasilo naslovnu stranu Timea.
Časopis Life je 1952. godine objavio veliku Titovu autobiografiju.
Na onoj famoznoj fotografiji sa njemačke potjernice “Wanted dead or alive”,kojom se za Titovu glavu propisuje nagrada od sto hiljada rajhsmaraka u zlatu,Tito liči na filmsku zvijezdu.
Dobro su poznati izvrsni Krležini eseji o Titu,ali je manje poznato da je istaknuti francuski filozof Jean-Paul Sartre rekao:
"Titova Jugoslavija je realizacija moje životne utopijske i idealističke filozofije."
Među Titovim poštovaocima su i Ernesto Che Guevara,Martin Luther King,Margaret Thatcher,Jaser Arafat,Gerald Ford,Felipe Gonsales,Bill Clinton i toliki drugi.
Titova sahrana bila je zvanično najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljeću.
Nacionalistički političari,književnici i fariseji,licemjerni novinari,korumpirani univerzitetski profesori,lopovi,profiteri i sličan šljam sa cijelog ex-SFRJ prostora danas kidišu na Titovu uspomenu.
Uzalud.
Nije Tito bio anđeo,nisu ljudi anđeli,no ako je politika umijeće mogućeg,Tito je činio i nemoguće.
Nikad ovaj prostor u globalnim okvirima nije bio značajniji kao za Titovog života,nikad se veći a brži opće civilizacijski napredak na balkanskim prostorima nije desio.
Prepoznaju to obični ljudi,common people:od onih posjetilaca Tito's Home Pagea preko ljudi koji u brojnim ex-jugoslavenskim novinama i ove godine četvrtog maja plaćaju Maršalove smrtovnice,do ogromne većine građana koji u Titu vide pozitivnu historijsku ličnost.
Danas Veljko Bulajić ne snima filmove o Titu,no tu su Želimir Žilnik (Tito drugi put među Srbima),Goran Marković (Tito i ja) ili Vinko Brešan (Maršal).
Dok su nacionalni bardovi pjevali hvalospjeve i pisali predgovore Tuđmanu ili Izetbegoviću,o Titu su pisali mladi alternativci poput mostarskog pjesnika Mehmeda Begića (pjesma "Ja sam Titov Tito je moj").
Titove slike danas je moguće zateći u redakcijama nezavisnih slobodoumnih medija,u malim brijačnicama i zlatarskim radnjama,u starinskim bosanskim kafanicama,na sindikalnim protestima,na oronulim zidovima penzionerskih stanova,u prostorijama alternativnih omladinskih nevladinih organizacija i sličnim "marginalnim" mjestima.
No,takva su mjesta ustvari mjesta pravog života.
Nema života u službeničkim registraturama ni u zgradama uprave.
Iz njih bije memla smrti i raspadanja.
A Tito je danas življi i omiljeniji nego ijedan suvremeni političar.
Kazuje to urbana narodna poezija:
grafiti,i to širom SFRJ.
Od onog poznatog "Josip Broz - Dobar skroz" preko varijacija na Dinu Dvornika:"Ništa kontra Tita",do posljednjeg zagrebačkog primjera - naime, nekakva budala je na jednom zagrebačkom zidu napisala onu znanu glupariju:
"Sveti Ante,ako si u stanju/ Uzmi Stipu, a vrati nam Franju".
Nekoliko dana kasnije,duhoviti nepoznat netko je dopisao:
"Sveti Ante,da se mene pita/ Uzmi oba,a vrati nam Tita".
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
"TITO-TO SMO SVI MI"
Slaven Thu Sep 11, 2008 7:38 am
"TITO-TO SMO SVI MI
VRIJEME EVOKACIJA-IZMEĐU NOSTALGIJE I RADOZNALOSTI"
"Maj,nekako,tradicijom,pripada Titu,evokacijama i analizama.
Tu,obično,Tito ostane najmanje bitan,njegovo mjesto u istoriji je neosporno.
Traže se odgonetke na pitanja iz prošlosti i nedoumice vremena sadašnjeg.
Titova smrt i početak ekonomske krize u SFRJ samo su vremenska podudarnost,koja ponegdje drži iluziju da se s Titom ne bi desilo to što se desilo.
Malo je vjerovatno da bi ostarjeli div,sam i izolovan,u obruču najbližih saradnika,imao snage da kaže još jedno uspješno istorijsko “ne”.
Ovaj put je trebalo reći osamostaljenoj partijskoj nomenklaturi,korupciji,nepotizmu i nacionalizmu,koji se duboko ugnjezdio u Savez komunista Jugoslavije,koji je,kao jedina dozvoljena politička partija,postao Nojeva barka,u koju su se ukrcali svi,koji su htjeli da participiraju u vlasti,bez obzira na ubjeđenja.
Potpisnik ovih redova imao je priliku da razgovara sa Josipom Brozom uoči nove 1980. godine,pri snimanju posljednje novogodišnje poruke JRT,u Karađorđevu,rezidenciji koja doista nije zračila dvorskim sjajem.
Iako će sedmicu dana kasnije otići na liječenje u Ljubljanu – uslijediće amputacija,komplikacije i smrt –
Tito je fizički izgledao dobro.
Bio je,međutim,ljut na mnogo toga što se zbivalo okolo:
sjećam se da je spominjao uvoz tucanika i kiselog kupusa u zemlju koja je grcala u dugovima.
Nostalgično je pričao o djetinjstvu.
Brak sa Jovankom se bio raspao,krug najbližih saradnika je nestao,fizički ili politički,od ideala komunizma ostale su samo krhotine.
Proklamovana vlast radničke klase postala je vlast u ime radničke klase,uprkos svim zaklinjanjima.
U Savezu komunista,titoisti su bili u manjini.
Lični ugled bio je ogroman,ali Tito je bio tek simbol;politički je umro,ili je politički likvidiran,mnogo prije odlaska u ljubljansku bolnicu.
Nakon njegove smrti,zbivao se tragikomičan nesporazum.
Parolu :“Tito,to smo svi mi”,kakvom je bila okićena cijela država,narod je čitao na jedan,a političari na drugi način.
Političari su mislili da mogu postati neki kolektivni Tito.
Narod je mislio da može preuzeti naslijeđe
Nije uspio.
Titov period je Jugoslaviju svrstao medju veoma uspješne evropske zemlje.
Dostigla je nivo od dvije petine nacionalnog dohotka po stanovniku u bogatim evropskim zemljama,danas čelnim članicama Unije.
Međutim,došlo je do dužničke krize,što je dovelo Jugoslaviju i jos pregršt zemalja,u smrtonosnu terapiju MMF-a,u bezizlaznu situaciju.
Prema istrazivanjima Univerziteta u Torontu, životni standard u Jugoslaviji dosegao je 1963. godine petinu onog u SAD.
Slijedio je rast i godine 1980.
Jugoslaveni su imali 36,6 posto američkog standarda.
Slijedi pad na 25 posto u 1990. godini.
Pad je osobito ostar u pet posljednjih prijeratnih godina.
Ekonomska kriza,naravno,nije rušila zemlju sama po sebi.
Nacionalisti su bili izvođači radova.
O tome,u trenutku iskrenosti,bilježi Dobrica Ćosić:
“Mi smo bili toliko opijeni i korumpirani svojom ideologijom da smo postali slepi za ljudske patnje.
To je naš najveći greh:
neučestvovanje u patnjama svojih savremenika.
Jer smo u svom “višem cilju” imali izgovor za svaku patnju koju smo nanosili ljudima i sebi.
I moralizam postaje duhovna podloga svake socijalne eshatologije,svakog žrtvovanja za ideal budućnosti."
HAMZA BAKŠIĆ
VRIJEME EVOKACIJA-IZMEĐU NOSTALGIJE I RADOZNALOSTI"
"Maj,nekako,tradicijom,pripada Titu,evokacijama i analizama.
Tu,obično,Tito ostane najmanje bitan,njegovo mjesto u istoriji je neosporno.
Traže se odgonetke na pitanja iz prošlosti i nedoumice vremena sadašnjeg.
Titova smrt i početak ekonomske krize u SFRJ samo su vremenska podudarnost,koja ponegdje drži iluziju da se s Titom ne bi desilo to što se desilo.
Malo je vjerovatno da bi ostarjeli div,sam i izolovan,u obruču najbližih saradnika,imao snage da kaže još jedno uspješno istorijsko “ne”.
Ovaj put je trebalo reći osamostaljenoj partijskoj nomenklaturi,korupciji,nepotizmu i nacionalizmu,koji se duboko ugnjezdio u Savez komunista Jugoslavije,koji je,kao jedina dozvoljena politička partija,postao Nojeva barka,u koju su se ukrcali svi,koji su htjeli da participiraju u vlasti,bez obzira na ubjeđenja.
Potpisnik ovih redova imao je priliku da razgovara sa Josipom Brozom uoči nove 1980. godine,pri snimanju posljednje novogodišnje poruke JRT,u Karađorđevu,rezidenciji koja doista nije zračila dvorskim sjajem.
Iako će sedmicu dana kasnije otići na liječenje u Ljubljanu – uslijediće amputacija,komplikacije i smrt –
Tito je fizički izgledao dobro.
Bio je,međutim,ljut na mnogo toga što se zbivalo okolo:
sjećam se da je spominjao uvoz tucanika i kiselog kupusa u zemlju koja je grcala u dugovima.
Nostalgično je pričao o djetinjstvu.
Brak sa Jovankom se bio raspao,krug najbližih saradnika je nestao,fizički ili politički,od ideala komunizma ostale su samo krhotine.
Proklamovana vlast radničke klase postala je vlast u ime radničke klase,uprkos svim zaklinjanjima.
U Savezu komunista,titoisti su bili u manjini.
Lični ugled bio je ogroman,ali Tito je bio tek simbol;politički je umro,ili je politički likvidiran,mnogo prije odlaska u ljubljansku bolnicu.
Nakon njegove smrti,zbivao se tragikomičan nesporazum.
Parolu :“Tito,to smo svi mi”,kakvom je bila okićena cijela država,narod je čitao na jedan,a političari na drugi način.
Političari su mislili da mogu postati neki kolektivni Tito.
Narod je mislio da može preuzeti naslijeđe
Nije uspio.
Titov period je Jugoslaviju svrstao medju veoma uspješne evropske zemlje.
Dostigla je nivo od dvije petine nacionalnog dohotka po stanovniku u bogatim evropskim zemljama,danas čelnim članicama Unije.
Međutim,došlo je do dužničke krize,što je dovelo Jugoslaviju i jos pregršt zemalja,u smrtonosnu terapiju MMF-a,u bezizlaznu situaciju.
Prema istrazivanjima Univerziteta u Torontu, životni standard u Jugoslaviji dosegao je 1963. godine petinu onog u SAD.
Slijedio je rast i godine 1980.
Jugoslaveni su imali 36,6 posto američkog standarda.
Slijedi pad na 25 posto u 1990. godini.
Pad je osobito ostar u pet posljednjih prijeratnih godina.
Ekonomska kriza,naravno,nije rušila zemlju sama po sebi.
Nacionalisti su bili izvođači radova.
O tome,u trenutku iskrenosti,bilježi Dobrica Ćosić:
“Mi smo bili toliko opijeni i korumpirani svojom ideologijom da smo postali slepi za ljudske patnje.
To je naš najveći greh:
neučestvovanje u patnjama svojih savremenika.
Jer smo u svom “višem cilju” imali izgovor za svaku patnju koju smo nanosili ljudima i sebi.
I moralizam postaje duhovna podloga svake socijalne eshatologije,svakog žrtvovanja za ideal budućnosti."
HAMZA BAKŠIĆ
Slaven- Broj postova : 6432
Location : Arkadija(mitološka zemlja sreće iz grčke mitologije)
Registration date : 2008-08-23 -
Zaključak je neminovan!
Valter Fri Nov 13, 2015 11:30 pm
Onoliko koliko se o nekome govori nakon njegovog napustanja ovoga sveta,se vidi kolika je njegova vrednost bila.
"Samo oni ljudi koji rade,prave i greske".
Pri proceni gresaka je potrebno procenjivati i uspehe.
Jedino se tako moze napraviti prava procena ukupnog perioda.
Nikada se nesme zaboraviti i cinjenica da ni jedan drugi drzavnik na celoj zemaljskoj kugli nikada toliko za radnicku klasu nije ucinio.
I ni jedan drugi drzavnik nije od tih istih ljudi toliku izdaju doziveo.
U momentima razmisljanja i secanja na sve ono sto smo imali zahvaljujuci Josipu Brozu,mi neminovno padne na pamet ona poznata pesma "Rani kuce,pa ce te ujede".
Stvarno je nepravedno (ali ne i cudno,radi se o Balkancima) bar kada je radnicka klasa u pitanju.
Ako politicari dananjice samo gledaju poziciju,to je shvatljivo ali izdaju koju je ta ista radnicka klasa izvrsila prema Josipu Brozu je neshvatljiva.
Ceo svoj zivot je ulozio da stvori uslove za naperdak radnickog samoupravljanja i poboljsanja uslova radnika.
Zar je ovo zahvalnost radnika?
Zalost,velika zalost.
Okrenite se oko sebe.
Pogledajte sta se dogadja u celoj Evropi.
Kapitalisticki sistem u saradnji sa birokratijom unistava radna mesta samo da uveca svoj profit.
A nasa radnicka klasa i dalje cuti na sve sto se dogadja.
Nemogu verovati,da je istina ono sto su "zapadnjaci" vec odavno tvrdili.
"Balkanci" su neinteligentni, ali pored toga se ponasaju kao da su popili svu pamet sveta.
Godine prolaze,vreme se menja.
Ukljucite svoj mozak dok je vreme.
U protivnom ce se desiti ono cega se najvise pribojavate.
Valter
"Samo oni ljudi koji rade,prave i greske".
Pri proceni gresaka je potrebno procenjivati i uspehe.
Jedino se tako moze napraviti prava procena ukupnog perioda.
Nikada se nesme zaboraviti i cinjenica da ni jedan drugi drzavnik na celoj zemaljskoj kugli nikada toliko za radnicku klasu nije ucinio.
I ni jedan drugi drzavnik nije od tih istih ljudi toliku izdaju doziveo.
U momentima razmisljanja i secanja na sve ono sto smo imali zahvaljujuci Josipu Brozu,mi neminovno padne na pamet ona poznata pesma "Rani kuce,pa ce te ujede".
Stvarno je nepravedno (ali ne i cudno,radi se o Balkancima) bar kada je radnicka klasa u pitanju.
Ako politicari dananjice samo gledaju poziciju,to je shvatljivo ali izdaju koju je ta ista radnicka klasa izvrsila prema Josipu Brozu je neshvatljiva.
Ceo svoj zivot je ulozio da stvori uslove za naperdak radnickog samoupravljanja i poboljsanja uslova radnika.
Zar je ovo zahvalnost radnika?
Zalost,velika zalost.
Okrenite se oko sebe.
Pogledajte sta se dogadja u celoj Evropi.
Kapitalisticki sistem u saradnji sa birokratijom unistava radna mesta samo da uveca svoj profit.
A nasa radnicka klasa i dalje cuti na sve sto se dogadja.
Nemogu verovati,da je istina ono sto su "zapadnjaci" vec odavno tvrdili.
"Balkanci" su neinteligentni, ali pored toga se ponasaju kao da su popili svu pamet sveta.
Godine prolaze,vreme se menja.
Ukljucite svoj mozak dok je vreme.
U protivnom ce se desiti ono cega se najvise pribojavate.
Valter
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
SAM PROTIV SVIH
Valter Fri Oct 20, 2017 5:19 pm
Valter: komentar modifikovan dana: Thu Mar 18, 2021 11:26 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Re: DRUG MARŠAL JOSIP BROZ TITO
Valter Wed Apr 17, 2019 7:57 pm
https://bih-srb-hrv.blogspot.com/2017/03/nije-cudo-sto-tita-vole-i-danas-u.html
Nije čudo što Tita vole i danas: U njegovo vrijeme radnik je bio zakon, evo na šta je sve imao pravo
by - Balkanska Duša on - 01:20
U to vrijeme niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cijenili po karakternim osobinama. Mnogi se sa sjetom sjećaju SFRJ i njenog doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita, a glavni razlog je poseban odnos države prema radnicima koji su bili maksimalno zaštićeni.
A zašto, dokazat će vam par činjenica koje se u današnje vrijeme nalaze van granica mogućeg, piše “Novi“…
Tada niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cijenili po karakternim osobinama.
Nisu bile rijetke priče ljudi koji su od KV radnika došli do direktora jedne radne organizacije.
Zaposleni su dobivali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima društvene ishrane ili na kioscima s viršlama.
U SFRJ se smatralo prirodnim da zaposlenima bude plaćen topli obrok.
Radno vrijeme je bilo od 7 do 15 sati uz pauzu koja se obično provodila u pomenutim restoranima društvene ishrane. Subote i nedjelje su bile neradne osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda.
A za godišnje odmore, tu su uglavnom bila radnička odmarališta u koja se opet išlo u organizaciji sindikata.
Moglo se platiti na rate u toku godine, pa je taj porodični godišnji odmor bio sasvim normalna stvar i rijetki su bili oni koji nisu posjetili neka od tih primjereno nazvanih – radničkih odmarališta.
Plate su uglavnom bile isplaćivane gotovinski unutar samog preduzeća. Novac je bio priložen u posebnu kovertu na kojoj su bile navedene osnovne generalije zaposlenog i ostali podaci vezano za obračun plate. Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski ljekarski pregledi su bili obavezni i provođeni u svim preduzećima.
Historija govori da radnici nikada u praksi (bar u to vrijeme i unutar socijalističkih zemalja) nisu dignuti na takav pijedestal na kojem su bili u samoupravnoj Jugoslaviji.
Kada bi se desio smrtni slučaj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu.
Ukoliko ga je smrt zadesila za vrijeme radnog vijeka, a ne u toku penzije, u istu radnu organizaciju se odmah zapošljavao neko od članova najuže porodice kako bi se njenim članovima omogućilo da i dalje imaju novčane prihode.
http://www.haber.ba
Nije čudo što Tita vole i danas: U njegovo vrijeme radnik je bio zakon, evo na šta je sve imao pravo
by - Balkanska Duša on - 01:20
U to vrijeme niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cijenili po karakternim osobinama. Mnogi se sa sjetom sjećaju SFRJ i njenog doživotnog predsjednika Josipa Broza Tita, a glavni razlog je poseban odnos države prema radnicima koji su bili maksimalno zaštićeni.
A zašto, dokazat će vam par činjenica koje se u današnje vrijeme nalaze van granica mogućeg, piše “Novi“…
Tada niko nije pitao za nacionalnost, materijalni status nije bio bitan, a ljudi su se cijenili po karakternim osobinama.
Nisu bile rijetke priče ljudi koji su od KV radnika došli do direktora jedne radne organizacije.
Zaposleni su dobivali bonove za topli obrok, pa su se hranili u restoranima društvene ishrane ili na kioscima s viršlama.
U SFRJ se smatralo prirodnim da zaposlenima bude plaćen topli obrok.
Radno vrijeme je bilo od 7 do 15 sati uz pauzu koja se obično provodila u pomenutim restoranima društvene ishrane. Subote i nedjelje su bile neradne osim za one radne organizacije kod kojih je priroda posla zahtijevala da se radi i za dane vikenda.
A za godišnje odmore, tu su uglavnom bila radnička odmarališta u koja se opet išlo u organizaciji sindikata.
Moglo se platiti na rate u toku godine, pa je taj porodični godišnji odmor bio sasvim normalna stvar i rijetki su bili oni koji nisu posjetili neka od tih primjereno nazvanih – radničkih odmarališta.
Plate su uglavnom bile isplaćivane gotovinski unutar samog preduzeća. Novac je bio priložen u posebnu kovertu na kojoj su bile navedene osnovne generalije zaposlenog i ostali podaci vezano za obračun plate. Bez većih problema su se mogla koristiti neplaćena odsustva, bolovanja, a sistematski ljekarski pregledi su bili obavezni i provođeni u svim preduzećima.
Historija govori da radnici nikada u praksi (bar u to vrijeme i unutar socijalističkih zemalja) nisu dignuti na takav pijedestal na kojem su bili u samoupravnoj Jugoslaviji.
Kada bi se desio smrtni slučaj, radnik je imao pravo na besplatnu sahranu.
Ukoliko ga je smrt zadesila za vrijeme radnog vijeka, a ne u toku penzije, u istu radnu organizaciju se odmah zapošljavao neko od članova najuže porodice kako bi se njenim članovima omogućilo da i dalje imaju novčane prihode.
http://www.haber.ba
Valter- Admin
- Broj postova : 9623
Age : 72
Location : schweiz
Registration date : 2008-01-11 -
Stranica 1/2 • 1, 2
Similar topicsStranica 1/2
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
» DOKAZI, CEGA ....
» "KUD PLOVI OVAJ BROD?"
» DALI ZNATE ZA OVO?
» TKO SNOSI NAJVEĆU ODGOVORNOST?
» KRIVI SMO MI!
» ISTORIJA JUGOSLAVIJE
» GOVORI DRUGA TITA
» TEžINA LANACA(BORIS MALAGURSKI)